| |
komunizam U XX. i XXI. stoljecu XXI. - 052 - glava
agrarna izbjeglica
dragutin
U
2022 - 1956 = 66
* * * = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = XXI. - 052 – glava:
20231119_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-14.docm 20231121_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-15.docm 20231123_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-16.docm 20231124_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-17.docm 20231125_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-18.docm 20231128_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-19.docm 20231129_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-20.docm 20231201_Pecaric_Bekavac_Jasenovacki_Popis-LAZNE_ZRTVE.docm 20231206_Pecaric_SARAFCIGEROM_i_DALJE_na_BRANITELJE.docm
x
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/AGIZ-dragutin_ZDS---2022.htm
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
20231119_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-14.docm 2023-11-19 HOS NIJE PAO: POBJEDA HRVATA!
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-14.) „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
"Tko
ne poštuje HOS Tim njegovim riječima završava tekst:
BIT ĆE NA ČELU KOLONE SJEĆANJA: OVO SU ČINJENICE KOJE TREBATE ZNATI O HOS-U https://narod.hr/hrvatska/bit-ce-na-celu-kolone-sjecanja-ovo-su-cinjenice-koje-trebate-znati-o-hos-u Cijeli tekst dajem u Prilogu a on se nadovezuje na tekst Tihomira Oreškovića, koji je bio čelnik ratnoga Kriznog stožera u Gospiću 90-ih, a zapravo to mu je prvi javni nastup u 32 godine: Sram vas bilo, političari svih fela, Što vi uopće znate o HOS-ovcima
NE DIRAJTE MI HOS
S njima sam obranio Gospić i Koraće i Bijelo Brdo, pa Derventu Hrvatski tjednik,16. 11. 2023. Posebno mi je drago jer je u tekstu dana slika:
Rečenica Siniše Glavaševića koja je dana odmah ispod naslova u svim mojim tekstovima PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED. Nisam primijetio da ju je ovih dana netko spomenuo. Vjerojatno se ljudima činilo da nije u redu posebno izdvajati jednu postrojbu jer herojske su sve one i svi oni koji su branili Vukovar. Ali činjenica jest da ih je izdvojio Siniša Glavašević! On i ne mora biti u pravu, ali Penava i ostali su ove godine njih stavili na čelo kolone jer su ih drugi izdvojili. Izdvojili su ih Pupovac, njegova desna ruka Plenković, cijela vlada i dobar dio oporbe. Izdvojili su ih, napadali svo vrijeme, uklonili spomen obilježje palim HOS-ovcima jer ima od hrvatske države odobren simbol, a ove godine obilježili DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI hapseći ih. Ne čudi zato ni nova pjesna dr. Jura Burića:
I NIJE TE SRAM I nije te sram Hoditi putem Kojim su heroji Hodili nekad I nije te sram Dok si bio sam U dalekoj zemlji Ispijajuć kave Dok su heroji U paklu rata Branili grad Pokapali brata I nije te sram Što si se skriv'o Dok su se drugi Borili hrabro Jeli ti barem Danas krivo Il' te baš briga Nije tvoj nivo Upitaj sebe Kad budeš sam U nekoj noći Ili pred zoru Je li te sram I Hoćeš li Moći S takvom sramotom Pred Sudca Doći
dr. Jure Burić 18. Studenog 2023.
U koloni se čula i pjesma Ivice Bošnjaka o onom koji se ponašao suprotno od ovog u pesmi Jura Burića:
KOLONA SJEĆANJA VUKOVAR 2023. Moj Penava imenjače, Odavno sam jednom knjigom pokazao kako se treba odnositi u takvim slučajevima. Kada su na udaru bili Hercegovci proglasio sam sam sebe Hercegovcem: J. Pečarić, Hercegovac iz Boke / Što sam govorio o Hrvatima BiH, Zagreb, 2003. Tada sam sam sebe poistovjetio s napadnutima, a s napadanim HOS-ovcima su me slikom poistovjetili drugi, na što sam itekako ponosan:
Vjerujem da je to zbog mojih knjiga o HOS-ovcima i HOS-u: 1. M. Kovačević i J. Pečarić, Thompson u očima hrvatskih intelektualaca – Bilo je i to jednom u Hrvatskoj, Fortuna, Zagreb, 2008. 2. J. Pečarić, Hajka na Thompsona, Zagreb, 2012. 3. J. Pečarić, Thompson – pjesmom za Hrvatsku, Zagreb, 2017. Str. 409. 4. J. Pečarić, HOS, Portal dragovoljac.com, 2021.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/HOS3.pdf 5. J. Pečarić, 'Bojna Čavoglave' / Thompsonofobija, Zagreb, 2022. str. 404. 6. J. Pečarić, IX. Bojna "Rafael Vitez Boban", Zagreb, 2022., str. 349. Ili niz knjiga o pozdravu ZA DOM SPREMNI. Niz knjiga u kojima se pokazuje kontinuitet napada na HOS i HOS-ovce i njihov pozdrav koji je odobrila hrvatska država. Sve u duhu druge rečenice koju stavljam ispod spomenutog naslova – onu redara koloni Vlade u Vukovaru 2013.: „Pustite da prvo prođu Hrvati". Zapravo sjajna potvrda moje podjele na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati. Meni je draga ta ideja o dvije kolone, bez obzira što ovim koji samo kažu da su Hrvati s jednom kolonom bit će među Hrvatima, pa netko može doista i pomisliti da oni to jesu. S drugom kolonom samo bi sebe postavili na mjesto koje im pripada, jer svi znamo da je Peđa u pravu: Oni ne poštuju žrtvu i nisu u Vukovaru zbog te žrtve. Da je poštuju ne bi se tako odnosili prema HOS-ovcima i braniteljima uopće Mislili su da su Hrvati toliko glupi da mislr kako su bolji političari od heroja. Penava ih je naučio: shvatili su da ne smiju otvoreno i sada pokazati da samo kažu da su Hrvati. I eto ih u koloni ove godine. Pokazali su da se boje znaka HOS-a kao fašistički agresori na Dubrovnik s kojima su se poistovjetili. Jer tako gazde traže. I dobili su: DAN SJEĆANJA U VUKOVARU: 150.000 LJUDI U VELIČANSTVENOJ KOLONI SJEĆANJA A na čelu kolone su bili HOS-ovci:
https://direktno.hr/domovina/najveca-kolona-sjecanja-kroz-vukovar-proslo-150-tisuca-ljudi-331596/
A doista je nevjerojatna ta priča iz ratnog Dubrovnika odakle su tražili da im se pošalje još HOS-ovaca za obranu GRADA. -Nemamo ih više, odgovorili su im, -Pa onda nam pošaljite njihove oznake jer neprijatelji umru od straha kada vide taj znak. Zar nije danas slično i sa pripadnicima naroda koji je izvršio fašističku agresiju na Hrvatsku i njihovih slugu u RH? Panično se boje tog znaka i ne prestaju ga napadati. A normalno je da se tog znaka onda boje i srpske sluga u RH, zar ne? I zato je dobro skupljati tekstove o HOS-ovcima. Da ih srpske sluge pročitaju i nauče: Da, trebate se bojati HOS-ovaca i danas. Kad njih dirnete kao u Kninu - dobijete odmah ovo i Vukovaru i u Škabrnji. Da, dođe rekordan broj ljudi. Navijači koje također hapse i zbog pjesama kada se vlast boji i pogledati srpske zločince, a kamoli hapsiti ih su sa svojim narodom:
MNOŠTVO BAD BLUE BOYSA POKLONILO SE ŽRTVAMA VUKOVARA: OKUPILE SE I OSTALE NAVIJAČKE SKUPINE
HRVATSKI NAVIJAČI PJEVALI U ČAST VUKOVARA: RAZVILI I TRANSPARENT S EMOTIVNOM PORUKOM
A u Splitu im je zahvalila ona čiju sliku iz Vukovara zauvijek pamtimo: DJEVOJČICA U PLAVOM KAPUTIĆU U VUKOVARSKOJ KOLONI U SPLITU: RASPLAKALA SE I ZAHVALILA TORCIDI
Istina i srpske skuge imaju koristi. Vidimo – opjevani su. I od dr. Burića i g. Bošnjaka.
Josip Pečarić
PRILOZI BIT ĆE NA ČELU KOLONE SJEĆANJA: OVO SU ČINJENICE KOJE TREBATE ZNATI O HOS-U 17. studenoga 2023.
Foto: Fah
Hrvatske obrambene snage, ponekad zvane i Hrvatske oružane snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim postrojbama koje su djelovale u Domovinskom ratu. Tamo gdje drugi nisu htjeli ili smjeli, tamo su išli bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga. Od prošlog tjedna traju napadi na gradonačelnika Vukovara i predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penavu zbog odluke Odbora za obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara da ove godine Vukovarsku kolonu sjećanja predvode Hrvatske Obrambene Snage (HOS). Osim toga, sporan im je bio i poster kolone sjećanja jer je iz njega, kako neki kažu, "iskočilo" veliko slovo U. A spominjalo se i da obitelj Jean-Michele Nicoliera nije dopustila korištenje njegove fotografije, što je njegov brat Paul demantirao.
Kad je i kako osnovan HOS? Elitna jedinica Hrvatske vojske koja je podnijela veliki teret u prvim i najtežim danima obrane Hrvatske, osnovana je 25. lipnja 1991. godine, na samo proglašenje samostalnosti Hrvatske (Dan državnosti). Uz Hrvatsko vijeće obrane (HVO), i Teritorijalnu obranu BiH (TO BiH), činile su okosnicu otpora velikosrpskim snagama i u Bosni i Hercegovini. HOS se u Hrvatskoj integrirao u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske. Hrvatske obrambene snage službeno su osnovali Dobroslav Paraga, Ante Paradžik, Alija Šiljak i još neki članovi tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik bio je njegov prvi načelnik. HOS-ov Ratni Stožer bio je smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.
Na kojim su bojištima sudjelovali? Hrvatske obrambene snage (HOS), ponos hrvatskoga naroda, vojne su jedinice koje su branile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od velikosrpske agresije na svim najtežim bojištima, od Vukovara, Dubrovnika i Srđa, Škabrnje, Gospića, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, cijele Dalmacije. U Zagrebu sudjeluju u borbama s JNA i oslobađanju vojarni Borongaj i tzv. Maršalke, a bore se i diljem BiH-a do Sarajeva, Kupresa, Livna, Mostara i doline Neretve, Jajca, Bosanske Posavine, područja srednje Bosne, sudjeluju i u oslobađanju doline Neretve 1992.
HOS-ovci su među prvima krenuli u obranu napadnute Domovine, i bili prvi u napadu a zadnji u povlačenju. U Domovinskom ratu Hrvatsku je branilo 3000 pripadnika HOS-a i gotovo nije bilo ratišta na kojem nije bilo postrojbi HOS-a. Mnogi HOS-ovci tijekom rata položili su živote za slobodu domovine dok su također mnogi ostali teški invalidi. Tekst se nastavlja ispod oglasa Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iz 2004. HOS-ovci su priznati kao punopravni hrvatski branitelji i dio Oružanih snaga RH.
U samo par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a Pripadnici HOS-ovih postrojbi "nisu se borili za nikakvu fašističku tvorevinu već su branili Hrvatsku od jugovojske i četnika koju su nosili crvenu zvijezdu petokraku", podsjetili su ranije iz Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (UDHOS). "Znate li da je samo u par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a?", naglasili su tada iz Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga.
Jean-Michel Nicolier i Thompson su bili HOS-ovci "Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu", rekao je Jean-Michel Nicolier. Samo par sati prije svog smaknuća Nicolier je francuskim novinarima na upit što za njega simbolizira Vukovar rekao: "Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu". Pred njihove kamere stao je u studenome 1991. u Vukovarskoj bolnici. "Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao", kazao je novinarima Jean-Michel koji je postao jedan od simbola vukovarske patnje. "To je moj izbor, i u dobru i u zlu", poručio je zašto je došao pomoći Hrvatskoj u obrani od srpskog agresora, odgovarajući novinarima u vukovarskoj bolnici, u kojoj je završio nakon što je ranjen na najtežoj gradskoj bojišnici Sajmištu. Jean-Michel Nicolier imao je 25 godina i bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Republiku Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine došao je u Zagreb, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu kod Duge Rese s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovar. Jean-Michel ubijen je 20. studenog na Ovčari. Njegov ubojica bio je Spasoje Petković Štuka, tada 18-godišnjak i jedan od glavnih egzekutora ranjenih civila i hrvatskih branitelja u Vukovaru. Štuka je na slobodi zahvaljujući statusu zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca optuženih za Ovčaru. Sam je priznao cijeli niz zločina, od kojih je jedno bilo i ubojstvo Jean-Michela kojem je pucao u zatiljak. Posmrtni ostatci Jean-Michela još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.
Jedan od pripadnika HOS-a bio je i popularni pjevač Marko Perković Thompson, autor legendarne pjesme Bojna Čavoglave, koja je podizala borbeni moral hrvatskih vojnika u najtežim trenutcima i ostala simbol borbe hrvatskog naroda za slobodu.
Što drugi kažu o njima? Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih Hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, jednom prilikom je gostujući u Bujici na Z1 televiziji istaknuo: "Pripadnici HOS-a bili su pripadnici oružanih snaga RH i mislim da majice HOS-a imaju mjesta u svim mjestima Hrvatske, a ne samo na grobljima. Bio sam pripadnik HOS-a, 106. i 130. Brigade HV-a. I u Vukovaru sam bio u majici HOS-a. S ponosom ističem da sam bio pripadnik HOS-a!". "Hvala Ivanu Penavi što je tako jasno stao u obranu časti, zasluga i junaštva HOS-a u Domovinskom ratu. Koliko je jadno odricati se onih koji su te branili po cijenu svog života. Zahvalna sam da ćemo u Vukovaru 18.11. imati priliku hodati iza HOS-ovaca i stati iza njih. To je najmanje što možemo", objavila je dr. Željka Markić, izvršna direktorica U ime obitelji prije nekoliko dana. I vukovarski branitelj Srbin Predrag Peđa Mišić poslao je jasnu poruku o HOS-u podržavši Ivana Penavu: "ALO GRADONAČELNIČE "Tko ne poštuje HOS https://narod.hr/hrvatska/bit-ce-na-celu-kolone-sjecanja-ovo-su-cinjenice-koje-trebate-znati-o-hos-u
'ZOVITE SKEJU I HOS': JUNAŠTVO MARKA SKEJE I 9. BOJNE HOS-A U OBRANI ŠKABRNJE 1993. GODINE Viktor Peterlin 18. studenoga 2023.
Foto: fah
Škabrnja, selo u zadarskom zaleđu, jedan je od najvažnijih simbola Domovinskog rata. Ključno ime koje se veže za obranu Škabrnje je ono Marka Skeje. Za Hrvatsku Škabrnja predstavlja mjesto stradanja i okrutnih zločina velikosrpskih agresora, ali i mjesto junaštva i bespoštedne obrane za što su najzaslužniji zapovjednik Skejo i njegova 9. bojna HOS-a.
Velikosrpska agresija i rat u zadarskom zaleđu Domovinski, obrambeni rat protiv velikosrpske agresije započeo je 1991. godine. Kao početak najčešće se uzima akcija "Plitvice 1991.", poznatija i kao "Krvavi Uskrs". U njoj je 31. ožujka ubijen prvi hrvatski redarstvenik Josip Jović. Te 1991. godine rat je bjesnio diljem Hrvatske. Od Dubrovnika do Vukovara. Cilj sprskih vojnih snaga bila je tzv. crta Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Bila je to zemljopisna crta poznata kao jedna od "zapadnih granica" projekta Velike Srbije. Velikosrpski planovi uključivali su etničko čišćenje nesrpskog stanovništva s područja Republike Hrvatske omeđenog tom crtom. Malobrojni su se hrvatski branitelji herojski odupirali višestruko nadmoćnijem neprijatelju.
Zločin u Škabrnji 18.11.1991., oslobobađanje, pa ponovna okupacija 1993. Mjesec studeni za Hrvatsku posebno je tužan. Mjesec je to 1991. godine u kojem je velikosrpska agresija na Hrvatsku bila na vrhuncu. Okupirano je na stotine mjesta. Ubijene su tisuće nedužnih ljudi. I prognani deseci tisuća muškaraca, žena i djece. Uz Vukovar, jedan od najvećih zločina počinjen je u Škabrnji. Tamo je 18. studenog ubijeno 15 hrvatskih branitelja i 43 stanovnika mjesta. Stradanje je to koje se urezalo u kolektivnu memoriju hrvatskog naroda. I koje se svake godine na priličan način obilježava "Kolonom sjećanja". Manje je poznato da je Škabrnja čak 2 puta padala u srpske ruke. Prvi put spomenutog 18. studenog 1991. A drugi put 22. ožujka 1993.. Naime, Škabrnja je oslobođena u oslobodilačkoj operaciji Maslenica u siječnju 1993, da bi opet pala u srpske ruke nakon preko 40 dana herojske obrane. Vodila ju je 9. bojna HOS-a predvođene zapovjednikom Markom Skejom Pobunjeni Srbi organizirani i naoružani od Jugoslavenske narodne armije, JNA potpomognuti dragovoljcima, četničkim skupinama iz Srbije napadali su na razne načine i iz raznih smjerova. Uz istočnu Slavoniju posebno je teško bilo na bojištu u zadarskom zaleđu. To je područje bilo od izuzetne geografske važnosti za prometnu povezanost sjevera i juga Hrvatske. Također, radilo se i o području sa značajnim udjelom srpskog stanovništva koje je, u najvećoj mjeri, ustalo u pobuni protiv legalne hrvatske vlasti. Na tom su području mjesta poput Benkovca, Nadina, Škabrnje doživjela i po nekoliko puta za vrijeme rata okupacije i zločine, oslobađanja od strane hrvatskih snaga i opet okupaciju i zločine. Sve dok veličanstvena vojno-redarstvena akcija Oluja nije najveći dio hrvatskog teritorija vratila pod hrvatski stijeg.
Foto: fah
Poziv generala Gotovine Skeji i HOS-u Škabrnja i druga mjesta zadarskog zaleđa oslobođena su u maestralnoj oslobodilačkoj operaciji "Maslenica" u siječnju 1993. godine. Bila je to jedna od najbitnijih operacija Hrvatske vojske u cijelom Domovinskom ratu. Rezultirala je ponovnim povezivanjem sjevera i juga Hrvatske. Međutim, Škabrnja nije ostala trajno u hrvatskih rukama. Iako oslobođena, Škabrnja je bila u gotovo potpunom okruženju velikosrpskih agresora čija je vatra neprestano prijetila malobrojnim braniteljima. Vojno strateški bez prevelikog značaja Škabrnja je predstavljala simbol. Za agresora "srpsku Dalmaciju". Za Hrvate simbol stradanja i obrane cijele zemlje. Zbog toga je Škabrnja bila stalna meta četničkih snaga. Upravo zbog njenog simboličkog značenja, a svjestan teške vojne situacije, Ante Gotovina tadašnji zapovjednik zbornog područja Split, u pomoć s južnog bojišta pozvao je "Skeju i HOS". Dana 28. siječnja pod okriljem noći prvi hosovci 9. bojne HOS-a "Rafael Boban" ušli su u Škabrnju koju su zbog svoje okruženosti neprijateljskim snagama i minskim poljima nazivali "mišolovkom". > Grupa Croatica ima pjesmu posvećenu HOS-u: Poslušajte kako zvuči
U iduća 43 dana hosovci, njih tek osamdesetak, na herojski su se način odupirali višestruko nadmoćnijem neprijatelju nanoseći mu velike gubitke. Zbunjeni nesebičnom hrabrošću branitelja i nesrazmjernim gubicima među agresorske redove, redom elitne vojnike "Alfi" kapetana Dragana i "Tigrova" Željka Ražnatovića Arkana, uvukao se strah od HOS-ovaca i Marka Skeje. Posebnom se hrabrošću u diverzantskim akcijama duboko iza neprijateljskih linija istaknuo Thomas Crowley "Irac" priskrbivši si time legendaran status u braniteljskoj populaciji. Osim "Irca" 9. bojnu popunjavali su i drugi strani borci koji su, revoltirani velikosrpskim zločinima i pravednim oslobodilačkim ratom, dolazili braniti Hrvatsku iz Ukrajine, Francuske, Španjolske... Nakon 43 dana obrane HOS-ovci su, u redovnim vojnim rotacijama, izašli iz Škabrnje i otišli na odmor. Agresor je rezultatom špijunskih akcija doznao za rotaciju i odlazak HOS-ovaca te je u idućih nekoliko dana pokrenuo silovit napad. Škabrnja je ubrzo ponovno pala u neprijateljske ruke. Trajno je oslobođena VRO Oluja u kolovozu 1995. godine. 9. bojna HOS-a
9. bojna HOS-a tijekom Domovinskog rata istaknula se svojom hrabrošću. U početku je bila samostalna u sklopu "Hrvatskih obrambenih snaga" nastalih u procesu formiranja dragovoljačkih jedinica. Kao stranačka vojska HSP-a. Od 1992. djeluje u sastavu 114. brigade HV-a zadržavši pritom razinu autonomije i različitosti. Ona se ogledala prije svega u amblemu HOS-a i pozdravu "Za dom spremni" koju su pripadnici 9. bojne s ponosom nosili na svojim uniformama. Kroz 9. bojnu je tijekom rata prošlo preko 2500 vojnika, od kojih je 46 poginulo, a preko 300 je ranjeno. Postrojba je sudjelovala u svim najvažnijim vojnim akcijama rata: zima 94, ljeto 95., Oluja, obrana Škabrnje... Zapovjednik postrojbe bio je legendarni Marko Skejo. Rođen 1956. godine u Drnišu. Od 1991. do 1994. zapovijedao je bojnom. Godine 1994. postaje zapovjednikom cijele 114. brigade HV-a. Skejo je svoje bojovnike uvijek vodio iz prvih redova zaradivši time poštovanje svih branitelja. Zbog svoje neustrašivosti i fantastične borbe dolazak 9. bojne na ratišta od ostalih je branitelja uvijek je pozdravljan s oduševljenjem i novom nadom. Sa srpske je strane on redovito, znajući priče o Skeji i njegovoj bojni, promatran sa strahom.
Priznanja HOS-ovcima Priča o obrani Škabrnje priča je o neustrašivosti i požrtvovnosti zapovjednika Marka Skeje i njegove 9. bojne HOS-a "Rafael Boban" koji su 43 dana odolijevali neusporedivo jačem i brojnijem neprijatelju. Oni su si ovom, ali i drugim maestralnim vojnim akcijama u kojima su sudjelovali osigurali važno mjesto u hrvatskoj povijesti i poštovanje svih Hrvata. Za Skeju i njegovu bojnu (inače dio 114. brigade HV-a) ne veže se nijedan ratni zločin te se o njima s pravom može govoriti kao o jednoj od najhrabrijih, najboljih i najčasnijih postrojbi hrvatske vojske. Zbog svega toga, a kao izraz posebne zahvalnosti zbog obrane njihovog mjesta Škabrnjani su 2020. jednoj od glavnih ulica u mjestu dali ime po 9. bojni "Rafael Boban". Foto: fah Osim u Škabrnji, 9. bojni na primjeren se način zahvalio i njihov Split. U samom centru grada podignut je spomenik od mramornog kamena visine preko 3 metra. Spomenik je djelo Damira Jakšića a krasi ga šahovnica okružena hrvatskim pleterom. Nažalost, ovaj spomenik u više je navrata bivao metom vandala, čije ponašanje nije naišlo na odgovarajući odgovor lokalne vlasti i policije.
VUKOVAR: U KOLONI SE ZAORILA PJESMA PENAVI, A SPOMINJE SE I PLENKOVIĆ 18. studenoga 2023.
Foto: Montaža: Narod.hr; izvor: Fah, Snimka zaslona
Deseci tisuća ljudi pridružili su se 25. Koloni sjećanja u Vukovaru kako bi obilježili sjećanje na najteži dan u novijoj povijesti kada je 1991. godine, nakon 87 dana nadljudskog otpora slomljena obrana Grada Heroja. Na čelu kolone bile su stjegonoše sa zastavama Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije, grada Vukovara te 204. vukovarske brigade. Potom hrvatski branitelji Vukovara zajedno s članovima poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih branitelja Vukovara na čelu s pripadnicima HOS-a koji su branili grad. Među mnogobrojnim građanima, u dugačkoj Koloni zaorila se i jedna domoljubna pjesma koju je napisao Ivica Bošnjak, u Crncu, 29. listopada 2023. >Bit će na čelu Kolone sjećanja: Ovo su činjenice koje trebate znati o HOS-u
Pjesma Ivanu Penavi Pjesmu Ivice Bošnjaka u Koloni je predvodio jedan građanin, a drugi su mu se pridružili. Pjesma govori o Ivanu Penavi i na kraju svima postavlja pitanje: čija je priča ljudima draža – Penavina ili Plenkovićeva? U pjesmi autor zahvaljuje gradonačelniku Vukovara, Ivanu Penavi jer se odvažio postaviti HOS na čelo Kolone sjećanja. On nadalje, u pjesmi navodi da je Penava s tim činom upravo ispunio želje branitelja. Nasuprot Penavi autor stavlja Plenkovića koji je, zajedno sa svojom vladom, u više navrata pokazao otpor prema organizaciji Kolone, od postera do HOS-a, preko izmišljanja nekakvih podjela i politiziranja Dana sjećanja. Ovo su riječi pjesme:
Kolona sjećanja Vukovar 2023. Moj
Penava imenjače,
>Zašto im smeta HOS? Evo tko je do sada predvodio Kolonu sjećanja u Vukovaru https://narod.hr/hrvatska/vukovar-u-koloni-se-zaorila-pjesma-penavi-a-spominje-se-i-plenkovic
20231121_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-15.docm 2023-11-21 HOS NIJE PAO: POBJEDA HRVATA! 2. (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED -15.) „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.) „Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Prvi dio teksta HOS NIJE PAO: POBJEDA HRVATA! Objavio je portal bezcenzure.hr: Zlatko mi je poslao svoj komentar: Poštovani, bila je to trenutna pobjeda Hrvata nad britanskom političkom kolonizacijom, ali ne i konačna pobjeda hrvatskog naroda i oslobođenje od te zločinačke politike. Britanci-Englezi su isporučivali jugo-komunističkim koljačima i zločinačkoj vladi stotine tisuća izbjeglica, počinivši neviđeni poslijeratni zločin koji nije nikada kažnjen, i sada ga skrivaju nastavkom vladavine komunista i velikosrba u RH. Treba javno optuživati njihovu zločinačku politiku i lažnu povijest, na svim mogućim domoljubnim snagama da to svijet sazna. Jasno je da iz samog naslova slijedi Zlatkova tvrdnja iz njegove prve rečenice, ali ostatak daje dvije tvrdnje koje malo koji komentator ne zaboravlja istaknuti u svojim komentarima: 1. Vlast u RH su instalirali svjetski moćnici; 2. Bitan čimbenik u takvoj vlasti je insistiranje na lažnoj povijesti. Vlast zbog činjenice da su samo sluge svjetskim moćnicima ne može odustati od takve politike jer bi izazvali bijes kod gazda kojima služe. Zato nas sada očekuje, zapravo je počela kampanja napada na one koji su im se suprotstavili. Činjenica da su zbog toga što je narod prepoznao njihovu politiku i došao u tako velikom broju i u Vukovar i u Škabrnju ne može utjecati na sluge u RH. Jeste li zaboravili napade na Josipa Šimunića? Sjetite se samo pola milijuna ljudi u Zagrebu koji su, isto tako kao sada u Vukovaru, pokazali svoj ponos na povratku Vatrenih iz Rusije. Isključili su Thompsonu mikrofon. I onda su malo po malo napravili takvu situaciju da bez posljedica nešto slično naprave i prošle godine ali Lovrenu zbog Thompsonove pjesme. A kad nema bitnih posljedica za vlast zbog takvog ponašanja onda i hapse u Kninu na dan kada je RH proglasila blagdan da bi se zahvalili tima koje ova vlast hapsi. Na kraju im smetaju ti isti HOS-ovci na čelu kolone u Vukovaru. Koliko je jadno biti sluga pokazuje istovjetnost politike ovih na vlasti i mnogih iz oporbe sa Srbima: MATEA JELIĆ NA UDARU SRPSKIH MEDIJA: 'PROŠETALA JE VUKOVAROM SA SIMPATIZERIMA USTAŠKOG POKRETA' 21. studenoga 2023.
Hrvatska zlatna olimpijka Matea Jelić ponovno na meti dijela srpskih medija. Ovih dana posjetila je Vukovar i sudjelovala u Koloni sjećanja što je zasmetalo Srbima. Matea Jelić hrvatska je tekvandoašica. Osvojila je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 2020. Članica je splitskog TK Marjan. Slike iz Vukovara Matea je objavila na Instagramu, a onda je krenuo napad srpskog medija.
Mondo: 'Akcija koja bi joj mogla uništiti reputaciju' "Matea je proteklih dana bila dijelom nove akcije koja bi joj mogla uništiti reputaciju – zajedno sa simpatizerima ustaškog pokreta koji su skandirali "Za dom spremni" i širili šahovnice s prvim bijelim poljem, Matea je prošetala Vukovarom", piše srpski Mondo, koji često napada hrvatske sportaše koji pokazuju domoljublje. "Na dan koji se u Hrvatskoj obilježava kao "pad Vukovara", odnosno 18. studeni, u centru grada i ispred vodotornja koji je jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola, okupili su se Hrvati koji su imali nekoliko neprikladnih ispada. Na 32. godišnjicu od kako su jedinice JNA ušle u grad koji se nalazi nedaleko od današnje granice sa Srbijom, hrvatska sportašica bila je dijelom grupe koja je u prvom planu isticala simbole iz mračne prošlosti hrvatskog naroda i NDH, države koja je na tim prostorima postojala kao Njemačka tijekom Drugog svetskog rata", dodaju u članku.
Matea često na udaru Inače, srpski mediji i ranije su je napadali. Prozvali su je zbog izjave da želi spojiti svoj doček nakon osvojene zlatne medalje u Tokiju s Olujom, a smeta im i što sluša "kontroverznog hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona".
Nema dvojbe da je Matea Hrvatica i ne spada u one koji za sebe samo kažu da su Hrvati. A ni ljudi koji su došli u Vukovar. Ako ne shvate da im se ponavlja ista priča (Srpska priča) i da je jedino mogu promijeniti ako na vlast dođu Hrvati, a ne oni koji sam kažu da su Hrvati to će im se stalno i ponavljati. A Ivan Penava je zahvalio Hrvatima:
IVAN PENAVA ZAHVALIO HRVATIMA: HRVATSKI NARODE, HVALA ŠTO U SRCU I DUŠI NOSIŠ VUKOVAR 21/11/2023
U dostojanstvu, miru, domoljublju i zajedništvu proteklo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Koliko je jaka snaga hrvatskog naroda najbolje je pokazala najveća do sada, najljepša i najponosnija Kolona sjećanja.
