| |
komunizam U XX. i XXI. stoljecu XXI. - 051 - glava
agrarna izbjeglica
dragutin
U
2022 - 1956 = 66
* * * = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = XXI. - 051 – glava:
19270212__20230524_Pecaric_BORAS_Franjo_Buric_Kovacevic_Starcevic_Susko_Dijanovic_HOS.docm 20230425_Pecaric-Jurcevic-Mijocevic-Filipi_ZA-DOM-SPREMNI_Ustav.docm 20230507__HDZ_Kocan_Pecaric_Bencik.docm 20230728__Pecaric_Dvije_Godine_bez_ODGOVORA_Predsjednik-Sabor-Vlada.docm 20230820__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-1_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 20230820__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-2_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 20230821__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-3_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 20230822__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-4_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 20230823__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-5_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 20230825__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-6_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 20230923_Pecaric_Laz_kao_Osnovno_Pravilo_Historijske_Metodologije_po_Ivu_Drobilici.docm 20232031_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-01.docm 20231102_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-02.docm 20231103_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-03.docm 20231103_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-04.docm 20231103_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-05.docm 20231106_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-06.docm 20231108_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-07.docm 20231110_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-08.docm 20231111_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-09.docm 20231112_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-10.docm 20231113_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-11.docm 20231115_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-12.docm 20231116_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-13.docm
a20231109__Kacunko_VUKOVAR_U_Plakat_Penava.docm a20231109_Pecaric_Milanovic_Odrekao_Goldsteina.docm
x = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
19270212__20230524_Pecaric_BORAS_Franjo_Buric_Kovacevic_Starcevic_Susko_Dijanovic_HOS.docm 2023-05-26 1. Preminuo Franjo Boras
U 97. GODINI/PREMINUO FRANJO BORAS, HRVATSKI ČLAN PRVOG DEMOKRATSKI IZABRANOG PREDSJEDNIŠTVA BIH
– U Mostaru je u srijedu u 97. godini života preminuo Franjo Boras, hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine izabran na prvim demokratskim višestranačkim izborima u BiH 1990. godine. Franjo Boras je rođen 12. veljače 1927. u Vitini u Općini Ljubuški. Ispraćaj Franje Borasa je u četvrtak, 25. svibnja, u 14.00 sati, ispred mrtvačnice Bijeli Brijeg u Mostaru. Pokop će biti obavljen na groblju Masline u Mostaru. Boras je kao kandidat HDZ-a BiH izabran u Predsjedništvo BiH zajedno s Stjepanom Kljuićem, tadašnjim predsjednikom HDZ-a BiH. Predsjedništvo Republike BiH je imalo sedam članova od kojih po dva Hrvata, dva Muslimana( od 1993. Bošnjaka op. M.L) i dva Srbina i jednog predstavnika ostalih. Kao član Predsjedništva aktivno je bio uključen u provedbu referenduma 1990 o neovisnosti Bosne i Hercegovine te kasnije o izlasku BiH iz Jugoslavije. Nakon izbijanja rata 1992 godine Boras još radi u Predsjedništvu BiH, a napušta Sarajevo nakon hrvatsko-bošnjačkoga rata u listopadu 1993. godine. Nakon raspada Predsjedništva napustio ga je zbog 'privatiziranja' državnog vrha od strane bošnjačke politike koju je provodio Alija Izetbegović (SDA). Borasa je zamijenio komunistički kandidat na izborima Ivo Komšić. Boras je kasnije sudjelovao i u mirovnim pregovorima koji su vođeni uz posredovanje međunarodne zajednice. Borasa je nakon Drugog svjetskog rata zadesio Križni put i jugoslavenski državni teror koji je i sam osjetio na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne u Zenici.
Imao sam čast biti recenzent njegove knjige Kako je umirala SR Bosna i Hercegovina https://www.scribd.com/doc/129086036/Franjo-Boras-Kako-Je-Umirala-SRBIH-2002
Knjiga je dana na Internetu i u njoj moja recenzija pod naslovom DRŽAVA NA RAČUN HRVATA, str. 259-266. https://media.oiipdf.com/pdf/967a645c-8b08-4d1a-9fb1-fb32e041fe62.pdf
U knjizi GENERAL SLOBODAN PRALJAK dali smo i: Kao dvadeset i prvi prilog u podlistku o Slobodanu Praljku i hrvatskoj šestorci u Haagu donosimo izvadak iz knjige Franje Borasa "Bosansko-hercegovački kaos 1990-1996". (hkv) Što se točno "dogovorilo" u Grazu: Izvadak iz knjige Franje Borasa: „BOSANSKO-HERCEGOVAČKI KAOS 1990-1996", Matica Hrvatska, Mostar, 2006.
1. M. Međimorec, J. Pečarić, General Praljak, Zagreb, 2017. Str. 375. 2. M. Međimorec, J. Pečarić, General Praljak, drugo prošireno izdanja, Zagreb, 2017. str. 451. 3. M. Međimorec, J. Pečarić, El General Praljak, "¡Jueces, El General Praljak no es criminal de guerra. Con desprecio rechazo vuestra sentencia !" Portal dragovoljac.com, 2020.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/praljak1.pdf http://www.dragovoljac.com/images/minifp/praljak2.pdf http://www.dragovoljac.com/images/minifp/praljak3.pdf
Sućut obitelji i prijateljima Franje Borasa.
Josip Pečarić
2. Jure Burić
ŠTO TO MI ZAPRAVO SLAVIMO OSMOG SVIBNJA U ZAGREBU
Slavimo smrt Nevinih ljudi Slavimo pokolj Nebranjenog grada Imal' većeg jada Dok u Zagrebu nema Ni vojske Ni policije Nema naoružanih Ljudi Krvnik se Trudi Uhitit dvadeset šest tisuća Civila I njih Jedanaest tisuća Likvidirati Birati Starce i djecu Intelektualce i đake I one što nose Štake Nemoćne i jadne Časne sestre I Svećenike Sve te jadnike Četnik i partizan I Njihov zapovijednik Znan U taj dan Njih jedanaest tisuća Bi zaklano Il' Ubijeno Srce hrvatsko osta Ranjeno A Ti sad slavi Dan smrti A Ne dan oslobođenja Slavi krvnika Titu I Njegovu svitu Što se nad civilima Iživljav'o I Primjer dav'o Kako dotuć Hrvate I Kako ih natjerat da Shvate Da je dan smrti Dan rođenja Njihovog Oslobođenja Do kada trpiti Do kad' pustiti Da nam ovo rade Partizanski ološu I Četnički Gade I Umjesto da taj dan bude Dan sjećanja Molitve I Mira Mi se uhvatlii Titinog krvavog Pira
dr. Jure Burić Svibanj, 2023.
3. Pero Kovačević P. Kovačević: Hrvatskoj danas nedostaje političara Starčevićeva kova
25. svibnja 2023. Razgovor s pravnikom i političkim komentatorom Perom Kovačevićem S pravnikom i političkim analitičarom Perom Kovačevićem razgovarali smo o aktualnim političkim temama kao i o važnim obljetnicama iz hrvatske povijesti.
Svibanj je mjesec u kojem se sjećamo brojnih žrtava Bleiburga i Križnog puta. Zagrebačke vlasti, s druge strane, slave tobožnje oslobođenje Zagreba 8. svibnja 1945. kad su dominantno srpske jedinice ušle u glavni grad Hrvatske. Gdje su korijeni takve političke patologije? Među najveće tragedije hrvatskog naroda tijekom 20. st. zasigurno spadaju brojne civilne i vojne žrtve Bleiburga i Križnog puta. Posljednjih dana Drugog svjetskog rata došlo je do povlačenja velikog broja pripadnika oružanih snaga NDH, ali i civila koji su ih samoinicijativno slijedili obuzeti strahom od komunista i njihove represije. Tada je, sredinom svibnja 1945., započeo masovni krvavi poratni obračun komunističkih vlasti jugoslavenske države sa zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima, ali i s velikim brojem komunistima nepoželjnih osoba. O samom kontekstu bleiburških stradavanja veliko se značenje pridavalo Britancima i njihovoj odluci o izručivanju hrvatskih vojnika i civila jugoslavenskim vlastima. Tomislav Tomašević i Platforma Možemo došli su na vlast u Zagrebu nošeni na zlatnim krilima i uz neviđenu potporu medija i većine građana Zagreba. Isti ti mediji i građani koji su ih prikazivali Mesijom, spasiteljem Zagreba, brzo su shvatili da Možemo u biti ništa ne može. Aktivisti su dobili vlast, a ne znaju što s njom i kako raditi. Zrcali se ne samo da ne znaju što i kako i da tapkaju u mjestu, nego da nemaju znanja, nemaju projekte, a boje se pomoći i znanja stručnih ljudi koji nisu dio njihove Platforme. Nemaju dovoljno teoretskog, a poglavito praktičnog znanja za upravljanje Gradom i velikim sustavima. Totalno su potkapacitirani, ali bahati. Nakon dvije godine njihove vladavine Zagrebom grad je u više nego jadnom stanju i svima je vidljivo da se Tomaševića sekta bavi isključivo ideološkim pitanjima. Sve što ima hrvatski predznak za njih je problem i okupili su oko sebe upravo one skupine jugonostalgičara koje se ne mogu pomiriti s nastankom samostalne Hrvatske. Upravo su tu korijeni takve političke patologije. Sekta „crvenih kmera" je svjesna svoje nesposobnosti, neznanja te u cilju održanja na vlasti plasira samo ideološke komunističke pamflete. Nedavno ste se osvrnuli na političke procese u komunističkoj Hrvatskoj od 1945. do 1990. Što nam o tome možete reći?
Upravo me pir Tomaševićeve sekte i njihovo slavljenje „oslobođenja"ponukao da podsjetim javnost na surovu zbilju i golgotu te činjenice koje nikad ne smijemo zaboraviti. U razdoblju od 1945. do 1990. u Hrvatskoj je priređeno oko 30.000 političkih procesa, u kojima je procesuirano i osuđeno više od 100.000 osoba. Uglavnom je riječ o osudi najobičnijih hrvatskih domoljuba koji su se usudili verbalno javno zalagati za najelementarnija nacionalna prava hrvatskog naroda. Jugoslavenska tajna služba UDBA je diljem svijeta od 1946. do 1990. ubila 69 hrvatskih političkih iseljenika, pokušala ubiti 24 hrvatska iseljenika koji su preživjeli atentat, 8 hrvatskih emigranata je u tom razdoblju netragom nestalo, trojica su kidnapirana i dovedena u Jugoslaviju i osuđena na visoke zatvorske kazne, a četvorica su se uspjela spasiti od otmice. Dinka Domančinović, trogodišnja djevojčica, najmlađa je žrtva UDBE u inozemstvu, ubili su je 16. srpnja 1960. u Buenos Airesu. Živimo u godini velikih obljetnica, a jedna od njih je 200 godina od rođenja Ante Starčevića. Koliko je Starčević i danas aktualan? Dana 23. svibnja ove godine navršilo se točno 200 godina od rođenja Ante Starčevića, jedne od najumnijih glava što ih je dao hrvatski narod. Još za života prozvali su ga ocem domovine. Prigoda je to da se podsjetimo tko je bio Ante Starčević. Hrvatski političar i književnik Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. u mjestu Veliki Žitnik pokraj Gospića kao sin Jakova i Milice, udove Čorak. Pučku školu je pohađao u Klancu; uz potporu strica Šime Starčevića, koji je bio župnik u Gospiću i znameniti jezikoslovac, mali je Ante nastavio školovanje u Zagrebu, gdje je 1845. završio gimnaziju. U Zagrebu je studirao filozofiju na Kraljevskoj akademiji. U namjeri da postane svećenik, otišao je nakon toga u sjemenište u Senj, a potom je u Budimpešti upisao studij teologije i filozofije; doktorsku titulu iz filozofije stekao je 1846. S obzirom na društveno-političke okolnosti Starčević je odustao od svoje prvotne namjere i odlučio posvetiti svoj život borbi za neovisnu i samostalnu Hrvatsku. Pored političkog rada on se cijeli svoj život bavio i novinarstvom, književnošću, filozofijom, filologijom i poviješću. Još tijekom školovanja priklonio se Ilirskom pokretu, ali se protivio jezičnim koncepcijama Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika u Hrvatskoj.
Imenovali su ga velikim bilježnikom Riječke
županije 1861. godine, gdje je napisao četiri županijske predstavke , kojima je
odredio svoje političko stajalište. Iste godine je Starčević osnovao Stranku
prava s Eugenom Kvaternikom i Perom Vrdoljakom, ti su spisi postali osnova
njihova političkog djelovanja. Htio je samostalnu Hrvatsku, a s Monarhijom bi
bila povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otud i
njegov slogan „ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu
Hrvatsku". U Naputku za pristaše Stranke prava zauzeo se za otvorenost
svim slojevima društva te različitim vjeroispovijestima. Smatrao je da je to
preduvjet nacionalnog jedinstva.
