| |
1945 – glava-HPC-02
agrarna izbjeglica
dragutin
U
2022 - 1956 = 66
* * * = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = 1945.g., NASLOVI DATOTEKA:
20230610_HPC_Pecaric_Hrvatski_Arhiepiskop_†Aleksandar.docm 20240108_HPC_Pecaric_Hrvatski_Arhiepiskop_†Aleksandar_Bozic.docm
x = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
20230610_HPC_Pecaric_Hrvatski_Arhiepiskop_†Aleksandar.docm 2023-06-10 Fwd: NOVI STARI NAPADI NA HPC Josip Pečarić <pecaric@element.hr>
NOVI STARI NAPADI NA HPC 9 lipnja, 2023 Uncategorized
Dok ideš svojim putem nemoj se zaustavljati kako bi bacio kamen na svakog psa koji na tebe zalaje jer nikad ne ćeš doći do cilja. (Winston Churchil)
Nedavno su objavljeni konačni rezultati Popisa stanovništva Hrvatske 2021. i mi smo objavili naš osvrt na podatke o stanju pravoslavlja. Popis 2021. je još jednom pokazao kako je u zadnjim godinama zahvaljujući našim svesrdnim radom HPC ojačala i postala nezaobilazni čimbenik u javnom životu Hrvatske. Ova činjenica bode oči onima, kojima naša Crkva smeta jer ugrožava postojanje nekanonske, nezakonite i de jure ne postojeće SPC u Hrvatskoj s time što se suprotstavlja neojugoslovenskoj idili koja živi u glavama političke elite u RH. Prije nekoliko mjeseci predsjednik Srbije Vučić objavio je da u RH na Popisu 2021. bilo 30 000 Hrvata pravoslavne vjere, što je za njega zabrinjavajuće. Nedavno je Savo Štrbac za beogradsku Politiku dao izjavu, koju prenose svi mediji u tzv. „regiji" da je na Popisu 2021. u RH više od 40 000 Hrvata pravoslavaca što je po njemu nerealno i vrlo zabrinjavajuće zato je zadao nove smjernice za napad na HPC i ponajviše na njenog poglavara arhiepiskopa Aleksandra.[1] 1. Kako to da je HPC za neke još uvijek podružnica EPC unatoč tomu što je Tomos dobila još prije 10 godina i od tada je autokefalna. MPC je prošle godine dobila tomos od SPC i odmah postala samostalna (autokefalna), a HPC koja je tomos dobila od EPC nije samostalna nego je nečija podružnica. Po kojoj logici? 2. Kako arhiepiskop Aleksandar nije bio svećenik, pa čak nije niti kršten. Možda će Štrbac reći otkud on sve to zna. Zaboravio je Štrbac to što je prije 10 godina na jednoj tribini o HPC održanoj u prostorijama SPC u Beogradu voditelj Veljko Đurić-Mišina rekao o arhiepiskopu Aleksandru da je on svećenik Bugarske pravoslavne crkve, koja je njega poslala kako bi srušio SPC u Hrvatskoj. 3. Ništa od navedenog nije istina, ali poznato je da velikosrbima istina nije bitna zato se i njihove istine s protokom vremena mijenjaju na način, koji im u nekom trenutku odgovara. Odmah su se u Hrvatskoj aktivirali neki mutni likovi, koji pod izgovorom za čistoću HPC napadaju arhiepiskopa Aleksandra istim „argumentima" bez niti jednog dokaza. Znači oni iz Srbije, koje su protiv HPC i oni iz Hrvatske koji su navodno za HPC, koriste se istim izmišljenim i glupim argumentima protiv poglavara HPC. Pametnim ljudima kao što je akad. Josip Pečarić lako je i jednostavno samo u par minuta prozreti podvalu, koju se po nalogu iz Beograda u Hrvatskoj gura kao zabrinutost za čistoću i kanonstvo HPC. Nažalost, manje je onih koji su blizu misaone i logične razine akad. Pečarića, pa neki, barem djelomično, nasjedaju na te lažne objave. Naručiteljima čak nije bitno da svi u svemu povjeruju, njima je bitan cilj – posijati sumnju!
