2023-12-20
KNJIGA 21
KOLEKCIJA DRINJANIN
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/zds__ndh_drinjanin/2023-00_General_Drinjanin.htm
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=6983&page=1
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5135&page=21
Tko je Maks Luburić,
General Drinjanin?
Prikaz rezultata str. 401/872
09-04-2015 04:15#401
09-04-2015 04:15#401
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
CROATIA'S WAY OF THE CROSS - THEY FELL FOR THEIR COUNTRY
HRVATSKI PUT KRIŽA - PALI SU ZA SVOJU DOMOVINU
general DRINJANIN
5.VI.1966
Mil. gđa Zora Levenski,
Toronto
Milostiva gospođo i draga sestro !
(Ovo pismo se nalazi u knjizi
"PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" na strani 568. Mo, Otporaš)
Dobio sam knjigu Tovila Mate na engleskom jeziku i ja Vam se zahvaljujem. (Radi se o knjizi koju je napisao gosp. Mate Tovilo
iz Toronta: KRIŽNI PUT. Prevedena je na engleski 1966.
Mate Tovilo je bio vojnik HOS-a NDH. Pozvao sam ga u San Francisco 1977. godine
da prikaže film HRVATIMA SAN FRANCISCA I OKOLICE: "JEDAN DAN
POGLAVNIKOVA ŽIVOTA". On se odazvao. Iznajmili smo u Redvood City
Kinodvoranu. Hrvati su se znatiželjno odazvali i bilo je oduševljenje iznad
svih očekivanja. Knjiga na engleskome nosi naslov kakav sam gore stavio. Mo.
Otporaš) Mi ćemo preporučiti
stvar, kao i svaku, koja je dobra, i posebno ako je na stranim jezicima.
Mi od svega dadnemo vodećim ljudima i posebno vojnim zapovjednicima sve na
stranim jezicima. Molim Vas da bi zamolili brata Tovila da bi zamolili br.
Tovila da nam pošalje deset komada, koje ćemo dati vojničkim zapovjednicima,
kao što smo im dali i sve drugo. Mi ćemo mu rado dati u zamjenu naše stvari.
Znam da Vam je br. Ratko povratio novce i vjerujem da ste kupili izravno
dukate. Mi to kao i svaku drugu stvar preporučimo, ali nemamo veze sa
trgovačkim dijelom. (Ovdje se radi
o jednom Hrvatu, Zlatku Tudjinu, koji je otvorio svoju trgovinu zlatnina ili
zlatarstva na adresi: 8 Munchen 2, Gabelsbergerstr. 69, W: GERMANY. Mnogi
Hrvati su naručivali razne zlatnike kao dukate u obilku hrvatskih velikana, mo.
Otporaš).
Ovdje ima poteškoća oko stranih novaca, i ja sam uvijek slijedio u tom pravcu
instrukcije i dobio od njih priznanje. Ja sam davao državi čekove i onda kada
je dolar vrijedio dvostruko na crnoj burzi. Oni su meni dali zaštitu za moj
život i jedan general kao ja ne smije se baviti poslovima ovakve prirode, iako
skoro svi čine. (Ne mogu odoljeti
da ne kažem i ja koju riječ glede ovoga što je upravo general rekao. Ovo je
jedno izvanredno svjedočanstvo jednog časnog, poštenog hrvatskog generala. Kamo
sreće da su svi oni koji su se koristili "ratnim profiterstvom" bili
kao i general Drinjanin, možda, kažem samo MOŽDA, da
nikada ne bi izgubili NDH, ili u najmanju ruku da nikada ne bi došli do Bleiburga,
tj. da Bleiburga ne bi bilo. Ima toga mnogo za reći, ali neka ova PISMA
MAKSA LUBURIĆA kažu nama Hrvatima ono što bi trebali znati a ne znamo.
Znam, kroz ova pisma sam to primijetio, da ima mnogo ponavljanja, ali zato se i
zovu pisma koja su u jednu ruku kao i osobni razgovori. Jer kroz osobne
razgovore se mnogo kaže, što se inače ne bi reklo preko novina i knjiga. Zato
će ova pisma imati svoju specifičnu ulogu u hrvatskoj literaturi, osobito onda
kada se netko potrudi i sve stavi u: SABRANA DJELA MAKSA LUBURIĆA. Mo.
Otporaš) Mora se uvijek braniti
vlastita kategorija, da je i drugi onda priznaju.
Ja Vas molim da svima oko Vas izručite pozdrave i stavite im na srdce, da traže
ruku brata, a ne brata, pa i onda ako se ta braća ne slažu u svemu.
Još jednom topla hvala za sve ono što ste na svim poljima učinili, a i u našim
akcijama isto. Uz rukoljub, odani Vam
general Drinanjin.
Napomena:
Maloprije sam nazvao prijatelja Blagu Nižića u Toronto i pitao ga o gospođi
Levinski. Blago Nižić mi je rekao da ju je vrlo dobro poznavao. Ona je porijeklom
Čehinja ili Slovakinja. Udata za Hrvata. Njen muž je bio hrvatski vojnik u HOS
i da je poginuo u borbama u Trstu ili oko Trsta 1945. Blago nadodaje da je
gospođa Levinski velika Hrvatica kao i Katarina Zrinski. Tako veli Blago Nižić.
Otporaš.
Posljednje uređivanje
od Bobani : 09-04-2015 at 04:19
10-04-2015 01:44#402
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Što je značio Deseti
Travnja za Hrvatski narod!
10-04-2015 01:44#402
PRIJE 74 GODINE PROGLAŠENA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
GENERAL DRINJANIN DAO “PAKRAČKI DEKRET” ILIJI STANIĆU
http://kamenjar.com/iz-poruke-genera...-travnja-1966/
objavio
Posljednje uređivanje
od Bobani : 10-04-2015 at 01:58
10-04-2015 16:57#403
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Naslovna
Priče
Deseti travnja – dan koji je zabranjeno i pomisliti?
Naslovna
Priče
Posljednje uređivanje
od Bobani : 10-04-2015 at 17:00
13-04-2015 02:52#404
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Dragi Mile,
Višnja Pavelić, iako je 92 godine stara, oštro-umna je i bistra i HT-u dala je
intervju povijesnoga značenja. U istome duhu pisana je i moja autobiofrafija na
engleskom i vrhunski pisani životopis generala-viteza Vjekoslava Luburica. Moji
memoari su u tisku a na glomaznu knjigu, životopis našega Maksa, treba čekati
još dvije godine. Ljudi bi to htjeli imati u rukama čim prije, ali i pisac i ja
stojimo na tome da vrhunski pisana bilo koja knjiga zahtjeva nekoliko godina teškoga
rada. NE ZELIMO IZLAZITI PRED JAVNOST S TRALJAVO PISANOM KNJIGOM NEGO HOCEMO
VRHUNSKO DJELO O NAJITELIGENTIJEMU I NAJOBLACENIJEMU USTASI.
ZA DOM SPREMNI!
J. Ivan Prcela
---- Annie Boban <froate@hotmail.com> wrote:
http://kamenjar.com/visnja-pavelic-z...alne-hrvatske/
14-04-2015 16:12#405
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
PRONAĐOH JOŠ
JEDNO PISMO GENERALA DRINJANINA
"OGRANAK RAFAEL VITEZ BOBAN"
general DRINJANIN
6.XI.1968.
Bratskom Odboru
Ogranka "RAFAEL VITEZ BOBAN"
Chicago
Draga braćo!
Brat Jerko Grubišić poslao mi je ček na 300 dol. (na koji) potvrditi primitak,
i zatim zahvaliti se Vama svima, koji ste za ovu svrhu pomogli, i koji i inače
snosite težinu rada na svojim leđima.
Koristim ovu zgodu da Vam svima stavim na srdce potrebu zajedničkog rada, dogovaranja,
izmjene misli, pa i dobre konstruktivne kritike, kako bi bili na visini
potreba, kako ne bi zakržljali u duhu i idejama, kako ne bi nikada više ovisili
niti o volji jednog čovjeka, niti jedne grupe, niti jedne stranke, nego da što
širi krug svjesnih rodoljuba bdije nad narodnom sudbinom.
Potrebno je s jedne strane zadržati monolitnost organizacije Otpora, i s druge
strane surađivati sa svakim našim državotvornim pokretom bez razlika na jačinu.
To se mora činiti, naravno, na jednoj ozbiljnoj bazi, na odgovornom načinu,
solidno i bez osobnih i malih razlika, koje često znaju anulirati uspjehe i
ozbiljnih i svjesnih ljudi i grupa.
Brat Šego (Stipe, mo) je stari borac, vojnik, a kasnije je u
novim borbama i progonima naučio politički misliti. Vidite da je znao i surađivati
sa državotvornim grupama, i stvoriti ogranak na koji smo svi ponosni. Hrvati
Chicaga mogu mnogo toga učiniti. I ja vjerujem da će Vaš Ogranak znati biti
prvi.
Grli Vas sve i čestita Vam, uz naš vojnički pozdrav
odani Vam
general Drinjanin (potpis)
Hrvatski narodni otpor, hno. - Portal - Vijesti
14-04-2015 20:41#406
realan
Početnik
Datum registracije
Apr 2015
Bobani, svaka Vam čast
na velikom trudu. Upravo sam pročitao cijelu temu. Mislim da veću zbirku
emigrantskih pisama (bilo to sad hrvatski ili srpski) na jednom mjestu još
nisam uočio. Očevidno je da ste uložili veliki trud u skupljanje i pričekujem
pisama Gen. Drinjanina.
15-04-2015 11:50#407
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
@ realan. Hvala dragi
prijatelju. Ne znam koliko si upoznat sa ovim pismima. Izišla je knjiga prošle
godine u Zagrebu: "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" od
nekih 1100 stranica. Pisma su skenirana i u knjizi izgledaju kao originalni.
Ima vrlo zanimljivosti u tim pismima. Pisma je pisao čovjek sa terena i
sudionik mnogih dogodovština. Ako te bilo što još zanima glede ove teme, samo
se javi. Želim ti sve najbolje i dobro nam došao sa tvojim prilozima. Pozdrav.
15-04-2015 12:05#408
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
PRVO PISMO ILI OKRUŽNICA
GENERALA DRINJANINA HRVATIMA: "ETO, TU JE NAŠA SNAGA" (prvi dio)
(Šteta da se i ovo pismo Maksa Luburića, generala Drinjanina od 20 prosinca
1951 godine Hrvatima u izbjeglištvu ne nalazi u knjizi "PISMA VJEKOSLAVA
MAKSA LUBURIĆA".)