Tko je bio dr. Ante Starčević? Ante Starčević je jedan od onih hrvatskih političara koji je imao snage oduprijeti se svim političkim strankama u tadašnjoj Hrvatskoj, ostavši cijeloga svog života dosljedan – i dosljedno osamljen – u svojim političkim idejama i shvaćanjima, našavši potporu tek u odabranom krugu intelektualaca, književnika, studenata i nacionalno orijentirane omladine. Osnivač i vođa pravaškog pokreta, koji se počeo cijepati još za njegova života, uporni zagovornik demokratizma, beskompromisni borac protiv sužanjstva, vizionar slobodne Hrvatske, antiklerikalac i buntovnik, Starčević je bio oštar na jeziku i peru kao nitko u njegovo vrijeme. O Starčeviću je u pojedinim razdobljima, kao i danas, bilo jako malo govora, a njegove su misli bile zanemarivane ili krivo tumačene, pa se zbog toga oko njegova djela i imena nakupilo puno predrasuda. Bio je političar, ideolog i književnik, no danas je u Hrvatskoj gotovo nemoguće u knjižarama kupiti bilo koje Starčevićevo djelo. Jednako tako malo ili gotovo ništa nije napisano o 127. godišnjici njegove smrti. Cjelovit prikaz Starčevićeva lika i djela dao je najsažetije i najispravnije Miroslav Krleža u svom predgovoru knjizi Krste Hegedušića Podravski motivi (Zagreb, 1933.), gdje kaže: „Najlucidnija naša glava koja je našu stvarnost promatrala najpreciznijom pronicljivošću i koja je o toj stvarnosti dala slike za jedno čitavo stoljeće književno i govorničko najplastičnije, jest glava staroga Ante Starčevića". Zatim nastavlja: „A kao Starčević, tu našu stvarnost nije gledao tako jasno ni jedan naš umjetnik onoga vremena". Krleža govori kako je Starčević bio „jedini temperament i jedina glava koja je umjela da se uzdigne mjestimično do proročke snage jezičnog izraza". I ne samo jezičnog. Mnoge misle Ante Starčevića vezane uz položaj i probleme čovjeka pojedinca, te Hrvate i Hrvatsku i natuknice o "svijetu" su više nego aktualne i dan danas. "Puk bez svakog morala ne može pod nikakvom vladom, u nikakvom društvu sretan biti." "Bez materijalna blagostanja i morala ne može biti ni intelektualne snage, pa gradile se škole, i namještali se učitelji kakve tko hoće." "Glavno sredstvo, upravo načelo zle politike stoji u tom, da se na najviše časti, u najviše vlasti postavljaju ljudi što je moguće najhrđaviji i najnesposobniji, ovi ljudi, za uzdržavati se i za napredovati, pripravni su i brzi na svako zlo, na svaku krivicu." Hrvatskoj danas nedostaje političara Starčevićeva kova. Hrvatskoj i Zagrebu danas više nego ikada nedostaju političari Starčevićeva kova koji će našu stvarnost promatrati najpreciznijom pronicljivošću, koji će imati snagu da se odupru svim političkim strankama u današnjoj Hrvatskoj i Zagrebu, vanjskim silnicama i ukazivati na položaj i probleme čovjeka pojedinca. U zemlji i gradu u kojoj je politika postala najunosnija djelatnost, gdje se partikularni stranački interesi stavljaju iznad općeg interesa, gdje hrvatska izvrsnost listom napušta zemlju, gdje Hrvatska odumire, teško je očekivati prave reforme i promjene bez osoba - političara Starčevićeva kova. Možda su knjige i djela Ante Starčevića upravo zato i nedostupni u mnogim knjižarama, a možda zbog toga službena gradska izaslanstva uporno izbjegavaju odati počast i dužno priznanje Anti Starčeviću. „Ja sam od djetinjstva naučio svaku stvar zvati njezinim pravim imenom. Od toga načela i običaja, kad bih i mogao, ja neću za ničiju volju odstupiti, nego ili ću govoriti iskreno, kako mislim, ili, ako to nije dopušteno, ja ću mučati". Prošlo je i dvadeset i pet godina od smrti Gojka Šuška. Kako ocjenjujete njegovu ostavštinu?
Dana 3. svibnja 1998. napustio nas je jedan od najboljih sinova hrvatskog naroda, legendarni ratni ministar obrane Gojko Šušak. Gojko Šušak je bio hrvatski političar i ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998. Bio je jedan od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana , a kao ratni ministar je dao velik doprinos u ustrojavanju i jačanju Hrvatske vojske i njezinim ratnim operacijama. Rođen je u Širokom Brijegu, 16. ožujka 1945., kao šesto dijete Stane i Ante Šuška. Njegov otac i jedan od braće su nestali tijekom Drugog svjetskog rata. U kolovozu 1968., prije služenja vojnog roka u JNA, napušta Jugoslaviju i odlazi u Frohnleiten u Austriji. Nakon šest mjeseci života u Austriji odlazi u Kanadu, gdje su već prije otišla njegova dva brata. Godine 1973. oženio se Đurđom koja je u to vrijeme bila socijalna radnica. Poslije vjenčanja su se preselili na Walkley Road, a kada su dobili kćeri Katarinu i Jelenu te sina Tomislava, preselili su se u drugu kuću u kojoj je s njima živjela i Šuškova majka. S obzirom na to da je kuća bila u prilično lošem stanju, vjernici iz hrvatske Katoličke crkve su se okupili i sami promijenili krov. U Kanadi se bavio raznim poslovima. Jedno vrijeme je bio menadžer Scott's Chicken Villa, restorana brze hrane, a u razdoblju od 1972. do 1990. se bavio poduzetništvom. Bio je suvlasnik poduzeća GG Decor and Interior Design i Susak Enterprises. Krajem osamdesetih Franjo Tuđman je po prvi put posjetio Kanadu, a njegov domaćin je bio Gojko Šušak. Pomogao je Tuđmanu u prikupljanju novca za predizbornu kampanju koja je uslijedila nakon osnivanja Hrvatske demokratske zajednice. Gojko Šušak sanjao je slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku, a povratkom u Domovinu dao je neizmjeran doprinos u njezinoj obrani i stvaranju. Šušak se u Hrvatsku vraća u siječnju 1990. i nazoči Prvom općem saboru HDZ-a koji se održao u Zagrebu. Poslije HDZ-ove pobjede na prvim slobodnim višestranačkim izborima koji su se održali u svibnju 1990., Šušak postaje član prve hrvatske Vlade i ministar iseljeništva u Vladi Stjepana Mesića. Bio je zamjenik ministra obrane Martina Špegelja od ožujka do rujna 1991., kada je imenovan ministrom obrane. Kao ratni ministar dao je nemjerljiv doprinos u ustrojavanju, jačanju i ratnim operacijama Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće "Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!" postalo je sinonimom za sve pobjedničke operacije Hrvatske vojske i hrvatskih snaga vođene tijekom Domovinskog rata. Gojko Šušak je bio jedan od ključnih pregovarača hrvatske strane u Daytonu, a radio je i na sporazumu o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Umro je 3. svibnja 1998. u Zagrebu. Na njegovu pokopu William Perry rekao je kako je Šušak „za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira". Zbog iznimnog doprinosa u stvaranju samostalne Republike Hrvatske i Oružanih snaga višestruko je odlikovan: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom Hrvatskog trolista i Spomenicom Domovinskog rata. Posmrtno je 5. svibnja 1998. promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske. Ponosan sam na činjenicu da sam bio jedan od bliskih suradnika našeg ratnog ministra obrane. Kako gledate na nove izmjene prekršajnog zakona? Koji im je cilj? Andrej Plenković i Gordan Jandroković rado kliču „Slava Ukrajini", a smeta ih pozdrav "Za dom spremni", nisu li oni najblaže rečeno „licemjerni". Nije li ovo eklatantan primjer dvostrukih mjerila odnosno dvostrukih standarda? Naravno da jest. Što je još zajedničko Andreju Plenkoviću i Gordanu Jandrokoviću, a važno je za ovu priču? Nisu sudionici Domovinskog rata. Pozdravi su važan dio kulture i identiteta naroda širom svijeta. U nekim slučajevima pozdravi mogu biti izraz nacionalnog ponosa i jedinstva, dok u drugim slučajevima mogu biti kontroverzni i sporni. Za Andreja Plenkovića i njegovu kliku pozdrav „Za dom spremni" je fašistički, a pozdrav „Slava Ukrajini", koji je jednako povezan s fašizmom u vrijeme Drugog svjetskog rata, nije sporan, jer tako drže čelnici Europske unije. Neosporivo je da ova dva pozdrava imaju sličnu prošlost. Jednako tako, ova dva pozdrava su u Domovinskom ratu odnosno u agresiji Rusije na Ukrajinu dobila sasvim novo značenje.
Ukrajinski nacionalist Stepan Bandera pokušao je tijekom Drugog svjetskog rata, kao saveznik fašističke Njemačke, uspostaviti nezavisnu ukrajinsku državu, a pripadnici njegove Organizacije ukrajinskih nacionalista 1941. kreću u progon Poljaka, Židova i Rusa i smatraju se odgovornima za masakr između 35 i 60 tisuća Poljaka na teritoriju današnje zapadne Ukrajine. Poslije Drugog svjetskog rata, u vrijeme SSSR-a, pozdrav je bio zabranjen i nije korišten unutar sovjetske Ukrajine, ali je ostao živ u ukrajinskoj nacionalističkoj dijaspori. Na pozdrav „Slava Ukrajini", odgovaralo se s „Herojima slava". Oleksandr Zaicev s Ukrajinskog katoličkog sveučilišta u Lavovu, kaže: „Postoje zapisi koji pokazuju da su tijekom sudskih saslušanja protiv vođe OUN Stepana Bandere 1936. godine njegove pristaše dodale fašistički pozdrav rukom uz slogan 'Slava Ukrajini'. Danas je pozdrav Banderine Organizacije ukrajinskih nacionalista prerastao je u nezaobilazni izraz podrške napadnutoj Ukrajini. Hrvatske obrambene snage (HOS) igrale su ključnu ulogu u Domovinskom ratu u Hrvatskoj 90-ih godina. Kao jedna od najmlađih oružanih postrojbi, HOS se uspio uspostaviti kao jedna od najodvažnijih i najučinkovitijih snaga u borbi protiv agresora. HOS je osnovan 1991. kao odgovor na sve izraženiju agresiju JNA i srpskih i crnogorskih četničkih hordi. Ubrzo nakon osnivanja, HOS je počeo organizirati svoje postrojbe širom Hrvatske, uglavnom od dragovoljaca koji su željeli braniti svoju domovinu. Od početka Domovinskog rata, HOS je igrao ključnu ulogu u nekoliko važnih bitaka. Među njima su bitke za Vukovar, Dubrovnik, Gospić, Šibenik i Zadar te drugdje gdje su pripadnici HOS-a pokazali svoju hrabrost i sposobnost u borbi protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. Službene oznake postrojbi HOS-a, koje su sastavni dio Hrvatske vojske, znatno su pridonijele prepoznatljivosti i vidljivosti snaga Hrvatske u Domovinskom ratu. Oznake HOS-a bile su crne i bijele boje, sa središnjim simbolom HOS-a koji je predstavljao štit s hrvatskim grbom. Oznake su bile prisutne na uniformama, zastavama i drugoj opremi, što je pridonijelo jedinstvenom i ujedinjenom izgledu Hrvatske vojske u borbi protiv agresora. U zaključku, doprinos HOS-a u Domovinskom ratu i njihove službene oznake postrojbi su neizbrisiv dio povijesti Hrvatske vojske i nacionalne borbe za slobodu i neovisnost. Bojovnici HOS-a su se dokazali kao istinski heroji i junaci u obrani svoje domovine.
Stoga sam pozvan pravno, činjenično, ustavnopravno i povijesno podučiti ministra Davora Božinovića, sve njih i javnost koja ga podržava i koji kreće u nove napade na bojovnike HOS-a i HOS-ovo služeno znakovlje. Pozvan sam ponovno podsjetiti javnost što sam govorio o zakonskim uporištima o HOS-u i njegovom znakovlju na Okruglom stolu HOS-a 2016. u Zagrebu: - Pokojna Vera Stanić i ja smo 1994. uspjeli uvjeriti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška da se prizna status hrvatskog branitelja pripadnicima HOS-a; - Predsjednik Tuđman je 1. listopada 1991. donio zapovijed (koju ju sam ja napisao) da postrojbe HOS-a ulaze u sastav zapovjedništava zbornih područja OS RH; - Znakovlje postrojbi HOS-a službeno je odobrilo Ministarstvo obrane 1994. sukladno odredbama Službenika OSRH o znakovlju postrojbi OSRH, kao što je odobravalo znakovlje svih drugih ratnih postrojbi Hrvatske vojske; - U Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji uvrstio sam pripadnike HOS-a (1996.), a tako je i u važećem Zakonu; - Grb Udruga HOS-a, koji je istovjetan odobrenom znakovlju ratne postrojbe HOS-a su službe Grada Zagreba i uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave u vrijeme SDP-ove vlade. Andrej Plenković nije bio sudionik Domovinskog rata, kako sam kaže, proglašen je vojno nesposobnim zbog anemije. Plenkoviću govoriti danas o znakovlju HOS-a iz Domovinskog rata, sa stajališta Drugog svjetskog rata, nije niti povijesno prihvatljivo. Pozdrav 'Za dom spremni' doživio je Domovinskom ratu drugačiju sudbinu. Taj je pozdrav u srpsko-četničko-crnogorskoj agresiji postao antifašistički! Naime, ta je agresija imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. Agresori su u Domovinskom ratu ubijali civile s crvenom petokrakom i kokardom na kapi (ta činjenica nositeljima hajke očito ne smeta!?). Povijest ne počinje i ne završava na Drugom svjetskom ratu. Barem ne za Hrvatsku, koja je stvorena i obranjena u Domovinskom ratu od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo vrednovati u povijesti. U Domovinskom ratu zauvijek je obranjena neovisna Hrvatska i za Hrvate i sve građane koji u njoj žive i vole je nema važnijeg povijesnog razdoblja. Za nas je ishodište današnje hrvatske države Domovinski rat. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve pa i za pozdrav 'Za dom spremni'. Od pozdrava „Za dom spremni" četnicima se ledila krv u žilama u Domovinskom ratu, možda je to pozadina svih hajki na ratno znakovlje HOS-a? Plenković se očito umislio da je on taj „prosvjetitelj" koji može zabranili ratni stijeg bojovnika HOS-a, službeno odobreni stijeg u Domovinskom ratu. Umjesto zaključka Andrej Plenković ovim potezima ne pokazuje odnos njegove vlasti prema NDH i ustaškom režimu, kako tvrdi, već pokazuje svoj odnos prema Domovinskom ratu. Svi mi dobro znamo tko je Milorad Pupovac, činjenica da u njegovu SDDS-u nema ni jednog hrvatskog branitelja sve govori. Godinama uz pomoć lijevih medija, lažnih haaških svjedoka optužnice stigmatizira Domovinski rat i HOS te njegovu ulogu u Domovinskom ratu. Što bi pokojni prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rekao na ovaj potez. Možda ovo!? „Mi nećemo dopustiti ostacima jugo komunističkog sustava, niti jugo-srpskog stanja, kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to skupa dovedu u pitanje. Nećemo dopustiti tim jugo komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas, u Hrvatskoj, i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima... Nećemo dopustiti onima koji se vežu i s crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo s crnim, nego i zelenim, žutim vragovima... Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudo demokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija. Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi s tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini". Nalazimo se pred tzv. super izbornom godinom. Kako gledate na trenutačne odnose snaga na političkoj sceni? Da, nalazimo se pred tzv. super izbornom godinom, dvostrukim „praznikom demokracije" - kako će nam se „velike vođe „obraćati. Nalazimo se pred duplim „praznikom demokracije" gdje će hrvatski građani u suštini opet samo glasovati, a ne birati svoje kandidate za Europski parlament odnosno Hrvatski sabor. Ništa se nije promijenilo, birači i dalje glasuju, a stranačke „vođe" biraju parlamentarce, a to onda zovu europskim vrijednostima, demokracijom i još nizom epiteta. Politička scena nam je jadna da ne može biti jadnijom. Birači nemaju za koga glasovati, a poglavito birati - koje pravo im je uskraćeno. Imamo predsjednika Vlade koji živi u svom virtualnom svijetu, a svaki govor počinje ili završava samohvalom. Imamo predsjednika Vlade i predsjednika Republike koji su sramota za sve nas. Imamo predsjednika Vlade koji sve radi na ratnoj odšteti Ukrajine, a ništa ne poduzima za naše obeštećenje od Srbije. Imamo vlast koju treba smijeniti, ali je žalosno da je ono što nam se nudi još gore od tako loše vlasti.