TKO SU LIKOVI KOJI ŠIRE LAŽNE OBJAVE Rijetki su oni, koji takvo pitanje postavljaju a još manje je onih, koji traže dokaz objavljenih tvrdnji. Najaktivniji u zadnje vrijeme je Ivica Jonjić, za kojeg Slobodna Dalmacija piše da je prijavljen za uzimanje mita (za pribavljanje znatne imovinske koristi) dok je bio inspektor rada u Karlovcu.[2] Prije više od godinu dana podnio sam kaznenu prijavu za prijetnju protiv Jonjića i Despota, u čije ime Jonjić nastupa i pokrenuo sudski postupak za klevetu gdje moraju dokazati ponajprije svoju lažnu tvrdnju da mi je mater Srpkinja iz Niša. Zatim moraju dokazati svoju lažnu tvrdnju da sam kao svećenik „izbačen" iz BPC i što sve to znači. Naravno, morat će dokazati nelogičnu tvrdnju – kako to da sam ja bio izbačen iz BPC, a istodobno nisam bio svećenik! Nakon više od godinu dana ništa se nije pomaknulo u niti jednom od ovih postupaka. Zamišljam si (hipotetski) što bi bilo da je neki episkop iz tzv. SPC u Hrvatskoj podnio kaznenu prijavu protiv nekoga tko mu je zaprijetio. Bio bi se boj do neba za permanentnu ugroženost Srba u RH i postupak bi bio ríješen u tren oka, a prijetitelj bi bio osuđen na zatvorsku kaznu i plaćanje odštete za duševne boli. Kad je u pitanju poglavar HPC to nije slučaj pa se može predmet držati u ladici kako bi napadi na njega i blaćenje mogli nesmetano nastaviti do u nedogled. Ivica Jonjić nije pravoslavac – kršten je u Katoličkoj crkvi. Građanski je razveden i živi s nekom ženom. Od svega toga slijedi da on ne može dobiti niti pričest niti bilo koji drugi sakrament, koji dijeli KC. Kad je prošle godine došao na liturgiju u našu crkvu, ušao je s burekom u ustima i u kratkim hlačama! Toliko za primjer o njegovom „doličnom" zalaganju i ponašanju. Ukratko – Jonjić, koji je za HPC po prvi puta čuo 2021. i koji uopće nije vjernik, prije par mjeseci osnovao je Udrugu vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, u kojoj nema niti jednog pravoslavca, a kojoj je on predsjednik. Jonjić i Despot su objavili da prikupljaju svećenike i da će „na jesen" otići kod Carigradskog patrijarha. Bilo je to najavljeno za jesen 2022. Jonjić je jedini u Hrvatskoj pozdravio ministra Malenicu za njegovu novu negativnu odluku za registraciju HPC na temelju presude Visokog upravnog suda. Napisao je na FB ministru: „Podržavamo Vašu odluku, jer je u podpunosti izpravna"[3]. Prije par dana u blaćenje poglavara HPC uključio se neki novi lik, koji o sebi govori da je „rođeni pravoslavac". Pripadnikom Pravoslavne crkve postaje se krštenjem koje se dokazuje krstnim listom, isto kao u Katoličkoj crkvi, stoga nitko ne može biti „rođeni pravoslavac" niti „rođeni katolik".
MAKEDONSKI JE ARHIEPISKOP NA ISTI NAČIN „NEKANONSKI" KAO I HRVATSKI ARHIEPISKOP U svrsi napada na mene kao arhiepiskopa i poglavara HPC budući pravoslavac i visoko moralna osoba Ivica Jonjić posjetio je svećenika MPC Kirka Velinskog u njegovoj novoj crkvi u Zagrebu. Bio je prisutan na nekom bogoslužju, na kojem vjernika nije bilo. Inače simpatični otac Kirko opalio je po meni rekavši da po kanonu oženjeni svećenik ne može postati episkop. Naravno, nije rekao koji je to kanon jer takvog nema. Tako su se ta dvojica nestručnjaka složili u tome kako ja nisam kanonski episkop. Ne znam je li o. Kirko studirao, ali ako crkvene kanone nije znao mogao je pogledati Sveto pismo, koje kaže da je Isus Hristos izlječio punicu ap. Petra: „Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu". (Mt. 8 : 14 – 15). To da je Petar imao punicu znači da je bio oženjen kao i svi ostali apostoli, a zašto to mora biti tako, propisuje ap. Pavao: „Treba stoga da episkop bude besprijekoran, samo jedan put ženjen, trijezan, razuman, sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati, nesklon vinu, nenasilan, nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; da svojom kućom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću – a ne zna li netko svojom kućom upravljati, kako će se brinuti za Crkvu Božju? (1Tim. 3 : 2 – 5) (još Tit 1 : 5 – 6) Tu moram nešto objasniti – prijašnji poglavar Makedonske pravoslavne crkve arhiepiskop Mihail (Gogov)(1912.