2024-02-03
KNJIGA 45
- 101
KOLEKCIJA DRINJANIN
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/zds__ndh_drinjanin/2023-00_General_Drinjanin.htm
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=6983&page=1
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5135&page=101
Tko je Maks Luburić,
General Drinjanin?
O
DATUMU ĆETE VIDJETI KADA JE OVA POLEMIKA BILA IZMEĐU DVA HRVATA
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,356
Bračni status korisnika:
married
by,Delivuk
27.7.2012, 17:34:11 #101
Kako je nastala Nezavisna Dražava
Hrvatska!
Meni je moj djed pričao da je ovako postala
Nezavisna Država Hrvatska.
Treba sve čitati i slušati pa će se sve znati,
kaže naša hrvatska izreka.
KRATKA ANEGDOTA O NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ
Kada je Bog stvarap narode i djelio zemlju
dodju k njenu Englez, Španjolac,
Francuz,Talijan, Njemac, Madjar i HRVAT.
Pred Boga prvi dodje Englez i Bog mu reče:
"Evo ti dio ovaj zemlje i neka se zove
Engleska".
Drugi dodje Španjolac i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove
Španjolska".
Treći dodje Francuz i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove
Francuska".
Nakon njega dodje Talijan i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove
Italija".
Peti pred Boga dodje Njemac i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove
Njemačka".
Na kraju dodje Madjar i Bog mu reče:
"Evo ti ovaj dio zemlje i neka se zove
Madjarska".
Kada HRVAT vidje što se dogodilo ode pred Boga i
upita Ga zašto on
kao Hrvat nije dobio komad zemlje, našto mu Bog
odgovori:
"Tebe toliko volim da ću tebi dati onaj dio
koji sam ostavio za sebe,
a to je tvoja Hrvatska".
I tako HRVAT dobije svoju NEZAVISNU DRŽAVU
HRVATSKU!
DR.
ANTE PAVELIĆ (HRVATSKI POGLAVNIK)
Ante Pavelić, rođen je na selu, daleko od
svoga sela, sela svojih roditelja. To selo
zove se Bradina, to je područje Istočne Hercegovine. Otac mu je bio pružni
željeznički trudbenik, a majka Jajčanka, kuharska trudbenica, na tadašnjoj
pruzi Sarajevo Dubrovnik.
Imao je teško djetinjstvo, sa roditeljima se selio od nemila do nedraga.
Ipak je prošao sve kršćanske sakramente, iako je majka imala muslimanske
korijene.
U Jajcu je prošao i katoličku skrb i muslimanski mekbet.
Kao dijete bio je ponizan, svi su mislili da će biti trudbenički djelatnik.
Pokazalo se suprotivo.
Bio je nadaren Božjim talentima. Roditelji su mu bili pravi proleteri rekao bi
Marx, pa nije prošao svu prirodnu školu.
Tomu on nije kriv. Zato se on odao knjizi i učenju, bio je vrstan učenik, danas
bi kazali nije imao dara za IT sektor, zato je imao talenta za društvene
djelatnosti, rekli bi komunisti, koji su ga čitavi život proganjali i na koncu
svirepno ubili.
Bio je ljepotan, kakvi jesu momci iz Krivog puta.
Kako je od Krivog puta, stalno je imao misao da bude na Pravom putu.
Na koncu mu se sve posložilo.
Brijaše gimnazijalac, vrlo pristojan, rekli bi Srbi bio je Vukovac, što će
kazati imao je sve desetke.
Odgajan je tako da nije mrzio nikoga i ni koje narode.
Bio je vrstan student, radio je kako bi danas kazali preko student servisa, i
to tijelesne poslove, tada nije bilo kompjutera. Današnjim studentima je mnogo
lakše, sjede doma i zarađuju.
On je morao raditi tjelesne poslove.
Zato je znao osijetiti bilo svoga naroda.
Bio je politički aktivan.
Uvijek na pravoj Hrvatskoj strani, bio je član Hrvatske stranke prava.
Poslije Poglavnika, ta stranka se nije mogla popraviti.
Danas imate pokušaja, tipa Hrvatski pokret i slično, ali to nije moguće
uspoređivati.
To vam je kao Bog i šeširdžija.
Ante Pavelić je vidio sve nepravde od strane Srbalja.
Zato je nakon pokolja u Beogradskoj Skupštini, ilegalno preko Ibarske pruge i
Vranja, pobjegao u Bugarsku, onda u Rumunjsku pa do Mađarske.
Tamo je osnovao u Janka Pusti, obuku za revoluciju.
Nakon Janka Puste odlazi u Italiju, pa preko Velebita u Zagreb, gdje nakon
tisuću i sto godina proglašava Hrvatsku državu.
Bilo je to teško ratno vrijeme.
Država je trajala samo pet godina.