General DRINJANIN:
STARE RANE I NOVA GODINA
Svaki dobri gospodar pri završetku godine pravi bilansu svog godišnjeg rada, da
bi tako lakše mogao napraviti plan za novu godinu.
Naši će politički planovi zavisiti o mnogobrojnim vanjskim snagama, uplivima i
događajima. O tome će govoriti zvani i još više nezvani. Nu, ima jedno pitanje,
o kome će malo tko govoriti, iako bi morali svi nešto reći i još više učiniti.
Radi se o našem najbolnijem pitanju: ratnim ozljeđenicima i nemoćnicima. To
pitanje je izvan okvira drugih snaga. Zavisi samo i jedino o nama, pa ga zato
trebamo i sami riješiti svojim vlastitim snagama.
Ne govorim onima, koji su radi svoga stranačarskog uvjerenja u načelu protiv
heroja našega rata. Govorim među nama, pa ćemo odmah prijeći na stvar; i iznijeti
jednostavno problem kao jednu vojničku operaciju.
MI SMO PROTIV PROSJAČKE INTERVENCIJE TOGA PITANJA
Hrvatske Oružane Snage su oružani dio hrvatskoga naroda, koji služi za obranu
Domovine, kako uglavnom svoje krvi, tako i ulogom umnih sposobnosti i materijalnih
dobara. Zato je Domovina dužna brinuti se za te svoje sinove.
U borbi za Domovinu pali heroji ponos su i čast narodu. On ih pjeva u pjesmama
i slavi u tradiciji, podiže im spomenike, odgaja podmladak u štovanju njihovih
vrlina i viteštva. Brine se za siročad i nasljednike, favorizira ih u javnim
službama i častima. Priredjuju se vjerske, patriotske i vojničke manifestacije
u čast palima za Domovinu. Sve civilizacije, svi režimi i sve epohe i na svim
kontinentima, odavali su počast svojim mrtvima, posebno to čine vjernici Krista
i Alaha.
Ratni ozljeđenici se nalaze između palih i zdravih. Imaju pravo na sve časti,
koje se ukazuju palima, jer su padali i bivali ranjeni. Dali su sve i imaju
pravo tražiti od Domovine sve. Nu, još su živi, iako su izgubili zdravlje,
mladost, mnogi ruke, noge, vid; skoro svi zdravlje, a većina i svoje mile i
drage, ognjišta i imetak. Na kraju su izgubili i svoju Domovinu i Državu,
sredstva za obranu Domovine u rukama naroda. Time su izgubili i svoga
zaštitnika i dužnika, (sada) kada bi ga DVOSTRUKO TREBALI.
Ratni ozljeđenici imaju svoja prava, jer su izvršili svoju dužnost. Zato
govorimo o NAŠIM DUŽNOSTIMA PREMA NJIMA. Zato smo
protiv rješenja tog pitanja na bazi prosjaštva, milosti i slučaja, kako bi
mnogi, vjerujem i dobronamjerno, htjeli stvar riješiti.
U NAŠOJ SAVIESTI JE NAŠA SNAGA
Nezavisna Država Hrvatska je bila najidealnije sredstvo u rukama hrvatskog
naroda u obrani njegovih prava i u vršenju njegovih dužnosti. Mi smo bili jako
ponosni , kada smo u Zagrebu gledali ratne i druge ozljeđenike u novim odorama,
u dobrim domovima. Poglavnik je bdio nad njihovom sudbinom. Kada smo izgubili
svoju Državu i bili okupirani po srbokomunistima, tisuće je ratnih ozljeđenika
bilo pobijeno po domovima i bolnicama. Ostatak se spasio i nalazi se u
slobodnom svijetu, skupa s nama, drugim pripadnicima Hrvatskih Oružanih Snaga.
I kao što se smatramo obvezanima, našom savješću i položenom prisegom, kao
pripadnici Hrvatskih Oružanih Snaga, tako i najbolji dio nas, naše ratne ozljeđenike
smatra dijelom nas samih. Naša obveza je još samo pojačana činjenicom, da nam
je Domovina zarobljena. Tako moramo smatrati još jačom i svoju obvezu prema
njima, koji su sve dali Domovini i nama što je za uzor u pogledu vjernosti i
vjere. Oni su izvršili svoju dužnost i zato su ratni ozljeđenici. Mi se
spremamo izvršiti svoju dužnost i sutra možemo biti ratni ozljeđenici i
nemoćnici.
Je li se ikada dogodilo u opkoljenoj tvrđavi, da je nekome bilo uskraćeno
nešto, dok su drugi živjeli u izobilju? Da li je ikada naš hrvatski vojnik uskratio
zadnji zalogaj kruha ili gutljaj vode svome drugu? Da li danas živimo u boljim
prilikama i da li nismo dužni i sada slijedit taj viteški i plemeniti primjer?
Ako ima dobra, i ima naše braće, koja su jučer bila spremna platiti glavom
spašavanje jednog ranjenog druga, zar se može sumnjati, da smo dužni i danas
spašavati svoje drugove u oružju, svoju pravu braću, od gladi i tuberkuloze,
vlasti Tita i zime?
Za razliku od naših neprijatelja komunista, koji su potukli svoje vlastite
ranjenike, da se riješe tereta, mi, koji smo vjernici Krista i Alaha, moramo i
po vjerskim svojim uvjerenjima sve učiniti, da pomognemo potrebne. I kada nam
je to i dužnost, tada nam savjest i svijest nalažu, da sve učinimo. ETO
TU JE NAŠA SNAGA.
Nastavlja se.
15-04-2015 16:28#409
realan
Početnik
Datum registracije
Apr 2015
Prvotno napisano
od Bobani
@ realan. Hvala dragi
prijatelju. Ne znam koliko si upoznat sa ovim pismima. Izišla je knjiga prošle
godine u Zagrebu: "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" od
nekih 1100 stranica. Pisma su skenirana i u knjizi izgledaju kao originalni.
Ima vrlo zanimljivosti u tim pismima. Pisma
je pisao čovjek sa
terena i sudionik mnogih dogodovština. Ako te bilo što još zanima glede ove
teme, samo se javi. Želim ti sve najbolje i dobro nam došao sa tvojim
prilozima. Pozdrav.
Poštovani gospodine
Bobani, čuo sam za knjigu. Pokusao sam je nabaviti preko prijatelja, ali nažalost
bezuspješno. Očevidno je po pismima na ovoj temi, da je i sama knjiga
izvanredna. "Emigranstke priče" i dešavanja ne smiju pasti u zaborav,
usprkos pokušajima da se još živi emigranti učutkaju. Pogotovo za mlađe naraštaje
je zasigurno interesantno citati kako su razmišljali emigranti i sta su sve
radili. Na kraju treba istaci da su Luburićeva pisma od izvanrednog značaja,
jer je on prvi (a mislim i jedini) zagovarao pomirenje ustaša i komunista
hrvatskog porekla. Istorija je dokazala da je bio u pravu, Tuđmana treba
gledati i shvatiti kao rezultat tog Luburićevog razmišljanja. Bar je to moje
skromno mišljenje o tome. Ispravite me, molim Vas, ako griješim ili ako sam
previše otvoren. Da li su slučajno objavljena i neka pisma koje je Luburić
uputio srpskim, tj. jugoslavenskim emigrantima? Znam da je takvih konverzacija
bilo, pa zato pitam. Budite pozdravljeni, realni
15-04-2015 22:15#410
Bobani
Stari lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Poštovani i dragi prijatelju "
16-04-2015 03:14#411
realan
Početnik
Datum registracije
Apr 2015
Poštovani gosp.
Bobani, meni se Vaša posljednja poruka ne prikazuje u cijelosti.
unuk narodnih
neprijatelja
16-04-2015 04:12#412
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Poštovani prijatelju
ni sam ne znam šta je bilo. Htio sam Vam se javiti i najednom se sve prekinu.
Više nije ni važno. sada ću Vam reći ono što sam malo prije htio.
Ja sam taj koji je prikupljao Maksa Luburića pisma skor sada pola stoljeća. Ja
sam taj koji sam ih stavljao u internet da ljudi mogu čitati i upoznati se s
idejama čovjeka kojeg se je za mnoge stvari okrivilo. Dok sam prepisivao
njegova pisma, kojih imade skoro tisuće sam kod mene, a da ne govorim koliko ih
ima kod drugih s kojima je general Luburić surađivao i dopisivao se. mene su ta
pisma toliko impresionirala da sam ih odlučio izdati u jednoj ili više knjiga.
kada sam prošle godine bio u Zagrebu kod izdavačke kuće Despit Infinitus, sve
pregledali, jedni druge saslušali i došli do ideje da bi najbolje bilo izdati
Maksa Luburića pisama u originalu, tak da čitatelji sami prosude i vide da su
pisma autentična. U tim pismima je bilo mnogo pisama kopija od kopija tako de
se neka ne vide najčitlivije. Ali svakako knjiga "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA
LUBURIĆA" je dan vrlo povijesni izvor za povijesnu građu u borbi za
stvaranje NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, kao u u borbi iste, kao također i borbe protiv
srpske kraljevske Jugoslavije. ta se knjiga ne čita kao neki napeti roman, nego
se čita kao sv. Biblija. Otvoriš jedno Evanđelje i njega čitaš. Ista stav s
ovom knjigom. Nađeš po datumu jedno pismo i njega čitaš i studiraš.
Poštovani prijatelju ako ste zainteresirani za tu knjigu i želite ju imati,
spreman sam Vam pomoći kao do nje doći. Poznam prijatelj u USA koji - možda -
još ima nekoliko u zalihi. Knjiga je 299 kuna plus poštarina za USA i Canadu
koja je nekih 99 kuna, što bi sve skupa moglo biti nekih 80 US dollara.
Ima jedno vrlo važno pismo generala Luburića kojeg je on pisao 1951. a nije u
ovoj knjizi. Za koji dan ću ga staviti ovdje.
Pozdrav.
16-04-2015 12:55#413
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
ZA PODSJETITI
PRILAŽEM OVDJE KOMENTAR I NA NJEGA ODGOVOR
(Iako sam mnoge dobroćudne i zloćudne
komentare ispustio, za bolje razumijevanje iznošenja ovih pisama na portalu
Dnevno.hr, ostavljam komentar gospođe korisničkim imenom “Hruhru” kako bi
čitatelji knjige PISMA MAKSA LUBURIĆA mogli imati bolji
pregled shvaćanja i onih koji drugačije misle. Donosim također i moj odgovor
gospođi korisničkim imenom “Hruhru”. Otporaš)
Hruhru 10th April 2012, 23:14
Dirljiva je Otporaševa odanost idealima za koje su ginuli pripadnici HOS-a u
WW2...