-1999.) bio je parohijski svećenik, tj i on je bio oženjeni svećenik, a kasnije je postao episkop i poglavar MPC. Je li o. Kirko mišljenja da je arhiepiskop Mihail nekanonski episkop isto kao što je to i Hrvatski arhiepiskop Aleksandar? Vrijedi napomenuti kako je oženjeni svećenik bio i Hrvatski patrijarh Germogen kao i Arhiepiskop Pećki (kasnije Karlovački) Arsenij IV. Jovanović Šakabenta, prvi poglavar Finske PC arhiepiskop German Aav, kojeg je osobno Carigradski patrijarh rukopoložio za episkopa, Sofronij episkop Vračanski, kojeg je BPC proglasila svetcem ... Sadašnji poglavar Crnogorske pravoslavne crkve Arhiepiskop Mihailo bio je oženjeni svećenik. Međutim u objavljenom životopisu Arhiepiskopa Mihaila kao i u životopisu sadašnjeg poglavara MPC arhiepiskopa Stefana ne postoji niti riječ o tomu tko, gdje i kada je njih rukopoložio za đakona, svećenika, episkopa. Izgleda da kad sam ja o sebi sve te podatke stručno i detaljno objavio nisam se držao tradicije u tzv. „regiji" da se o tim stvarima piše laički i površno. Jonjiću se je pridružio Ivan Valek, koji isto nije vjernik. O sebi Valek kaže da je bivši katolik, bivši mormon, kako je neko vrijeme dok je bio katolik studirao „teologiju za laike", zatim protestantsku teologiju pa teologiju u SAD, valjda esadeovskoj teologiji. Svima je poznat slučaj kad je sam sebi dopisao 5.000 potpisa da bi se mogao kandidirati na izborima.[4] Prije šest godina kad sam tražio besplatnu prostoriju u kojoj bi nedjeljom držao liturgiju Valek mi je dozvolio da bez najma to radim u prostoriji Kraljevske akademije na adresi Grič 2 u Zagrebu. U zadnje vrijeme, u više navrata ponavlja kako sam ja od tamo „pobjegao", ali nikako da kaže što se je tamo dogodilo. A dogodilo se to da je netko ukrao kalež i dio liturgijskog ruha iz bogoslužnog prostora i time mi onemogućio držanje liturgije. Ova dvojica kao osobe sa „moralno neupitnom" reputacijom i „velikim" teološkim znanjem drže predavanja o HPC i šalju na tisuće e-mal-ova, u kojima osim što blate Arhiepiskopa †Aleksandra, dijele pamet svima o autokefalnosti pravoslavnih crkava, o povijesti pravoslavlja u Hrvatskoj. Čak znaju kako je više od 200 godina prije NDH postojala pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva, koja se zvala Karlovačka arhiepiskopija. Nitko njima ne postavlja pitanje zašto o tim stvarima nisu pisali prije 2012. tj prije mog dolaska u Hrvatsku. Sad se posvuda u javnosti slobodno o tim stvarima govori kao „zna se", ali svi su zaboravili navesti od kuda im tom znanje. Ja, Hrvatski Arhiepiskop †Aleksandar prvi sam koji je u svojim knjigama (njih devet), člancima (oko 300), medijskim izjavama u Hrvatskoj, objasnio što je autokefalnost, što je Tomos i općenito prvi, koji spominje Karlovačku arhiepiskopiju i dokazuje da je ona bila Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva i objavio crkvene kanone i državne zakone koji to dokazuju. Ne smijemo zaboraviti Iliju Barjašića i Miljenka Marića iz Zadra. Na sam početak 2014. Ilija Barjašić mi je u ime HPC iznajmio vlastiti prostor od 185 m2 u Zadru uz najam od 2.000.00 EUR mjesečno. Istodobno smo potpisali i predugovor za to da on tu istu prostoriju prodaje HPC za 250.000.00 EUR. Nisam mogao platiti niti jedan najam pa sam na početku veljače 2014. prostoriju napustio. Marića sam u tom vremenu imenovao svojim tajnikom, a godinu dana kasnije razriješio ga dužnosti. Na početku 2015. njih dvojica su podržali Andriju Škulića za poglavara HPC unatoč tome što su znali da je osuđivan za krivotvorenje dokumenata pri podizanju bankovnog kredita u iznosu od 610.000,00 kuna i vlastitim očima vidjeli dokument, koji je kod javnog bilježnika Škulić potpisao da je od Ive Matanovića (sada pokojnog), pozajmio 20.000.00 EUR koje nikad nije vratio. Škulić nije pravoslavac niti teolog – na suđenju 2011. sam je za sebe izjavio da je vozač sa srednjom prometnom školom. Prošle godine Škulić je poslao dopis Faktografu kako je on poglavar nečega i zaljubljenici istine iz Faktografa to su sa zadovoljstvom objavili. Škulić, koji nije pravoslavac, nije teolog, nije svećenik, već godinama tvrdi da je kao poglavar HPC mitropolit Zagrebački, ali dosad nitko nije njega vidio da je održao niti jedno bogoslužje, još manje da je napisao neki članak ili održao predavanje na temu HPC. Protiv Škulića sam podnio kaznenu prijavu za lažno predstavljanje prije devet godina. Postupak naravno stoji u nekoj ladici. Prije tri godine su Barjašić i Marić slanjem tisuće e-mail-ova započeli tražiti i prikupljati donacije za HPC koristeći OIB crkve. Za sve ovo što nema veze s HPC sam slučajno saznao i odmah to prijavio policiji. Do danas mi nije poznato da je protiv njih nešto poduzeto pa možda još uvijek prikupljaju donacije u moje ime, ali na svoj račun. Evo već skoro 10 godina Barjašić i Marić, (nitko od njih nije pravoslavac) šalju posvuda e-mail-ove, u kojima me blate, a kao oni su ti koji su za HPC nešto pozitivno učinili (isto kao i Škulić). Jedan je poznati vukovarski branitelj, nedavno uglednom