Drugi dio Hrvata, htio je Jugoslaviju sa Titom.
Ante Pavelić, to nije mogao prihvatiti.
Nije mogao prihvatiti da novu državu vodi bravar i da se zove Jugoslavija.
Zato on bježi na Zapad, najprije u Rim, pa konačno u Argentinu.
Tamo ga krvnici Jugoslavije ubijaju.
Zadnje uzdahe uzdahnuo je u Frankovom Madridu.
Sin i kćeri to su teško podnijeli.
Još teže Hrvati koji su bili za Hrvatsku, a lako Hrvati koji su bili za
Jugoslaviju.
Danas i ti Hrvati koji su bili za Jugoslaviju vide da su bili u zabludi.
I oni vide da nije bilo dr. Ante Pavelića i njegove Nezavisne Države Hrvatske,
ne bi bilo ni Domovinske Hrvatske.
Ukratko možemo kazati, da nije bilo Poglavnika, ne bi bilo nas Hrvata.
Pjesnik
bistre Zrmanje
Ivica
Jurjević
sri, 31. sij 2024. u 15:00 Anđelko
Kaćunko <crodonangelo@gmail.com>
napisao je:
Tako je, brate, faktor vrjemena i sud
povijesti nestrpljivi ne mogu čekati ...
A upravo će takvi i oni koji su sigurni u
svoju istinu najgore proći
kada se za 100 godina otvore arhivi ...!
Međutim, najgore od svega jest previdjeti
Božji sud ...!
sri, 31. sij 2024. u 20:19 Mile Boban
<mileboban748@gmail.com>
napisao je:
Poštovani svi pregledao sam sadržaje ovih
triju poslati privjesaka. Sve to bilo u odrazu onoga vremena i na osnovu
song vremena će se o tom sadržaju sud donositi, isto kao što će se sud
donositi o malo podužem sadržaju dolje priložene poveznice.
To je tako uvijek bilo i to će tako uvijek
biti.
Pozdrav svima.
Bog! mile Boban,
Otporaš.
https://otporas.com/wp-admin/
On Wed, Jan 31, 2024 at 11:17 AM Radovan
Smokvina <rsmokvina@gmail.com>
wrote:
Otporaši izvolite znati malo više o Gojku
Šuškiću.
Am Mi., 31. Jan. 2024 um 09:28 Uhr
schrieb Majden <domovina1939@gmail.com>:
Dijalog između dva Hrvata zbog: "Izuma Maksa
Luburića u 10 točaka“
Mile Boban <mileboban748@gmail.com> Tue,
May 9, 2023 at 4:43 PM
To: Mile Boban <mileboban748@gmail.com>, Bozo Simunovic
<simunovic.bozo@gmail.com>
Dijalog
između dva Hrvata zbog: “IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA”
OTPORAŠon11. LIPNJA
2022.LEAVE A
COMMENTON DIJALOG IZMEĐU DVA HRVATA ZBOG: “IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA”
Po
datumu ćete vidjeti kada se je ovaj dijalog vodio između dva Hrvata, jedan iz
Hrvatskog Livna i Hrvatske Bosne, drugi iz Hrvatske Bobanove Drage, Hrvatske
Hercegovine.
IZUM MAKSA
LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Moderator/ica: Drinski
Otporaš
IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Postano: ned pro 09, 2012 15:32
IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Zato je Tuđman, često do granice da postane zbog toga i dosadan, stalno i
ponavljao da njegova Hrvatska demokratska zajednica nije obična politička
stranka, poput ostalih na hrvatskoj političkoj sceni, nego “središnja” ili
“stožerna” politička organizacija cijeloga hrvatskog naroda, u domovini i
dijaspori. U biti, citirao je Luburića. Povezivanje pak domovine i dijaspore –
temelj svih temelja Tuđmanove političke doktrine s kraja osamdesetih – također
je, zapravo, Luburićev, a ne Tuđmanov, izum. To su povezivanje osobito
razradili, na nivou operativnog političkog programa, Luburićevi sljedbenici,
ideolozi Hrvatskog Narodnog Otpora, koji su deset godina nakon Luburićeve
smrti, dakle 1979., u programatskom tekstu pod naslovom “Kuda ide
Hrvatski Narodni Otpor?”, objavljeno u “Otporu”, kao prvu
točku svog političkog djelovanja naveli “Nacionalno
Pomirenje”, kao drugu “općehrvatsko jedinstvo”, kao
treće “djelatnu vezu domovine i izbjeglištva”, a kao
petu “nadideologijsku nacionalnu borbu”. Naposljetku, i
Domovinski je rat u Hrvatskoj, u svojoj biti, bio oživotvorenje “Adrese
izmirenja Hrvatskog Narodnog Odpora sa Hrvatskim Partizanima”, objavljene prvi
put, u sklopu cjelovitog programatskog teksta o hrvatskom izmirenju,
u Istarskoj ili Luburićevoj “Drini” br. 3-4 1964. Tada je urednik
časopisa “Otpor” bio Vlado Glavaš a Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora Mile
Boban. (…)
Kratka povijest norvalske Hrvatske
No,
da bismo dokraja proniknuli u bit Tuđmanova političkog djelovanja te izbjegli
sve moguće zamke mitologiziranja i, namjernog ili nenamjernog,
iskrivljavanja povijesne istine, valja se striktno držati temeljne kronologije
ovdje opisanih događaja. Evo je u najkraćem.