Prisjetimo se briljantnog citata Platona koji kaže: ''Cijenu koju dobri ljudi plaćaju za to što ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to da njima vladaju pokvareni ljudi'', kao i sljedeći citat Ive Andrića: ''Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati'', najzornije oslikavaju sadašnje stanje u zemlji i Zagrebu. Razgovarao: Davor Dijanović
4. Akademik Kuzma Kovačić Treba li nam na hvarskoj rivi spomenik koji slavi Karađorđeviće?
25. svibnja 2023.
Neshvatljiva odluka hvarskih gradskih vlasti Nedavno je u javnosti slabašno odjeknula vijest o odluci Gradskoga vijeća grada Hvara prema kojoj se u javni gradski prostor želi vratiti spomenik kipara Šime Dujmovića (1887. – 1968.) „Izvor novoga života", djelo koje slavi Karađorđeviće. Tzv. spomenik oslobođenja („Česma oslobođenja"), koji je zamišljen kao izvor vode, postavljen je 1927. na hvarskoj gradskoj rivi, odakle je uklonjen 1941. Počiva na bazi od triju ravnih ploča koje se uzdižu poput stuba, a na njima je 12 piramida odrezanih vrhova koje natkriva još jedna ploča. Na toj ploči stoji izdužena piramida s odrezanim vrhom, a njezine četiri plohe s reljefima – alegorijama „krase" likovi kralja Aleksandra Karađorđevića, njegove supruge Marije, njegova oca Petra i srpskoga radikala Nikole Pašića, dugogodišnjega predsjednika vlade Kraljevine Srbije i Kraljevine SHS. Na vrhu pak te odrezane piramide s koje se slijeva voda u bazen nalazi se ženski lik (Faria/Farija) koji jaše na zmaju i uzdiže ruke prema krilatomu mladiću iza svojih leđa koji joj, prema tumačenjima, kao „anđeo slobode" treba udahnuti život.
Spomenik iz 1927. Navodno Gradsko vijeće grada Hvara nije raspravljalo o vraćanju reljefa s Karađorđevićima, nego bi u javnom prostoru trebala osvanuti samo glavna skupina sa spomenika (Faria/Farija, anđeo i zmaj), no sve i da je to tako, ostaje nelogično zašto bi se u javni prostor grada Hvara 2023., u samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj, vraćao (pa i okljaštreni) politički motivirani spomenik koji slavi oslobođenje koje to nije bilo i zašto bi se isticala umjetnost u službi neprihvatljive ideologije.
Dio spomenika, Muzej hvarske baštine
Detalj spomenika, Muzej hvarske baštine Ogranak Matice hrvatske u Hvaru uputio je ovih dana otvoreno pismo Gradskomu vijeću grada Hvara, gradonačelniku, odgovornim državnim tijelima, kulturnim ustanovama i medijima u kojem izražava čuđenje i nevjericu te ističe svoje protivljenje odluci prema kojoj bi Dujmovićev spomenik bio ponovno postavljen u javni prostor grada Hvara. U pismu koje je potpisao predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Hvaru akademik Kuzma Kovačić naglašeno je kako se spomenik ne može opravdati povijesnim kontekstom svojega nastanka „jer je taj kontekst svima jasna protuhrvatska stvarnost – srpska fašistoidna okupacijska ideologija i politika začeta i prije nametnutog nam ulaska u državnu tvorevinu podložnu srpskoj kruni te potpuno ostvarena u Kraljevini Jugoslaviji i zatim u komunističkoj Jugoslaviji, u kojima se hrvatski narod našao pred uništenjem".
Akademik Kuzma Kovačić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Hvaru „Taj spomenik ni kao kiparska vrijednost po sebi, u cjelini ili u dijelu, ne može biti razlog njegova ponovnog postavljanja u javni prostor, jer je on trag anakronog i neizvornog kiparskog izraza bez istinskog duhovnog temelja koji svako umjetničko djelo, a osobito ono javno, spomeničko, mora imati", dodao je akademik Kovačić u ime Ogranka Matice hrvatske u Hvaru kao drugi razlog protivljenja postavljanju spomeniku, uz primjedbu kako bi izdvajanje dijela spomenika za postavljanje u javni prostor bilo „nedopustiva intervencija, devastacija sama po sebi". Odluku Gradskoga vijeća grada Hvara o ponovnom postavljanju Dujmovićeva spomenika Ogranak Matice hrvatske u Hvaru pripisao je nepoznavanju umjetnosti i nedovoljnomu poznavanju naše povijesti. „Ako nije samo to njezin uzrok, onda se radi o puno goroj stvari, neshvatljivom nastojanju koje provode samozvani stručnjaci i stručnjakinje u Gradskom vijeću i izvan njega. Onda bi to moglo značiti da nositelji te odluke, gradske vlasti, svjesno ili nesvjesno provode nasilje nad hrvatskom kulturom i Ustavom skrivajući se iza zavičajne osjećajnosti (koju u nekim drugim prilikama ne pokazuju), zaključeno je u pismu uz poziv da se odustane od tog „žalosnog nauma koji bi osramotio naš grad, Hvarane, hrvatsku kulturu i državu". https://hrvatskonebo.org/2023/05/25/treba-li-nam-na-hvarskoj-rivi-spomenik-koji-slavi-karadordevice/
20230417__Pecaric-HannahArendt--dragovoljac_Yudi_Zidovi.pdf (:::::) (KOPIRAJ) GORNJA POVEZNICA ISPRAVNA JE OTVARA SE NA KLIK
20230425_Pecaric-Jurcevic-Mijocevic-Filipi_ZA-DOM-SPREMNI_Ustav.docm 2023-04-25
ZDS I PISMA PREDSJEDNICIMA USTAVNOG I VRHOVNOG SUDA Oko drakonskih kazni za ZDS sve je jasno zahvaljujući Bujici. Prvo je prof. dr. sc. Josip Jurčević upozorio kako se ZDS ne spominje u nijednom zakonu RH pa i u ovom o drakonskim kaznama, a jučer je puštena snimka Kajtazija koji je prije godinu dana najavio odluku Hrvatskog sabora: BUJICA OBJAVILA SNIMKE KAJTAZIJA I PUPOVCA, KOJE UPUĆUJU NA TO DA JE PROGON HOS-a I 'ZDS' POMNO ISPLANIRAN: Prije godinu dana u Jasenovcu najavili su drakonske kazne - a sada su to i ostvarili?! https://www.facebook.com/bujicavelimirbujanec/ U toj sluganskoj hrvatskoj politici izuzetna je i uloga pravosuđa. Zato ovdje dajem dva otvorena pisma o ZDS koja su bila upućena predsjednicima Ustavnog i Vrhovnog suda RH. Pismo Predsjedniku Ustavnog suda napisao sam ja. Upozoravam na činjenice da je isto o čemu je govorio u Bujici prof. Jurčević, kao što možete vidjeti u mom pismu, govorio i hrvatski povjesničar prof. dr. sc. Rendić-Miočević koji je upozoravao kako je ZDS danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona). To je potvrdio i Ustavni sud u dokumentu koji je dano kao prilog tom pismu gdje Sud govori o svojim odlukama o tome, a ne ono što se od takvog suda očekuje O ZAKONSKIM ODREDBAMA KOJI UPOZORAVAJU NA TO. Drugim riječima i Vrhovni sud je neizravno potvrdio isto što je danas upozorio prof. Jurčević, a mnogo ranije prof. Rendić-Miočević.
OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU USTAVNOG SUDA RH
Poštovani Predsjedniče Ustavnog suda RH,
S nevjericom sam pročitao Vaše Priopćenje od 5. lipnja 2020. u kome konstatirate: „U odnosu na pozdrav +Za dom spremni'. Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske." Vidim da ste i doktor znanosti, pa pretpostavljam da znate osnovne činjenice o tom pozdravu. Tako poznati hrvatski povjesničar Ivo Rendić Miočević (Hrsvijet, 29. kolovoza 2017.) tvrdi: ...danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona) pozdrav „Za dom spremni" kojim se Pavelić koristio u svezi s Ličkim ustankom 1932. antimonarhofašistički je poklik. Vi ste dr. znanosti! Tvrdite da se radi o ustaškom pozdravu iz NDH! Tvrdite li Vi da je NDH postojala te 1932. godine? Naime vidim da znate pun naziv NDH, a ne pronalazim nigdje riječ koja je povezana s ustašama u tom nazivu. Ali, kako ste doktor znanosti pretpostavljam da ipak znate da u to vrijeme nije postojala NDH. U knjizi dr. sc. Marija Jareba Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb 2006. (drugo neizmijenjeno izdanje objavljeno je 2007. godine). U toj knjizi postoji prilično opširno poglavlje (stranice 344.-414.) o organizacijama Hrvatskoga domobrana, od nastanka te organizacije u Argentini 1931. godine do Drugoga svjetskog rata. Postoji, dakle, dovoljno podataka o Hrvatskome domobranu, no nešto treba i pročitati. Ta organizacija bila je dio Pavelićeva Ustaško-domobranskog pokreta. Pavelić je istodobno bio ustaški poglavnik i vrhovni starješina, odnosno njegov su pokret činili Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) i organizacije Hrvatskoga domobrana. Ustaška organizacija bila je malobrojna i vojnički ustrojena organizacija, a domobranske organizacije bile su ustrojene kao masovne i legalne organizacije koje su okupljale hrvatske iseljenike (i radnike u nekim europskim zemljama). U hrvatskoj javnosti je poznata i domobranska zastava na kojoj je pozdrav ZDS i datum 12. svibnja 1931., kao i dokumenti iz tog vremena u kojima se izrijekom tvrdi kako se radi o „domobranskom pozdravu". S obzirom da se tvrdi kako je Pavelić autor tog pozdrava, a bio je vođa i Ustaša i Domobrana, očito nije mu smetalo to što se tvrdilo da se radi o domobranskom pozdravu. Dapače, kada već izričito tvrdite da je ZDS ustaški pozdrav iz NDH, morali bi znati da je odnos ustaša i ostalih u toj državi bio sličan onom o kome piše dr. Jareb. I u NDH se ZDS koristio mnogo šire i imate ogroman broj dokumenata na kojima piše ZDS, a koji nisu izdale Ustaše. Dapače, Ustaše su ga koristile samo godinu dana a onda su tom pozdravu dodali i Poglavnika. A ZDS je ostao u širokoj upotrebi. To sam nedavno napisao i našim povjesničarima: A što se tiče ZDS i naših povjesničara smiješno mi je kada vidim da nikome nije palo na pamet da je samom Paveliću itekako to bio domobranski pozdrav jer mu je bilo draže da je prihvaćen mnogo šire u narodu, a to je i potvrđeno u NDH jer su ga Ustaše koristile samo godinu dana. Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je na isti način kao što je prije rata Paveliću odgovaralo to što je ZDS domobranski pozdrav, tako mu je odgovaralo da je u hrvatskoj državi pripadao svima, a ne samo Ustašama. Kao znanstveniku itekako bi i Vama trebalo biti očito da je takvo izjednačavanje svih s Ustašama nešto što je danas dio Memoranduma SANU 2, a tijekom Domovinskog rata pa sve do danas to čine svi koji su protiv hrvatske države. Meni kao akademiku iz znanosti koju smatraju vrhuncem logike nikad neće biti jasno kako u tome sudjeluju i suci VS RH. Pravnici bi itekako trebali znati što je logika! Ili Vi doista mislite da je NDH postojala i tridesetih godina prošlog stoljeća? Istina, vidimo da i danas u Srbiji, a i njihove sluge u RH tvrde kako je i danas RH zapravo ustaška država. Kao znanstveniku meni je itekako jasno zašto prof. dr. sc. Rendić-Miočević piše kako je ZDS danas u Hrvatskoj inkriminirani (bez potrebitoga zakona). S druge strane ono što mi nije jasno jesu napadi na od vlasti odobreni grb HOS-a, a da Vrhovni sud nije izdao ovakvo priopćenje u kojem bi nam objasnio mogu li hrvatski dužnosnici uklanjati i govoriti o uklanjanju znakovlja koje je odobrila hrvatska država. Ili se oni samo ponašaju u skladu s vama sudcima VS RH, sudeći po tvrdnji prof. Rendić-Miočevića, a i mnogih drugih? S poštovanjem, Akademik Josip Pečarić https://kamenjar.com/akademik-pecaric-otvoreno-pismo-predsjedniku-ustavnog-suda-rh/ https://otporas.com/akademik-pecaric-otvoreno-pismo-predsjedniku-ustavnog-suda-rh/
PRILOZI; Domobranska zastava sa ZDS
Priopćenje VS RH.
