2023-12-20
KNJIGA 42
KOLEKCIJA DRINJANIN
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/zds__ndh_drinjanin/2023-00_General_Drinjanin.htm
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=6983&page=1
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5135&page=42
Tko je Maks Luburić,
General Drinjanin?
Prikaz rezultata str. 821/872
05-07-2016 08:56#821
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
ZAKONSKA
ODREDBA NDH O OSNIVANJU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (2) dio
Otporaš (Mile Boban)
31.01.2010 13:30 h
Hrvatska Pravoslavna Crkva
( DRUGI DIO )
Uljudno milim one koje ovaj povijesni dokument zanima, da ga preuzme i za
svoj(e) potrebe sačuva.
II. PATRIJARH
§. 33.
Patrijarh se bira između episkopa Hrvatske pravoslavne crkve, državljana
Nezavisne Države Hrvatske.
§. 34.
Izbor patrijarha vrši se na slijedeći način:
Izborni sabor bira između episkopa trojicu predloženika (kandidata). Izbor ovih
predloženika sabor priopćuje pismenim putem ministru pravosuđa i bogoštovlja
prilažući i zapisnik sjednice, potpisan od predsjednika i tajnika izbornog
sabora. Jednoga od trojice predloženika Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske na
prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja imenuje patrijarhom Hrvatske
pravoslavne crkve.
§. 35.
Izborni sabor čine:
a) svi episkopi Hrvatske pravoslavne crkve,
b) nadstojnik pravoslavnog odsjeka u ministarstvu pravosuđa i
bogoštovlja,
c) dekan pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu,
d) pet virilnih članova pravoslavne vjere, koje za svaki izbor
imenuje na
prijedlog ministra pravosuđa i bogoštovlja Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
§. 36.
Izborni sabor saziva Poglavnik svojom odredbom, u kojoj određuje dan, sat i
mjesto sabora.
§. 37.
Članove izbornog sabora poziva na sastanak ministar pravosuđa i bogoštovlja.
§. 38.
Izborni sabor otvara ministar pravosuđa i bogoštovlja čitanjem Poglavnikove
odredbe o sazivu sabora.
§. 39.
Izbornom saboru predsjeda najstariji episkop po posvećenju, a dužnost tajnika
vrši nadstojnik pravoslavnog odsjeka u ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja.
§. 40.
Nakon što ministar pravosuđa i bogoštovlja otvori izborni sabor izvršit će se
saziv Duha Svetoga. Izbornom saboru mogu prisustvovati samo članovi sabora.
Odsutni članovi sabora mogu pismenom punomoći ovlastiti koga od prisutnih
članova sabora, da glasuje u njihovo ime.
§. 41.
Izborni sabor na prvom sastanku može valjano odlučivati, ako je prisutna
najmanje polovina sabornih članova. U slučaju, da to nije, sjednica se odlaže
za sutrašnji dan, na istom mjestu i u isti sat. Na toj sjednici izborni sabor
valjano rješava pitanje izbora s brojem članova, koji su prisutni.
§. 42.
Izbor predloženika vrši se tajnim glasovanjem listićima. Tajnik poziva članove
sabora iz popisa, a svaki član predaje svoj listić u kutiju na predsjedničkom
stolu. Brojenje vrši predsjedajući član s tajnikom sabora. Predsjednik uzima po
jedan listić is kutije i glasno čita napisana imena predloženika, zatim predaje
listiće dekanu pravoslavnog bogoslovnog fakulteta, odnosno drugoj dvojici
članova, koji listiće pregledavaju. Tajnik odmah zapisuje u zapisnik, koliko je
listića predano i koliko je koji predloženik dobio glasova, kao i broj praznih
listića, ako ih je bilo. Za predloženike su izabrani toni, koji dobiju najveći
broj glasova. Ako više. predloženika dobije jednak broj glasova, smatrat će se
izabranim predloženikom onaj, koji je stariji po posvećenju za episkopa.
§. 43.
Imena izabranih predloženika objavljuje predsjednik, i tim se sabor zaključuje.
§. 44.
Kad patrijarh bude imenovan, ministar pravosuđa i bogoštovlja priopćuje
izbornom saboru Poglavnikovu odredbu o imenovanju.
§. 45.
Najdalje u roku od 7 dana po tomu priopćenju proglašuje se u crkvi za vrijeme
bogoslužja, imenovanje novog patrijarha. Poglavnikovu odredbu o imenovanju
patrijarha čita najstariji episkop po posvećenju, a iza toga biva ustoličenje
patrijarha po obredu, koji će utvrditi sv. arhijerejski sabor.
Tim činom novoizabrani patrijah stupa u prava i dužnosti vrhovnog poglavara
Hrvatske pravoslavne crkve.
§. 46.
Zapisnici o radu izbornog sabora čuvat će se u pismohrani ministarstva pravosuđa
i bogoštovlja, a ovjerovljeni prijepis u pismohrani patrijarhije.
§. 47.
Patrijarh ima u svojoj mitropoliji sva prava i dužnosti episkopa.
§. 48.
Patrijarh kao vrhovni poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, osim prava, koja mu
pripadaju po kanonima i crkvenim propisima, ima još i ova prava:
1. predstavlja Hrvatsku pravoslavnu crkvu pred ostalim samosvojnim
crkvama.
2. predstavlja Hrvatsku pravoslavnu crkvu na crkvenim i državnim
svečanostima.
3. održava jedinstvo u hijerarhiji Hrvatske pravoslavne crkve,
4. saziva sv. arhijerijski sabor,
5. posvećuje sam ili preko ovlaštenih episkopa osobe, izabrane za
episkope,
6. posvećuje sv. ulje za cijelu Hrvatsku pravoslavnu crkvu,
7. odobrava boravak episkopima izvan njihovih eparhija,
8. spominje se u bogoslužju od svih episkopa Hrvatske pravoslavne
crkve,
9. daje crkvena odlikovanja prema naredbi, koju propisuje sv.
arhijerejski sabor, a odobrava Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske,
10. postavlja službenike prema ovomu ustavu.
III. EPISKOP I SV. ARHIJEREJSKI SABOR
§ 49.
Za episkopa i pomoćnog episkopa može biti izabran onaj svećenik:
1. koji ima sve kanonske uvjete, predviđene za episkopa u
pravoslavnoj crkvi.
2. koji je svršio pravoslavnu duhovnu akademiju ili pravoslavni
bogoslovni fakultet,
3. koji je državljanin Nezavisne Države Hrvatske.
§. 50.
Episkope i njihove zamjenike bira sv. arhijerejski sabor pod predsjedanjem
patrijarha, kad su prisutne dvije trećine episkopa. Za svako ispražnjeno mjesto
episkopa sv. arhijerejski sabor bira trojicu predloženika. Ako se kod izbora ne
postigne jednoglasnost, glasuje se tajno, a odlučuje natpolovična većina
glasova. Ako nijedan predloženik nije dobio natpolovičnu većinu glasova,
pristupa se užem izboru između dvojice, koji su dobili najviše glasova. Koji će
predloženik ući u uži izbor od onih, koji su dobili jednak broj glasova,
odlučuje patrijarh, koji odlučuje i kod užeg izbora, ako se glasovi podjednako
podijele. Odsutni član sv. arhijerejskog sabora može pismenom punomoći
ovlastiti jednoga od prisutnih članova sabora, da glasuje u njegovo ime. Izbor
izabranih predloženika patrijarh priopćuje ministru pravosuđa i bogoštovlja.
Jednoga od izabranih predloženika Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, na prijedlog
ministra pravosuđa i bogoštovlja, imenuje za episkopa.
Imenovanom i posvećenom episkopu patrijarh izdaje potvrdu, koju potpisuju
članovi sv. arhijerejskog sabora.
§. 51.
Sv. arhijerejski sabor čine svi episkopi pod predsjedništvom patrijarha.
§. 52.
Sv. arhijerejski sabor, kao najviše hijerarhijsko predstavništvo,
crkveno-zakonodavna je oblast u poslovima vjere, bogoslužja, crkvenog poretka i
unutrašnjeg uređenja crkve.
Sv. arhijerejski sabor je i najviša crkvena izvršna (upravna i nadzorna) i
sudbena oblast prema propisima ovoga ustava.
§. 53.
Patrijarh saziva sv. arhijerejski sabor na zasjedanje.
§. 54.
Sv. arhijerejski sabor može valjano odlučivati u svim stvarima, izuzevši izbor
episkopa, kad je prisutna nad-polovična većina episkopa, Sv. arhijerejski sabor
odlučuje jednoglasno ili većinom glasova. Kod jednake podjele glasova odlučuje
glas patrijarha.
§. 55.
Ako bi sv. arhijerejski sabor morao donijeti neki crkveni zakon, naredbu ili
načelnu odluku u odsutnosti patrijarha, mora se to naknadno podnijeti na
suglasnost patrijarhu. U slučaju nesuglasnosti predmet se dostavlja saboru na
ponovnu odluku.
§. 56.
Kad se patrijarhijska stolica isprazni, vlast patrijarha do izbora patrijarha
vrši sv. arhijerejski sabor, koji to objavljuje ostalim crkvenim ustanovama i
državnim oblastima. Predsjedničke dužnosti u sv. arhijerejskom saboru vrši tada
najstariji episkop po posvećenju.
§. 57.
Zaključci sv. arhijerejskog sabora zapisuju se u posebni zapisnik, Tcoji potpisuju
svi učesnici sabora.
§. 58.
Sv. arhijerejski sabor može pozvati na svoje sjednice radi saslušanja stručnog
mišljenja svećenike ili svjetovne osobe, koje nisu članovi sabora.
Nastavlja se. Otporaš.
05-07-2016 16:40#822
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
ZAKONSKA
ODREDBA NDH O OSNUTKU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (3) dio
Otporaš (Mile Boban)
31.01.2010 13:43 h
Hrvatska Pravoslavna Crkva
( TREĆI DIO )
Ponovno želim naglasiti onima kojima se ovi povijesni dokument na jedan ili
drugi načina sviđa/ne sviđa da, da na isti dadnu svoje komentare. To jedini način
kako prilagoditi ove ideje NDH iz polovice prošlog stoljeća, na današnje i u
današnje prilike.
§. 59.
Sv. arhijerejski sabor vrši slijedeće dužnosti:
1. tumači pravoslavnu crkvenu nauku, držeći se pri tom odredaba,
koje je crkva na osnovu sv. Pisma i predaje utvrdila.
2. uređuje unutarnje i vanjsko poslovanje (misiju) crkve i brine se
za čistoću ćudoređa,
3. propisuje nastavnu osnovu vjeronauka u školama u sporazumu s
ministarstvom nastave,
4. propisuje osposobljenje predloženika za sve redovne i izvanredne
crkvene službe.
5. sudjeluje kod osnivanja pravoslavnog bogoslovnog fakulteta prema
ovom ustavu,
6. osniva ustanove za izradbu bogoslužnih knjiga u sporazumu s
ministarstvom pravosuđa i bogoštovlja,
7. uređuje sva crkveno-obredna pitanja u sporazumu s ministarstvom
pravosuđa i bogoštovlja,
8. kanonizira svetce i propisuje službu za njihovo svetkovanje,
9. tumači kanonske propise i izdaje njihove zbornike,
10. određuje dužnosti za svećenstvo i ostale crkvene službenike,
11. propisuje odjel za više i niže svećenstvo,
12. izdaje crkveno-sudbeni postupak za crkvene sudove,
13. izdaje propise o ženidbenim pitanjima u skladu s državnim
zakonima,
14. nastoji, da se odnos crkve i države, kao i odnos s drugim vjero
izpovjestima, što bolje uredi,
15. vodi popis predloženika za episkopsku čast i bira dostojne
osobe za episkope i pomoćne episkope,
16. bira članove velikog crkvenog suda,
17. čuva i brani čistoću pravoslavne nauke,
18. brine se za zbliženje i sjedinjenje kršćanskih crkava,
19. upravlja poslovima oko izdavanja crkvenih knjiga u sporazumu s
ministarstvom pravosuđa i bogoštovlja.
20. izdaje upute za gradnju crkava,
21. vodi brigu o eparhijama, koje su ostale bez episkopa,
22. priprema građu za dnevni red sv. arhijerejskog sabora i izvršava
njegove zaključke,
23. izabire u sporazumu s patrijarhom saborske činovnike kao i
osoblje Velikog crkvenog suda,
24. raspravlja sve prijepore o nadležnosti pojedinih crkvenih
oblasti,
25. vođi nadzor nad radom svećeničkih društava koja su odobrena od
državne oblasti,
26. presuđuje u prvoj molbi:
a) međusobne nesuglasice episkopa,
b) kanonske prestupke episkopa,
c) stegovne prestupke svojih službenika.
IV. VELIKI CRKVENI SUD.
§. 60.
Vrhovni crkveni sud je vrhovna sudbena oblast za prijestupe svećenstva i
svjetovnjaka u vjerskim stvarima, za ženitbene parnice, kao i za prijepore
unutarnje crkvene naravi. Sjedište je Velikog crkvenog suda kod mitropolije u
Zagrebu.
§. 61.
Veliki crkveni sud sastavljen je od:
a) patrijarha kao predsjednika, koji može odrediti zamjenika,
b) jednoga episkopa,
c) tri člana iz svećeničkog staleža i
d) pomoćnog osoblja. Njihove zamjenike postavlja patrijarh.
§. 62.
Za članove Velikog crkvenog suda mogu biti imenovani svećenici, koji su svršili
bogoslovni fakultet ili pravne nauke.
§. 63.
članovi Velikog crkvenog suda ne mogu biti rođaci ni međusobno ni s
predsjednikom.
§ 64.
Veliki crkveni sud odlučuje u vijeću, sastavljenom od predsjednika, tri člana i
tajnika.
§. 65.
Veliki crkveni sud u posljednjoj molbi odobrava, preinačuje ili ukida osude
eparhijskih crkvenih sudova ureda radi ili povodom priziva stranke. Veliki
crkveni sud preispituje ureda radi:
1. osude eparhijskih crkvenih sudova o poništenju ženidbe.
2. osude eparhijskih crkvenih sudova:
a) kojima je izrečen gubitak svećeničke službe,
b) kojima je izrečena doživotna zabrana bogosluženja,
c) kojima je izrečeno oduzeće svećeničkog čina,
d) kojima je izrečeno oduzeće svećeničkog čina s isključenjem iz
crkvene zajednice,
e) kojima su svjetovnjaci isključeni iz crkvene zajednice,
3. odluke eparhijskih crkvenih sudova, koje episkop uputi Velikom
crkvenom sudu na konačnu odluku.
§. 66.
Veliki crkveni sud riješava prijepore o nadležnosti pojedinih eparhijskih
sudova.
V. EPARHIJSKI CRKVENI SUD
Nastavlja se. Otporaš.
06-07-2016 01:53#823
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
ZAKONSKA
ODREDBA NDH O OSNUTKU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (4) dio
Otporaš (Mile Boban)
31.01.2010 13:49 h
Hrvatska Pravoslavna Crkva
( ČETVRTI DIO )
§. 67.
Eparhijski crkveni sud je djelatnik (organ) episkopa za crkveno sudstvo i
poslovanje unutarnje crkvene uprave u pojedinim eparhijama.
§. 68.
Predsjednik toga suda je episkop, koji može sebi imenovati zamjenika.
§. 69.
Eparhijski crkveni sud sastoji se od predsjednika, dva člana, tajnika i
pomoćnog osoblja. Sve ovo osoblje postavlja episkop.
§. 70.
Za članove eparhijskih crkvenih sudova mogu biti postavljeni svećenici, koji su
svršili bogoslovni ili pravni fakultet, a u nedostatku ovih može episkop
postaviti i druge.
§. 71.
članovi eparhijskog crkvenog suda ne smiju biti međusobno u rodu.
§. 72.
Eparhijski crkveni sud valjano odlučuje u vijeću, sastavljenom od predsjednika
ili njigova zamjenika, dva člana i tajnika. Episkop može ovima imenovati
zamjenike.
§. 73.
Eparhijski crkveni sud odlučuje većinom glasova. Glasovanje počinje od najmlađega
člana suda. Tajnik nema prava glasa.
§. 74.
Ako se episkop ne složi s odlukom eparhijskog crkvenog suda, može uputiti
predmet na ponovnu raspravu istom eparhijskom sudu. Ako ovaj ostane kod
prvobitne odluke, može episkop čitav predmet sa svojim obrazloženjem poslati
Velikom crkvenom sudu na konačnu odluku.
§. 75.
Odluke eparhijskih crkvenih sudova zapisuju se u zapisnik, koji potpisuju učesnici
kod rasprave. Rješitbe i osude potpisuju samo predsjednik i tajnik.
§. 76.
Predmeti se rješavaju redom, kako su došli, osim ako episkop naloži drugačiji
postupak.
§. 77.
Eparhijski crkveni sud sudi prema propisima ovoga ustava:
1. kanonske i stegovne prijestupe svećenika,
2. prijestupe vjernika, koji povlače isključenje iz crkvene
zajednice na određeno vrijeme ili doživotno,
3. o tužbama o valjanosti ženidbe, poništenju ženidbe ili o njezinu
razvodu. Eparhijski crkveni sud rješava sukobe između svećenika kao i prijepore
zbog pokretnog i nepokretnog crkvenog imanja, koje je svećenstvu dano na
uživanje.
§. 78.
Odluke eparhijskih crkvenih sudova, protiv kojih nije uložen priziv, ili koje
ne preispituje ureda radi Veliki crkveni sud, ovršive su. Njih ovršuju područni
crkveni djelatnici i građanske oblasti.
VI. NADŽUPNIK (ARHIJEREJSKI NAMJESTNIK)
S. 79.
Nadžupnik (arhijerejski namjesnik) je takva svećenička osoba, koja služi na
jednoj župi (parohiji) kao župnik (paroh), a ima čast nadžupnika (arhijerejskog
namjesnika) i pravo nadzora nad župnicima (parohima) svoga područja prema ovom
ustavu.
§. 80.
Nadžupnike (arhijerejske namjesnike) imenuje i razrješuje episkop. Broj
nadžupništava (arhijerejskih namjesništava) i njihovo razgraničenje određuje
nadležni episkop.
§. 81.
Nadžupnik (arhijerejski namjesnik) može biti onaj svećenik:
a) koji je svršio višu ili srednju bogosloviju.
b) koji se pokazao revan u župničkoj (parohijskoj) službi,
c) koji je dobroga vladanja i života,
d) koji je proveo u dušobrižničkoj službi najmanje 10 godina, a ako
je
svršio višu bogoslovnu školu, najmanje 5 godina.
§. 82.