dobrotvoru iz Australije rekao da je on već registrirao HPC (u stvari Udrugu Hrvatski pravoslavni centar – UHPC) što ja, Hrvatski arhiepiskop Aleksandar ne želim učiniti. Kad sam već davne 2016. povodom podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju vjerskih zajednica RH započeo prikupljati potpise nazvao sam tog navodnog pravoslavca i zamolio ga da prikupi nešto potpisa u Vukovaru. Odbio je, rekavši da strahuje da će ga ubiti. Ne samo da nije prikupio ni jedan potpis, nego se nije ni sam usudio potpisati. Sad se i on ohrabrio i prije par mjeseci objavio je da započinje prikupljati svećenike, koje će on sam educirati. Pojavljuju se napisi kako je neki bugarski portal pisao nešto protiv mene. Riječ je u pseudocrkvenom portalu, koji promovira LGBTQ+ ideologiju kvarnim člancima poput ovog „Katolički svećenik ispovjedio: Sretan sam što sam homoseksualac". U stvari članak potpisuje sveć. Milan Radulović a čak se taj portal od njega ograđuje. Crnogorac Radulović pojavljuje se ni od kuda, prije pet godina u dobi od 50 godina. Svoj životopis koji je objavio, raskrinkao je jedan portal iz BiH.[5] Nešto u čemu ga nisu demantirali je tvrdnja da je on svećenik neke bugarske crkve, koja je podružnica Carigradske patrijarhije u Torontu. Takva crkva ne postoji, a BPC nema svećenika po imenu Milan Radulović. Radulovića podržava jedan poznati kanadski poduzetnik hrvatskog podrijetla za kojeg se zna da je za vrijeme Domovinskog rata novcem hrvatske zajednice iz Kanade kupio oružje, ali je taj avion nakrcan oružjem JNA zaplijenila. Isti taj čovjek me posjetio i rekao mi da će registrirati HPC u Kanadi, da će osnovati upravni odbor crkve, kojem će on biti direktor. Dakle on će biti direktor crkve. Najbitnije je da je najavio da će prikupljenim donacijama u ime HPC podmiti Carigradskog patrijarha kako bi priznao HPC. Evo sada oni koji su o pravoslavlju općenito i o njegovoj povijesti u Hrvatskoj nešto načuli zahvaljujući meni, baš mene napadaju kao znaju oni što je ispravno, ali to nije ono što ja Arhiepiskop †Aleksandar već godinama radim. Za takve narod kaže: „Vid'la žaba da se konja podkiva, pa i ona digla nogu".
SISAČKI BISKUP VLADO KOŠIĆ Već godinama pokušavam razjasniti stvari, koje se plasiraju u napisima Jonjića, Valeka, Barjašića i drugih. Nekim ljudima sam i više puta objašnjavao, ali ne da se svakome sve razumjeti, još više kad čovjek nije stručan. Ipak postoji studij zvani teologija, koju su neki diplomirali pa zato i o crkvenoj povijesti, crkvenom pravu, crkvenom ustroju, međucrkvenim odnosima itd. znaju više od onih koji nisu te struke. Ja se osobno ne bih usudio nekome prodavati pamet o poljoprivredi, za koju nisam stručan. Nama, koji smo iz struke je lako i jednostavno međusobno razgovarati. Sisački biskup Vlado Košić, koji je visoko školovani teolog i ima isto 40 godišnje svećeničko iskustvo kao i ja, znao mi je postaviti neka pitanja i dobio je odgovore na ta pitanja, ali je taj razgovor trajao samo par minuta, jer sam ja razumio njegova pitanja, a on moje odgovore. Što je nakon toga uslijedilo? Kad je nakon potresa u Banovini na MOJU inicijativu izgrađena nova kuća hrvatskom branitelju pravoslavne vjere Đuri Pljavljaniću, na posvećivanje te nove kuće pozvao sam i sisačkog biskupa Košića, koji se odmah s radošću odazvao i sudjelovao pri posvećenju kuće. Nedugo nakon toga bio sam pozvan na komemoraciju za žrtve Domovinskog rata u Petrinji gdje sam bio prisutan na misi, kojoj je održao biskup Košić a nakon toga kod središnjeg spomenika nakon njegove molitve molio sam i ja za duše svih poginulih u Petrinji, sve u zajedništvu hrvatskog naroda i u skladu s kanonima Pravoslavne i Katoličke crkve.
CRKVENO DJELOVANJE I ZAŠTO SMETAM NEPRIJATELJIMA HPC? Prije 10 godina obnovio sam Hrvatsku pravoslavnu crkvu i kontinuirano u svim tim godinama održavao više vrsta bogoslužija u skladu s mogućnostima, a već više od pet godina u Zagrebu držim redovita bogoslužja. Jedina smo pravoslavna crkva u Zagrebu koja javno objavljuje raspored svojh bogoslužja i pridržava ga se. Sudjelovao sam osobno na svim većim javnim događajima, ponajviše na komemoracijama – preko Bleiburga, Hude jame, Maclja i Tezna do Jazovke i Bačina. U svojim smo objavama javno osudili obmane koje uvodi Istanbulska konvencija[6] i bili smo jedina crkva u Hrvatskoj, koja se javno usprotivila ograničavanju vjerskih prava restriktivnim mjerama države povodom tzv. Covid pandemije i koja nikad nije promijenila svoja crkvena pravila i uvijek je dijelila pričest u skladu s crkvenim kanonima – Tijelo i Krv Hristovu – žličicom.