1. Godine 1964. definitivno je, na razini političkog programa,
uobličena koncepcija hrvatskoga izmirenja. Temeljni programatski akt, “Adresu
izmirenja”, napisao je Miljenko Dabo Peranić, a Luburić taj tekst objavljuje u
svojoj “Drini” (br. 3-4/1964.).
2. Tijekom šezdesetih, Franjo Tuđman, tadašnji direktor Instituta
za povijest radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu, dobiva u ruke taj primjerak
“Drine” (naravno, i druge brojeve toga časopisa). Počinje, postupno, upijati
Luburićev nauk – usporedo sa svojim sve žešćim konfrontiranjima s predsjednikom
hrvatskih komunista Bakarićem. Osobno sam razgovarao s osobom, tadašnjim
namještenikom Instituta, koja ga je gledala kako s golemim interesom čita i
proučava “Drinu”.
3. Godine 1968., nakon prvotnih vrlo snažnih protivljenja, ideju o
hrvatskom pomirenju usvajaju i hercegovački fratri u SAD, predvođeni
fra Dominikom Mandićem (koji se od 1955. bavio isključivo povjesničarskim
radom). Politički, i oni se tada počinju svrstavati u Otporaše, sljedbenike
političke organizacije Hrvatski Narodni Otpor (HNO), koju je
1955. utemeljio Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.
4. Početkom osamdesetih, fratri su najmoćnija i najutjecajnija
zajednica u hrvatskoj političkoj emigraciji. Pošto su usvojili Luburićev nauk,
počinju smišljati plan o stvaranju samostalne hrvatske države. Hrvatski je
terorizam na tlu SAD u tom trenutku bio već definitivno suzbijen, zahvaljujući
energičnim naporima američke policije, ali i političkom angžamanu jednoga od
vodećih hrvatskih političara u emigraciji Mate Meštrovića. Fratrima je jasno da
treba posegnuti za posve novim oblicima i metodama političke borbe. Svoj
temeljni naum – stvaranje hrvatske države – stavljaju u funkciju svjetskog
procesa rušenja komunizma i Istočnog bloka, što su ga koordinirano pokrenuli
američki predsjednik Ronald Reagan i papa Ivan Pavao II. (papa Wojtyla). To će
se pokazati dobitnom kombinacijom.
Kanadske turneje
5. Fratri pokreću niz značajnih aktivnosti primarno političkoga
karaktera. Jedna je od najdalekosežnijih njihov prodor u Kanadu. Gotovo u isto
vrijeme – oko 1980. – osniva se Hrvatski društveno-kulturni centar u Norvalu,
na jugu kanadske pokrajine Ontario (blizu Toronta), dok na sjeveru
Ontarija, u Sudburyju, startaju Hrvatske iseljeničke škole Amerike, Kanade i
Australije (HIŠAK), pod vodstvom fra Ljube Krasića. S Krasićem
najtješnje surađuju Gojko Šušak, Ante Beljo i dr. Vinko
Grubišić. Istodobno u postojbini hercegovačkih fratara, na Širokom
Brijegu, fra Jozo Zovko “lansira” mit o Gospi iz Međugorja. Kreće
fratarska koordinirana akcija.
6. Godine 1983. u Norvalu izlazi edicija “So Speak Croatian
Dissidents” (u izdanju “ZIRAL”-a, a pod urednikovanjem fra Šimuna Šite Ćorića,
bivšeg pomoćnika utemeljitelja Centra u Norvalu fra Mladena Čuvala, u vrijeme
dok je ovaj upravljao hrvatskom franjevačkom župom svetih Ćirila i Metoda,
u 42. ulici, na njujorškom Manhattanu), u kojoj je objavljena integralna
verzija Tuđmanove obrane na njegovu drugom političkom procesu u Okružnom sudu u
Zagrebu, u veljači 1981., gdje ga se najviše teretilo zbog umanjivanja
službenog broja žrtava u logoru Jasenovac. Ostvarena je duhovna veza između
Norvala (fratara) i Tuđmana, a sve u ideje izuma Maksa Lubuirća: Adresa
Izmirenja Ustaša i Hrvatskih Partizana.