Nadžupnik (arhijerejski namjesnik) ima slijedeće dužnosti:
a) nadgleda područne župnike (parohe) u njihovu duhovnom radu,
b) suzbija štetne navike u narodu,
c) brani probitke sv. pravoslavlja,
d)rješava sporove među područnim župnicima (parohima),
e) najmanje jednom godišnje obilazi područne župe (parohije) u
svrhu
nadzora i o tom šalje izvještaj episkopu.
§. 83.
Nadžupnik (arhijerejski namjesnik) ne može se udaljiti iz svoje župe (parohije)
na dulje od 10 dana bez znanja episkopa. Za vrijeme odsustva zamjenjuje ga
župnik (paroh), kojega nadžupnik (arhijerejski namjesnik) za to ovlasti.
Nastavlja se. Otporaš.
Posljednje uređivanje
od Bobani : 06-07-2016 at 01:55
06-07-2016 02:04#824
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
ZAKONSKA
ODREDBA NDH O OSNUTKU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (5) dio
Otporaš (Mile Boban)
31.01.2010 13:55 h
Hrvatska Pravoslavna Crkva
( PETI DIO )
VII. ŽUPNIK (PAROH)
§. 84.
Na čelu svake župe (parohije) jest župnik (paroh). Župnik (paroh)je privremen
ili stalan, a postavlja ga episkop.
Župnik (paroh) mora stalno prebivati u svojoj župi (parohiji) i ne smije se
udaljivati iz nje za vrijeme duže od pet dana bez odobrenja episkopa.
§. 85.
Za stalnoga župnika (paroha) može biti postavljen svećenik, koji je proveo u
dušobrižništvu dvije godine.
§. 86.
Popunjavanje župa (parohija) vrši se natječajem, koji se objavljuje u službenom
listu Hrvatske pravoslavne crkve. Način i uvjete natječaja propisuje episkop.
Episkop može u iznimnim slučajevima popuniti župu (parohiju) i bez natječaja.
§. 87.
Svećenici mogu polagati župnički (parohijski) ispit za stalnoga župnika
(paroha) nakon dvije godine službovanja na župi (parohiji). Građu za taj ispit
propisuje sv. arhijerejski sabor.
§. 88.
Od župničkoga (parohijskog) ispita oslobađaju se profesori bogoslovnog
fakulteta, vjeroučitelji s katehetskim ispitom i članovi crkvenih sudova.
Episkop može iznimno nekoga osloboditi od župničkog (parohijskog) ispita.
§. 89.
Gdje ima više svećenika na župi (parohiji), episkop postavlja jednoga za
starješinu crkve i župnoga (parohijskog) ureda, i ovaj je odgovoran za uredno
odvijanje posla.
§. 90.
Stalnoga župnika (paroha) može episkop ukloniti sa župe (parohije) ili
premjestiti samo na njegovu molbu ili uz njegov pristanak ili na temelju osude
crkvenog suda,
§. 91.
Župnik (paroh) obavlja u svojoj župi (parohiji) sve župničke (parohijske)
poslove pod nadzorom episkopa i nadžupnika (arhijerejskog namjesnika).
Na župama (parohijama) s većim brojem vjernika mogu se postaviti kapelani u
sporazumu s ministarstvom pravosuđa i bogoštovlja.
§. 92.
Župnici (parohi) su plaćeni kao državni činovnici prema zakonu o činovnicima,
te nemaju pravo za svoje osobno uzdržavanje od župljana ništa zahtijevati.
VIII. CRKVENO-OBĆINSKI UPRAVNI ODBOR
§. 93.
Crkveno općinski upravni odbor čini šest do dvanaest članova pravoslavne vjere
u jednoj župi (parohiji). Služba odbornika je počasna.
§. 94.
Dužnost je odbora, da s pribavljenim novcem prema §. 24., koji porezni
djelatnici, (organi) uručuju crkveno-općinskom upravnom odboru, uzdržava
bogoštovne zgrade i brine se za bogoslužne potrepštine.
§. 95.
Crkveno-općinski upravni odbor može predlagati ministarstvu pravosuđa i
bogoštovlja putem svoje eparhije ubiranje izvanrednih pripomoći od pravoslavnih
vjernika za bogoštovne svrhe. Ubiranje spomenute pripomoći vrši crkveno-općinski
upravni odbor, a o ubranom iznosu obavješćuje nadležnu eparhiju i ministarstvo
pravosuđa i bogoštovlja, koji mogu odrediti, u to se može utrošiti ubrani
novac.
§. 96.
Crkveno - općinski upravni odbor biraju svi muški punoljetni pravoslavni
vjernici jedne župe (parohije). U odbor ulazi i mjesni župnik (paroh). Kotarski
predstojnici i njihovi zamjenici prisustvuju izboru kao nadzorna oblast.
Izabrani odbor potvrđuje episkop.
§. 97.
Crkveno-općinski upravni odbor bira se na tri godine.
§. 98.
Dužnosti i način poslovanja crkveno-općinskog upravnog odbora propisuje episkop
za svoju eparhiju u skladu s ovim ustavom.
IX. CRKVENI PRIESTUPI I KAZNE.
§. 99.
Prijestupi po zakonima i crkvenim propisima, koje istražuju i sude Crkvene
oblasti, ovi su:
1. prijestupi protiv vjere i nauke sv. pravoslavlja,
2. vladanje, koje ne dolikuje svećeničkom zvanju,
3.nemarno vršenje svećeničkih dužnosti i zakonitih naredaba pretpostavljenih
crkvenih oblasti.
4. uvrede i klevete među svećenicima,
5. iznuđivanje nepropisane nagrade za crkvene poslove,
6. nepovoljno ocjenjivanje crkvenih i državnih zakona i naredaba,
7. prijestupi vjernika protiv vjere i nauke sv. pravoslavlja.
§. 100.
Prijestupi se istražuju i sude ureda radi ili na temelju podnesene tužbe.
§. 101.
Crkvene kazne su slijedeće:
1. za svećenike: (a) opomena, (b) ukor, (c) premještanje
na drugo mjesto službovanja, (d) privremena zabrana vršenja
svećeničkih dužnosti, najviše do godinu dana, (e) gubitak
župničke Cparohijeske) službe, (f) doživotna zabrana vršenja
svećeničkih dužnosti i prava, (g) oduzeto svećeničkog
čina, (h) lišenje svećeničkog čina s isključenjem iz crkvene
zajednice.
2. za vjernike: (a) privremeno oduzete pojedinih
prava i časti u crkvi, (b) isključenje iz crkvene zajednice na
određeno vrijeme i (c) doživotno isključenje iz crkvene
zajednice.
§. 102.
Za svećenike kaznu opomene, ukora i zabrane vršenja svećeničke dužnosti izriče
episkop, a kaznu premještanja u drugo mjesto, zabranu vršenja svećeničke
dužnosti na više od 30 dana i ostale kazne samo nadležni eparhijski crkveni
sud. Za vjernike kaznu privremenog oduzeta pojedinih prava i časti u crkvi
izriče nadležni episkop, a ostale kazne nadležni eparhijski crkveni sud. Kazne,
koje izriče episkop, odmah su ovršine, a kazne, koje izriče eparhijski crkveni
sud, preispituje Veliki crkveni sud prema propisima ovoga ustava.
§. 103.
Nitko se ne smije kazniti nijednom crkvenom kaznom bez prethodnog preslušavanja.
§. 104.
Prijestupe, kažnjive po općem kaznenom zakoniku ili po kaznenim odredbama
drugih državnih zakona, sude nadležne državne oblasti.
§. 105.
Kad državne oblasti povedu kazneni postupak protiv svećenika, dužne su o tomu
obavijestiti nadležnog episkopa, a tako i o konačnoj odluci, koju budu izrekle
o dotičnom predmetu. U tom će slučaju nadležne crkveno oblasti odlučiti, da li
je time osuđeni svećenik počinio ujedno kakav crkveni prijestup i prema
prilikama izreći će protiv takve osobe crkvenu kaznu, propisanu ovim ustavom.
§. 106.
Ako je protiv svećeničke osobe podnesena tužba zbog prijestupa, koji je
uzrokovao sablazan u narodu, episkop može svećeniku odmah zabraniti vršenje
svećeničkih dužnosti do osude crkvenog suda.
§. 107.
U slučaju optužbe za zloupotrebu tvarne naravi može episkop optuženoga razriješiti
od dužnosti, dok se njegova krivnja konačno ne istraži.
§. 108.
Kazne mogu za sobom povući prema slobodnoj rasudbi ministarstva pravosuđa i
bogoštovlja zaustavljanje u činovničkom napredovanju.
§. 109.
Propisi o crkvenim prijestupima i kaznama odnose se i na umirovljene svećenike.
Nastavlja se. Otporaš.
06-07-2016 02:34#825
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
ZAKONSKA
ODREDBA NDH O OSNUTKU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (6) dio, kraj.
Otporaš (Mile Boban)
31.01.2010 14:06 h
Hrvatska Pravoslavna Crkva
( ŠESTI DIO ) i kraj
Na koncu bih zamolio one ljude od znanja i pera da na sve izloženo iznesu svoja
mišljenja. Ova Zakonska Odredba NDH se tiče nas sviju Hrvata; i pravoslavne,
katoličke i drugih vjera.
Sto se tiče samog i "dobrovoljnog" prijelaza pravoslavnih Hrvata sa
njihove pravoslavne vjere na katoličku vjeru, ja osobno u to ne vjeruje. To su
beogradska posla kako bi iz naftalina izvukli staru mržnju: zavadi pa vladaj.
X. CRKVENA NASTAVA.
§. 110.
Za obrazovanje hrvatskog pravoslavnog svećenstva osnovat će se zakonskom
odredbom pravoslavni bogoslovni fakultet na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, za
koji vrijede pravila kao i za ostale fakultete.
§. 111.
Nastavnici na ovom fakultetu moraju imati propisana osposobljavanja. Profesori
za bogoslovne predmete moraju biti svećenici.
§. 112.
Nastavničko osoblje predlaže sv. arhijerejski sabor ministarstvu nastave na
imenovanje.
§. 113.
Uređenje bogoslovnog fakulteta Hrvatske pravoslavne crkve na Hrvatskom
sveučilištu u Zagrebu propisuje ministarstvo nastave u sporazumu sa sv.
arhijerejskim saborom.
§. 114.
U Zagrebu se osniva sjemenište za svećeničke pripravnike Hrvatske pravoslavne
crkve.
XI. CRKVENA IMOVINA,
§. 115.
Hrvatska pravoslavna crkva samostalno upravlja i raspolaže svojom crkvenom
imovinom i svojim prihodima pod nadzorom ministarstva pravosuđa i bogoštovlja.
XII. PRiELAZNE ODREDBE.
§. 116.
Prvoga patrijarha Hrvatske pravoslavne crkve imenuje Poglavnik. Isto tako
imenuje Poglavnik i prve episkope Hrvatske pravoslavne crkve.
§. 117.
Mitropolit i episkopi predlažu ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja sva
imenovanja u svom djelokrugu.
§. 118.
Ustrojstvo Hrvatske pravoslavne crkve prema ovomu ustavu ima se izvršiti u toku
triju narednih godina.
§. 119.
Za provedbu toga ustrojstva imenuje se privremeni mješoviti odbor od članova
Hrvatske pravoslavne crkve i od predstavnika ministarstva pravosuđa i
bogoštovlja. Odbor se sastoji od četiri članova, dva predstavnika ministarstva
pravosuđa i bogoštovlja i dva predstavnika Hrvatske pravoslavne crkve.
Ovaj odbor imenuje Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske na prijedlog ministra
pravosuđa i bogoštovlja i mitropolita u Zagrebu.
§. 120.
Ovaj će odbor raditi sve dotle, dok se ne uredi Hrvatska pravoslavna crkva
prema ovomu ustavu, pa i u slučaju, ako ustrojstvo ne bi bilo provedeno u roku
od tri godine, čim pojedine ustanove, predviđene ovim ustavom, budu uspostavljene,
spomenuti odbor ne će se više miješati u poslove, koji su tim ustanovama određeni
ovim ustavom.
§. 121.
Isti će odbor izvršiti sve potrebne mjere, koje su u savezu s razmještanjem
eparhija i župa (parohija).
§. 122.
Svećenici Hrvatske pravoslavne crkve, svećeničke udove i djeca primat će plaću
prema zakonu o činovnicima, a u koliko se radi o umirovljenim osobama, njihova
će se mirovina preobrediti prema zakonima Nezavisne Države Hrvatske. Svećeničke
godine službe priznat će se svećenicima Hrvatske pravoslavne crkve kod
imenovanja za promaknuće i mirovinu.
Svećenici Hrvatske pravoslavne crkve, kao i ostalo vjersko osoblje smatrat će
se kao novopostavljeno, te im se beriva za godinu 1942. imadu isplaćivati iz
izvanredne namjere, odobrene od Državne riznice rješenjem br. 70588,od 15.
svibnja 1942., a mimo propisa §. 6. zakonske odredbe o proračunu Nezavisne
Države Hrvatske za god. 1942. broj CDLXXVn — 2378 — Z 1941.
§. 123.
Ovaj ustav zadobiva pravnu moć, kad ga potvrdi Poglavnik Nezavisne Države
Hrvatske, te stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.
U Zagrebu, dne 5. lipnja 1942.
Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske
DR. ANTE PAVELIĆ v. r.
Broj: CLXIV — 1386 — Z — 1942.
Za ministra pravosuđa i bogoštovlja Ministar seljačkog gospodarstva:
DR, JOZO DUMANDŽIĆ v. r
06-07-2016 11:15#826
Aleksa
Banned
Datum registracije
Apr 2012
Poruke
7,470
Blog Entries
2
O, kolega Bobani, da
li bi ti mogao, please, ne bilo to zapovjeđeno, da doturiš neke linkove ako
imaš. Slušao sam nedavno na youtubu govor Maksa Luburića o 10. travnju. Na
youtubu je to iz dva dijela, nekih dvadesetak minuta. Moja molba se odnosi na
slične tonske zapise, koji su mi interesantni da slušam.
06-07-2016 14:09#827
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Bog! kolega Aleks,
Ako te zanima govor Maksa Luburića upućen Hrvatima za proslavu Desetog Travnja
1968. godine, možeš ga naći na internetu ako klikneš: Govor Maksa Luburića za
Deseti Travnja 1968.
Prilažem nekoliko linkova i molim te pregledaj sve linkove. Nadam se da ćeš
imati priliku saznati nešto više nego si prije znao o svim tim zbivanjima i da
ćeš imati priliku formirati osobni stav glede svih tih zbivanja na području
Hrvatske za vrijeme rataWW2.
PoZDrav.
govor generala Drinjanina Hrvatima za deseti travnja 1968. - Croative.net
croative.net › Društvo › Istaknuto
Translate this page
Apr 10, 2015 - Govor generala Drinjanina Hrvatima povodom 10. travnja
prenosimo. ..... Drinjanina nije u knjizi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”.
Znameniti govor generala Luburica prigodom 10-og travnja 1968. on ...
Video for Govor Maksa Luburića za Deseti travnja 1968▶ 47:33
vimeo.com › Drinapress › VideosVimeo
Jan 14, 2014
"Draga hrvatska braćo. Što je značio Deseti Travanja sa političkog
stanovišta za hrvatski narod, to smo ...
"Put i cilj" - misli generala Drinjanina za 10. travnja | Građanska
Akcija ...
http://www.gradjanska-akcija-officia...enerala-drinja...
Translate this page
Apr 10, 2016 - ... i veliki dio hrvatskog općinstva je upoznat sa povijesnim govorom
Maksa Luburića Hrvatima za proslavu DESETOG TRAVNJA 1968. godine; ...
govor generala Drinjanina Hrvatima za deseti travnja 1968. - Disqus
https://disqus.com/.../govor_general...vatima_za_dese...
Translate this page
GOVOR GENERALA DRINJANINA HRVATIMA ZA DESETI TRAVNJA 1968. croative.net. 3
Comments. Recommend; Share. Tweet this; Post to Facebook.
odlomak iz govora generala Vjekoslava “Maksa” Luburića na 10 ...
dragovoljac.com/index.php?...govora...maksa...travnja-1968...
Translate this page
Apr 10, 2015 - 2 posts - 1 author
Što je značio Deseti Travanja sa političkog stanovišta za hrvatski narod, to
smo čuli mnogo puta. ... TRAVNJA 1968. .... Svi smo mi osjećali potrebu Desetog
Travnja, mi koji smo na školama slušali o tome da su nas srpski ...
govor generala Drinjanina Hrvatima za deseti travnja 1968. - Croative.net
croative.net › Društvo › Istaknuto
Translate this page
Apr 10, 2015 - Govor generala Drinjanina Hrvatima povodom 10. travnja
prenosimo. ..... Drinjanina nije u knjigi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”.
Znameniti govor generala Luburica prigodom 10-og travnja 1968 ...
http://www.vimeoinfo.com/.../znameni...uburica-prigod...
Translate this page
Znameniti govor generala Luburica prigodom 10-og travnja 1968. - 'Draga
hrvatska braćo. ... Tko je Maks Luburić, General Drinjanin? Znameniti govor
generala ...
Posljednje uređivanje
od Bobani : 06-07-2016 at 14:26
06-07-2016 14:34#828
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Aleks, klikni
na priložene linkove
Poslanica Vjekoslava Maksa Luburića hrvatskim komunistima iz 1966 ...
http://www.gradjanska-akcija-officia...slava-maksa-lu..
Subject: Govor Maksa Luburića za Deseti Travnja 1968.
Tko želi pročitati cijeli govor Maksa Luburića kojeg je on uputio Hrvatima za
Deseti Travnja 1968. godine, kliknite na priloženi link i uživajte u čitanju
ISTINE u ovom govoru u kojem je Maks rekao: RECI ISTINU, RAZBIŠE TI GLAVU.
Otporaš.
Croative.net - GOVOR GENERALA DRINJANINA HRVATIMA ZA ...
https://hr-hr.facebook.com/Croativen...47951615285228
From: Annie Boban <froate@hotmail.com>
Sent: Saturday, May 21, 2016 10:36 AM
To: Mick Zanic; Annie Boban; Mirko BILIC; Franjo Cigic; info@grude-online.info
Subject: Govor Maksa Luburića za Deseti Travnja 1968.
Tko želi pročitati cijeli govor Maksa Luburića kojeg je on uputio Hrvatima za
Deseti Travnja 1968. godine, kliknite na priloženi link i uživajte u čitanju
ISTINE u ovom govoru u kojem je Maks rekao: RECI ISTINU, RAZBIŠE TI GLAVU.
Otporaš.