Zanimljiv je naslov mog pisma na portalu narod.hr (6-lipnja 2020): AKADEMIK PEČARIĆ ŠEPAROVIĆU: 'POZDRAV ZDS DATIRA OTPRIJE NDH – TVRDITE LI DA JE POSTOJALA JOŠ 1932. GODINE?'
Drugo pismo je napisao Mario Filipi Predsjedniku Vrhovnog suda. Ono je posebno značajno jer DOKAZUJE da značaj ZDS u hrvatskom narodu traje TISUĆU godina. Time je sramota sluganstva hrvatskih vlasti još sramotnija.
MARIO FILIPI
OTVORENO PISMO DOBRONIĆU
Štovani g. Dobronić
Nije mi običaj na ovakav način komunicirati s predstavnicima najviše vlasti jer je moj stav da su oni prolaznici kroz povijest, a istina ostaje vječno. No sada činim iznimku. Razlog je i u naravi Vaše nove funkcije i u načinu na koji ste se odmah u prvim danima od imenovanja upustili u političke, ne pravne, rasprave o materiji koja je vrlo osjetljiva i glede koje bi svatko na visokoj poziciji morao dobro razmisliti koje će riječi upotrijebiti. Riječi koje ste Vi upotrijebili mogu dovesti do dramatičnih događaja ako ih dosljedno prenesete u odluke suda kojemu predsjedate. Molim Vas da imate strpljenja i ovaj dopis pročitate do kraja (ako uopće dođe do Vas), jer Vam želim priopćiti važne informacije koje Vam vjerojatno nitko do sada nije dao.
Riječ je o Vašim stavovima o sloganu „Za dom spremni" kojeg bez rezerve nazivate „pokličem", iako je on mnogo više od toga. Ako su moje informacije ispravne, Vi ste izjavili da su „pod tim pokličem ljudi bili ubijani bez ikakvog povoda i razloga, na temelju nepojmljivih kriterija koji ne mogu i ne smiju postojati", kao i da je taj slogan „nedopustiv u bilo kojoj prigodi".
Moram Vas podsjetiti da ste Vi jedna od najviše rangiranih osoba u državi. Vaša je pozicija usporediva s pozicijom predsjednika Republike, predsjednika Sabora ili premijera. Zato svaka Vaša riječ ima golemu težinu koja može bitno utjecati na političku situaciju u zemlji. Čitajući Vaše riječi, ako ste doista to rekli, sledio sam se pri pomisli da jedan sudac, pravnik i još na najvišem položaju, izgovara tako ideološki obojene riječi koje se gotovo ne razlikuju od stavova ekstremnih komunista, Srpske pravoslavne crkve i pročetničkih čelnika Srbije.
Slogan „Za dom spremni" mnogo je stariji nego što mnogi misle, uključujući i Vas. Hrvati kroz cijelu svoju povijest njeguju umijeće mirnog suživota s drugima i nenapadanje drugih. Dolaskom na ovo mjesto gdje danas stoji naša domovina, Hrvati su, primivši kršćanstvo, sklopili s papom neku vrstu sporazuma kojim su se obvezali da nikada ne će ratovati izvan svoje domovine. Za uzvrat papa im jamči da će ih u slučaju napada neke vojske na Hrvatsku štititi svojom molitvom koja će zazvati Božju pomoć u očuvanju Hrvatske. Prema Porfirogenetu bili su to papa Agaton i hrvatski knez Porga negdje oko 680. godine. Neki povjesničari smatraju da je to moglo biti i kasnije u doba nekog drugog pape i kneza, ali bit je ista.
Principa sklopljenog u to davno vrijeme Hrvati se uz neke iznimke iz ranijih vremena drže sve do danas. Dokaz tome su branitelji i politička vlast u doba srpske agresije, kada naša vojska nije ni centimetra izišla iz tzv. „avnojske" Hrvatske kojoj je taj Avnoj amputirao nekoliko vitalnih dijelova. Nisu čak ušli ni u one dijelove koje je čak i Avnoj ostavio Hrvatskoj, ali su se komunistički političari „drugarski" dogovorili da Hrvatsku dodatno osakate (dio Srijema i dio oko Bihaća 1946. godine).
To suzdržavanje od agresivnih ratova prema van imalo je visoku cijenu. Nije bilo stoljeća u kojemu Hrvati nisu masovno ginuli braneći svoju domovinu. Ta mučna vjekovna obrana stvorila je u svijesti i emocijama Hrvata osjećaj svetosti obrane doma kao svetinje za koju je vrijedno umrijeti. Zato je u raznim inačicama slogan „Za dom spremni" nastao nevjerojatno rano.
U mjestu Punat na otoku Krku pučki sakupljač narodnih sjećanja na povijest Rado Žic Mikulin zabilježio je pjesmu koja je zapravo bila himna hrvatskih srednjovjekovnih mornara. Oni su sebe nazivali ormanci prema brodovima koji su se zvali ormanice i dominirali su Jadranom do kraja prvog milenija. U toj himni slogan „Za dom spremni" pojavljuje se gotovo doslovno na čak tri mjesta. Ovako glase stihovi u originalnoj puntarskoj čakavici i „prevedeno" na ovaj naš današnji novoštokavski jezik.
Prva strofa:
Ormanci zi brodi smo strašnih Mornari smo s brodova strašnih Ča dušmanu škujaju bok Što dušmanu probijaju bok Za dom vavik smo spravni Za dom uvijek smo spremni Na suvraga delat naskok. Na neprijatelja učiniti naskok.
Peta strofa:
Za dom vavik smo spravni Za dom uvijek smo spremni Ko triba i život dat Ako treba i život dat' Aš vavik va boju jutu Jer uvijek u boju ljutom Brata brani brat. Brata brani brat.
Sedma strofa je ponovljena prva. Gospodin Žic Mikulin je tu pjesmu i otpjevao, tako da znamo i melodiju. Ona je objavljena u knjizi o najstarijoj povijesti Hrvata kako ju je narod zapamtio. Knjiga nosi naslov „Putom Sunca – crveni bojovnici iz Horezma". Knjiga je izišla 2019. godine u Zadru. Žic Mikulin osobno svjedoči da je pjesmu čuo od svog prastrica kada je imao 15 godina, dakle 1950. godine, a on ju je opet naučio od svojih djedova iz 19. stoljeća i još dublje u prošlost.
Pjesma je morala biti napisana onda kada su postojale ormanice, a to znači u srednjem vijeku, jer kasnije se ti brodovi više nisu gradili. Ustaše nikako nisu mogli smisliti takvu pjesmu jer uopće nisu znali što su ormanice. Punat nikako ne možemo ocijeniti kao „ustaško" mjesto, jer je u doba kraljevine Jugoslavije bio u odličnim odnosima s kraljem Aleksandrom, pa se je neko vrijeme u čast kralja zvao Aleksandrovo. Njegovi žitelji muškarci u većem broju su 1941. otišli u – četnike jer su vjerovali da je to jugoslavenska vojska. Na posljetku, u vrijeme rata Punat je bio pod okupacijom Italije.
Sličan slogan javlja se kod Nikole Šubića Zrinskog. Upotrijebio ga je čak i Ivan pl. Zajc u istoimenoj operi. Tamo doduše nema odziva „spremni" jer umjetnička konstrukcija marša „U boj, u boj" ne može sadržavati odziv zbog ritma i slogova. Ali nemojte sumnjati je li odziva bilo. Isti slogan pojavljuje se kod vojnika bana Jelačića. Posebno se intenzivira u 30-tim godinama 20. stoljeća prilikom pobune poznate kao „Velebitski ustanak", a nalazimo ga i na zastavi iseljenih Hrvata u Argentini.
Vlasti NDH taj slogan ugrađuju u svoj pozdrav. Nisu ga izmislili jer im je od ranije bio poznat. I baš zbog te činjenice on postaje „ustaški" i mnogi uključujući i Vas ga žele po svaku cijenu ukloniti iz javnog života. Pa što su to tako strašno učinili ustaše da ih treba zajedno s njihovim pozdravom ukloniti i o njima zboriti samo ekstremno negativno?
Pojam „povampireni ustaški zločinac", „zloglasna NDH", „grozni ustaški ubojice" i sl. plod su namjerno bujne mašte komunističkih propagandista. Kao „dokaz" za takve epitete su 700.000 ubijenih ljudi u Jasenovcu, 30.000 bačenih u jamu na Velebitu, 10.000 pobijene kozaračke djece i tome slično.
A koja je stvarna istina o tim događajima?
Prema istraživanjima utemeljenima na dokumentima iz arhiva u Zagrebu i Beogradu broj umrlih od svih uzroka u Jasenovcu ne prelazi 1.700 osoba ukupno. Od toga je velika većina umrla od tifusa. Famozna „masovna strijeljanja" odnosila su se na izvršenje smrtnih kazni na temelju presuda prijekog ratnog suda i to samo za dokazana masovna ubojstva civila. „Žrtve" su bili najkrvoločniji četnički i partizanski komandanti.
U Šaranovoj jami na Velebitu koju su komunisti zvali jama Jadovno nema ni jedne kosti čak ni od životinja. Jama je snimljena iznutra i snimke je na internetu mogao vidjeti svatko.
U Sisak i Jastrebarsko dovezena su gotovo mrtva djeca koju su hrabri partizani ostavili u šumi i pobjegli. Bilo ih je oko 12.000. Krajnjim naporom liječnika i časnih sestara spašeno ih je oko 85%. Ipak nije bilo pomoći za 1.150 djece. Nikome nije palo na pamet ubiti dijete jer to je ideja koja može nastati samo u teško oboljelom umu. Da su se ustaše htjeli „riješiti" djece nisu ih trebali ubiti. Trebali su samo pričekati još nekoliko dana. Nakon toga mogli su iz šume pokupiti samo mrtva dječja tijela.
Takvih izmišljotina ima još mnogo. To ne znači da su ustaše bili svetci. U ratu ne postoji vojska čiji pripadnici ne čine zločine. Odoru redovito oblače i kriminalci kojima je zločin jedini cilj. Ali svaki zločin treba sagledati realno, bez „maštanja" ili umnožavanja žrtava. Iako taj dio povijesti još nije realno istražen, već se sada može reći da slikovito rečeno ako komunistički zločini imaju veličinu kamiona, četnički kombija, ustaški zločini imaju veličinu dječjeg „autića" za igru. Na listi najvećih masovnih ubojica Tito je 10 – 14. kako na kojoj listi s procijenjenih 500.000 do 2 milijuna žrtava. Ni na jednoj listi nema imena Ante Pavelića.
S takvom bilancom zločina crvena zvijezda je „civilizacijski i moralno prihvatljiva", kokarda je u Beogradu opće prihvaćena, a vjekovni hrvatski slogan „Za dom spremni" treba izbaciti.
Na kraju u zaključku želim naglasiti da je „Za dom spremni" milenijski hrvatski politički i vojni program obrane doma bez napada na tuđi dom. To je potvrđeno i u Domovinskom ratu. Pod sloganom „Za dom spremni" branili smo se, a ni u trenutku pobjede nismo ni koraka iskoračili preko nepravedne „avnojske" granice.
Budete li zatvarali domoljube koji se ne žele odreći svog vjekovnog slogana, morati ćete sagraditi neke nove zatvore jer ima nas mnogo. A na kraju, tko se mača lati od mača gine. Batina ima dva kraja. Nitko ne zna kada će ga zadesiti onaj deblji.
Ovo pismo napisano je kao otvoreno. Moja je želja da dopre do što većeg broja ljudi.
Mario Filipi
Vjerojatno će netko pomisliti da sve ovo nije ništa novo i da je sve to opisao kineski filozof i ratnik Sun Tzu: Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu [...] Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite nejedinstvo i svađe među građanima neprijateljske zemlje [...] Poništavajte sve vrjednote. Budite velikodušni u ponudama i darovima da biste kupili informacije i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu, ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate.
Međutim ovo u RH se doista ne može podvesti pod to jer je Sun Tzu govorio: (i) o pobjedi BEZ rata, a kod nas se to događa poslije veličanstvene pobjede u ratu pa je sam Slobodan Milošević usporedio svoju vojsku sa zečevima; (ii) u tu skupinu onih koji su zaslužni za pobjedu fašističkog agresora u miru, a koji je izgubio vojni dio sukoba, uključeni su najviši predstavnici vlasti u državi. Josip Pečarić
20230507__HDZ_Kocan_Pecaric_Bencik.docm 2023-05-07 KOČANOV KOMENTAR Dragi Joško,
Naravno da znam kako Ti znaš sve i više i bolje od mene kada je riječ o trenutnim i nažalost već stalnim i sve stalnijim političkim svakidašnjicama. Ja se uključim povremeno i iznerviram se svime time! Onda i ja nešto napišem, no sve što se može i što treba reći već je rečeno. Vlast, via briselski namjesnik, odgovara na to uglavnom ignorancijom, prešućivanjem. Stanovito drugačije ponaša se tek ako njoj to odgovara, dakako!
PREŠUĆIVANJE je jedan od najučinkovitijih i najubojitijih načina borbe protiv onih koji nisu ni sluge ni slugani vlasti, ali žele surađivati, a Ti si legalist, otvoren za svaki mogući dijalog, što oni ne znaju i ne mogu podnijeti pa se ponašaju kao da Tebe nema! To je i vlastima i Tebi i svima nama, osobito hrvatskoj državi štetno. No, vlast je zarazna bolest, praktično neizlječiva.