Mladost sam provela slušajući samo jedan dio priče, onaj o kojemu Otporaš ne
govori, pa iako sam davno osvijestila da postoji i druga strana uvijek sa
zanimanjem čitam o njoj. Za razliku od Houdinija, mislim da premalo znamo o
ideologiji ustaškog pokreta jer je on i dan-danas na neki način tabu tema.
Previše je zla napravljeno za vladavine NDH da bi o njemu bilo oportuno
govoriti sa pozitivnim predznakom ... Odatle i ta "gromoglasna"
šutnja na Otporaševe upise, bar mi se tako čini. Ipak, svatko tko želi biti
objektivan danas sigurno zna da najveći dio pripadnika HOS-a nije mislio ni
činio ništa nedolično, a službu je obavljao sa samo jednim ciljem: ostvarenja
vjekovnog sna o samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj. Zato su ti ljudi sasvim
sigurno zaslužili povijesnu rehabilitaciju, jer kao pojedinci ne mogu snositi
odgovornost za nedjela drugih za koja, vjerujem, mnogi u to vrijeme nisu ni
znali ni čuli.
Iako nas danas muče neki novi problemi, a WW2 protekom vremena, sasvim
prirodno, sve više pada u zaborav, podržavam Otporaša (i ne samo njega!) u
njegovom nastojanju da promijeni jednostranu percepciju o vojsci NDH kao
zločinačkoj i njezinim vojnicima kao zločincima. Zato sa zanimanjem čitam
"njegova" pisma i komentare! Jedino bih voljela znati kako
možemo biti sigurni u autentičnost tih dokumenata, pa ako su negdje već ranije
objavljeni (a vjerujem da jesu) bilo bi dobro navesti izvor ...
Otporaš 10th April 2012, 23:49
Poštovana Hruhru,
Mislim da odgovaram plemenitoj gospođi jer tako zaključujem po vašem pisanju.
Što se tiče ovoga pisma kojeg ste vi sada pročitali, to je general DRINJANIN
pisao u šapirografiranom izdanju DRINE, revija za odgajanje budućih hrvatskih
vojnika, br. 9 1951 god. od 20 prosinca. Nastavljam ubrzo treći (dio) pisma.
Molim samo pratite i po mogučnosti kopirajte i sačuvajte.
Uvjeravam vas da pisma generala Drinjanina koja ja posjedujem nisu još vidjela
svjetlo dana niti su bila objavljena u javnosti. Mnoga od tih pisama sačuvao
sam i omotnicu/kuvertu sa markom. Dakle, autentični su i za moju osobnu procjenu
su od vrlo velike naše hrvatske povijesne važnosti. Ima samo jedno pismo koje
sam prije dvije i pol godine objavio na jednom portalu koji više ne postoji. To
pismo nisi naslov: Posljednje pismo generala Drinjanina, pisano svom uskom
suradniku i mome dobrom poznaniku pukovniku Štefu Crničkome (1903-2006) 18
travnja 1969. godine. To sam pismo tada dao objaviti u javnost na portal
javno.com, jer je izišao jedan opis povodom 40 obljetnice pogibije generala
Drinjanina. Govori se da je Generalov ubojica Ilija Stanić bio i generalov
kršteni kum. Koliko znam to još istinito nije provjereno. Kako je general to
pismo pisao samo dva (2) dana prije svoje mučeničke smrti i kako je on povoljno
u tom pismu Štefu Crničkome pisao o Iliji Staniću, dok je ovaj, Ilija Stanić, u
to vrijeme pripremao kako što zgodnije ubiti svojeg kuma i hrvatskog generala,
dotle general Drinjanin najpovoljnije piše o svome kumu i dva dana kasnije o
svome ubojici. O tome će biti još riječi.
Što se tiče bilo kakovih zločina počinjenih na području NDH za vrijeme WW2,
treba uvijek imati na umu i pred očima da su to bila ratna vremena i da su na
području NDH ratovale nekoliko stranih vojska, i to svaka za svoj osobni račun
a na uštrb nama Hrvatima i našoj Državi Hrvatskoj. Osim toga poznato je da
pobjednici ratnu povijest pišu onako kako to njima najviše odgovara. Čim prije
ću priložiti ovdje jedan link pa vas uljudno molim i sve one koji do tog linka
dođu, da ga pogledaju.
Primite iskrene pozdrave. Otporaš.
17-04-2015 02:31#414
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
IZVJEŠTAJ O
SMRTI GENERALA LUBURIĆA DRINJANINA (1)
(Ovo je naslov pisma kojeg mi je poslao
iz Pariza dr. Miljenko Dabo Peranić. Pismo je poslato s pošte: M.Dabo B.P.
32-06, Paris France 16 svibnja 1969. godine, dakle 26 dana poslije pogibije
generala Drinjanina Vjekoslava Maksa Luburića. Kako će se vidjeti iz pisma da
je pismo pisano na licu mjesta zločina, dakle u kući generala Drinjanina u
Carkagente gdje je bila tiskara DRINAPRESS i gdje je on stanovao. Pismo su
pisali u zajednici dva najistaknutija dužnosnika HNO pukovnik Stjepan (štef)
Crnički i dr. Miljenko Dabo Peranić. Pismo je pisano na pisaćem stroju i
najvjerojatnije na stroju DRINAPRESA. Pismo je meni poslano u San Francisco iz
Pariza 16 svibnja 1969. Do slanja tog pisma iz Pariza je došlo poradi toga što
dr. Peranić uz sebe nije imao moju adresu, te u zajednici napisano pismo je, po
povratku u Pariz, meni poslao u San Francisco. Pismo je na dvije stranice i
malo podugo. Neću ga razdvojiti u dvoje poradi sadržaja velike važnosti. Molim
da se uvaži. Pismo nema datuma, ali zato ću se poslužiti datumom kada je poslano
iz Pariza. Potrebno je ovdje spomenuti da ovo pismo nije u knjizi "PISMA
VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" koja je prošle godine izišla u
Zagrebu u izdavačkoj kući Despot Infinitus. Otporaš Mile Boban.)
Paris, 16 svibnja 1969,
Bratu Mili Boban.
Otvorenom Zapovjedju Generala Drinjanina od dne 26 ožujka 1969. g. morao sam na
put posjetiti Radne Skupove Europe. General je ostao sam.
Ima već godinu dana i pol, što je General primio u Drinapress i pod vlastiti
krov - Iliju Stanića iz blizine Konjica. On je bio sin Generalova vojnika. Po
provjerljivim podatcima, taj mladić od 23 godine, bio je istjeran u Hrvatskoj
iz škole, poslan na Goli Otok, kao izbjeglica došao u Španjolsku, te iz Madrida
upućen Generalu. (Nedavno se je
mogla čuti njegova verzija u seriji jugoslavenske tajne službe, kako je došao
iz Madrida od Poglavnikove supruge Marije i prof. Pavla Tijana. Sve laž, mo) Rujna prošle godine ga je General otpustio,
ne jer je posumnjao u njegovo rodoljublje, nego jer je svojim nekorektnim
mladenačkim ponašanjem izazvao nezadovoljstvo i u kući i u tiskari. General je
Staniću dao novac za put i uzdržavanje za više dana, te ga otpustio.
Stanić je u Valenciji pao u ruke udbe (a on je već bio Udbin agent s kodnim imenom Mangus, mo), kao i toliki mladi intelktualci bez posla po
Europi. Željko Bebek (Željku
Bebeku se uistinu treba posvetiti jedna velika pažnja u svim ispitivanjima oko
ubojstva generala Drinjanina, mo) je
već tada, navodno, bio u rikama UDBE. Tu otpočinje paklenska zavjera protiv
Generala. Stanić i Bebek putuju u Francusku ili Njemačku, valjda na
"obuku" i po upute. Paklene osnove su tu zamišljene.
Bebek je bio napisao jednu knjigu (JEDAN
NAROD U OPASNOSTI, mo), koju general
nije htio uzeti u tiskaru Drinapressa, jer nije imala nikakve pozitivne
vrijednosti. Ali sada, kako izgleda, srbokomunistička Udba daje Bebeku novac za
tiskanje knjige, te je tako računala da će Bebek biti u tiskari prilikom
tiskanja. U isto vrijeme će biti dosta posla (računala je Udba), te će Bebek
predložiti Generalu da se Stanić ponovno primi u tiskaru. Tako - po računu Udbe
- u tiskari će biti i Bebek i Stanić, koji će u trenutku x ubiti Generala.
Izgleda da Udba daje Bebeku novac, kupuje auto (jer će trebati mnogo putovati
te oko 9 studenoga prošle godine, najprije Bebek, a onda Stanić ulaze u tiskaru
i imaju pristup u Generalov stan.
Oko 15 studenoga General po službenoj dužnosti putuje u Madrid, i kad se vraća
(oko 20 studenoga) nalazi u kući - jer je poznato da je General bio oprezan -
željeznu motku dugu oko 60 cm. Sumnja je pala i na Bebeka i na Stanića. 22
studenoga 1968. dolazim k Generalu, nalazim i drugu sličnu motku na drugom
mjestu u kući. Savjetujem odmah Generalu da ih obojicu istjera i ne dozvoli im
ulazak u kuću. Početkom veljače ove godine stiže i brat Dabo-Peranić iz Pariza.
Sada zajednički tražimo od Generala da istjera Stanića. (Bebek više nije
dolazio, jer je njegova knjiga bila završena.) (Dr. Peranić u svojoj
knjigi POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA piše na str. 46/47) :
"... Odbili smo je tiskati i General i ja. Neozbiljna. Bebek nije imao
osnovnog znanja da bi mogao napisati nešto ozbilno. Nismo se htjeli brukati u
Drinapressu.
Začudio sam se zato Generalovom pismu od 16 Listopada, samo 11 dana poslije
nego što se Bebek bio pojavio sa Stanićem u mom stanu u Paris-u. General mi
piše:
"Tu je Željko Bebek, sa knjigom, Vjerujem da ćemo tiskati. Konaćno se
odlučio: ili mora platiti, barem nešto, ili se knjigu prodaje u vlastitoj
režiji. Trećega nema. Valjada je probao svugdje. (Ovo polje treba ispitati. Željko Bebek nije imao
novca za tiskanje knjige; sada ga ima. Tko mu ga je dao ili posudio? Nestaje ga
sa Stanićem u rujnu 1968 god. Vraća se natrag kod generala Drinjanina i nudi da
sada ima "nešto" novca za početi tiskati knjigu,mo) Ja nisam osoban, a on je mlad, i može je
već i pametniji".