Croative.net - GOVOR GENERALA DRINJANINA HRVATIMA ZA ...
https://hr-hr.facebook.com/Croativen...47951615285228
08-07-2016 14:21#829
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
RAZLAZ
POGLAVNIK/LUBURIĆ 1956. JE PREKRETNICA HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE
(Donosim, jedno pismo kojeg je pisao
Vršioc dužnosti Glavnog Povjerenika H.N.O. i Glavni Tajnik Međudruštvenog
Odbora u Melbourne-u, ožujka 1956. gosp. Branko Božičević. Iz sadržaja pisma
može se zaključiti nervoza Hrvata u kojoj su živjeli uzrokom RZALAZA
POGLAVNIK/LUBURIĆ. To vrijeme nije bilo samo vrijeme ogovaranja, vrijeme
olajavanja Hrvata protiv Hrvata, nego je to upravo bilo vrijeme traženja putova
kako razumjeti i one Hrvate koji su osjećajno bili u srcu i u duši Hrvati, ali
ipak su se borili protiv svoje Države Hrvatske, pa makar ta Hrvatska Država u
njihovim maštama bila i "Fašistička" Hrvatska Država, što ona uopće
nije bila. Ovo područje još ni danas, na dan američke 240 godina
državnosti/nezavisnosti 4 srpnja 2016. godine nije ispitano ni povijesno
razrađeno. To se je moglo uočiti u ovih zadnjih nekoliko mjeseci hrvatskog
političkog vrha RH veličajući AVNOJ i ZAVNOH kao temelje na kojima - po
njihovim mišljenjima - je stvorena današnja RH, a da su pri tome zaboravili
spomenuti da je RH stvorena na temeljima želja hrvatskog naroda i na temeljima
borbe protiv svakog jugoslavenstva i titoizma. Zato dolje priloženo pismo,
koliko god ono bilo istinito/neistinito, neka bude dio povijesti hrvatske
političke emigracije. Otporaš.)
Pismo počima ovako:
HRVATSKI BORCI U OCEANIJI I U SVIETU
Povodom pisma Poglavnika Dr. Ante Pavelića, u kojem je nepravedno optužio brata
Srećka Rovera, formiran je izvanredni Časni Sud, te je brat Rover zatražio
svoje zapovjednike, da mu uvaže ostavku na dužnosti, koju je vršio na području
Oceanije. Njegovi pretpostavljeni nisu mu uvažili ovu molbu, nego su mu podijelili
privremeni dopust, dok će trajati Časni Sud, te sam ja, Branko Božičević, po
odluci pretpostavljenih, preuzeo vršenje dužnosti Gl. povjerenika Hrv. Nar. Otpora,
a na želju predstavnika hrvatskih društava u Australiji i Novom Zelandu,
preuzeo sam i vršenje dužnosti Tajnika Međudruštvenog Odbora.
Po ovoj dužnosti želio bih uputiti hrvatskoj braći nekoliko riječi u vezi sa
našim radom i nastupom. Suglasni smo u cijelosti sa prijašnjim radom Povjereništva
H.N.O. i Međudruštvenog Odbora, te ostajemo nepokolebivo uz zaključke is toga,
a posebno podvlačimo zaključak HRVATSKIH DRUŽTAVA I KLUBOVA NA PODRUČJU
OCEANIJE od 14 siječnja 1956.
(Da bi današnji hrvatski mlađi naraštaj mogao što bolje razumjeti hrvatska
nacionalna i politička gibanja u drugoj poslijeratnoj hrvatskoj emigraciji,
potrebno je dati neka pojašnjenje:
Prvo (1) poslije Bleiburške tragedije hrvatskog naroda 1945. godine
mnogi Hrvati su emigrirali u prekomorske zemlje.
Drugo (2) kako su skoro svi ponijeli Hrvatsku ili dio
svoje Hrvatske sa sobom, u zemlje ili države u koje su se doselili i uselili,
mnogi su pristupili već postojećim hrvatskim organizacijama i društvima.
Treće (3) mnogi nisu htjeli prići postojećim
društvima i organizacijama, već su stvarali druge, nove, svoje organizacije u
kojima su razvijali svoje ideje i poglede dana za oslobođenje Hrvatske.
Četvrto (4) hrvatska emigracija se povećava iz dana u
dan; preko tri milijuna i više iseljenih Hrvata u prekomorskim zemljama, svi
neće u istu organizaciju ali svi hoće Slobodnu i Nezavisnu Državu
Hrvatsku.
Peto (5) sveopći hrvatski osjećaji i sveopće
hrvatske dnevne potrebe sile i pritiskuju Hrvate u svim hrvatskim naseobama i
zajednicam na zajednički rad i da zajednički djeluju za hrvatsku zajedničku
stvar.
Šesto (6) iz te sveopće hrvatske potrebe osnivaju
se MEĐUDRUŠTVENI ODBORI HRVATSKIH DRUŠTAVA u svim
zajednicama slobodnog svijeta gdje su hrvatski emigranti živjeli.
Sedmo (7) naša hrvatska zajednica sjeverne
Californije, dakle područje i okolice San Francisca gdje sam ja živio,
Međudruštveni Hrvatski Odbor je imao 13 različiti hrvatskih društava i
organizacija.
Osmo (8) da bi se što bolje i uskladnije moglo među
Hrvatima raditi, taj Međudruštveni Hrvatski Odbor bi sazvao sjednicu na koju bi
došli predstavnici svih društava: političkih, športskih, crkvenih,
gospodarskih, studentskih isl., gdje bi se raspravljalo o zajedničkim
potrebama, datumi usklađivali tako da ne bi došlo do neke predstave, piknika,
zabave, godišnjih sjednica, proslava Dana Hrvatske Državnosti Desetog Travnja i
slično isti dan.
Deveto (9) to je sve Hrvatima bilo potrebno kako bi
što svrsishodnije sačuvali u tuđem svijetu sačuvali stare hrvatske tradicije i
povijesne vrline Hrvatskih Velikana,
i Deseto (10) čitajući pisma ovih naših prvih veterana
druge hrvatske političke emigracije, olako se može primijetiti da su oni skoro
svi služili se pravopisnim pisanjem NDH., što je svakako odraz tog vremena, a
nikako to nije bio neki "ustaški rječnik", kako je to naš hrvatski
neprijatelj tumačio i nastojao prikazati. Osim toga ova pisma nisu više neka
privatna svojina, nego jedan vrlo važan dio i povijesni dokument hrvatske
političke emigracije. Za sigurno će ova pisma uveliko pomoći i poslužiti će
hrvatskim povjesničarima napisati jednu veliku, ozbiljnu i istinitu POVIJEST
HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE 1945-1990. Mo. Otporaš.)
Ovaj isti zaključak bio je potpisan po predstavnicima svih društava, kao i Gl.
Tajnik istoga, te do danas niti jedan od svih naslova se nije ogradio od ovog
zaključka, nego su mnogi na redovitim društvenim saborima ovu suglasnost
potvrdili.
Želimo naglasiti, da svi protest i zaključci ne mijenjaju naš štab u predmetu
KONTINUITETA DRŽAVNOSTI I VRHOVNIČTVA, smatramo Dr. Antu Pavelića državnim
Poglavarom, ali ovaj stav ne isključuje po demokratskim načelima naše prirodno
pravo, ne prihvatiti ono što se očito protivi interesima domovine.
Radi toga bismo se mogli složiti o "podjeli Bosne" i odricanju naših
svetih granica, na Drini, za koja su pali tisuće i tisuće hrvatskih života.
NAŠA JE GRANICA NA DRINI SA KOJOM STOJIMO I PADAMO, i nećemo o njoj raspravljati. (Ovdje se radi o nekom i takozvanom sporazumu
Stojadinović/Poglavnik iz 1954. godine, kojeg je - navodno - časopis
"Izbor" iz Argentine zastupao, opravdavao i širio. Na sve ove
događaje oko "podjele Bosne", general Drinjanin je izdao Okružno
Pismo: "BRAĆO USTAŠE PRODANO JE POLA BOSNE". Mo. Otporaš.)
Radi toga nismo mogli odobriti sramotno napadanje na istaknute hrvatske
svećenike i katoličku crkvu općenito, a koje je napadaje vodio
"Izbor" u ime vodstva. (Ovdje
se misli, kada se kaže "u ime vodstva" na one uske
suradnike i ljude oko Poglavnika, poimenice dra. Vrančića, dra. Ilića i druge,
mo. Otporaš.)
radio toga bismo se mogli poistovjetiti sa odricanjem od Hrvatskog Narodnog Otpora,
koji je istovjetan sa Ustaškim Pokretom. Iz redova Hrv. Nar. Otpora palo je
toliko junaka u nadljudskoj borbi za Hrvatsku i novi junaci još uvijek padaju.
Radi toga bismo mogli prijeći preko pokušaja "uklanjanja" iz hrvatske
oslobodilačke borne najuglednijih hrvatskih rodoljuba, kao što je general
Luburić, te brat Srećko Rover, koji se je godinama borio protiv Poglavnikovih
neprijatelja i znao organizirati i skupiti hrvatska društva i klubove u jednu
cjelinu na području Oceanije.
Na neistinite optužbe protiv brata Srećka Rovera i na njegovu vlastitu molbu,
biti će postavljen ČASTNI SUD sa strane pretpostavljenih, pod predsjedništvom
pukovnika Marijana pl. Pusića i četiri votanta, (riječ "votant" znači: član sudskog vijeća, mo) te 12 porotnika sve od reda najuglednijih
osoba hrvatske emigracije. Ovaj Časni Sud će ispitati cijelu stvar i JAVNO
DONIETI SVOJ ZAKLJUČAK.
Mi smo neprijatelji traćeva i neistinitih optužaba, koje neprijatelji ubacuju.
Mi hoćemo istinu, pa makar bila i gorka, ali ako je tko kriv, onda ga se mora
suditi i dokazima dokazati njegovu krivnju.
Da je brat Rover prešutio na napadanje svećenstva po uredniku
"Izbora" Subašiću i da mu nije povratio njegove novine, onda bi Rover
bio dobar i ne bi bio napadnut po Subašiću, koji je već godinu dana prije
rekao, da će napraviti "rusvaj" (riječ "rusvaj" znači: sprdnja, metež, lom, gužva,
ruglo, prezir, jednom riječi čudo, mo. Otporaš.) u ustaškim redovima i da će biti smijenjen Srećko
Rover, a general Luburić "uklonjen".
Kada je g. Ilić (dr. Andrija, mo.) povodom događaja u Argentini pisao na Međudruštveni
Odbor, da je Poglavnik u opasnosti i da se skriva, te da on (Ilić) "preuzima"
sve poslove u emigraciji, te sebe nazvao "novim vodstvom", ali nas je
zamolio, da mu ne pravimo previše reklame (doslovce). Na ova njegova neozbiljna
pisma brat Rover je odgovorio sa UPUTAMA, koje su samo slavljenje Poglavnika, jer
u ovim uputama brat Rover kaže, da ne primamo nikakvih naloga, nego jedino od
Poglavnika osobno, od predsjednika vlade Dr. Džafera Kulenovića ili od generala
Luburića, zapovjednika Hrv. Nar. Otpora.
Kada je Srećko Rover odbio "Izbor" i nije htio širiti ovakav nečastan
list, koji nada crkvu i svećenstvo, kada nije prešutio na Raićevu "podjelu
Bosne" i kada nije "pribavio dosta novca vodstvu u Buenos
Airesu" (mi posjedujemo originalna pisma sa dotičnog mjesta), onda je bio
proglašen "izdajicom" i "komunistom". Pa kada je zatražio
sud, onda su oni odbili, ali ipak će biti formiran javni časni Sud na inicijativu
ljubitelja pravde i čiji će pravorijek biti objavljen svim hrvatskim
organizacijama, društvima i klubovima. (Tiskana je posebna DRINA br. 1/3, God. VI. 1956. od
88 stranica u kojoj su skoro svi detalji tog Častnog Suda opisani. To je bila
posljednja DRINA za života pok. Poglavnika. Prva DRINA poslije Poglavnikove
smrti je izišla za Deseti Travnja 1960. Mo. Otporaš.)
U svim ovim "optužbama" i u nizu konspiracija, koje se code iz Buenos
Airesa, stiglo je ovih dana jedna vista "Okružnog Pisma" g. Vrančića,
u kojem on u ime "vodstva" razlaže zašto su general Luburić i Srećko
Rover "isključeni" iz "nacionalističkih redova".
"Kada smo pročitali jadnu i neistinitu argumentaciju g. Vrančića, onda nam
je bilo jasno zašto je njegova misija sa "Bijelom zastavom preko
Alpa" završila u četnički logor u Italiji mjesto u Zapovjedništvo
Savezničkih snaga u Caserti. Čovjek ovakvih siromašnih sposobnosti nije ni
mogao izvršiti jedan takav zadatak. Da je na njegovu mjestu bio obični čarkar,
bolje bi izvršio, (zadatak, mo.) jer bi imao na umu važnost ove misije, o kojoj
je ovisilo toliko hrvatskih života.
U svojem pismu g. Vrančić kaže, da su general Luburić i Srećko Rover
"odbili poziv Hrvatskog Domobrana, da organiziraju u svojim zemljama među
Hrvatima i prijateljima slanje brzojava novim oblastima u Argentini protiv proganjanja
Poglavnika i Hrvata u Buenos Airesu". (Tko je imao priliku čitati knjigu PISMA
VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA, mogao je u toj knjizi pronaći mnoga
pisma i Okružnice HNO koje je pisao general Luburić, pozivao Hrvate svih
političkih nazora da pišu i pošalju telegrame novoj argentinskoj vojnoj Junti,
da nije istina ono što protivnici Poglavnika serviraju novoj argentinskoj
vladi. Mo. Otporaš.)
Prije svega mi takav poziv Hrvatskog Domobrana nismo nikada primili, ali čim
smo dobili obavijest od generala Luburića i Ivici Krlića, još iste noći, uputio
je brat Rover zajedno sa nama okružnicu svim hrvatskim društvima na području
Oceanije sa molbom, da se upute brzojavi i protesti. NEMA NITI JEDNOG HRVATSKOG
DRUŽTVA NA PODRUČJU OCEANIJE, koje nije odmah poslano radiograms (upućene) na
predsjednika Lonardi-a, (Mirne
duše se može reći da je u Argentini bio građanski rat 1953/1955 gdje je
vojnička Junta generala Eduarda Leonadra zbacila bivši Peronov režim, koji je,
to je Hrvatima poznato, uveliko pomogao Hrvatima, pa i samom Poglavniku. To su
neprijatelji Poglavnika i Hrvatske iskoristili i predočili novoj vladi generala
Eduarda Leonarda lažne dokaze protiv Poglavnika. Na osnovu tih lažnih i
fabriciranih "dokaza" nova argentinska vlast je počela progoniti
Poglavnika i sve istaknute Hrvate. To je čak uzrokovalo atentat na Poglavnika
Desetog Travnja 1957, godine i njegov odlazak za Španjolsku. Otporaš.) a po uputama Medjudružtvenog Odbora.
Vi ste, braćo, u tome svjedoci. Mi imamo i danas veliki broj kopija dotičnih
protestnih pisama. Osim toga na prijedlog brata Rovera poslana je pomoć u vrlo
znatnom iznosu osobno Poglavniku. Poglavnik je potvrdio primitak i zahvalio se
na uslugama u ovim teškim danima. Ovo sve dobro zna i g. Vrančić, ali ga ne
smeta, da iznosi ovakve neistine, jer to leži u njegovu moralu. G. Vrančić
nadalje kaže, da se "troše stare tiskanice društva" tj. da dotična
društva ne postaje. Želimo naglasiti, da ova društva na području Oceanije
postoje i da su građena na čvrstoj bazi, pa se neće poljuljati na pisma g.
Vrančića i njemu sličnih. G. Vrančić bi morao znati, da istina uvijek pobjeđuje,
a neistina ruši samo one, koji se sa njome služe.
Mi smo uvijek učinili što je bilo u našim mogućnostima, a i u buduće ćemo tako
raditi za dobrobiti hrvatskog naroda, a još bi mogli više vremena utrošiti u
ovu borbu, da se ne trebamo boriti protiv pojedinaca u našim redovima kao što
su g. Vrančić, Subašić, Raić i njima slični.
Povodom nekoliko samozvanih pisama, koja stižu iz Sydney-a, a potpisani su po
potpuno nepoznatim osobama, za koje smo po prvi puta čuli da uopće postoje,
želimo naglasiti još jedan puta, da naš zaključak od 14 siječnja 1956. god.
nije potpisan po osam "hrvatskih rodoljuba", već po OSAM HRVATSKIH
DRUŽTAVA I KLUBOVA U AUSTRALIJI I NOVOM ZELANDU, tj. sveukupne hrvatske
organizacije na ovom području.
U Sidney-u sastala se grupica ljudi na privatnom sastanku. Ovi ljudi na čelu sa
neozbiljnom osobom Tomljanovićem u duhu jedinstva sa Vuinom: Sporisem (Ne znam šta bi ova riječ mogla značiti, mo.) žele voditi "politiku". U svojoj
tobožnjoj "rezoluciji" i ponavljanju o vjernosti Poglavniku, najavili
su duh "mirotvorstva", odgoja mladeži - čitav "petogodišnji plan
rada" - a u stvari njihova "politika" počela je i završila sa
jednim stereotipnim pismom potpisivanim u više navrata, a sastoji se u
sramotnom napadanju na brata Rovera,
Ovaj Međudruštveni Odbor smatra zakonitim društvom A.H.D (Australska Hrvatska Društva, mo.) u Sydney-u na čelu sa predsjednikom Zdenkom
Dandom.
Onim ljudima koji nas nazivaju "odmetnicima" i koji kažu da se
odričemo Poglavnika, možemo samo ovako odgovoriti - Mi se ne odričemo Poglavnika,
ali želimo, da ljudi, koji rade na štetu cjelokupnog Hrvatskog naroda budu uklonjeni
iz Poglavnikove okoline, i da čestiti i požrtvovani rodoljubi dođu na njihovo
mjesto, te da svojom požrtvovanošću i radom doprinesu konačnom oslobođenju
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE.
Ne želimo one ljude, koji su pretvorili našu oslobodilačku borbu i hrvatsko ime
u sramotnu trgovinu, te si ovim imenom žele osigurati udoban život u
emigraciji, a na povratak u Hrvatsku niti ne pomišljaju.
Sa ovom okružnicom želimo završiti ovaj žalosni pasus u hrvatskoj emigraciji i
dati se svim silama na rad za budućnost i ići prema konačnom cilju. Pred nama
se nalazi gola i kruta hrvatska stvarnost. Mi ne vidimo koristi u klevetničkim
i neistinitim napadajima i izživljavanjima raznih Subašića, Ilića, Vrančića i
osoba koje razašalju samovoljna pisma u tu svrhu. (Ove osobe i mnoge druge se mogu pronaći u spomenutoj knjizi
Maksa Luburića, gdje on u raznim Okružnicama i pismima prstom upire u krivce
skoro svih tih zavrzlama, neistina i laži. U tu svrhu potrebo bi bilo
pregledati DRINU br. 1/3 1956. koja ima 88 stranica i sva je posvećena tim
lažima i intrigama, bez sakrivanja imena tih osoba. Mo. Otporaš.)