Veliko hvala svima koji ste u subotu s nama bili u Vukovaru, ali hvala i svima koji su u gradovima diljem Hrvatske i svijeta, u vrtićima i školama, raznim drugim ustanovama, udrugama ili svojim domovima na razne načine odavali počast Vukovaru i svim njegovim žrtvama. Pozivam vas da u komentarima ostavite slike obilježavanja u vašim gradovima i da na jednom mjestu i na ovaj način pokažemo hrvatsko zajedništvo. Hrvatski narode, hvala što u srcu i duši nosiš Vukovar, napisao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
Da podjela, slična ovoj kako je ja vidim, postoji u RH vidljivo je i iz drugih komentara onih kolumnista koji su nedvojbeno Hrvati i sigurno nisu sluge (po želji svjetskih moćnika Srbi danas vladaju Hrvatskom pa rado njihove sluge u RH nazivam srpskim slugama). Ovdje ću dati što su o i oko kolone u Vukovaru pisali Javor Novak i Lili Benčik (njen tekst sam ja dobio uoči same kolone točnije Sat, 18 Nov 2023 03:44:33):
JAVOR NOVAK: VUKOVAR 1991.- 2023. 21 Studeni 2023
Čini se u Vukovaru su, na Dan sjećanja, svi dobili što su i zaslužili. Prilikom pristupanja polaganju vijenca kod spomenika žrtvama na vukovarskom groblju, iz potpune tišine jasno se čuo povik upućen Plenkoviću: „Izdajico!!" Nekoliko minuta kasnije, kad je vijenac polagao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, prolomio se pljesak! U nikada brojnijoj koloni sjećanja u Vukovaru i u razgovorima za HTV napokon je vraćen dio poštovanja herojskim braniteljima grada Vukovara: Hrvatskim obrambenim snagama HOS-u. Očekivano, Izbavitelj i Jandroković ni u danima posebna pijeteta, nisu mogli propustiti priliku ubirati političke bodove: održali su svoje govore prepune fraza. U djelima ih naravno nema ali na jeziku... Hvala zatim Milanoviću što uopće nije govorio. I još jednom hvala mu što je stao uz gradonačelnika Penavu i Domovinski pokret. Pa makar je to učinio i samo zato da bi podbadao Izbavitelja. Ali položio je bijelu svijeću, bez ikakvih državnih insignija, svijeću koja nema pripadnosti. To on kao predsjednik RH?! Hvala i Pupovcu i njegovim divama što i opet nisu došli u Vukovar u kolonu sjećanja. Ne smiju to oni zbog svog glavnoga grada. Beograda. Čini se u Vukovaru su, na Dan sjećanja, svi dobili što su i zaslužili. Prilikom pristupanja polaganju vijenca kod spomenika žrtvama na vukovarskom groblju, iz potpune tišine jasno se čuo povik upućen Plenkoviću: „Izdajico!!" Nekoliko minuta kasnije, kad je vijenac polagao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, prolomio se pljesak! Na misi pri pozdravljanju svih nazočnih, a na sam spomen Andreja Plenkovića, prolomili su se glasni i brojni zvižduci. I ponovno, na spomen imena Ivana Penave, prolomio se velik pljesak. Svakome njegovo. (...) Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje Nikada oprostiti, nikada zaboraviti. Pupovac, Jeckov i Šimpraga iskoristili su izjavu Stipe Mlinarića Ćipe iz Domovinskog pokreta da će živim zidom hrvatskih branitelja spriječiti još jednu provokaciju simpatizera okupatora, koji bi bacao vijence u Dunav. Iskoristili su to da ponovno govore o nekakvom odavanju počasti žrtvama, bizantinski preskačući činjenice: bili su to srbski okupatori i koljači nad gradom Vukovarom. Kao i prošlih godina: točno baš prije svehrvatskog obilježavanja vukovarske tragedije, Pupovac bi opet provocirao polaganjem srbskih vijenaca, srbskim žrtvama, u srbski Dunav. E ali nikada više. Gotovo je pa neshvatljivo da je Izbaviteljeva vlast tolike godine pristajala na to da se baš 17. studenoga u Dunav bacaju vijenci sa srbskim zastavama. Da se obilježava njihovo stradanje. Slavi se okupatora koji je stradao?! A u kolonu sjećanja na hrvatske žrtve ne dolaze! Hvala Bogu i tome je došao kraj. Nikada više Pupovac i njegove SDS ljepotice ne će vrijeđati žrtvu Vukovara. Ubilo nas je u pojam što ne će doći (ni ove godine) u kolonu sjećanja, ne smiju, ali ne od Ćipe, već od Beograda. Hvala Stipi Mlinariću Ćipi koji ih je razotkrio i otpilio. Ne će doći ni u Škabrnju. Morali su lani noću puzati i pipati po mraku ali ni to više ne dolazi u obzir. Ponosna im Škabrnja poručuje: „Ne dolazite ni noću ni danju! Nepoželjni ste. Čekamo ispriku". Dodao bih i pokajanje i informacije gdje su masovne grobnice sa žrtvama Hrvatima, a zatim čekamo i na plaćanje ratne odštete. Kad- tad sve će to doći na red. ♫ „Varaju se ki ne misle tako" ♫. Tek tada možemo razgovarati o oprostu i pomirenju. Točnije samo o suživotu. Kad bismo drugačije postupili bili bismo isto što i nenarodna vlast u RH koja zbog svoje trgovačke koalicije paktira s SDSS-om, danas SDS-om. Nije šija nego vrat. (...) https://www.dragovoljac.com/index.php/javor-novak/37465-javor-novak-vukovar-1991-2023
LILI BENČIK: VUKOVAR 32 GODINE POSLIJE 21 Studeni 2023
Vladajući se po mom mišljenju, da imaju imalo savjesti, etike i morala ne bi UOPĆE trebali pojaviti u Vukovaru. Nitko! Ni Predsjednik Vlade, ni Predsjednik države a ni Predsjednik Sabora ni cijela njihova svita. Nisu dorasli, nisu zaslužili koračati tim herojskim gradom. Svojim političkim djelovanjem, svojim životopisima nisu zaslužili koračati ulicama koje su heroji Vukovara branili. Nisu ma koliko mi tko zamjerio, ali definitivno nisu dostojni tih ljudi. Svojim prisustvom samo srozavaju njihovu hrabrost i junaštvo! Vukovar je simbol hrabrosti, simbol herojstva, simbol ljudske volje i želje za slobodom, simbol požrtvovnosti, simbol obrane od sila zla! A to zlo, zvano SRPSKI SVET nije pobijeđeno. To zlo i dalje ruje, i dalje provocira i dalje nije ništa naučilo. Nije naučilo da se jedan narod ne može uništiti unatoč ogromnoj sili, razaranju, uništavanju svega što predstavlja njegov identitet, njegov jezik, vjeru i kulturu. To zlo ima svoju petu kolonu u Hrvatskoj i upravo zato vladajući nemaju moralno pravo koračati Vukovarom, jer suradnjom sa tim zlom, svi se poginuli okreću u grobu. Za što su život dali? Za što su po logorima u Srbiji podnosili teška mučenja, torture, ponižavanja i smrt? Zar zato da ulicama njihova grada koračaju kolaboracionisti , bez imalo pijeteta prema njihovoj herojskoj borbi za život dostojan čovjeka. I sada Vladajući, ali i njihovi poslušnici, licemjerno govore o nekom jedinstvu? Kojem jedinstvu? Zar sa agresorima? 32 godine ne priznaju državu za koju su se branitelji Vukovara borili i izborili. 32 godine njima je glavni grad Beograd iz kojega su krenuli tenkovi obasuti cvijećem na Vukovar. 32 godine za njih je Vukovar „OSLOBOĐEN" 32 godine šute o masovnim grobnicama. 32 godine ne priznaju logore po Srbiji i nisu platili ratnu odštetu. 32 godine nisu vratili medicinsku dokumentaciju uzetu iz Vukovarske bolnice. 32 godine nisu vratili umjetničko blago koje su pokrali i odnijeli u Srbiju. 32 godine još ima nestalih, 32 godine djeca uče u odvojenim školama, 32 godine!? Ništa od navedenog u 32 godine nisu riješili i onda se vele-važno dovezu u skupocjenim limuzinama sa pratnjom i osobnim čuvarima koračati ulicama grada po kojima su se heroji borili za svaku ulicu i svaku kuću, bez dovoljno streljiva, bez dovoljno hrane i lijekova i bez luksuznih limuzina i osobnih čuvara. Da imaju imalo obraza, savjesti i srama ne bi se pojavili. Narodu koji će u Vukovar doći iz cijele Hrvatske odati pijetet i poštovanje poginulim braniteljima, njihova pojava ništa ne znači. Pogotovo zato što licemjerno dođu samo se pokazati sa svojom svitom i gomilom policajaca koji ih od tog naroda „čuva"!? Svim poginulim braniteljima Vukovara, Škabrnje i cijele Hrvatske , njihovim obiteljima i obiteljima nestalih moje duboko poštovanje, čast i zahvalnost! Laka im hrvatska zemlja! Počivali u miru Gospodnjem! Lili Benčik/ hrvatskepravice https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37466-lili-bencik-vukovar-32-godine-poslije Josip Pečarić
20231123_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-16.docm 2023-11-23 VLAST SE NARUGALA „DANU ZAHVALNOSTI" U KNINU PA SMO GA DOBILI U VUKOVARU (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED -16.) „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.) „Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Ima simbolike u toj inverziji Vukovar umjesto Knina jer puni naziv blagdana kojemu je simbol Knin je „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja". Srpsko-hrvatskoj koaliciji na vlasti u RH uspjelo je uništiti taj blagdan koji je postao svoja suprotnost jer se tog dana braniteljima pobjednicima odaje zahvalnost tako što ih vlast hapsi. Istina po novom ministru obrane Ivanu ANUŠIĆu koji je jedan od FAH IDIOTA u „Hrvatskom tjedniku" od 23. studenoga 2023.u Kninu nisu hapsili HOS-ovce već njihov pozdrav: 'HDZ nema problem s HOS-om, no ne možemo se identificirati s onima koji se služe pozdravom iz 1941- godine niti bi itko tko živi u Hrvatskoj, koja je dio Europske unije, to trebao moći.' HT: Dok ne kažete – je li iz 1991. kako razlikovati kad netko izvikuje pozdrav Za dom spremni – je li iz 1991. ili iz 1945. – zaključujemo zapravo da želite biti j...i i pošteni. Malo nekorektan odnos prema ministru obrane. Pa jasno je da on zna da je prvo bio Domovinski rat dakle godina 1991., kada je ZDS bio korektan pozdrav, pa onda Drugi svjetski rat i godina 1945. Kada je zbog ustaša postao nekorektan. Tako gazde kažu a gazde su uvijek u pravu, zar ne? I Jurica PAVIČIĆ iz Jutarnjeg lista je također FAH IDIOT: 'Famozne 'dvije kolone' vratile su se na velika vrata!' Šteta što Pavićić ne govori istinu. U koloni je bilo ljudi iz vlasti ali su se kao oni koji za sebe kažu da su Hrvati pomiješali s Hrvatima, pa im redar nije mogao kao one 2013. reći da prvo puste da prođu Hrvati. Ili Pavičić misli na činjenicu da su ih Hrvati prepoznali što pokazuje i kolumna glavnog urednika Hrvatskog tjednika Ivice Marijačića: KAKO JE PLENKOVIĆ SLOMIO ZUBE Na Vukovarskoj Koloni Sjećanja u kojoj je izviždan i dočekan kao izdajnik 200 tisuća Hrvata u Vukovaru i Škabrnji reklo je NE Plenkovićevim i Pupovčevim provokacijama i napadima na HOS i najljepši domoljubni pozdrav Za dom spremni. Je li ovaj debakl uvod u Plenkovićev zasluženi gibitak izbora sljedeće godine Zahvaljujući gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi njegov grad je izrazio svoju zahvalnost braniteljima-pobjednicima. Hrvatska pjesnikinja Marija Dubravac iz Australije mi je poslala i pjesmu o tome:
ZA DOM SPREMNIH VITEZOVA IMA!
Vukovarom sveta zvona zvone, Sto pedeset tisuć' ljudi, ide. Gle, na čelu goleme kolone, Sokolovi HOS-ovci se vide!
Nisu pali, a niti će pasti - (Zalud spletke pupovačkih snova). Ne uspješe sotonjarske vlasti Polomiti krila sokolova.
Ljudi Božji, koje li miline, Tko to laže da nema Hrvata? Ma ima ih širom Domovine, Div - junaci, brat do milog brata!
Ne bojmo se juda ni dušmana, Još nas diči ponos Zvonimira. Mi smo loza iz starog Irana, Jao onom tko nam međe dira.
Plamen svijeća siže k Nebesima, U spom onih što su za Dom pali. Miloj braći, mrtvim sinovima, Dužnu počast Hrvati su dali.
(Krv junaka namakla fotelje Slučajnima i anemičnima. Stog cijenite naše branitelje, Vi, koji ste sluge Briselcima). - Počivajte u miru Božjem i u srcima našim junački sinovi!
Pozz Vam i blagoslov časni naš profesore Joško! Bog Vas dragi poživio!
Marija Dubravac
A Mirela Pavić sve kaže jednom riječi:
Predivno Predsjednik HAZUDD-a dr. sc. Josip Stjepandić javio mi je za zanimljiv komentar ove serije mojih tekstova na twitteru:
A o toj povezanosti Vukovara i Knina govorio je i Slobodan Milošević na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije još 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja: Dva puta sam Hrvatskom Saboru slao prijedlog da se u nazivu blagdana 5. kolovoza doda i „Dan žalosti zbog pravljena zečeva od Srba". Naravno znao sam da se sluge na vlasti ne usude ni pomisliti na tako nešto. Itekako oni znaju da su im gazde oni svjetski moćnici koji su podržavali (blago rečeno) fašističku agresiju Srbije na Hrvatsku. Pravljene zečeva od 'njihove' vojske nikada nisu oprostili HRVATSKOM predsjedniku pa su napravili vlast u RH u kojoj je glavni čovjek Pupovac, a desna ruka mu je Plenković. A pripadnici naroda od čije su vojske hrvatski branitelji napravili vojsku zečeva im se danas zbog toga rugaju na svakom koraku. Tako se „Novosti, srpski „samostalni tjednik", 18. 11. 2023., na svom portalu, koji se financira iz hrvatskog državnog proračuna objavljuju: „Pijetete prema žrtvama pretvorio se u promociju ustaštva" zapravo rugaju hrvatskim vlastima jer su jadnici morali sudjelovati u koloni koja promovira ono što i sami tvrde: USTAŠTVO. U Prilogu dajem tekst: BILO BI ME SRAM DA ME PUPOVČEVE „NOVOSTI" HVALE https://www.tjedno.hr/bilo-bi-me-sram-da-pupovceve-novosti-hvale/ Ali nije sve ni tako loše za ove koji za sebe kažu da su Hrvati. Imaju puno slika sa zastavama HOS-a i amblemom HOS-a kojega su zatvarali u Kninu, a ne HOS-ovce ako je vjerovati novom ministru obrane.
Moći će lagati unucima da su bili uz HOS, tj. uz Hrvate, dok im s 'ponosom' (unuci neće primijetiti navodnike, zar ne) pokazuju ovakve slike kao što se ja ponosim ovom svojom:
Da, možda nauče unučad da je bolje znati tko si i da si uz narod u zemlji u kojoj živiš. Ponovit ću što sam svojevremeno rekao Račanu: Meni je bolje nego Tebi jer ja živim u zemlji čije ime volim, a Ti vladaš u državi čije ime ne voliš.
Josip Pečarić PRILOG
BILO BI ME SRAM DA ME PUPOVČEVE „NOVOSTI" HVALE „Među pripadnicima HOS-a nema ratnih zločinaca. Pojedincima se ne dopadaju naše odore, a takve smo nosili i u vrijeme velikosrpske agresije. Često nam nabijaju na nos II. svjetski rat, a većina od nas se tada nije ni rodila! Ne možemo nositi zvijezde petokrake kad smo se protiv njih borili u Domovinskome ratu. Ni milimetar se ne želimo odreći naše slavne prošlosti. Čudi me da oni koji danas „kukuriču" protiv HOS-a nisu bili s nama 1991." Napisao: Mladen Pavković Nakon što je mirno i dostojanstveno prošlo obilježavanje Dana žrtava Vukovara i Škabrnje pojedini mediji počeli su se natjecati tko će više ocrniti hrvatski dan ponosa i slave, odnosno dan kad je okupiran Vukovar, ali i Škabrnja. Pukovnik i ratni zapovjednik HOS-a Marko Skejo također je na „meti". Neki mu naprosto ne mogu oprostiti što je, kad je trebalo, sa svojim suborcima bio među prvima u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Danas kukuriču „Među pripadnicima HOS-a nema ratnih zločinaca. Pojedincima se ne dopadaju naše odore, a takve smo nosili i u vrijeme velikosrpske agresije. Često nam nabijaju na nos II. svjetski rat, a većina od nas se tada nije ni rodila! Ne možemo nositi zvijezde petokrake kad smo se protiv njih borili u Domovinskome ratu. Ni milimetar se ne želimo odreći naše slavne prošlosti. Čudi me da oni koji danas „kukuriču" protiv HOS-a nisu bili s nama 1991.,ili bolje rečeno za njih nikada nismo čuli sve do danas." „Neki su očekivali da će u Vukovaru i Škabrnji biti ekscesa, a na kraju mogli su vidjeti samo mirne i dostojanstvene Hrvate sa pregršt zastava na kojima je i službeni znak naše ratne postrojbe. U Kninu su nas zaustavili, ali u Vukovaru se nisu usudili to napraviti. Čestitam svojim suborcima i simpatizerima što su i tijekom komemoracije bili na razini zadatka, primjer ostalima. Kad je trebalo, branili smo i Škabrnju, a to također s ponosom često ističe moj prijatelj i suborac Marko Miljanić, zapovjednik obrane ovog mjesta, Junak Domovinskog rata. HOS je u Vukovaru odnio pobjedu, a da su nas tamo „zgazili", kako su neki planirali, tada bi se moglo samo postaviti pitanje" – tko je slijedeći na redu? O HOS-ovcima i meni kao ratnom zapovjedniku najgore pišu Pupovčeve Novosti. Bilo bi me sramota da nas takvi hvale- rekao je Skejo.
Zastave HOS-a Ni jedne godine nije bilo više ljudi, kao u subotu, 18. studenoga 2023., na 32. obljetnicu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, odnosno srbijanske okupacije Vukovara i Škabrnje. Kolone su bile dugačke nekoliko kilometara. U Vukovaru se isticalo na stotine zastava HOS-a. Nikome nije palo na pamet da ih makne, da ih zabrani, niti je toga dana ni jedan političar ili politikant izjavio nešto protiv. Pored toga, sve je prošlo bez incidenta, kojeg su prije svih priželjkivali razni pupovci i njima slični. Nu, dok su gotovo svi mediji istinito popratili događanja u Vukovaru i Škabrnji, Novosti, srpski „samostalni tjednik", 18. 11. 2023., na svom portalu, koji se financira iz hrvatskog državnog proračuna, (sic!), umjesto bilo kakvog komentara s obilježavanja okupacije u Vukovaru, pod naslovom, „Pijetete prema žrtvama pretvorio se u promociju ustaštva" donio je niz fotografija na kojima su snimljeni predstavnici HOS-a koji su mirno i dostojanstveno koračali ulicama ovog grada, kojeg su 1991. branili i koje su bile natopljene krvlju! Ovim činom nakladnik i uredništvo ovog propagandnog srpskog biltena, koji izlazi usred Zagreba, učinio je kazneno djelo mržnje, klevete i uvrede, kakve već dugo nisu zabilježene u hrvatskim medijima, pa se stoga očekuje i brza reakcija DORH-a, Hrvatskog novinarsko društva, ali i političara, jer je ovime debelo bačena ljaga na više od 150 tisuća ljudi koji su sudjelovali na obilježavanju dana okupacije Vukovara! Sve u režiji Milorada Pupovca! Ako je mirni i dostojanstveni skup u Vukovaru, na kojem su sudjelovali i svi najviši državni politički dužnosnici, bio „promocija ustaštva" onda što je ovo čime nas neprestano truje udruga Srpskog narodnog vijeća i njihov SDSS, marginalna politička stranka, koja je niknula pod vodstvom ratnog zločinca Vojislava Stanimirovića? Hoće li se na sve to oglasiti i DORH, tim prije što više od 150 tisuća ljudi nije sudjelovalo u nikakvoj promociji ustaštva, već u tuzi, jadu i boli, koju su nam nanijeli velikosrpski agresori? https://www.tjedno.hr/bilo-bi-me-sram-da-pupovceve-novosti-hvale/
20231124_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-17.docm 2023-11-24 JEDNOM SLUGA - UVIJEK SLUGA! (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-17.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.) „Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Naslov današnjeg nastavka je jedna moja stara izreka uz koju ide i JEDNOM IZDAJICA – UVIJEK IZDAJICA. Kao najvažniji čovjek vladajuće Srpsko-hrvatske koalicije Pupovac je rekao što misli o sudjelovanju 'hrvatskog' dijela koalicije kojoj je na čelu u Koloni u Vukovaru: 'ANTISRPSKA HISTERIJA' SRPSKI MEDIJI HRVATE PROZIVAJU ZA 'NAJJEZIVIJE USTAŠTVO': PUPOVAC PODRŽAO NJIHOVE TVRDNJE
Srpski Kurir u svom izdanju u četvrtak ponovno napada Hrvatsku i tvrdi kako su Hrvati još jednom dokazali da šire "antisrpsku histeriju".
Tvrde kako se Hrvatska tijekom organizacije Kolone sjećanja u Vukovaru pokazala "nesposobnom prihvatiti hrvatske zločine i odati počast srpskim žrtvama". Nazvali su Hrvatsku "ponosnom članicom Europske unije koja je spremna uvijek zapaliti najjezivije ustaštvo". Optužili su Hrvate za dizanje novog vala "antisrpske histerije na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara". Dodaju kako su se u Vukovaru mogli čuti ustaški povici "Za dom spremni" te kako su se razbijala vozila srpskih registracijskih oznaka. Tvrde kako se tamo Srbima psovala majka te da se prijetilo političkim predstavnicima Srba u Hrvatskoj.
FOTO: Kurir Ističu i kako su sve to razlozi zbog kojih je taj dan u Vukovaru prošao bez SDSS-a i Milorada Pupovca.
'Izljev ustaštva'Milorad Pupovac objašnjava da je, za razliku od ovogodišnje svečanosti u Kninu kada su "ekstremni desničari stavljeni pod kontrolu", u Vukovaru došlo do ustaškog ispada. "Stvar je preuzeo gradonačelnik Vukovara Ivan Penava koji vodi stranku s elementima desnog ekstremizma. Očito je odlučio otvoriti prostor za ekstremiste, a vlast i vlasti nisu našli načina da to stave pod kontrolu. Sva je sreća da se nije pretvorilo u još gore stanje. Političko korištenje stradanja u Vukovaru 1991. godine u stranačko-političke svrhe i poticanje na mržnju i nasilje nad predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima, bilo kroz političke govore, bilo kroz natpise, pjesme i pozdrave s repertoara ustaške desnice, nešto je što se ne smije tolerirati, ne tolerira nikako na taj dan, ali ni na bilo koje druge dane u Hrvatskoj. Ne smije se unositi u sportska, politička ili bilo koja druga javna događanja. Ono što je posebno važno ne treba pokrivati nekom komemorativnom manifestacijom ili praksom, već treba unaprijed reći gdje pripada i unaprijed razlučiti što je navijanje, što sjećanje, a što poticanje na mržnju i nasilje", rekao je Pupovac. Prije Kolone sjećanja napadnut automobil srpskih registracija: Iznenadila reakcija policije Predsjednik Saveza Srba iz regije Miodrag Linta ocjenjuje da su novi etnički motivirani incidenti jedan od brojnih primjera da se Hrvatska nije suočila sa svojom ustaškom prošlošću. Čini mi se da je ipak malo prestrog jer se taj dio koji za sebe kažu da su Hrvati morao priključiti Hrvatima u koloni i biti sretan što nije bilo opet dvije kolone: prvu veliku kolonu s Hrvatima, a onda mala kolona onih koji za sebe kažu da su Hrvati, a to su uglavnom pripadnici onih političkih opcija koji i vladaju zemljom kojoj ime ne vole. A da bi mogli vladati i ispunjavaju želje svojih gazda koji su bili i sada su protiv slobodne Hrvatske – moraju se praviti kao da su Hrvati i ići u koloni s Hrvatima. Vjerojatno Pupovac to i zna, ali za svaki slučaj dobro se je sa slugama odnositi kako i to treba kad su sluge u pitanju. A oni se trude da na svakom koraku pokažu koliko su vjerne sluge: PET DANA ZATVORA DVOJICI ZBOG SKANDIRANJA ZDS U VUKOVARU 23/11/2023
Hina Općinski sud odredio je kaznu zatvora od pet dana dvojici 31-godišnjaka jer su za vrijeme obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara narušavali javni red i mir glasnim nedopuštenim uzvicima i pokretima ruku, izvijestili su u četvrtak iz vukovarsko-srijemske policije. Zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dvojica su okrivljenika, inače s prebivalištem na području Koprivničko-križevačke županije, uz optužni prijedlog dovedeni na Općinski sud u Vukovaru. Sudskim rješenjem određena im je mjeru zadržavanja u trajanju od pet dana te su predani u Zatvor u Osijeku. Policijska uprava vukovarsko-srijemska nastavlja s kriminalističkim istraživanjem o tom događaju. Tijekom ovogodišnje Kolone sjećanja u Vukovaru prije pet dana, koju su predvodili pripadnici HOS-a, grupa ljudi skandirala je ustaški pozdrav "Za dom spremni", uz podizanje desne ruke u zrak. https://kamenjar.com/pet-dana-zatvora-dvojici-zbog-skandiranja-zds-u-vukovaru/ Moramo odati priznanje srpskim slugama u RH, zar ne.
Josip Pečarić
20231125_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-18.docm 2023-11-25
LILI BENČIK: PUPOVČEVIM NOVOSTIMA KOLONA SJEĆANJA JE KOLONA MRAKA! (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-18.) „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.) „Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Poznata je moja tvrdnja kako Srbi dijele Hrvate na USTAŠE I SRPSKE SLUGE koja ide uz moj komentar A JA NE VOLIM BITI SLUGA. Pisanje srpskih novina o KOLONA SJEĆANJA JE KOLONA MRAKA je jednostavna posljedica i potvrda takve moje 'definicije'. Već sam pisao da mi se Hrvati znaju predstaviti riječima: NI JA NE VOLIM BITI SLUGA. Zapravo mnogo mi je razumljivije kada tako pišu Srbi nego drugi u RH. Moj odgovor je bio uvijek sličan ovoj priči o srpskoj podjeli Hrvata koja zapravo i odgovara mojoj definiciji podjele na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati. A bio sam i ustašoidan akademik zajedno s akademicima Aralicom i Jelčićem (koji li kompliment za mene, zar ne?), ali najviše sam se mogao rugati Ivu Goldsteinu, koji je danas poznat kao Ivo Drobilica. U Prilogu dajem jedan takav tekst iz 2002. godine. Mnogi u RH iz vlasti i oporbe su samo sluge svjetskim moćnicima koji su željeli (blago rečeno) pobjedu srpske fašističke agresije na Hrvatsku i Hrvate kao srpske sluge. To što smo od zapravo njihove agresorske vojske napravili zečeve oni su doživjeli kao izgubljenu bitku i odmah nastavili s ostvarenjem svojih interesa mirnim putem. Očit je njihov uspjeh što se vidi i iz činjenice da je Plenković samo posilni od Pupovca. Dok god gazde traže od Plenkovića da bude srpski sluga to će i biti. Samo je početkom Ruske agresije na Ukrajinu jedno kratko vrijeme bilo zatišje u 'pravljenju' srpskih slugu u RH jer je ZDS izabran kao glavna poluga (uz laži o Stepincu i laži o Jasenovcu). Naime gade su počele vikati SLAVA UKRAJINI potpuno istovjetan pozdrav našem ZDS, pa su i kod nas mnogi shvatili da zbog toga i korektnog odnosa prema svojim slugama u RH prestati napadi na ZDS. Brzo se shvatilo da su njima sluge ljudi kojih se gade i nije im važno kako je njima vikati SLAVA UKRAJINI a hapsiti zbog ZDS. A sluge se dokazuju iz dana u dan: Hapse i zbog ZDS i zbog pjesama. Sjajne sluge zar ne! A Pupovac je dovoljno inteligentan da to sve zna i odnosi se prema srpskim slugama onako kako to i zaslužuju, tj. onako kako se odnose i oni koji od slugu u RH traže da uzvikuju SLAVA UKRAJINI, a hapse zbog ZDS. Međutim meni su dragi i tekstovi naših autora koji to sluganstvo srpskih slugu u RH gledaju samo kroz poznate činjenice o srpsko-hrvatskim odnosima. Zašto? Pa takvi tekstovi pokazuju kolika je bijeda vlasti i mnogih drugih koja je prihvatila biti srpska služinčad bez obzira radi li se o običnoj 'prostituciji' koja se dobro plaća ili o političkim ideološkim slaganje s Srbima po onoj tvrdnji Tanje Torbarine kako je Jugoslavija bila najveća moguća Velika Srbija. Zato dajem i komentar sjajne hrvatske kolumnistice Lili Benčik: PUPOVČEVIM NOVOSTIMA KOLONA SJEĆANJA JE KOLONA MRAKA!