Ali General ostao Luburićem. Nije htio poslušati. Nije htio poslušati savjete.
- Ali važnija je druga stvar: Svima je Vama dobro poznato da General nikada
nije htio napustiti svojeg vojnika. Poznato je kako se založio za obranu Srećka
Rovera. (Srećko Rover je bio
optužen da je radio za Oznu, odnosno Udbu i kao vodič imenom "Bimbo"
u Kavranovoj AKCIJA DESETI TRAVNJA 1947-1948. godine, izravno skupinu koju je
vodio davao Ozni-Udbi u ruke, mo.) Ponovio
se isti slučaj. General nam je rekao: " Sumnjam više na Bebeka nego na
Stanića. Ako je dakle Stanić nevin, onda bacam na ulicu sina mog vojnika koji
je dao život za Hrvatsku". (Dakle,
usprkos izjavi Ilije Stanića da njegov otac Jozo nije poznavao generala, ovdje
ipak general govori “…onda bacam na ulicu sina mog vojnika…” što nije dokaz da
ga je general morao poznavati, jer je Ilije Stanića otac Jozo mogao biti u
generalovim jedinicama bez da ga je general poznavao,mo)
General nije Stanića istjerao. Stanić ga je ubio u nedjelju 20 travnja oko 11
sati strahovitim udarcem u tjeme spomenutom željeznom motkom, a onda ga izbio
nekoliko puta velikim nožem. (Bio sam tada po Otvorenoj Zapovijedi u Njemačkoj,
brat Dabo-Peranić u Parizu, a Slavko (Logarić, mo) dvadesetak
kilometara daleko na putu u Cargagente. Generalovo mrtvo tijelo je nađeno u
ponedjeljak ujutro od radnika u tiskari, jer je krv probila kroz pod. ( Nastojat ću prikazati što bolje mogu skicu stana
generala Drinjanina. Skicu je stavio dr. Miljenko Dabo Peranić u svojoj knjizi POGIBIJA
GENERALA LUBURIĆA na str. 30. Ja ju ne mogu preslikati i staviti
ovdje. Stan je bio na prvom katu a tiskara DRINAPRESS prizemno. Čitajući ovaj
opis, kuhinja je na lijevoj strani, zatim spremište, do spremišta je dnevna soba
sa hodnikom i dvoja vrata iz kojeg se iđe lijevo u dnevnu sobu a desno u
spavaću sobu. Do spavaće sobe je nužnik u koji se ulazi sa hodnika između
vanjskog zida i soba, dvije spavaće sobe. Pri kraju kata iz hodnika vode
stepenice dolje u prizemlje gdje se je nalazila tiskara DRINAPRESs i mnoge
stalaže knjiga i kutije dokumenata. Mo.Otporaš.)
Pokopan je veličanstveno uz sudjelovanje dobrih naših španjolskih Franjevaca u
Cargagente-u, te sudjelovanje starih boraca španjolske Plave Divizije, koji su
ga voljenoga ovdje od svih, nosili na svojim junačkim ramenima na vječni
počinak. Starješine Franjevaca su pitali najstarijega generalova sina Domagoja:
" Da li je Tata želio biti zakopan u grob ili raku, i da li u civilnom ili
vojničkom odijelu?". Domagoj je odgovorio: " Tata je bio vojnik, pa
neka ga se pokopa kao vojnika, a uvijek je želio da ga se položi u zemlju
". General je naime volio tu zemlju Španjolsku kao i svoju dragu Hrvatsku.
General je toliko puta rekao da bi želio umrijeti kao Ustaša, što je cijeloga
svojeg života i bio. Sada počiva vječni počinak u svojoj ustaškoj uniformi, s
odlikovanjima koje je imao na prsima za vrijeme ceremonije, (druda strana pisma, mo) dignuta su, metnuta u njegovu ustašku kapu i
predana zapovjedniku Plave Divizije, da se on pobrine da sve to dođe u ruke
Generalovom najstarijem sinu Domagoju, kada dođe u zrelu dob. Domagoj je sada
14 godina, Drina 13, Vjekoslav 12, a najmlađoj Marici je 11 godina.
Nastavlja se sa drugim dijelom.
(Oprostite. Oduljilo se pa sam odlučio staviti u dva dijela ovo važno
izviješće.)
Domoljub 20th May 2012, 13:19
Pročitao sam i očekujem drugi dio, nastavak. Za moj pojam bi bilo bolje da si
sve stavio u jedan članak.
Otporaš 21st May 2012, 15:06
IZVJEŠTAJ O SMRTI GENERALA LUBURIĆA DRINJANINA (2)
Nemamo još ovlaštenje dati podatke (jer je to stvar istrage, a još nije sve ni
potvrđeno) o titovskoj srbokomunističkoj udbaškoj mreži koja se splela oko
Generala, a za koju je General znao. Zapanjit će se svaki Hrvat (kada za to dođe
vrijeme) i pitati da li je to moguće. Naš brat X. (ne znam tko bi mogao biti ovaj "naš brat X., ako nije
dr. Miljenko Dabo Peranić", mo) bio
je samo nekoliko sekundi daleko od iste sudbine Generalove. (ovo je vrlo važno
znati: Tko je taj X. koji je bio samo nekoliko sekundi daleko od iste sudbine
Generalove, tj. smrti?)
Smijemo Vam (pismo je pisano meni
i mi smo se uzajamno tako oslovljavali sa "Vi", mo) za sada dati do znanja samo ovo: Jedino se
naš Slavko Logarić, najmladji Generalov živi vojnik u emigraciji, našao uz grob
Generala i vidio mu patničko lice. Slavko je išao obezumljen kao vjerni pas oko
groba svoga gospodara. I ako su mu orošene oči smetale, (ovdje se za sigurno misli reći da je Slavko Logarić
plakao i oči su mu bile pune suza, mo) ipak je vidio mrsku srbokomunističku zastavu koju su u
odsutnosti ostalih Hrvata Udbaši postavili na jedan vijenac namjesto naručene
hrvatske trobojnice. (Evo šta o tome kaže dr. Dabo Peranić u svojoj knjizi POGIBIJA
GENERALA LUBURIĆA na str. 55/56, mo):
"...Pogrebu je prisustvovao i Vel. Beluhan, kojemu su
"povjerovali" vršiti obred pokopa; sklon sam povjerovati da su to
vlasti htjele radi toga da bi što otkrile, te ako je to tako onda se nisu
prevarile...
Normalno je da je Vel. Beluhan naručio vijenac. Dopuštam da se Španjoloac mogao
prevariti i naopako postaviti hrvatsku vrpcu i na takvoj ispisati natpis Vel.
Beluhan. Ali ne moguće mi je dopustiti da Vel. Beluhan nije vidio svoj vijenac,
te da nije ugledao četničku namjesto hrvatske zastavu. (ovdje dr. Peranić govori o četničkoj zastavi, dok
pukovnik Štef Crnički u svojem Izvještaju govori o "srbokomunističkoj
zastavi", mo) ...
Naime, kada se već obred završio i lijes trebalo položiti u grob, netko je
pokrenuo pitanje da bi Generala trebalo položiti u grob s hrvatskom nacionalnom
zastavom. Svi su čekali - i svi nešto očekivali, ali nitko nije nalazio rješenja.
Pitali su Domagoja, da li je u kući koja hrvatska zastava. Potvrdio je. Otišli
su je tražiti. Nisu je našli.
Kako "slučajno" našao se tu Oreč, (Jozo Oreč, kako se je kasnije pričalo da je bio član HRB,
je ubijen u Johansburgu 1979 god., mo) i
kao "slučajno" je rekao da je tu takva zastava. Držao ju je
zamotanom. Svi su slušali i gledali. Tko ju je odmotao, Logarić se više ne
sjeća, jer više ništa nije vidio pred sobom; vidio je samo odmotanu četničku
zastavu s velikom mrtvačkom glavom, koju su upravo htjeli položiti na Generalov
lijes. U zao čas! Logarić je skočio kao bijesan tigar, zgrabio četničku zastavu
i počeo ju kidati na očigled svih prisutnih. Svi su uzbudljivo gledali. Logarić
ju je uzeo za dva kraja, te ju pokušao rastrgnuti preko koljena. Jaka svila
nije popuštala. Redarstveni se časnik domisli podvali - i Logariću pruži nož.
Vjerni Generalov vojnik odreza četničku mrtvačku glavu, sastavi krajeve,
preokrene i napravi hrvatsku trobojnicu ...
Logarićev pogled zaustevi se na jednom vijencu. Bacio se i na nj. I njega je
počeo trgati. Bio je to vijenac Vel. Beluhana s natpisom "Sinu Hrvatske -
Padre Eugenio" (hrvatski
svećenik Eugen Beluhan, mo) - -
na plavo-bijeloj-crvenoj četničkoj traci...(Posvetila Ti se ruka, Logariću,
Tvoja desnica, spriječivši obeščastiti Generalov grob!) (Za podsjetiti je da je dr. Peranić stigao u
Cargagente u četvrtak 24 travnja a pogreb je bio u utorak 22 travnja. Dakle,
još su uspomene friške i vijenci svježi, mo)..." kao bijesni tigar se bacio na nju, pogotovu na
drugu veliku srbokomunističku zastavu s velikom crvenom zvijezdom u sredini,
koju su već udbaši počeli pripremati da njom pokriju Generalovo tijelo na
vječni počinak, nadajući se da će se vječno nasladjivati svojom paklenskom
osnovom - da su Generala s njom pokopali. Ali hrabri Maksov vojnik Slavko (Logarić, mo.) je kidao i kidao mrsku crvenu zvijezdu na oči svih
prisutnih, i trebalo je da mu vjerni Generalov prijatelj Španjolac dade nož
(jer je vidio da se bez noža ne može) da iskida to mrsko srbokomunističko
strašilo, te da na koncu sastavi oba kraja rastrgane srbokomunističke zastave i
na ruševinama jugoslavenstva uskrsne hrvatski barjak crven-bijeli-plavi. -
Jest, nad grobom Generala Viteza Luburića se vodile bitke, u kojoj je Hrvatska
ruka shrvala u prah srbokomunistički simbol. I dat će Svemogući Bog da će uskoro
tako i biti.