Povjerenje naroda opravdava se ozbiljnim radom i borbom. Mi smo tako i do sada
radili, pa ćemo i nakon ove naše unutarnje krize nastaviti našim radom i borbom
za Hrvatsku. Mi nismo desničari ni ljevičari, nego svjesni ljudi, koji uviđaju,
da na emigraciji leže velike dužnosti, koje moramo izvršiti. Ne želimo se
igrati vođa, nego okupiti sve zdrave hrvatske snage, koje žele po svojoj
hrvatskoj svjesni raditi na oslobođenju domovine.
DESETI TRAVNJA je zacrtao naš put, koji je obnova Starčevićevog deržanstva. To
je obći hrvatski dan, koji pripada svim Hrvatima i nitko ga ne može monopolizirati,
kao što i hrvatstvo nije monopol nekolicine ljudi nego osobina rodoljuba.
Ustaška misao inspirirala je Deseti Travnja, a stvorio ga je hrvatski narod
sveopćim ustankom.
Petnaesta je obljetnica hrvatske državnosti pred nama. Hrvatska Društva u Australiji
i Novom Zelandu prednjačili su u svijetu pri proslavama, najvećeg hrvatskog
dana, dana HRVATSKE NEZAVISNOSTI, te će i ove godine proslaviti ovaj sveti dan
u duhu povratka u NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU.
Za Poglavnika i Dom Spremni!
Vršioc dužnosti:
GL. POVJERENIKA H.N.O.,
GL. TAJNIKA MEDJ. ODBORA,
Branko Božičević v.r.
U Melbourne-u, ožujka 1956. g.
Šesdeset godina i četiri mjeseca
kasnije, prepisao. Mile Boban, Otporaš.
Posljednje uređivanje
od Bobani : 08-07-2016 at 14:25
17-07-2016 11:30#830
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
IZ
KORESPODNECIJE HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO: PISMO STJEPANU CRNIČKOM
Pismo Stjepanu Crničkom,
San Francisco, dne 23 siječnja 1970.
Dragi brate Stjepane,
Poslije dužeg vremena Vam javljam da sam hvala Bogu dobro i zdravo, želeći i
Vama sve najbolje. Vaše cijenjeno pismo sam primio kojeg sam sadržaj u cijelosti
razumio. Sada Vas želim izvijestiti o ovdašnjoj situaciji. Vi ste mi pisali na
3/10/69. da ste mi poslali jedan paket "Obrana" od 50 km. br. 113-114
koji ja još uvijek nisam primio. Za isti možete poslati potražnicu. Zadnje tri
pošiljke od 50 km. sam na vrijeme primio, i to br. 115-116, 117-118, 119-120.
Moram Vam priznati da je ovdje jako teško usprkos najboljoj i vrućoj želji.
Ovdje se sanja samo o dolaru i o načinu kako što više zaraditi i uštedjeti a
što manje potrošiti. Jeli to razlog da su Hrvati iz Dalmacije najbrojniji ovdje
ili nešto drugo, teško je reći. Nikada nisam bio, niti se takovim kao
provencijalistom osjećam, ali teškim srcem ovo pišem da se novinu
"Obranu" među njima ne može prodavati. Zato sam došao na jednu drugu
zamisao, a ta je: sve one koji se osjećaju čestitim Hrvatima a ne žele čitati
"Obranu", ja ću ih pretplatiti za jednu godinu na moj vlastiti
trošak. Možda će kroz to vrijeme uvidjeti da su bili u zabludi ili u najmanju
ruku priznati i odobriti rad H.N.Otpora, te se sami početi za isti zanimati.
Uzput napominjem da smo gosp. Dabo Peranić i ja tako postupali u Parizu 1963.
Za sada Vam šaljem 25 pretplata po 6 dolara godišnje, tj. za 12 brojeva po
0,50, ukupno $6.00 dolara. Ako bude skuplje, Vi mi naknadno javite. A za
ubuduće mi ne šaljite novine za prodaju. Ako Vi to pak želite, onda možete samo
10-15 km. po broju koje bih samo podijelio među Hrvatima "dobre
volje". Što se tiče knjiga, ne mogu Vam još ništa reći, pošto još nisu
počeli proljetni i ljetni Piknici, na koje ja polažem veliku važnost.
Primio sam Vaše tri pošiljke paketa "Drina" od 36 knjiga. To sam
primio poslije Nove Godine te nisam imao još priliku ih prodavati. Također sam
primio "Hrvatska za Narodnih Vladara" od dra. Miljenka Dabe Peranića
i "Jugoslavija - Srpska Podvala" od dra. Mile Budaka, na čemu Vam
iskreno zahvaljujem. Ja sa radom nastavljam sve dotle dok Hrvatska ne bude
slobodna. I tada ju treba čuvati.
Dalje dragi moj Stjepane mogu Vam reći da sam zamoljen od uprave
"Hrvatskog Književnog Lista" dali bih bio voljan se zauzeti za doček
glavnog urednika H.K.L. Zlatka Tomičića prilikom njegove posjete u San
Francisco, našto sam pristao bez oklijevanja. Pošto u našoj emigraciji se je
istako H.N.O za suradnju sa Domovinom i poznat je domovinski Front, mišljenja sam
da bi baš mi trebali iskoristiti Tomičićev posjet Ameriki u svrhu povezivanja
vanjskog i domovinskog Fronta. Zato mi dadnite Vaše mišljenje i sugestije.
Trebalo bi obavijestiti povjerljive ljude Otpora u svim gradovima gdje bude
dolazio da se oni za sve zauzmu. Jer uvijek je bolje da to budu naši ljudi nego
neki koji bi to iskoristili svugdje prije negoli u našu hrvatsku stvar. Mislim
da me razumijete, ta da za sada ostane tajna, do daljnjega.
Ja još ne znam kada će to biti, ali u svakom slučaju trebamo biti spremni na
sve. Mislim da ima namjeru posjetiti u Canadi centralu Hamilton, Toronto i
Montreal, a u Americi New York, San Francisco, Chicago, Cleveland i možda još
koja druga mjesta. Zato se mi trebamo spremiti.
Sada Vam šaljem adrese i ček od 150.00 dolara. Vi to šaljite izravno od vas ili
od brata Džebe iz Clevelanda, tako je svejedno. Ako bi nekada dobili od nekojih
pismo u kojem traže znati tko ga je pretplatio, možete otpisati samo da je to
jedan njegov dobar prijatelj. (Za
cijelu godinu dana svih 25 Hrvata su redovito dobivali novinu
"Obranu" na svoju kućnu adresu a da se niti jedan od njih 25 nije
udostojio se javiti i zahvaliti. Ja sam tada radio u restaurantu kao perač suđa
i zarađivao 70 do 75 dolara tjedno. Imao sam dvije curice, Sophiju 5 i
catherine-u 2 godine a mala Iva/Drina se rodila tjedan dana
poslije pisanja ovog pisma, dakle na 30 siječnja 1970. Naravno da sam ja to
izbliza pratio, jer sam svakog od njih osobno poznavao. Svi bez iznimke, u
različitim razgovorima bi se ponosili kako su pretplatnici a da u sebi nikada
nisu pomislili da su puka bijeda. Prilažem kopiju pisma Stjepanu, Štefu
Crničkom i kopiju bankovne uplatnice od 150 dolara. Neka i ovaj dio bude dio
hrvatske političke emigracije u borbi za oslobođenje Hrvatske. Mo. Mile Boban,
Otporaš.)
1.) BAJURIN Jozo - 94 CASTRO ST. San Francisco, California, U.S.A.
2.) BANDOV Branko - 1020 DREXEL WAY, San Jose - 95121, California.
U.S.A.
3.) BAŠIĆ Jakov - 77 HERMN ST: San Francisco, California. U.S.A.
4.) BATKOVIĆ Ante - 2844 So. NORFOLK ST. San Mateo, 94403
California. U.S.A.
5.) BOBAN Jerko - 171 Liberty St. San Francisco, 94110 California.
U.S.A.
6.) BOBAN Mile - 459 Eedinburgh St. San Francisco, California.
U.S.A. (to sam ja, sam sebe sam pretplatio, mo)
7.) BOBAN Rafo - 203 Brazil Ave. San Francisco, 94112, California.
U.S.A.
8.) BEGOVIĆ Ken - 19th. EAST 41 St. San Mateo 94403 California.
U.S.A.
9.) BULJAN Ivan - 2844 So. NORFOLK ST. San mateo, 94403 California.
U.S.A.
10.) ĆIKEŠ Ivan - 242 WAWINA ST. San Francisco, california. U.S.A.
11.) ĆIKEŠ Mirjana - 35 Athens St. San Francisco, 94112 California.
U.S.A.
12.) DELIJA Jozo - 33 SKYLINE Dr. DELY CITY, California. U.S.A.
13.) DŽAJA Marko - 333 HORIZON WAY Pacifica, san Francisco,
California. U.S.A.
14.) GRIZELJ Ante - 109 Brazil Ave. San Francisco, 94112
California. U.S.A.
15.) JURIĆ Jozo - 3715-17th. San Francisco, california. U.S.A.
16.) KADIĆ Jack - 43 Meadon Drive, Mill VALLEY, California. U.S.A.
(Jack Kadić je nećak poznatog hrvatskog pisca dra. Ante Kadića, mo)
17.) LEUTAR Mate - 754 41 St.Ave. san Francisco, California. U.S.A.
18.) LUCIN Ivo - 125 Valencia st. apt. 8 San Francisco, California.
U.S.A.
19.) LJUBAS Josip i Milka - 1710-38.th. Ave. OAKLAND 94607,
California. U.S.A.
20.) MIŠKULIN Nikola - 925 GEARY St. San Francisco, California.
U.S.A.
21.) RADONICH Mirko - 2715-37.th.Ave. San Francisco, California.
U.S.A.
22.) URBAN Željko - P.O box. 815 SUTTER CREEK 95685 California.
U.S.A.
23.) VUČIČEVIĆ Ivan - 455-40.th.Ave. San Francisco, California.
U.S.A.
24.) BOBAN Jerko - 389 oriente St. DELY CITY, California. U.S.A.
25.) CROATIAN AMERICAN HOME ASSOCIATION 3416 .19th. St. San
Francisco, california. U.S.A.
Za ovaj put ne bih imao šta više pisati. Želio bih samo znati šta raditi od
neprodanog materijal, novena i DRINA.
Uz naš hrvatski pozdrav: Bog i Hrvati!
Vaš odani Mile Boban.
Eto, to je lista imena i adresa Hrvata koje sam pretplatio na novinu "Obrana". Ljudi
su novinu dobivali i čitali. Ja sam pri kraju godine, točno 18 prosinca 1970.
godine svima napisao pismo a za sebe kopiju ostavio. Pisma sam poslao
Povjereniku DRINAPRESS-a za USA i Canadu u Cleveland
Ivanu Džebi, tako da pretplatnici misle da su pisma uistinu pisana u
Clevelandu, odakle su i poslana. Spomenut ću samo jedno pismo a sadržaj je svih
pisama bio isti:
Cleveland, dne 15 prosinca 1970.
Cijenjeni gospodine Urban,
Podružnica Hrvatskog Narodnog Otpora za Ameriku Vas želi upoznati da Vas je
jedan Vaš dobar prijatelj pretplatio za godinu dana na jednu hrvatsku
novinu "OBRANA". Nadamo se da ste redovito i na
vrijeme istu primali te da ste sa te strane zadovoljni.
Cijenjeni Gospodine Urban Vaša pretplata prestaje koncem siječnja 1971. Do toga
vremena željeli bi znati dali i dalje želite biti pretplatnik ove vrijedne
hrvatske novine. Ako da, izvolite nas izvijestiti. Godišnja pretplata je $6.00.
Možete uplatiti izravno na nas ili na našega povjerenika u San Franciscu gosp.
Milu Baban 459 Edinburgh Street, San Francisco, 94112. Također Vas molimo,
obavijesti radi, da nas izvijestite u slučaju prestanka sa pretplatom.
Podružnica Hrvatskog Narodnog Otpora Vam želi Sretan i veseo Božić i potpuno
ostvarenje vaših želja u Novoj 1971. Godini!
S izrazitim poštovanjem, podružnica H.N.Otpora za Ameriku.
Od svih pisama koje sam poslao u najvećoj želji da svima zaželim sve najbolje
za Božić i u nadolazećoj Novoj 1971 godini, samo se je udostojio odgovoriti
gosp. Željko Urban. Kako sam kasnije saznao da je ovaj isti gosp. Željko Urban
bio hrvatski Poslanik za Canadu. Prilažem rukom pisani odgovor gosp. Željka
Urbana:
"Sutter Creek, jan 9, 1971
Cijenjeni gospodine Džeba,
"Srdačno se zahvaljujem na vašem listu. Isto tako želim i vama sve
najbolje u Novoj Godini. Nažalost, ove godine ne mogu se pretplatiti na vaš
cijenjeni časopis.
Puno srdačnih pozdrava
Željko Urban."
Meni je ovo jedno jedino pismo koje je on primio poslao Ivan Džeba iz
Clevelanda. Poslije 46 godina ovo bi se trebalo smatrati kao dio hrvatske
iseljeničke borbe u ostvarenju Obnove Hrvatske Države. Pok.
Karlo Sopta mi je pričao 1994. godine da je taj isti Željko Urban bio hrvatski
Poklisar, Ambasador za Kanadu. Jeli ili nije istina, to ne znam.
Mile Boban, Otporaš.
25-07-2016 20:53#831
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
29 GOD. i 4
MJESECA KASNIJE - DVIJE SLIČNE SMRTI - DVAJU GENIJA: RUS LEON TROTSY I HRVAT
MAKS LUBURIĆ
http://hrvatskoobrambenostivo.com/20...-maks-luburic/
DVIJE SLIČNE SMRTI : RUS LEON TROTSKY I HRVAT MAKS LUBURIĆ
Ruski prognanik i revolucionarac Leon Trotsky je smrtno ranjen u meksikanskom
gradu Mexico City 20 kolovoza 1940. Nije mi namjera u ovom opisu ići u detalje
političkog i revolucionarnog života ovog…
Dana 4. travnja 2016. u 21:00 Otporaš <froate@hotmail.com> je napisao/la:
29 GODINA i 4 MJESECA KASNIJE - DVIJE SLIČNE SMRTI - DVAJU GENIJA: RUS
LEON TROTSKY I HRVAT MAKS LUBURIĆ
Ruski prognanik i revolucionarac Leon Trotsky je smrtno ranjen u meksikanskom
gradu Mexico City 20 kolovoza 1940. Nije mi namjera u ovom opisu ići u detalje
političkog i revolucionarnog života ovog ruskog židova i prognanika kojeg je
pravo i rođeno ime bilo Lev Davidovich Bronshtein. Rođen u Ukrajini od židovskih
roditelja 1879., i kao maloljetnik napustio je školu kako bi se mogao posvetiti
podzemnom organiziranju "Ruskog Radničkog Saveza", koji je kasnije
postao ključna uloga u borbi za "oktobarsku revoluciju", koja je
došla na vlast 1917. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti, carske vlasti ga
hapse 1898. kao Lev Davidovich Bronshtein i zatvaraju ga u Sibir.
Preko nekih veza u zatvoru on uspijeva 1902. krivotvoriti putovnicu na ime Leon
Trotsky te bježi u Englesku sa krivotvorenom putnicom pod imenom Leo Trotsky.
Od tada pa do svoje tragične smrti i do današnjih dana u svijetu je poznat kao
Leo Trotsky i tako će ostati poznat u povijesti. U Londonu se je priključio
boljševičkom revolucionarcu Vladimiru Iliću, Lenjinu. Po revolucionarnoj
dužnosti 1905. Trotsky se vraća u Rusiju, ali ubrzo opet biva uhapšen i
zatvoren u Sibiru. Ponovno mu 1907. godine bijeg uspijeva i dolazi u Švicarsku,
zatim Pariz, Španjolska i konačno dolazi u New York. Tu ostaje do konačne
pobjede "oktobarske revolucije" 1917. god., te se vraća u Rusiju gdje
ga je Lenjin imenova tajnikom vanjskih poslova. Na toj dužnosti Trotsky se je
osjećao siguran do te mjere da je već 1920 godine pomišljao naslijediti Lenjina
poslije njegove smrti, jer je Lenjin bio bolestan.
Poslije Lenjinove smrti 1924, god. Joseph Staljin je postao vođa USSR. Tada je
postala ona poznata Staljinova "čistka". Trotsky je sve malo po malo
počeo padati u nemilost, jer je počeo kritizirati Staljinove represivne metode.
Staljin ga je 1925. god. skinuo s visoke dužnosti Ratnog Komesara, zatim je
izbačen iz politbiroa da bi 1927. god. bio lišen svih dužnosti i izbačen iz
komunističke partije. U siječnju 1928. Staljin ga je internirao u jedan
koncetracioni logor u Alma-Ata u Kazakstanu. Iz tog logora Trotsky je uspio
pobjeći preko Turske u Francusku odakle je 1936. došao u Norvešku, a potom u
Mexico gdje je dobio politički azil. U predgrađu grada Mexico City Trotsky se
je tu smjestio sa svojom obitelji. Ali Staljinovi agenti nisu mirovali. Tragali
su za njim i pronašli ga tu, u predgrađu Mexico City. Odmah su se požurili da
pronađu starog i odanog Staljinova agenta još iz španjolskog građanskog rata
Ramon Mercader-a.
Ramon Mercader (1913-1978) je Španjolac, uz to i španjolski komunista koji se
je borio u redovima međunarodnih brigada u skupini Titinih španjolskih
dragovoljaca protiv Frankove Falange, koja se je borila za oslobođenje
Španjolske od komunističke navale. Ramon Mercader je bio KGB agent i Staljinov
proteže, kao što je i Ilija Stanić bio Udbin agent i Titin proteže. Tako je
agent KGB-a Ramon Mercader u utorak 20 kolovoza 1940. godine po naredbi tavariš
Staljina usmrtio ruskog revolucionara i teoretičara Leon-a Trotsky-a sa pijukom
kojeg alpinisti upotrebljavaju i njim se koriste u probijanju leda u prohodu
kroz Alpe.
Ubojica Ramon Mercader je dobio 20 godina zatvora, a Staljin ga je proglasio
narodnim herojem i odlikovao ga prvom grančicom Lenjinovih Zasluga Prvog reda.