7. Slika
časopisa Otpora potvrđuje
17, 2012 14:48
godine 1987., na prvoj Tuđmanovoj turneji
po Kanadi, da se ostvaruje sa Otporašima i fizička veza između glavnih
eksponenata hercegovačko-franjevačke zajednice u Sjevernoj Americi i Tuđmana.
Počinju prvi politički dogovori, koji se produbljuju i utvrđuju na idućim
Tuđmanovim turnejama po sjevernoameričkom kontinentu: u ljeto 1988., u jesen
1989. i u siječnju 1990., u Clevelandu se održava Prva Konvencija HDZ. Dogovori
i aranžmani sklapaju se na platformi Luburićeve koncepcije o hrvatskom
izmirenju. Pročelnik Hrvatskog Narodnog Otpora Mile Boban, u dogovoru sa
dužnostnicima organizacije HNO raspušta istu i predaje organizaciju HNO u ruke
predsjedniku HDZ dru. Franji Tuđmanu. U najkraćem, ta je koncepcija trebala
rezultirati što većom i što čišćom Hrvatskom. Dakle, Hrvatskom koja će biti
proširena i na Bosnu i Hercegovinu kao sastavni dio Hrvatske.
8. Dana 20. i 21.
siječnja 1990., na Prvoj konvenciji HDZ-a za SAD i Kanadu, održanoj u
Clevelandu, Tuđman sa svojim sjevernoameričkim partnerima dogovara scenarij
Prvog Općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu, na kojem će
sudjelovati i predstavnici iseljeništva. Brzo se vraća u Zagreb i, na Drugoj
sjednici Središnjeg odbora HDZ-a, održanoj 27. siječnja 1990. u Zagrebu,
domaćim čelnicima HDZ-a priopćuje što je dogovoreno u Kanadi. Sabor je održan
24. i 25. veljače u “Lisinskom”. Nakon Sabora, dio iseljenika se vratio, a dio
je, na čelu s Gojkom Šuškom, ostao.
Šuškova misija
9. Nedugo nakon smirivanja Hrvatsko-srpskog
rata i međunarodnog priznanja Hrvatske, 1992., Gojko Šušak postaje najjačim
hrvatskim političarimaa predsjednika Tuđmana. U Hrvatskoj je čovjek br. 2, a u
Bosni i Hercegovini čovjek br. 1. Dobiva neslužbeni epitet “Tuđmanova
gubernatora za BiH”. Ubrzo počinje Hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i
Hercegovini. Tzv. druga linija zapovijedavanja u tome ratu pod kontrolom
je hrvatskog ministra obrane Šuška.
10. U Hrvatskoj
počinje dugo najavljivani proces tranzicije (tzv. pretvorbe). Tranzicija teče
po dogovoru utvrđenom potkraj osamdesetih u Kanadi. Ključne osobe pretvorbe
postaju Miroslav Kutle i Milan Kovač – Tuđmanovi hercegovački partneri u danima
što su neposredno prethodili osnivanju HDZ-a.
Ovih deset točaka “Izuma Maksa Luburića” za cijelo
mogu netkome pomoći u boljem razumijevanju kako je došlo do HDZ i kao
je došlo do OBNOVE HRVATSKE DRŽAVE U OBLIKU R.H.
Drinski
IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Postano: pon pro 10, 2012 12:54
Da, pomirenje to dobro zvuči samo što to
znači…
Složit će te se da su oni koji su se borili za uspostavu i opstanak Hrvatske
države bili na pravom putu, a oni koji su se borili za njenu smrt i poklali
preko pola milijuna Hrvata da su bili na krivom, jugoslavenskom,
srbokomunističkom putu …
Što se tiče Tuđmana i njegova razumijevanja i provedbe “pomirbe” ne bih dao
ruku u vatru!
(I kako to Tuđman dobi putovnicu za put vani, a Veselica ne – zar mislite da
UDBA nije imala dogovor i znala što radi u svoju korist – naravno mislim da je
Tuđman mislio pri tome nešto “ušićariti” za nas, ali tu i je čitav spor: što je
iz svoje pozicije partizanskog generala mislio ostvariti i onoga što je trebalo
ostvariti sa stanovišta hrvatskog nacionaliste!)
U čemu se sastoji ta pomirba!?
Je li u tomu da
njegove desne ruke budu sve odreda stari jugokomunisti (mnogi sa krvavim
rukama)…
Je li u tomu da sve vodeće položaje zauzimaju bivši antihrvatski kadrovi…
Je li u tome da nam obavještajne službe uspostavlja zamjenik Petra Gračanina u
vrijeme najžešće agresije…
Je li u tomu da se od “ustaša” na položaje dođu oni sumnjive prošlosti u vezi
suradnje sa udbom …
Je li u tomu da se ubijaju oni koji jasno stoje na hrvatskom putu: Ante
Paradžik, Miro Barešić, Ludvig Pavlović, Blaž Kraljević ( da nam Hercegovina ne
ode u HOS u ekstreme – riječi Franje Tuđmana)
(Što bi bilo da su za razliku od ovih hrvatskih vitezova ubijeni hrvatski
zlotvori poput J.Manolića, Boljkovca, Perkovića, M.Planinc i dr.)!?