Tek četiri dana poslije Generalova umorstva stižemo potpisani i brat
Dabo-Peranić, svaki svojim putem. Pogreb je bio obavljen već u utorak dne 22
travnja u 11 sati. Mi smo bili obaviješteni indirektnim ali pouzdanim putem
sutradan u 11 sati, i stigli slijedeći dan (24 travnja), jedan u šest a drugi u
sedam sati predvečer. Udbaška mreža se odmah razotkriva. Istražni organi se
usmjeravaju na pravi put. Otkrivaju se strahote, koje još nije dozvoljeno
iznijeti na javu da se konci istrage ne prekinu. Udba dolazi do takve drskosti
(vidjeli da su ostali četiri dana neotkriveni) da je tražila dozvolu ući u
Generalov stan. Naravno, nije joj uspjelo, jer plemeniti Španjolac znade
razlikovati dobro od zla.
Uz Generalov grob još su svježe iskopana tri druga. Kad smo ih vidjeli,
simbolički ili stvarno, bila su namijenjena nama trojici. Ali se mi ne damo da
nas u njih pokopaju, premda bi nam bila najveća hrvatska vojnička čast da
snijemo vječni san uz bok našega Generala.
Stjepan Crnički, (zadnji preživjeli Generalov suborac iz Janka Puste) potpis
Ovdje je nadodano rukopisom dra. Dabe Peranića. Dr. Miljenko Dabo Peranić je
moj vjenčani kum:
" Dragi Milane, stigoh u Pariz iz pravog razbojišta. Ovdje i gor. (misli se na situaciju u Parizu. Koliko sam kasnije
saznao neki istaknuti Hrvati Pariza, inače naši dobri prijatelji i suradnici su
u odsustvu Dabe Peranića iz Pariza za ovo vrijeme dok je on bio u Cargagente,
posumnjali u njega te počeli najozbiljnije širiti vijesti da je dr. Peranić
sudjelovao u ubojstvu generala Drinjanina. O tome najbolje dr. Peranić piše u
svojoj knjigi POGIBIJA GENERALA DRINJANINA, mo) Primio tvoju pošiljku. Izvini mi bratski.
Drži se čvrsto! Nastavljamo radom. Pozdrav Annie (moja supruga,mo) i
svima. Tvoj Miljenko.
Domoljub 21st May 2012, 15:44
Postaje sve zanimljivije. Tko je taj Jozo Oreč?
18-04-2015 02:13#415
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
Z L A T O N E Z
A V I S N E D R Ž A V E H R V A T S K E - N.D.H.
Mnogo se je pisalo a još više nagađalo šta je bilo sa zlatom Hrvatske Narodne
Banke NDH? Jugoslavenski novinari hrvatskog podrijetla su napisali stotine
Feljtona o tom "ustaškom zlatu"; pa čak je u svojoj knjizi GREH,
KAZNA I POKANANJE Simo Dubajić pisao kako je u Kočevlje, gdje je on bio
"komandant" došlo 30.000 zarobljenika, njemački general Lor,
"ustaško zlato" i zarobljeno oružje ...
Donosim ovdje jedno pismo generala Drinjanina od 3.XI.1967. kojeg je pisao dru.
Miljenki Dabi Peranić u Pariz. U ovom pismu general uzgred spominje i dio zlato
hrvatske narodne banke. Dali je tadašnji hrvatski general Vjekoslav Maks
Luburić znao više od svih jugoslavenskih novinara o bilo kakovome zlatu
hrvatske narodne banke, to je teško pogoditi, jer se general Luburić nije
predao nego otišao u hrvatske šume odakle se je borio protiv Ozne i Udbe. Ali
svakako nije teško pogoditi da je general Maks Luburić bio tu na terenu, u
Zagrebu, u to vrijeme, i kao glavni zapovjednik obrane grada Zagreba, je trebao
ili morao nešto znati, pa je danas do nas, poslije 67 godina dali hoćemo ili
nećemo vjerovati šta u ovom pismu general Drinjanin kaže. Otporaš.
3.XI.1967.
general DRINJANIN
Dragi Miljenko !
Ostavio sam Obranu dogotovljenu, a ja odoh na dva dana van, i samo bi htio upotpuniti
što sam ti javio o Draganoviću. (Stjepan,
Krunoslav Draganović je bio hrvatski svećenik u Rimu. Mnoge Hrvate je spasio a
još VIŠE mnogima pomogao da se isele u druge zemlje, posebice "preko
lokve", u Argentinu, Australiju i USA. Kako tvrdi Šime Balen u svojoj knjizi
"KRVNIK PAVELIĆ 1952., da je Krunoslav Draganović pomogao prebaciti
Poglavnika u Argentinu kao i Eichmann. Usko je surađivao s prof. Miroslavom
Varoš, koji je u istini bio ubačeni agent jugoslavenske Udbe među Hrvate. S
Krunoslavom Draganovićem je osnovao koncem pedesetih godina HRVATSKI
DEMOKRATSKI ODBOR i tako još više rastočio i pocijepao hrvatsku političku emigraciju.
Ljeta 1967 godine agenti jugoslavenske Udbe su kidnapirali iz Austrije
Krunoslava Draganovića. Kasnije se je nagađalo da se je sam prijavio, što se za
sada skoro za sigurno zna da se je sam vratio u sporazumu sa agentima Udbe. Na
Miroslava Varoša se je uvijek sumnjalo da radi za Udbu, ali se nije imalo
konkretnih dokaza. Negdje početkom 1972. se je saznala da radi za Udbu i da je
njihov tajni agent. Udba mu je javila da se sprema "ražanj za zeca"
što je bio mig da je talijanska policija za njim da ga uhapse. U zadnju minutu
je uspio pobjeći i živio je u Splitu. Mo.) Ako uspijem poslat ću ti otiske iz Obrane, a ako ne
kad se vratim. Nema sumnje da su ga prodali Azevi, i odlučio sam ići s tim
pojmom.
U Usa su mislili to je propaganda, ali ako su ga uhvatili i kako izgleda
prodali gotovo je, on i njegovi, a ako je to propaganda, onda je najgore što su
mogli učiniti, jer kako je slično nešto bilo više puta, moglo bi se dogoditi da
ih u Beogradu nabiju na kolac, i neće nitko vjerovati da nisu na Kapari u
društvu kakvih Švedjanka. Previše je daleko otišlo, a da bi to moglo biti. Zato
ne mogu vjerovati da je to farsa. I sada kada je donijelo mnogo stranih i
hrvatskih, idem i ja (vijestima,
mo), inače su mi sugerirali da
tiskam jednu izvanrednu Obranu. Nu Slavko (Logarić, mo) mi
veli, da nije kod Popa Gene (po
svoj prilici se ovdje misli na Eugena Beluhana Kostelić, mo) sjedi i piju. A onda stvar sa Bleiburškom
knjigom. Prcela je sve dao ovome (Draganoviću,
mo) da to poboljša, a ovaj
zadržao i ode sa svojom knjigom. To sam rekao Prceli pred 10 godina da će mu to
biti. (Ivan Prcela je prikupio
podataka od preživjeli hrvatskih vojnika s Bleiburga i Križnog puta. Uzelo mu
je preko 20 godina prikupiti te podatke. Tada je sve dao Krunoslavu Draganoviću
da pregleda i uljepča. Ipak od kopija tih podataka i tog materijala Ivan Prcela
je izdao 1970 godine knjigu OPERATION SLAUTERHOUSE, a 2005. prevedena je na
hrvatski jezik HRVATSKI HOLOKAUST, Zagreb 2005., mo). tako je i mjo iskaz o
povlačenju (hrvatske vojske, mo) via
Prcela svršio kod Draganovića i izgleda via Draganović kod Udbe. I mogao bi
izaći i u VJESNIKU U SRIJEDU.
Drugo: kapitalisti Rojnica i Tuđina su kupili linotip u Munchenu Nikoliću (Vinko Nikolić urednik Hrvatske Revije, mo) i misle izići sa tjednikom, osim Revije i još
čega. Ovaj će publicirati Rojničinu knjigu (SUSRETI I DOŽIVLJAJI, mo) o strategiji, kao što mu u Argentini tiskaju o povijesnim,
filozofskim i političkim pitanjima, iako je čovjek nepismen. Nu Husnija je znao
pričati kako su iz Zagreba ponijeli Rojnica i drugi ruksak iz narodne Banke. I
neki zaglavili, neki ostali. Možda i nije tako, ali svakako je sposoban. Ja
predo državi zlato i zaprtio moj ruksak i askericu (to je ustaška parabela iz prve emigraciju koju su Ustaše
povratnici zvali RODA, mo) i s
municijom. Draganović se isto ganjao po Rimu sa Pećnikorom i Herenčićem (general Ivo Herenčić, pregovarač s Danijelom
Crljenom o predaji hrvatske vojske i civila Saveznicima na Bleiburgu 15 svibnja
1945., mo) za zlato s pištoljem
u ruci i policijom, Englezima. Sve će to sada van. Jugoslavija ga može tjerati
radi krađe zlata, jer su čipke, vele mi, još nosile staru oznaku Jugovine.
Voditi će ga u Sarajevo i Zagreb, ako se odluče na proces. Ovisi o tome što će
Austrija biti kadra učiniti za toga svoga Krobata. Vjerujem ništa neće učiniti
sretna da ga se riješila., iako će crno-žuti i sveti kuk / K und K / cesarski i
sveti / Beč drečati kao jare kad ga kolju. Jare dreči, ali zašuti. Bojim se da
će se naši revolucionarni Azevi instalirati definitivno, jer onda imaju
martire: Gezu, Šimundića, Draganovića, jer im je to trebalo. Pokušaj doznati
šta o Gezi. Kad se vratim poslat ću ti izvadak iz Uzdanice (novina u Australiji koju su izdavale razne hrvatske
grupacije, mo.)
Pošalji našima u Toronto pozdrav u našem duhu. Na 18.XI. slave dan Otpora.
Treba im dati pomoć, jer i tamo su digli glavu naši nihilisti. U Evropi manji
od makova zrna, čim stignu preko, dreknu i hoće, da ONI KOJI SU DOSPJELI NA
DRUGU STRANU BARE, dignu revoluciju. Bojim se da su sve to Azevi. Da nas
razbiju i u Torontu, i Usa. I da Hrvati kod kuće ne dođu do spoznaje, da smo
izgubili ne samo NDH. i dva desetljeća, nego i zdrav razum. Pošalji im par
pametnih misli, iako ukratko, jer duge stvari ne čitaju. Toliko ovog časa.