OSOBNI DOPRINOSI HRVATSKOJ POVIJESTI 1. Arhiepiskop †Aleksandar prvi je u Hrvatskoj objavio definiciju autokefalnosti i crkvene kanone na kojima se ona temelji. 2. Arhiepiskop †Aleksandar prvi je u Hrvatskoj ukazao na Karlovačku arhiepiskopiju i da je ona bila povijesna Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva te objavio crkvene kanone kao i državne zakone koji to dokazuju. 3. Arhiepiskop †Aleksandar prvi je u Hrvatskoj objavio da Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donijela odluku o pridruživanju novoj crkvi u Kraljevini SHS stoga ona de jure još uvijek postoji. 4. Arhiepiskop †Aleksandar prvi je u Hrvatskoj u svom članku Nikola Tesla ili kako se Hrvatska odriče svoje povijesti[7], objavio i dokazao da Tesla nije, niti je mogao biti Srbin nego da je Hrvat pravoslavne vjere, čiji je otac bio svećenik hrvatske Karlovačke arhiepiskopije. 5. Vezano s tim istim člankom, upravo je Arhiepiskop †Aleksandar taj koji je objavio da u Sintagmi iz 1855., koju je cijelu pročitao (700 stranica na grčkom) postoji Autokefalna crkva austrijske monarhije sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, a da na popisu autokefalnih crkava nema nikakve srpske crkve. 6. Upravo je Arhiepiskop †Aleksandar dokazao da prije 1920. nije postojala srpska crkva. 7. Upravo je Arhiepiskop †Aleksandar prvi u Hrvatskoj objavio Poslanicu četvorice istočnih patrijarha iz 1531. koja dokazuje da do tada nije postojala samostalna i priznata srpska crkva. 8. Prije 10 godina se je u Hrvatskoj moglo čuti kako je „SPC u Hrvatskoj već 600 godina" na temelju jednog natpisa na kamenoj ploči u manastiru Krka. Upravo je Arhiepiskop †Aleksandar dokazao da je taj natpis krivotvoren i od tada nisam primijetio da itko više spominje da je „SPC u Hrvatskoj već 600 godina". 9. Upravo je Arhiepiskop †Aleksandar objavio činjenicu da SPC sama sebe po prvi puta ovako naziva u Ustavu SPC iz 1947. 10. Arhiepiskop †Aleksandar je jedini koji je ikad u Hrvatskoj (pa i u tzv. „regiji") objavio članak o pravoslavnom crkvenom kalendaru. 11. Upravo Arhiepiskop †Aleksandar je pod kraj prošle godine sastavio i otiskao Kalendar HPC za 2023. što je prvi takav kalendar nakon 1945. 12. Upravo je Arhiepiskop †Aleksandar taj koji je o ništetnom ugovoru Račan – SPC pisao još 2015. u članku pod naslovom „(Ne)zakonito djelovanje SPC u Hrvatskoj"[8], koji je kasnije objavljen i u mojoj knjizi.[9] Dana 15. ožujka 2016. povodom rasprave o državnom proračunu u Hrvatskom saboru o tom ugovoru govorio je general Glasnović (pet dopuštenih minuta), ali nitko na njegov govor nije reagirao – niti saborski zastupnici, niti mediji. U sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora general Prkačin je taj koji je u više navrata govorio u Saboru o tom ugovoru kao i o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi. Puno je onih, koji ga pokušavaju spriječiti, ali baš zbog njegove ustrajnosti hrvatska je javnost naučila o HPC i nezakonitom djelovanju tzv. SPC u Hrvatskoj. I zaključno, upravo je HPC s poglavarom Arhiepiskopom †Aleksandrom dala punu i bezuvjetnu potporu kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca.[10]
ZADATAK IZ SRBIJE Zadatak iz Srbije je – Savo Štrbac zadaje smjernice, a razno-razne zabluđene duše (iz Hrvatske i inozemstva) bacaju se na posao. Svi njihovi napisi sadrže puno nebuloza, ali svrha napisa nije doći do neke skrivene istine, nego permanentno sijati sumnju. S jedne strane ja, Arhiepiskop †Aleksandar bio sam svećenik BPC, koji je izbačen iz te Crkve. S druge strane uopće nisam bio svećenik, pa čak je upitno jeli sam uopće kršten. S jedne strane ja sam kao oženjeni svećenik postao episkop, što po njima nije ispravno, ali (zbog neznanja) ne komentiraju to da Ustav SPC propisuje kako oženjeni svećenik može postati episkop. S druge strane tvrde da sam se ja povezao s nekim homoseksualcima iz EPC. Čak i da takvih ima ja to ne znam. Blago SPC u kojoj homoseksualaca „nema". Kad bi oni, koji takve gluposti pišu bili vjernici, ne bi postavljali pitanje jesam li ja kršten, jer oni, koji su vjernici znaju da bilo koji sakrament u PC (isto u KC), pa tako i rukopoloženje može dobiti samo onaj, koji je dobio onaj prvi – krštenje. Vjernici znaju da kad od svećenika zatraže neki sakrament, npr. vjenčanje, on će od njih najprije zatražiti krstni list. Nikome niti ne pada na pamet da uđe u crkvu i od svećenika tražiti njegov krstni list, nego je to upravo obrnuto. To vjernici dobro znaju, što očigledno nisu oni koji šire svoje umotvorine kako bi me difamirali.