Eto, neka ovo bude jedan uvod iz kojeg se sažeto mogu izvući vrline - dobre i
loše - ovog ruskog revolucionarca o kojem su sve svjetske knjižnice pune pozitivne
literature. Dali je Trotsky postao toliko svjetski popularan zato što je Rus,
ili što je ruski židov, ili zato što se je suprostavio Staljinu, ili pak zato
što je uvidio da je bio na krivoj strani, tj. komunističkoj strani? To neka
svaki čitatelj za sebe odgonetne. A ova dva svjetska genija, jedan Hrvat i
jedan Rus, u službi svojih ideala imali su i svojih neprijatelja. Obadvojica su
se različito borili ali su doživjeli sličnu smrt: Rus pijukom u glavu, Hrvat
željeznom motkom i čekićem.
Moja je namjera bila s ovim opisom povezati revolucionarni rad Hrvata Maksa
Luburića sa revolucionarnim radom Rusa leon-a Trotsky-og. Rus Leon Trotsky se
borio za krivi i lažni ideal, dok Hrvat Maks Luburić nije bio na krivoj strani
kao Trotsky. Hrvat Maks Luburić je bio na pravoj strani, borio se za Državu
Hrvatsku protiv koje su se borili svi oni koji su nepovoljno i negativno pisali
o Maksu Luburiću. I doći će vrijeme da će svjetske knjižnice biti pune i
prepune pozitivne literature o Hrvatu Vjekoslavu Maksu Luburiću, generalu
Drinjaninu. To vrijeme dolazi a na nama Hrvatima je dužnost da ostavimo što
više materijala o vojničkom geniju Maksu Luburiću, koji je doživio sudbinu
ruskog genija Leon-a Trotsky-og. I jedan i drugi su, svaki na svoj način,
zaslužili da is se usporedi kao svjetski geniji.
A Udbin agent i ubojica generala Maksa Luburića Ilija Stanić koji je 20 travnja
1969. godine ubio Maksa Luburića nije doživio sudbinu Romana Mercadera, ubojice
Leona Trotsky-a, da se privede pred sud pravde, pa makar taj sud i ne bio
pravedan, kao što je meksikanski sud sudio ubojici Leon-a Trotsky-og i osudio
ga na 20 godina zatvora. Kada se bude o tome pisalo, tko je više a tko manje
kriv da ubojica i Udbin agent Ilija Stanić nije priveden bilo kojem sudu;
španjolskom, jer se je zločin dogodio na tlu Španjolske i građanin Španjolske
je ubijen, ni hrvatskom sudu pravde, ni bosanskom sudu pravde gdje ubojica
Ilija Stanić i danas živi nesmetano i slobodno, za sigurno će bosanska država
najviše tome biti kriva, zatim Španjolska a RH će biti u tome kriva što
sporazumno šuti i ništa ne poduzima u tom pravcu da se zločin osudi a
izvršitelja zločina uhapsi i pred sud dovede.
Za nekoliko dana će biti 47 obljetnica pogibije hrvatskog vojničkog genija i
zadnjeg Zapovjednika HOS-a NDH Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina.
Slava generalu Vjekoslavu Maksu Luburiću!
Mile Boban, Otporaš.
Posljednje uređivanje
od Bobani : 25-07-2016 at 20:56
26-07-2016 14:34#832
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
GEN. ŽELJKO
GLASNOVIĆ: PROŠLOST JOŠ NIJE PROŠLA
10-travnja-1941-godine-uspostava-nezavisne-drzave-hrvatske
Početna » Hrvatska » Gen. Željko Glasnović: PROŠLOST JOŠ NIJE PROŠLA!
Gen. Željko Glasnović: PROŠLOST JOŠ NIJE PROŠLA!
POZIV SVIM HRVATSKIM BRANITELJIMA PATRIOTIMA DA DOĐU U SRB U SRIJEDU,
27.07.2016.
Krivotvorenje povijesti jedan je od glavnih uzroka rata od 1991. na ovim
prostorima. Velikosrpski imperijalizam i hegemonizam, od 1912.-1990., pobio je
oko pola miliona Albanaca, Hrvata, Crnogoraca, Muslimana, Makedonaca i članova
Njemačke, Mađarske i Talijanske manjine, što pod kokardom, što pod petokrakom.
Srbija je bila i ostala glavni faktor destabilizacije u Jugoistočnoj Europi.
To se vidi i danas iz gotovo svakodnevnih izjava srpskih političara. Gotovo sve
ključne figure u današnjoj srpskoj vlasti su četnici. Srbi svoje masovne
zločine nad drugim narodima potpuno ignoriraju. Srpska pravoslavna crkva, koja
je igrala ključnu ulogu u uništavanju i kolonizaciji drugih naroda, ne samo da
se nikada nije ispričala, nego nastavlja djelovati kao agitpropovski odjel za
velikosrpsku agendu. Njihovi pomagači i čuvari iskrivljene povijesti u R. Hrvatskoj,
kao što su Stipe Mesić, Ivo Josipović i ostali profesionalni antifašisti,
nastavljaju i dalje šire velikosrpsku propagandu, i to protiv vlastite države.
Zločini počinjeni protiv hrvatskog i i muslimanskog naroda u Drugom svjetskom
ratu do danas su sustavno prešućivani i brisani iz kolektivne memorije. Primjer
te kolektivne amnezije su događaji vezani uz tzv. Dan Ustanka u Hrvatskoj 27.
srpnja 1941. Na taj dan ubijeno je 300 hodočasnika iz Drvara koji su se vraćali
s hodočašća crkvi Svete Ane u Kninu. S njima zajedno, u jamu Golubnjaču, blizu
Drvara, bačen je i svećenik Waldemar Maksimilijan Vrhovec. Isti dan, u samom
Drvaru, srpski pobunjenici pobili su, također, muslimanske radnike koji su
radili u tvornici celuloze u Drvaru.
Kasnije toga dana, na području Srba ubijeno je 62 ljudi, od kojih je bilo 9
djece i 5 žena. U Brotnju kod Srba, masakrirano je 38 članova obitelji Ivezić.
Najmlađa žrtva bilo je dijete od dvije godine, a najstarija je imala 82 godine.
Nekoliko dana ranije, u selu Vodjenice, kotar Donji Lapac, masakrirano je 24
pripadnika dvije hrvatske obitelji. Najmlađa žrtva je bilo dijete od 6 mjeseci.
U Slobodnoj Dalmaciji od 22.07.2016., Josip Jović u svom članku opisuje
očekivanu reakciju na te događaje jednog od onih koji i danas truju umove
mladih na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, citiram:
„I na sve to doc. Dr. Hrvoje Klasić u stilu Vojislava Šešelja veli kako je to
bila borba srpskog naroda za opstanak i za egzistenciju! Koliko li je u jednoj
rečenici ovoga pedagoga, predavača povijesti na zagrebačkom Filozofskom
fakultetu sadržano jezive ignorancije, neuvažavanja činjenica, zastrašujuće
logike.“
Za uspostavu mira na ovim prostorima, jedan od prvih i nužnih uvjeta je srpsko
suočavanje sa svojom prošlošću, jer su oni, kao i naši profesionalni
antifašisti, ostali zarobljenici komunističkih i vlastitih velikosrpskih laži.
Srbija i velikosrpska politika, koja je odgovorna za više od 95% ratnih zločina
na prostoru bivše Jugoslavije u prošlom ratu, danas nama postavlja pravne
standarde. To je više od moralnog zločina i samo nastavak srpskog krivotvorenja
povijesti koje traje od kraja 19. stoljeća.
„Prošlost još nije prošla“ rekao je Orwell. Srbi to znaju, a to je jedan od
razloga zašto do danas nisu vratili hrvatsku povijesnu arhivsku građu koju su
nam oduzeli nakon Drugog svjetskog rata, iako su je po međunarodnom ugovoru o
sukcesiji morali vratiti. Znaju to i u SDP-u pa su otvaranje arhiva CK SKH
produžili za još 20 godina.
Do dana današnjega, gore navedeni zločini slave se 27. srpnja u Srbu, kao Dan
anti-fašističkog ustanka u Republici Hrvatskoj, i to uz sudjelovanje nekih
hrvatskih predsjednika i dužnosnika i pod zaštitom hrvatske policije. Kakvu
budućnost može očekivati država koja slavi zločin nad vlastitim narodom???
Izvor: Gen. Željko Glasnović
26-07-2016 21:04#833
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
USPON I PAD
DRA. MILJENKA DABE PERANIĆA
NIKAD PRIJE VIĐENA SLIKA U JAVNOSTI VITEZA GENERALA RANKA BOBANA
Vijesti Otporaš -
Oni koji su imali priliku čitati na ovom Forumu temu: tko je Maks Luburić,
general Drinjanin, imali su priliku saznati preko mnogih pisama too je dr.
Miljenko Dabo Peranić. Također i obi koji su imali priliku nabaviti i imati
knjigu "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" imali su ili će imati
priliku u toj knjizi pronaći mnoga pisama koje je general pisao dru. Peraniću i
dr. Peranić generalu Drinjaninu.
Prilažem ovdje jedan link koji govori o vrlo malom izvoru o USPONU I PADU DRA.
MILJENKA DABE PERANIĆA. Radi se o jednom Hrvatu koji mi se je javio s željom da
bi napisao knjigu o dru. Peraniću ali mu nedostaju svi potrebni materijali, te
se u tu svrhu meni javio. Ne znam dali će se link otvoriti ili ne, ali svakako
probate naći načina te link otvoriti.
USPON I PAD DRA. MILJENKA DABE PERANIĆA | Kamenjar
Pretpregled sluga:kamenjar.com/
http://kamenjar.com/uspon-pad-dra-mi…ka-dabe-peranica/
Posljednje uređivanje
od Bobani : 26-07-2016 at 21:09
27-07-2016 04:48#834
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
TKO JE PISAO
PORUKU IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA?
Neki su mi se javili da im pojasnim kako je došlo do ove PORUKA IZMIRENJA
USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. ovo je izišlo na portalu Kamenjar i bilo bi dobro
da obi koji tele nešto više o ovome znati da kliknu na priloženi link, prošetaju
sve a posebno komentare gdje su komentatori raznih mišljenja na demokratski
način dali svoje mišljenje. Hvala svima na strpljenju čitajući prošlu hrvatsku
državotvornu povijest. Na link su prikazane i prikladne slike kao i slika
ubojice Ilije Stanića. Otporaš.
http://kamenjar.com/tko-je-pisao-por...a-i-partizana/
TKO JE PISAO ADRESU "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA?
(1)
(Ustao sam se jutros rano, vrlo rano, kao i
obično; sa šalicom tople kave (mogu ja reći i kafe, zašto ne) u ruci i pregledavam
očima koje ću sada pismo iznijeti. Pogled mi zastade na
"Fijoki"/dosije "Kum Dabo Peranić". Uzmem i počnem
pregledavati. U jednoj kuverti nekih 16 sa 25 centimetara nađoh pismo od
23.XI.1990, pisano na pisaćem stroju. Uz pismo ima i drugog priloženog
materijala, ali mi je za oko zapala IDEJA I AKT IZMIRINJA. Mnogo
puta mi je kum Peranić pričao kako je on bio taj koji je s generalom
pisao PORUKU IZMIRENJA. Ovdje u ovom IDEJA I
AKT IZMIRENJA dr. Peranić otkriva pojedinosti koje bi mogle
zanimati mnoge Hrvate, posebice one koji se poviješću bave. Osobno pismo koje
je meni pisao i poslao uz ovaj priloženi materijal nije dugo, ali ima u njemu
stvari, koje mi je on pričao, a koje ću ja sada ovdje iznijeti. Kako se i po
datumu može vidjeti da sam ja ovo pismo pisao na Forumu Dnevno.com 8 siječnja
2013. godine. Od tada pa do danas taj Forum na portalu Dnevno.com više ne
postoji.
Prije nekoliko dana jedan mi se gospodin iz Hrvatske javio s molbom da ako mogu
pronaći to pismo dra. Miljenka Dabe Peranića u kojem on iznosi pojedinosti:
kako je došlo do "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH
PARTIZANA", da mu ga proslijedim, jer, kako taj gospodin
kaže, da predaje na sveučilištu i da mu je to potrebno znati, pošto mnogi danas
pričaju o HRVATSKOJ POMIRDBI, pa čak i Josip Manolić, a da
nitko ne spominje početnika i početne ideje Hrvatskog Izmirenja. Sreća da sam
to pismo sačuvao i, danas, srijeda 13 siječnja 2016. godine ga iznosim ovdje na
hrvatskom portal Kamenjar. com. Mo. Mile Boban. Otopraš.)
Milutin Dabo Peranić
10 Squire Avenue
East Northport
N.Y. 11731
Dragi Milane i Annie, 23.XI.1990.
Primio sam pismo sa riječima obiju Vas. Hvala. Milan spominje 4 točke, ali si
zaboravio petu, onu gdje te molim da bi mi naznačiš adrese centra Otpora po
svijetu da im šaljem publikacije o generalu.
Prilažem ti pregled o ADRSI IZMIRENJA, koju mi još treba
popraviti. To je Uvod u PREDKULISNA KORAČANJA PREMA 1970-71. DO PREDSJEDNIKA
TUĐMANA PREKO MAKSA.
Obrane ne želim primati preko ljudi koji se bore za Jugoslaviju. Ti ljudi za me
opravdavaju strahovladu Aleksandra, ubijanja u KOLONI SMRTI, sva ubijanja i
mučenja nas Hrvata preko Rankovića, Tita i njegovih ljudi-mučitelja i ubojica.
Nastojat ću do njih doći drugim putevima.
Do drugog pisma ostajte mi pozdravljeni svi Bobani i Bobanići,
Vaš kum Miljenko.
(Kroz do sada iznešena PISMA
MAKSA LUBURIĆA mnogi čitatelji su upoznati tko je Dr. Miljenko
Dabo Peranić. On je bio uski suradnik generala Drinjanina od rujna 1962. pa do
generalove mučeničke smrti 20 travnja 1969. Nisu mi svi detalji poznati kako je
do toga došlo da se je odmah iza generalove smrti počelo sumnjati na njega,
Dra. Peranića. Kako je isti bio član Glavnog Stana Otpora i velikog generalova
povjerenja, automatski je bio na Udbinoj listi za likvidaciju. Zato bi bilo
potrebno (po)zabaviti se svim tadašnjim izvorima oko generalova ubojstva i
usporediti Ilije Stanića izjavu koju je on dao Sarajevskoj Udbi 29 i 30 travnja
1969., dakle sam 9 dana poslije ubojstva generala Drinjanina. Mo. Otporaš.)
Pukovnik HOS-a Krunoslav Batušić piše pismo na tri stranice Ratki Gagri u
Toronto 24.VI.1969., dva mjeseca i 4 dana poslije generalove smrti. Između
ostaloga piše i ovo u zadnjem paragrafu pisma na prvoj stranici:
"...Vijest o hapšenju Stanića u Parizu, čuo sam i ja ovdje, ali ta vijest
nikako nije potvrđena, doduše Željko Bebek piše u Hrv. Državi, da je Stanić otputovao
nakon atentata u Pariz i ovdje se priča, da Stanić piše pisma iz Pariza da on
nije ubojica i da on ne želi nositi tu ljagu na sebi radi drugih, koji su to
počinili ..." Važno će biti ovdje navesti, kao vremenski dokument, šta o
tome kaže Dr. Dabo Perenić u svojoj knjizi "PIGIBIJA GENERALA
LUBURIĆA" str. 175 :
Stanić mi se ponovo javlja pismom. 30. lipnja Stanić je još u Paris-u,...a na
strani 176...Istog dana kada je stavljeno na poštu Stanićevo pismo za mene, 2
Svibnja, "netko" je na istoj pošti, Rue des Pyrennees, Paris 20
stavio oko predme i razglednicu upućenu našem Glavnom Povjereniku za Njemačku,
Iliji Vučiću, a na pošti Rue du Louvre, Paris 1, za Glavnog Povjerenika za
Skadinaviju, Stipu Mikulića. Dopisnice su sve bez nadnevka. Poštanski žigovi
određuju datume i satove odaslanja. Evo sadržaja svih triju dopisnica:
(Napomena:
Budući sam zašao u ovo opisivanje Ilije Stanića "lutanja po Parizu",
potrebno će biti iznijeti neka saznanja do kojih sam došao ili predodžbe koje
bi mogle poslužiti razotkriti donekle ove spletke i zagonetke oko ubojstva
jednog Hrvata i jednog genijalnog hrvatskog vojničkog stručnjaka generala
Vjekoslava Maksa Luburića. Hvala svima na strpljenju! Mo)
by: Otporaš 8th January 2013, 16:59
TKO JE PISAO ADRESU "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKI
PARTIZANA"? (2)
1. Stipi MikulićuČ (strana 176.)
"Dragi Stipe. Tebi je sasma jasna situacija. Uvjeren sam da ni Ti ne
vjeruješ u on što se priča i piše za mene. Ti znaš tko je ono učinio, a mene
optužuju. Htjeli su me izigrati, ali im neće uspjeti. Ja imam sve dokaza protiv
njih. Ti si mi dobar prijatelj pa znaj da ću im se osvetiti. Da imam novca
najradije bi do Vas u Švedsku ali ću za sada ostati ovdje. Javi mi se na: Poste
restante, Paris VIe. Mnogo pozdrava Stipi od prijatelja!
Ilija Stanić! Bog i Hrvatska!"
2. Iliju Vučiću:
"Dragi imenjače: (strana 176.)
Evo me u Francuskoj. Sad su svi digli ruke od mene, a do jučer svi su obećavali
brda i doline. Ti znaš o čemu se radi, pa ako mi ovdje ne pomognu, dolazim kod
Tebe.
Piši mi: Poste restante, Paris VIe.
Voli Te Tvoj jaran
Ilija Stanić"
3. Dabi-Peraniću: (strana 177.)
" Dragi moj profesore!
Već tri dana lutam i pokušavam da Vas sretnem, ali bez uspjeha. U Vaš stan ne
smijem da me neko ne vidi. Ostavljen sam na cjedilu, molim Vas pomozite.
Najbolje da se sutra ili preksutra vidimo na ovom mjestu kod Tornja koje sam
obilježio sa X. Čekam Vas u 19 h.
Ako mi ne pomognete ja ču reći novinarima sve što znam i tako doći do novca!
Primite mnogo pozdrava od Vašeg Ilije! Doviđenja! "
(Ove tri razglednice kojih sadržaj Dabo Peranić ovdje donosi, trebalo bi vrlo
dobro prostudirati, i tek tada bi se došlo do slijedećeg zaključka:
Prvo (1) da je Ilija Stanić uistinu došao u Pariz poslije ubijstva
generala Drinjanina.