Pozdrav svima.
General Drinjanin.
19-04-2015 14:38#416
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
SURADNJA RADI
HRVATSKE - IZA VAŠIH LEDJA STOJI ODPOR
(Ovo pismo se nalazi u knjizi "PISMA
VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" na strani 196/197. Mo.)
general Drinjanin
21 veljače 1963.
Dragi moj brate !
Eto, jučer Vam je odgovorio Bebek (Željko
Bebek, mo), pa bih ja samo želo
nadopuniti u pogledu pisama upućenih osobno meni. Osjećam se neobično sretnim
radi Vaše suradnje i zalaganja. Vašim riječima ujedno stavite točku na uvod u
našu suradnju i od sada ja Vas smatram jednim od najužih suradnika našeg
Stožera. (Ja sam već pisao o dru.
Miljenki Dabi Peraniću i on je već poznat svim onima koji su imali priliku
čitati i pratiti ova pisma.
Dr. Peranić i ja smo godinama radili u istom poduzeću. Istini za volju ja sam
ga savjetovao 1962. da se priključi Otporu i da se javi generalu, što je on i
učinio. Svojom suradnjom dobio je generalovo povjerenje da je kasnije postao
desna ruka generala Drinjanina i član Glavnog Stana HNO, mo.) Imate jednu vrlo delikatnu i značajnu misiju i
smatramo Vas šefom našeg odsjeka za vojnu povijest. Od sada pa unaprijed možete
računati s nama na život i smrt. Niste više sami i ne trebaju Vas moriti brige
u pogledu leđa. Iz vaših leđa stoji Otpor. Dijeliti ćemo Vaše uspjehe, ali i
neuspjehe. Treba uvijek ljudski računati i sa 7 mršavih godina. (mislim da svaki zna šta ova izreka znači, mo.)
U ovom broju "Obrane", koji izlazi za par dana, dali smo znati, da
izlazi list "La Croatie" (Kako
sam već prije pojasnio da smo dr. Peranić i ja dugo razmišljali, neovisno o
generalu Drinjaninu i Odporu, da počnemo s jednom malom privremenom
"novinicom" LA CROATIE. Kasnije se je ta
ideja ostvarila s pomoću generala i Otpora. Sve ukupno je izišlo samo 6
brojeva. Prestalo je pomanjkanjem novčanih sredstava, mo.) i da molimo sve naše prijatelje, da vas pomognu
moralno, materijalno i suradnjom. Nećemo za sada stavljati karte na stol radi
Vas, kako bi mogli dati prve korake bez Otpora, a na najširoj elastičnoj bazi.
Vjerujem u uspjeh Vašega pothvata zato, jer je iza njega Vaša osoba i zato, jer
sam voljan dijeliti Vašu sudbinu. Kada bi nam sve zatajilo, neće zatajiti
tiskara "Drine" i Vi ćete ići naprijed.
Odobravam Vam kontakte s HOP-om (Ovdje
moram reći da sam osobno na tome radio, jer sam tada još bio član HOP-a a naš
zajednički prijatelj Josim Čavčić je bio predsjednik društva "Dr. Ivan
Šarić", kao i predsjednik Hrvatskog Radničkog Saveza, HRS kojeg je dr.
Peranić bio tajnik. Nismo mogli prekinuti s prijateljima koji su i dalje ostali
u HOP-u, odnosno u HRS-u, a mi, skoro svi, prilikom nesporazumijevanje
novodošle politike HOP-a i pritiskom pojedinih zaguljenih članova iste,
napustili smo HOP i prešli u Odpor, mo.),
kao i sa svim drugim Hrvatima, koji stoje na državotvornom stanovištu, bez
obzira što ti ljudi pisali o nama i posebno o meni. Ogromni dio ljudstva je
apsolutno idealistički raspoložen, a ako im fali jedna vizija na našu
problematiku, gledanu iz bliže perspektive, to je radi njihova vodstva, koje je
intelektualno i politički zakržljalo. Naprijed, dakle, bez straha i kompleksa.
Ono što Vam sada u nastavku pišem, možda nije akademski ali jest jako plastično
i u vojničkim okolnostima ima svoje značenje: idite naprijed i jednu ruku uvijek
držite pred sobom za udarac, za obranu, za što bilo ili pipate u tami, ako ista
vlada, a drugu ruku uvijek držite otraga .....za svaki slučaj. Tražite
suradnike i savjetnike, ali nikada nemojte pasti u kušnju, da pravite neki
odbor. Vaša intelektualna superiornost moći će Vam dozvoliti vršiti potrebni
ekvilibrij.
U pogledu vlč. Čuljeta ja apsolutno odobravam redoslijed misli, koje ste iznijeli
i više držim do onih masa HOP-a, koje su i tako u konstantnoj pobuni, nego do
zakržljali konzervativaca i ne znam kako bih ih sve nazvao, kao što su Jelić,
Oršanić i kompanija.
Prilažem Vam prvu stranicu "Obrane" i na poleđini našu unutarnju
okružnicu, da vidite, da mi slijedimo s Vijećem, jer smo ga mi napravili, a ako
netko izleti iz njega, nećemo to biti mi. Pokušajte, a ako ne uspijete, ne
trebamo se ljutiti. Dobiti ćete sve, što imamo i što iziđe iz tiska izravno i o
tomu će voditi brigu Bebek. Budite stalno s nama u kontaktu. U pogledu Vašeg
ljetovanja, možete računati na moju kolaboraciju. Ja mogu ovdje napraviti
praktički, što god želite. (Ovog
ljeta 1963. godine je bio prvi posjet Dra. Peranića generalu Drinjaninu. Prije
njegova odlaska za Španjolsku, pitao me je da kako bi se on, kao čovjek glazbe,
trebao ponašati pred jednim vojnikom i generalom Maksom Luburićem.! Rekao sam
mu da je Maks jako jednostavan i da je sin seljačke majke, te da neće imati s
njim nikakvog problema. Kada se je Dr. Peranić povratio s godišnjeg odmora, za
dugo nije mogao prestati govoriti - i to sve najpovoljnije - o generalu
Drinjaninu, mo.).
Želeći Vam mnogo uspjeha i dobro zdravlje, uz rukoljub Vašoj gospođi, odani
Vam:
general Drinjanin.
ps.
1. Nađite jednu adresu, koja će biti javna. Možda poštanski
pretenac, to je najzahvalnije. Javite nam odmah tu adresu, i mi ćemo, čim ju
dobijemo, tiskati jedan oglas na hrvatskom, u našoj tiskari, sa tom konkretnom
adresom. Taj ćemo oglas odmah uputiti svim našim povjerenicima, i razbacati
odatle, iz Francuske, po cijeloj Francuskoj. ALI KAO GOTOVU ČINJENICU. To jest:
toga i toga dana izlazi novina, pod imenom tim, i tim, sa adresom tom i tom,
izlazi dvomjesečno, košta toliko i toliko, naručuje se, na toj stalnoj adresi.
Mole se za suradnju, pretplate, oglase itd.
2. Mi ćemo glavnim našim uputiti odmah jednu povjerljivu
okružnicu, i oni će odmah pomoći, i staviti na raspolaganje fond
"DRINE" itd. Vama za list. za "početni fond". Dapače, kao
utemeljitelji. Mi jamčimo za svaku svotu, koju predujme, pozajme, itd.
3. Uputiti ćemo Vam kopije pisama, koja budu pisali u korist
lista. Ima u Kanadi nekih mogućnosti, jer se tamo govori francuski kao i
engleski. Ima na Orientu. I u Francuskoj ima masa Hrvata. Ja mislim da možemo
našim posredstvom dosta toga smjestiti, jer odmah imate povjerenike, koji će se
staviti na raspolaganje. I u Parizu ima masa, koja iako nas ne bremeniše, ipak
vjerujem da će kupiti list, (Ja
sam ga osobno prodavao i sa mnogima se zamjerio što ga nisu htjeli kupiti,
izgovorom da ne "barata" (govori) dovoljno francuski. Koliko me
sjećanje danas, poslije preko pola stoljeća, drži, nisam nikada uspio prodati
više od dvadesetak novina. Najviše smo se "počesali" tj. dobrovoljne
priloge kupili, mo.), prvi i jedini,
koji izlazi na francuskom jeziku. Ime: možda "CROATIE" ili kako to dođe
na francuskom? Možete i drukčije, mi u tom pravcu ne želimo Vam nametati
mišljenje.
4. Važno je da donesete vijesti iz francuskih i hrvatskih
kolonija, makar nešto. Prihvatite razna društva, zajednice, radničke Saveze,
katolička itd. društva,- ali ne za savjetovanje, jer onda iz toga brašna neće
biti pogače. Vi ste vlasnik, urednik i ideolog lista. Samo tako se može.
Izvanstranački, i za sve, to da, ali kao mušterije, i ne kao ODBORNICI. Neka
Vas Bog toga spasi ! Nastupite da izlazite sa listom. I pozovite sve na gotovu
činjenicu, ali ne na savjetovanje i savjetovanje, jer ste gotovi. Idite malim
ljudima, i sa činjenicama. Trebate oglase, suradnike, pretplatnike, dobrotvore,
povjerenike, ali ne odbornike, članove su-uredništva
itd. Poslušajte me, pa bolje manje, skromnije, ali sigurno. Izgrizli bi Vas kao
crveni mravi (što se na selu i
pučki kaže "prčimravi", mo) svi
ti parama gladni i duhom siromašni intelektualci, kojima vrvi Paris.
Tvoj Maks,
20-04-2015 06:42#417
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
NI NA NOVU GODINU GENERAL DRINJANIN NE MOŽE MORIVATI - PRVO PISMO U NOVOJ
GODINI 1965
general DRINJANIN
1.1.1965.
Dragi Vladem i dragi Ratko !
Ovo je prvo pismo koje pišem u novoj godini. Sa djecom smo sproveli sretno i
berićetno Božićne Blagdane, proveselili se noćas, malo se odmorio, i evo danas
otpremam što više mogu za Kandu i sutra za USA., ako dragi Bog dao, u nedjelju
padre Oltra i ja idemo u Madrid, odakle ćemo Vas se sjetiti. Idemo na važne
razgovore i sastanke, a isto vodim i mehaničara za linotyp, i kada svrši
najpotrebitije, još ovog mjeseca raditi će linotyp i odmah ćemo jednu OBRANU
sklepati za kratko vrijeme.