Mnogi Ti se dive, uključujući i mene. Svake hvale vrijedna je Tvoja borba za istinu i za hrvatske nacionalne interese. Dali su Ti etiketu „nacionalist", s negativnim predznakom, ali Ti nisi taj njihov „nacionalist", osobito ne šovinist. Zapad je dvoličan. Njegov nacionalizam je svetinja i zovu ga domoljublje, a naše domoljublje krste kao nacionalizam u smislu šovinističnosti. Tvoje veze i slave diljem svijeta dokazuju suprotno tomu, svjetski si čovjek, a sputavaju te. Stoga Zagreb za njih u današnjici nije jedan od svjetskih matematičkih središta, a jest, Tebi zahvaljujući. Pametna vlast bi to znala izkoristiti, namjesnička šteti i Tebi i sebi. No, Ti si tu i svako malo im to pokazuješ. Doista, to nije demokratska vlast, nego diktatorska, osim deklarativno i na nebitnim stvarima. Mjestne su prilike kako gdje, od obćine do obćine i od županije do županije, uglavnom nešto povoljnije, ali ¬ riba smrdi od glave. Eu namjesnik je oktroirana, znači NAMETNUTA vlast.
Kada se uspjelo maknuti Hrvate s vlasti u Hrvatskoj (Karamarko), ukloniti iz Hrvatske svaku hrvatsku samostalnost i samobitnost, uz pomoć kriptokomunističke neodgovorne, sebeljubive i nažalost štetne osobe, koja je htjela nešto više ušićariti za sebe. „Potencijalni sukob interesa" (zamisli: „potencijalni", reče s važna mjesta kojem nije bila dorasla ta prokleta prodana duša, znači mogući „sukob interesa" , onda je sve moguće ako gazda Bruxelles (uz nemalu ulogu velikosrbske, od 1918. dugotrajne i učinkovite „diplomatije"), nađe za to nekoga komu nije nikakav problem izdati nacionalne interese jer ih i nema, nego ima samo svoje interese. To je tipično za hrvatske vlasti, od Zvonimira naovamo, s pojedinim proplamsajima koji kratko svijetle i nasilno se gase. Namjesnik je brzo obavio postavljeni mu zadatak, odklonio sve dvojbe te uz pomoć sitnih partijskih i osobnih interesa stranke pretežno novokomponiranih kripto-komunističkih uhljeba, riješio se gotovo svake mogućnosti uistinu demokratske vlasti. Možda će netko ipak poimenično popisati sve one šuplje glave i izdajničke ruke koje su se u Saboru digle protiv samih sebe: zabranjujući/kažnjavajući obstanak države izkazan rečenicom ZA DOM SPREMNI i, slijedeći volju namjesnika, podkopale su sam državni temelj i otvorile ¬ te izdajničke hadezeovske i druge kreature ¬ put daljoj hrvatskoj ovisnosti o tuđoj volji i podčinile je velikosrbskom hegemonizmu. Dvolični hegemoni, sjedeći na dva stolca samo jednom stražnjicom, odmah nakon toga pohitali su iz Beograda u Zagreb, s „predsjednicom vlade" (???) čudnom nekom homoidnom pojavom na čelu kolone ¬ ušićariti i potvrditi svoj dragocjeni dobitak! I Rusi i Bruxelles guraju Srbiju u EU, svatko iz svojih interesa, a Srbija uživa „pristupne fondove" i drži fige u džepu Zapadu, gdje je peta kolona koja radi za Rusiju. Zapad je dovoljno naivan, toliko da ne razabire svoju maštu od naše stvarnosti! Ali, bitno je to da se time Srbiji otvara neometano navaljivanje na Jadran! To velikosrbe najviše zanima, stoga će ući u EU, a Hrvatska time sama sebi stavlja uže oko vrata, ne prvi puta! Prisustvujem i svjedočim jednom od najtragičnijih i najopsanijih trenutaka u povijesti hrvatske države. Ne manje i hrvatskog naroda. Namjesnik nas je uvalio u svoj osobni izmaštani probitak i izporučio nas – i državu i narod ¬ srbskom posezanju za hrvatskim teritorijima i akvatorijima. Ne kriju oni to! No, vratimo se Tebi! Ti si u svijetu poznati matematičar, ali doma dakle prešućen, i kao matematičar i kao društveni i politički djelatnik golemog značaja, usuprot tomu prešućivanju. „Mišad grize („parlamentarne strančice/stranputice"), ali po tlih gmiže/ sam sur oro pod nebo se diže". Ti iz toga svojega orlovskog pogleda vidiš sve jasno i razgovijetno, jednako tako to i kažeš. Uztraj! Ima ih nekoliko uz Tebe koji imaju svijesti i savjesti i hrabrosti, netko od njih mi je posebno drag i blizak i na drugi način, ali ovoga ću puta iztaknuti Lili Benčik, hrvatsku Majku Courage. Bistra uma, britka pera, nepogrešiva instikta, oboružana neoborivim činjenicama, kao feljtonističko i komentatorsko pero bitno obilježava ove naše dane i desetljeća, a moguće i ovo stoljeće. Što radi naša dijaspora, zašto ne prevode i ne stavljaju pod nos svojim državnicima njezine tekstove!? Šteta što svojedobno nisam znao za nju. Da jesam, možda bih ipak bio našao pravu osobu da povede Pokret za Domovinu i da se on ne izrodi u neku strančicu; to nije to što Hrvatsku može spasiti od daljega gubljenja bilo kakva suvereniteta. Tomu gubljenu samostalnosti i samobitnosti bitno je pridonio i najpoznatiji ustaša u Hrvatskoj, njezin trenutni gospodar i njegovo „suho zlato", kako on zove namjesnika. Ustaša je, prema određenju, ustanik protiv tiranije i nepravde, a Pupovac je ustao protiv gubljenja nametnute komunističke/staljinističke konstitutivnosti srbske nacionalne manjine u Hrvatskoj. To je on smatrao nepravdom s gledišta „Jugoslavena", kako je on sam sebe tada zvao. On je to shvatio kao nepravdu, jer time nestaje Jugoslavija, dotadašnja najveća moguća Velika Srbija, kako je, kažu mi, to negdje istinito napisala i inače hvale vrijedna Tanja Torbarina. Pupovac znači jest ustaša protiv nestanka Jugoslavije/Velike Srbije, ali izokrenuti ustaša, okupatorski ustaša. Ni jedan hrvatski ustaša, odlučan ZA DOM SVOJ SAČUVATI SPREMAN, okupatorske namjere nikada nije imao. Samo one taj svoj dom obraniti od silnika, od hegemona, od okupatora. Čini se da je takav bio i Kojo Oborina, najpoznatiji srbski ustaša prije ovoga današnjeg. Dakle, svi ustaše, i hrvatski i srbski, ustajali su PROTIV TIRANIJE, jedino Pupovac i krajiški pobunjenici ustaše (su) ZA TIRANIJU srbske nacionalne manjine nad hrvatskom većinom u Hrvatskoj. No, ne radi se o čitavoj srbskoj nacionalnoj manjini, nego tek o oko osam posto velikosrba u Hrvatskoj; oni su danas njezini gospodari, a to im je omogućilo namjesničko „suho zlato" uz aplauze i Beograda i Bruxellesa. Za razliku od Koja Oborine, očito poštenoga srbskog ustaše, ustaše srbske manjine u Hrvatskoj bili su „etnički čistači", uz obvezne optužbe da su njih Hrvati „etnički čistili"; to je uobičajeni i stalni način njihova ponašanja. Ubijali su svakoga Hrvata kojega bi se dočepali uz kakvu god prigodnu obtužbu, palili kuće, protjerivali ... Sjetimo se Kijeva, hrvatskoga sela blizu Knina! Tu je bio početak, ne i svršetak zlodjela dijela te manjine nad hrvatskom većinom u Hrvatskoj, zaštićene „Jugoslavenskom narodnom armijom". Raketirali su Zagreb, hrvatski glavni grad, pokušali ubiti hrvatskog predsjednika projektilom na Banske dvore, ubijali nevine civile ... slično kao i 45. kada su tobože „ubijali ustaše", prema ustaljenoj jednačini: „Hrvat = ustaša = zločinac". Zato velikosrbi kažu da oni nisu „ubijali Hrvate", da oslobode/(č)etnički očiste za sebe Hrvatsku od Hrvata, nego da su ubijali „ustaše". Prema izmaštanoj formuli („Hrvat jednako zločinac"), svi Hrvati su ustaše, valja ih sve pobiti bez ustručavanja! Onda ni more ne bi bilo ni hrvatsko ni Jadranko nego srbsko; to velikosrbi žude i otvoreno najavljuju u skoroj budućnosti! Pritom se služe vrlo jednostavnom metodom: sve svoje zločine, sva svoja izopačenja, sve svoje morbidnosti – sve to utrapiti Hrvatima. Jasenovac je postao kontejner velikosrbskoga zločiniteljskog smeća u kojemu je, najizglednije, ipak najviše hrvatskih kosti!? Ne ni srbskih ni židovskih. Srbskih je manje, (jer je Hrvata komunista, koje su ustaše ubijali, bilo više!), a židovskih još manje (Židovi su vodili radionice u logoru Jasenovac, tu su bili i zaštićeni i povlašteni!). Njih su ustaše, skupa sa srbskim nedićevcima, suradnicima nacista, preko Zemuna transportirali u Treći Reich. To je najveći ne samo ustaški nego i nedićevski, znači i srbski zločin, u tim izporučivanjima Židova nacistima. No, samo Hrvate se optužuje, drugi imaju vlastito rukovodstvo i nemaju između sebe toliko „Juda", koliko ih Hrvati imaju. Lako je uočiti da je pripadnik sorte neiskrenih ustašā i Pupovac. Hrvatske ustaše njihov je poglavnik podčinio nacistima te time i sebe osudio na osudu, a Pupovac sebe svrstava na stranu yu-veliko-serbo okupacije Hrvatske, na stranu njihovih zločina, čak doslovno zagovara srbske zločince, nastojeći im naći hrvatsku protutežu, kao da nije riječ o napadu i obrani, o (velokosrbskom) zločincu i (hrvatskoj) žrtvi, nego sve radi kao nekakvo natjecanje o krivici i pravdi. Taj srbski ustaša je, znači, neo-jugoslavenski usmjeren, pod drugim imenom i načinom, a to je također osuđeno i na osudu i na kratkotrajnost. Dragi Joško, Ja sam u biti apolitična osoba. Ne pripadan ni jednoj ideologiji. Ni stranci. Neki Srbi su mi dragi prijatelji. (Za jednu kolegicu, Srbkinju, profesoricu, teško oboljelu, molio sam to Pupovčevo srbsko vijeće, što li je već, da joj pomognu u nevolji, oni su to mogli, ali ¬ triput su se oglušili o moju pisanu, vjerujem i arhiviranu molbu!). I Savka mi je nudila da osnujemo stranku, tada još bez naziva, prije nje i Tuđman... Nemam poriva za vladanjem, hvala Bogu, poštedio me te ovisnosti. Uostalom, s kime bi se sve morao družiti da sam negdje u vlasti? Na žalost, većina Hrvata je slična meni; ne oni drugima u vlastitoj zemlji, nego tu drugi njima vladaju. Ja sam barem pokušao da ne bude tako. Sjećam se detalja s Tuđmanom, kojega smo netom prije toga mojega razgovora s njim bili primili u Društvo književnika, do čega je puno držao, a ja sam bio samo jedan od članova Upravnog odbora. Slučajno je prvo mene susreo. Tada je još zamišljao zajedničku državu, ali s pravednijom razdiobom materijalnih dobara jer je Hrvatska Beogradu stalno izporučivala golem novac (to znam pouzdano i iz prve ruke!). Ukoliko Srbi to ne prihvate, izlazak iz Jugoslavije! U kratkom tekstu koji mi je dao pročitati, zadnja rečenica je, prema sjećanju, bila: „Srbi će u vlasti participirati u skladu s postotkom stanovništva." A, što je ovo danas? Velokosrbski yugo-šovinist pa podpredsjednik hrvatske vlade u stranci koja nema nikakve veze s onom koju je osnovao Franjo Tuđman, zovući i mene k sebi. Nije to više ta stranka. Svi to vidimo i svi to znamo. Uz to budi rečeno: antihrvatski, a to su svi današnji glavni mediji u Hrvatskoj, nastoje što više ocrniti i namjesnika i Ha De-Ze, ne da se toga namjesnika makne s čela Ha-de-zea, nego da, uništavajući takvu, prema njima „stranku lupeža", unište hrvatsku državu; to je i više nego očito.) Nemam želje za vladanjem, ali imam nepopravljivu manu „popravljanja svijeta" i uvjeren sam da sam strateški vrlo osviještena osoba. Nisam imao s kime pokrenuti Pokret za Domovinu, koji na jasnim strateškim osnovama ja nisam ni mogao ni htio povesti, tražeći nekoga da ga povede. Pogrešno! Toga se ne traži, taj se mora roditi! Književnik sam. To mi je i zvanje i zanimanje i poslanje. Nisam, kao što neki kolege to mogu biti, ravnodušan prema sudbini naroda kojemu rođenjem pripadam ma koliko da mnogošto i najviše prigovaram upravo tomu narodu. Prešućuju moju književnost, namjerno dakako, jer samostalan i inokosan, nisam koristan ni po volji ni vlastima ni mainstream medijima. Nitko izvan uskoga kruga struke, znalaca i znanaca , ne zna ni kako su naslovljeni moji romani, pjesme, basne, satire, putopisi, pripovijetke, ogledi ... Kada ništa o tomu nije zapisano, onda i ne postoji. (Ti si o meni objavio knjigu naslovljenu mojim imenom i prezimenom u naslovu: zahvalan sam TI!) Još sam živ i stvaram, a već sam mrtav i zaboravljen. No, tješim se; napisano i objavljeno ipak ostaje. Lani sam objavio knjigu promišljanja BOŽE MOJ. U Hrvatskoj je prešućena kao i sve druge moje knjige, ali u Herceg-Bosni je dobila nagradu „A. B. Šimić". Samo prvih pet kratkih zapisa je u punom suglasju su kršćanskom moralkom, a ostali su osobna promišljanja; nisu ni oni u neskladu s tim, ali na posve svoj način. Ima ih ukupno 90. Svaki je cjelina za sebe i svaki se može (i treba) čitati bez ikakve veze s ostalima. Nekoga će zanimati promišljanje o Bogu, o svemiru, o vremenu, o prostoru, o gibanju ... te mudroslovne/filozofske teme, ali većina ih je ipak iz naše suvremene zbilje. Bilo bi drago i bio bih Ti zahvalan da netko od onih kojima se obraćaš, ako im proslijediš moju e-knjigu, nešto od toga pročita. Recenzirali su je (i recenzije su u knjizi!) Miraš Martinović, naš crnogorski prijatelj, i Damir Pešorda, kojega čitatelji Hrvatskog tjednika znaju kao kolumnista.