Je li u tomu da se jasno ne proglasi rat protiv neprijatelja i izbaci agresora
iz zemlje, a ne da se dopuštaju sumnjive “igre” oko Vukovara, Posavine i ne
rušenja koridora, stajanje kod Banja Luke i propuštanja povijesne prilike
uspostave države na cjelokupnom području…
Dakle mnogo je pitanja na kojima je naša emigracija pala na ispitu i nije bila
dorasla ispitu koji je vrijeme i udba stavila pred sve nas …
Gdje se izgubila Drina, gdje se izgubi NDH, a sve preuze kifla i sljepoća prema
Tuđmanu – imamo državu, pa čijom zaslugom ili unatoč komu!?
Gdje se izgubi sveti cilj i zašto se tako naivno predade vodstvo crvenim
“pokajnicima”
pon lis 01, 2012 12:36
Da smo svi ustali u obranu, umjesto što su
jedni ratovali, a drugi živili gotovo normalnim životom, kakvu bismo
onda državu stvorili – kiflu ili nešto drugo – dakle tko je zato kriv, tko je
donosio odluke!?
Je li politika pomirbe za uspostavu cjelovite države to da se ide u rat s
muslimanima kada srbi počinju gubiti – dakle prihvaća se igra KOS- ili slijede
njegovi nalozi na štetu hrvatskih interesa – tko to čini!?
Treba dati odgovore bez preskakanja i previđanja pa ćemo vidjeti po današnjim
plodovima za čiji račun je ta “pomirba” išla, odnosno na čiju štetu!
Ovo nisu neki spoznali na kraju nego su upozoravali i onda u jeku agresije – da
se razumijemo!
Imali smo povijesnu priliku za obnovu NDH i prokockali smo je dopuštajući
udbašku igru – čijom krivicom i kakvom pomirbom…
Ako je pomirba onda oni koji su u krivu bili su se pokajali i došli se boriti
rame uz rame sa onima koji su uvijek bili na pravom putu, a ne dojučerašnji
krvnici nas vode u pravednoj borbi – dakle partizani uvijek na čelu borbe u
kojoj Hrvati gube glave – za čiji račun…
“Pomirba” je bila zavjesa za naivne i dobitna karta za udbaše i neprijatelje
Hrvatske i smrt za Paradžika, Barešića, Kraljevića i ostale…
Zaista treba uvidjeti gdje je korijen toga da smo mi imali Hrvatsku samo za
vrijeme rata dok još granice nisu bile formirane i kada smo se borili za
Hrvatsku (pjevajući Juri i Bobanu), a ne za kiflu (pjevajući po šumama i
gorama) – gdje nam nestade Hrvatska i gdje su Hrvati u BiH!?
I konačno zašto nitko od otporaša ne napisa tada:
Pozor Ustaše – PRODANA
JE GOTOVO CIJELA BOSNA!
E moj narode!
Otporaš
IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Postano: pon pro 10, 2012 14:40
Moj dragi Drinski!
Kako mi je drago i slatko u grlu da misliš kao ja i
mnogi drugi državotvorni Hrvati. Ali, ne može se glavom kroz zid.
Kada to kažem želim reći da se je ipak, što se tiče hrvatske političke
emigracije, radilo u odrazu vremena, onog vremena u kojem smo tada živjeli. Ovo
što si ti ovdje sada napisao, je velika istina gledajući iz ugla današnjice, a
ne iz ugla, tada već ostarjele, istrošene i izmorene hrvatske političke
emigracije punih 45 godina.
Da si ti bio na sastanku Prve Konvencije HDZ u Clevelandu 20 i 21 siječnja 1990
god. i vidio i čuo našeg Livnjaka Ustašu Janka Skrbina koji je bio na tom
sastanku, i sa suzama u očima i pred svima zaplaka pitajući dra. Franju
Tuđmana: “Gospodine Tuđmane kada ćemo mi kući. Ja sam stari Ustaša i borio se
za Hrvatsku, koju od 1945 nisam više vidio. Ja hoću ići kući! Ja hoću ići
kući…” Tada smo svi nazočni bili ganuti, emocionalni i dali veliki aplauz
gospodinu Janku Skrbinu. Dr. Tuđman je kratko odgovorio sa: “Nismo još vlast
preuzeli…”
Moj dragi Drinjski, vraćajući se kući za Austin, Texas, u zrakoplovu sam
napisao pismo mojem bratiću Miši, Mile Boban, (1961-) (moja pok. Majka od milja
ga je prozvala Mišo kada je bio mali, jer se je rodio u istoj kući i odrastao
gdje sam se i ja rodio) koji je tada radio za HRT u Zagrebu kao tehnički
inžinjer. Pronađi to pismo: klikni Jedno pismo u zrakoplovu https://otporas.com/jedno-pismo-iz-zrakoplova-in-memorijum-prvom-predsjedniku-rh-dru-franji-tudm pa
pročitaj. Pismo je pisano onog vremena a ne današnjeg vremena. Ako se je itko
razočarao u ishod djelovanja HDZ, svakako je to hrvatska politička emigracija,
mislim na oni dio koji je još živ, djelotvoran i nije izgubio nadu u bolju
budućnost.