Velika većina građana Hrvatske sa poštovanjem, pijetetom i ljubavi obilježila je Vukovarsku epopeju! Oko 200 tisuća sudionika uveličali su Kolone sjećanja u Vukovaru i Škabrnji! A diljem Hrvatske u svim gradovima i općinama organizirani su paljenje svijeća i mimohod sjećanja. U Crikvenici bakljadom i mimohodom obilježen Dan sjećanja ... Rijeka obilježila Dan sjećanja na Vukovar...U Požegi prigodnim programom ispred zgrade Gimnazije...U Zaprešiću duž Ulice bana Josipa Jelačića postavljani su lampioni...Zabok, Samobor, Blato, Mursko Središće, Pula, Poreč, Split, Dubrovnik...Po cijeloj Hrvatskoj obilježen je Dan sjećanja uz počast i zahvalnost svima koji su dali svoje živote za slobodu Domovine! Ali uvijek se nađe i nezadovoljnih. Među njima je Milorad Pupovac i njegov velikosrpski agitprop Novosti, kojima je Kolona sjećanja najprije bila „promocija ustaštva" pa im to nije bilo dosta izljeva mržnje, već je Kolona sjećanja postala „Kolona mraka" „Hrabri" Pupovac je na koalicijskom sastanku, na kojem je ministar Tomo Medved govorio o obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, kukavički šutio, ali je zato u svom glavnom gradu Beogradu progovorio. Beogradski tabloid Kurir objavio je pod naslovom „Talas mržnje iz Hrvatske" ANTISRPSKA HISTERIJA, jadikovke Milorada Pupovca, jer po njegovom mišljenju: „Politička upotreba stradanja u Vukovaru 1991. godine u stranačko-političke svrhe i podsticanje na mržnju i nasilje prema predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima, bilo političkim govorima, bilo znakovima, pjesmama i pozdravima iz repertoara ustaške desnice, je nešto što ne bi smelo da se tolerira ni na koji način ni na taj dan, ali i na bilo koje druge dane u Hrvatskoj. To se ne smije uvoditi u sportske, političke ili bilo koje druge javne događaje. Ono što je posebno važno, ne bi se smjelo pokrivati komemorativnim događajem ili praksom, nego bi unaprijed moralo biti rečeno gdje je tome mjesto i unaprijed bi trebalo razlučiti šta je navijanje, šta je sjećanje, a šta podsticanje na mržnju i nasilje" Pupovac godinama ne mijenja velikosrpsku retoriku i ugroženost. To što on povezuje događaje iz 2.svjetskog rata sa Domovinskim ratom je dio njihove velikosrpske mitologije, i prebacivanje odgovornosti za rat 1991-1995. i počinjene zločine na Hrvate. Srbija ni dan danas ne priznaju agresiju na Hrvatsku, ne prihvaća odgovornost za teror, razaranje i ubijanje po Hrvatskoj, nego po Memorandumu SANU 2 hoće umanjiti svoju krivnju i prenijeti odgovornost na Hrvatsku. Nije uopće bilo ni mržnje, ni nasilja, niti podsticanje na mržnju i nasilje. Kolona sjećanja je dostojanstveno prošla ulicama Vukovara. Svi sudionici su isticali da nema mržnje, ali ni zaborava na zvjersko zlostavljanje, silovanje i ubijanje civila, djece, trudnih žena, ranjenika i staraca. Da bi njihova huškačka retorika bila uvjerljiva Kurir citira Miodraga Lintu, predsjednika Saveza Srba iz „ regiona" koji kaže da se Hrvatska nije suočila s ustaškom prošlošću. Jedna od srpskih laži, jer Hrvatska se veoma bolno suočila sa ustaškom prošlošću sa Bleiburgom, Križnim putevima, sa preko 550 000 pobijenih Hrvata, sa preko 1 600 stratišta, jama i grobišta nakon završetka 2.svjetskog rata. Srbija se nije suočila sa pogubnošću njihove velikosrpske mitomanije, već je samo preimenovala u SRPSKI SVET. Pokazala je to u agresiji 1991-1995.godine. Zamislite sad da je obrnuto, da su Srbi žrtve, da su doživjeli Vukovar ili Škabrnju? Pa to se ne bi moglo živjeti od njihova leleka po „vascelom svetu" Nitko ih ne bi mogao „smiriti i obuzdati" u njihovoj medijskoj manipulaciji. To bi broj žrtava narastao preko „milijardu" ubijene „nevine srpske dečice" i odmah bi SPC proglasila svecima „sveti novomučenici Vukovarski" ili „sveti novomučenici od Škabrnje" Ali kada Srbi posežu za tuđim teritorijem i zbog toga počine masovne zvjerske zločine, onda se Kolona sjećanja ne smije pretvoriti u „u stranačko-političke svrhe i podsticanje na mržnju i nasilje prema predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima". I gle nikakvog nasilja nije bilo, ni izljeva mržnje. Na 150 000 ljudi par uzvika Za dom spremni jako Pupovcu i njegovim novinarima smeta i odmah postaje Kolona mraka! Mrak je neravnopravna borba 1800-2000 vukovarskih branitelja, prema 30 000 vojnika JNA sa paravojnim četničkom skupinama, 1600 oklopnih borbenih vozila, 60 zrakoplova, 350 topova i mnoštvom ostale vojne tehnike. https://www.morh.hr/povjesnica-bitka-za-vukovar/ Mrak su SNV-ove medijske publikacije, a među njima i Novosti! Dosta je pogledati njihove naslovnice, koje su ne samo mrak, nego su nemoralne, neetičke i neljudske. Samo novinarima zadojenim mržnjom, može pasti na pamet da umjesto pijeteta ide špijunirati Kolonu sjećanja i prebrojavati „ustašoidne" zastave, povike i usklike koji njima ne odgovaraju:" radi se o najmanje 35 uzvika, dva puta po dva nacistička ručna pozdrava i o stotinama sudionika koji su uronjeni u ovaj simbolički zločin" Piše HŠ, a iza tih inicijala može se sakrivati samo Hrvoje Šimićević, https://www.portalnovosti.com/kolona-mraka Od kuda pravo Novostima da vrše nadzor nad događajem i još kontroliraju Policiju? Od koga je to velikosrpski četnički agitprop dobio ovlaštenje za vršenje nadzora nad događajem? Što to oni sebi umišljaju? Fašističke metode uhođenja, praćenja i prokazivanja neistomišljenika! Ovo ponašanje već postaje bolesno! Bolesno od mržnje! Nisu brojali koliko su JNA i četnici ispalili dnevno granata na Vukovar, koliko su pri tome kuća srušili i ljudi ubili? Nisu brojali koliko su ljudi zvjerski nezamislivo mučili, klali, silovali i ubijali nakon što su „ oslobodili" Vukovar? Ono što su po ulasku u grad nakon pada zabilježile novinarske ekipe, nije imalo veze sa životom niti bilo kakvim oblikom ljudskog djelovanja. Sve je sličilo na pakao u kojem je neka viša, crna sila, stvar uzela u svoje ruke. A ta je mračna sila bila u obliku naoružanog, neobrijanog, pijanog i razularenog četnika, koji nije štedio nikoga. Horde srpskih, krvoločnih dragovoljaca nahrupile su u Vukovar pjevajući: "Aoj Slobo, šalji nam salate, biće mesa, klaćemo Hrvate" https://youtu.be/ZZMiwSekzXc?si=-cLVhQkwOCOdCB2q U koloni su sudjelovali branitelji Vukovara, sve postrojbe, sa punim pravom i sigurno neće tražiti mišljenje od velikosrpsko četničkog agitpropa kojemu je glavni grad Beograd, a Zagreb„ krava muzara" od koje lijepo živi. Za Novi list Kolonu sjećanja je komentirao saborski zastupnik Možemo Bojan Glavašević. "Činjenica je da Vlada nije uspjela spriječiti Ivana Penavu da prekrši Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta. Na kraju više nisu bili bitni ni plakati ni bilo što drugo. Penava je napravio sve ono što je namjeravao" Nije točno da je prekršen Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta NN 25/20, jer u cijelom se zakonu naglašavaju hrvatski branitelji „koji su branili slobodu, demokraciju i zajedništvo hrvatskog naroda, svim civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te Vukovaru, simbolu otpora, hrabrosti, zajedništva i mira, koji je tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu pretrpio velike ljudske gubitke i razaranja materijalnih dobara odnosno kulturne baštine". Članak 6. Na dane posebnog domovinskog pijeteta odaje se poštovanje prema svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima iz Domovinskog rata te svim hrvatskim braniteljima i civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, a u širem smislu odaje se poštovanja prema svima koji su dali svoj doprinos za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države. SDSS je stranka čiji su članovi sudjelovali u agresiji na Vukovar, čiji je osnivač Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac, pa i za zločin na OVČARI, a Vojislav Stanimirović je bio na OVČARI i gradonačelnik okupiranog Vukovara. https://youtu.be/E2mmuI93bxk?si=0bNK2lOOPMPsbrvy I kao takvi ne da nisu pridonijeli uspostavi i očuvanju Republike Hrvatske, nego su bili dio zločinačke agresije na Vukovar i cijelu Hrvatsku te direktno odgovorni za zločin na Ovčari i dokle god se Srbi ne odreknu VELIKE SRBIJE, odnosno SRPSKOG SVETA, Hrvati trebaju biti ZA DOM SPREMNI, ili ih neće biti! Lili Benčik/hrvatskepravice Što se tiče hrvatskog finacirnja SNV dovoljno je pogledati tekst ali u svijetlu da srpske sluge u RH to moraju raditi sve dok gazde iz svijeta to od nje traže: A mi? Gđa Lili Benčik kaže: Hrvati trebaju biti ZA DOM SPREMNI, ili ih neće biti! Ili: PODCAST VELEBIT – Drago Diklić: Svi trebamo biti spremni za dom https://www.youtube.com/watch?v=xDaVzAshCpA Penava i njegov i naš Vukovar je to pokazao! Josip Pečarić
PRILOG BOLJŠEVIČKO-FAŠISTOIDNI PAMFLETIĆ IVE GOLDSTEINA Hrvatsko slovo, 16. kolovoza 2002. U Globusu od 2. kolovoza Ivo Goldstein je objavio tekst «10 zapovijedi za obnovu Hrvatske» u kome zapovijeda Ivici Račanu što mu je raditi kako bi spriječio povratak državotvornih Hrvata na vlast u Hrvatskoj. Akademik Dubravko Jelčić u povodu moje knjige «Brani li Goldstein NDH?» u Hrvatskom slovu od 19. srpnja pokazao je inferiornost toga profesora povijesti na području povijesti, a on se dao u razglabanje svega i svačega. Tako piše da je «javna tajna da se do pojedinih 'elitnih' liječničkih specijalizacija dobrim dijelom dolazi vezama, a ne iskazanim sposobnostima», piše o dinastijama na filmu i u kazalištu, tvrdi da je bivša vlast «bila bitno obilježena nepoštenjem autoritarnošću i ideologizacijom svega i svačega», a nova nam je vlast «donijela poštenje» itd. A upravo je Ivo Goldstein vjerojatno posljednja osoba u Hrvatskoj koja bi smjela pisati o poštenju i nepoštenju, vezama i sličnom. Naime, profesor Miroslav Brandt u svojoj knjizi Život sa suvremenicima, str. 190-191. pisao je o Goldsteinovim vezama pomoću kojih se zaposlio: «Tek dvije godine prije moga odlaska u mirovinu (1984.) otvoreno je novo asistentsko mjesto na mojoj katedri. Nekoliko kandidata (po narodnosti i uvjerenju Hrvata) odbijeno je. Napokon su i SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i krajnje ambicioznog, a također štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Šidaka, M.[irjana] G.[ross]. Uza sve to, ne imajući drugog izlaza, a moj se odlazak u mirovinu približavao, prihvatio sam i toga asistenta." Brand piše i o njegovim iskazanim sposobnostima: "Uskoro sam mu pomogao da dobije francuski stipendij na Ėcole pratique des hautes ėtudes en sciences sociales u Parizu i osobno zamolio profesora Jacquesa le Goffa, jednog od korifeja svjetske povijesne znanosti, da mu na tom studiju bude savjetodavcem. Također, zadao sam mu temu za doktorsku raspravu i prije njegova odlaska na put mnoga puta sam mu objašnjavao probleme vezane za tu buduću raspravu. Nakon njegova povratka doznao sam od prof. Le Gofa da je on u radu Škole sudjelovao tek formalno, a da se uglavnom prepuštao razonodi. Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u prerađivanju njegova prelimarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova." Konačno Brand piše i o Goldsteinovom "poštenju": "Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bi i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.» O nepoštenju Iva Goldsteina piše i današnji dekan Filozofskog fakulteta prof. Neven Budak ((«O knjizi Ive Goldsteina 'Hrvatski rani srednji vijek', 'Novi Liber', Zagreb 1995, 511 str.» Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333; vidjeti str. 316.): «Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.» A ne treba zaboraviti da je to rekao Račanov kandidat za ministra znanosti pa i Goldstein piše da je korak natrag što je «Račan odlučio u ime mira u kući ne inzistirati na nekim svojim kandidatima». Naravno Goldstein ne piše to zbog poštenja već zato što je Budak, iako zna – dapače napisao je - kakav je znanstvenik Ivo Goldstein, promovirao njegovu knjigu «Holokaust u Zagrebu». Ponovo nas uče kako je povijest kao sluškinja politike? Akademik Jelčić u spomenutom tekstu piše: «Takva manipulacija činjenicama ne samo što nije znanost, nego je naprotiv najopasniji oblik antiznanosti: ona iznosi neutemeljene, pa i lažne tvrdnje, često i bitno suprotne istini. Naravno takvu neznanstvenu, kvaziznanstvenu metodu karakterizira i sklonost takvih 'znanstvenika' manipulatora da činjenice selektiraju po vlastitoj volji, izostavljajući, dakako, one koji evidentno pobijaju njihove apriorne zaključke. Pečarić je konkretnim primjerima dokazao da se sveučilišni profesor Ivo Goldstein služio dobrano i takvom 'znanstvenom' 'metodom'.» Ne čudi onda što je Goldsteinu, osim Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, nepoćudan i HAZU: «Koja je funkcija HAZU, koja bi trebala promicati znanstvenu istinu i umjetničke vrijednosti, kad, primjerice, njezinim članovima nisu postala tri najznačajnija hrvatska historičara druge polovice 20. stoljeća – Mirjana Gross, Nada Klaić i Jaroslav Šidak – a jest izvjesni Josip Pečarić (?), priučeni matematičar[1], ali odnedavna 'veliki' Hrvat i vrlo produktivan pisac ustašoidnih pamfletića, koji se objavljuju i po najopskurnijim desničarskim glasilima?» Već u ovom malom tekstu vidljivo je zašto su o Goldsteinu ovako pisali i Brandt i Budak i Jelčić. Prvo, njemu je rad HAZU na promicanju znanstvene istine i umjetničke vrijednosti vezan s izborima akademika. Radi se o sveučilišnom profesoru pa ne znaš trebaš li se smijati ili plakati. Smiješno je i njegovo razmišljanje tipa: zašto je netko izabran u ovom razredu Akademije, a nije netko u nekom drugom. Istinski sveučilišni profesor bi trebao bar malo znati kako se biraju akademici i da je ovakva usporedba priglupa. Tvrdnjom o «priučenom» matematičaru pokazuje kako je Goldstein svjestan činjenice da je njegov stvarni domet - biti srednjoškolski profesor. Naime, očito aludira na činjenicu da ja nisam završio matematiku, kao što je recimo nisu završili ni akademik Vladimir Devide, pokojni akademik Danilo Blanuša, dopisni član HAZU dojučerašnji ministar znanosti i dugogodišnji dekan Matematičkog odjela PMF-a prof. Hrvoje Kraljević ili pak ovogodišnji dobitnik akademijine nagrade za matematiku i predsjednik državnog matičnog povjerenstva za matematiku prof. Mirko Primc. Istinski znanstvenik bi znao da je za tako nešto najznačajniji - znanstveni rad. Recimo važne su neke «sitnice» kakva je ova koja se spominje u slijedećoj elektronskoj pošti:
Date: Mon, 29 Jul 2002 10:45:07 From: j.koliha@ms.unimelb.edu.au To: Josip Pecaric <pecaric@hazu.hr> Subject: 500 publications reviewed on the MathSciNet!
CONGRATULATIONS ON 500 PUBLICATIONS
REVIEWED ON THE MATHSCINET! Jerry and Don[2]
Kaže Ivo Goldstein da sam «odnedavno 'veliki' Hrvat'». Moramo mu vjerovati. Ako ga je već Partija zaposlila, vjerojatno je povezan i s onima koji bolje znaju tko je i od kada 'veliki' Hrvat. Istina, Goldsteinu to 'veliki' Hrvat znači biti državotvorni Hrvat. Njemu je to veliki grijeh. A recimo, nije mu smiješno da čovjek koji nije bio Židov od rođenja već onda kada mu je to odgovaralo - predstavlja nacionalne manjine na HTV-u? Pisac sam ustašoidnih pamfletića. Ustašoidni su vjerojatno zbog toga, što sam u člancima i u spomenutoj knjizi, kako je napisao akademik Jelčić, pokazao neznanstvenost «znanstvenih» tekstova Ive Goldsteina. Ovakvu logiku Ivo Goldstein je pokazao i u Slobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja tvrdeći: «Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti.» Dakle, antisemitizam ili ustašoidnost je kada pišeš negativno o profesoru Ivu Goldsteinu. Je li itko nedavno napisao nešto ovako glupo? A onda želi nekome dokazati da nije izraziti jugokomunista. Nemam ništa protiv toga da je moja knjiga «Brani li Goldstein NDH?» - pamfletić. Jer ako je to ona, kakav je tek pamfletić Goldsteinova knjiga «Holokaust u Zagrebu»? Tekstovi iz knjige su objavljeni u Vjesniku, Novom listu, Glasu Koncila, Hrvatskom Slovu i Fokusu. Po Goldsteinu to su najopskurnija desničarska glasila. Piše li to on o mojoj uštasoidnosti ili svom ultraljevičarstvu? Doista, kada vidimo kako Goldstein tvrdi «da je Hrvatska, u jednom dijelu ratnoga angažmana, onome u BiH, bila agresor te da su počinjene teške greške u odnosu prema srpskoj manjini» daje nam za pravo da se zapitamo: Zašto Ivo Goldstein piše ovakve boljševičke/fašistoidne pamfletiće?
[1] Na ovu tvrdnju reagirao je akademik Vladimir Paar i tu reakciju dajemo u prilogu ovog teksta. [2] Slična čestitka došla je i iz Švedske od Profesora Lars-Erika Perssona: Dear Josip My warmest congratulations to be in the 500-club !!!! (= 500 or more in MathSciNet) Lars-Erik
The only I know is J.L. Lions (who
died last year) with 535. So maybe we shall begin to talk about
Pecaric-number !! The record in Sweden are Mazya with around 240 and Peetre with 200. Best regards, Lars-Erik
20231128_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-19.docm 2023-11-28
1000. BROJ „HRVATSKOG TJEDNIKA" (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-19.) „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.) „Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Moj doprinos obilježavanju 1000. broj Hrvatskog tjednika, bez konkurencije najčitanijeg i jedinog neovisnog hrvatskog političkog tjednika bio je tekst: DR. SC. DOMAGOJ VIDOVIĆ suradnik Hrvatskog tjednika
Vidim da je prilog dan iz tog teksta objavljen i na portalu narod.hr: https://narod.hr/kultura/dr-sc-vidovic-pet-stoljeca-pjesnistva-hrvata-u-crnoj-gori Na prvi pogled nekome se može učiniti neobičnim izbor mladog doktora znanosti kada je u redakciji „Hrvatskog tjednika" puno izuzetnih Hrvata, a nekima od njih sam posvetio i knjige (Ivica Marijačić, Damir Pešorda, Josip Jović, Igor Vukič). Skup je blagoslovio don Anđelko Kaćunko o kojemu sam napisao knjigu, ali je i on bio moj koautor u dvije knjige. Ali bilo je jasno da je taj dan bio vezan i za moju Ankicu, pa je iz reda suradnika bila samo dvojba između Vidovića, koji je rođen iste godine kao i moja najmlađa kćerka, koji iako nije iz Boke ima radove i o Boki – dakle slično mojoj Ankici – ili Nataša Božinović koja kao i Ankica nije iz Boke ali joj je muž Bokelj. Sigurno bi meni itekako bilo drago da kao prilog dam npr.:
NATAŠA BOŽINOVIĆ: LJEVIČARIMA JE BITNO POKAZATI DA JE ANTI ZDS STAV VAŽNIJI OD KOMEMORACIJA ZA POGINULE BRANITELJE- Kako je ovo obilježavanje u vrijeme kada i „Hrvatskom tjedniku" pripada dio zasluga za veličanstvenu ovogodišnju Kolonu sjećanja u Vukovara kada je vlast i veliki dio oporbe pokazalo svoje ne-hrvatstvo napadima na branitelje, posebno HOS-ovce i domovinski pozdrav ZDS možda je izbor trebao biti na gđu Božinović, ali vjerujem da se ona ne ljuti što je na Ankičin dan moj izbor pao na Domagoju. Posebno i zbog onoga što su mnogi moji suradnici vidjeli u mojoj Ankici. Na primjer izv. prof. dr. sc. Julije Jakšetić je napisao: Dragi Joško, moja iskrena sućut za našu Ankicu. Mislim da je svakom od nas jasno, od Vaše matematičke djece, da je Ankica bila naša majka. Da Nje nije bilo, teško bi taj projekt Vašeg davanja drugima zaživio... Samo jednom sam ju vidio tužnu, neka sjeta ju je uhvatila, da je mogla i ona nešto više napraviti da je radila u povijesnoj struci. Ali to je bilo samo jednom, kako sam ja primijetio, ostalo je bilo davanje za Joška, cure i unuke a to je bilo davanje i za sve nas koji smo radili pod Vašom paskom jer ste onda imali slobodne ruke. Draga Ankice, hvala za sve, vjerujem da će dragi Bog nagraditi borbenu slavonku koja se nije štedjela u svojoj žrtvi. Naravno, na tom obilježavanju su bili i Vukovarci. Među njima i dragi prijatelj Tomislav Josić, koji je na predstavljanju moje knjige "Vukovar i njegov Stožer" prije deset godina rekao: – Kad smo počeli s radom, nisam ni sanjao da će netko pisati o nama. Bilo nas je tridesetak, sad nas je 690 tisuća. Stožer raste, a tako će biti i dalje. Nakon 22 godine uspjeli smo zainteresirati javnost za probleme u Vukovaru, no nitko ne može reći da nismo liberalni: sve te godine živjeli smo s ljudima koji su nas odvodili u logore, ubijali i silovali, ali sada smo rekli "dosta". Ne trebamo nikoga mrziti i vješati, ali krivci moraju odgovarati. Žao nam je što govore da smo protiv nacionalnih manjina jer u Stožeru imamo i Srba, Mađara, Rusina i Nijemaca, ali na svoje ne damo. Nismo se dali '91. pa nećemo ni danas. Da to nije rekao danas ponavljajući ono što govore današnje vlasti! Više od deset godina traje ta borba koja je dovela do tako veličanstvene Kolone – Kolone podrške omalovaženom hrvatskim braniteljima. U svim narodima se branitelji poštuju iznad svih, samo u zemljama gdje su na vlasti sluge svjetskih moćnika koji nisu sretni postojanjem tih država branitelji se ponižavaju na način kako to rade u RH. Čak ih na dan zahvalnosti njima i hapse, da ne spominjem puno toga još. Recimo samo da se u SAD-u nagrađuje film o njima u kojima se govori da su zaslužili Nobelovu nagradu za mir, a u RH se taj film nije nikada prikazao. Naravno u tom filmu tadašnji veleposlanik u RH govori o srpskoj agresiji na Hrvatsku kao o fašističkoj agresiji, pa kako se može prikazati u RH gdje najvažniji političar Pupovac (iliti Vučić), a 'mali od kužine' mu je Predsjednik Vlade RH. A kada spominjem to obilježavanje tisućitog broja „Hrvatskog tjednika" i ZDS evo i jedne fotografije na tu temu:
Da, na njoj su sa mnom trojica o kojima sam napisao knjige Josip Šimunić, Ivica Marijačić i dr. sc. Josip Stjepandić, a zaslužni su, svaki na svoj način, u obrani ZDS, a samim tim i obrani dostojanstva hrvatskih branitelja i cijelog hrvatskog naroda. Naravno, bilo je još takvih na tom skupu. Spomenut ću još samo i dragog prijatelja Zvonimira Hodaka o kojemu sam napisao knjigu ali je, kao i dr. Stjepandić i on bio moj koautor. Hodak, duhovit kakav jest, našalio se na moj račun kazavši da ga ja najviše citiram, pa ga zato puno i čitaju. Vjerojatno ga ja najviše i citiram, ali to je samo zato što su moji tekstovi zato bolji, pa ih možda ponetko i pročita. Naravno, drage su mi njegove poruge na račun onih drugih, a posebno na račun onih koji za sebe kažu da su Hrvati. Takva je i najnovija kolumna: HODAK: TRAJE HISTERIČAN LOV NA MLADE 'USTAŠE' 27/11/2023
Dražen Travaš je veteran fejsa. "Ljubimac" mu je Andrej. Ne AP nego Kramarić. Kad zaželi biti duhovit, uspijeva mu. Nakon mini pobjede protiv Armenije orjuna i jugo nostalgičari doživjeli su čitav niz probavnih smetnji, štucanja i mucanja, sve u stilu "da' bog sve izgubili". Indeks je opet jednom u svoj "indeks" upisao još jednu jedinicu. Haj'te drugovi opet u Kumrovec na popravnu nastavu! Najme, kaj! Zamislite, igrači i navijači su uz Thompsonovu pjesmu slavili plasman na Euro. Tu je indeksovce dočekao Dražen: "Ne, neg' su tribali uz ŠČ Let3, Vojka V. Baka Prase, TBF, Milu Kekina, Acu Lukasa, Aleksandru Prijević, Nedu Ukraden, Riblju Čorbu, Lepu Brenu, Rokeri s Moravu... Je**te turbofolk agonija međ' ZunZarama, Notj... Dabogdasvedobili..." Zašto im Thompson toliko smeta? Navijači Armenije su ostali razočarani. Ne oni koji su došli na tekmu iz Gorski Karabaha nego ovi naši, odnosno vaši, koji ne bi stali u sto Arena. Kad počne "jugo-cajkada" u Areni nema poziva o tobožnjim podmetnutim bombama. Sad mir braćo, "pevaju naši". Za sada su još uvijek bolji vaši nego naši. Thompson može popuniti samo avion kojim se repka vraća kući, a pulsku Arenu može popuniti samo ako pristane biti pred-pjevač Aci Lukasu. Eto, takvi smo mi Hrvateki!Imam pitanje za Hrvateke: Jel' sisanje vesala zanimanje ili školovanje za to zanimanje? Naravno svi znamo zašto Thompson nije bio s nama na tom skupu. Tako smo izgubili prigodu da imamo fotografije i s njim i Šimunićem. Bolje je da ne spominjem knjige koje sam zbog ZDS i činjenice da je bio branitelj i HOS-ovac napisao o Thompsonu. Umjesto toga još jednom fotografija koja je bila draga mojoj Ankici, a dobili smo je od Thompsona:
Z Vukovaru je pjevao moj dragi prijatelj Stanko Šarić, pa evo još jedne fotografije (obje su dane u mojoj knjizi MOJA ANKICA, a na slici su i moje kćerke):
Ali da nastavim s navoženjem djelova Hodakovog teksta: Evo sad imamo jednu tužnu vijest: "Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj je pred stečajem, sudu moraju dostaviti popis imovine". Tu će se sud morati malo strpjeti. Za popis njihove imovine trebat će više godina. Toliko im je bar trebalo u Crnoj Gori, a RH je ipak malo veća. Para-politička crkva je ostala bez para. Presudom suda u Francuskoj, Srpska pravoslavna crkava osuđena je zbog niza zločina. A u Hrvatskoj? Status "quo vadis!", rekao bi moj nekadašnji narednik u JNA. Zapravo se mislim je li ovo Hodakova reklama za moju 220. knjigu: J. Pečarić, Priznajte Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu!, dragovoljac.com, 2023: https://www.dragovoljac.com/images/minifp/HPC1.pdf Knjiga je dana i na portalu HPC: https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/ U nastavku svoje kolumne Hodak piše i o nekim drugim temama koje tako snažno opisuju to hrvatsko sluganstvo, pa ću takve dijelove ostaviti da pročitate izravno u njegovoj kolumni, a zadržat ću se samo na onome što piše o Koloni i „Hrvatskom tjedniku":
Mesić okružen bivšim i sadašnjim udbašima Nadalje, Ivanka Toma u Jutarnjem dramatično upozorava na desni ekstremizam: "Penava u vlasti znači veću toleranciju na neofašiste". Radikalna desnica, neofašisti, ustaše... i tako "korak za korakom" odosmo svi mi u zatvor. O Rezoluciji Vijeća Europe 1481 iz 2006. nitko ni muuu. Dana 8. studenog 2019. donesena je nova Rezolucija EU-a o potrebi međunarodne osude zločina fašista i komunista. O svemu tome naši "objektivni" mediji ni da bi zucnuli. Umjesto toga gledamo "tulum" s promocije memoara Stipe Mesića. Bivši i sadašnji udbaši u tamnim odjelima, nekadašnji šefovi OZN-e i UDB-e daju važne izjave za javnost. Bože, čovjeku se diže kosa na glavi kad vidi tko sve može u Hrvatskoj davati izjave i biti gostom u TV emisijama naših lijevih medija. Siguran sam da će se Mesićevi memoari odlično prodavati. Oscar Wilde je rekao: "Najprodavanije knjige obično se lako i plitko čitaju. Mora da su ih isto tako lako i plitko napisali!" Borba protiv "neofašista i radikalne desnice" se nastavlja. Ono što nije uspjelo od 1991. do 1995. u ratu nastavlja se s osvojenom "medijskom falangom" i dobro ustrojenom petom kolonom. Uporno "dobivamo po nosu" kako nam tepa Roby u Jutarnjem. Tješi me samo ona stara lička: vrč ide po vodu dok se ne razbije... Među navijačima ovih dana kruži pitalica: "Koje je marke policijski sat?. Dok ovo pišem na fejsu mi stiže vijest iz centra "političke pornografije". HND traži da se Hrvatski tjednik kazneno goni. Ni manje ni više. Telegram javlja za njih tu dobru vijest svim svojim dragim čitateljima. Uz Globus, Nacional, Pupijeve Novosti i slične tiskovine neuki Hrvateki se usuđuju kupovati, čitati i raspačavati Hrvatski tjednik. Drugovi, ipak, reda mora biti! Treba jasna i čvrsta poruka svima, a napose desničarima, što je poželjno, a što nije u Lijepoj njihovoj. Tako recimo Mauzolej Vukašina Šoškočanina u Borovu selu može, partizanski spomenici diljem "Lepe njihove" mogu, ulice i trgovi koji nose ime dragog druga Tita svakako, zvijezde petokrake još kako poželjno, udbaši u Saboru prihvatljivo, partizanske mirovine može... Zaključimo da sve ono protiv čega smo se borili u Domovinskom ratu može, a ono za što smo se borili ne može. Pa nismo išli u rat da bi nakon njega crtali murale gradu Vukovaru i generalu Praljku. A kad već Hodak spominje mog dragog prijatelja generala Praljka kome sam s Miroslavom Međimorecem posvetio četiri knjige evo najnovijih objava o njemu i srpskim slugama u RH: MLADEN PAVKOVIĆ: ŠTO BI BILO KAD BI U ZAGREBU PODIGLI SPOMENIK GENERALU PRALJKU? i:
Tko normalan toliko godina nakon rata može doći na ideju da traži ratnu štetu od komšija. Ma hajte, molim vas! Očito su oni koji su, neakademski rečeno, "popušili" u Domovinskom ratu sada na čelu kolone. Traže obračun s pobjednicima, kazneno gonjenje Hrvatskog tjednika itd. Kad sam ih vidio na "akademiji" prilikom promocije Stipinih memoara učinilo mi se da sam vidio nešto slično "pobjedničkom smiješku". Ili je to za sada tek lagani optimizam. Kad znamo da je optimist obično loše obaviješteni pesimist, onda se oni mogu nadati još jednoj jugo-pušioni. Mediji smiju biti lijevi ili ih treba ugasiti... Rijetko idem na razne proslave, ali sam bio na svečanoj proslavi izlaženja 1000. broja Hrvatskog tjednika. U ovo vrijeme kad je tiraža svih pisanih medija više nego drastično pala, HT (koji izlazi samo u pisanoj formi) se uspio održati bez ikakve financijske pomoći države, gospodarstva i EU-projekata. Samo zahvaljujući svojoj brojnoj čitateljskoj publici. Znači, jedini tjednik koji nije lijevo orijentiran zanimljiv je i kupuje ga toliki broj ljudi da neće propasti, osim ako ga vladajuće elite i njihovi lijevi medijski i ini pomagači ne ukinu. Sukladno ljevičarskom shvaćanju demokracije da mediji smiju biti samo lijevi ili ih ne smije biti. Ma, kakvo drugačije mišljenje! Telegram bi kazneno gonio HT jer navodno širi šovinizam i nacionalizam pišući o temama bitnim za hrvatsku sadašnjicu i budućnost. Zato Pupijeve Novosti šire samo toleranciju, ljubav i milosrđe pa njih Vlada izdašno financira. Tko zna, zna, a tko ne zna netko ga gura... Javio mi se moj čitatelj Ante Ercegović iz Vodica. Razlog je histeričan lov na mlade "ustaše" zbog pjevanja pjesama kao što su "Korak za korakom...". Stvarno to je tako šovinistička pjesma da se naši antife smrznu od straha. Zato se na velika vrata uvodi svima dragi "verbalni delikt". Ante me pita, kad smo već kod pjevanja, što je s pjevačima kanibalskih budnica. Nisam odmah "skopčao", ali me podsjetio. "Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate..." Salata uz poklane Hrvate. Jel' to poezija ljudožerskg plemena Fore s Papue Nove Gvineje ili postoje neki evropski ljudožderi koji jedu ljudsko meso. Podsjetio me i na 27. srpnja 1941. kad se u "herojskom" Srbu na ražnju okretao svećenik Juraj Gospodnetić... Usput rečeno, znamenito pleme Fore iz Nove Gvineje je zbog svojih gastronomskih navika navuklo na sebe bolest sličnu "kravljem ludilu". Kasnije se utvrdilo da taj virus može biti čak i ljekovit. Ali... Tko bi to mogao znati u ona "gladna" vremena oko 18. studenoga 1991. Psihološku analizu te "istorijske pesme" nisu do sada obradili ni Branimir Pofuk, ni Ante Tomić, ni Bojan Glavašević, pa čak ni Let 3.... Možda su i ti "pevači", k'o Porfirije, samo otvarali usta. Tako to još danas vjeruje naše pravosuđe. I opet se po tko zna koji puta mogu jedino zapitati: "Tko to tamo peva?" Dok se hrvatska mladež i djeca love i lifraju u zatvore, "sladokusci" ljetuju na našoj obali mirni i spokojni. (...).... Zvonimir Hodak/direktno.hr https://kamenjar.com/hodak-traje-histerican-lov-na-mlade-ustase/ Iako sam napisao knjigu i o Vjekoslavu Krsniku, njegov tekst ipak dajem kao prilog, kao i sličan tekst Stipa Mlinarića. Josip Pečarić
PRILOZI VJEKOSLAV KRSNIK SNAŽNE I DALEKOSEŽNE PO(R)UKE OVOGODIŠNJE KOLONE SJEĆANJA U VUKOVARU 26. studenoga 2023.. Ovogodišnja Kolona sjećanja u znak herojskog otpora grada Vukovara već po samoj činjenici da je u njoj sudjelovalo 150.000 ljudi, po čemu je dosad najveći politički javni skup u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj ima višestruki značaj jer je službenoj politici uputila nekoliko snažnih poruka i pouka. Prije svega treba utvrditi zašto je ovogodišnja Kolona sjećanja privukla dosad najveći broj ljudi na jednom politički važnom događaju. Veći odaziv građana bio je samo na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije nakon Svjetskih prvenstava u Rusiji i Kataru. Činjenica da ove godine nije bila okrugla obljetnica pada Vukovara koja je mogla biti povod masovnom dolasku u Vukovar, ali isto tako sličnih povorka i manifestacija i u drugim gradovima, poput Splita, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika, Požege Zaprešića, Crikvenice, Pule, Poreča, Samobora... Taj motiv nije bio samo odavanje počasti hrabrim braniteljima grada koji su svojom žrtvom spriječili prodor velikosrpskog agresora prema središnjoj Hrvatskoj. Kroz odavanje počasti na ovaj način većinska hrvatska domoljubna javnost uputila je svojevrsnu poruku vladajućoj kasti i praktički stala na stranu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave koji je nekoliko dana uoči 18. studenoga jasno stao na stranu HOS-a i protiv Pupovčevog performansa kojemu je cilj izjednačavanje višestruko brojnije žrtve vukovarskih branitelja i civila sa žrtvama velikosrpskog agresora. Nikakva verbalna akrobatika premijera Plenkovića i njegovi pokušaji nametanja Vlade kao organizatora Kolone sjećanja nisu uspjeli osujetiti najavljeni program vukovarskog gradonačelnika, pa je Kolona sjećanja uz manje, možda čak provokatorski ubačene incidente, protekla u dostojanstvenom ozraćju., Poslije ovakve veličanstvene Kolone sjećanja u svakom slučaju dva su glavna dobitnika na političkoj sceni. Prije svega to su hosovci koji su zbog pozdrava "Za dom spremni" izvrgnuti upornom i dugotrajnom progonu protuhrvatskih medija na čelu s "Jutarnjim listom" i "Večernjim listom", te Indexom.hr među brojnim društvenim mrežama, ali nažalost i Hrvatske radiotelevizije, novog "Yutela", koja sustavno, kršeći zakon, jer pristrano informira javnost, sudjeluje u toj višegodišnjoj kampanji. Ovom zgodom treba podsjetiti prvo da pozdrav "Za dom spremni" nije ustaški jer je taj glasio "Za poglavnika i dom spremni", a drugo praksa prekršajnih sudova nije jedinstvena u ovom slučaju. Činjenica je da taj pozdrav ni u jednom zakonskom aktu nije zabranjen, jer bi to suštinski bilo protuustavno, a još je važnija činjenica da je HOS s tim pozdravom postao sastavni dio Hrvatske vojske, a sama udruga registrirana dok je na vlasti bila SDP-ova koalicija. Osim toga zahtjev za zakonsku zabranu jednog pozdrava je opasan presedan, jer su zabrane slobode izražavanja kao što je to bilo u komunističkoj Jugoslaviji karakteristične za totalitarne režime, a ne za demokratske države. Drugi dobitnik nakon ovogodišnje Kolone sjećanja je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava a s njime i Domovinski pokret kojemu samim tim raste rejting uoči idućih saborskih izbora iduće godine. U cjelini dobitnik je i domoljubna hrvatska javnost koja osim nekih društvenih mreža i ponekih televizijskih kanala nema svoj utjecajan mikrofon. To pada na dušu liberalnoj ministrici kulture zaduženoj i za medije Nini Obuljen Koržinek koja praktički ne vodi nikakvui politiku zaštite medijskog suvereniteta jer je on većinski prepušten stranim vlasnicima, dok je javni servis HRT-a po uređivačkoj politici novi "Yutel". Kad je riječ o gubitnicima, onda je tu na prvom mjestu predsjednik Vlade Andrej Plenković koji ne samo nije uspio uvjeriti vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu da odustane od svojeg programa obilježavana Dana sjećanja i prihvati Vladin program, nego je masovnim dolaskom u Vukovar i u drugim mjestima dobio jasnu poruku naroda da ne prihvaća Plenkovićevu manipulaciju sa žrtvom Vukovara. Gubitnik je i sama Hrvatska demokratska zajednica koja poput Radničke partije u Sjevernoj Koreji slijedi put svojeg predsjednika i praktički podržava njegove napore da nakon što je uspio promijeniti HDZ koji nema nikakve veze s Tuđmanovim HDZ-om, promijeni i samu Hrvatsku. Ipak najveći gubitnik je državni neprijatelj br. 1 saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac koji je doživio težak udarac njegovoj ustrajnoj politici pretvaranja Domovinskog rata u "građanski rat", iako je to po presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu bio međudržavni sukob, odnosno Srpsko-hrvatski rat u kojemu je Srbija pretrpjela težak poraz. Dosad je Milorad Pupovac izvodio performans na Dunavu bacajući vijenac za žrtve njegovog velikosrpskog agresorskog stroja, što je pokušala kompenzirati ni manje ni više samozvana kandidatkinja za novu premijerku "možemovka" Sandra Benčić, čime se ta stranka još jednom ideološki suprotstavila hrvatskom domoljublju. Svoj bijes zbog pretrpljenog poraza Milorad Pupovac je ovako razotkrio: "Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava vodi stranku s elementima desnog ekstremizma. Očito je odlučio otvoriti prostor za ekstremiste, a vlast i vlasti nisu našli načina da to stave pod kontrolu. Sva je sreća da se nije pretvorilo u još gore stanje. Političko korištenje stradanja u Vukovaru 1991. godine u stranačko-političke svrhe i poticanje na mržnju i nasilje nad predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima, bilo kroz političke govore, bilo kroz natpise, pjesme i pozdrave s repertoara ustaške desnice, nešto je što se ne smije tolerirati, ne tolerira nikako na taj dan, ali ni na bilo koje druge dane u Hrvatskoj". Milorad Pupovac ustrajno pokušava, a sluganski mediji u Hrvatskoj (jer to nisu hrvatski mediji) idu mu na ruku kad s četničkih pozicija dijeli lekcije u Hrvatskoj. Njemu smeta Ivan Penava, jer vodi politiku "desnog ekstremizma", dok istodobno Milorad Pupovac kao saborski zastupnik bez ustezanja provodi politiku "četničkog ekstremizma" u Republici Hrvatskoj. On optužuje vlast da nije našla načina da to "stavi pod kontrolu". Ako što treba staviti pod kontrolu to je četnički ekstremizam koji otvoreno zastupa ovaj saborski zastupnik ne Srba u Hrvatskoj, jer takvi politički ne postoje, nego jednog zanemarivog dijela Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj On naravno ne priznaje da je Vukovar bio žrtva velikosrpske agresije pa ne govori o žrtvama nego o "stradanjima u Vukovaru 1991. godine". On drži da natpisi, pjesme i pozdravi s repertoara ustaške desnice su nešto "što se ne smije tolerirati", drugim riječima zalaže se za uvođenje verbalnog delikta iz komunističkog vremena. Naravno, Milorad Pupovac u svojim četničkim lamentacijama nije sam. Tu je njegovo glasilo "Novosti" koje obilato financiraju zahvaljujući podaničkom odnosu premijerta Plenkovića prema saborskom zastupniku Srpske nacionalne manjine hrvatski porezni obveznici. "Novosti" je kolonu u Vukovaru nazvalo "Kolona mraka", dakle čista mržnja na koju se često poziva kritizirajuću hrvatsku politiku Milorad Pupovac. Naravno srbijanski tabloidi koje kontrolira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić puni su opisa o ustaškoj Koloni sjećanja i navodne ugroženosti njihovih "Srba" u Hrvatskoj koja je za njih nasljednica NDH. Prema tome od Vučićeve četničke Srbije i državnog neprijatelja br. 1 u Hrvatskoj ništa se nije moglo drugoga ni očekivati, ali je za hrvatsku političku scenu najvažnije da se narodska svijest probudila makar to bilo samo 18. studenoga U svakom slučaju to je dobra najava za iduću izbornu godinu.
MLINARIĆ: PLENKOVIĆ NELEGITIMNI 28 Studeni 2023
Plenkovićeva Vlada izgubila je moralni i politički kredibilitet. Ona je izgubila podršku i povjerenje građana. Ona je izgubila smisao i svrhu vlasti. Ona je izgubila pravo da predstavlja i vodi Hrvatsku. Plenkovićeva Vlada krenula je nelegitimno, i sve više se gubi na toj stranputici. To se sve više vidi iz niza postupaka i odluka koje je ta Vlada donijela ili propustila donijeti, a koje su dovele do gubitka povjerenja i podrške građana. Sjetimo se da je većinu u Saboru dobila preko manjinskih zastupnika, koji su birani po privilegiranoj listi na temelju zakona o manjinama, a koji nemaju reprezentativnost ni odgovornost prema biračima. A kako je krenula, jedino tako je mogla i nastaviti. Plenkovićeva Vlada izgubila je legitimitet time što je opstruirala stotine tisuća potpisa referendumske inicijative Narod odlučuje, koja je tražila promjene izbornog sustava u korist veće transparentnosti, pravednosti i odgovornosti. Time je Plenkovićeva Vlada spriječila građane da izraze svoje mišljenje o važnom pitanju koje se tiče njihovih prava i sloboda, te da utječu na način na koji se biraju njihovi predstavnici. Plenkovićeva Vlada izgubila je legitimitet time što je nametnula Istanbulsku konvenciju, koja je izazvala brojne kontroverze i otpore u javnosti, zbog njenih nejasnih i opasnih odredbi, koje su mogle ugroziti obiteljske i moralne vrijednosti, te otvoriti prostor za rodnu ideologiju i diskriminaciju. Time je Plenkovićeva Vlada pokazala da ne poštuje ni tradiciju ni suverenitet Hrvatske, već da se podređuje stranim interesima i pritiscima. Plenkovićeva Vlada izgubila je legitimitet time što je opstruirala proslavu Oluje i kolonu sjećanja, koju je posjetilo 150.000 građana, koji su željeli odati počast braniteljima i žrtvama Domovinskog rata, te slaviti dan oslobođenja Hrvatske. Time je Plenkovićeva Vlada pokazala da nema osjećaja ni poštovanja za povijest i identitet Hrvatske, već da se boji i srami svoje prošlosti i sadašnjosti. Plenkovićeva Vlada izgubila je legitimitet i time što zaobilazi Stožer za obranu seljaka i hrvatskog sela, a pregovara s komorom seljaka, koja je vladina udruga, koja nema legitimitet među seljacima. Time je Plenkovićeva Vlada pokazala da nema sluha ni razumijevanja za probleme i potrebe poljoprivrednika, koji su pogođeni Vladinim mjerama suzbijanja afričke svinjske kuge, koje su neefikasne, nepravedne i štetne za njihovu egzistenciju. Plenkovićeva Vlada je, postala Vlada s najmanje legitimiteta ikada. Ona nema legitimitet, jer nema povjerenje i podršku građana, koji su joj glavni izvor i cilj vlasti. Ona nema legitimitet, jer nema viziju ni strategiju za razvoj Hrvatske, već se bavi samo održavanjem svoje pozicije i moći. Ona nema legitimitet, jer nema poštovanja ni povjerenja u demokratske institucije i procese, već se služi manipulacijama i ucjenama. Ona nema legitimitet, jer nema suradnje ni dijaloga s civilnim društvom i oporbom, već se ponaša arogantno i netolerantno. Stoga je legitimno legalnim sredstvima rušiti ovu Vladu. Ovako ili onako. Prije ili kasnije. Ali, bolje što prije. https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37554-mlinaric-plenkovic-nelegitimni
20231129_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-20.docm 2023-11-29 VUKOVAR: TRIJUMF TUĐMANIZMA (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-20.) „Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu." (Siniša Glavašević, studeni 1991.) „Pustite da prvo prođu Hrvati" (Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Dvadeset godina je prošlo od kako sam objavio knjigu: J. Pečarić, Trijumf tuđmanizma, Zagreb, 2003. Tada je bilo očito da oni svjetski moćnici koji nisu željeli Hrvatsku nastavljaju borbu po onoj tvrdnji kineskog filozofa i ratnika Sun Tzua o najogavnijim ljudima iz naroda čiju zemlju treba pokoriti. Dvadeset godina oni korak po korak rashrvaćuju Hrvatsku. Uvjereni su bili da su ispunili želje svojih gazda. A onda im se dogodio Vukovar. I Penava. Njihova zadaća nazvana je detuđmanizacijom , pa sam napisao tekst dan u toj knjizi:
Detuđmanizacija i HDZ Čini mi se da bi naslov ovog mog teksta mogao biti "Zašto Soros hvali Sanaderov HDZ?" On bi u sebi sadržao i bit odnosa HDZ-a prema detuđmanizaciji - glavnoj zadaći koju je dobila trećesiječanjska vlast u Hrvatskoj od svjetskih moćnika. Da bi razumjeli zašto je to bila njihova glavna zadaća moramo znati što svjetski moćnici podrazumijevaju pod tim pojmom. Na promociji knjige "Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća" Ivan Aralica je rekao (vidjeti Dom i Svijet, 23. svibnja 2002. ili drugo izdanje te knjige): "Prva se u procesu detuđmanizacije na udaru našla nacionalna država kao prvorazredna vrijednost. U čitavom nizu postupaka uslijedilo je njeno poniženje. Poniženje njenih oltara, insignija i njena postojanja." Usudio bih se poistovjetiti sam pojam detuđmanizacija sa željom svjetskih moćnika da neovisne i samostalne Hrvatske uopće nema. Da je vrate u nekakvu tvorevinu u kojoj bi opet vladali Srbi pa zvali je Zapadni Balkan ili, kako više vole reći u poslijednje vrijeme, četvrta Jugoslavija. Kako se prema detuđmanizaciji odnosio HDZ? Aralica u istom tekstu kaže: "Bio bi propust (...) ne reći da je detuđmanizacija zahvatila i Tuđmanove političke sljedbenike. Organizacijska prestrukturiranja među njima mogla su se očekivati. Personalna nadmetanja također su bila neizbježna. Ali su se dogodile i neke nesmotrenosti u formulaciji stava prema Tuđmanovu nasljeđu i, kao posljedica tih nesmotrenosti, krivi koraci u prilagodbi Tuđmanove političke misli suvremenim prilikama. Nije trebalo prihvatiti tezu detuđmanizatora da se njegovi nasljednici trebaju demokratizirati ako žele sudjelovati u budućem političkom životu, jer je Tuđman uveo demokraciju, a ne neokomunisti koji čine jezgru detuđmanizatora. Nije trebalo od neokomunista prihvatiti podvalu da je u vrijeme Tuđmana bilo pogrešaka i od toga napraviti povod za unutarnja trvenja, jer se na taj način činjenica da u svim velikim pothvatima ima i grešaka, predimenzionirala i postala žarištem unutarnjeg razdora. Nije trebalo davati izjave da je netko nekoga izvukao iz blata, jer se ta metafora pretvarala u značenje da smo deset godina blato mijesili, a ne ispisivali najsvjetlije stranice hrvatske povijesti. Nije trebalo davati isprike onima koji su, navodno, patili za vrijeme Tuđmanove vlasti, jer, ako je netko za to vrijeme patio, nisu to bili protivnici te vlasti, nego su to bili oni koji su se žrtvovali da vizije prvog predsjednika pretvore u ostvarenja. Ništa od toga nije trebalo, jer je to išlo u prilog detuđmanizatora." Aralica je sigurno u pravu jer poslije trećesiječanjskih izbora pritisak na HDZ-ovce je bio ogroman, a oni nisu praktično ništa učinili da se odupru detuđmanizaciji. Pače, čini se da im je mnogo važnija bila borba za vlast unutar stranke. Tako oni ne održavaju Sabor stranke odmah poslije Tuđmanove smrti već mnogo kasnije. Možda je i to razlog što se njihov otpor detuđmanizaciji u tim vremenima uopće ne osjeća. A sprovodila se žestoka detuđmanizacija. Udar na medije krenuo je odmah davanjem otkaza kolumnistici Vjesnika Maji Freundlich. HDZ ne reagira iako je Maja Freundlich kasnije postala zamjenica predsjednika stranke. Smjenjuju se "nepodobni i neposlušni" novinari i u drugim medijima. Ubrzo je postojala samo jedna dnevna novina u kojoj se moglo pročitati i oporbeno stajalište - Slobodna Dalmacija. Ona se držala koliko je mogla – pretvorena je konačno u "bilten SDP-a". Naravno, najžešći napad je bio na Domovinski rat! Jasno, jer bez njega ne bi bilo Hrvatske, a onda ni potrebe za detuđmanizacijom. Osim toga napad na Hrvatsku vojsku je nužan i da bi se ona oslabila. Jaka vojska stasala u pobjedničkom ratu najveći je protivnik rastakanju Hrvatske – dakle detuđmanizaciji. Na meti su stalno generali, branitelji, invalidi Domovinskog rata. Obranu digniteta Domovinskog rata preuzimaju sami branitelji. Formiran je Čondićev Stožer koji je svojim djelovanjem doveo do reakcije generala, Crkve, sportaša, naroda. Sigurno je Čondićev stožer najzaslužniji što detuđmanizacija nije uspješno provedena već u prvoj ili drugoj godini trećesiječanjske vlasti. Kada je Mesić umirovio hrvatske generale, HDZ je izdao Proglas u kome stoji: "Hrvatska demokratska zajednica upozorava da se ne radi samo o političkom sljepilu i nesposobnosti sadašnje vlasti da razumije u kakovu pogibelj vodi hrvatski narod i hrvatsku državu, nego naprotiv o ciljanim provokacijama i izazivanju incidenata, koji bi bili povodom uvodjenju izvanrednoga stanja, te mogućoj intervenciji nalogodavaca aktualnoga režima, s ciljem stvaranja dugotrajnoga protektorata u ovom dijelu Europe, protektorata pod kojim bi hrvatski nacionalni i državni interesi ostali tek uspomenom na godine ponosa i uspravnosti hrvatske države." Međutim, taj Proglas biva odmah obezvrijeđen kada je predsjednika HDZ-a Sanader izjavio da bi ih i on umirovio, ali bi prije toga s njima razgovarao. A u isto vrijeme smjenjuje podpredsjednika Sabora – svog protivnika Ivića Pašalića. Dakle, Mesić umirovljuje generale, a Sanader smjenjuje Pašalića. Vjerojatno je ovo najznačajniji korak u nastupajućoj detuđmanizaciji HDZ-a. Ne bi me začudilo da je ova – na prvi pogled priglupa – izjava predsjednika HDZ-a u stvari bio jasan signal svjetskim moćnicima da je nekakav Sanaderovov HDZ voljan surađivati s njima u detuđmanizaciji države. Takva poruka poslana je i sa Izvanrednog sabora HDZ. Prvi sabor koji je organizirao novi predsjednik trebao je proteći bez slike Oca hrvatske države i osnivača HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Nacionalna država je trn u oku detuđmanizatora, a nema slike onog bez koga je nebi bilo. Može li to biti slučajno? Pogotovo kad znamo koliko je žestok bio napad na samog oca hrvatske države dr. Tuđmana i na njegovu obitelj. Miroslav Tuđman, 5. srpnja 2002. piše: "Udruga HIP osnovana je i radi odgovora na bjesomučne napade na prvog predsjednika dr. Franju Tuđmana, kada vodstvo HDZ nije moglo (ili htjelo) reagirati na dnevne neargumentirane osude, objede, klevete, ponižavanja prvog predsjednika i članova njegove obitelji. Kada su bili najgrublji napadi na predsjednika dr. Tuđmana, gospođa Ankica Tuđman nekoliko je puta pisala i tražila potporu vodstva HDZ-a. Dobila je mlake ili nikakve odgovore. Članovi obitelji morali su sami podizati tužbe zbog klevete predsjednika Tuđmana, i u slučaju emitiranja reportaže Kanala 4 na HTV-u, i protiv objavljivanja transkripata iz Ureda predsjednika RH, i zbog klevete za organizirani kriminal u Latinici, itd." A kako to doživljavaju u vodstvu HDZ-a? U Glasu Slavonije od 29. siječnja 2001., Ivo Sanader kaže: "Gospoda osnivači HIP-a, i Andrija Hebrang i Miroslav Tuđman, bili su suradnici pokojnog predsjednika Tuđmana i znaju da je ovo izravno upereno protiv njegova djela, jer je Tuđman stvorio HDZ. Oni izravno rade protiv HDZ-a i ako ta gospoda žele ući u političku utakmicu, neka ne ulaze kao lupeži, nego neka iziđu sa svojim programom i traže članove stranke, a ne da perfidno vrbuju članove HDZ-a." U Spremnosit od 12. veljače 2001. komentirao sam ovu Sanaderovu izjavu: "Tako nasljednik dr. Tuđmana u HDZ-u kaže svom članstvu kako su nezreli pa ih HIP-ovci mogu perfidno vrbovati. Zar Sanaderu ne bi bilo pametnije da pogleda što to u HDZ-u ne valja kada mu članstvo netko uopće i može vrbovati. Možda bi 'čuo' i glasove koji mu ne gode. Recimo, Denis Vuk iz Huma na Sutli moli Uredništvo Slobodne Dalmacije (30. siječnja 2001.): 'Nadam se da ćete ostati dosljedni te upozoravati građane na neispunjena obećanja i ponovnu pljačku naših dobara kao i HDZ-ovce zašto su izgubili izbore, te da konačno ponovo postanu stranka kakvu je stvorio pokojni predsjednik Tuđman i da puste mlade ljude da dođu u prvi plan jer su oni branili Hrvatsku, a znat će je povesti i u bolju budućnost'. A jedan prekomorski HDZ-ovac mi piše: 'HDZ je sveden, ukratko, u borbu za egzistenciju, sigurnost radnog mjesta i redovitih mjesečnih primanja, i ništa više.' Kao da dr. Sanaderu nije jasno kako je najveće Tuđmanovo djelo stvaranje neovisne hrvatske države a ne osnivanje HDZ-a. Slično njemu netko bi mogao reći da oni u HDZ-u kojima je vlast važnija od borbe za obranu neovisnosti hrvatske države izravno rade protiv Tuđmanovog djela. Ovakvim tvrdnjama Sanader ostavlja dojam da ne vidi kako je opstojnost hrvatske države dovedena u pitanje, tako da mu je sve samo politička utakmica. Sada bi HIP-ovci mogli reći da on kao lupež želi oteti njima Tuđmanovce kojima je važnija opstojnost hrvatske države od toga hoće li predsjednik Hrvatske biti netko iz HDZ-a. Čini se ipak da mnogi u HDZ-u nisu tako 'radikalni' kao sam predsjednik." Čini se ipak da je detuđmanizacija najuspješnija u sramotnom odnosu prema ratnom ministru Gojku Šušku. Čovjeku koji je uz Tuđmana i kardinala Kuharića najzaslužniji za to što uopće imamo državu ne odajemo počast kakvu bi trebali. Ne suprotstavljamo se u dovoljnoj mjeri na napade na njega. Vjerojatno i zbog toga što se uz njegovo ime vezuje postojanje HDZ-ove opcije koja se tako žestoko bori za opstojnost tuđmanizma u stranci i državi. Događaji oko izboranog Sabora HDZ-a su dobro poznati. Pobjeđuje Sanader, ali i Pašalićeva lista. U situaciji koja sugerira zajedničko djelovanje Sanader traži ostavke. Nelegalnost formiranja Središnjeg odbora je očita. Slijedi isključivanje Pašalića. Mnogi su to doživjeli kao novi prilog detuđmanizaciji HDZ jer Tuđman nije isključivao one s kojima se nije slagao. Josip Jović ovako komentira događanja oko Sabora HDZ-a u svojoj knjizi "Život po protokolima", Split 2002. (str.55-56): "HDZ je doista jedina politička opcija koja bi s još nekim manjim strankama, uključujući i HSLS, mogla zaustaviti rasprodaju preostalog, sve dublji ulazak u balkanske integracije, kriminalizaciju Domovinskog rata, nebrigu za sudbinu Hrvata u BiH. I to je pravi razlog njegove sotonizacije, koja će se nastaviti i dalje. Svi ti HDZ-ovi vjernici ponadali su se kako će stranka sada uoči parlamentarnih izbora djelovati snažno, složno i jedinstveno. Pomislili su, doista naivno, nema više pašalićevaca i sanaderovaca, izbori su završeni. U prilog zbijanju redova govorili su; prvo, stvoren odnos snaga koji je takav da nikoga nije moguće isključiti bez rizika potpunog rascjepa; drugo, programska načela, oko kojih i nema, barem deklarativno, razlika; treće, očekivanja stranačkog članstva i velikog dijela biračkog tijela; napokon, kao četvrto, i politička pragmatika, jer ako se nastavi s podjelama, na parlamentarnim izborima svi gube, čemu se svađati oko mjesta za stolom dok kuća gori. Ipak, odmah se krenulo drugim smjerom. Pobjednik je pokazao želju da one koji nisu bili u njegovu klanu izolira i ignorira, tjerajući ih u ono što im predbacuje, a to je paralelizam i frakcionaštvo. Sve je završilo isključenjem Pašalića iz stranke, koji osniva sada svoju stranku, jer mu drugo i ne preostaje želi li se baviti politikom, te još nekih pojedinaca iz stranke te teško razumljivim raspuštanjem čitavih županijskih, odnosno gradskih organizacija u Splitu, Zagrebu, Šibeniku, Kninu i Slavonskom Brodu. S obzirom na ovakav razvoj događaja pojavile su se razne sumnje i pitanja. Ako je Sanaderu glavni protivnik Račan, zašto nastavlja rat s Pašalićem? Kako misli neutralizirati Pašalića i njegove ljude, ako oni imaju barem polovicu hadezeovskog članstva iza sebe, a da istovremeno ne neutralizira ili okrene protiv sebe i to članstvo? Zašto ih se boji ako je sada neprikosnoveni i priznati predsjednik, a za program rušenja sadašnje vlasti može lako postići konsenzus i opću podršku? Do raspodjele fotelja je ionako još