Zagreb, svibanj 2023. Stijepo
20230728__Pecaric_Dvije_Godine_bez_ODGOVORA_Predsjednik-Sabor-Vlada.docm 2023-07-28 DVIJE GODINE BEZ ODGOVORA OTVORENO PISMO PREDSJEDNICIMA DRŽAVE, SABORA I VLADE RH
Poštovani g. Predsjedniče RH, Poštovani g. Predsjedniče Hrvatskog sabora, Poštovani g. Predsjedniče Vlade RH, Željeli bismo Vas upozoriti na besmisao današnjeg obilježavanja "antifašističkog ustanka" u Srbu. To je na žalost postao službeni događaj u RH jer tu predstavu u Srbu svakog 27. srpnja podupire i plaća naša država, a na njoj sudjeluju i predstavnici Vlade RH i Hrvatskog sabora. Naime prije točno 80 godina u Srbu, Borićevcu, Brotnji i okolnim selima u Lici, a onda i u Drvaru i Grahovu u BIH, isključivo Srbi pobili su najmanje 400 isključivo Hrvata civila. Ubojice su bili četnici i komunisti koji su trebali u dogovoru s talijanskim fašistima "očistiti" te krajeve od hrvatskog stanovništva. Ubili su i dva katolička svećenika Waldemara Maksilijana Nestora i Jurja Gospodnetića, a poznato je da su u tom krvavom pohodu stradali i svi članovi obitelji Ivezić, među kojima i mala djeca. I kako se to može nazvati antifašizmom? Pa to je bio doslovno pravi fašistički pokolj. I zar to treba slaviti? Poštovani, učinite nešto da se zabrani ovo veličanje zločina. Ovim potpisivanjem zajedničkog pisma na najviše adrese u državi u tu svrhu želimo svrnuti pozornost odgovornih i sveukupne naše javnosti na besmisao ovog okupljanja u Srbu. Mislimo da je došlo vrijeme da se stane na kraj svim lažima i konačno sva naša hrvatska tragična povijest istinito predstavi sadašnjim i budućim naraštajima. S poštovanjem Ivan Aralica, akademik Josip Pečarić, akademik Vlado Košić, sisački biskup Ivan Tolj, general HV
SUPOTPISNICI: Andrej Dujella, akademik Kuzma Kovačić, akademik dr. sc. Vinko Grubišić, Dopisni član HAZU dr. sc. Mato Artuković, povjesničar prof. dr. sc. Marin Čikeš dr. sc. Ante Čuvalo prof. dr. sc. Neven Elezović dr. sc. Slavko Kovačić, umir. sveuč. prof. dr. sc. Stipe Kutleša dr. sc. Davor Pećnjak, Institut za filozofiju, Zagreb prof. dr. sc. Ivan Petrović dr. sc. Stjepan Razum, arhivist i povjestničar dr. sc. Darko Richter, Donji Laduč dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUDD-a prof. emer. Dr. sc. Zvonimir Šeparović dr. art. Ivana Tanovitski red. prof. art. Đuro Tikvica dr.sc. Ivica Veža, professor emeritus Dusko Abramovic, Toronto Nevena Abramovic, Toronto don Miljenko Babaić Marijan Babić, dipl.oec Ante Babić, dipl.oec Nevenka Babić Marijana Babić, prof. Iva Babić, dipl. teolog Marija Sara Babić, student Ilija Bagarić, dr. med., Požega Zdravko Ban Ana Barišić Ivo Barišić Vladimir Biondić Vide Blažević stroj.teh. Dubrovnik – umirovljenik Damir Borovčak, dipl.ing., povijesni istraživač i publicist, Zagreb Ivan Bradvica, književnik don Lazar Čibarić Ružica Ćavar, oec don Ivan Delić Zvonimir R. Došen Tomislav Držić Marija Dubravac Ante Dujmić, umirovljeni HRVI Vera Đurenec Mladen Galić, umirovljeni HRVI Domovinskog rata Petar Gelo Danica Glavaš Vlado Glavaš Krunoslav Gliha , umirovljenik Vinko Grgić, prof. Nikola Grubisic, Zagreb Branko Haubrich, iur. Stjepan Hodak Sesvete Branko Hrkač, dragovoljac Dom. obrambenoga rata Josip Jović, publicist Zaviša Kačić, prof. don Anđelko Kaćunko ing. Kokan Mijo (Mile), Split Ljudevit Kotnik, dipl.ing., u miru, hrvatski branitelj, dragovoljac, časnik HV- a Ivana Krišto, mag.oec fra Ante Kukavica, kapucin Mladen Leko, Canberra, Australija Ive Livljanić, veleposlanik u miru Anda Luburic Ivana Madunić, oec Mijo Maljković, inovator iz Požege Ankica Mandarić, dipl ECC u mirovini, Mostar Stipe Marić, Mostar Marija Markić, CTC Marinko Markic, Toronto Slobodan Markić, P. Eng. Josip Maršić Mirko Mihalj Jelena Mikulić, dipl.oec Tomislav Mikulić Marko Milić,mag. prava Ružica Milić, mag. primarne edukacije Milivoj Mlikota, Split Ivan Mrčela, umirovljenik, Zagreb Mladen Pavković, novinar i publicist Stipan Perić dipl.oec Demokrita Perić Danijela Perković, oec Alojzije Petracic Dubravko Pižeta, ing. el. Vera Primorac, književnica Branko Reić, dipl. ing. građ. Božidar Ručević, diplomirani inženjer u miru Milivoj Raboteg, Kučiće Marija Senjić Niko Senjić Elvira Skelin Dominik Stamać, dipl.ing.prom. Mirko Strabic Ante Šare, dipl. ing. Stanko Šarić Dobroslav Šimović Ivica Škiljo, dipl.inž. Nikola Štedul, diplomirani profesor filozofije i političkih znanosti Ante Nadomir Tadić Šutra, prof., književnik iz Knina Ruža Tomić, Goran Trdin Zvonimir Josip Tumbri, dipl.ing.građ. Damir Tučkar, dipl ing., Zagreb Stjepan Tuđman mr. sci. Gordana Turić, dipl. inž. Vera Uglešić, prof. Mislav Vedriš Miljenko Žagar, prof. saborski zastupnik i veleposlanik u miru Kata Žarko Nediljko Žarko Marko Žarko Mijo Žarko Luka Žarko Matej Žarko
AKADEMICI, GENERAL I BISKUP U PISMU MILANOVIĆU, JANDROKOVIĆU I PLENKOVIĆU: UBOJICE U SRBU SU BILI ČETNICI I KOMUNISTI, ZAUSTAVITE VELIČANJE ZLOČINA - 28. srpnja 2021.
"Željeli bismo Vas upozoriti na besmisao današnjeg obilježavanja "antifašističkog ustanka" u Srbu. To je na žalost postao službeni događaj u RH jer tu predstavu u Srbu svakog 27. srpnja podupire i plaća naša država, a na njoj sudjeluju i predstavnici Vlade RH i Hrvatskog sabora.", stoji u pismu premijeru Andreju Plenkoviću, predjseniku Sabora Gordanu Jandrokoviću i predsjedniku RH Zoranu Milanoviću kojeg su poslali akademici Ivan Aralica i Josip Pečarić te sisački biskup Vlado Košić i general HV Ivan Tolj. > Pupovac ili Keleminec: Ustanak u Srbu i kako odabrati stranu Njihovo pismo donosimo u cijelosti: (Dan je tekst Pisma)
Što označava 'ustanak' u Srbu? Podsjetimo, već desetljećima se 27. srpnja u ličkom mjestu Srbu u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske i Srpskog narodnog vijeća organizira obilježavanje nekadašnjeg praznika u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, Dana ustanka naroda Hrvatske u spomen na dan kada je 1941. godine omasovljen oružani otpor protiv Nezavisne Države Hrvatske. U samostalnoj Hrvatskoj taj je datum zamijenjen 22. 6. koji se obilježava kao Dan antifašističke borbe u spomen na osnivanje sisačkog partizanskog odreda. Iako je činjenica da niti jedna europska država osim Ruske Federacije ne slavi pobjedu komunizma nad fašizmom i da sve europske države pobjedu nad fašizmom slave u svibnju kada se ona i dogodila 1945., proslava bilo kojega od ovih dvaju datuma problematična je, ako se i prihvati hipoteza da je nacionalno komemoriranje antifašističke borbe nužno. Problematičnost svrhovitosti odabira 22.6. leži u njegovoj apokrifnosti i činjenici da se 22.6.1941. zapravo nije dogodilo ništa značajnije od ladanjskog okupljanja manje grupe sisačkih komunista uznemirenih zbog iznenadnog prekidanja savezništva između Hitlerove Njemačke i Staljinova Sovjetskog Saveza, a problematika obilježavanja 27.7. višestruka je. Toga dana doista je počeo ponešto masovnija pobuna srpskoga stanovništva protiv vlasti NDH, kojom su, između ostalog, pod kontrolu stavljeni Lapac i Srb, a ustanak se s ličkog proširio i na dijelove dalmatinskoga zaleđa i jugoistočne Bosne. Iako se kasnije nastojalo prikazati drugačije, Komunistička partija Hrvatske, iako prisutna, još nije imala dominantan utjecaj na podizanje ustanka, a istraživanja ukazuju na činjenicu da su ustanici činili heterogene grupacije srpskog pučanstva očigledno revoltiranog progonima Srba od strane ustaških vlasti. No, iako je represija nad Srbima u prvim mjesecima NDH doista bila brutalna, također je jasno da 27.7. nije počeo ustanak naroda u množini, već samo srpskog pučanstva. Antifašistički karakter ovoga ustanka također je upitan budući da su nakon samo nekoliko dana predstavnici dijela ustanika pozvali talijanske fašističke vlasti da zauzmu ustanički prostor kako se ne bi vratili pod okrilje hrvatskih vlasti, a valja napomenuti i da su se ustaničke postrojbe, koje su se pobunile 27.7. većim dijelom u nadolazećim mjesecima formirale u četničke postrojbe, najvjernije suradnike talijanske fašističke vojske. No, najveću ljagu na 27.7. svakako baca činjenica da je u ovom „antifašističkom" ustanku počinjeno etničko čišćenje hrvatskog pučanstva u selima Brotinja i Boričevac. U potonjem je ubijeno 55 žena, djece i staraca koji se s ostalim stanovništvom sela nisu ranije evakuirali. Tim su činom proklamirani antifašisti na samom počeku rata, a ne kako vlada rašireno mišljenje tek na kraju, pokazali pravo lice navodnog pokreta za slobodu. Milorad Pupovac uoči ovogodišnjeg obilježavanja Dana ustanka, zaprijetio je prosvjednicima koji se protive obilježavanju ovoga dana porukom da: „Ustaše neće u Srb". I tako 80 godina poslije ustanka, uočavamo uporabu iste parole koja je tim više uznemirujuća ako ju sagledavamo u kontekstu događaja koji su se zbili prije 30 godina i Srb promatramo kao jedno od mjesta u kojima je započela Balvan revolucija. Predsjednik SNV-a odlučniji je no ikad u želji da se spriječi Dražena Keleminca i njegove pristaše iz stanke A-HSP da pokvare romantičnu proslavu davno pobijenih propagandnih mitova iza kojih se kriju zločini, stradanja i kolaboracija. Iako je Milorad Pupovac prije nekoliko tjedana pamfletistički pozivao da prestanemo s vraćanjima u prošlost i okrenemo se herojima mira, upravo je on taj koji ponovno pokreće bespredmetne rasprave i po tko zna koji put nastupa s toliko izlizanim frazama o srpskoj ugroženosti, pa su tako gotovo groteskne njegove izjave da psi Dražena Keleminca plaše stanovnike Srba. Ništa bolji i suvremeniji nije niti Keleminec koji protiv ujedinjene kokarde i petokrake kakve su nosili ustanici u Srbu, nastupa s ustaškim znakovljem prijeteći, vrijeđajući i psujući. Baš kao što je nehumano zatvarati oči pred partizansko-četničkim zločinima, jednako je nehumano isto činiti i za one ustaške. Problem promatrača ovih događaja jest u činjenici da u ovoj priči želi odabrati stranu, utvrditi tko su naši, a tko njihovi. Za bilo kojeg žitelja suvremene liberalne demokracije odgovor bi trebao biti sasvim jasan, niti jedni niti drugi. Jedina razlika ovih dvaju karikaturalnih političkih aktera je što Keleminec uživa političku zastupljenost recipročnu svojoj potpori unutar biračkog tijela, odnosno ne uživa ju, a Pupovac na osnovi minorne potpore u biračkom tijelu čini jezičac na vagi vladajuće većine u Hrvatskom saboru.