Što se osobno mene tiče, bez obzira na sve negativno koje nas okružuje, krenulo
se je s mrtve točke. Spomenuti ću Ivana Čalu iz Runovića koji je svjedočio za
Hrvatsku u amerčim zatvorima preko punih 17 godina. Kada ga je novinar Jović
Slobodne Dalmacije posjetio u zatvoru i pitao ga šta on danas misli o
Hrvatskoj. Ivan Čale je odgovorio oko prilike ovako: “O Isukrstati! Da smo mi
Otporaši imali Hrvatsku veliku ko’ jedan aerodrom, tada bi se mi tu spustili i
otale se razvijali i širili našu Hrvatsku sve dok ne dođemo do Drine. Danas
imam Hrvatsku puno veću i na nama svima je naša zadaća da ju širimo …”
Ivan Čale je bio član Otpora i predsjednik
ogranka u New York-u. Uhapšen je s drugim šestoricom Hrvata 12 prosinca
1980. Druga desetorka članova HNO je uhapšena dan kasnije prikazanja Gospe u
Međugorju šestero djece, tj. 25 lipnja 1981., među kojima sam i ja bio kao
Pročelnik organizacije Hrvatski Narodni Otpor …
Ovom prilikom ti želim, dragi prijatelju, čestitati Sretan Bižić, vesele
Božićne blagdane, berićetnu i veselu Novu 2013 Godinu!
Pozdra. Bog!
Otporaš.
ZDS!
Drinski
IZUM MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Postano: sri pro 12, 2012 14:03
Citat:
Ovo što si ti ovdje sada napisao, je velika
istina gledajući iz ugla današnjice, a ne iz ugla, tada već ostarjele,
istrošene i izmorene hrvatske političke emigracije punih 45 godina.
Bilo je i drugih u emigraciji koji su
htjeli osnovati HSP u Domovini ili pristupiti tada osnovanom HSP-u… mogli ste
predati HNO HSP-u i mogli smo biti korak bliže NDH a ne kifli …
Citat:
Da si ti bio na sastanku Prve Konvencije
HDZ u Clevelandu 20 i 21 siječnja 1990 god. i vidio i čuo našeg Livnjaka Ustašu
Janka Skrbina koji je bio na tom sastanku, i sa suzama u učima i pred svima
zaplaka pitajući dra. Franju Tuđmana: “Gospodine Tuđmane kada ćemo mi kući. Ja
sam stari Ustaša i borio se za Hrvatsku, koju od 1945 nisam više vidio. Ja hoću
ići kući! Ja hoću ići kući…” Tada smo svi nazočni bili ganuti, emocionalni i
dali veliki aplauz gospodinu Janku Skrbinu. Dr. Tuđman je kratko odgovorio sa:
“Nismo još vlast preuzeli …”
To da Janko hoće kući trebao je reći nama
koji smo osnivali HSP i koji smo se zalagali za NDH, a ne to tražiti od onih
koji su podržavali one koji su Janka i protjerali tamo di je plakao za kućom…
A što se tiče “Nismo još vlast preuzeli…”, kako su mogli doći oni koje se
željelo i to sa jugo pasošem – očito je Janko bio koristan dok je pare davao…
Citat:
Što se osobno mene tiče, bez obzira na sve
negativno koje nas okružuje, krenulo se je s mrtve točke. Spomenuti ću Ivana
Čalu iz Runovića koji je svjedočio za Hrvatsku u američkim zatvorima preko
punih 17 godina. Kada ga je novinar Jović Slobodne Dalmacije posjetio u zatvoru
i pitao ga šta on danas misli o Hrvatskoj. Ivan Čale je odgovorio oko prilike
ovako: “O Isukrstati! Da smo mi Otporaši imali Hrvatsku veliku ko’ jedan
aerodrom, tada bi se mi tu spustili i otale se razvijali i širili našu Hrvatsku
sve dok ne dođemo do Drine. Danas imam Hrvatsku puno veću i na nama svima je
naša zadaća da ju širimo …”
Imali smo mi i veću državu pa smo je
izgubili! A sada imamo kiflu u kojoj smo na milosti udbaša i izgubljenu BiH!