dalek put. Mesić i Račan su izrazili svoje neskriveno zadovoljstvo raspletom izbornog nadmetanja u najjačoj oporbenoj stranci, vjerojatno ne zato što ova dvojica i njihovi mediji žele povratak HDZ-a na vlast. Dobro, možda se oni i varaju, ali Sanader sa svoje strane kao da se trudi posljednjim potezima uvjeriti svoje političke protivnike kako je on za njih najbolje rješenje. Je li u pitanju samo borba pijetlova za primat u jatu, ili nešto mnogo gore od toga? Svi oni koji su očekivali kako bi HDZ mogao ponuditi alternativu sadašnjem, krajne nepovoljnom razvoju događaja morat će se, izgleda, ipak razočarati ili potražiti neku drugu opciju. Ali ne zbog onoga što se događalo prije Sedmog općeg sabora i u tijeku njegova trajanja, nego zbog ovoga što se događa nakon njega." Događaje oko tog Sabora komentirao sam na tribini o detuđmanizaciji koji je organizirao Maksimirski HDZ. Dogodilo se to dan nakon što je Ivić Pašalić isključen iz stranke. Između ostalog rekao sam: "U današnjem Večernjem listu piše: 'Neki smatraju kako je Pašalić pogriješio što je pustio Sanaderu da na prošlom izbornom stranačkom saboru primijeni sva sredstva da pobijedi. Zbog Pašalićeva isključenja zasigurno će biti zadovoljni i neki međunarodni krugovi, koji su itekako dijelili savjete nekim našim političarima - da se riješe Pašalića.' A 'sva sredstva' su bila očita svima na Saboru jer je Sanader poslao Glavaša dva dana prije Sabora da razbojnički oduzme sva prava Glavnom tajniku stranke oko izbora. Upad koji je dostojan upadu u Hercegovačku banku, a sve druge radnje, tj. nepoštivanje Statuta stranke, zaključno s Središnjicom jako podsjećaju na ono Miloševićevo: Ako ne može institucionalno, onda može vaninstitucionalno. Navod iz Večernjeg lista sugerira da sve više i više postaje jasno u Hrvatskoj da su stratezi Račanove i Mesićeve pobjede na izborima 2000. pomagali i Sanaderu u njegovoj pobjedi. Jer bez detuđmanizacije HDZ-a ne može biti ni detuđmanizacije Hrvatske. Iako je vodstvo HDZ-a svojim pasivnim držanjem pomagalo današnjim vlastima u njihovoj detuđmanizaciji dogodio se narod koji je predvođen običnim članovima i simpatizerima HDZ-a, bolje reći državotvornog hrvatstva, iznjedrio pobjedu nad grubom detuđmanizacijom. Zato sada treba rafiniranija detuđmanizacija uz aktivnu potporu HDZ-a. Nema sumnje da je i rekonstrukcija vlade, tj. odstranjenja HSLS-a iz nje, izravna posljedica detuđmanizacije HDZ-a. Jer, kada HDZ više nije problem u detuđmanizaciji Hrvatske, onda im više nije potreban ni Budiša. Pa jača je stranka HDZ od HSLS-a. A Sanaderovov HDZ je izgleda, kako mi nedavno i priznao jedan član Središnice HDZ-a, lijeviji od Budišinog HSLS-a, a samim tim i bliži svjetskim moćnicima. Jadno li je državotvorno hrvatstvo HDZ-a, ako je HSLS hrvatskiji od njih. Rafinirani pristup detuđmanizaciji očituje se i u tome da čak Račan ponekad izgovori riječ Hrvatska, a s druge strane imamo Sanaderovu izjavu da HDZ neće organizirati velike prosvjede protiv očekivanih novih optužbi iz Haaga. A treba li se uopće prisjetiti da je posljednja takva optužnica, ona protiv generala Gotovine, bila optužnica protiv Oca hrvatske države i same opstojnosti hrvatske države. Ovakva izjava nije ništa drugo nego aktivna politika sudjelovanja u detuđmanizaciji HDZ-a i hrvatske države. Zato je logična čistka HDZ-a od onih koji se ne odriču Tuđmanove državotvorne politike – čistka tuđmanista, koji su doista naivno pustili Sanaderu da na prošlom izbornom stranačkom saboru primijeni sva 'institucionalna i vaninstitucionalna' sredstva da pobijedi." I doista nad Sanaderovom izjavom se treba zamisliti. Optužnice iz Haaga su stigle, a u Hrvatskoj nema prosvjeda. Umjesto prosvjeda u najvećoj oporbenoj stranci obračunavaju se sa neistomišljenicima. Nenad Ivanković u knjizi "Mesiću i Račane, zašto tako?" spominje riječi glavnog urednika Globusa od 11. listopada 2002.: "Ivica Račan i Goran Granić na svemu tome moraju biti zahvalni Ivi Sanaderu i Vladimiru Šeksu, koji su stabilnost i mir u državi, kroz kontrolu rada Odbora za istinu o Domovinskom ratu, pretpostavili trenutnom interesu vlastite stranke. Cijela je ta složena političko-medijska operacija savršeno uspjela: dok se prije dva tjedna činilo da će se Hrvatska zbog Bobetka valjati po ulicama, tko danas još uopće razmišlja o slučaju Bobetko? Govori li to stvarni Račanov glasnogovornik da koalicija HDZ-a i SDP-a ne počinje s Afganistanom, već s slučajem Bobetko? Je su li i tada radili telefoni iz veleposlanstava? Najugroženiji Hrvati u vremenu trećesijećanske Hrvatske bez dvojbe su Hrvati u BiH. Takozvana implementacija Daytonskog sporazuma u BiH svodi se od samog početka na svođenje hrvatskog naroda na nacionalnu manjinu. Pri tome se koriste najdrastičnija sredstva kao što su primjerice razbojnički upad u Hercegovačku banku ili nepriznavanje rezultata izbora kada hrvatski narod ne predstavljaju oni koji su dobili i do 95 posto glasova već oni koji su spremni služiti svjetskim moćnicima u ukidanju konstitutivnosti hrvatskog naroda. A da im je to cilj diplomati velikih sila nisu ni krili. Tako su kardinalu Puljiću poručili, kako je on rekao u svom intervjuu u Večernjem listu od 28. travnja 2001., da se Hrvati trebaju iseliti iz BiH ili asilimirati. A koliko su uspješni u svom obračunu s Hrvatima u BiH pokazuju i rezultati: od 832.000 Hrvata 1991. godine, danas je u BiH ostalo samo oko 400.000. U Republiku Srpsku se želi vratiti 230.000 Hrvata, a vratilo se jedva 3000. U Federaciji je 70 posto Bošnjaka, a 30 posto Hrvata, koji su dežurni krivci za sve. Čak na vlasti nisu oni koji su na izborima dobili 95 posto glasova. Sve su to podatci koje je iznio kardinal Puljić u američkom Kongresu. Sadašnja vlast je učinila sve da to i omogući. Znamo koliko je predsjednik Tuđman brinuo o njima, znajući da je opstojnost hrvatskog naroda u BiH garancija opstojnosti hrvatske države. Je li ih sadašnji predsjednik HDZ-a ikada posjetio? Je li bio nazočan u najbitnijim trenutcima njihove borbe za opstojnost? Nije! A najvažniji razlog sukoba u HDZ-u je i bio zbog toga što su mnogi HDZ-ovci, željeli jedinstvo hrvatskih državotvornih stranaka i pojedinaca u borbi protiv novih/starih komunista. Ona druga opcija je željela samo suradnju s onima koji su se dokazali u svojoj poslušnosti prema svjetskim gazdama. Naime, u hrvatskim stranačkim elitama preovladava uvjerenje kako na slijedećim izborima mogu pobijediti samo oni koji uživaju potporu svjetskih moćnika. Sanaderove najave mogućeg koaliranja sa strankama koje su se i do sada iskazale u poslušnosti (HSLS i HSS), uz signale otklona od Tuđmana sigurno nisu mogle ostati nezamijećene. Istina, on je taktizirao pa je na prosvjednom skupu "Svi smo mi Mirko Norac" govorio o hrvatskom bloku. Na to su ga i prisilili uspjesi takvih koalicija i u Zagrebu, a posebno u splitskoj županiji. Međutim, Sanader nikada nije stvarno podržavao okupljanje svih hrvatskih državotvornih snaga, dakle ideju koja se rodila u razgovorima Ivana Aralice, Miroslava Tuđmana i Ivića Pašalića. Jedan Sanaderov suradnik mi je uoči Sabora HDZ-a, a i poslije njega, tvrdio da je Pašalić veća opasnost za Hrvatsku od Haaškog svjedoka Mesića ili Račana. To je mnogima vjerojatno postalo očitije poslije nedavnog Sabora Tomčićevog HSS-a, kada im je Vladimir Šeks u ime HDZ-a poručio da će u "poštenim stremljenjima za probitak hrvatskog naroda i u HDZ-u imati vjernog partnera i saveznika", a predsjednik SDP-a i premijer Ivica Račan je istaknuo da je HSS stabilan i važan politički partner. Akademik Dubravko Jelčić u brošuri "Što se dogodilo s Hrvatskom seljačkom strankom" za Franja Gažija i njegovu Hrvatsku republikansku seljačku stranku kaže da je to "dosad svakako najpogubnija faza HSS-a, kada se ona javila u svojoj najsramnijoj varijanti: kao trabant Komunističke partije u formi kolektivnog člana 'Narodnog fronta'". Jelčić zaključuje: "Maček je Radićevu državotvornost zamijenio automaštvom, ostavši vjeran njegovu antikomunizmu. Gaži je pogazio i jedno i drugo. Maček je dakle iznevjerio Radića, Gaži i Radića i Mačeka. Jest da su Gažijevi HRSS-ovci nešto kao glumili opoziciju, ali sasvim neuvjerljivo i nedjelotvorno, kao i Tomčić danas." S takvim HSS-om danas treba koalirati HDZ. S druge strane Ivić Pašalić i njegov Hrvatski blok stalno upozoravaju da je HSS u vlasti i nosi odgovornost za stanje u državi jednako kao i Račanov SDP. Naravno, sigurno je veliki dio današnjeg HDZ-a skloniji ideji koaliranja s državotvornim hrvatstvom, međutim pitanje je kako će se taj sukob u HDZ-u odvijati. Hoće li svi oni biti eliminirani iz tuđmanove stranke. Već do sada veliki je broj ogranaka i pojedinaca koji su eliminirani. Spomenimo zato da Zoran Vukman u Hrvatskom slovu 27. prosinca 2002. upozorava: "Veliko je pitanje hoće li osovina SDP-HNS imati snage suprotstaviti se mogućoj koaliciji HDZ-HSS s još nekoliko jačih stranaka na desnom centru. Ako bi HDZ krenuo kao integrativni faktor hrvatske oporbe, ako bi okupio cijeli spektar na centru i desnom centru, Račan i Vesna Pusić nemaju šanse." Dakle, Vukman govori o ideji hrvatskog bloka na kojoj je došlo do raskola u HDZ-u. Pitanje je: Je li vjerojatnija ideja koaliranja Sanadera s onima koje smatra većim zlom za Hrvatsku ili sa za njega manjim zlom - Mesićem i Račanom? Zar već najava suradnje s HSS-om nije prva stepenica u pripremanju stranke za "veliku koaliciju" sa SDP-om? Vukman također upozorava: "Međutim, SDP-u i HNS-u ide u prilog činjenica da imaju jači utjecaj u medijima, odnosno, imaju naklonost gotovo svih utjecajnih listova u Hrvatskoj, a na televiziji apsolutnu nedodirljivost. Zato je moguća pat-pozicija između SDP-a i HDZ-a." Dakle, Vukman spominje mogućnost pat-pozicije i kada bi HSS bio na Sanaderovoj strani. Zašto bi onda HSS izlazio iz koalicije u kojoj je sada? I to pokazuje da je ideja stvaranja hrvatskog bloka svih istinskih državotvornih snaga bila jedina ispravna. To je moralo biti jasno svima pa i onima u HDZ-u koji su stalno bili protiv nje. Zašto su uporno bili protiv takve ideje? Zar to doista ne govori u prilog tvrdnji o uspješnoj detuđmanizaciji i u HDZ-u. Da ironija bude veća, ljudi će glasovati za HDZ samo zato što je to Tuđmanova stranka. Vidjet ćemo hoće li time glasovati i za daljnju detuđmanizaciju. Vidjet ćemo zašto je Soros pohvalio Sanaderov HDZ. I onda im se dogodila Kolona sjećanja u Vukovaru. Puno tekstova o tome sam već napisao sam ili dao što su drugi napisali, pa ću danas još samo dati dio teksta koji je napisao hrvatski književnik i kolumnist Javor Novak:
JAVOR NOVAK: BIZANTINSKA POSLA Objavljeno: Utorak, 28 Studeni 2023
Teško je četniku Vučiću pala ovogodišnja velika vukovarska kolona sjećanja. Masovnija nego ikad. Nikako da ustaše prekinu s tim. Ne može on ništa slično organizirati u Srbiji. Pa dugačka kolona u Škabrnji. Pa sprječavanje Pupovca i njegovih diva i u Škabrnji i u Vukovaru. Cijeli svijet vidio je koliko i kako se u Hrvatskoj poštuju žrtve. I kako se vrhunskim pijetetom nikada ne zaboravljaju. A čije su to žrtve? Tko je taj koji je poklao tisuće hrvatskih ljudi? Naravno i to se predobro zna: Srbija i Vučić, koji se tih zločina nikada nije odrekao. Koji (još) ne priznaje ni notorno postojanje srbijanskih koncentracijskih logora. I sad što? Kako će progutati tu gorku čašu? Poništiti ju ne može, ona se već dogodila. Za kontra prosvjed u Beogradu je nemoćan. Hrvatska je proslavila svoje junake HOS-a, nema natrag. A idu mu izbori i sve ga to vrlo teško optužuje i opterećuje, umjesto da mu nosi predizborne bodove. Ne pomaže ni Vučić u kuhinji, Vučić uz kotlovinu, Vučić iz frižidera, svakakvu će budalu on od sebe sada raditi samo ne bili li dobio nov mandat. Kako sve to slabo djeluje okrenuo se starim srbskim neprijateljima: nije Srbija kriva, nije Milošević, nije (navodno umiruće bolestan) vojvoda Šešelj, nije adlatus mu Vučić – Hrvatska je ta koja je kriva. Vječno ustaška čim nije srbska. Stara ploča uvijek pali. Sa' će Jasenovac sam' što nije. Ionako ih RH godinama iritira prijateljstvom s Kosovarima, s Albancima pa čak i s Albanijom. O Ukrajini da i ne govorim. Diramo čak i njihove drage Ruse. Hrvatski je diplomat još i špijunirao i vrbovao po Srbiji, nego. Samo što ne kažu da je pronašao tajno spremište srbskog plutonija. Van s njim dakle, odmah. No, zašto RH nije stepenicu više, protjerala srbskog veleposlanika iz Zagreba, a ne tek njihova savjetnika? Odgovor leži u tradicionalno ulizivačkim odnosima visokih struktura u RH koje su svojedobno srpskom veleposlaniku u restoran Vinodol u Zagrebu na ruku donosile materijale. Sjećate se lignje? A sjećate se paketa Jadranke Kosor: EU dokumenti kao poklon budućoj (europskoj?) Srbiji? Hristos se rodi. digresija Ne gleda Srbija na Hrvatsku samo iz zavisti što imamo prekrasno more, polja nafte i plina, turizam. Srbija nam zavidi i na visini plaća i mirovina. Ma koliko one nama bile turbo niske, njima su astronomija. Jer, pa zašto? Srbija već pune 33 godine ne može više sisati Hrvatsku i Sloveniju, finili su Mare bali. Nema više naših para od turizma i sada Srbija polako tone u se. Suočava se napokon s vrijednošću same sebe. „Srbin ne ume da radi, ali ume da ratuje" glagoljao je fašist Milošević sve dok mu nismo priredili Oluju i traktorizaciju, a onda se pokazalo da srbijanski zečevi umeju samo da begaju. Srbija ne ume ni da gubi. Iako u Srbiji za HOR-ta nije pao niti jedan jedini dimnjak, a kamo li da bi joj bili spaljeni gradovi i sela, BDP Srbije, dvostruko po stanovništvu brojnije države, još nije ni nalik BDP-u RH, koja je bila teško razarana, koja nažalost i dan danas plaća mirovine balvanašima, četnicima i krvnicima SDSS-a, koja je primila i medicinski zbrinula 350.000 izbjeglica i prognanika. A to rađa iznimnu srpsku zavist. Hrvatska nije propala kako su planirali i žustro željeli. To stvara burnu zavist jer i u budućnosti nikada više neradnička Srbija ne će moći financijski sisati Sloveniju i Hrvatsku. Nema više nove beogradske gazele, nema Sava centra, nema više pruge Beograd-Bar, što smo sve mi plaćali. Ne, nije to uopće u redu što Hrvatska više financijski ne šopa Srbiju i nikada više ni ne će, puniti tu vreću bez dna. Nek se samo naoružavaju, nek jedu topove dok im standard pada. Srbi napokon trebaju pljunuti u šake i prihvatiti se posla. Nek se uzdaju u se i u svoje kljuse. Ako mogu. zavaravanje... V. list, ide na ruku vlastima pa nas želi utješiti zašto su hrvatske mirovine tako očajno niske. U tu svrhu list se okreće državama propale juge: Srbiji, BiH i Crnoj Gori. No, koga to još zanima? Prosječna RH mirovina nije ni 450 eura i to kad se zbroje sve one i najviše i privilegirane mirovine. Nitko recimo ne radi izračun prosječne hrvatske mirovine među najbrojnijim dijelom onih „običnih" umirovljenika. Nitko ne odbacuje iz izračuna pojedinačne, a enormne mirovine u kojem su i svi oni sa bonusima. Koliko je takvih? Kad bi se dakle isključilo privilegirane pokazalo bi se da je prosječna hrvatska mirovina jedva iznad 200 eura, ako je i toliko. Također nikada se ne rade istraživanja koliko bi dvije mirovine u obitelji ili mirovina samca stvarno trebale iznositi, a da se umirovljenici mogu normalno hraniti, plaćati režije, kupovati odjeću i obuću, imati mobitel, TV i omrežje te održavati automobil. Nije li to ono najosnovnije? Dakle bez pomaganja obitelji potomaka, bez ljetovanja, bez putovanja... ali i bez raznih oblika liječenja. Zavaravanje se zatim nastavlja pričicom o postotcima koliko su mirovine rasle, pa se baja bajku o najvećem postotnom povišenju ikada. To je ista notorna laž kao i sa rastom BDP-a. Ako ste na dnu Europe pa zabilježite rast od 4 % BDP-a vi ste najbrže rastuća ekonomija u EU. Nisu nam jedino rekli da još nismo dosegli ni prosječni BDP Europske unije. Tako je i s mirovinama, one su toliko bile na dnu da povećanje od 8,5 % izgleda ogromno u odnosu na EU. Bajaju i kako je to najveći skok u 24 godine. Ali nikada nam nisu rekli kolike su mirovine u EU, nego nas farbaju sa Srbijom, BiH i C. Gorom. Stara je poslovica: ugledaj se u bolje od sebe, a ne u one lošije. Nisu nam nikada rekli da to što mirovine u RH već po 150-ti put rastu još nisu ni blizu primjerice Slovenskima. ...i obmanjivanje Za ikakvu valjanu poredbu trebalo bi se osvrnuti barem na Mađarsku, Italiju, Sloveniju i Austriju te na EU prosjek. Ali poredbu svega: plaća, mirovina, inflacije, rasta jednog i drugog i trećeg. Zatim bi bilo nužno imati podatke o troškovima života: hrane, režija, odjeće, obuće, troškova automobila, omrežja, TV-a, mobitela... To je jedina slika koju trebamo, a ne zavaravanje s nekakvim regionom. Tek tada bi se vidjelo što je to zapravo tih mizernih 450 eura RH prosječne mirovine, koliko ona stvarno vrijedi i kako građani s njome žive. Notorno je: tu leži istina i podatak o stvarnom položaju hrvatskih ljudi i o standardu koji je u nas, već treće desetljeće zapravo ne-standard. Zar je tako nemoguće ući u podatke statističkih zavoda susjednih nam sjevernih zemalja? A o tome što planira SDP suvišno je i komentirati: mirovine od 750 eura? Čudi me da nisu nabajali i 1.000 eura. Sve, samo da dođu na vlast. Otkuda? Pojma nemaju. Kako? Pojma nemaju. Ali nude. Tako je obećavao i Možemo, pa sada vidimo koji su njihovi „dometi" i kako su brzo i potpuno polomili zube. ne zna što bi od muke Izbavitelj upotrebljava teško oružje kad kaže da su seljaci koji prosvjeduju instruirani od nekih političkih stranaka. Ma zamislite kriminala. Pa druže Izbavitelju zar mi ne živimo u demokraciji? Ili je bar vi tako nazivate. Zar je zabranjeno instruirati bilo koga, bilo kad, bilo gdje? Pa gdje vi živite? Što su drugo klubovi stranaka u Saboru i ona odurna stranačka stega? Pojedini zastupnici mogu misliti svojom glavom koliko god hoće ali kad govore u Saboru moraju glagoljati po stranačkoj stezi. Nisu oni nikakvi narodni zastupnici već stranačke sluge. Je li to manipulacija kojom se i vi služite Izbavitelju? Vaša orkestracija, jesu li to i vaše instrukcije? Ali vama se trese politička fotelja, tlo pod nogama pa više ni ne znate što sve trabunjate. Vrhunac bahatosti Izbavitelja je afera s Geodetskim fakultetom i sredstvima EU za koje on vrlo nervozno i ljutito tvrdi da nisu sredstva EU mada dokumenti novinarima govore drugačije. „Meni trebate vjerovati" poručuje im on u stilu što mi možete, mogu što hoću ili: Europski tužitelj će i sam shvatiti da je pogriješio. Ma jasno, svi su u krivu jedino Izbavitelj nije. Pa kad je tomu tako, zašto se toliko znoji pred novinarima, zašto kipti? Netko tko je u pravu trebao bi imati mnogo samopouzdanja, a Izbavitelj ga nema. ispravak krivoga navoda Prošli sam tjedan u kolumni napisao: „...nenarodna vlast u RH koja zbog svoje trgovačke koalicije paktira s SDSS-om, danas SDS-om. Nije šija nego vrat." Povijesne istine radi, treba istaći slijedeće - u Krvavom Uskrsu na Plitvicama 1991. godine, među uhićenima su bila i dva rukovoditelja Srpske demokratske stranke: Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora općinske organizacije SDS-a u Vukovaru, a uhićen je i Manolićev omiljeni kriminalac (međunarodni kiler?) ratni zločinac i koljač Arkan. Poslije Plitvica oslobodio ga je iz zatvora, omogućio prijevoz u Beograd i poklonio mu trofejni pištolj! Za nagradu. Riječ je naravno o ekstremističkim pobunjenicima takozvane SAO Krajine. Prema tome, očito je kako Pupovčeva današnja participacija u vlasti RH jest temeljena na istom tom imenu okupatorskoga SDS-a iz propale ali zločinačke tzv. SAO Krajine! I nikome ništa! Isto tako treba reći da se taj isti Milorad Pupovac travnja 1991, još skrivao kao predsjednik stranke - Lige socijalnih demokrata, a onda je poslije odlučio da se može, pa je skinuo janjeću kožu i bez problema osnovao i registrirao četnički SDS. Na sramotu Hrvatske i Hrvatskih državnih organa. O Sanaderu i „Vaskrs se rodi" te o njegovu pljunutu blizancu Izbavitelju, ovom prilikom nema mjesta... No ispričavam se jako: to nije tema, ili kako to nepismeno naziva Izbavitelj: to je „ne tema". Nisu tema zločinci među partizanima, petokraka krvava zvijezda, pokolj na Bleiburgu, Kočevskom rogu, Jazovki, Hudoj Jami, na Golome otoku i Grguru... Nisu tema komunistički zločini, ni dragi Titovi presvučeni četnici, ni genocidna kokarda, ni okupatorska zastava Srbije koja je napadala i rušila Hrvatsku, a sve to danas živi i pljačka domovinu. Skupo nas koštaju, ne samo moralno, već i financijski. Nije tema Pupovac koji je glavni biserko najnepopularnijeg političara u RH i to godinama. To treba moći ali njega to uopće ne smeta. Ništa to ne smeta ni Izbavitelja. I to treba moralno moći. Tema su, skandal su, problem su junačke jedinice HOS-a, pozdrav Za dom spremni, pod kojim su nam ginuli naši najbolji borci. Vječna je tema grb HOS-a. Jel' da druže Izbavitelju i druže Milanoviću? Nije nevažno reći i to da je u toj „Ligi" s Pupovcem i tim i takvim Srbima tada bio i naš velehvaljeni, a anacionalni filmski redatelj Rajko Grlić. skenirana ministrica Pogotovo je Izbavitelj neuvjerljiv kad brani svoju, kako je kazao, kućnu prijateljicu ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek u aferi poznatoj kao Geodetski fakultet. Kako su se raspisali brojni mediji ta afera zbivala se pod okriljem ministarstva kojeg još uvijek vodi ministrica Obuljen. Ona je bez natječaja dala 19 milijuna kuna Geodetskom fakultetu za sumnjiv posao snimanja baštine nakon potresa. Mediji tvrde da je posao debelo preplaćen. No nije samo to sumnjivo: ministrica mjesecima eskivira od medija postavljena pitanja o ovom golemom poslu koji je osobno ugovorila. Službena dokumentacija je manjkava i sporna te sadrži podatke koji su dubiozni. Da stvar bude još gora Ministarstvo kulture hvalilo se tim projektom u svim medijima. No, pokazalo se da bi privatne tvrtke za snimanje zgrada tražile čak pet i po puta niži (!) iznos od onog isplaćenog u projektu Nine Obuljen Koržinek i uhićenog po nalogu Ureda europskog tužitelja dekana Geodezije, Almina Đape. Dekana poznatog po nabavi skupocjene jahte i istog takvog automobila. Još mu fali zrakoplov. Nakon upita poslanog prije više od sedam mjeseci, ministrica Obuljen Koržinek odbila je i odugovlačila medijima dati čak i informaciju koliko je javnog novca isplaćeno Geodetskom fakultetu za navedeni posao! Njena prčija? Poput Izbavitelja i ona se silno ljuti. Koliko Ministarstvo kulture ne zna svoj posao ili mulja s podatcima, najbolje pokazuje primjer ugovorenog opsega posla. Prvo su poslali u javnost podatak da je površina pregledanih zgrada milijun i po četvornih metara, a zatim su izjavili da je riječ o površini koja je za više od 30 % manja - 940.000 četvornih metara. grlom u traktore Krajem prošloga tjedna Izbavitelj se još jednom stao napuhivati: kaže da s nikim tko ga ucjenjuje ne će pregovarati. A što su drugo demonstracije nego traženje svojih prava, možete to zvati i ucjenom. Drugi dio Izbaviteljeve izjave čisti je poziv na nasilje: policija će osigurati granične prijelaze i normalan promet. Je li on svjestan u koju vatru ulazi? Prvi uhićen seljak, prvi maknuti traktor, prvi specijalac Hrvatske policije i na cestu će grunuti svi seljaci. Čak i oni koji prvobitno nisu htjeli demonstrirati. Kako mu to nije jasno? Želi li da padne krv? Vrijeđanje ljudi da su marionete, politički izmanipulirani i nahuškani samo je još jedno Izbaviteljevo ulje na vatru. Pa ne protestiraju ti ljudi tek tako, u njima se godinama i s pravom skupljalo veliko nezadovoljstvo. Ako to Izbavitelj ne zna, ne razumije i nije u stanju shvatiti i poštivati, dobit će što nije očekivao. A idu mu izbori. Nema on dovoljno policajaca. Seljake ne može ograditi kao Markov trg. Sve što je možda kapitalizirao imenovanjem Slavonca Anušića za ministra, sada će četverostruko izgubiti sa seljacima. Sve se vraća, sve se plaća. (...) https://www.dragovoljac.com/index.php/javor-novak/37556-javor-novak-bizantinska-posla
Hrvatski narod je u Vukovaru jasno stavio do znanja i svjetskim moćnicima i njihovim slugama u RH da će i taj rat izgubiti, kao što je izgubio i oružani sukob kada su hrvatski branitelji od 'njihove' srpske vojske napravili – kako je to Milošević rekao – ZEČEVE.
Danas je dan kojega se sjećamo po žrtvi najvećeg među nama. Lili Benčik podsjeća na to uz pjesmu meni drage hrvatske pjesnikinje iz Australije i tekst koji dajem u prilogu:
Poštovani Danas je obljetnica smrti generala Praljka
U SPOMEN DIVU Marija Dubravac (Junače slava ti! Uglazbio Stanko Šarić)
Bio si div, silan, neslomljiv, Lp Lili Benčik
Poslušajte mog dragog prijatelja Stanka Šarića: https://www.youtube.com/watch?v=iWUMD_vZZ8I
Josip Pečarić
PRILOG ISPOLITIZIRAN I NEPRAVEDAN MEĐUNARODNI KAZNENI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU, INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA- ICTY)
„Rat će biti završen tek onda kada bude postignuta pravda, kada se žrtve Domovinskog rata identificiraju, kada se za sve nestale i prisilno odvedene otkrije kakva im je bila sudbina, kada se mrtve pokopa u dostojanstvu, kada se sazna istina o njihovom stradanju i kada pravda bude zadovoljena." Dr. Zvonimir Šeparović[1] Po kriterijima prof. dr. Šeparovića rat nije završen. Srbija ga vodi protiv Hrvatske, sa petom kolonom, nesmiljenom žestinom, ne na bojnom polju, ali jednako ubojito na medijskom, političkom, jezičnom i kulturnom polju sa teškim posljedicama po hrvatski narod i njegov identitet. Ubija se čak i fizički, preko 3100 hrvatskih branitelja učinilo je suicid, a oni koji nisu suicidalni, nezadovoljni i frustrirani iselili su sa cijelim obiteljima iz Hrvatske. Tako je izravna posljedica nepravde demografska katastrofa hrvatskog naroda. Veliki doprinos da pravda nikada ne bude zadovoljena dao je i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, u daljnjem tekstu Haški sud ili Haški tribunal. Ovaj sud je od početka sporan, jer je donesen od političkog tijela, Vijeća sigurnosti UN, 1992.godine, a ne Opće skupštine UN-a i ugovorom zemalja članica. Počeo je djelovati 1993. sa sjedištem u Den Haagu u Nizozemskoj. Zato su sporni i međunarodnopravni legitimitet i legalitet. Prema članku 29. Statuta države su dužne surađivati sa sudom i to sve države članice UN-a, a tu je suradnju prva narušila sama haška tužiteljica Carla del Ponte dopustivši Srbiji da zacrni po njoj kompromitirajuće činjenice u dokumentima koje je dostavljala Sudu. „Moje je mišljenje da je Haški tribunal ispunio očekivanja svojih tvoraca, međunarodnih centara moći. Taj sam Sud znao nazivati pravosudnom lakrdijom, a sada bih tu formulaciju promijenio. On je politička lakrdija, a pravosudna komedija. U samom je startu imao politički cilj, a pravosudna mu je funkcija bila samo sredstvo za postizanje tog cilja. Dopustilo mu se da prijeđe daleko preko svog Statuta. Najbolji je primjer za to formulacija "udruženi zločinački pothvat", koje uopće nema u Statutu. To je konstrukt s kojim možete svakoga optužiti, bez konkretnih dokaza." dr. sc. Davor Marijan[2] Nepravdu Haškog suda prvi je označio na tragičan način hrvatski general Slobodan Praljak, 29.studenog 2017.godine kada je javno pred cijelim svijetom izvršio suicid popivši otrov kalij cijanid (KNC), zbog nepravedne politički motivirane presude o krivnji za ratni zločin.