MOJ ŽIVOTOPIS Tek sada se pojavljuje zanimanje za moj životopis kojeg sam objavio 2017. u svojoj knjizi[11]. Htio sam ga objaviti na hrvatskoj Wikipediji, još pet godina prije toga (2012.), no administratori hrvatske Wikipedije su me odmah blokirali. Dakle, moj je životopis davno poznat široj javnosti i ako je netko htio, mogao je provjeriti je li istina ono što sam tamo napisao. No nitko to nije učinio, jer je svima jasno da je objavljena istina, a to ne odgovara onima koji po zadatku rade protiv HPC i protiv mene kao njenog poglavara. Oni koji se toliko zanimaju za mene, mogli su razmisliti o tome da se je na jesen 2022. HPC pridružio o. Mario Najdenov iz Sofije, magistar teologije Sofijskog sveučilišta koji je protojerej priznate Bugarske pravoslavne crkve i koji očito zna prepoznati da sam ja kanonski arhijerej. U suprotnom nam se ne bi pridružio. U svojoj sam knjizi objavio kako sam ja Arhiepiskop †Aleksandar rukopoložio jednog svećenika i jednog đakona. Oni danas služe u Carigradskoj patrijarhiji u Italiji, što znači da Carigradski patrijarh prihvaća njihovo rukopoloženje od mene kao kanonsko, stoga sam i ja Arhiepiskop †Aleksandar po njemu kanonski episkop!
PRESUDA VISOKOG UPRAVNOG SUDA U svojoj obavijesti o presudi Visokog upravnog suda u našu korist, naveo sam broj i datum presude. Citirao sam i dio koji govori koju odluku Ministarstva pravosuđa i uprave MPU i koju presudu Upravnog suda VUS proglašava nezakonitim, ali evo neki ljudi, koji nas navodno podržavaju žele istražiti što je to do sada bilo. No ne kako bi pročitali u navedenim spisima, koji su javno dostupni, niti kako bi mene pitali što sam od podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju HPC od 19. svibnja 2016. poduzimao, već traže od našeg odvjetnika Mate Knezovića to potajice pregledati. Odvjetnik Knezović je iskusni odvjetnik, koji poštuje zakon i nije nasjeo na taj pokušaj. No zbunjujuće je što su neki ljudi u svojoj (možda) dobroj namjeri spremni prekršiti zakon i tražiti od odvjetnika da im da na uvid spise bez znanja stranke koju zastupa, a što nije odvjetnička etika. A oni iz Srbije – SPC, Vučić, Štrbac i sl. koji su protiv HPC i svi spomenuti likovi u Hrvatskoj koji su uporni u mojoj difamaciji, koristeći se istim izmišljenim argumentima, udružuju se protiv HPC i njenog poglavara Arhiepiskopa †Aleksandra. Što takve osobe u Hrvatskoj dobivaju od toga? Možda neku pozornost kao Herostrata, koji je prije 2.500 godina spalio Artemidin hram, kako bi se proslavio ili očekuju svojih 30 srebrnjaka, jer i slijepcu je jasno da oni rade u korist svojih gazdi (iz Srbije i Hrvatske), a protiv interesa samobitne i slobodne hrvatske države i njezine domoljubne HPC. Unatoč svim napadima mi ćemo ustrajati i nastaviti sa svojim radom na obnavljanju HPC u njenom punom sjaju, na dobrobit blagovjernom hrvatskom narodu. HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR [1] http://www.veritas.org.rs/e-veritas-25-04-2023-promotori-tzv-hrvatske-pravoslavne-crkve/ [3] I. Jonjić u javnoj komunikaciji koristi korienski pravopis kako bi pokazao svoje domoljublje. [4] https://www.vecernji.hr/vijesti/sam-sam-sebi-dao-cak-4993-potpisa-za-kandidaturu-1171300 [5] https://6yka.com/novosti/izmisljena-biografija-milana-radulovica-kako-su-obmanuti-mediji-u-regionu [6] https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2018/03/18/hpc-priopcenje-o-istanbulskoj-konvenciji/ [7] Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva – bila je, jest i bit će", Zagreb, 2017., str. 28 [8] https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2017/01/15/ugovor-od-zajednickog-interesa/ [9] Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva – bila je, jest i bit će", Zagreb, 2017., str. 39, ISBN 078-953-59546-0-6 [10] hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2016/01/03/potpora-povodom-kanonizacije-bl-a-stepinca/ [11] Hrvatska pravoslavna crkva, bila je, jest i bit će