Zahvaljujući komu i čijoj naivnosti…
Zaista me zabrinjava to kako su neki naši iz emigracije boreći se za NDH pali u
ruke jugovića čim su im spomenuli Hrvatsku: nimalo nepovjerenja prema
partizanima, nimalo sumnje prema krvnicima, ništa od one “koga su zmije grizle
i gušćerice se boji”, ništa …
Drinski
IZUM
MAKSA LUBURIĆA U DESET TOČAKA
Postano: sri pro 12, 2012 14:06
Uz
rezervu prema udbašu ipak vrijedi pročitati:
BIVŠI AGENT UDBE OTKRIVA:
Udba
pomogla Tuđmanu da dođe na vlast, jer jedini od kandidata nije mrzio Tita.
U posljednje vrijeme Željko Kekić, udbaš u mirovini, priprema knjigu pod
naslovom „Čovjek i njegova sjena“ u kolaboraciji sa svojom nekadašnjom
”špijunskom metom” Antom Kovačevićem, koji je devedesetih bio čelnik stranke
demokršćana, danas potpuno ugasle.
Doduše, knjiga za sada nije odmakla puno dalje od naslova, no sama tematika
jamstvo je kako će ista podići podosta prašine, jer bi se po prvi puta u
hrvatskoj literaturi pojavile ispovijedi ”s obje strane”, progonitelja i
njegove lovine, koji su na ovim prostorima oduvijek zamjenjivali uloge. Iz
Kekićeve dragocjene memorije, dakle proizlazi da je Franjo Tuđman na isti način
izabran za državotvorca i povijesnoga velikana.
„Pa svima nama, osamdesetih godina bilo je jasno da se sve klima. Hrvatska
Služba državne sigurnosti, koliko sam mogao čuti, u to doba vjerovala je da će
Jugoslavija otići u labavu konfederaciju, što znači da Tito neće postati
apsolutni negativac. Godine 1986. i 1987. udbaška elita obavljala je tzv.
informativne razgovore s cijelim nizom evidentiranih disidenata, koje je do
tada obrađivala. Došli su do zaključka da je Franjo Tuđman jedan od podobnijih
za tranziciju. Nije Tita smatrao crnim vragom, za razliku od većine ostalih.
Vjerojatno je zbog toga jedini dobio putovnicu 1987. kako bi u emigraciji
okupio snage za sve ono što se kasnije događalo“, kaže Željko Kekić, koji je
danas 50-godišnji privatni poduzetnik i vlasnik karlovačke Radio Mrežnice,
dragovoljac Domovinskog rata i prvi od agenata nekadašnje tajne službe koji je
još pred 15-ak godina javno priznao – da je svojedobno uhodio ljude koji su
1990. lansirani u političke lidere.
Izabran je, dakle, čovjek koji je zajamčio vašoj Udbi da lustracije
biti neće?
– Nije bio problem u lustraciji, barem ne za mene, nego strah da ne dođe do
osvetničkih likvidacija. Sjetite se samo kako su neki, u ime SZUP-a oteli i
mrcvarili Blagoja Zelića. Ne, bio je to strah za vlastiti život i živote svoje
obitelji. Rat je osobito tome pogodovao: nitko nije mogao znati da li će
završiti kao leš u Pakračkoj Poljani.
No, jeste li strepili od lustracije?
– Nisam se bojao lustracije. Lustracija bi značila da je nama, koji smo do tada
radili za Udbu zapriječen ulaz na javne i državne funkcije. Pa što onda? Bio
sam na to spreman, činilo se prirodnim da će se to dogoditi. Zato sam 1990. sa
kolegama osnovao firmu koja se trebala baviti detektivskim poslom, računajući
da ćemo se baviti privatnim biznisom. No, lustracija nije obavljena i ja sam
ostao uposlenik iste ustanove koja je preimenovana u SZUP. U samostalnoj
Hrvatskoj naslijedila je komunističku tajnu policiju. Tako sam ostao u državnoj
instituciji do 1995., bez obzira na promjene.
Dobro, vaša tajna služba izabire Tuđmana koji će spašavati njihove živote. Na
kraju, postigli su puno više: ostali su na svim pozicijama, samo pod
nekim drugim nazivom.
-Pa gledajte, bio je rat. Pokazalo se da je profesionalizam važniji od
prošlosti. Tvrdim vam da obavještajno – analitički mozak jednoga Zdravka
Mustaća neće nitko skoro nadmašiti. Tehnika tajnih službi ionako je uvijek
ista. U odnosu na Udbu, danas se jedino promijenila profesionalna etika.
Dajte, pojasnite.
– U ono doba, ni jedan tajni agent nije smio pokazivati da je tajni agent.