„Suci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu" Njegov čin bio je krik protiv nepravde kojoj smo bili izloženi mi Hrvati na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, engleski International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, akronim ICTY. Podsjećam kakav je bio odnos Haških sudaca prema Hrvatima, nije to teorija zavjere, nego činjenica da je od 20 optuženih, čak 13 (trinaest) Hrvata Haški sud pred cijelim svijetom optužio za ratne zločine, a onda ih nakon više godina bez ikakve naknade i isprike pustio iz zatvora u Haagu, jer im nije našao nikakvu krivnju. Zar je to pravda? Bez isprike, bez obeštećenja nepravedno optužiti i onda pustiti kao da se radi o stoci koju zatvoriš, pa pustiš iz tora na slobodnu ispašu. Primjeri su doista zastrašujući po pitanju pravde i pravednosti, da nekome SUD oduzme 7 godina života kao generalu Anti Gotovini ili 5 generalu Markaču, da bi presudom Haaškog suda iz 2012. proglašeni nevinima za navodni zločin kojega je prema optužnici, naredio Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik Republike Hrvatske. Nijedan dužnosnik RH pred Haškim sudom nije osuđen za ratne zločine, a Hrvatska je oslobođena sjene etničkog čišćenja srpske nacionalne manjine. Haški sud 2014.godine oslobađa jednog Šešelja, notornog ratnog huškača i zločinca, sa smiješnim obrazloženjem da je smrtno bolestan, a evo ga živog u 2023.godini.[3] Vojislav Šešelj izrugivao se Haškim sucima: „ I vojnici pevaju -aoj Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate-, a vaš lažni prevodilac prevodi sasvim drugačije -oj Hrvati al'ćemo vas klati, pola klati , pola psima dati-! Niste mi ni do kolena! Rasturim sve čega se dohvatim! Niko mi ne može ništa! Razaram Haški tribunal u celini! Objavljujem imena zaštićenih svjedoka na svom video-sajtu, Internet sajtu! Izazivam vas da me sudite i za nepoštovanje suda! 10 procesa se protiv mene vodi i ništa mi ne možete, jer sam i moralno i intelektualno nadmoćniji! Protiv mene leka nema! Samo možete da me ubijete! I onda će se i moj grob boriti protiv vas! Vi ne razumete što to znači! Razumet ćete! „ I tako haški suci doista nisu „ imali leka" pa su ga kukavički pustili na slobodu. Nevjerojatna blamaža Haškog suda. Za razliku od Šešelja, Florence Hartmann je zbog nepoštivanja suda bila kažnjena novčanom kaznom od €7.000, ali tu kaznu nije platila pa je pretvorena u sedmodnevnu zatvorsku, pa je sud izdao nalog za uhićenje nekadašnje glasnogovornice glavne tužiteljice Suda !? Pobjegla u Francusku 2011.godine, a Francuske vlasti su odbile uhititi ju jer su surađivali s MKSJ-om jedino u izručivanju ratnih zločinaca. Usprkos uhidbenom nalogu iz Haaga, 2012. posjetila je Sarajevo, povodom 20. obljetnice opsade grada, te tamo verbalno napala Carla Bildta jer je smatrala da on nije trebao biti na obilježavanju stradanja grada jer je prije govorio da je "Milošević dobar momak".[4] Međutim Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, koje je nastavilo rad Haškog suda , Šešelj je ipak osuđen na 10 godina zatvora u koje mu je uračunat pritvor od 2003. do 2014. godine. Tek je na posljednjem suđenju presudom žalbenog vijeća utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata za nedjela počinjena u Bosni i Hercegovini, a čiji je vrh bio u Beogradu. Kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata, visoki dužnosnici srbijanske Službe državne sigurnosti Stanišić i Simatović krivi su za etničko čišćenje nesrpskog stanovništva u BiH i Hrvatskoj. Ostali sudionici su Slobodan Milošević, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan. Radi ravnoteže i izjednačavanje krivnje Haški suci osudili su hercegbosanske Hrvate Jadranka Prlića, Bruna Stojića, Valentina Ćorića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića i Berislava Pušića na dugogodišnje kazne, a general Slobodan Praljak sa takvom stigmom kao ratni zločinac nije htio živjeti. Istina je da su JNA i Srbija vodile agresivni rat za Veliku Srbiju na granici VIROVITICA-KARLOVAC-KARLOBAG! To područje uključuju dijelovi Hrvatske i cijelu Bosnu i Hercegovinu. JNA i Srbija vodile su bespoštednu agresiju, svim raspoloživim oružjem i ubilačkim sredstvima ( JNA je bila tada četvrta vojna sila u Europi, a Hrvatska razoružana od te iste JNA) Uništavali su sve pred sobom, kuće, škole, bolnice , crkve, palili sela i gradove, ubijajući pri tome neselektivno žene, djecu i starce, sa neviđenom brutalnošću koja se nije vidjela na tlu Europe od završetka 2.svjetskog rata, sa namjerom da se potpuno satre postojanje hrvatskog naroda na tom području. Planski se rušilo kuće, crkve te njihova groblja da se nikada više ne vrate. Ta zločinačka politika bila je potaknuta željom za osvajanjem područja i prekrajanjem granica sa ciljem stvaranja etnički čiste VELIKE SRBIJE. Uz to se organiziralo sustavno silovanje žena i njihovo držanje u zatočeništvu do vremena kada je pobačaj postao nemoguć. Civili - muškarci, žene, djeca i starci - držani su u koncentracijskim logorima po Srbiji i BIH. Spaljene su Ćelije, izvršeni su pokolji i masakri civila u Dalju, Kozibrodu, Petrinji, Vagancu, Erdutu, Lovasu, Širokoj kuli, Gospići, Škabrnji, Nadinu, Voćinu, Ovčari.... Napadnuti su Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Gospić, Karlovac, Osijek, Vukovar na koji je ispaljeno 6,5 milijuna granata, 11 000 dnevno, dokazuju brutalnost velikosrpske agresije. Napadane su bolnice u Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku, Pakracu, Dubrovniku, potpuno ih je srušeno 14. Ubijeno je 406 djece, ranjeno 1.260 djece, 15 840 hrvatskih branitelja, ubijena su 7263 civila, a za još više od 1 800 se traga. Srušeno je oko 200 tisuća stambenih objekata, a s okupiranog teritorija protjerano je 260.000 Hrvata. Hrvatska je podnijela tužbu protiv Srbije Međunarodnom sudu pravde. Hrvatski pravni stručnjaci na suđenju su elaborirali "Zvjerska ubojstva konvencionalnim i hladnim oružjem, silovanja žena i muškaraca u logorima, mučenja elektrošokovima, prisilni rad u okupiranim mjestima jasno pokazuju genocidnu namjeru Srbije prema hrvatskom stanovništvu i ta stradanja nisu imala nikakvog vojnog opravdanja. Zločini nisu imali vojnu svrhu, nego su bili sustavno usmjereni prema nevinim Hrvatima, motivirani mržnjom i željom da ih se etnički očisti." Za svu tu patnju i razaranje Hrvatska nije dobila pravnu, ni pravednu zadovoljštinu ni obeštećenje. Naprotiv, srpski lobi i diplomacija, te hrvatski projugoslavenski političari ponovno su štetili Hrvatskoj i još joj nanose veliko zlo. Nikada se ne smije zaboraviti veleizdajnička uloga Stjepana Mesića koji je nakon smrti dr. Franje Tuđmana, kao predsjednik Hrvatske, neselektivno dijelio državne dokumente i bio zaštićeni svjedok Haškog Tužiteljstva. Tako nešto nije poznato u povijesti ljudskog roda, da Predsjednik države radi protiv države kojoj je na čelu i protiv hrvatskog naroda koji ga je čak dva (2) puta birao za Predsjednika. Doista ljudsko zlo ima na tisuće lica, ali ovakav slučaj je bez presedana u ljudskoj povijesti. Pored 1. na listi Stjepana Mesića sa Haškim tužiteljstvom tajno su surađivali : [5] Mate Granić, Pavle Miljavac, Petar Stipetić, Nikica Valentić, Josip Manolić, Martin Špegelj, Ante Karić, Ranko Ostojić, Mladen Bajić, Slavko Degoricija, Franjo Gregurić Josip Boljkovac, Josip Lucić, Antun Tus, Ivica Račan, Hrvoje Šarinić, Ivan Zvonimir Čičak, Žarko Puhovski. Direktna posljedica njihove suradnje sa Haškim sudom je izjednačavanje agresora i žrtve agresije točno po Memorandumu SANU 2, po kojem Srbiju treba osloboditi odgovornosti za agresiju na Hrvatsku i BIH. A istina je citiram[6] završnu riječ generala Praljka: „Pa da opišem ulogu Göringa, s kojim likom bih, po tužiteljstvu, ja trebao biti sukladan. Taj je Göring smjestio svoje Židove (Muslimani) u svoju vikendicu i brinuo se o njima. Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio i liječio. Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio žene svojih neprijatelja. Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama. Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali pripadnici HOS-a - pretežito Muslimani. Izvlačio ranjene Židove - Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Ne sam. Organizirao izvlačenje i prebacivanje i smještaj 15 tisuća Židova – Muslimana iz Stoca i Dubravske Visoravni splavi preko Neretve. Prevezao ranjenu Muslimanku - Židovku helikopterom iz istočnog Mostara u Split. Ne sam. Židovsku (muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije preuzeo kod Uskoplja i prebacio u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje hrvatskog državljanstva kako bi na teret hrvatskog proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Ne sam'.... Nabrojao je i činjenice koje po njemu dokazuju kako je tadašnja hrvatska politika poticala stvaranje BiH kao države i obučavala pripadnike Armije BiH. Zatim kaže da su policajci iz BiH bili na obuci u Hrvatskoj još 1991., da su se piloti Armije BiH obučavali u Hrvatskoj, da su u Hrvatskoj zbrinute stotine tisuće muslimanskih izbjeglica i da je organizirano eksteritorijalno školstvo za muslimane izbjeglice u RH. Napominje i da je Armija BiH cijelo vrijeme dobivala oružje iz Hrvatske te da je više od deset tisuća njezinih ranjenih pripadnika liječeno u hrvatskim bolnicama. Žalim li žrtve? Da žalim sve nevine žrtve svih ratova, a posebno žalim žrtve 500-tinjak ratova poslije 1945, a dogodili su se i događaju se usprkos svim moralističkim politikama koje svakodnevno slušamo. Posebno žalim za svakim onim djetetom koje umre od gladi svake 4 sekunde ovog našeg realnog vremena. Podsjeća i na to da je Hrvatska priznala BiH kao državu, poslala veleposlanika u Sarajevo i potpisala sve međunarodne akte o unutarnjem uređenju BiH. To je bila politika dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je bila politika HVO-a. To su za tužiteljstvo ovog suda elementi UZP-a. Takva optužnica služi se logikom koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa" osvrnuo se Praljak na tezu o udruženom zločinačkom pothvatu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i načelnika Glavnog stožera HV-a Janka Bobetka....
I na kraju pjesma Marije Dubravac U SPOMEN DIVU (Junače slava ti! Uglazbio Stanko Šarić)
Bio si div, silan, neslomljiv, Gord ko Velebit, hrabar ko Zrinski, Bio si ponos narodu svojem, Naš svjetionik, junak istinski. Ime će tvoje upisat stijena, U čast junaku hrvatskih gena. Iz praha tvog divovi niču Ko i ti glasom junačkim kliču: PRIPJEV: S prijezirom rušim zakon vam cio Zločinac nisam nikada bio. Rađe ću časno leći u grob Već bit pogancu sluga i rob. Bio si vodič u crnoj tmini Kroz rat i vatru kročio prvi, Nesretne, bolne, na srce svio I nisi pit'o čije su krvi. Ubogom, moćnom, Bog isti sudi, Slavni su pred njim pravedni ljudi. Iz praha tvog divovi niču, Ko i ti glasom junačkim kliču: PRIPJEV: S prijezirom rušim zakon vam cio Zločinac nisam nikada bio. Rađe ću časno leći u grob, Već bit pogancu sluga i rob. Ostajem junak, sin doma svog, Neka mi sudi pravedni Bog.[7]
Pjesma je posvećena heroju, domoljubu i jedinom čovjeku koji je rekao NE nisam kriv!
[1] https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/zbornici/vukovar_33/vukovar33_013.pdf [2] https://www.jutarnji.hr/globus/povjesnicar-davor-marijan-za-globus-haski-sud-je-politicka-lakrdija-i-pravosudna-komedija-6893832 [3] https://youtu.be/ZZMiwSekzXc?si=EobbnXuYo32-BAkD [4] https://hr.wikipedia.org/wiki/Florence_Hartmann [5] https://www.maxportal.hr/vijesti/bivsi-specijalac-iz-lucnog-objavio-popis-tajnih-suradnika-haskog-suda-jedno-ime-nisam-uspio-procitati/ [6] https://youtu.be/LZdBhu9H8Jg?si=twdXVUflWwA-1nZK , https://youtu.be/-VRJ8F7eOWk?si=JHetqfaFq5hQh4N_
[7] https://youtu.be/2nUtP5_W3kg?si=rsQVqvrLQ3L73ZfJ
20231201_Pecaric_Bekavac_Jasenovacki_Popis-LAZNE_ZRTVE.docm 2023-12-01 IVAN BEKAVAC O PREDSTAVLJAN JU KNJIGE 'JASENOVAČKI POPIS - LAŽNE ŽRTVE'
Komentar Ivana Bekavca pod naslovom AGITPROP I HRVATSKI REVIZIONISTI je objavljen na portalu HKV-a, a prenio ga je i portal dragovoljac.com: https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37564-agitprop-i-hrvatski-revizionisti Tekst je dan u Prilozima, a za ovaj moj komentar je bitan dio: U Hrvatskoj se, u sferama koje upravljaju medijima, pojavio i novi oblik upozoravanja javnosti na neprihvatljive knjige. Ovdje ćemo ukratko prikazati kako izgleda jedan aktualni 'obračun' s knjigom koja već svojim naslovom izaziva i bijes među nekim protagonistima javnoga života: 'Jasenovački popis - lažne žrtve'. Jedne dnevne novine u Zagrebu, na vrlo su poseban način prikazale njezinu javnu promociju. U tom prikazu ne piše ništa o sadržaju knjige, osim onoga što u njezinu naslovu vidimo. Nije napisano kako su autori dokazivali postojanje lažnih jasenovačkih žrtava. O broju tih žrtava prijepor traje od davnih, prvih javnih objava. Govorilo se o milijunu, i više; nekoliko stotina tisuća; nekoliko desetaka tisuća, ali i znatno manje. Novinama, koje o tomu pišu nije problematičan 'oktroirani' broj, nego njegovo provjeravanje. U središtu je pozornosti prikaza knjige o kome govorimo prostor u kome je održana promocija. Korisnik toga prostora je Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata...
Već sam napisao svoj komentar tog predstavljanja: VELIKI HRVATSKI 'POVJESNIČAR' ANTE TOMIĆ JE I 'EKSPERT U RAČUNARSTVU'
Iako sam i sam već pisao o tom predstavljanju ipak me je tek tekst g. Bekavca podsjetio na moju knjigu J. Pečarić, Revizionisti u HAZU, Zagreb, 2020, str. 348. Jedno poglavlje te knjige je posvećeno knjizi koju smo napisali dr. sc. Stjepan Razum i ja: J. Pečarić, S. Razum, Razotkrivena Jasenovačka laž, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb 2018. U Prilozima dajem neke dijelove iz tog poglavlja o tadašnjoj hajci i na mjesto predstavljanja te knjige (pogledajte sam naziv prvog teksta iz tog poglavlja) i pozivanja na zabrane i predstavljanja i knjige. To je kasnije dovelo i do objavljivanja knjige na engleskom jeziku: J. Pečarić, S. Razum, Jasenovac – A lie uncovered, Lulu.com, 2021. pp. 506. Zanimljivo je da sam tada sve to doživio kao njihovo obilježavanja 20. obljetnice pojave moje knjige: J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski povijesni institut, Zagreb, 1998. Knjigu je kao što se vidi objavio Hrvatski povijesni institut, da bi dvije godine kasnije novo izdanje objavio „Element", ali je tada tiskan i drugi dio knjige: J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu I. / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Drugo izdanje Element, Zagreb, 2000. J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu II /: O Bulajićevoj ideologiji genocida hrvatskih autora, Element, Zagreb, 2000. Zahvaljujući Hrvatima iz Australije tiskane su obje knjige, kao jedna, na engleskom: J. Pečarić, Serbian myth about Jasenovac, Stih, Zagreb, 2001. Na sličan način je na jednoj beogradskoj televiziji obilježena i 30. obljetnica moje knjige iz 1998. o čemu sam napisao i knjigu: J. Pečarić, Hrvatski 'luđak' i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023: https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf Zapravo oni su bili u strahu da su hrvatske vlasti odlučile djelovati u interesu hrvatskog a ne srpskog naroda i potajno financirali moju knjigu i samo Društvo koje piše o istini o logoru Jasenovac: J. Pečarić, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472. Internet izdanje: https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf
Na Prvoj srpskoj televiziji u emisiji JUTRO NA PRVOJ su zato sudjelovali ministar Vlade republike Srbije Đorđe Miličevićem, predsjednik Srpske lige Aleksandar Đurđev i Predrag Marković, 'istoričar', ravnatelj Srpskog instituta za modernu povijest i član upravnog vijeća RTS-a. Kako sam ja to povezao s 30. obljetnicom moje prve knjige možete vidjeti na linku jer je moja knjiga dana na Internetu. Dat ću i završetak teksta g. Bekavca jer sam slični komentar i sam dao već u samom naslovu svog komentara o predstavljanju: Što, dakle, o knjizi autora Nikole Banića i Mladena Koića pod naslovom „Jasenovački popis - lažne žrtve", komentator Jutarnjega lista nije htio reći u svom osvrtu na jednu njezinu promociju? Nije htio reći argumentiraju li tvrdnje o lažnim žrtvama. Nije objasnio zašto bi prikazivanje lažnih žrtava stvarnim žrtvama bilo prihvatljivo, a pobijanje neistinitih navoda neprihvatljivo; nije htio reći u odnosu na koju istinu su oni revizionisti, koju Istinu Banić i Koić revidiraju; nije rekao da su autori i obrazovanjem doista kompetentni (doktori znanosti) istraživati podatke iz jasenovačkoga popisa i o rezultatima pisati. A postoji još jedna sličnost knjige dvojice doktora znanosti Banića i Koića i moje s s dr. Razumom. Uz autore je i jednu i drugu knjigu predstavio najveći stručnjak za istraživanje logora Jasenovac Igor Vukić. Evo dijela njegovog govora s predstavljanja naše knjige:
RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ (...) Knjiga koja je pred nama izazvala je svjetski odjek i pozornost i prije no što je ovdje prvi put predstavljena. Bila je dovoljna samo najava da se jave dežurni osporavatelji koji bi željeli da povijesna slika logora o Jasenovcu ostane onakva kakvu su oni projektirali. I da im služi za njihove interese pokoravanja i discipliniranja hrvatskog naroda, svih hrvatskih građana, a i naroda u susjednim državama. Ali najave ovog događaja, objavljene na elektroničkim stranicama novina kao što su New York Times, Washington Post, slovački Teraz ili beogradski Telegraf, izazvale su kontraefekt. Umjesto zabrana knjige, koja po hrvatskim zakonima gotovo i da nije moguća, ove su prijeteće najave samo pojačale zanimanje za knjigu i općenito za naš rad. O tome se u ovoj knjizi i radi. Ona je poziv na javnu raspravu i ujedno jedan iscrpni izvještaj o tome kako se situacija u pogledu rastjerivanja propagandne magle mijenjala u posljednjih 20 godina. Toliko je prošlo od objave knjige „Srpski mit o Jasenovcu" koju je 1998. napisao naš akademik Pečarić. Bio je to njegov pokušaj da u tada još monolitni blok jasenovačkih laži zabije bar jedno dlijeto i napravi bar malu pukotinu. U knjizi su obavijesti i o drugim njegovim radovima s ovom temom, a osobito o lobističkom pothvatu kojim je 2012. godine uspio spriječiti da historičar Ivo Goldstein postane član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uživat ćete čitajući akademikove komentare i intervjue koje je davao tim povodom. Uzgred, prije koji tjedan Ivo Goldstein uspio je postići da ga imenuju inozemnim članom Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Dakle postao je ipak akademik. I pored svih javnih upozorenja na nedostatke Goldsteinova znanstvenog i stručnog rada. Ne želimo ništa loše reći o Akademiji nauka BiH, ali nam je ipak žao što se u Sarajevu nije našao neki Pečarić pa da i bosansku akademiju sačuva od tako drastičnog snižavanja kriterija. Sve zajedno podsjeća na slučaj iz jednog slavonskog gradića u kojem je prije godinu-dvije gradonačelnik odlučio za vrijeme svojega mandata napokon diplomirati na fakultetu. I kad je to postigao, u lokalnom tjedniku, koji je naravno, pun gradonačelnikovih slika, izašla je vijest o tome. Novinar je u članku još i točno napisao da je gradonačelnik postao „akademski građanin". Urednik je na taj članak stavio naslov: Gradonačelnik postao akademik! (...) Cijeli govor kao i niz drugih tekstova dan je u spomenutom poglavlju knjige o dvojici revizionista iz HAZU (akademici Franjo Tuđman i Josip Pečarić). A Igor Vukić je zapravo vizionarski najavio već tada ovo predstavljanje o kome je pisao i dr. Bekavac. Naime kao što vidite on se narugao još tada izboru Iva Goldsteina za dopisnog člana ANU BiH, a na predstavljanju je sam spomen ovog člana te akademije izazvalo salvu smijeha prepune dvorane jer je danas u RH, a i šire, taj njihov akademik poznat po svom epohalnom otkriću u svezi s logorom u Jasenovcu pa je tako dobio i ime IVO DROBILICA. Inače na početku knjige o revizionistima u HAZU dan je i tekst:
TOMISLAV VUKOVIĆ O SUDSKIM TUŽBAMA DR. GOLDSTEINA: UHODANI OBRAZAC ZA PRETRPLJENE 'BOLI' I sam sam doživio isto, ali je moj slučaj mnogo zanimljiviji. Svjedoci su mu bili supruga i kćer one su svjedočile o njegovim pretrpljenim bolima: Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše (tuženik je amater povjesničar, op. J.P.), a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991. Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa. To sam već naveo i u mom komentaru s predstavljanja. Ali zašto je ovaj prilog poseban u obrascu koji koristi Ivo Drobilica? Pa zato što me je on tužio zbog moje knjige o Puhovskom: J. Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
Zato ponavljam komentar koji sam već tada napisao: Doista je strašno kada vidimo da je zbog knjige o Puhovskom: Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Mogu se samo upitati, sto sam propustio učiniti u svom komentaru: Kome su se one narugale: mužu, ocu, sutkinji, hrvatskom sudstvu, hrvatskim političarima ....? Kada sam ga zaustavio u izboru u HAZU nje doživio tako nešto nego zbog knjige o Puhovskom. Nije valjda zato što je Predsjednik RH Puhovskog nazva DRUKER? Osim u hrvatskom sudstvu može li se naći još netko tko će povjerovati u tako nešto? Morat ću ovo ponavljati jer nisam toliko inteligentan da sam razumijem ovako nešto. Valjda ću dobiti neko suvislo objašnjenje. Meni bi bilo logičnije da je tako nešto Ivo Drobilica doživio kod neizbora u HAZU kada je – u vrijeme kada mi je tata poznati povjesničar AMATER i Ivin suradnik kao posebni savjetnik tadašnjeg predsjednika vlade i posjetio Predsjedništvo HAZU-a. Vjerojatno je ispravnije reći da je Ivo Drobilica suradnik svog tate -povjesničara AMATERA – jer mu je tata bio posebni savjetnik Zoranu Milanoviću koji je eto sada kao Predsjednik RH Puhovskog nazvao DRUKERom. Znamo da je Ivo dobio na Izbornoj skupština manje od 1/3 glasova što je najmanje u povijesti HAZU, a to ga nije tako pogodilo kao knjiga o Puhovskom. Je li možda pomislio da je Predsjednik države pod tim DRUKER mislio i na njega. Valjda mu je sada lakše kada je vidio da ga je Predsjednik i dalje želio za veleposlanika (poslije neizbora u HAZU dobio je utješnu nagradu: postao je veleposlanik u Parizu gdje se proslavio fotografijom jednog od najvećih zločinaca u svjetskoj povijesti onom JB Tita). O tome pogledajte knjigu: J. Pečarić, Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023: https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf Josip Pečarić
PRILOZI I. BEKAVAC: AGITPROP I HRVATSKI REVIZIONISTI 26. studenoga 2023. Suvremeni medijski agitprop Knjige mogu svojim autorima donijeti veliku slavu i novac, ali i neprilike. Nisu prošla ni vremena njihova prešućivanja, skrivanja, zabranjivanja, spaljivanja i sklanjanja od čitateljstva na različite načine, zbog iznošenja sadržaja koji moćni ne odobravaju. Objavljene knjige, neovisno o sadržaju, na sličan način kreću prema čitateljstvu kroz različite medije javnoga komuniciranja, ali i na tribinama, promocijama, izravnim razgovorima promotora sa zainteresiranom publikom. Neke se knjige i prešućuju u javnom prostoru. U Hrvatskoj se, u sferama koje upravljaju medijima, pojavio i novi oblik upozoravanja javnosti na neprihvatljive knjige. Ovdje ćemo ukratko prikazati kako izgleda jedan aktualni 'obračun' s knjigom koja već svojim naslovom izaziva i bijes među nekim protagonistima javnoga života: 'Jasenovački popis - lažne žrtve'.
Jedne dnevne novine u Zagrebu, na vrlo su poseban način prikazale njezinu javnu promociju. U tom prikazu ne piše ništa o sadržaju knjige, osim onoga što u njezinu naslovu vidimo. Nije napisano kako su autori dokazivali postojanje lažnih jasenovačkih žrtava. O broju tih žrtava prijepor traje od davnih, prvih javnih objava. Govorilo se o milijunu, i više; nekoliko stotina tisuća; nekoliko desetaka tisuća, ali i znatno manje. Novinama, koje o tomu pišu nije problematičan 'oktroirani' broj, nego njegovo provjeravanje. U središtu je pozornosti prikaza knjige o kome govorimo prostor u kome je održana promocija. Korisnik toga prostora je Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata koja promiče temeljne vrijednosti Domovinskog rata i ulogu Specijalne policije MUP-a RH u Domovinskom ratu. Pisac osvrta uzima samo dvije riječi iz toga naziva: 'specijalna policija'. Odvažni ustanak To što se u prostoru za povremena okupljanja te Udruge predstavlja knjiga o žrtvama logora u Jasenovcu, komentator Jutarnjega lista će u svom tekstu ovako prikazati: "U izrazito nesklonim okolnostima specijalni policajci i njihovi prijatelji odvažno su ustali s teorijom kako neprijatelji hrvatskog naroda maliciozno napuhuju ustaške zločine." (Jl, 11.11.2023.). 'Izrazito nesklone okolnosti' ovdje treba razumjeti kao ozbiljno neraspoloženje prema znanstvenom revizionizmu. Ali komentator to pokazuje na dosta primitivan način. Dakle, to što se knjiga predstavlja u prostoru njihove Udruge, komentator razumije kako su 'specijalni policajci i njihovi prijatelji odvažno /su/ ustali' s nekom teorijom. Odmah komentira i fizički izgled prostora. Izložene slike po zidovima te prostorije znakom su mu da je to 'kao nekakva galerija'. Nisu, dakle, potpisani autori knjige tvorci 'teorije', nego su 'specijalni policajci i njihovi prijatelji', među kojima možda mogu biti i autori knjige, odvažno ustali s jednom 'teorijom'. Komentator polazi od pretpostavke da se 'teorija' gradi na uvjerenju da 'neprijatelji hrvatskog naroda maliciozno napuhuju ustaške zločine'. Zlonamjernom uvećavanju broja žrtava, kako mu se čini, suprotstavili su se specijalni policajci, koje spominje i kao slikare koji 'uljenim bojama maljaju autoportrete, mrtve prirode i krajolike' i slike izlažu na zidovima svoga Doma specijalne policije. Tvrdi, dakle, da Udruga nije samo ustupila prostor kojim se koristi, nego su njezini članovi 'odvažno ustali' s jednom 'teorijom'. Komentator je posve zaokupljen pokušajem trivijaliziranja javnoga predstavljanja knjige o Jasenovcu. Tvrdnja da su 'specijalni policajci i njihovi prijatelji odvažno /su/ ustali' s nekom teorijom pokušava skrenuti pozornost s činjenice da postoje ljudi s imenom i prezimenom, dr. Nikola Banić i dr. Nikola Koić, koji su prikupili i obradili građu važnu za razobličavanje 'maliciozno napuhanih ustaških zločina'.
'Nijekanje holokaausta' Autori spomenute knjige iznose provjerljive argumente, a ne 'teorije'. Znanstvenici su, a ne specijalni policajci, koji su im za predstavljanje ustupili prostor svoje udruge, odlučili ponuditi utvrđene i provjerljive činjenice, a ne 'teorije'.
Takav pristup usmjeruje pozornost na pitanje o motivima koji vode komentatora Jutarnjega na iskazivanje takva nepoštovanja i autora i ljudi koje optužuje da su s prijateljima složili jednu 'teoriju'. Koju teoriju? Odgovor je jednostavan: nema nikakve teorije, nego se u knjizi argumentirano osporavaju lažni prikazi 'jasenovačkih žrtava', koji se ponavljaju već osamdesetak godina. Spomenimo i naslov komentatorova teksta: "Povijesni revizionisti došli su, evo, i do centra grada. Istina, nijekanje holokausta bilježi se i na takozvanom naprednom Zapadu, ali tiho i skrovito i na rubovima društva. Tek nešto vidljivije od pedofilije." Pod tim je naslovom knjiga 'Jasenovački popis - lažne žrtve', autora Nikole Banića i Mladena Koića, predstavljena kao djelo 'povijesnih revizionista', a Udruga specijalne policije, kao, navodni, suautor je stala uz tu revizionističku 'teoriju'. Ni u osnovnim crtama nije, dakle, prikazano kojim se znanstvenim aparatom služi, nudi li kakve dokaze o 'lažnim podatcima', ili samo 'poriče' žrtve'? Pisac teksta u Jutarnjem pokušava poniziti i uvrijediti specijalne policajce navodeći da ti ljudi 'čak i čitaju': "Nikad ne biste pomislili da se u krupnim, mišićavim muškarcima kriju takve nježne umjetničke dušice, ali oni, čudima nikad kraja, čak i čitaju. Oni su ljubitelji lijepe riječi." Čudimo se tom primitivnom pokušaju vrijeđanja ljudi koji su u njegovoj svijesti krivi već zbog toga što su omogućili promociju knjige, koja se sadržajem naslova njemu čini odbojnom, 'revizionističkom'. Kakve veze ima prostor u kome je javno promovirana jedna knjiga s njezinim sadržajem. Kakve veze imaju korisnici toga prostora s onim što je u knjizi napisano? Piscu osvrta na spomenutu promociju dovoljan je razlog za sve to već u naslovu knjige:"Jasenovački popis - lažne žrtve". Dočekuju je, kako piše, 'izrazito nesklone okolnosti'. Spominjanje, nijekanje i osporavanje Navodi da se u Domu specijalne policije događalo nešto strašno: "ozbiljno se tvrdilo kako su žrtve fašizma srbokomunistička i judeomasonska prevara". Iz te tvrdnje, nije razvidno radi li se o poricanju žrtava, ili dvojbama povezanim s brojem tih žrtava u odnosu na rezultate istraživanja i dostupne činjenice. Nije razvidno je li i autoru komentara nedopustivo umanjivanje broja žrtava kao i njihovo uvećavanje, neovisno o dostupnim, provjerljivim podatcima? A udar na 'specijalce' i njihovu udrugu nedvosmislena je poruka budućim promotorima knjiga koje ne pišu komentatorovi istomišljenici. To su, naravno, i poruke nakladnicima, s naznakom koje se knjige, s obzirom na temu i sadržaj, smiju objavljivati s naklonošću dominantnih medija, a koje će doživjeti sudbinu poput 'Lažnih žrtava'. Sama je najava rasprave o lažnim žrtvama
komentatoru dovoljnim znakom da treba upotrijebiti 'najubojitije' oružje.
