(Da bismo
mogli kvalitetno raspravljati moramo prije svega znati prepoznati pojmove, odnosno
moramo baratati sa ” pravim ” terminima “. Drugim
riječima, treba znati što je zapravo antifašizam, kako je nastao, te koliko zajedničkoga jedna
doktrina ima sa ideologijom komunizma. Tek kada
odgovorimo na ovaj set pitanja, može se ići dalje. Antifašizam je doktrina, dakle ne radi se o ideologiji. Pojam doktrina dolazi iz
latinskog i znači nauk, teorija, teza, skup mišljenja neke filozofske škole ili skup dogmi. ( Dogma je smjernica vrijedećih religija, znanstveno
predstavljanje kršćanskog nauka o vjeri, vjeronauka. Priloženo sam
stavio na stranicu HRVATSKA I USTAŠTVO br. 105 30 listopada 2009. Ima podosta vrlo različitih i
poučnih komentara. Vrijedno pročitati. Otporaš.)
2016
-
2020
Otporaš
Mile
Boban
Tako govori udbaš Anto NOBILO
"Moj susret s Barešićem je bio
svađa, ne tučnjava“
Jelena Barešić tada je
bila beba od sedam mjeseci, danas lišena svake osobne uspomene na oca.
Dvadeset godina prije njezinoga rođenja likvidirao je Vladimira Rolovića,
ambasadora SFRJ u Švedskoj.
Nakon toga, u svim
vladajućim nomenklaturama, svrstan je među teroriste, ništa drukčije od IRE,
PLO, „Baader- Meinhoff“. Tih decenija širili su užas na Zapadu, ništa manji
od današnjeg ISIL-a.
Prikupljali su se dokazi
da, u krajnjoj instanci, uživaju logističku potporu Sovjetskoga saveza koji
nije odustao od rata protiv ideološki suprotstavljenoga kapitalističkoga
bloka.
Uostalom, Jugoslavija je
prvi put nazvana“tamnicom naroda“ u lenjinističkoj Moskvi.
Kako se Rolovićevo
ubojstvo dogodilo 1971., Barešićev čin pripisan je veleizdajničkim grijesima
„hrvatskoga proljeća“ čiji su lideri, navodno, održavali urotničke veze sa
terorističkim organizacijama među hrvatskim emigrantima.
1972
-
2020
Otporaš
Mile
Boban
RAT ZA HRVATSKU – RAT
ZA OSLOBOĐENJE HRVATA – DANAS JE
Švedske radiopostaje
i televizijske kuće javile su alarmantnu vijest
Tog 15. rujna 1972. sve
švedske radiopostaje i televizijske kuće javile su alarmantnu vijest. Otet je
putnički zrakoplov Scandinavian Airlines Systema sa 96 putnika koji je letio
u pravcu Göteborg – Stockholm.
Letio je iz Torslande
(kod Göteborga), a otet je u toj zračnoj luci.
To je bila prva otmica u
povijesti Švedske i vlasti ni pod koju cijenu nisu željele ugroziti živote
putnika. Nisu imale drugu mogućnost nego udovoljiti otmičarima. Odlučili su
pristati na sve njihove uvjete. A otmičari Tomislav Rebrina, Nikola Lisac,
Rudolf Prskalo su htjeli samo jedno.
Nakon što su čuli da
švedske vlasti namjeravaju Miru Barešića (22) i ostale istaknute hrvatske
emigrante koji su ležali u zatvoru izručiti Jugoslaviji odlučili su napraviti
sve kako bi sedmoricu prijatelja i istomišljenika izvukli iz zatvora.
(Nove jugoslavenske vlasti čim su došli na vlas u
svibnju 1945. godine, promijenili su ime Široki Brijeg u Lištica. Lištica je
ime rijeke koja protječe kroz grad Široki Brijeg. Svi oni koji su, namjerno
ili navikom u razgovoru koristili ime Široki Brijeg, bili su hapšeni,
ispitivani i kažnjavani. Da bi se na neki način novim vlastima dalo do znanja
da Hrvati Hercegovine nisu zadovoljni promjenom imena Široki Brijeg u
novo ime Lištica, iz prkosa vlastima, Ozni/Udbi pjevala se je pjesma: “Oj
Široki prediše ti ime, pa se nemam ponositi čime!”. Otporaš.)
Široki
– zabranjeno ime
Nad rijeku Lišticu
nadvilo se golemo brdo, na blagom vrhu kojega dominira crkva s dva znamenita
zvonika; uokolo nekoliko kamenih zgrada, koje, gledajući iz daljine, djeluju
kao srednjovjekovne palače: veličanstveno. To je Široki Brijeg. Utaman (uzalud, mo.) ćete ga tražiti u
službenim dokumentima ili zemljopisnim kartama: danas se zove Lištica
Grupa hrvatskih izbjeglica,
na blagdan Svih sveti 1951. godine uputila se iz Klagenfurta prema Bleiburgu.
Kako su unaprijed isplanirali, trojica su u ranim jutarnjim satima krenula
prema groblju u Unter-Loibach-u, a šestorica nešto kasnije prema Bleiburškom
polju. Svi su oni, osim jednoga, u Bleiburgu već bili u svibnju 1945., kao
sudionici i očevidci početka tog prešućivanog i najvećeg zločina nad
hrvatskim narodom u njegovoj cjelokupnoj povijesti.
Šapirografirano izdanje
prvog broja “Drine”, vjesnika HOS-a iz 1951. Godine
2. Jedna žalostna viest: Umro je Generalni
Konzul Pascual Trullos. Bio je veliki borac za Hrvatsku, radio je do zadnjeg
časa za Hrvatsku i bio jedan od najpožrtvovanijih suradnika H.N.Odpora.
Zadnje mu je pismo poviestnog znaćenja. General Drinjanin je u ime Poglavnika
položio vienac sa imenom Dra. Ante Pavelića, što je gradjanstvo Barcelone
pratilo sa živim interesom, a drugi vienac isto na počastnom mjestu, generala
Drinjanina, dali su čisti hrvatski karakter tom posljednjem putu našeg
velikog prijatelja, koji je čitavi život i kojemu je zadnja misao bila
posvećena Hrvatskoj. Radi toga je, posebnom dozvolom obitelji i pogreb bio
obavljen na hrvatski državni trošak, a mi ćemo u čitavom svietu organizirati
i zadušnice na dan, kada se gdje bude to moglo učiniti. Takodjer je
uglavljeno, da će se položiti posebna spomen ploča, na kojoj će H.N.Odpor
dati priznanje svom vriednom suradniku, koji je u zadnje dvije godine radio u
svim pravcima i učinio velike usluge, koje će još neko vrieme morati ostati
tajne.
2009
Otporaš
-
Mile
Boban
DA SE NE ZABORAVI
"Borio sam se srčano za moju zemlju Hrvatsku, mnogo puta
mi je to rekao"
Moj otac Petar Boban, Gabrića (1907-1981), bio je u
Domobranima. Ranjen je bio na Kozari 1942. godine. Pričao mi je da mu je
njegov zapovjednik toliko puta rekao da se zakloni za vrijeme borbi, jer da
on sam ne može rat dobiti. Borio sam se srčano, iz dna mojeg srca za moju
zemlju Hrvatsku, mnogo puta mi je to rekao. Dok nisam bio ranjen nisam mislio
da me metak može pronaći. Poslije liječenja i oporavka, razriješili su ga
vojničke obveze, te je došao kući.