20240108_HPC_Pecaric_Hrvatski_Arhiepiskop_†Aleksandar_Bozic.docm 2024-01-08 JOŠ JEDNA LEKCIJA IZ POVIJESTI ARHIEPISKOPA HPC POLITIČARIMA U RH Hrvatski Arhiepiskop Aleksandar trn je u oko hrvatskim političarima zato što im stalno dijeli lekcije iz povijesti. Najviše ih bole njegove povijesne poduke koje se odnose na dvije shizmatičke Pravoslavne Crkve – Rusku i Srpsku. Naravno, prvenstveno na SPC koja je predvodnik fašističke agresije na Hrvatsku, a danas u RH na vlasti imao koaliciju onih koji su podržavali tu agresiju na ovaj ili onaj način pa je često i ja a i drugi nazivamo Srpsko-hrvatska koalicija. Ove godine prvi put su predstavnici vlasti bili na dva takva Božićna domjenka: Prvi u organizacije predvodnika čelnog čovjeka u RH Milorada Pupovca o čemu piše Mladen Pavković: https://bezcenzure.hr/toptema/i-od-bozica-napravio-politicku-tribinu/ Naravno kad je činjenica da je Pupovac šef, a Plenković njegov 'mali od kužine' na HTV-u će znati da je važniji badnjak Božića šizmatičke svetosavske crkve od blagdana koji je zvanični blagdan u RH. Država je odobrila I i amblem HOS-a pa su ga uklonili čim je Pupovac priprijetio prstom, zar ne? Sjeća li se netko slične situacije kada je na dan Sv. Josipa Zaštitnika hrvatske domovine na HTV-u dan razgovor s čelnim čovjekom SPC Porfirijem i pisama o tome i upozorenja o 'srpskom svetu' i Porfirijevoj Dalekovidnici? Pogledajte u knjizi: J. Pečarić, General Ivan Tolj, dragovoljac.com, 2022.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/GeneralTolj.pdf Drugu proslavu održali su branitelji: Da pogledajte tko je sve došao. Oni su za HPC, ali ne žele učiti o hrvatskoj povijesti, pa i njih uči Arhiepiskop Aleksandar: PRIOPĆENJE POVODOM TZV. BOŽIĆNIH DOMJENAKA
Hrvatska pravoslavna crkva u skladu s hrvatskom tradicijom još iz vremena hrvatske Karlovačke arhiepiskopije i istodobno sa sestrinskim pravoslavnim crkvama proslavila je Rođenje Gospodina, Boga i Spasa našega Isusa Hrista (Božić) 25. prosinca. Jedini koji slave Božić 7. siječnja (unatoč tomu što je i u njihovim crkvenim knjigama Božić na nadnevak 25. prosinca) su dvije shizmatičke PC – Ruska i Srpska. Mi, Hrvatski arhiepiskop Aleksandar u više smo navrata u našim člancima pisali da proslava Božića 7. siječnja nije niti u hrvatskoj, niti u srpskoj nego u jugoslavenskoj tradiciji. Oni pismeni, koji su naše članke pročitali shvatili su o čemu je riječ. A svi ostali (pa i cijeli državni vrh RH) govore o proslavi „pravoslavnog" Božića 7. siječnja. Nije bitno da sam pojam pravoslavni Božić ne postoji jer ne slave ga ni svi pravoslavci na isti nadnevak. Već dva dana hrvatski mediji, koje nisu primijetili kako je HPC proslavila Božić 25. prosinca 2023. i Bogojavljanje 6. siječnja 2024., uporno pišu o nekim domjencima povodom „pravoslavnog" Badnjaka uoči nadolazečeg „pravoslavnog" Božića. Vjernici znaju da je zadnji dan prije Božića po bilo kojem kalendaru strogi post kad se ne smije skoro ništa jesti, nikako piti alkohol ili sudjelovati u nekim veselicama jer se mora molitveno pripremiti za božićnu liturgiju. Mi se izbjegavamo oglašavati o političkim događajima, ali su ovih dana baš oni, koji jesu vjernici od nas to zatražili jer su bili zbunjeni povodom najavljenih domjenaka uoči „pravoslavnog" Božića. Tako je 6. siječnja u hotelu Westin u Zagreb u organizaciji Srpskog narodnog vijeća održan domjenak povodom „pravoslavnog" Badnjaka (po dvadeseti puta), na kojem su bili prisutni i predstavnici SPC – Pakrački episkop padobranac Jovan i administrator (nije mitropolit nego vršitelj dužnosti) episkop Boris, koji je tim povodom doputovao iz Argentine jer on je Buenosarieški mitropolit. U isto vrijeme je Predrag Mišić, koji je vjerojatno nadahnut idejom da ukrade „show" svom uzoru Miloradu Pupovcu, u nekom mjestu pored Splita već drugi put organizirao alternativni domjenak na istu temu – povodom „pravoslavnog" Badnjaka. Mišić je nedavno uglednom dobrotvoru iz Australije rekao da je on već registrirao HPC (u stvarnosti je osnovao Udrugu Hrvatski pravoslavni centar – UHPC) što ja, Hrvatski arhiepiskop Aleksandar ne želim učiniti. Na taj domjenak mi nismo pozvani, a sve i da jesmo, uz najbolju volju ne bi se mogli na njega odazvati. Razlozi