Prethodno možete naći npr. u knjizi: J. Pečarić, General Ivan Tolj, dragovoljac.com, 2022.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/GeneralTolj.pdf
DANAS ANTE PRKAČIN UŽIVO IZ SRBA: ČETNICI SU 1941. ODLUČILI POKLATI SVE ŠTO JE ŽIVO HRVATSKO! 27. srpnja 2023. u 22:30 Saborski zastupnik Ante Prkačin odlučio je ove godine iznijeti hrvatskoj javnosti istinu o tzv. antifašističkom ustanku u Srbu 27. srpnja 1941 godine. U Jugoslaviji se taj dan zvao 'Dan ustanka naroda SR Hrvatske' , te se svečano slavio kao komunistički i antifašistički ustanak. Isti dan se slavio i u Bosni i Hercegovini, u obližnjem Drvaru. U to vrijeme su Srb i Drvar bili mjesta u jednoj državi, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te se u stvarnosti radilo o istom događaju. Pola stoljeća sustavnih laži o Srbu Hrvatski narod je sustavno lagan o događajima u Srbu pola stoljeća (i ne samo o tome) i tek je 1990. godine počeo shvaćati da 27. srpnja 1941. godine nije bilo nikakvog antifašističkog ustanka, nego da su stvarnosti radilo četničkom pokolju. Taj pokolj izvršen je isključivo od strane srpskih jedinica i paravojnih milicija, ponajviše četničkih, ali i pojedinaca iz partizansko-komunističkih i drugih oružanih skupina – koje su bile isključivo sastavljene od Srba. A žrtve su bile isključivo Hrvati (i muslimani, danas Bošnjaci). Bio je to pokolj isključivo na etničkoj osnovi, na sličan način kao u Domovinskom ratu, a nikakav oružani ustanak u NDH. U monstruoznim zločinima i pokoljima Hrvata sudjelovali su mnoga poznata imena tog vremena, ali i nekoliko svećenika i osoba iz Srpske pravoslavne crkve. Obraćanje Ante Prkačina u Srbu "Tada su oni krenuli poklati sve što je živo hrvatsko', rekao je u obraćanju javnosti general HOS-a Ante Prkačin. Poslušajte što je rekao saborski zastupnik Ante Prkačin u Srbu, na mjestu zločina nad Hrvatima 27. srpnja 1941. godine: Ante Prkačin je rođen je 14. studenog 1953. u Slavonskom Brodu. S početkom srpske agresije kao saborski zastupnik aktivno se uključuje u obranu Hrvatske. Godine 1991. priključuje se Hrvatskoj stranci prava. Imenovan je načelnikom Glavnog stožera HOS-a. Sudjelovao je u borbama za Bosanski Brod kada je 3. ožujka 1992. sa skupinom svojih pristaša spriječio da snage bosanskih Srba tada preuzmu taj grad. Danas je zastupnik u Hrvatskom Saboru.
KAKO SE I DANAS LAVI POKOLJ HRVATA:
FOTO: PROSLAVA U SRBU NIKAD MIRNIJA Keleminec i 20 njegovih pravaša nisu omeli 77. obljetnicu Ustanka naroda Like
Svećenik JURAJ GOSPODNETIĆ je u tom četničkom ustanku koji se i danas slavi u RH nabili na ražanj i ispekli pa oni zapravo slave to i danas. Gospodnetićev portret dan je u Hrvatskom tjedniku od 27. 7. 2023. Josip Pečarić
20230820__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-1_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 2023-04-19 NOVA KNJIGA IVA DROBILICE, 1. Zabrinula me je pojava nove knjige Iva Drobilice. Naime u novom Hrvatskom tjedniku od 17. 8. 2023. pojavio se tekst Igora Vukića o njegovoj knjizi: Nova knjiga Ive Goldsteina o 'revizionizmu i neoustaštvu' gotovo ista kao i Pupovčevi bilteni SPOJ OLINJALOG UDBAŠA I VLATKE POKOSIz teksta koji dajem u Prilozima očito je i zašto. U tom tekstu se među revizionistima ne spominje moje ime. Zabrinuo sam se jer me je nedavno Ivo Drobilica tužio sudu i u presudi se vide strašne patnje koje je on doživio zbog moga pisanja: 26. Iz iskaza te svjedokinja Sanje Petrušić-Goldstein i Terese Goldstein, a koje iskaze sud prihvaća jer su međusobno suglasni te ih ocjenjuje uvjerljivima i istinitima, proizlazi da je ovakva objava o tužitelju izazvala niz negativnih i mrzilačkih komentara. 27. Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991. 28. Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa. 29. Iz iskaza svjedokinja i tužitelja proizlazi da je tužitelj vrlo emotivno doživio tuženikove tvrdnje, da ga je to uzrujalo i da mu je pozlilo. Tužitelj je javna osoba i time mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građanin, ali u ovom slučaju se nije radilo o kritici u odnosu na njegovo djelovanje, već su se iznijele neistinite činjenične tvrdnje, a to prelazi stupanj tolerancije koju bi inače tužitelj trebao pretrpjeti. Nije sporno da je tužitelj i ranije doživljavao neugodnosti i negativne komentare, ali to ne umanjuje štetnu radnju tuženika niti posljedice te radnje. .....
Pitao sam g. Vukića o tome jer sam ipak u knjizi oca i sina Goldstein u poglavlju o revizionistima poslije Franje Tuđmana dobio najveći prostor i dobio umirujući odgovor: Spominje, spominje, pa gdje bi on to zaboravio. Tako mi je malo lakše jer spomenute patnje Iva Drobilice nisu učinile da me nema u knjizi. Pa ipak sam se do sada mogao hvaliti što Drobilica u Globusu,20. rujna 2002. kaže: Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić. Što se Tuđmana tiče ništa se nije promijenilo ni u novoj knjizi Iva Drobilice: Na političkom planu najveći krivac za „revizionizam i neoustaštvo" za Goldsteina je nesumnjivo dr. Franjo Tuđman. Spominje ga na najviše mjesta u knjizi i gotovo da nema elementa Tuđmanova političko djelovanja koji Goldstein nije stavio u „revizionistički" kontekst. Srbima je Hrvatska iz Domovinskog rata Tuđmanova ustaška država, a eto Ivu Drobilici je Tuđman kriv za neoustaštvo. Logično, na popisu najvećih zločinaca Milošević je 30., a Tuđmana tu nema, J.B. Tito je među deset najvećih zločinac a Pavelića na tim listama nema. Ali je zato Drobilica imao sliku druga Tita u Parizu. Zato je i bio veleposlanik, zar ne? Vidim i da je najutjecajnijom revizionističkom knjigom 2000-ih Goldstein je proglasio „Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima" Josipa Jurčevića. Drobilica je dobio zasluženo priznanje od samog hrvatskog povjesničara prof. dr. sc. Josipa Jurčevića: GOLDSTEINA NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM, TOLIKO SE PUTA BLAMIRAO, OD DROBILICE DO DRUGIH IRACIONALNIH STAJALIŠTA S druge strane Goldstein ocjenjuje kako se Vladimir Geiger svojim radovima „u dobroj mjeri prometnuo u jednog od predvodnika hrvatskog povijesnog revizionizma". Istina nije mi lako vidjeti da su drugi na čelu revizionista, dakle odmah uz Tuđmana, ali to je tako kako je. U Prilozima dajem tekst GOLDSTEIN – 'DROBILICA' O POVIJESTI s portala kamenjar.com koji je napisan na osnovu detaljnog kritičnog osvrta dr. sc. Vladimira Geigera na Goldsteinovu knjigu „Jasenovac" iz 2018. On spominje i genocid i drobilicu i mnogo toga! A Geiger je o Drobilici pisao dok još nije bio poznat kao Ivo Drobilica. Niz tekstova dano je u mojoj knjizi:
Izdvajam samo ovo: A o Goldsteinovom dirljivom odnosu prema ljudima s HTV-a pisao je Miroslav Mikuljan (intervju na Portalu HKV-a) kada o svom razrješenju s mjesta urednika Dokumentarnog programa HTV-a kaže: Kao što točno kažete, 5. rujna 2002. godine sam dobio po prstima zbog emisije o tragičnoj sudbini sela Španovica, odnosno zbog emisije koja je govorila i o partizanskim zločinima i protjerivanju hrvatskog stanovništva s tog područja za vrijeme 2. svjetskog rata. U toj je emisiji iznesena i tvrdnja da je ustaški logor Jasenovac i nakon završetka 2. svjetskog rata nastavio funkcionirati kao logor sve do 1947. godine. Protiveći se toj tvrdnji član Vijeća HRT, dr. Ivo Goldstein je javno uvjetovao svoj ostanak u Vijeću ukoliko ja ostanem na mjestu urednika Dokumentarnog programa. Rekao je doslovce: – Ili ja ili on! To nije zvučalo ni dobronamjerno ni intelektualno. Bio sam u šoku i nisam mogao vjerovati da će takav oblik diktata biti proveden i da će cijela upravna struktura HRT kapitulirati i kadrovski se prilagoditi ovom neobičnom profesoru povijesti kojega previše često ne zanimaju činjenice, ali ga čini se zanima moć kao činjenica. 6) I ne samo prema ljudima s HTV-a. O tom dirljivom odnosu pisao je i njegov kolega dr. sc. Vladimir Geiger kada je ovaj objavio članak Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja,Vijenac, 397, 21. 05. 2009. (Goldsteineov kompendij neznanja, Hrvatsko slovo, 4. lipnja 2010.): Nakon što sam napisao osvrt na njegovu knjigu Hrvatska 1918 - 2008. (Vijenac, časopis za suvremenu povijest, Review of Croatian History), Goldstein mi je u lice izrekao pregršt izabranih gadosti i psovki, kako vjerojatno i nalaže njegov strukovni i društveni položaj, i ponajprije kućni odgoj. Koliko mi je poznato, nisam osamljen. Goldstein se nimalo ne libi pozivati na svoja mnogobrojna poznanstva i medijske i političke veze, a i hvaliti se svojom nezaobilaznošču i svekolikim „utjecajem". Jednostavno rečeno, svi oni bezobraznici koji ne misle kao Goldstein ili, pak, iznose stajališta koja mu se ne sviđaju ili, još gore upozoravaju na njegove pogrješke i kritički se izjašnjavaju o njegovom radu – imat će problema. U svojoj uljuđenosti Goldstein ne bira riječi različitih, više nego li slikovitih, pogrda i prijetnji koje upućuje svima onima koji ne djeluju i misle kao on. Pitam se je li za navedeno nekoga kod nas uopće i briga? J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012., str. 105-106. Ipak ne smijem se ni ja požaliti. I mene spominje Ivo Drobilica u svojoj novoj knjizi četrdesetak puta. Zato je ovo tek prvi tekst o spoju olinjalog udbaša i Vlatke Pokos. Vratimo se patnjama druga Drobilice sa suda iz 2022.. On prvostupanjsku presudu spominje na str. 221. knjige: ... Pečarićev u knjizi Brani li Goldstein NDH, čime je stavi la u istu ravan profesionalnu historiografiju i ispolitizirani (revizionističko-neoustaški) amaterizam (garniran uvreda i klevetama, što je 2022. dobilo i sudski pravorijek). Zaključila je i kako "profesionalni povjesničari moraju povući granicu do koje mjere holokaust nudi objektivan pogled na povijest NDH". I uistinu, jesu li ubijanje 30.000 Židova, nešto manje Roma, mnogostruke više Srba i velikog broja Hrvata tek marginalna pojava u povijesti NDH ili bitan element koji određuje njezin zločinački karakter? Tako sam Goldstein pokazuje kako me je sutkinja osudila za knjigu za koju nisam sam tužen. Naime, tužen sam za knjigu: J. Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portal dragovoljac.com, 2020.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
Josip Pečarić
PRILOZI Nova knjiga Ive Goldsteina o 'revizionizmu i neoustaštvu' gotovo ista kao i Pupovčevi bilteni SPOJ OLINJALOG UDBAŠA I VLATKE POKOSIgor Vukić Druže sekretaru, jel' se i vama čini da su na onom zidu tamo nacrtana dva slova U? Ali Stjepane, zar ne vidiš da je to neko dijete nacrtalo auto. Pa to su njegovi kotači dolje. Ma vidim ja da je to auto, ali dajte da ja ipak to malo ispitam...