Drugo (2) kako je Željko Bebek mogao napisati u novini Branka
Jelića "Hrvatska Država" "...da je Stanić otputovao nakon
atentata u Parizu ..." ako on za to nije ništa znao, onda se postavlja
pitanje: otkud je Željko Bebek mogao znati da je on, Ilija Stanić otišao u
Pariz?
Treće (3) da je jugoslavenska Ambasada u Parizu bila upletena u
urotu oko ubojstva generala Drinjanina.
Četvrto (4) kada je Ilija Stanić u rujnu mjesecu 1968. bio u Parizu
i dobio od francuskih vlasti privremeni boravak na mjesec dana, i kako ga je
hitno nestalo iz Pariza, još hitnije je stigao kod generala.
Peto (5) Ilija Stanić je poslije ubojstva za sigurno bio u
jugoslavenskoj Ambasadi u Parizu, gdje se je s nadležnima dogovorio kako će ovi
slati u njegovo ime pisma i razglednice istaknutim Hrvatima.
Šesto (6) Ilija Stanić je bio kod Sarajevske Udbe 29/30 travnja
1969. kojoj je sa svojim ponosom, ponosom Ilije Stanića, dao detaljan i opširan
izvještaj o ubojstvu Maksa Luburića.
Sedmo (7) Službenici jugoslavenske Ambasade u Parizu su u ime Ilije
Stanića iz Pariza slali razglednice kako bi na taj način mogli optužiti Dra.
Peranića da je on bio upleten u generalovo ubojstvo, jer Ilija se nalazi u
Parizu u kojem je živio i Dr. Peranić.
Osmo (8) u Dra. Peranića se nikada nije sumnjalo niti posumnjalo,
sve dok se ubojica Ilija Stanić nije pojavio u Parizu odmah poslije ubojstva ..
Deveto (9) to je bila Udbina svrha slanja tih razglednica upravo iz
Pariza kako bi se sumnja proširila što brže na Dra. Miljenka Dabu Peranića, i
Deseto (10) na svu žalost i našu hrvatsku sramotu, ta sumnja se je tako brzo
širila i proširila svijetom, da me je moj kum Peranić već u srpnju te godine
(1969.) obavijestio o tim sumnjama ...Mo. Mile Boban, Otporaš.)
by: Otporaš 8th January 2013, 22:25
TKO JE PISAO ADRESU "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH
PARTIZANA"? (3)
IDEJA I AKT IZMIRENJA, piše Dr. Miljenko Dabo Peranić
Oko Božića 1946. su nas sve političke zatvorenike prebacili u KULU u Staroj
Gradiški. Bio je pojačan nadzor prema nama, ali je otvorenost istomišljenika
ostala ista - premda postroženim šaputanjem ispod glasa.
Četiri kuta naše sobe (koju smo nazivali "soba dra. Opica" po našem
supatniku dru. Opicu, profesoru Prirodoslovno-matematskom Fakultetu u Zagrebu)
su sakupljala najprivržljivije od četiri "stranke" zatvorenika: HSS,
Ustaša, partizane (prestupnike!) i kriminalce. Malobrojni od ove posljednje
dvije grupe su vršili "nadzor" nad hrvatskim patriotima.
Bio sam u 23-oj godini života. Privlačio me kut dvaju mladića ispod 20 godina.
Gledali su me simpatično i sa osmjehom oko usnica, kao da su znali da sam bio
suđen kao "klero-fašista"; oni su bili iz Maksove Obrane.
Ušao sam u njihov kut kao treći član. Govorili su mi o Obrani i o Maksu. Tu sam
po prvi puta čuo za Maksovo ime, jer nisam imao prilike kao fratarski gojenac
čitati novine za NDH niti govoriti o politici, premda mi žarila hrvatska krv iz
dječačkih dana za ubojstva Radića, Aleksandrove strahovlade i priprema za
izbore 1935 g. Odmah me srce odvelo u Maksove redove; i kada sam 1954 g. dospio
u emigraciju, poduzeo sam sve da me lično Maks pozove k sebi. Moje su pripreme
za taj poziv trajale sedam godina, i kada je primio moje povijesne knjižice,
među njima i onu o Iranskoj Hrvatskoj, Maks je bio ushićen: "Dosta je nama
tog slavjanskog masla" (Pismo 26.XII.62...) (Knjižice koje je prof. Peranić napisao IRANSKA HRVATSKA br.
1. 1962. i REGUM CHROATORUM br. 4 iste godine u Parizu, osobno sam mu pomagao
slagati slova na njegovom malom stroju kojeg je imao u svome stanu. Na moj
nagovor on je poslao, ili bolje rečeno ja sam te knjižice poslao generalu
Drinjaninu u ime Peranića...Mo) Prvi
sam ga puta posjetio Svibnja slijedeće 1963. g.
Otkrio sam mu patriotsku zakulisnost određenih hrvatskih komunista. U nešto je
i sam vjerovao, ali su ga oduševila njihova pretkulisna koračanja u određenim
prilikama, kao poplavi Zagreba, otvaranju renoviranog Hrvatskog Kazališta u
Zagrebu, sa hrvatskim metropolitom i hrvatskim komunistima u prvom redu,
"stanovištu" Golog otoka, desetkovanju hrvatskih komunista u vezi sa
likvidacijom Hebranga, patriotizam (šutljivi patriotizam) hrvatskih studenata,
itd.
I on je kao i mnogi na odgovornim mjestima u Hrvatskoj mislio na IZMIRENJE.
Maksu je to bilo zacrtanije u mozgu više nego ostalima, jer je živio u
Španjolskoj, i pod dojmom "Doline Palih" (La Vale de los Caidos),
gdje je General Franco izgradio grobnicu za sve pale u građanskom ratu,
frankiste i antifrankiste. (Zamislimo se
sada malo ovdje. Kako bi to bilo divno da vlada RH na čelu sina partizana Ive
Josipovića, izda proglas da će vlada dignuti spomenik svim onim Hrvatima koji
su pali u obrani Hrvatske i za Hrvatsku Države, na tlu Hrvatske, bez obzira
kakovu je odoru vojnik nosio i pod kakovim znakovljem se je borio! To bi bio
kraj svih natezanja, svih svađa oko toga tko je bio na pravom a tko na krivom
putu. Mene su jučer s jednog poznatog hrvatskog foruma, kako su rekli,
"trajno izbacili", jer sam veličao ustaštvo, a ja samo u mojim
opisima citirao nekoliko Poglavnikovih izreka, počevši još od davne 1926
godine. I to je sloboda mišljenja, govora i pisanja! To je upravo to što je
general Drinjanin i htio: pomiriti i ljevicu i desnicu, i baš upravo poradi
toga je i došla ADRES: PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA. General
je prvi rekao da: Svaki onaj koji zagovara ustaško partizanski rat, je izdajnik
hrvatske stvari. Mo. Otporaš.)
Počeo mi je govoriti o izmirenju Ustaša sa Hrvatskim Partizanima i hrvatskim
komunistima. Razgovarali smo. Analizirali sve. Već sam godinu dana bio njegovim
suradnikom u OBRANI i DRINI. Odlučili smo ići do kraja. "Napast će Te
emigracija da si me prevario - reče - jer ideju IZMIRENJA ne će nitko dugo
prihvatiti. Odbacit će Te - i moglo bi se dogoditi (da me moji askari ne
ostave) da Te i ja javno odbacim, ali ćemo i dalje biti skupa i skupa raditi za
našu Hrvatsku, kojoj smo do sada dali sve od sebe što smo mogli. "Ne pitam
Te da li se slažeš s time što sam rekao, jer onaj koji voli Hrvatsku radi što
mu govori razum a ne srce."
Razišli smo se u ideji IZMIRENJA.
by: Otporaš 9th January 2013, 00:35
TKO JE PISAO ADRESU "PORUKA IZMIRENJA" USTAŠA I HRVATSKIH
PARTIZANA? (4)
27.X.63. General mi šalje članak koji je trebao uvesti u to IZMIRENJE, i veli:
"članak kojeg ti prilažem trebao je biti uvodnik nove
Jadranske-Dalmatinske "Drine", i trebao je biti objašnjenje o
posebnom problemu i uzrocima postanka dviju Jugoslavija savezno sa posebnim
stanjem u Dalmaciji, pol. NDH., (po svoj
prilici bi ta riječ "pol." mogla značiti "politika" NDH.,
mo) Talijana, partizana itd. i naravno,
pogled u budućnost na planovima Otpora, nastojeći pokrenuti i bivše ustaše i
bivše partizane za Hrvatsku Državu na svehrvatskoj i vojničkoj bazi, jednoj,
koja može pokrenuti mase i elite za revolucionarnu borbu i uskladivši stanje sa
svijetom u kojem moramo živjeti itd.
Ja molim u prvom redu Tebe osobno, da nam najhitnije daš svoje mišljenje,
osobito u duhu pisma, koje prilažem ...Cilj je zaista pokrenuti nove duhove,
spašavajući sve čiste vrednote, bez hipoteke prošlosti, bez vrijeđanja, bez
osvete, bez kompleksa, čista srdca, čistih ideja za budućnost."
Nemam ni taj članak ni popratno pismo, jer sam mu bio povratio i jedno i drugo,
izrazivši moje ne slaganje sa sadržajem članka. (Moglo bi se sada postaviti pitanje, sada pok. Miljenki Dabi
Peraniću, kako je došlo do citiranja generalova pisma ako ga nisi imao dok si
ovo pisao. Mo) Napisao ga je bio Željko
Bebek, namještenik Drinapress-a (1), koji je pisao o stvarnosti Istre i Dalmacije
po politici učitelja i profesora "bratstva i jedinstva", naravno
prosrpski i antihrvatski. Maksu sam to rekao i telefonski, te me je zatražio to
napisati mojom glavom. Prihvatih.
Dva tjedna kasnije mi već traži moj rad:
"Drina je skoro gotova, te je najhitnije potrebno da pošalješ Tvoj rad o
Istri, jer inače morat ćemo obustaviti i početi drugu stvar." (Pismo
11.XI, 63.) Moj se rad, logično, oduljio, jer je trebalo donijeti i povijest
Istre. Uskoro dobiva prvi dio, a kroz desetak dana i kraj, koji je u
stvari ADRESA IAMIRENJA.
"Dobio sam evo i svršetak članka. Krasno. Hvala Ti topla na svemu. Ovaj mi
je svršetak zaista drag. Zahvali se svima na suradnji. Ovo će biti zaista
dostojno naših namjera i žrtava. Ja ću sve to tako uvrstiti i bit će sigurno
nešto najboljega što se u emigraciji tiskalo."
Srcu mi godilo generalovo priznanje mojoj ADRESI IZMIRENJA "Krasno...Ovaj
mi je svršetak zaista drag." Tiskao ju je kao uvodnik Istarske DRINE,
Madrid 1964, Godina XIV. Br. 3-4, tsr. 18-21.
--------------------------
(1) Pismo 6.VI.64.: "Bebek nije kod mene više. On je bio pisac onog članka
što ste ga cenzurirali. Odonda je samo spavao, ljenčario i morao sam ga baciti
van."
(Tako piše moj kum dr. Miljenko Dabo Peranić
neni u pismu od 23.XI.90. Dok ovo pišem pregledavao sam kopije pisama generala
Drinjanina koje je on pisao svojem suradniku Dru. Miljenki Dabi Peraniću. Nađoh
kopiju tog pisma i zbilja, general je to pismo pisao 6.VI.64. rukom, olovkom na
dvije stranice. Na drugoj stranici, predzadnji paragraf je gornji opis. Ja ću
samo nadodati zadnji red kojeg je pisac Peranić ispustio, a taj je:
"...Sada je negdje kelner u Benidormu kod Lončarića..." Mo)
(Nadodajem danas, 13 siječnja 2016. godine da
se ovo generalovo pismo nalazi u knjizi "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA
LUBURIČA" na stranici 345/346, mo. Otporaš.)
by: Otporaš 9th January 2013, 05:14
TKO JE PISAO ADRESU "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH
PARTIZANA"? (5)
Prva reakcija u emigraciji na Istarsku DRINU i ADRESU IZMIRENJA:
"Istarska DRINA je polučila efekt koji smo očekivali. Bili smo dapače
pesimisti. Istina, moji prijatelji iz raznih brloga pišu mi o komešanju i
spremanju dijalektičara "pravovjernih", kao i naših stranačara, ali
se boje da će samo pojačati pozitivni efekt, koji smo postigli ...I kako ne,
uvodnik je bio kruna svemu, a to je svakako Tvoja zasluga." (Pismo Travnja
66.)
Zagreb ostao vedrog i optimističkog lica prema IZMIRENJU i meni (x), a (y) me
pozvao raditi u domovini, jer da je meni mjesto tamo, a ne u emigraciji. (Božo Vukušić u knjigi "Tajni rat Udbe protiv hrvatskog
iseljeništva", treće dopunjeno izdanje donosi na stranici 261 kako je
"suradnica Irma" ukrala Peraniću za vrijeme boravka u Parizu
materijale koji sadrže tajne kodove po slovima tko je tko, fotografije, pisma
itd. Zato ovaj gore u zaporkama (x) i (y) su možda jednih od tih tajnih kodova.
Mo. Otporaš.)
"Nema sumnje: između hrvatskih komunista koji se bore protiv svakog
Beograda - i "Ustaša" koji se tuku među sobom za vodstvo "Fata
Morgane" (optička varka u pustinjama
usljed pregrijanog zraka, ili miraža, mo) -
Otpor će ići s komunistima za Crvene granice na Drini". (Pismo 10.VII.66.)
PROTIVNICI I SLJEDBENICI
"Komentara ima mnogo i svake vrsti. Mnogi bi htjeli da sada partizani
postanu Ustaše. To je primitivizam. Ali je većina prihvatila naše ideje kao
jedino ispravne. I svećenika među njima ima, starih boraca i ustaša".
(Pismo 12.VII.66.)
Međutim:
"Tetka Danica (tako bi general
(po)nekada nazivao hrvatskih Franjevaca novinu iz Chicaga, koje je ime bilo
DANICA, mo) (Ilinić) otvorila paljubu na suradnju ..."
(Pismo 19.X.66.)
Pa dalje:
"Prilažem Ti DANICU: Dakle ostali smo sami i ne samo to, nego je počela
kampanja "od uha do uha" i od "tikve do tikve". Stare seronje
se udružile. Krnjević i drugi upozoravaju da je prerano ....Pernar (stari pristaša HSS, mo) se
pretvorio u mirotvorca: valjda ne bute dečki prljali ruke s puškama, nauka
braće Radić mi partiri ... Seronja. Srbi su ga htjeli ubiti slučajno uz Radića,
a za vrijeme NDH. intervenirao za zlato, za bogate židove, za one koji su
nabijali kan.u i b.zili se po ćoškovima bijeloga grada, dok su se ustaše i
partizani borili za ideal, ideal kakvi god bio, ali ideal." (Pismo
31.X.66.)
-----------------------------------
(x) i (y). Još nije vrijeme otkriti ličnosti.
Dragi Milane,
No ideja previrlja IZMIRENJA je išla i dalje naprijed kao i do sada; pa i
oni koji su je napadali konfisciraju politiku tog IZMIRENJA generala Luburića.
(Svako je konfisciranje neljudsko, ali ne kada se radi o uspjehu HRVATSKE
DRŽAVNOSTI.)
Zakulisna koračanja su došla do 1990 g. ADRESA IZMIRENJA je
ostvarena poslije 24 g., - 21 godinu poslije Generalove pogibije. Sljedbenici ADRESE
IZMIRENJA su ostvarili tu njezinu ideju previrlju i uzdigli Dra.
F. Tuđmana na kormilo Republike Hrvatske:
DRINA 1964: "Sada kada nas bije ista prekodrinska ruka, protiv koje sam
se borio kao Ustaša, a moj brat kao Domobran, zaboravimo prošlost: ja skidam sa
čela "U", kao što Ti odbacuješ petokraku, te budimo samo vojnici za
Hrvatsku Državu."
VEČERNJI LIST, 26.II.1990: "PRVI OPĆI SABOR HRVATSKE
DEMOKRATSKE ZAJEDNICE." "...ovdje su sakupljeni
"sinovi i kćeri hrvatskih domobrana, hrvatskih partizana i hrvatskih
ustaša, kojima je zajednički cilj pobijediti".
"Budimo samo vojnici za Hrvatsku", kojima je zajednički cilj pobijediti".
I pobjedili su.
Da nije hrvatski vojnik iz NDH, bivši Ustaša i bivši Domobran, prihvatio
Maksovo IZMIRENJE i glasovao za hrvatskog Partizana generala Tuđmana, ovaj ne
bi bio izabran Predsjednikom REPUBLIKE HRVATSKE.
Vjerujem da General mirno počiva vječni san s ponosom na čelu noseći sa sobom u
grob pobjedonosnost svog IZMIRENJA,
ustaško-partizanski Maks, general Drinjanin.
Kraj ovog pisma.
(Eto, tako piše prof. Dr. Miljenko Dabo Peranić
o svojem Glavnom Zapovjedniku Hrvatskog Narodnog Odtpora, generalu Drinjaninu.
Mo. Otporaš.)
29-07-2016 17:34#835
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
TUĐMAN KORISTIO
"PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA" U OBNOVI HRVATSKE
DRŽAVE
tudman-koristio-poruka-izmirenja-ustasa-hrvatskih-partizana-obnovi-hrvatske-drzave (Žao mi je da se link nije otvorio. Kliknite i pronaći
ćete ga. Mo.)
Tko je izbliza pratio hrvatsko nacionalno gibanje dra. Franje Tuđmana mogao je
uočiti da je on dao jedan veliki naglasak na politiku HDZ "da nećemo
rušiti, nego graditi, da se nikom ništa neće loše dogoditi ...",
osvjedočiti će se da je dr. Tuđman do temelja pročitao i proučio Maksa
Luburića "PORUKA IZMIRENJE USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA." koja
je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964., strana 18/21
Na ovu gore navedenu poruku prilažem pismo kojeg sam pisao mojem nećaku Mili,
Mišo, Boban u zrakoplovi iz Clevelanda do Austina, Texas:
Jedno pismo za sve nas!
U zrakoplovu od Clevlanda do Austina, 22 siječnja 1990.
Dragi moj Mišo,
Neću ti pisati dugo pismo iako sam mislio. Nalazimo se u inflaciji vremena,
tj. dok se ovo pismo piše mnoge stvari se događaju i to u korist hrvatske
slobode, demokracije i hrvatske države. Primio sam tvoje pismo prošli tjedan.