za to su sljedeći: HPC se davno odlučila za potrebe nepomičnih blagdana prihvatiti ispravljeni Julijanski kalendar, čiji je autor Hrvat pravoslavne vjere Milutin Milanković (Milankovićev kalendar), koji je u istu svrhu prihvaćen i od većine pravoslavnih crkvi. Po tom kalendaru Božić istovremeno slave i Carigradski patrijarh i rimski Papa, pa tako i HPC, što znači da je za nas Badnjak (i Božić) već prošao. Kad slave shizmatički Rusi i svetosavci, nas se ne tiče. Drugo, što je važnije, je to da je taj dan strogi post, što znači da nema nikakvog slavlja tog dana jer je on priprema za božićno slavlje. Kad sam već davne 2016. povodom podnošenja zahtjeva za upis u Evidenciju vjerskih zajednica RH započeo prikupljati potpise, nazvao sam Mišića i zamolio da prikupi potpisa u Vukovaru koliko može za registraciju HPC. Odbio je, rekavši da strahuje da će ga ubiti. Ne samo da nije prikupio ni jedan potpis, nego se nije ni sam usudio potpisati. Mišić, koji nikad nije bio član HPC iznenada se prije godinu i pol ohrabrio i objavio da počinje prikupljati svećenike, koje će on sam educirati. Kako će to on, koji po struci izgleda zidar(?) učiniti nije jasno, ali ga nitko ni ne pita. Možda će Hrvatska ući u svjetovnu povijest kad njoj građevinac stvori crkvu?! Sad je Mišić najavio kako će se on odvojiti od SPC što implicira da je on još uvijek jedan od članova te tzv. SPC u Hrvatskoj (koja na Popisu 2021. ima samo 1518 članova) i koji će se evo u nekoj budućnosti od nje odvojiti. Nije jasno zašto je to bilo kome bitno. Zajedničko za oba domjenka je to da im se je odazvao cijeli hrvatski državni vrh, svi oni koji nisu znali pročitati moje članke o crkvenom kalendaru a izgleda nisu niti vjernici kad se odazivaju na poziv na banket na dan kad je strogi post. Pripadnici tog hrvatskog državnog vrha dobro znaju da je POSTOJEĆA HPC postala nezaobilazni faktor, još više nakon presude VUS-a u njenu korist protiv NEZAKONITE negativne odluku MPU. Sve njih smo godinama redovito pozivali na blagdanske liturgije, ali nikad se nisu odazvali – na liturgiju ne, ali na banket, di se jede i pije – DA! Možda je najbolje da se u budućnosti na nadnevak 6. siječnja umjesto posta i nemrsa proglasi neki dan za jesti i piti uz pjesmu i ples, ali za cijeli hrvatski narod jer on ionako sve to plaća iz svog hrvatskog državnog proračuna.
„Oprosti im Gospode (svi) oni ne znaju što rade"(Luka 23 : 34). HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/ Vjerojatno to nije na korist samom Arhiepiskopu, ali zadaća mu je da Hrvate uči o njihovoj povijesti. Kad kažem Hrvate vjerujem da znate za moju podjelu na Hrvate i one koji kažu za sebe da su Hrvati. U tom smislu gledam I "Hrvatski tjednik" od 27. prosinca 2013. I pitanje s naslovnice: Imaju li birači dovoljno časti, samopoštovanja i nacionalnog ponosa da vrate Hrvatsku Hrvatima (Usporediti s naslovom moje knjige: J. Pečarić, Vratiti Hrvatsku narodu: Portal dragovoljac.com, 2020.: https://www.dragovoljac.com/index.php/pecaric/20640-akademik-pecaric-vratiti-hrvatsku-narodu) S druge strane radujem se i što je na tom domjenku istaknuto: Bugarska, Rumunjska ... zašto ne i Hrvatska pravoslavna crkva? Za Jutarnji list Mišić je kazao kako je glavni cilj udruge osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. "U svakoj državni pravoslavna crkva je koncipirana na autokefalnosti. Ako mogu biti bugarska, rumunjska, makedonska, grčka i sve ostale autokefalne pravoslavne crkve, onda i u Hrvatskoj treba postojati upravo takva pravoslavna crkva. Na ovaj način mi se u principu želimo odvojiti od Srpske pravoslavne crkve jer ne pripadamo toj crkvi niti svetosavlju, a razlozi su jako dobro poznati. Oni su tijekom Domovinskog rata širili netrpeljivost prema drugim narodima, a naročito prema hrvatskom narodu", istaknuo je. Da, opet o nekoj mojoj knjizi: J. Pečarić, Priznajte Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu!, dragovoljac.com, 2023: https://www.dragovoljac.com/images/minifp/HPC1.pdf https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/
Akademik Josip Pečarić |