Spominjanje 'lažnih žrtava', u njegovoj je svijesti znakom 'nijekanja
holokausta': "Nijekanje holokausta nije nepoznat fenomen, bilježi se i na
takozvanom naprednom Zapadu, ali tiho i skrovito i na rubovima društva." Ne
čini mu se važnim objasniti zbog čega bi se smjelo uspoređivati 'nijekanje' s
osporavanjem nekih podataka i dokazivanje da su drugi podatci točni.
Dokazivanje uz predočavanje argumenata nije 'nijekanje holokausta' ili zlodjela
u Jasenovcu?
Pitagorin poučak i 'istine' o Jasenovcu "U Domu specijalne policije jednom će se valjda predstaviti i knjige u kojima se opsežno osporava valjanost Pitagorinog teorema ili trećeg zakona termodinamike, pa čak i, zašto ne, zakon gravitacije." (A.T., Jutarnji list). Pisac te rečenice polazi od vlastitoga uvjerenja da su 'istine' o Jasenovcu, napisane u Jugoslaviji, ili u Javnoj ustanovi spomen-područja Jasenovac, u rangu s istinom poput one koju iskazuje Pitagorin poučak. Koja se 'znanstvena istina' poricala u Domu specijalne policije u Zagrebu na predstavljanju knjige 'Jasenovački popis - lažne žrtve'?
Je li istinita tvrdnja o milijun i četiristo tisuća žrtava logora Jasenovac, koju iznosi G. Greif, ili je istinita 'nepobitna' brojka o 700.000 koja je prihvaćena u srpskoj javnosti? Javna ustanova spomen-područje Jasenovac objavljuje brojku od 83.145 žrtava. Ima ljudi koji pitaju: kako se broj od 59.188 koji je objavljen 1964. za vrijeme komunističke vlast povećao na 83.145 (2007.)? Koja je od tih 'istina' na razini istine Pitagorina poučka? U nekom drugom tekstu je objavljena i bilješka da ni u jednom trenutku autori popisa Javne ustanove spomen-područja nisu rekli da je taj popis konačan, nego upravo suprotno - da nije konačan, ni potpun, da se postojeći uneseni podaci neprestano dopunjuju, a eventualne pogreške ispravljaju. Ali A. Tomić piše da se Istina zna i da se prema njoj treba odnositi kako se odnosi prema Pitagorinu poučku. Škola u kojoj je to naučio nije dopuštala nikakve dvojbe, ni tada ni bilo kada. Koja Istina obvezuje komentatora Jutarnjega lista? Koliko je bilo žrtava u logoru Jasenovac? "Oni najobjektivniji istraživači smatraju da je njihov broj prešao milijun", ustvrdio je patrijarh Irinej u Donjoj Gradini, 2019. Uz to je rekao "da se vapaj djece čuo do samog neba, ali ne do Zagreba i crkvenih predstavnika Katoličke Crkve i to ne što nisu mogli čuti, već nisu željeli." Znači, broj koji je prešao milijun žrtava logora u Jasenovcu ne uzima istinitim samo G. Greif, nego i ljudi patrijarha Irineja. Hoće li i njih J. Ćulibrk nazvati cirkusantima? Ovdje AT-a ne ćemo spominjati. Novi Agitprop Ne znamo koje su znanstvene metode primijenili 'najobjektivniji istraživači' tih žrtava, ali znamo da je bilo dosta istraživača koji su osporavali takve 'procjene', uzimajući ih samo izrazom bijesa i mržnje prema Hrvatima, koji su proglašavani krivcima za ta zlodjela. Jezik i intencije komentara AT-a, jezik je 'Agitpropa' nakon 1945. koji je prenosio poruku o Istini, uz prijetnje i sankcije za neprijateljsku propagandu. Istinito je ono što tvrdi 'Partija', a sve što se tomu protivi je obična fašistička propaganda. Enormno uvećani broj jasenovačkih žrtava, uključujući i 'najobjektivnije istraživače', nakon prikaza žrtava Drugoga svjetskog rata upotrebljavan je u političkim obračunima. Popis žrtava u Jasenovcu se krivotvorio sve do danas. Ni u znanstvenoj zajednici o tomu nema konsenzusa. Titova se država pokušavala sagraditi, oslonjena na savezničku ratnu pobjedu nad nacifašizmom, prema staljinskom modelu totalitarne vlasti, bez ikakva demokratskoga legitimiteta. 'Kohezivna' formula, nazvana 'bratstvo i jedinstvo', postala je krinkom za prikrivanje politike osvetničkoga srpstva. Tomu je najviše pridonosio mit o Jasenovcu kao simboličkom mjestu stradanja Srba. Taj je mit trebao prikriti i strašna zlodjela koja su četnici počinili izvan Srbije, u Hrvatskoj i BiH. U tomu su i uspjeli. Mit o stotinama tisuća i više umorenih u Jasenovcu trebao je zatamniti sve četničke zločine.
Srbi kao 'žrtve' prigrabili su prava na dominaciju i osvetu. Važna komponenta nove stvarnosti bila je abolicija četnika 1944. koji su mogli, ako su htjeli, pristupiti Titovim partizanima. Mnogi su to i htjeli, jer su i na samom početku 'ustanka', prema svjedočenju Titovih generala, na kapama nosili petokrake, oznake Staljinovih ljudi. Čekali su Ruse. Sad je petokraka, na četničkim glavama, značila - vlast. Nakon 1944. i formalno su komunisti i četnici bili pod istim kapama. To je Titu znatno pomoglo i pri eliminaciji suparničke, izbjegličke vlade. Međutim, te je 'dugove' kasnije trebalo i vraćati.
Početni izračuni Jedan student matematike dobio je 1946.
zadatak izračunati broj poginulih osoba na području Jugoslavije kako bi ti
podatci bili predani na mirovnoj konferenciji radi dobivanja ratne odštete.
Izračunao je 1,706.000 demografskih gubitaka.Visoki državni dužnosnik je na
mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. govorio da je to broj poginulih u
Jugoslaviji. Od tada se taj navod uzima jedinim službenim brojem poginulih u
Drugom svjetskom ratu tijekom postojanja Jugoslavije. Student koji ga je
izračunao (V. Vučković) napisao je 1985. u srpskom časopisu 'Naša reč' u
Londonu da je broj od 1,706.000 zapravo demografski gubitak, a ne stvarni broj
žrtava koji je procjenjivao na oko 1,000.000. Kako su SAD još 1954. izjavile da
je Jugoslavija imala "samo" milijun poginulih, Njemačka je odbila
isplatiti ratnu odštetu za njih 1,706.000. Konačni je popis žrtava dovršen
1964. Spominje se oko milijun poginulih (zajedno s poginulim pripadnicima
kvislinških postrojbi). Taj je popis odmah po dovršetku proglašen državnom
tajnom. Prvi put će izaći u javnost 1989. (J. Tomasevich).
Dokažite svoju nedužnost Vladika bački Irinej odgovara HBK-u:"Uostalom, neka ista gospoda izvole dokazati i pokazati da nema ustaški nastrojenih biskupa u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Sudeći prema njihovim izjavama u hrvatskoj javnosti, lako se može zaključiti da oni nisu manjina u okviru svoje crkve u Hrvatskoj." (Večernje novosti, 9. 2. 2019.). Vladika bački koristi se formulom koja u pokušajima demonizacije Hrvata dobro funkcionira već blizu jednoga stoljeća: dokažite svoju nedužnost, svi vi kao narod, a ne samo kao pojedinci optuženi za zlodjela. Protiv kolektivne krivnje nastupa i jedan hrvatski 'antifašist' koji je rekao? 'Mi nikada nismo izjednačavali hrvatski narod s NDH, ali ne ćemo nikada prihvatiti da su žrtve Jasenovca i Bleiburškog polja isto.' Ipak, ima dosta ljudi koji su uvjereni da su nedužne žrtve - uvijek nedužne žrtve. Često se citira navod iz 'Lažnih žrtava' da je samo u "jednoj jedinoj grobnici u Teznom nađeno /je/ tridesetak puta više ubijenih nego u svim dosadašnjim iskapanjima u logoru Jasenovac i u Donjoj Gradini (str. 644)."
Usmjerit ćemo nešto više pozornosti 'osporavanju prava na osporavanje' enormnoga uvećavanja broja žrtava. Zanima nas koji moral i koja logika navodi danas javne medije u Hrvatskoj na stav o tomu kako postoje 'konačne istine' o kojima se ne raspravlja. Pretpostavljamo da bi bilo korisno kad bi se u istraživanjima povjesničarima priključili najbolji znalci iz drugih struka, koji za istraživanje imaju korisnih znanja, a ako bi to koristilo i inozemni, uz domaće, koji bi mogli pridonijeti kvalitetnijim analizama i preciznijim zaključcima. Možda je ipak došlo vrijeme da se konačno ulože ozbiljniji napori. Više je znakova da i digitalno doba može ponuditi korisnih alata za raščišćavanje mnogih dvojbi, od kojih neke dolaze isključivo iz propagandno-političke, a ne znanstvene sfere.
'Najobjektivniji istraživači' Prvi korak je razdvojiti političku motivaciju, kojoj nije cilj istina, jer je sve unaprijed zadano, od povijesne istine utvrđene znanstvenim istraživanjima. Što više istraživanja uz pomoć znanstvenih metoda, a što manje dodira s 'najobjektivnijim istraživačima' koji su Jasenovac koristili za druge svrhe, za utvrđivanje 'istine', poput one koju je (1990) nakon 'preciznog izračuna' o 1.110, 929 žrtava u Jasenovcu, 'pretežito Srba', otkrio srpski istraživač R. Bulatović. Nikakvi zaključci ne će zaustaviti srpske političke spletke i neistine, koje su dovele do stotina tisuća i više od milijuna žrtava logora Jasenovac. Svejedno, na Hrvatskoj je privesti kraju ta lutanja i zaustaviti se na znanstveno utemeljenim i provjerljivim činjenicama. Konačnu i potpunu istinu, po svemu sudeći, u ovom slučaju neće biti moguće otkriti. Na komemoraciji u Memorijalnom centru Gradina, 2012. predstavnik Židovske općine Banja Luka Jakob Danon sažeo je svoja znanja i izvore: "sve međunarodne komisije svjetskog glasa su doslovno rekle da je u najvećem kompleksu logora smrti Jasenovac, pobijeno preko 700.000 ljudi, žena i djece, mahom Srba, Židova, Roma i neistomišljenika." Otkud ta brojka? Kako bi se prikazao što veći broj ustaških žrtava, krivo su prikazivali vrijeme, mjesta i okolnosti njihove smrti. Među žrtve logora Jasenovac upisuju se i osobe umrle na prisilnom radu u logorima Njemačkoga Reicha, primjerice u Norveškoj, poginule u savezničkim bombardiranjima, umrle u zbjegu u El Shattu i u zbjegovima u južnoj Italiji, zatim osobe koje je ubila njemačka i talijanska vojska, žrtve četničkih pokolja, i partizane poginule u bitkama na Neretvi i Sutjesci, pa i one koji su poginuli kao domobrani i ustaše. (V. Geiger).
'Pretpostavljeni' broj žrtava Što se o žrtvama logora u Jasenovcu uči u Srbiji? "Znam da se u Srbiji stalno provlači brojka od 700.000 žrtava Jasenovca? Danas se zna da je žrtava 80 i nešto tisuća, poimence se zna tko je stradao. Strahota je da se uopće govori o broju žrtava, broj nije bitan. Važno je zašto se nešto dogodilo". (O. Kraus, 2018.). Opet nam je pred očima različito razumijevanje pojma 'znanje'. Lako je provjeriti učestalost spominjanja brojke o '700.000 žrtava', ali je dvojbena uporaba pojma 'znanje' i uz navod o '80 i nešto tisuća' žrtava, jer se, vrlo vjerojatno, ipak radi samo o pretpostavci. Uz tu pretpostavku koristi se pojam 'znanja', ali se na iznošenje argumenata za drukčije 'znanje' odgovara onako kako je Partija (komunista) odgovarala na sve što se nije poklapalo s njezinom 'istinom', neprijepornom i konačnom.
"Ivo Goldstein uporno u javnosti iznosi mišljenje da se o logoru Jasenovac 'istina manje-više zna, uključujući i približan broj žrtava'. Goldstein štoviše ustvrđuje da se 'u krugovima skrupuloznih istraživača računa da je poimenični popis uglavnom dogotovljen u trenutku kada je na njemu zabilježeno 90 do 95 % pretpostavljenih žrtava. Danas smo praktički došli do tog stadija u istraživanju ili ćemo do njega doći u sljedećih nekoliko godina. Tako bi se konačno mogla zaključiti mučna diskusija o broju jasenovačkih žrtava'. A Ivo Goldstein trebao bi, naravno, biti taj tko će određivati koliki je „pretpostavljeni" broj jasenovačkih žrtava i što je „istina" o Jasenovcu, a što nije." (V. Geiger). Spomenuli smo samo neke od prijepora koji predugo traju.
Pretjerivanja 'bradatih fanatika' Tekst o kome pišemo, doista je usporediv s tekstovima komunističkih agitpropovaca (Agitprop, komunistička služba za agitaciju i propagandu), odmah nakon Drugoga svjetskog rata, još dok su Staljinovi ljudi bili tu i poučavali kako se vodi prava revolucija. "Tvrdnje da se s brojem fašističkih žrtava mnogostruko pretjeruje pripada nekakvim bradatim ludama bez moći i utjecaja, fanaticima iz opskurnih izvanparlamentarnih strančica koje na izborima ne prelaze jedan posto ..." (A. Tomić, Jutarnji list). Početni je komentatorov stav da se uopće ne pretjeruje s 'brojem fašističkih žrtava'. 'Bradate lude' i 'fanatici', prema komentatorovu sudu, tvrde da se pretjeruje s brojem žrtava i nastoje to potkrijepiti adekvatnim argumentima. Tako i dolaze do 'lažnih žrtava'. Komentator nije ni 'bradat' ni 'fanatik' pa se izruguje s pokušajima istraživanja i utvrđivanja činjenica. On ne vidi zašto se ljudi iz 'opskurnoga svijeta' suprotstavljaju, brojkama koje iznose, primjerice, G. Greif i R. Bulatović. Istinitost ili neistinitost ne ovisi o tomu je li njegov autor 'bradat', ili je 'fanatik', nego o slaganju ili neslaganju iskaza i činjenica.
Ratne i poratne okolnosti U ovakvim prijeporima, neistinitim nazivamo ono što nije utemeljeno na provjerljivim činjenicama, neovisno o tomu iznose li ih komunisti ili antikomunisti. Htjeli smo vjerovati da je prošlo vrijeme kad je nešto postajalo 'istinitim' samo zbog toga što je to 'Partija' tvrdila. Gore citirani tekst pokazuje da smo bili na krivom putu. 'Partija' se danas drukčije zove i služi se drukčijim metodama utjerivanja 'istine' u glave ljudi na transhumanističkom putu. Posumnjati u tu 'istinu' ili je opovrgnuti provjerljivim podatcima, u 'ono' je vrijeme značilo izložiti se progonu. Danas se to drukčije radi. O prvoj razini otpora 'revizionizmu' brinut će suvremeni medijski agitpropovci. Nisu manipulacije takva ranga započele dolaskom komunističkoga totalitarizma na vlast, niti su druga dva totalitarizma, nacistički i fašistički postupala drukčije, nego su drukčiji današnji tragovi osamdesetogodišnjega (80) komunističkoga oblikovanja 'istine' u hrvatskom iskustvu i četverogodišnjega (4) ustaškoga totalitarizma. Komunistički je totalitarizam i vremenski dvadeset (20) puta dulje vladao od ustaškoga. Na jednoj su strani rane Lepoglave, Stare Gradiške, Gologa Otoka, a na drugoj Jasenovca i drugih logora u NDH. Ni posljedice nisu iste, ni okolnosti nisu bile iste, ratne i neratne. Ako tvrdimo da su neka pretjerivanja posljedicom političke propagande, ni u kom slučaju ne poričemo da je počinjeno, ili opravdano, zlodjelo koje se dogodilo na bilo kojoj strani. Strašnih je zlodjela i kolektivnih stradavanja bilo u ratnim vremenima, ali i poratnih osveta i oblikovanja političkih 'istina' koje su odgovarale komunističkoj strani.
Stigmatiziranje Hrvata Krivnja za žrtve Jasenovca nije pripisivana ratnim politikama, vojskama i pojedincima koji su zlodjela počinili, nego je pripisivana narodu Hrvata. Jasenovac je, u protuhrvatskoj retorici, označavan mjestom stradanja više od milijun ljudi, uglavnom Srba. Kasnije se ta brojka počela smanjivati, do nedavnih izjava dr. Veljka Đurića Mišina, direktora Muzeja žrtava genocida u Srbiji da nije voljan govoriti o brojevima "jer ima daleko važnijih činjenica", ali te činjenice "još uvijek nisu raščišćene u povijesnoj znanosti". A. Tomić misli drukčije.
Netko je već napisao da su svi rezultati objavljeni u knjizi ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju, budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka kao što su digitalne baze javnih ustanova (Yad Vashem, Američki muzej holokausta, arhiv Arolsen), popisi žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, jugokomunistički i srpski popisi žrtava, osmrtnice, povijesne knjige s popisima žrtava različitih događaja Drugog svjetskog rata, biografski leksikoni, enciklopedije, novinski zapisi, videozapisi s mrežnih usluga... Što, dakle, o knjizi autora Nikole Banića i Mladena Koića pod naslovom „Jasenovački popis - lažne žrtve", komentator Jutarnjega lista nije htio reći u svom osvrtu na jednu njezinu promociju? Nije htio reći argumentiraju li tvrdnje o lažnim žrtvama. Nije objasnio zašto bi prikazivanje lažnih žrtava stvarnim žrtvama bilo prihvatljivo, a pobijanje neistinitih navoda neprihvatljivo; nije htio reći u odnosu na koju istinu su oni revizionisti, koju Istinu Banić i Koić revidiraju; nije rekao da su autori i obrazovanjem doista kompetentni (doktori znanosti) istraživati podatke iz jasenovačkoga popisa i o rezultatima pisati. Ivan Bekavac https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37564-agitprop-i-hrvatski-revizionisti O RAZOTKRIVENOJ JASENOVAČKOJ LAŽI KNJIGA RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ "PROMOCIJA REVIZIONISTIČKE KNJIGE U CRKVENOJ DVORANI"
20 godina od moje knjige "Srpski mit o Jasenovcu" Evo 20 godina je prošlo od tiskanje moje knjige "Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o Beogradskim konc-logorima". Knjiga koju smo napisali dr. Razum i ja je na neki način i obilježavanje te okrugle obljetnice. U vrijeme kada je tiskana organizirao je radio "Slobodna Europa" moj dvoboj s dr. Milanom Bulajićem iz Beograda. U ovoj knjizi je ponovno tiskan cijeli taj razgovor koji je svojevremeno oduševio australske Hrvate tako da su organizirali tiskanje te knjige i nastavka iz 2000. na engleski- Zanimljivo je da se u tu proslavu uključio i bilten "Novosti". Čini mi se da su oni jedini do sada najavili to predstavljanje:))) https://www.portalnovosti.com/promocija-revizionisticke-knjige-u-crkvenoj-dvorani
Promocija revizionističke knjige u crkvenoj dvorani U dvorani isusovačke crkve, u kojoj se održavaju mise za poglavnika Antu Pavelića, organizira se promocija knjige Josipa Pečarića i Stjepana Razuma
Ni nova 2019. godina neće proći bez promocije povijesnog revizionizma i to na njenom samom početku. Pobrinulo se za to Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koje sljedećeg četvrtka – 17. siječnja 2019. godine u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Zagrebu organizira predstavljanje nove knjige 'Razotkrivena jasenovačka laž', akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma. Promocija će se održati u dvorani isusovačke crkve u Palmotićevoj ulici u kojoj se redovito održavaju mise zadušnice za ustaškog poglavnika Antu Pavelića. Izdavač knjige Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac je, kako smo u nekoliko navrata pisali, udruga čiji se članovi otvoreno zalažu da se iz preambule Ustava izbaci ZAVNOH i uvrsti NDH. Osim ove, izdali su i knjigu 'Jasenovački logori – istraživanja' autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković. U njoj se, među ostalim, navodi: 'Zatočenici u logor nisu dovođeni da bi bili ubijani. Uzroci smrti bili su bolest, odmazde i kazne na pojedine prijestupe te partizanski i saveznički napadi... Nitko u logor nije dospio, niti bio ubijen, samo zato što je Srbin ili pravoslavac... Desetljeća u kojima se o Jasenovcu nije moglo normalno istraživati i razgovarati stvorila su od tog logora propagandni mit protiv kojeg se teško boriti'. Članovi Društva, osim genocida počinjenog nad Srbima otvoreno negiraju i holokaust. I autore nove knjige u izdanju ove udruge, javnost poznaje po aktivističkom revizionističkom djelovanju. Pečarić je ugledni matematičar koji se u slobodno vrijeme bavi revizijom povijesti, a široj javnosti je poznat jer je 2015. godine dao podršku protuhrvatskoj inicijativi da ustaški poklič 'Za dom spremni' postane službeni pozdrav koji bi se koristio u Hrvatskoj vojsci. Drugi autor, Razum, katolički je svećenik zaposlen u Hrvatskom državnom arhivu, koji se bavi crkvenom poviješću. Razum je na svom Facebook-profilu tijekom 2017. godine, kako smo već pisali, u nekoliko navrata objavio video-uratke u kojima se rehabilitira politika Adolfa Hitlera i negira postojanje plinskih komora u Auschwitzu. Jedan od njih upotpunio je i statusom: 'Ne radi se o podmetanju samo Hrvatima u Jasenovcu, već se to isto radi i Nijemcima s Auschwitzom'. Upitan za komentar o tim postupcima, Razum je tada odgovorio: 'Bogu sam zahvalan što živim u Republici Hrvatskoj, koja je slobodna i demokratska država, a blagodati toga su da slobodno mislimo, slobodno govorimo, slobodno se koristimo Facebookom, slobodno komentiramo, slobodno istražujemo, slobodno se bavimo znanstvenim radom, slobodno propitujemo, slobodno se čudimo, slobodno čestitamo... Nadam se da nisam neko vrijeme 'prospavao', u kojem bi neka od ovih sloboda bila ukinuta. Ako bi to bilo točno, molim Vas, upozorite me na to, kako bih se mogao prilagoditi novim zakonskim okolnostima.'
BUJICA: https://www.youtube.com/watch?v=ECO3MkP7aU8 U jučerašnjoj Bujici je dan i razgovor s Stjepanom Tuđmanom. Nedavno smo zajedno bili nazočni kod otkrivanja spomenika hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. O tome sam pisao i svojim kolegama akademicima još 15.12.: "3.Predsjednik je naveo imena akademika koji su bili na otkrivanju spomenika predsjedniku Tuđmanu. Mene nije spomenuo! Valjda zato što su oni pozvani zato što su akademici, a ja sam pozvan zato što sam Josip Pečarić. Prijatelj i autora i obitelji Tuđman. Da je malo bolje pogledao vidio bi da Stjepan Tuđman sa kćerkama nije sjedio u prvom redu gdje su mu rekli već u sedmom do mene! Neobično mi je što nije primijetio da sam se zajedno sa hrvatskim generalima i članovima obitelji Tuđman slikali s kardinalom Bozanićem, koji me je veoma srdačno pozdravio. Vjerojatno je i znao da ja tamo nisam zato što sam akademik. Zato se moram zahvaliti Predsjedniku, koji vjerojatno i ne zna da sam neizravno i spomenut u govorima jer je Bandićeva zamjenica u svom govoru citirala pismo Henrya Kissingera predsjedniku Tuđmanu koje sam ja dao u Proslovu knjige „Za hrvatsku Hrvatsku" iz 2001. g. Na predstavljanu je bila nazočna i gđa Tuđman koja je poslije toga i pronašla to pismo. Na misi za Predsjednika bio sam, kao i ranije, s hrvatskim generalima. Misu je predvodio biskup Vlado Košić, koji je blagoslovio i konferenciju MIA 2018. i govorio o mom domoljubnom radu. Sve to imate u knjizi koja nije spomenuta u izvješću Predsjednika. Priznajem, ni ja nisam primijetio spomenute akademike (osim akademika Reinera) na misi za Predsjednika!" U jučerašnjoj Bujici kao da su znali dali su sliku s tog događaja kao potvrdu onog o čemu sam pisao: VIDJETI PRILOG! Pozz Josip
I Srbi i Židovi vas pozivaju na predstavljanje knjige „Razotkrivena Jasenovačka laž"!
Za tjedan dana je predstavljanje knjige „Razotkrivena Jasenovačka laž"! I Srbi i Židovi pozivaju na predstavljanje knjige: https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=01&dd=09&nav_category=167&nav_id=1490991 https://www.teraz.sk/najnovsie/chorvatsko-csw-ziada-zakazat-knihu/371357-clanok.html
Zato vam ponovno šaljem prikaz knjige iz Hrvatskog tjednika: Iz tiska upravo izašla NOVA KNJIGA akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma
RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ Dr. Razum je prije šest godina raskrinkao i srušio komunističke dogme o logoru Jasenovac, a što danas svojim radom potvrđuju i drugi istraživači
Piše: A. ČERNIVEC Razotkrivena jasenovačka laž naziv je nove knjige akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma koja je iz tiska izašla prije nekoliko dana. Riječ je o je zbirci objavljenih i neobjavljenih tekstova akademika Pečarića i dr. Razuma, koje su o jasenovačkoj zbilji i mitu pisali od 2012. do 2018. Niz članaka započinje razgovorom objavljenim u Hrvatskom listu, budućem Hrvatskom tjedniku, davne 2012. Predgovor i pogovor za ovu knjigu napisala su dvojica istaknutih hrvatskih povjesničara dr. sc. Jure Krišto i dr. sc. Mato Artuković. Dr. sc. Stjepan Razum predsjednik je Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac, pročelnik je odjela Nadbiskupijskoga arhiva u Zagrebu Hrvatskoga državnog arhiva, koji je izazvao pravu paniku u 'antifašističkim' i velikosrpskim redovima kada je dao intervju pod nazivom 'Vrijeme je da srušimo velikosrpski mit o Jasenovcu' u Hrvatskom listu 9. kolovoza 2012. Taj intervju nalazi se i u knjizi 'Zabranjeni akademik', iz 2012. gdje je dano cijelo poglavlje na kraju knjige 'Dr. sc. Stjepan Razum, povjesničar i arhivist'. Pored intervjua, u knjizi se nalazi i tekst glavnoga urednika Hrvatskoga tjednika Ivice Marijačića pod nazivom 'Ne može se komunističkim dogmama protiv razuma i Razuma' (Hrvatski list, 30. 8. 2012.) koji predstavlja komentar na napade na dr. Razuma. Da se doista radilo o pravoj panici, pokazala je činjenica što su protiv dr. Razuma ustale takve povijesne 'veličine' kao što su bili veleposlanik Republike Srbije u RH, kao i tadašnji Predsjednik RH Ivo Josipović. Možemo reći da je u tom intervjuu dr. Razum dao načela na kojima se zasniva udruga Društvo za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac čiji je on predsjednik, a svi ti napadi koji su nakon toga uslijedili na dr. Razuma samo su pokazali kolika je bila potreba za osnivanjem jednoga takvog društva. Sve ono što je uslijedilo nakon toga, sva ona otkrića oko logora Jasenovac samo su potvrdila sve ono što je još prije šest godina govorio dr. Razum. U predgovoru koji potpisuje dr. sc. Jure Krišto, znanstvenik emeritus, zanimljivo je kako se on nije osvrnuo na sadržaj knjige već je želio odgovoriti na pitanje je li danas dopušteno istraživati povijest logora Jasenovac. Dr. Krišto piše kako 'danas postoji stanovit broj znanstvenika koji tvrde da su pronašli nove dokumente i na temelju toga zaključili kako ocjena Jasenovca kao logora za likvidacije nije posve vjerodostojna. Piše kako jedni tvrde da nema niti može biti bilo kakvih dokumenata na temelju kojih se o Jasenovcu mogu donijeti drukčiji zaključci od poznatoga: da je bio logor za sustavno uništenje velikoga broja ljudi, dok drugi tvrdi da oni koji na temelju nekih novih dokumenata zaključuju suprotno nisu sposobni stručno tumačiti te dokumente i donositi takve zaključke. Takve vrste neslaganja postoje oduvijek i ne bi trebale biti problem u znanstvenoj zajednici, ali postoji jaka struja među znanstvenicima i laicima koja zabranjuje istraživanje o logoru Jasenovac i pogotovo da plodove svojih istraživanja objavljuje i na druge načine širi. Zato je nametanje 'ispravnoga mišljenja' i zabrana drukčijih znanstvenih zaključaka odioznije od bilo čega drugoga, zaključuje među ostalim dr. Krišto. Nadalje ističe kako 'oni koji znaju što je ispravno mišljenje, posežu za argumentom da istraživanje o Jasenovcu predstavlja revidiranje povijesti i popravljanje slike o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, niječući njezin 'zločinački karakter'. Naravno da će nova saznanja o Jasenovcu utjecati i na razumijevanje ND Hrvatske', ali drži kako to ne smije biti razlog za zabranu istraživanja logora Jasenovac i propagiranja eventualnih novih saznanja. 'Uostalom, zar se upravo o logoru Jasenovac i o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije izreklo i napisalo bezbroj paušalnih ocjena i najobičnijih laži! Zar ne bi bila odgovornost svih znanstvenika u svijetu da se takve laži razobliče ako i kad za to postoje čvrsti dokazi! Tu pokazujemo staru boljku lakoga zaboravljanja i nedavnih događaja.... stoji među ostalim u predgovoru dr. Krište. Knjiga Razotkrivena jasenovačka laž akademika Pečarića i dr. Razuma može se naručiti putem e adrese: Hrvatski tjednik, 27. prosinca 2018., str. 34
OTVORENO PISMO PROF. MATKA MARUŠIĆA Dobio sam izvrsno reagiranje na moj tekst s nizom linkova o tekstu srpskih Novosti i upletanja notornog, u Srbiji odlikovanog, Efraima Zuroffa: „Zuroffa su obavijestili da se oglasi: poznata špranca. Možemo li očekivati sljedeći četvrtak policiju u Palmotićevoj i zabranu promocije? A.