Sve sam razumio i hvala ti na informacijama, i to iz više razloga:
1.) Pozvan sam na Prvu Konvenciju HDZ u Cleveland (Ohio) 20.21 siječnja
1990. Bilo je lijepo vidjeti 71 delegata iz Amerike i Kanadae. Ja sam
predstavljao državu Texas. U mojim preko 1500 rodoljubnih i političkih
sastanaka u emigraciji, vidio sam i doživio svašta, ali nisam doživio jedno
sveopće-hrvatsko oduševljenje kao na ovoj Konvenciji. Kako su Hrvati
inteligentni i civiliziran narod! Bilo je tu: Doktora, profesora, inženjera,
privrednika, bisnesmena, svećenika, građevinaraca i svih drugih. Lica su
izrazito vesela bila i u nekoliko puta suzama radosnicama bila orošena
činjenicom da je konačno došlo vrijeme da se uljudno može sjesti za okrugli
stol i oni iz BRIGADA i oni iz BOJNI i
raspravljati o sudbini i budućnosti hrvatskog naroda. Gosp. Franjo Tuđman -
predsjednik HDZ - je krasio ovu Konvenciju.
2.) Vjesnik HDZ je državotvoran i u prvi pet brojeva je više-manje
izrazio moje želje kao i želje mnogih drugih. Nadopunjati ćemo ga od sada svi
zajedno i neka nam to bude naša sveta hrvatska dužnost.
Ja znam da ima na pomolu i drugih političkih organizacija u Hrvatskoj koje bi
željele doći do punog izražaja u ovim povijesnim trenutcima. I to je dobro, jer
je to izražaj dobre volje, nacionalnog izražaja i demokracije. Ali, mišljenja
sam da je u iseljeništvu gosp. Tuđman osvojio teren i srca mnogih. Također sam
mišljenja da je on jedini koji je najmjerodavniji predvoditi hrvatski narod k
svom nacionalnom suverenitetu u ovim povijesnim trenutcima kako bi mogao
skinuti crne mrlje sa svoje prošlosti i prošlosti onih Hrvata koji su svoje
idealizme uzidali u ZAVNOH-oj i AVNOJ i
tako bili prevareni. Kao što je u svoje vrijeme hrvatski general Maks Luburić
izjavio da je on odgovoran za Ustašku revoluciju i kao takav je mjerodavan
pružiti ruku pomirenja hrvatskim partizanima i hrvatskim komunistima i
pregovarati sa hrvatskim Srbima, jer se je borio protiv jednih i drugih. Osim
toga gosp. Tuđman je poznati povjesničar koji gleda stvari najmanje sto godina
unaprijed, što bi se i kako moglo reći o njemu i drugima, kakav bi se film o
njemu mogao snimati, ili kao o RODU ili IZRODU. On
je bez dvojbe izabrao ovo prvo i skinuo partizansku kapu kao što je i Maks
Luburić skinuo ustašku. Koliko je gosp. Tuđman dalekovidan u svom programu,
najbolje se moći očitovati iz odgovora na upit: Šta on misli o
generalu Luburiću, odgovor je glasio: Oba smo mi hrvatski generali.
3.) Na 24-25 veljače o.g. će se održati GLAVNA KONVENCIJA HDZ u
Zagrebu. Najmanje dva "Chartera" će doći sa ovog američkog kontinenta
s Hrvatima, delegatima HDZ. Ovi Hrvati će predstavljati iseljeništvo a i svoje
organizacije ako to hoće i žele. Samim ovim sazivom će se udariti pečat
demokracije HDZ-ci. Ako dođe do zabrane tada će se održati u Beču. U svakom
slučaju Konvencija će se održati. I HNO će imati
delegate (2) koja će biti na Konvenciji u Zagrebu, odnosno
Beču, jer je HNO i srcem i dušom za državotvorni program HDZ.
Dužnosnici HNO su se sastali u subotu večer (20.1.90) i
raspravljali skoro cijelu noć, što i kako dalje nastaviti s radom HNO;
odlučeno je da je za sada MISIJA HNO dovršena i da se
naša buduća djelatnost usmjerava u pravcu rada HDZ. Predlagalo se
je da ja pođem kao delegat, ali opreznosti radi - jer nikada ne znaš šta se
može desiti - izabrana su druga dvojica. Ja ću tebi naknadno javiti. Ti svakako
nastoj biti nazočan na Konvenciji kao promatrač. Svakako nastoj - kažem nastoj
- sa svojom ekipom pridonijeti što više možeš da se preko TV Zagreb prenosi što
više. Delegati dolaze u petak a odlaze u ponedjeljak. Neće biti vremena za
razbacivanje.
4.) HDZ je u iseljeništvu do sada - u ovo kratko vrijeme - uspjelo
povratiti poljuljanu i izgubljenu nadu među Hrvatima tako da se sada svaki
osjeća kao da je deset stopa visok. To oduševljenje nam je potrebno jer se pred
nama nalazi velika i odgovorna zadaća. Samo velikim oduševljenjem možemo mase
okupiti, i samo masama možemo povratiti one izgubljeno u krilo Hrvatske. U
protivnom slučaju će biti zli jezika koji će širiti priče da je HDZ prodalo BiH
kao što je bilo zli jezika koji su govorili da je Poglavnik prodao Dalmaciju
Talijanima, iako nikada nisu mogli pokazati kopiju čeka.
5.) Raspitaj se kod uprave HDZ za savjete kako
osnovati ogranke u Sl. Požegi (ogranak HDZ Mato Boban) i
u Sovićima - Grude (ogranak HDZ Braća Šimići ili slično.
Svakako, ime se stavi na raspolaganje. Nemoj stati po strani. Predloži u upravi
HDZ potrebu jednog MOTTO-GESLO oko kojeg će se Hrvati i građani Hrvatske
okupljati. Predloži ovaj kojeg sam ja predložio jučer, u nedjelju na Konvenciji
a gosp. Tuđman zapisao: NAŠ PROGRAM, NAŠE IME A ZOVEMO SE HRVATSKA
DEMOKRATSKA ZAJEDNICA.
6.) U mome pismu mojim komšijama - na Veliki petak 1988. - sam
priložio sliku Nikaraguvanaca kako su se oni sastali i učinili Nikaraguansko
Nacionalno Izmirenje. Tada sam sam sebi rekao da ću se svim
raspoloživim i demokratskim sredstvima boriti da i ja budem na slici
Hrvatskog Nacionalnog Izmirenja. I hvala dragom Bogu
to se je ostvarilo u Clevelandu (Ohio) u nedjelju 21.1.1990. (Slika je uistinu izišla u časopisu Matice
Iseljenika Hrvatske na stranici 42 za prosinac 2009., mo., danas četvrtak 28
srpnja 2016. Mile Boban). Tko
vjeruje i čeka, taj i dočeka. Ja sam zagovarao, vjerovao i dočekao da budem na
sliki Hrvatskog Izmirenja. Sada to trebaju bez bojazni i
drugi učiniti. Navik on zgine ki živi ko janje. Dragi moj Mišo namjerno sam izmijenio
Zrinjskih i Frankopana poznatu izreku, jer ako ćemo živjeti kao janjci, neat će
nas kao narod.
Tvoj Stric Milan.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mišo, bilo bi dobro da napraviš kopiju ovog pisma i pošalješ na Hrvatski
Tjednik u Australiju: Adresa je: P.O.Box 293. St. Albans, Vic. 3021, Australia.
Svakako ga podaj upravi vjesnika HDZ s molbom da ga objave ako smatraju za
shodno i da bi mogao i druge poticati da prigrle program HDZ. Javi se. Volite
tvoj stric Milan. Pozdravi sve.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovo je kopija pisma a original ima moj nećak Mile, Mišo Boban u Zagrebu. Kako
je sadržaj zanimljiv meni, danas, pred parlamentarne izbore, smatram da bi
mogao biti zanimljiv i drugima, tim više da je (do)sadašnja politika RH bila
protiv dr. Franje Tudjmana, pa da se vidi kako je prije bilo. Mile Boban, 28
srpnja 2016.
30-07-2016 19:45#836
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
NAŠA JE
EMIGRACIJA OD 1945/1969 DALA SAMO DVIJE MARKANTNE LIČNOSTI, piše dr. Ante
Ciliga.
- DR. ANTE CILIGA - OBRANA svibanj 1970, str. 11
http://kamenjar.com/pismo-maksa-lubu...i-miri-buntic/
-"Naša je emigracija od 1945/1969 dala samo dvije MARKANTNE LIČNOSTI:
prof. Krunoslava Draganovića i Vjekoslava Maksa Luburića ...Oni su se istakli
nizom inicijativa, koje su dale obilježje života ove emigracije ...Luburić se
afirmirao kao jedna od NAJVAŽNIJIH i NAJMARKANTNIJIH ličnosti ove emigracije ...stanovite
VOJNIČKE kao i stanovite POLITIČKE sposobnosti Luburićeva su NEDVOJBENE i
POZETIVNE ...PRIRODNA INTELIGENCIJA LUBURIĆA BILA JE VANREDNA ...DALEKO IZNAD
DRUGIH VODJA I VODJICA NAŠE EMIGRACIJE. PA I ONIH S DOKTORATIMA ..."
- DANICA - 17 prosinca 1969.,Tjednik hrvatskih franjevaca u Chicagu -
Da vidimo šta kaže Luburićev ideološki i politički protivnik i bivši zatvorenik
u Sabirnom Logoru Jasenovac, dr. Ante Ciliga (1898/1992):
- "Uvjereni smo zato, da će hrvatski narod, kada jednom bude ujedinjen i
oslobođen, kada svlada svoju dosadašnju plemensku razdrobljenost i
pocijepanost, u oslobođenu domovinu, kao simbol hrvatske slobode i ujedinjenja,
prenijeti u zajednički grob u Zagreb, na Mirogoj, tijela onih neujedinjenih u
životu svojih vođa, Mačeka i Pavelića, a da će Luburićevo tijelo biti prevezeno
na vječni počinak u njegovu Hercegovinu, u njegov Ljubuški, te da će na putu u
Zagrebu, biti izloženo mrtvom borcu i opće priznanje. Koliko god je on
griješio, u prvom redu u onoj prvoj fazi svojega života, bilo iz ideološkog
fanatizma, bilo iz dinarske svojevoljnosti, nikada on nije griješio zbog
koristoljublja; sve što je učinio, činio je za ideju, kako ju je on shvaćao,
nikada za novac, za bogatstvo, za materijalno dobro, za ugodan i lak život. To
je najveće priznanje, koje će mu povijest dati". Iz "DANICE"
17.12.
"…Dapače, velim vam iskreno, da bih bio najsretniji Ja, kada bi svu
političku i publicističku stvar Otpora preuzeo bilo "Zapovjedni
Skup", bilo neki odbor, ili bilo kaki forum, kojega bi stvorili mi, koji
smo i Otpor stvarali i vladali do sada. Ja bih najsretniji bio, kada bi
emigrantski dio Otpora, sa općepolitičkim i publicističkim radom, bio u rukama
osobe, koju se ne bi moglo napadati radi Jasenovca ..." (general Drinjanin u pismu Anti Kršiniću 30 ožujka 1963. Ovo
pismo se nalazi u knjizi "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" na strini
208, bilješka 5. Mo. Otporaš.)
"..Velim Vam iskreno, da ako zataji ova naša akcija u ovaj čas, (radi se o akciji prikupljanja sredstava/novca za
"DRUGI KORAK" što je psihološki rat, kao i za pomoć akciji devetorke
"OBLAK-TOLIĆ" koja je iz Australije upala u Jugoslaviju u lipnju
1963. dizati ustanak, mo. Otporaš) inicijativu
preuzimaju mladi bez nas, mimo nas, a možda i protiv nas ..." (general Drinjanin u pismu Anti Kršiniću 30 lipnja 1963.)
"Ja ću Vama na to odgovoriti, kako odgovaram i sam sebi: ako nismo kadri
tu stvar pokrenuti, onda nismo zreli ni pozvani i malo će hrvatski narod
izgubiti, ako nas vrag odnese sve skupa..." (general Drinjanin u pismu Anti Kršiniću 30 lipnja 1963.)
http://kamenjar.com/pismo-maksa-lubu...i-miri-buntic/
Gabro Vuskic . Top Commenter .
Treba Ustaše vratit na vlast. Tek tada će početi blagostanje. Vjeruje te vi to
meni. Ja znam što govorim. Bez Ustaša nema života niti suživota. Komunjare su
na vlasti, zna se, od 1945. Oni su zakržaljali. Trebamo nove snage, snage podmlatka.
To samo Ustaše mogu proizvesti!!!
Saznajte više: Chat Opušteno kroz politiku i povijest - chat - Stranica
37 http://slobodni.net/t117308-37…
Posljednje uređivanje
od Bobani : 30-07-2016 at 19:48
31-07-2016 00:05#837
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
RAZLAZ
POGLAVNIK/LUBURIĆ 1956 PREKRETNICA HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE (1) dio
Kliknite na priloženi link, čitajte i uživajte!
http://otporas.com/razlaz-poglavnik…ticje-emigracije/
otporas.com
RAZLAZ POGLAVNIK/LUBURIĆ 1956. JE PREKRETNICA HRVATSKE POLITIČKE EMIGRACIJE (1)
dio (Donosim, jedno pismo kojeg je pisao Vršioc dužnosti Glavnog Povjerenika
H.N.O. i Glavni Tajnik Međudruštvenog Odbor
MOLBA SVIM HRVATICAMA I HRVATIMA!
Jedna skupina ozbiljnih Hrvata u još uvijek preostaloj političkoj hrvatskoj
emigraciji se ozbiljno bavi napisati ozbiljnu knjigu ili knjige o životu i radu
Vjekoslava Maksa Luburića. U tu svrhu su nam potrebni svaki i najmanji mogući
podatci koji nam još uvijek fale, kako bi se mogla istinito napisati životna
biografija o Maksu Luburiću, generalu DRINJANINU. Ono što su neprijatelji o
njemu pisali, nije nikakva ozbiljna i vjerodostojna biografija. Mnoge su se
laži na račun Maksa Luburića napisale i izrekle, a najmanje se je o njemu
istina rekla. Ja ću ovdje ukratko iznijeti samo onaj mali dio o kojem mnogi još
ne znaju skoro ništa:
Vjekoslav "Maks" Luburić je rođen 6 ožujka 1913. godine na Humcu
pokraj Ljubuškoga. Otac Ljubomir, Ljubo Luburić, kojeg su srpski žandari ubili
pred Božić 1918. Ovo područje treba istražiti. Djevojačko prezime njegove majke
je bilo Marija Soldo. Udaje se za Ljubu Luburića, Kada?, treba ispitati, imaju
četvero djece: Miru, Dragu, sestru koja se je utopila u rijeku Neretvu kada joj
je bilo 15 godina i Vjekoslav. Udovica Marija Luburić se preudaje za Jozu
Tambića iz Livna, negdje 1924/25, treba istražiti, s kojim ima troje djece:
Nadu, dana za Dinka Šakića, Zoru, dana za pukovnika HOS-a Jakova Džala i
Tomislava. Ovo područje treba do temelja ispitati. Pučku školu je pohađao na
Humcu a gimnaziju kod hrvatskih franjevaca na Širokom Brijegu. Malo se zna o
njegovom školstvu u Mostaru, i tu je to područje gdje nam podatci hvale.
Njegova je majka Marija rođena Soldo (1886-1989)
Vjekoslavu Luburiću je bilo zabranjeno pohađati bilo kakovu školu u srpskoj
kraljevskoj državi SHS. Godine 1929. napušta svoj rođeni Humac, ide u
Dalmaciju, posjećuje ujca na otoku Korčula, radi svakojake poslove, stiže
tridesetih godina u Zagreb gdje saznaje da postoji u Mađarskoj jedan Ustaški
Logor u koji dolazi negdje koncem 1931 ili početkom 1932, kada mu je bilo ni
punih 18 godina starosti. Tu upoznaje mnoge Ustaše među kojima i legendarnog
Juru Francetića, koji Vjekoslavu Luburiću daje konspirativno ime MAKS, a ovaj
njemu LASO ili LAZO. Odavle pa do dolaska Maksa Luburića u Španjolsu preskačem.
Maks Luburić dolazi u Španjolsku 18 listopada 1948 godine. Najprije je bio u
jedno vrlo strogom samostanu, sve dok nije dobio valjane i potrebne papire za
stalni boravak u Španjolskoj. Tu, siguran u svoju budućnost, počima razvijati
svoj hrvatsko državotvorni rad kroz redove Hrvatskog Narodnog Otpora. Okuplja
rastrkane hrvatske vojnike. Upoznaje jednu otmjenu španjolsku damu po imenu
Isabel Hernaiz, s kojom se ženi 19 studenoga 1953. godine. Sa njom ima četvero
(4) djece: Domagoj 1954, Drina 1956, Vjekoslav 1957 i Miroslava 1958.
Spor i razlaz POGLAVNIK/LUBURIĆ 1956. godine je posebna tema koju svakako
obraditi na stranicama priloženog linka. Molim zainteresirane da prate. Prvi
(1) rio sam već stavio. Bit će toga mnogo. Sve izvori iz prve ruke. Svakako bih
želio podijeliti sa mojim prijateljima - pa i sa onima koji se ne smatraju
mojim prijateljima - na ovom portalu: http://otporas.com/razlaz-poglavnik….ticje-emigracije/. U očekivanju vaših komentara iskreno vas pozdravlja
Otporaš iz dalekog Texasa, s našim hrvatskim pozdravom Bog i Hrvati! Za Dom
Spremni!
04-08-2016 18:57#838
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
SVIM HRVATIMA U
SLOBODNOM SVIETU!, piše Maks Luburić, general Drinjanin
HRVATSKI NARODNI ODPOR
Glavno Tajništvo
br. 19/ 1955
Stan, dne 20.I.1955.
OKRUŽNO PISMO BR. 7/1955
SVIM HRVATIMA U SLOBODNOM SVIETU !
(Ovo Okružno pismo generala Drinjanina
se nalazi u knjigi "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" na
strani 62/63. Mo. Otporaš.)
Prema pouzdanim i provjerenim vijestima, s kojima raspolažemo, u Beču postoji
jedan komunistički centar, čija je glavna zadaća širiti prorusku promidžbu među
hrvatskim emigrantima.
Na čelu tog komunističkog centra stoje tobožnji emigranti hrvatske narodnosti,
koji su pobjegli iz Titove Jugoslavije nakon tobožnjeg prekida istih s
Kominformom i Rusijom.
Agenti toga centra nastoje doći u vezu s hrvatskim emigrantima kao i sa vodećim
osobama svih političkih grupacija i stranaka. Govoreći im o bezuvjetnoj pobjedi
Rusije nad snagama zapada. Radi toga, da i mi Hrvati moramo imati svoje ljude
na strani Rusije, koja je voljna stvoriti Hrvatsku Državu.