Početkom devedesetih to je ušlo u modu, valjda zbog špijunskih filmova. Smiljan
Reljić, jedan od prvih mojih šefova u SZUP-u, toliko se uživio u tu ulogu
da je stalno odlazio u Lučko vježbati gađanje poput Jamesa Bonda. Često su
izmišljali informacije ili prikupljali ogovaranja da bi njihov posao izgledao
mističniji, a oni sami sebi važniji. Iskaznice SZUP-a ispadale su im, tobože,
slučajno pred konobaricama, da svi to vide.
pon lis 01, 2012 12:36
POČETAK RADA U UDBI
A kako ste to vi radili?
– Nekoć je bilo obratno. Primjerice, kada smo obrađivali anarho – liberale na
Filozofskom faksu, da nas nitko ne skuži, nastojali smo biti njima što
sličniji. Da znate samo koliko sam sati sjedio na stepenicama filozofskog, pa
motajući se po kantini, izmišljajući što studiram i strahujući da me tko ne
počne ispitivati o detaljima moga tobožnjega studija.
Kako ste uopće dospjeli u tajnu službe?
-Ja sam posljednja, najmlađa generacija SDS-a SR Hrvatske. Pohađao sam policijsku
školu. Od 16-te godine bio sam član Partije, vjerujući stvarno da nema boljega
svijeta od tadašnje Jugoslavije i njezine Partije. Ideološki čist, koliko i
naivan. Iz moje generacije, od nas 450, izabrali su nas trojicu za Državnu
sigurnost. Istina, bilo je puno kandidata srpske nacionalnosti, no sva trojica
bili smo Hrvati, što demantira današnje priče o srpskoj „udbaškoj“
privilegiranosti. Raspoređen sam u Centar Zagreb, u odjel tajne pratnje. Koliko
se sjećam, na tim zadacima obrađivali smo godišnje barem 300 „objekata“, tako
smo ih zvali. Jedan od njih bio je Anto Kovačević, označen kodnim imenom
Crni.
Sjećate li se svoga prvoga zadatka?
– Prvoga? Ne. Sjećam se drugoga, jako dobro, malo nakon Titove smrti, u ljeto
1980. Uključili su me u tajnu operaciju kodnoga imena „Lasta“. Bio sam uključen
u uhođenje Franje Tuđmana od njegove kuće u Nazorovoj ulici.
RAZGOVOR SA ZAPOVJEDNIKOM HANDŽAR DIVIZIJE
Godine 1990. pojavilo se puno stranaka. Za koju ste se opredijelili?
– Svima sam pomagao, od HDZ-a, do HSLS-a. Nakon Partije, u kojoj sam nakon
početnoga idealizma, brzo otkrio da lažu, kradu, varaju, ideologija me prestala
zanimati. Stav sam definitivno učvrstio kada sam 1991. dočekao dr. Zvonimira
Marasa. Čovjek je bio zapovjednik handžar divizije u NDH. Odveo sam ga Josipu
Boljkovcu, tada HDZ-ovom ministru unutarnjih poslova. Njih dvojica su sjeli i
počeli razgovarati o istim situacijama, samo svako sa svoje strane. Tada sam
shvatio da ne postoje crno – bijele stvari, nego nešto između. Ali postoje
različite etikete i simboli.
Vas je Boljkovac zadržao u institucijama sistema, kako se to
danas kaže?
-Da. Potječemo iz istoga kraja. Znao je za mene, jer sam kao udbaš dogurao do
sekretara dugoreške omladinske organizacije. Smatrao je da su moje znanje
i iskustvo važni za stvaranje države. Kao dragovoljac, sudjelovao sam u
stvaranju i naoružavanju Hrvatske vojske
Po istom se principu promoviraju i današnji političari?
-Naravno. Čak štoviše, prepoznajem suradnike nekadašnje tajne službe u Saboru,
na mjestima predsjednika općina, koji su zvijezdu promijenili šahovnicom,
znajući da neće biti otkriveni samo zato što je dokumentacija o nekadašnjom
doušničkoj mreži uništena. Svaki operativac nekadašnje tajne službe, jako je
štitio svoga suradnika. Ni svojim šefovima ponekad nije odavao njihov
identitet. Davali smo im kodna imena, sova, jastreb…
Pravi zvjerinjak. I sada pišete knjigu s Antom Kovačevićem u ime
Tuđmanovog nacionalnog pomirenja u novoj varijanti?
-Ideja nije moja. Zapravo nam je bubu ubacio Zdravko Tomac, dok je vodio
emisiju na Z-1. Te emisije više nema. Meni je palo na pamet da bi projekt imao
smisla ako uspijemo okupiti još mojih kolega koji su bili zaduženi za
Kovačevića. Neki od njih imali su cijelu doušničku mrežu u Kovačevićevom selu.
Ja nisam sklon mistifikacijama, volio bih i sam znati istinu. Što se sve
zbivalo oko tog čovjeka. Problem je u tome da se moji nekadašnji kolege
skrivaju ili ne žele govoriti.