Neka ovo nekoliko misli poleti k Vama, koji ste zaista dali primjer u svakom
pogledu, ne samo tamo našima i prijateljima, nego i drugim Otporašima i svim
Hrvatima. Iskrene su moje riječi i ja Vam se obojici toplo i bratski
zahvaljujem. Isto Vam i čestitam i molim Vas, da moju hvalu i čestitku i
drugima uručite.
Primio sam dar za djecu. To je kneževski dar. Ja ću napisati 35 kratkih
zahvalnica i poslati ih Ratku, a Ratko neka ih svima uruči. Moja je želja
zaista bila da bude za djecu, i za sada sam učinio dvoje: kupio sam svima novu
robu, kapute itd., i osim toga sam dečkima kupio kompletnu sobu za studij, sa
modernim stolovima, itd. Rekao sam im da je to dar hrvatskih prijatelja. Djeca
već razumiju mnogo toga i ako Bog dao skoro će i u tom pravcu biti za mene
ugodnih iznenađenja. Znam da ste Vas dvojica mozak i dinamika svih akcija, pa i
ovakvih u korist moju. Kao borac osjećam se sretnim, da sa takovim suradnicima
i prijateljima mogu u životu računati. Ipak je to utjeha u danima iskušnje,
patnje, proba i nedaća. Stavljam Vam na srdce da i prijateljstvo među Vama
dvojicom, pokažete drugima primjer i uzor. Bog Vas pratio na tom putu i
blagoslovio svaki Vaš korak. Prvom zgodom napraviti ću jednu fotografiju djece
i poslati kao znak zahvalnosti.
Nakon što razašaljem Okružnicu i zahvalnicu, te odgovorim, pisati ću Vam o
tekućim poslovima, poslati još DRINAPRESSA za one koji nisu dobili, a sada
primite bratski stisak desnice. Vjerujem da ste proveli sretno i veselo
blagdane.
Grli Vas Vaš odani general Drinjanin.
Nadodano rukom:
Dragi Ratko i Lenka!
Za ovaj čas samo toliko, a kasnije ću poslati pismeno zahvalu svima. Smijao sam
se od srdca kako je Ratko sanjao i san tumačio! Hvala Bogu sve je bio san!
Grli Vas odani Maks.
20-04-2015 13:24#418
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
" Reci istinu i
razbiše ti glavu " - Ivana.Josipović, Prkos.com
(Zamolio bih zainteresirane da kliknu
na ovaj link kojeg je uz moju pomoć stavila Ivana Josipović na portal javno.com
za četrdesetu (40) godišnjicu pogibije generala Viteza Vjekoslava Maksa
Luburića. Žao mi je da se link nije pokazao. Hvala, Otporaš.)
Uz 46-tu godišnjicu smrti sjetimo se danas hrvatskog vojničkog genija i zadnjeg
Zapovjednika Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NDH
Viteza Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina.
Ni ovaj opis koji je izišao prije 6 godina na portalu jvano.com. i svi
komentari nisu dovoljno izrazili bol i sućut onih Hrvatica i Hrvata koji su u
Maksu Luburiću vidjeli i još uvijek vide ZAČETNIKA HRVATSKOG NACIONALNOG
IZMIRENJA.
SLAVA VITEZU VJEKOSLAVU MAKSU LUBURIĆI, GENERALU DRINJANINU!!! Otporaš Mile
Boban.
Posljednje uređivanje
od Bobani : 20-04-2015 at 13:28
20-04-2015 21:24#419
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
April 20, 2015
Comments (0) Views: 1 Povijest
RECI ISTINU RAZBIŠE TI GLAVU, kaže Maks Luburić.
21-04-2015 21:33#420
Bobani
Stari
lisac
Datum registracije
Jun 2013
Poruke
2,348
KUPILI SMO
TISKARU ZA POTREBE HRVATSKIH VOJNIKA
EDITORIAL " D R I N A "
Apartado 5024
MADRID - ESPANA
PEROM I MAČEM U SLUŽBI DOMOVINE
(Ovo Okružno pismo od 3 rujna 1961. godine nije u knjigu "PISMA
VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA". Mo. Otporaš.)
Hrvatski vojnici !
U ranijim okružnicama iznijeli smo naš načelni stav naprama totalnoj
mobilizaciji svih neprijatelja Hrvatske Države. Ima nas mnogo, koji smo voljni
pristupiti totalnoj hrvatskoj mobilizaciji. Jedan dio rada mi smo preuzeli na
sebe, a između ostalog i odgajanje hrvatskih vojnika u svehrvatskom,
konstruktivnom, vojničkom duhu. Na nama je , da pripremimo stručno štivo, koje
treba dati u ruke hrvatskim vojnicima u domovini i izvan domovine. To bi se
postiglo tiskanjem vojničkog časopisa "DRINE" i posebnih vojničkih
vježbovnika i stručnih vojničkih knjiga za čarkare, dočasnike i časnike, te za
posebne grane oružja i zvanja. Ili da se izrazimo s malo rieči: da spremimo
sebe i druge, duh i tijelo za naše zvanje i našu buduću misiju.
PRETVORIMO IDEJE U DJELA.
Ima nas dosta koji smo voljni i sposobni napisati povijest našeg rata, ali i iskustva
istoga, jer će i budući rat, makar bio i atomski, biti ujedno i partizanski
rat. Problem četnika i partizana neće riješiti ni Ujedinjeni Narodi a ni
atomske rakete. Ta Srbi nam javno u svom tisku najavljuju odmazdu i klanje ako
htjednemo ostvariti svoju Hrvatsku Državu, a mi to hoćemo i moramo učiniti.
Ratovanje je umijeće i znanost, a gerilsko ratovanje je posebni kompleks
pitanja, gdje sudjeluju i ratno umijeće i ratna znanost, i psihologija i
politika, i niz ostalih čimbenika.
Mi smo u zadnjem ratu, a i poslije rata, mnogo toga naučili. Pratimo i događaje
poslije rata u hrvatskoj, ali i u stranom svijetu. I sada je zadnji čas, da sve
naše znanje pritvorimo u priručnike, sveske knjiga. Tada će naše znanje i naša
iskustva biti korisni novim generacijama, a i nama samima. Trebamo mnogo
knjiga, časopisa, i mnogo tisuća primjeraka. I to treba dati u ruke hrvatskim
vojnicima u domovini i u svijetu. Treba ideje pretvoriti u djela, ili su
nekorisne za narod.
UZDAJE SE U SE, I U SVOJE KLJUSE.
Mi smo u zadnja vremena izmijenili, pismeno i usmeno, misli sa mnogo hrvatskih
rodoljuba. Ogroman je dio voljan započeti korisnim, konstruktivnim radom i na
našem, tj. vojničkom sektoru. Pa ipak smo ustanovili jedan kompleks, koji nam
je, gotovo svima, zajednički. Svi mi očekujemo, da će, eto, Amerika riješiti
sve naše probleme, da će jednostavno uviditi, da smo na pravom putu, da će se
odreći Tita, pa u danom času i ostvariti nam Hrvatsku Vojsku, opremiti ju, i
pomoći nas, da stvorimo demokratsku, ali i Božiju Hrvatsku Državu. To je sve lijepo
i mi smo uvijek bili na strani antikomunističke i moćne Amerike, pa će ona,
možda i vjerojatno i učiniti dosta toga u korist našu.
Ali Amerika mnogo griješi što misli, da se sve, pa i sloboda i krv, može kupiti
i prodati, a mi griješimo, da naše želje konfundiramo (pomiješati, mo) sa stvarnošću. A stvarnost jest ta, da će nas
Amerika pomoći kada njoj bude konveniralo, a učiniti će to ona a i ostali, ako
mi dadnemo dojam jakih, sposobnih i spremnih boraca. (Zar se to nije pokazalo i ostvarilo Domovinskim ratom?!,
mo)
Jake se pomaže, a slabe se tek sažaljava. Na nama je da priredimo duh jedinstva
medju hrvatskim vojnicima, i da stručno spremimo naše borce, kao što je i na
hrvatskim političarima i hrvatskim umovima, da politički teren bude
pripremljen. Inače će nas novi rat zateći kao i g. 1917., kada smo bili tjerani
u Jugoslavenske Legije, ili kao g. 1941-1945. kada nas je bilo i u Ustašama i
Domobranima, ali i u Titovim "Narodno-oslobodilačkim" brigadama i
legijama, i u Handžar divizijama, i na kraju u kolonama smrti. Ima mnogo
problema, koje samo i jedino mi možemo riješiti.
DVA I DVA SU ČETIRI.
Nije problem samo u tome da shvatimo, da mi to možemo učiniti, nego u tome, da
hrvatskim borcima u domovini i svijetu dadnemo mnogo tisuća primjeraka
časopisa, priručnika i knjiga, odgojnog i stručnog sadržaja. I nije samo
problem u tome, da mi to hoćemo, želimo i znademo izvršiti. Problem je i u
materijalnim sredstvima. Ako rukopisi ne odu u tiskaru i ne budu tiskani,
ostaje mrtvo slovo, mrtvi kapital. Ali tiskara košta mnogo novaca i mi taj
novac nemamo.
Mi smo prije teretili sami sebe, i uži krug. U ostvarivanju plana kojega smo
Vam predstavili treba mnogo više. U tiskanju zadnje "DRINE" dokazalo
se, da problem treba na drugi način riešiti. Ne samo da je rad i papir mnogo
skuplji, kao što ste to mogli ustanoviti i kod ostalih hrv. pokušaja, nego ako
taj rad treba sprovesti grupa iz Madrida, treba u Madridu za to imati tehnička
sredstva. A pomanjkanje tiskanja i odlazak nekih, koji su se tiskanjem bavili,
stavili su nas pred nerješiv problem: tiskare uništavaju naša slova i svaki ih
puta moramo iznova naručiti i duplo plaćati lynotip, kao što je to bilo kod
izvanredne "Drine" u kojoj smo donijeli Načela Hrvatskih Boraca. A za
mali broj knjiga, odnosno primjeraka, to je tako veliki izdatak, da bi tiskanje
"Drine" ubrzo uništilo ekonomski one, koji ju izdaju. Morali smo se
odlučiti: ili prekinuti svaki rad, ili kupiti tiskaru. Mi smo s vjerom u
hrvatske vojnike donijeli odluku i kupili tiskaru.