Poznavajući dobro odlučnost hrvatskog naroda u Domovini i njegove emigracije u
borbi za svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, komunistički se agenti dobrano služe
parolama o hrvatskoj nezavisnosti, o našim odnosima prema Srbima, koji pod
vodstvom velikosrpskih krugova srbiziraju Bosnu, Srijem, Kordun itd. I tvrde,
da Rusija to ne bi dopustila, nego bi na Drini uspostavila granicu između
Nezavisne Države Hrvatske i nezavisne Srbije. Zato da bi hrvatski nacionalisti
i Ustaše morali pomoći Rusiji u obračunu s Titom, jer da Rusija to ne može
učiniti bez Ustaša.
Hrvati!
Mi ne vjerujemo u stvarni prekid između Beograda i Moskve. Moskva nije nikada u
povijesti bila prijatelj hrvatskog naroda, nego uviek naš protivnik. Carska je
Rusija naručila umorstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, koji je bio
prijatelj Hrvata. Moskva je dala pobiti hrvatske zarobljenike na Odesi, (Radi se od preko deset tisuća hrvatskih
zarobljenika koje su Srbi pobili samo zato što se hrvatski zarobljenici nisu
htijeli pridružiti jugoslavenskom Odboru, tj. srpskoj vojsci. Kada se je za taj
pokolj saznalo, predsjednik Hrvatske Stranke Prava, HSP-a Aleksandar Horvat je
oštro reagirao 6 srpnja 1918. interpelacijom imena GROZOTE U ODESI u Hrvatskom
Državnom Saboru, mo. Otporaš) jer
se nisu dali svrstati u jugoslavensku legiju u prvom svjetskom ratu. Moskva je
nakon Marseille-a tražila najenergičnije mjere protiv Hrvata.
Moskva nam je likvidirala i ono malo hrvatskih komunista, koji su mislili, da
treba izgraditi i osigurati Državu Hrvatsku.
Ona je uvijek bila neprijatelj hrvatske državne misli. Radića su poslali u
Beograd, a 1941., kada je hrvatski narod stvorio svoju državu, Moskva je
poslala svoje prijatelje srpske komuniste i cijelo srpstvo u vatru protiv
N.D.H.
Hrvatski su komunisti neznatnu ulogu odigrali i uvijek su služili srpsku i
jugoslavensku državnu misao. Danas se strijelja Hrvate i za djela počinjena
protiv Karađorđevićeve monarhističke diktature. Hebrang je likvidiran, kao i
grupa naših komunista, ali to ne znači, da su oni bili žrtve svog hrvatstva.
Hebrang je bio ortodoksni komunista i nije imao ni Boga ni Domovine. On je
hrvatovao zato, jer u Hrvatskoj nije mogao uspjeti s komunizmom. Mi smo imali u
rukama Hebranga i znamo njegovo mišljenje. On je tražio hrvatski Srijem i
Bosnu, jer su to zahtijevali nesretni hrvatski proleteri, koji su odbijali srpski
i jugoslavenski komunizam, jer je bio posve protuhrvatski orijentiran.
Hrvatske komuniste nije boljela hrvatska nesreća, nego taktički neuspjeh. Njima
je Domovina taktika, a nama je sastavni dio našeg žića i bistovanja. Godine
1941. potpisnik (taj potpisnik je
glavom i petom general Drinjanin, mo.) je
uhvatio jedan dio arhive komunističke stranke Hrvatske kao i kartoteke tajnog
ureda zagrebačke policije sa zapisnicima. Samo tri bilješke su glasile:
"hrvatski orientiran", a svi ostali pristalice jugoslavenske državne
koncepcije. Hrvatski pak radnik bio je i ostao je protivnik svakog - i
hrvatskog, i srpskog, i jugoslavenskog, i ruskog komunizma!
Postoji mogućnost, da Rusija danas šalje svoje emisare, jer su svi dobro obaviješteni
ljudi na čistu s time, da u Hrvatskoj vladaju srpski komunisti i jugoslavenska
državna misao uz pomoć srpskih i slovenskih krugova. Ali postoji vrlo lako
mogućnost, da se radi i o Titovim agentima, o srbokomunistima ili o kojem bijednom
sluganu istih iz Hrvatske, koji nas žele u slobodnom svijetu kompromitirati kao
tobožnje rusofile.
Potpuno je svejedno, da li se radi o Titovim agentima provokatorima ili o
pravim ruskim agentima. Radi se uvijek o komunistima. Kada je uspostavljena
Država Hrvatska, ustaški je pokret progonio jednako Staljinovce kao i
trockiste, čijim je šefom 1941. bio smatran Dr. Ante Ciliga.
Živimo u teškim povijesno odgovornim vremenima. Neka nas Bog čuva od svakog
koraka očaja, jer bi to značilo počiniti nacionalno samoubojstvo. Istina je, da
smo neljudski izloženi progonima, jer smo antikomunisti. Istina je, da Amerika
spašava tobožnji Titov nacionalni komunizam, koji je čisto srpska i
komunistička tvorevina i u biti protuhrvatska. Ali mi vjerujemo, da je to
taktika. Vjerujemo, da će Zemlja slobode priznati hrvatskom narodu pravo na
slobodu. A i o nama ovisi, da našim držanjem, spremnosti na borbu i žrtvu,
našim konstantnim antikomunističkim stavom to priznanje i zaslužimo. Mi smo
stari i kulturni narod, narod radnika i seljaka, odgojen u visokom katoličkom i
muslimanskom moralu i moramo imati snage i duha, razbora i inetilegencije da
prebrodimo svijetla i čista obraza ova teška vremena.
Mi vjerujemo u pobjedu Pravde i Boga, dakle mi smo protiv komunizma. Mi
pripadamo jednom svietu, kojega ne možemo izdati, jer bi izdali sami sebe. Mi
nismo antikomunisti radi Amerike, nego radi Hrvatske. To smo bili, jesmo i
ostajemo, radeći za Hrvatsku i vjerujući u ono, što radimo i što smo voljni
izdržati do kraja. Mi bismo i onda bili protiv komunizma, kada bi smo vjerovali
u rusku pobjedu, a to nije, hvala Bogu, slučaj.
Zato je dužnost svih Hrvata u slobodnom svietu :
1. Pismeno i usmeno, riječju i djelom, suzbijati prorusku
komunističku promidžbu među Hrvatima. Upozoriti hrvatske emigrante na opasnost
svake vrsti komunizma, onog ruskog i onog srpskog, pa i čisto hrvatskog
komunizma.
2. Surađivati s vlastima država, u kojim žive, i bez predomišljanja
dati im podatke o kretanju komunističkih agenata, posebno ako se radi o
Hrvatima ili ljudima, koji se izdaju za Hrvate. Treba pomoći vlastima zemalja,
koje su Hrvatima dale slobode i kruha, u borbi protiv svih, a posebno hrvatskih
komunista, ako takvih bude u dotičnoj sredini. Najaviti rat onima koji bi mogli
u slobodnom svijetu kompromitirati naše dobro ime i ugled fanatičkih
antikomunističkih boraca.
3. Surađivati sa svim poznatim antikomunističkim organizacijama,
društvima i ustanovama u pobijanja u svake vrsti komunizma. Nastojati posebno
povezati se s aktivnim antikomunistima drugih naroda iza željeznog zastora, kao
i mjesnim organizacijama naroda, čije gostoprimstvu uživaju.
Neka Vam ruski plaćenici govore, da Srbi imaju svoje ljude u Pešti, Moskvi,
Sofiji, Bukureštu, da sjede na svim stolicama. Mi to znamo, ali zna Američka
obavještajna služba i to, da u Hrvatskoj vladaju srpski komunisti, a zna
američki narod, da je narod Kardinala Stepinca i Poglavnika Pavelića izrazito
antikomunistički. I dolazi vrijeme, kada će i vječna vjernost hrvatskog naroda
biti nagrađena vjernošću svijeta, kojem pripadamo.
Isprazna su i ruska komunistička obećanja, da se u slučaju njihove pobjede ne
će Ustašama ništa dogoditi. Ne, Ustaše ne trebaju ruske ni komunističke
milosti. Ako je potrebno, da mi preživjeli iz Bleiburške tragedije, idemo
stazama mrtvih, onda ostajemo u Europi. Radije na polju časti spašavati stijeg
hrvatskih oružanih snaga s oružjem u ruci, nego spašavati tijelo, prodajući
dušu svoju i svoga naroda.
Ni Moskva ni Beograd !
Ni srpski, ni hrvatski, ni ruski, ni jugoslavenski komunizam !
Ni Titovci, ni Trockisti, ni Staljinovci, ni Malenkovci, nego NEZAVISNA DRŽAVA
HRVATSKA, gdje će vladati Bog i Hrvati.
GENERAL DRINJANIN v.r.
05-08-2016 05:32#839
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
PISMO MATI
BOBAN, Pikaćevu, piše njegov kolega Mile Boban
Austin, Texas, Deseti Travnja 1990.
Dragi prijatelju Mate,
Želio bih započeti ovo pismo jednom francuskom izrekom koja kaže:
"Pusti ljude na miru pa će ti biti dobri prijatelji". To bi se moglo
reći za događaje koji su u poljednjih nekoliko mjeseci izbili na površinu u
zemljama gdje je vladala diktatura a manjkala sloboda, neovisnost i
demokracija.
Ubrzo će moje kćeri Katrina i Iva/Drina opet doći posjetiti moje rodno selo i
uručiti mojim susjedima pozdrave a Tebi pismo i još nekih stvari. Možda sve
neće biti u svijetlu aktualnih dogodovština, obzirom na nadnevak kada je ovo
pismo pisano i dolazak mojih kćeriju koncem svibnja kod vas. Ali svakako će
ostati one frapirajuće činjenice koje će za sigurno biti kvasac svim
nadolazećim promjenama, a te su: politička i gospodarska sloboda; a za
nacionalnu slobodu morat ćemo čekati kako će izbori proći 22 travnja, jer svi
građani Hrvatske još se nisu naučili govoriti o svojoj prirodnoj Domovini
Hrvatskoj. A onaj tko nema slobodu govora, nema ni slobodu nacionalnog
hrvatskog osjećaja. Ne bojim se reći da ćemo se morati potući sa svim onima,
neću imena spominjati, koji poslije ovih nadolazećih izbora ne prihvate demokratsku
volju hrvatskog naroda za Hrvatskom Državom. Ja ću njih jednostavno prozvati:
Hrvatski Neprijatelji.
Dragi prijatelju Mate da mi je netko rekao prije par godina da će se
istočno-europsko-komunističke zemlje tako naglo i tako brzo i skoro bez kapi
krvi osloboditi marksističko-ljenjinističke doktrine - komunizma - i da će
jedan Hrvat, bivši general JNA, koji je bio partizan-komunista, koji se je
borio protiv Hrvatske Države kada je ova postojala, pokrenuti pitanje za
suverenitet hrvatskog naroda u svim svojim prirodnim, povijesnim i etničkim
granicama, i da će taj isti general JNA uputiti Proglas građanima Hrvatske i
cijelom hrvatskom narodu - na isti dan kojeg Jugoslavija slavi kao svoj državni
praznik tj. 29 novembar, (hrvatski studeni) dan kada je Jugoslavija stvorena
avnojskim načelima 1943. - da građani Hrvatske i dalje slave taj dan u pozitivnom
smislu kao povijesni dan kada je u srcima, mislima i ideji prestala postojati
tamnica hrvatskog naroda - Jugoslavija - a obnovila se suverena, slobodna i demokratska
Država Hrvatska, ja mu uopće ni bih vjerovao.
Ali, eto, sve je danas moguće, pa bi bilo moguće, zašto ne, da bi i Tito
pokrenuo građane Hrvatske za Hrvatsku Državu, da je on danas živ. Stoljećima se
je voljelo ono što se i danas voli. San o realizaciji Hrvatske Države nije
nikada iščeznuo. Netko je više a netko manje vjerovao u taj hrvatsko-državni
san. Danas kada su na pomolu nove ideje, nove snage i nove šanse, mi Hrvati to
moramo iskoristiti tako da nas budući naraštaji ne bi osudili kao izdajnike
vlastite domovine, za koju da se nismo htjeli boriti kako se drugi bore za
svoje domovine. Ugledajmo se u Litvance i druge.
Ja sam za Hrvatsku Državu i to sam predsjedniku Hrvatske Demokratske Zajednice
Dru. Franji Tuđmanu rekao 21 siječnja 1990. u Clevelandu. Rekao sam mu da mu
predajem odgovornost Hrvatskog Narodnog Otpora kojemu sam ja bio više godina
Pročelnik. Naglasio sam mu da samo u slobodnoj Državi Hrvatskoj se može staviti
završna točka svim ratnim zbivanjima na području Nezavisne Države Hrvatske za
vrijeme prošlog rata, i da samo on može opravdati zablude i grijehe hrvatskih
komunista-partizana koji su u svoj idealizam više ugradili borbu za
komunistički socijalizam, nego borbu za pravdu Hrvatske Socijalističke Države.
On se je s tim složio i rekao da svi mi moramo u tom pravcu raditi. Tada smo se
uz stisak dviju hrvatskih desnica rukovali i uslikali.
Pitao sam ga: "Šta on misli o generalu Luburiću" o kojem se najcrnje
priče pričaju. Gosp. Tuđman je odgovorio "da su oni obadvojica hrvatski
generali" i sa tim zanijekao da je general JNA i potvrdio da se ne odriče
niti ijednog Hrvata, pa niti generala Luburića. Na ovaj odgovor sva dvorana
"Kardinal Alojzije Stepinac" u Cleveland-u gdje je Banquet bio se
urnebesno tresla od zadovoljstva. Rekao sam mu da mi je drago da se bez straha
i bojazni osnivaju nacionalno-hrvatske političke organizacije i stranke u
Hrvatskoj. Nije mi bilo drago kada mi je doslovno: "Rekao da se mnogi
istaknuti Hrvati mogu vratiti, ali da za mene ne može jamčiti, jer sam se mnogo
isticao protiv Jugoslavije, a mi još nismo preuzeli vlast". Rekao sam mu
da se samo u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj narod može izgrađivati. Rekao
sam mu da mi je veoma drago da jedan mladi hrvatski intelektualac, Dobroslav
Paraga nesmetano osniva, tj. pokreće najstariju hrvatsku političku stranku
prava, koju je (1861) osnovao Dr. Ante Starčević. Iz te stranke prava je
izrastao i Ustaški Pokret 1929., i nadati se je da će pristaše te stranke zaletjeti
se u povijesni Institut u Zagrebu i pronaći svu onu arhivu (pismohranu) koja se
odnosi na Ustaški Pokret i iznijeti ono pozitivno o kojem se nije smjelo prije
govoriti niti pisati. Naravno da je toga mnogo i previše negativnoga iznešeno i
još više rečeno na štetu hrvatskog naroda.
Dragi moj Mate, pošto se je naš Ranko u povlačenju 1945. god. borio za Hrvatsku
Državu u redovima Hrvatskog Narodnog Otpora kojeg je osnovala Hrvatska Državna
Vlada na Ivan Sedlu 1944. kao zalaznica HOS-a, neka nam bude zajednička zadaća
u slobodnoj Hrvatskoj Državi pokrenuti HRVATSKI NARODNI OTPOR kao jednu
političku hrvatsku organizaciju, kojoj će jedini cilj biti: Nacionalno
Izmirenje svih građana Hrvatske, tako da sinovi bivših Ustaša i sinovi bivših
partizana, pa čak i sinovi bivših četnika iz Hrvatske koji su se zabludom borili
protiv svoje domovine Hrvatske, kao i hrvatski partizani, da svi zajedno, rame
uz rame, stanu u obrani svoje rodne grude Hrvatske. Kao što Anđeli čuvari
čuvaju Nebo, neka tako i HNO čuva Hrvatsku Državu!
Veseli me da je bivši zatvorenik Zvonimir Čičak obnovio Hrvatsku Seljačku
Stranku. Iako sam seljak ne bih želio biti član te stranke kojoj su ugled
oskvrnuli dr. dr. dr. Vladko Maček, Ivan Šubašić, Juraj Krnjević i drugi, i to
sve što su govorili su u ime Hrvatske ali sve za veliku korist Titine
Jugoslavije. Zato se je nadati da će taj hrvatski mladi političar znati staviti
prave stvari na pravo mjesto, tj. opravdati koliko god se to moglo sve one koji
su u najboljoj namjeri da nešto koriste Hrvatskoj, oni su svojim političkim
radom toliko štetili Hrvatskoj a da oni toga nisu bili ni svjesni, kao što ni
majka koja toliko mnogo voli svoje dijete te iz te ljubavi ujeda i grize dijete
po licu, gnječi ga po svojim rukama, dok jadno dijete od bolova plače a reći ne
može svojoj majki: "Draga mama ti mene voli koliko god hoćeš ali me pusti
na miru, jer me tvoja ljubav boli."
Eto, dragi moj Mate, tako ti je isto bilo i sa Mačekom, Pavelićem i Titom. Svi
su oni imali svoje ideje i uz njih svoje vlastite poglede na Hrvatsku. Svi su
oni radili u odrazu njihova vremena u kojem su živjeli i djelovali, a u isto
vrijeme svi su na posebne načine i koristili štetili Hrvatskoj. Povijest će o
njima donijeti konačni sud, tko je više, tko manje a tko nimalo griješio u
svome političkome radu.
Dakle, u Hrvatskoj danas, na pomolu izbora, postoji jedna velika ali u svakom
slučaju premostiva dvoumica: tko će na izborima pobijediti, ili Tuđman koji
više ne vjeruje u Avnoj a njime se služi da sruši Jugoslaviju, kao što se je i
Tito služio HSS da sruši NDH, ili koalicija koalicija koje se natječu tko će
više hrvatovati ali se boje spomenuti ime dra. Ante Pavelića i Josipa Broza
Tito. Osobno govorim da su za mene i Pavelić i Tito mnogo učinili za Hrvatsku.
Prvi je za vjeke vjekova povratio BiH u okvir Hrvatske Države a drugi Istru i
neke druge primorske krajeve Hrvatskoj. Što su oni propustili učiniti ili u
najboljoj namjeri pogriješili, na nama je da ih dopunimo i da ne ponovimo
njihove pogreške. Jer, dragi moj Mate, nema dobrih i loših pogrješaka.
Pogrješka je uvijek pogrješka i ostaje takova zapisana. Zato se ti pazi da u
svojim kalkulacijama ne napraviš neoprostive pogrješke.
Uz iskrene i prijateljske pozdrave, srdačno te pozdravlja i želi Ti Sretan Deseti
Travnja. Tvoj susjed i prijatelj Mile Boban.
(Mate Boban je bio prvi predsjednik
prve u povijesti HRVATSKE REPUBLIKE HERCEG BOSNE.)