Zamolio sam Predsjednicu da mi sugerira odgovor na ovaj upit. Poslao sam joj i niz linkova iz svijeta koji prenose Zuroffov poziv na zabranu knjige (Hitler je nepoćudne knjige palio, zar ne?): https://www.apnews.com/11edaa150f63423989db3540cbbdbd69 https://www.nytimes.com/aponline/2019/01/09/world/europe/ap-eu-croatia-book.html https://www.timesofisrael.com/jewish-rights-group-urges-croatia-to-ban-pro-nazi-book/ https://www.660citynews.com/2019/01/09/jewish-rights-group-urges-croatia-to-ban-pro-nazi-book/ https://www.whig.com/article/20190109/AP/301099870?template=art_print# http://www.tribtown.com/2019/01/09/eu-croatia-anti-semitism/
A netko tko je u Srbiji nagrađivan sigurno impresionira hrvatske političare. Oni daju i silne novce srpskim Novostima, pa će biti zanimljivo njihovo reagiranje na poziv Novosti-Zuroff. Zapravo je zabavno vidjeti kako hrvatske političare impresionira ovakvo reagiranje u svijetu na Zuroffovo poziv na „paljenje" knjige. A ono što mi mislimo napisao je don Kaćunko: „Pošteni i pametni Židovi se stide organizacije "Simon Vizental" (kako Srbi pišu), jer ih samo sramote svuda po svijetu, mlateći lovu na račun "holokausta" - zato treba pročitati knjigu INDUSTRIJA HOLOKAUSTA, autora židovskog povjesničara Normana G. Finkelsteina! Naime, ako Zuroff&com prihvate ISTINU o Jasenovcu, oni automatski bankrotiraju, ostaju bez love kao pijavice bez krvi i ugibaju... Zato se oni 'krvavo' bore protiv "negiranja ustaških zločina" i "revizije povijesti". A zapravo, oni ustraju u širenju LAŽI, čime pokazuju da su u službi Onih koji služe Sotoni - "ocu laži" i "čovjeko ubojici od početka" (kako ga je definirao Isus Krist, kome slava u vijeke vjekova, amen!).„ A kako bi hrvatski političari trebali reagirati uči ih – a tko bi drugi - profesor emeritus dr. sc. Matko Marušić svojim otvorenim pismom Zuroffu: https://kamenjar.com/matko-marusic-otvoreno-pismo-gospodinu-efraimu-zuroffu/
Ali jesu li hrvatski političari i njihovi savjetnici dovoljno inteligentni da bi shvatili kako trebaju učiti od prof. Marušića?
Vaš, Josip Pečarić PRILOG: Matko Marušić: Otvoreno pismo gospodinu Efraimu Zuroffu (...)
Dragi svi, Pismo profesora Marušića objavili su i:
Slično don Angelu reagirao je i dr. Burić:
Gospodine ( ako to uopće jeste) Zurof! Ja
neću biti uglađeni ali stvarni gospodin - kao prof. Matko Marušić. Zapamtite - u mojoj domovini nećete Vi i Vaši istomišljenici stvarati zakone i donositi zabrane, pogotovo ne one po kojima bi trebalo spaliti ili zabraniti javno objavljivanje napisanih knjiga ma kakav sadržaj u njima bio- poglavito ne onih koji koriste snagu dokumenta- dakle argumenta u svojim sadržajima. Ako nemate potrebu demantirati napisanu laž koju sam i ja kao učenik morao poput papagaja ponavljati kako je u Jasenovcu pobijeno 700.000 ljudi, ponajviše Srba, onda nemam ni ja potrebu prema Vama gajiti nikakvo ljudsko poštovanje. Vi ste za mene obična kukavelj, koja sije zlo. I polagat ćete račune za svoja nedjela, ako ne na ovome svijetu, a onda zasigurno na onom gdje će Vaš ZEMLJAK suditi, pa i za one presude koje Vaši preci izrekoše.
Dr Jure Burić
Zapravo nije ni čudno što napadaju knjigu RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ. Zapravo ona je na neki način i tiskana kao spomen na moju knjigu SRPSKI MIT O JASENOVCU, koja je bila odgovor na knjigu dr. Bulajića TUĐMANOV JASENOVAČKI MIT. I optužba za REVIZIONIZAM je doista zgodna. U knjizi Goldsteinovih HOLOKAUST U ZAGREBU imate cijelo poglavlje o najpoznatijim našim revizionistima. Znate tko je uvjerljivo najveći revizionist? FRANJO TUĐMAN! Uvijek sam bio ponosan što su meni dali najveći prostor poslije Tuđmana. Poslije toga moja akademija je htjela tatinog sina u akademike! A današnja vlast podržava sve koji pričaju o revizionizmu. A vodi ih Tuđmanova stranka. Vjerovali ili ne! I tako se prikriva istinski revizionizam: REVIZIJA POVIJESTI DOMOVINSKOG RATA! Da nije tako svi bi došli na predstavljanje knjige RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ.
Pozz Josip Pečarić (...)
Poštovani članovi obitelji Tuđman,
Pozivam vas na predstavljanje knjige "Razotkrivena jasenovačka laž", čiji smo autori dr. Stjepan Razum i ja. Predstavljanje će se održati u četvrtak, 17. siječnja 2019., u 20 sati, u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31., u Zagrebu. O knjizi će govoriti novinar i publicist Igor Vukić i mi autori. U Prilogu vam dostavljam i tekst o napadima na knjigu iz Slobodne Dalmacije koji završava sa sekcijom „Josip Pečarić: I Tuđmana su prozivali za revizionizam". U knjizi, koja evo izlazi dvadeset godina poslije moje knjige „Srpski mit o Jasenovcu" – polemične knjige s knjigom „Tuđmanov Jasenovački mit", a u njoj je ponovno dan i moj „dvoboj" s autorom te knjige dr. Milanom Bulajićem. Svojevremeno je general Ivan Tolj – oduševljen tim razgovorom – ustvrdio da je u njemu sve rečeno. Toga smo se prisjetili i poslije otkrivanja spomenika našem predsjedniku (šaljem vam i zajedničku sliku s kardinalom Bozanićem). U knjizi „Holokaust u Zagrebu" oca i sina Goldstein, s kojom sam također polemizirao, a i niz takvih tekstova je ponovno tiskano u ovoj knjizi, postoji poglavlje o revizionistima u Hrvatskoj povijesti. I Prvi i najveći revizionist im je dr. Franjo Tuđman. Kao sramota HAZU ostat će činjenica da je kasnije prof. dr. Ivo Goldstein predložen za redovitog člana. Poznato je da sam se i tada tome (srećom uspješno) suprotstavio. Svjedoci ste i činjenice da danas revizionizma u Hrvatskoj doista ima tj. postoji revizionizam povijest Domovinskog rata. Na stalnom udaru su i Domovinski rat i Predsjednik Tuđman. Zato bi prirodno bilo da prozvane vlasti jednostavno odgovore zahtjevima za zabranu svojom nazočnošću na ovom predstavljanju. Zato ću ovaj poziv proslijediti i njima.
S poštovanjem, Akademik Josip Pečarić
PRILOG LOVAC NA NACISTE Zuroff pisao Plenkoviću: zabranite knjigu akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma
Nakon zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca i Borisa Miloševića koji su poručili kako najavljena promocija knjige „Razotkrivena jasenovačka laž" akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma kod njih "izaziva zebnju", u srijedu je zabranu knjige zatražio i Centar "Simon Wiesenthal". Sporna knjiga izdana je nešto prije Božića, izdavač je Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, a promocija je planirana za 17. siječnja u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. U knjizi se na petstotinjak strana ponavljaju već prije objavljene teze dvojice autora poznatih po aktivističkom revizionističkom djelovanju i tvrdnjama da je broj jasenovačkih žrtava preuveličan. U odnosu na njihove prethodne knjige sad su dodana i poglavlja s reakcijama na knjigu Igora Vukića „Radni logor Jasenovac" koja iznosi iste teze.
Istraživanja povjesničara Poznati lovac na naciste Efraim Zuroff jučer je od hrvatskih vlasti zatražio zabranu ove knjige, kao i ostalih djela koja negiraju povijesne činjenice i ustaške zločine počinjene za vrijeme NDH. Iz Centra "Simon Wiesenthal" navode kako se u knjizi negiraju masovna ubojstva Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista u Jasenovcu. - Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje sponzorira ovaj događaj, osnovano je radi skrivanja strašnih zločina koje su na Balkanu počinili ustaše. Ove zločine potvrđuju povijesni dokumenti, svjedočanstva preživjelih i brojna istraživanja uglednih povjesničara. Djela poput "Razotkrivene jasenovačke laži" u Njemačkoj ili Austriji odmah bi bila zabranjena – navodi Efraim Zuroff. Također podsjeća da je Hrvatska članica Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust te da bi sukladno tome trebala poduzeti sve korake kako bi spriječila negiranje holokausta i povijesnih činjenica. Ogorčen je i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, koji podsjeća kako je još prošlu jesen zajedno s manjinskim saborskim zastupnicima Miloradom Pupovcem i Veljkom Kajtazijem, te Ognjenom Krausom, predsjednikom Koordinacije židovskih općina, uputio predsjednici Republike, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade i državnom odvjetniku dopis u kojem upozoravaju na alarmantno širenje, dopuštanje i podršku revizionizmu i negacionizmu u Hrvatskoj. U dopisu su tražili da se odlučno osudi i suzbije širenje mržnje prema pripadnicima naroda žrtava i antifašistima, kao i širenje neistina o zločinačkoj NDH sazdanoj na rasnim zakonima. - Tražili smo da se prema tim pojavama i naša država odnosi kao Njemačka i Austrija. No, do dana današnjeg nismo dobili ni od jedne institucije odgovor na taj naš dopis. Jasno je da se ni nakon 28 godina otvorenog revizionizma iz pozicija vlasti i školskog sustava u kojem se djecu ne uči dovoljno o antifašizmu društvo nije spremno suprotstaviti tome - žali se Habulin. Vlaho Bogišić, leksikograf i književnik, koji se kao član Programskog vijeća HRT-a već susretao s ovakvim kritikama, pogotovo nakon gostovanja Igora Vukića na HRT-u, kaže kako on ne misli da se u suvremenom društvu knjige trebaju cenzurirati i zabranjivati.
Ja sam krležijanac - Kao krležijanac mislim da knjigama nije mjesto u sudnici, ni u cenzorskom uredu. Evo pogledajte primjer Šešeljevih knjiga, on je napisao pedeset protuhrvatskih, skandaloznih i strašnih knjiga. One nisu zabranjene u Hrvatskoj. Mogu se slobodno prodavati i reklamirati. Moje je mišljenje da ni jedna javna institucija kao što je, recimo, HRT nipošto ne smije takve knjige reklamirati, međutim, to ne znači da se one trebaju spaljivati – kaže Bogišić i zaključuje kako sve što nije protivno zakonu može izlaziti, pa i najgore budalaštine.
Josip Pečarić: I Tuđmana su prozivali za revizionizam
Jedan od autora sporne knjige akademik Josip Pečarić odgovara kako su oni koji prozivaju njega, Stjepana Razuma i Igora Vukića na isti način prozivali i Franju Tuđmana za revizionizam. - Točno je 20 godina prošlo od tiskanje moje knjige 'Srpski mit o Jasenovcu'. Ova nova knjiga koju smo napisali dr. Razum i ja na neki je način i obilježavanje te okrugle obljetnice - kaže Pečarić.
Piše Anita Belak-Krile
Poštovani, Pozivamo Vas na predstavljanje nove knjige "Razotkrivena jasenovačka laž", akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma Predstavljanje će se održati u četvrtak, 17. siječnja 2019., u 20 sati u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31. O knjizi će govoriti novinar i publicist Igor Vukić te autori, akademik Josip Pečarić i dr. Stjepan Razum Veselimo se vašem dolasku! Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac ___________________
Pozive sam uputio i hrvatskim vlastima. Nisam dobio odgovor. Neobično mi je vidjeti da vlastima ne smeta to što nas revizionistima proglašavaju oni kojima je najveći revizionist HRVATSKI predsjednik Franjo Tuđman. Nisam primijetio ni da su portali objavili gornji poziv. A tolika reklama i u uglednim svjetskim novinama. Smetnuo sam s uma da je Zroff nagrađen i u Hrvatskoj: https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx
Odluka o odlikovanju Efraima Zuroffa Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom
PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 97. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavka 1. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 20/95, 57/06 i 141/06), donosim ODLUKU kojom se odlikuje Efraim Zuroff REDOM KNEZA TRPIMIRA S OGRLICOM I DANICOM za osobit doprinos borbi protiv povijesnog revizionizma i reafirmiranju antifašističkih temelja suvremene Republike Hrvatske i uspostavljanju dobrih odnosa između Republike Hrvatske i Države Izrael. Klasa: 060-04/10-05/01 Predsjednik
20231206_Pecaric_SARAFCIGEROM_i_DALJE_na_BRANITELJE.docm 2023-12-06 ŠARAFCIGEROM I DALJE NA BRANITELJE Šarafciger, tj. odvijač je važno oružje u fašističkoj agresiji na Hrvatsku. Znamo koliko su se fašistički agresori bojali HOS-ovaca. U Jasenovcu su koristili to ubojito oružje kada pred sobom imaju zarobljenog HOS-ovca: HOS-ovca SLAVKA SU 91. U JASENOVCU IZBOLI NOŽEM 57 PUTA, ODVIJAČEM MU ISKOPALI OČI (...) Slavka su izboli sa noževima 57 puta, tako nam je rekao patolog. Zato što je bio Slovenac i HOS-ovac, imao je oznake HOS-a. On, Miro Petrin i Davor Milaković su bili izbodeni na sve strane, a oči povađene 'šarafcigerom' (...) Cijeli tekst dajem u Prilozima. Znamo da nisu mogli pobijediti hrvatske branitelje koji su od te fašističke armije napravili zečeve. To sam puno puta napisao, a vidimo isto i u naslovu najnovijeg teksta Javora Novaka:
JAVOR NOVAK: NEBESKA SRBIJA, ALI MEĐU ZEČEVIMA Ali u tom tekst Javor Novak upozorava na potvrdu mojih tvrdnji da vlast, bilo koje boje, u RH provodi politiku svjetskih moćnika koji su podržavali balkanskog krvnika koji je na kraju svoje vojnike i nazvao zečevima. Danas je zato najvažniji političar u RH Milorad Pupovac i on se tako i ponaša znajući odakle dolazi njegova moć i da su isti moćnici koji su mu osigurali takvu moć doveli na vlast u RH one koji mogu njemu biti samo sluge. Zato je vrijedno znati o tome iz prve ruke iz teksta Javora Novaka:
dr. Andrija Hebrang Mnoge političke stranke, mnogi komentatori i brojni hrvatski ljudi godinama predbacuju Izbavitelju srbsko-hrvatsku trgovačku koaliciju. Podrazumijeva se da se to predbacuje njemu, držeći kako je on taj koji je odgovoran. Isto tako uobičajeno, drži ga se jedinim koji takvu sramnu koaliciju može raskinuti i prestati financirati SDS i velikosrbske „Novosti". No, u „Projektu Velebit" Marka Juriča, dr. Hebrang nedavno je govorio o Hrvatskom obrambenom ratu i o pobijenim civilima. Kazao je, između ostaloga, da su Srbi i Crnogorci pobili u Hrvatskoj „7.263 civilne žrtve. To je do dan danas zabranjen podatak! Molili su me u Vladi da ne objavljujem te podatke." Zatim se šuti i o ovome: „Prva je bila koalicija Sanaderove Vlade, u kojoj sam ja bio potpredsjednik. Došao je gospodin Svoboda i rekao: 'Morate ići u koaliciju s SDSS-om'." Dakle iz Brisela je došao nalog! Ne preporuka, nalog! Naravno od kog god bilo da došao bilo koji nalog, jedan suveren predsjednik Vlade, koji ima dostojanstva i snage, takve će naloge odbiti. Ne i Izbavitelj.
DRAGOVOLJAC - Javor Novak: Nebeska Srbija, ali među zečevima To je situacija u kojoj oni hrvatski političari koji nisu željeli Hrvatsku ili su se prodali svjetskim moćnicima ponovno koriste šarafciger – simbolički to je spomen-ploča poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu na kojoj je bio simbol HOS-a. Plenković je uklonio spomen-ploču pokazujući da mu Hrvatska ništa ne znači kad svjetski moćnici traže od njega bilo što što je protiv hrvatskih nacionalnih obilježja. Kao što je Novak komentirao kako se trebao postaviti prethodni sluga a predsjednik vlade Sanader s ultimatumom oko koaliranja s strankom koju je osnovao ratni zločinac, tako bi istinski hrvatski predsjednik Vlade RH postupio s bilo kakvim zahtjevom koji ne poštiva odluke hrvatskih vlasti. A to je bio slučaj sa spomen obilježjem u Jasenovcu na kojemu je amblem s od vlasti odobrenim amblemom. Sa takvom vlašću bilo je očekivano da im se mogu i rugati i ponovno koristiti šarafciger protiv HOS-ovaca:
DAMIR PEŠORDA: ŠARAFCIGER http://hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/45355-damir-pesorda-sarafciger U Prilozima dan je cijeli taj tekst. Sjetimo se Miloševićeve tvrdnje o pobjednicima i gubitnicima u točnoj interpretaciji ona se odnosi na Hrvate: Pobjednici u ratu, a gubitnici u miru I doista Tuđman je u ratu pobijedio Miloševića, a u miru Plenković je 'mali od kužine' Pupovcu. Iako je spomen ploča uklonjena po toj stvarnosti jer je to tražio Pupovac, ipak je za utjehu Plenkoviću taj čin njegove veleizdaje obilježila Vesna Pusić i njen šarafciger. Plenković je bio svjestan da neće biti lako to pravljenje pobjedničkog naroda u gubitnički, ali je istrajno na tome radio i to je dovelo do ovogodišnjeg TRIJUMFA TUĐMANIZNA u Vukovaru i diljem Hrvatske i dvjesto tisuća ljudi u znak potpore HOS-u u Vukovaru, Zagrebu, Splitu, Rijeci... Odmah sam napisao da sluge neće stati jer su svjesni da će ih gazde brzo ukloniti s vlasti ako ne ispunjavaju svoju zadaću. Zar se to nije dogodilo i Sanaderu. Da:
JEDNOM SLUGA UVIJEK SLUGA! JEDNOM IZDAJICA UVIJEK IZDAJICA! Jednostavno pravilo, zar ne? Hapšenje u Vukovaru zbog ZDS. Hapšenja zbog pjevanja domoljubnih pjesama na stadionima... Crvenkapi su dozvolili spomen obilježje u Zagrebu, ali bez znak koji je odobrila hrvatska vlast, ali nije pobjednik u miru Pupovac. Ali tada je izgledalo kao da je žaba skuhana! Ali Vukovar je pokazao da je još treba kuhati i događa se ne samo hapšenja u Vukovaru, nego se ponovno postavlja spomen ploča u Jasenovcu, ali bez znaka koji je odobrila hrvatska vlast, ali nije pobjednik u ratu Pupovac:
NA OVO SE NIJE TREBALO PRISTATI 05 Prosinac 2023
HOS-ovci ponovno podigli spomen ploču u Jasenovcu: 'Uvjet bio da se na njoj ne nalaze naše oznake' Pripadnici prve satnije HOS-a Ante Paradžik iz Jasenovca u subotu su postavili novu spomen ploču u Jasenovcu. "Za razliku od prošle koja je zbog pritiska pojedinaca morala biti premještena u Novsku, ova je ploča podignuta mali izvan samog Jasenovca, na mjestu Lončarica gdje su naša trojica pripadnika i poginula", rekao je bivši pripadnik HOS-a Željko Soldo za Dnevno.hr na kojem možete pogledati fotografije. Soldo je izjavio kako ni ovo postavljanje nije prošlo glatko, prisjetivši se prošlog koji je izazvao medijsku buru. Ploča postavljena u Jasenovac kako bi se nekoga isprovociralo "Postavljena je na objektu Hrvatskih voda, no dugo se pregovaralo. Naime, njihov je uvjet bio da se na ploči ne nalaze naše oznake i mi smo na to na kraju pristali. Istaknuto je da su bili pripadnici HOS-a, ali našeg grba s pozdravom nema. Bilo nam je važnije da obitelji stradalih bojovnika konačno dožive imena svojih sinova i braće na spomen ploči, nego da tjeramo svoj inat. Pravda će ionako kad tad doći. Ovi ljudi na vlasti su prolazni, za razliku od istine. A istina je da su ovi dečki poginuli pod HOS-ovim oznakama...", objasnio je bivši pripadnik HOS-a. Podsjećamo, prethodna ploča poginulim hosovcima u Jasenovcu izazvala je medijsku buru nakon što je saborski zastupnik Milorad Pupovac izjavio da joj tamo nikako nije mjesto. Ploča je osobito je zasmetala predsjedniku Zoranu Milanoviću koji je zaključio da bi je trebalo "baciti u smeće". 'Sramotno je to' "I ovoga puta bilo je određenog bojkota pa se recimo načelnica Općine Jasenovac nije odazvala, kao niti jedan medij. Sramotno je to... Radi se o Hrvatima koji su poginuli na hrvatskoj zemlji. Slavko Jagar, Davor Milaković i Miro Petrin ubijeni su na stravičan način, a mi moramo ispuniti kojekakve uvjete da bi im se zahvalili spomen pločom", istaknuo je Soldo rekavši da je spomen ploča podignuta na inicijativu pripadnika prve satnije Ante Paradžik Jasenovac i njezinog pripadnika Miroslava Ćire Dragića", dodao je kako im je za postavljanje ploče pomogla i Udruga branitelja općine Jasenovac.
DRAGOVOLJAC - Na ovo se nije trebalo pristati
Sve to uz poklik: SLAVA UKRAJINI! Ali priča o šarafcigeru nije završila. Sjetimo se ruječi kojima je svoj tekst završio dr. sc. Damir Peđorda: A tko se šarafcigera laća, mora biti svjestan da je šarafciger podesan i za skidanje nekih drugih ploča. Na kraju će se vidjeti čiji je šarafciger veći. Ovogodišnji TRIJUM TUĐMANIZMA i Penava to su im i najavili!
Josip Pečarić PRILOZI HOS-ovca SLAVKA SU 91. U JASENOVCU IZBOLI NOŽEM 57 PUTA, ODVIJAČEM MU ISKOPALI OČI 01.12.2023
Hrvatski povjesničar Tomislav Šulj na društvenoj mreži podsjetio je na stravičnu sudbinu Slovenca Slavka Jagera, pripadnika Samostalne satnije HOS-a Jasenovac. Jager je, naime, kao strani dragovoljac u teškom okršaju na području Jasenovca 29. studenog 91.' ubijen na osobito okrutan način: "Poginuo je ne samo Slovenac Jager, nego su i pri pokušaju njegovog spašavanja poginuli Davor Milaković i Miro Petrin. Vojnici pod petokrakom JNA iskazali su pravu narav tako što su Jagera brutalno masakrirali, iživljavajući se na njegovom tijelu. Treba naglasiti, što se danas zaboravlja kada se u medijima etiketiraju kao 'ustaše', u postrojbama HOS-a, pa tako i HOS-a Jasenovac borili su se i drugi Slovenci, i veliki broj stranih dragovoljaca iz cijeloga svijeta, pa i hrvatski Srbi. Nažalost, iza Jagera nije ostala nikakva fotografija, osim mizernog video-isječka, i on je jedini poginuli branitelj čije mlado lice ne možemo razaznati u Spomen sobi branitelja u Jasenovcu", opisao je Šulj na svojoj stranici Zahvala stranim dragovoljcima Domovinskog rata.
Suborac iznio mučne detalje "Tog 29. studenog je bio jedan vrlo, vrlo težak napad na naš položaj u Drenovom Boku. To je punkt legendarna 'pumpna stanica', najteži položaj na Novljanskom ratištu. Mi nismo znali da su se preko okupili četnici: 'martićevci', 'knindže', novljanski korpus i odlučili su razbiti našu liniju, posebno 'martićevci', da pokažu kako se tamane ustaše. Uglavnom, 29. studenog oni su krenuli u proboj, njih 75, Martićevih specijalaca. Prošli su nam uz bok, došli su nam bočno. Nakon tri sata borbe ostali smo bez municije. Tu su bili ranjeni: Miro Petrin, Davor Milaković i Slavko Jager. Slavko je bio vrlo, vrlo teško ranjen. Pogođen je iz Češke Zbrojevke, to je popularni kostolomac, municija kalibar 5.56. To je dugo, tanko zrno. Čim dotakne kost, zrno se savine... Vrtjelo mu se unutra kroz cijelu stomačnu šupljinu, udarilo je u kralježnicu, vratilo se natrag. Izašlo mu je kod rebra, a izašao ispod pupka van. To je inače municija koja je zabranjena po Ženevskoj konvenciji", precizno je objasnio Čaušić. Zatim je opisao mučne detalje zločina kojima je bio svjedok:
Izboli ga 57 puta "Kada su njih trojica ranjeni, ne možeš im pomagati jer si bez municije, a neprijatelj je već na 25 metara oko nas. Nemaš metka da ubiješ Slavka, da se ne muči... Neću previše pričati o tome jer to je jedno od najtežih iskustava što smo imali. Neprijatelji nam tu onda preuzimaju položaj. Slavka su izboli sa noževima 57 puta, tako nam je rekao patolog. Zato što je bio Slovenac i HOS-ovac, imao je oznake HOS-a. On, Miro Petrin i Davor Milaković su bili izbodeni na sve strane, a oči povađene 'šarafcigerom'. Okupili smo se potom u bazi, uzeli smo pun kamion municije i vratili smo se natrag da zauzmemo natrag liniju i da vratimo naše mrtve. Uspjeli smo, navečer oko 10 sati zauzeli smo liniju, potjerali 'martićevce', potamanili ih i vratili smo naše dečke."
DAMIR PEŠORDA: ŠARAFCIGER Kad je više od dvije godine Josip Pečarić krenuo u svoj donkihotovski boj za legitimitet pozdrav''za dom spremni'', mislio sam da troši previše energije za relativno nevažnu stvar. Međutim, pokazalo se da dobro predosjetio neke maligna trendove u našem društvu i pokušao ih preduhitriti. Kad je ovih dana zbog jedne benigne ploče u Jasenovcu hrvatska, navodno desna, vlast pljunula samoj sebi u lice, i to po tko zna koji put – morao sam priznati da je Pečarić bio u pravu. Dok se jasno ne suprotstavimo ucjenjivačima, oni nas neće prestati ucjenjivati. Svi ti pupovci, bauci i ostale pusićke od takvih ucjena i za takve ucjene i žive. Bilo je tužno gledati hadezeovca Bošnjakovića koji u emisiji Otvoreno pokušava obrazložiti i opravdati odluku saborskog odbora koji je ustvrdio da spomen-ploča poginulim HOS-ovcima vrijeđa žrtve Jasenovca! Svoju sramotnu odluku HDZ pokušava pravdati trećom točkom odluke kojom se poziva Vlada da pitanje totalitarnih simbola riješi zakonom. Po meni, ta treće točka cijelu ovu odluku čini još sramotnijom i još opasnijom. Njome se naivnim Hrvatima daje lažna nada da će uz ustaške simbole pod udar zakona doći i komunistički simboli. Od toga, naravno, nema ništa! HDZ se neće usuditi dirati u petokraku, ali će vjerojatno zakonski zabraniti ZDS, a time i krenuti u grubo brisanje nedavne prošlosti. Naime, taj pozdrav sastavni je dio HOS-ova znakovlja. Njegovom zabranom preinačuje se nedavna prošlost i sprječava adekvatno obilježavanje njihovih spomenika. U raspravi na saborskom odboru bezobrazlukom se posebno istaknula Vesna Pusić. Ona je rekla kako za ploču u Jasenovcu ne treba nikakvo povjerenstvo nego šarafciger. Po riječima Ante Đapića, među poginulim HOS-ovcima kojima je spomen-obilježje podignuto je i jedan kojemu su četnici šarafcigerom iskopali oči. Izgleda da bi nesuđena glavna tajnica Ujedinjenih naroda još jednom palom HOS-ovcu presuđivala šarafcigerom. S druge strane beskičmenjaštvo HDZ-a djeluje gotovo isto toliko degutantno koliko i bezobraština Vesne Pusić. Citiram iz Večernjeg lista: »HDZ je predlagao zaključak kako 'postavljanje spomen-ploče u Jasenovcu poginulim braniteljima, pripadnicima HOS-a, koja sadrži i registrirani pečat Udruge dragovoljaca HOS-a s riječima Za dom spremni, narušava iskazivanje pijeteta žrtvama ovog ustaškog logora'«. Aleksandar Stanković je u nedjelju gotovo natjerao premijera Plenković da se ispriča onima koje je ta ploča uvrijedila. Tako smo došli do toga da se premijer naše zemlje ispričava zbog postavljanja spomen-ploče dragovoljcima HOS-a koji su svoje živote položili da bi on imao čemu biti premijer! I, pazite, ispričava se zbog toga što je na toj ploči registrirani grb Udruge dragovoljaca HOS-a. Ustvari, mogli bismo reći da je to svojevrsna isprika svima koje samo postojanje hrvatske države vrijeđa jer – da ponovimo još jednom – poginuli HOS-ovci su ratu položili život za Hrvatsku. Koja im u miru nije spremna tolerirati ni spomen-ploču koju su im suborci postavili. Stoga, iako nerado moram priznati da je akademik Pečarić bio u pravu: protivnicima hrvatske državnosti ne smije se tolerirati bezobrazluk. Oni to shvaćaju kao slabost. Pri tomu nije od ključne važnosti sam prijeporni pozdrav, važan je krajnji cilj onih koji, instrumentalizirajući činjenicu da je NDH-a bila saveznik nacističke Njemačke, osporavaju pravo postojanja hrvatske države kao takve. A tko se šarafcigera laća, mora biti svjestan da je šarafciger podesan i za skidanje nekih drugih ploča. Na kraju će se vidjeti čiji je šarafciger veći. Damir Pešord
http://hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/45355-damir-pesorda-sarafciger
|