EDITORIAL "DRINA" U SLUŽBI HRVATSKIH VOJNIKA
Mi smo kupili tiskaru, preuzeli obveze naprama trećima, obvezali sami sebe na
stalnu žrtvu, ali smo moralno obvezali i sve vas, one koji ste nas godinama
bodrili, da neka se krenemo i mi, Vaši zapovjednici.
Mi smo stvorili jedno trgovačko poduzeće, koje će nastojati raditi kao i svako
drugo, tj. zaraditi tiskanjem tiskanica, brošura, knjiga itd. Za Vas i za bilo
koga, koji nam je voljan rada dati. Poduzeće će tiskati i za to ubirati odnosnu
protuvrijednost. A iz dobitka, ili iz dijela dobitka bi onda tiskali
"DRINE", priručnike, propagandistički materijal na stranim jezicima o
našim problemima itd.
Hrvatska društva, hrvatske skupine, stranke, grupe, novine ili pojedinci mogu
nama povjeriti tiskanje letaka, brošura, izvješća, memoranduma, knjiga i mi
ćemo to uvijek savjesnije i jeftinije tiskati nego stranci. Mi ćemo to i
razaslati za Vaš račun na osobe ili mjesta, kako to zatražite. Centralni
položaj ove zemlje dozvoljava nam, da to dobro, savjesno i sigurno izvršimo.
Mi bi taj rad naplatili po minimalnim cijenama da pokrijemo troškove, dobitak,
ili dio istog bi upotrijebili za izravno vojničke ciljeve. Tako bi mogli
pokrivati izdatke, koje nam je, već nemoguće pokrivati i tako bi mogli izvesti
zadatke, koje inače ne bi mogli izvesti.
DIONICE KRVI I DIONICE ZNOJA.
Mi se obraćamo onima koji su nam jednom povjerili svoje živote, svoju krv, kao
i onima, koji su to sutra voljni učiniti. Obraćamo se onima, koji su dali svoj
obol u krvi, koji su za domovinu dali svoju DIONICU KRVI. Znači,
da se obraćamo onima, koji imaju povjerenja u svoje zapovjednike. Pa,
zaključujemo logički, kada ste voljni dati i opet svoj obol u krvi, svoju svetu
DIONICU KRVI, morate dati i dio svoga rada, ploda svoga znoja, DIONICU
ZNOJA. (Skoro 53 godine
kasnije, dakle 1962-2013., želio bih podsjetiti danas, skoro treći naraštaj,
kako je tada bilo. Živio sam u Parizu, i bio vrlo aktivan u hrvatskom
državotvorno radu. General mi je poslao 20 DIONICA, svaka
5 tisuća starih francuskih franaka, ili 50 NF, što je bilo otprilike dvije
dnevnice po DIONICI. Ne sjećam se više koliko sam ih prodao,
ali nisam mnogo. Izgovora je bilo milijun, samo da ih se ne kupi, a pred
crkvom, poslije sv. Mise, masa Hrvata i nešto malo Hrvatica. Sve uštirkano,
uglađeno, od miline bi gledao tako divno uglađene Hrvate i Hrvatice, ali njihov
negativni i škrti stav prema Hrvatskoj ih odaje tako mizerno, pa izgledaju kao
da bi se njima trebala pomoć skupljati. Sjećam se kada sam u San Francisku
1976. godine sakupljao dobrovoljne doprinose za odvjetnike i obranu Akcije
Zvonka Bušića i njegove petorke, jedna vrlo dobro poznata grlata osoba, Hrvat,
je pred Crkvom u San Jose, pred svima rekla: Glave damo, novac ne damo, i mnogi
su se oglušili na ovo. Mo. Otporaš.)
Ako svaki od Vas prema svojim mogućnostima preuzme DIONICU ZNOJA, tj.
kupi jednu ili više dionica "DRINE" dioničkog društva za promicanje
hrvatskog tiska, postajete i vlasnici svoje tiskare, svog nakladnog društva.
Ulažete, ali ne gubite svoj novac, a pomažete hrvatski tisak u tuđini, i
posebno financirate borbu svog naroda, hrvatskih vojnika. Vi možete kupiti
jednu ili više dionica, a možete i Vas više, skupa, kupiti jednu dionicu i biti
njen skupni vlasnik. Možete to učiniti izravno kod nas, a možete i preko
Povjerenika Drine, možete i preko "Kruga Prijatelja Drine", preko
Društava, ili preko grupe posebno stvorenih od posjednika dionica.
ČIST RAČUN DUGA LJUBAV
Na Vama je, posjednicima dionica, da upravljate dioničkim društvom koje će se
legalizirati i biti vođeno, kao i sva ostala društva. Na Vama je da delegirate
svoje povjerenje na osobu, koja Vam se čini zgodnom. Na Vama je, da nadzirete
rad dioničkog društva i odredite dokle se dobitak može upotrijebiti za opću
stvar, recimo za tiskanje "DRINE", kako bi ova moga izvršiti svoju
misiju. Na Vama je da stvorite grupe interesiranih, i da nadzirete dio Vašeg
imetka, koji je utrošen u dionice "DRINE".
Znamo iz iskustva, da će biti hrvatskih vojnika ili nevojnika, ali poštenih
rodoljuba, koji će naš rad ometati. Bit će poštenih Hrvata, koji nam neće
vjerovati. Tome je lako pomoći: neka dodju ovamo, sjednu u Upravu
"DRINE" i odterete nas, a preuzmu odgovornost za rad prema svima
Vama, prema vojnicima i budućoj Hrvatskoj Vojsci, prema svom narodu i prema
forumu, kojega će hrvatski ljudi, prije ili poslije u emigraciji stvoriti da
vodi hrvatsku sudbinu. Ima nas, koji ćemo im biti zahvalni ako nas odterete,
jer bi mogli upotrijebiti svoj um u službi domovine i na drugi način,
pomagajući njima i ostalima prema svojim sposobnostima. Ima Vas, koji morate
posvjedočiti, da smo Vas nukali, da nastavite s "Drinom" na drugom
mjestu i sa drugim ljudima. Mi smo to i javno učinili u letcima i zadnjoj
"Drini".
Mi sada nudimo "DRINU" pa i dioničko društvo zato jačima,
pozvanijima, a možda i pogodnijima. Mora se biti pošten, pa to priznati. I tko
još uvijek ne vjeruje, neka se uvjeri, - ili neka nas barem pusti, da izvršimo
misiju mi koji se kupimo oko "DRINE". Ima Vas na tisuće, koji ste od
nas badava dobivale "DRINE" pa sada imate mogućnosti, da nas zamijenite.
Otkupite dionice, i "DRINA" je Vaša. Samo poznati izdajnici, izrodi,
neprijatelji naše stvari ne mogu biti posjednici dionica "DRINE" ni
same "DRINE", a svim državotvornim Hrvatima put je otvoren. Iskoristite
ga. Nadzirite nas, zamijenite nas, ali ne pustite, da nam se zakrči put, jer je
svehrvatski, državotvorni, konstruktivni, vojnički.
NAŠA JE VJERA NAŠ "SPUTNIK" I NAŠ "VOSTOK".
Bez vjere se ne može živjeti. Pa i oni, koji nas ubijaju radi vjere čine to
zato, da nam nametnu svoju nevjeru. Mi moramo vjerovati u ono što radimo. Mi
moramo vjerovati u konačni uspjeh jedne pravedne stvari, a naša je pravedna,
poštena, zakonita i logična.
Čemu "DRINA", čemu sve to, eno, pogledaj u nebo, reče mi jedan naš
čovjek, pogledaj, kaže, kako ruski Sputnici i Vostoci kruže nebom. Sve će
propasti, jer se slobodni svijet neće da brani od komunističke nemani, vele
drugi. Eto, vele treći, ne možemo mi sa Srbima i komunistima, pa je najbolje
pusti sve k vragu i ne žrtvovati vrijeme, um i sredstva.
Mi oko "Drine" vjerujemo u hrvatsku budućnost, kao i u bolju
budućnost čovječanstva i slobodnog sviieta. I hrvatski narod će znati nama ili
našoj djeci zahvaliti na trudu i povijest će znati ocijeniti našu žrtvu.
Hrvatski je narod prošao kroz mnoge bure, teško je stradao, ali je volja za
životom bila jača i žrtva je uvijek bila plemeniti njoj, kako bi hrvatska
zemlja stvarala nova pokoljenja, nove nade. Zato i sada, iako nam je svima
dosta stradanja, žrtve i vjerovanja, izvršimo našu dužnost.
A onima, koji su izgubili sve, pa i vjeru, poručujemo: pa ako je zaista sve
izgubljeno, da li ćemo moći onda pregovarati i ovu novu žrtvu, koju od vas
traže vaši zapovjednici? Ako je sve propalo, šta će se izgubiti, ako se izgubi
i Tvoja DIONICA ZNOJA u vidu Dionice "DRINE"?
UPOZORENJE.
Ako želite otkupiti jednu ili više dionica "DRINE" javite nam to. Vrijednost
jedne dionice jest DESET DOLARA ili protuvrijednost, u
bilo kojem novcu. Svaka dionica ima svoj broj, koji je naznačen na privremenoj
dionici, koja će Vam biti uručena na mjestu, gdje uplatite, ili će Vam biti
poslana preporučenom poštom izravno na adresu, koju nam naznačite. Sve ostalo
ćete sami odlučiti, kao i to, da li dionice moraju biti nominalne, ili ne, kao
i sve potrebno o djelovanju društva.
Nećemo snositi odgovornost, ako ste nam poslali novce ili ček u običnim
pismima. Najbolje je platiti u čeku, koji neka glasi na "Drinu". Svi
će ti čekovi biti legalno unovčeni, a iznos uveden u blagajničke knjige i
tekući račun "DRINE" u banci.
Povjerenici i Društva koja otkupe blokove od Deset Dionica, izdat će Vam
dionicu i skupno poslati novce. Oni koji budu trebali svoju dionicu, jer su bez
posla, jer imaju drugih razloga, dobit će svoj obol natrag kada god zatraže.
Jedino zasada, ne možemo jamčiti u pogledu kamota, interesa, jer to pitanje
morate riješiti između sebe, tj. između posjednika dionica. Imajte u vidu, da
vršite jednu domovinsku dužnost, a ne gubite svoj uložak. Tražite obavijesti,
mi ćemo Vam ih dati, ali ne duljite, jer se približavaju odsudni časovi. Nama,
zaista, nitko ne može predbaciti, da nismo htjeli ili smjeli.
Bog i Hrvati !
U Madridu 3. IX. 1961. g.
Za "DRINU"
general Drinjanin.