Autentični dijalog između sekretara SUP-a u Kutini i njegovog službenika za Državnu sigurnost odvijao se potkraj osamdesetih godina, a autoru ovoga teksta sekretar ga je osobno prepričao. Takav svjetonazor otrcanog udbaša iz doba kasnog socijalizma lijepo se odražava i u novoj knjizi Ive Goldsteina „Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989-2022", koja je nedavno izašla u izdanju Frakture. Udbaški pogled na svijet plus oštro oko Vlatke Pokos. Uglavnom, svi koji imaju drukčije stavove od njega o novijoj hrvatskoj povijesti, osobito o vremenu Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća proglašeni su revizionistima. A to su oni koji prema njegovim kriterijima „krše osnovna pravila historijske metodologije". Goldstein objašnjava da „historičar kad se bavi određenom temom, ima gomilu podataka. Nijedan podatak ne prešućuje nego ih konfrontira i tako stvara cjelovitu sliku". Nasuprot tome, kaže, revizionisti rade upravo suprotno: oni rade po metodi odvjetnika koji iz gomile podataka o nekom predmetu uzimaju ono što štićeniku ide u prilog, a ono što ne ide odbacuju i minimiziraju. I kao što često biva, ono što predbacuje drugima Godstein sam upražnjava: izvlači dijelove iz konteksta, neprecizno citira i navodi bilješke, a tekstove ne procjenjuje po činjenicama koje donose, nego prema tome uklapaju li se u njegov, pomalo djetinjasti model „prave i krive strane povijesti". Najgore će u knjizi proći kritičari tog njegova pristupa, koji ga obilježava od početka do kraja njegove znanstvene karijere, o čemu su već pisali i njegovi profesori. Ako su se kritičari drznuli napisati, poput povjesničara Vladimira Geigera s Hrvatskog instituta za povijest, da Ivo Goldstein u ranijoj knjizi o logoru u Jasenovcu nije „pokazao ni 'dobre volje' ni 'zdrave pameti', naprotiv nas i dalje lobotomizira iskazujući sve osim spremnosti i sposobnosti znanstvenog pristupa", e, sad će dobiti svoje. Goldstein mu ovdje uzvraća ocjenom da se Vladimir Geiger svojim radovima „u dobroj mjeri prometnuo u jednog od predvodnika hrvatskog povijesnog revizionizma". I pri tome mu među ostalim smeta što je Geiger bio suurednikom četiriju knjiga dokumenata pod naslovom Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946. Naravno, Goldstein zna da su urednici odabrali dokumente (koji sami sasvim jasno govore o tom tragičnom razdoblju) na – jednostran i tendenciozan način. Uz Vladimira Geigera, Ivi Goldsteinu je na piku i cijeli Hrvatski institut za povijest. Naziva ga „centrom hrvatskog povijesnog revizionizma". Ne valjaju mu ni ravnatelji ni urednici HIP-ovog Časopisa za suvremenu povijest, kao što je to u devedesetim godinama bio Jure Krišto. Njega pak naziva „jednim od perjanica među povjesničarima-revizionistima". Naravno, nije Krišti oprostio negativne kritike njegovih radova, ali ne pušta na miru ni Krištine knjige o suvremenoj povijesti Katoličke crkve na hrvatskom području, napose u Dugom svjetskom ratu i poratnom razdoblju. U Hrvatskom institutu za povijest dakle svi su revizionisti – i Mario Jareb (da o njegovu rođaku povjesničaru Jeri Jarebu ni ne govorimo) i Nikica Barić i Stipe Kljajić, Davor Marijan... Golsteinu se ne sviđa ni kako o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj piše Tomislav Jonjić iako priznaje da su mu „teze argumentiranije" od nekih drugih. Ma, ne sviđa mu se ništa što na bilo koji način odstupa od sheme nastale još prije 1990. godine. Najutjecajnijom revizionističkom knjigom 2000-ih Goldstein je proglasio „Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima" Josipa Jurčevića. A kad je o Jasenovcu riječ, revizionisti su svi od reda autori-članovi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Ipak, u svakoj knjizi ima nešto dobro. Kao i nekad za „Bijelu knjigu" Stipe Šuvara, tako se i za ovu bijelu knjigu Ive Goldsteina može reći da je u stvari dobar vodič za knjige i članke koje vrijedi pročitati. A da bi nekako postigao volumen knjige i dao joj makar tako na nekom značaju – tekst se protegnuo na 572 stranice – Goldstein je popapirčio sa svih strana, uvrštavajući i razne rubne i efemerne pojave i likove poput astrologa Thea M. Ljubića, Mladena Schwartza, Mladena Šekulina iz zaboravljenog vinkovačkog lokalnog lista, sportskog novinara Zvonka Magdića i sličnih, prizivajući ponovo ocjene da se radi o „trivijalnoj historiografiji". Na političkom planu najveći krivac za „revizionizam i neoustaštvo" za Goldsteina je nesumnjivo dr. Franjo Tuđman. Spominje ga na najviše mjesta u knjizi i gotovo da nema elementa Tuđmanova političko djelovanja koji Goldstein nije stavio u „revizionistički" kontekst. Tek nešto rjeđe u knjizi spominje poglavnika Antu Pavelića. Slijedi Katolička crkva s njezinim predstavnicima, od Alojzija Stepinca do Josipa Bozanića. Packe dobivaju i bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović. Mesić zbog proustaških izjava u Australiji i drugdje početkom devedesetih – iako Goldstein prihvaća drugarsku Mesićevu ispriku zbog tih zastranjenja. Josipović je generalno pozitivan, ali je suspektan njegov odlazak 2010. na Bleiburg. Kad o tome piše, Goldstein kao kontrapunkt Josipoviću citira predstavnicu SAB-a „da tamo nemaju što tražiti jer tamo nema žrtava, pogotovo nevinih žrtava". Ili Milorada Pupovca da je Bleiburg „mjesto obnavljanja ideologije i političkih vrijednosti koje ne mogu prihvatiti". Kad smo već spomenuli Pupovca, može se dodati da Goldsteinova knjiga donekle sliči godišnjim izvještajima Srpskog narodnog vijeća gdje se pedantno bilježi svaki U na tarabi, a možda i na kotačima auta nacrtanog na zidu. Sliči i izvještajima nekadašnje pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja se pored važnijeg posla također bavila „neoustaškim trivijalnostima". Sve u svemu, suvremeni Ilija Čvorović u svojoj knjizi-pamfletu lijepi etiketu „revizionizma" i „neoustaštva" svima koji, kako kaže „žele ispričati alternativnu povijest Drugog svjetskog rata", ali tu je on, eto, budan i spreman (ako se smije upotrijebiti ta riječ) da zdravim snagama ukaže na opasne pojave. Da „zdrave snage" nisu prejaka sintagma vidi se i iz Goldsteinova zaključka knjige gdje stoji da će „ozdravljenje jednog dana doći", a on se nada da će „ova knjiga pomoći da se proces tog ozdravljenja ubrza". Doktore, pomozite!
Ne valja mu ni Esther GitmanMeđu „revizioniste" je Ivo Goldstein uvrstio čak i Esther Gitman, povjesničarku židovskog podrijetla iz Sarajeva, Izraela i SAD-a, zato što je pozitivno pisala o nadbiskupu Alojziju Stepincu. „Posve nekritički je prezentirala ulogu nadbiskupa Stepinca i Crkve u spašavanju Židova i u odnosu prema vlastima NDH", piše Goldstein. Pri tome taj vitez Legije časti i akademik Akademije nauda i umjestnosti Bosne i Hercegovine Esther Gitman posprdno naziva „hofjude" ili „dvorskom Židovkom". Posve neprikladno, samo zbog njezina podrijetla, uspoređuje je s Gideonom Greifom, izraelskim povjesničarom kojeg je Srbija unajmila da zastupa sliku Jasenovca kakva je nekoć utvrdila jugoslavenska historiografija, sa 700 000 i više ubijenih u Jasenovcu i pripadajućim arsenalom horora. Ali, ako je ta ozbiljna historiografija prije 1990. – a Ivo Goldstein je u knjizi uglavnom takvom i smatra – utvrdila da je u Jasenovcu bilo 700 000 žrtava, nisu li onda i Ivo Goldstein i slični koji tvrde da je bilo od 80 do 100 tisuća žrtava također – revizionisti. Hrvatski tjednik, 17. 8. 2023.
SMATRA I DA JE ANALIZA MIRJANE KASAPOVIĆ TO DOKAZALA JURČEVIĆ ZA DIREKTNO: GOLDSTEINA NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM, TOLIKO SE PUTA BLAMIRAO, OD DROBILICE DO DRUGIH IRACIONALNIH STAJALIŠTA
Hana Krnić
Hrvatski povjesničar Josip Jurčević za Direktno je komentirao novu knjigu Ive Goldsteina "Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas" kao i navode kako su zagrebački nadbiskup i kardinalAlojzije Stepinac i prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđmanbili antisemiti.
01.07.2022.
"Najprije treba naglasiti da je stručno,znanstvenu analizu njegove knjige dala profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu MirjanaKasapović. Dakle, ona je to znanstvenom metodologijom napravila i to ni u kojem smislu nije znanstvena knjiga jer ne poštuje znanstvene kriterije, koncepciju ni metodologiju. Zbog toga, sve što je u toj knjizi navedeno može se smatrati njegovim privatnim stajalištima koja su motivirana različitim razlozima osobnim, političkim ili nekim drugačijim razlozima", rekao je Jurčević. Navodi kako Ivu Goldsteina ne treba uzimati ozbiljno te je podsjetio na to da je cijela njegova znanstvena karijera od početka obilježena "gafovima". "To je u svojim memoarima napisao njegov mentor, pokojni profesor Miroslav Brandt, koji ga je primio kao svoga asistenta. Bio je šokiran kada ga je upozorio da je u jednom svojem, navodnom znanstvenom radu, naveo izvor koji uopće ne postoji. Profesor Brandt je očekivao racionalni odgovor od Goldsteina, ali ovaj je odgovorio kako to svi rade. Ostao je pri tome da navede i takav izvor. Prema tome, od njegovih znanstvenih početaka do danas radovi nemaju znanstvenu motivaciju pa tako ni vrijednost, a ni vjerodostojnost, već predstavljaju nekakva njegova osobna stajališta iz kojih stoje razni interesi, motivacije i tako dalje", kaže Jurčević. Tvrdi kako njega ne treba uzimati u smislu toga da je znanstvenik, a da je to pokazala i recenzija Mirjane Kasapović. "To nije ekskluzivno mišljenje, to je mišljenje i njegovog mentora. A sada je i doktorica Kasapović znanstvenom metodologijom analizirala njegovu knjigu koja nema nikakvu znanstvenu vrijednost", dodaje. Ivo Goldstein u knjizi navodi kako je došao do otkrića o tome da su predsjednik Franjo Tuđman i kardinal Alojzije Stepinac imali antisemitske stavove. "Ovo proglašavanje Stepinca, Tuđmana i drugih antisemitima ili slično je iz tog repertoara i tome ne bi trebalo pridavati pozornost jer se toliko puta blamirao u svojim javnim nastupima, od drobilice u Jasenovcu do ostalih, rekao bih, iracionalnih stajališta koja nemaju nikakvih uporišta", kaže Jurčević. Goldstein je u knjizi naveo kako su se u Jugoslaviji događali "anticionistički ispadi" te da je bila to "kontinuirana protuizraelska i protucionistička politika jugoslavenske države kojom je dirigirao Josip BrozTito", a od takvih stavova nije odustao ni u poglavlju o protusemitizmu u samostalnoj Hrvatskoj u kojemu opet navodi protusemitske ispade u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. "Socijalistička republika Hrvatska je bila pripadnica nesvrstanih zemalja i sukladno političkim interesima podupirala je cijeli niz zemalja u okruženju Izraela. Dakle, bila je protuizraelska država, ali pod politikom Josipa Broza Tita i jugoslavenske države dok s antisemitizmom nije imala veze, već s političkim i državnim interesima komunističke Jugoslavije", rekao je Jurčević.
GOLDSTEIN – 'DROBILICA' O POVIJESTI
24/04/2021
Propagandni rat koji se vodi protiv Hrvatske već dugo, a pojačano tijekom proteklih nekoliko mjeseci, pojačao se je do te mjere da nema dana u kojem nas glavnostrujaški elektronički mediji ne obasiplju prilozima o prošlosti, pri čemu nas posebni odabranici truju i tezama o hrvatsko- katoličkoj kolektivnoj povijesnoj "krivnji" (magnum crimen). Držeći se perfidnoga propagandističkog načela Tko vlada prošlošću, vlada i budućnošću, ti i takvi mediji ne pozivaju nijednog povjesničara, vojnog povjesničara, terenskog istraživača, demografa, statističara, matematičara, fizičara, biologa, kemičara, informatičara ili svjedoka koji bi doveo u pitanje trostruki mit o Jasenovcu, mit o Jadovnu i druge mitove nevjerojatnih i fantastičnih brojki i razmjera nastale u prošlom stoljeću. Naprotiv, maksimalan mogući prostor daju strogo biranim povjesničarima, a ponajviše „sjajnom" trolistu s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagreb u sastavu Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić. Iako nije moguće gledati sve emisije na televizijama ni slušati sve emisije svih radijskih stanica, ne treba nimalo sumnjati u to da su se ta trojica, uz poneko „pojačanje", ovaj tjedan rastrčali „na sve strane". I da su tako, ugošćeni u tko zna koliko informativnih emisija, razgovora i ostalih priloga, poučavali druge o onomu „kako je to tada stvarno bilo". Doista, jedino pravo pitanje i jest „Kako je to tada stvarno bilo?". No da bi o tomu znanstveno, stručno, objektivno i potkrijepljeno pouzdanim izvorima i sveobuhvatnim istraživanjima govorili, ljudi koji poučavaju druge moraju u normalnim kulturama ispunjavati i određene znanstvene i druge kriterije, kao što su raspolaganje dokazima, utemeljenost tvrdnji, istinoljubivost, čestitost, nepristranost, poznavanje historiografske metodologije, literature i svih relevantnih izvora. Kakva međutim izgleda znanstvena "metodologija" i "utemeljenost" toga što suglasice, jedan drugoga pretječući, zastupa spomenuti trolist, najbolje pokazuje detaljan kritički osvrt uglednog hrvatskog povjesničara s Hrvatskog instituta za povijest dr. sc. Vladimira Geigera na knjigu njihova korifeja – na Goldsteinovu knjigu Jasenovac (Zaprešić; Jasenovac: Fraktura; Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2018). Osvrt je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest sv. 51 (2019.), br. 1.
(https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=321788) Knjiga čija je ambalaža načinjena po načelu Usta moja, hvalite me! označena je na poleđini korica kao „prva znanstvena monografija" o logoru Jasenovac. Razumije se, glavnostrujaški mediji odmah su ju proglasili "najvažnijim publicističkim naslovom izdanim ove godine (2018. op. ur.) u Hrvatskoj". Drugi su pak ocijenili da je knjiga „kapitalno djelo hrvatske trivijalne historiografije". Kakva je sadržajno ta knjiga – koja je, kako navodi Geiger, „pisana akribično", što će reći (od grč. ἀϰρίβεıα, akribija) osobito brižljivo, pomnjivo, točno, savjesno, te „odgovorno, bez ideoloških predrasuda, zadnjih namjera i politikantskih motiva" – svatko će moći dobro prosuditi kada pročita opširnije izvatke iz Geigerove kritičke recenzije. Njih je uredništvo Hrvatskog neba probralo, podebljalo je osobito zanimljive dijelove, a među probrane citate unijelo svoje međunaslove:
O Antunu Miletiću Svakome imalo upućenijem jasno je da u sustavnom širenju „jasenovačkoga mita" važno mjesto zauzimaju upravo radovi Antuna Miletića, inače pukovnika bivše Jugoslavenske narodne armije, upornoga i dugogodišnjega zastupnika teze da je u logoru Jasenovac život izgubilo najmanje nekoliko stotina tisuća, pa i 700.000 osoba. Za Goldsteina je pak Miletić „skrupulozni istraživač" (str. 211, 781), što će reći (lat. scrupulosus) pretjerano točan, krajnje oprezan i savjestan. Za Goldsteina je očito skrupulozan svatko tko potvrđuje njegov način.
Miljenko Jergović kao povijesni izvor Sustavno i ozbiljno prikazati kako je u Jugoslaviji nastala brojka od 700.000 žrtava Jasenovca, kakav je u tom režimu općenito bio odnos prema žrtvama Drugoga svjetskog rata – nažalost, doista zahtijeva skrupuloznost, zahtijeva rad, zahtijeva trud. Goldstein, kojem je pukovnik Miletić „skrupulozan", umjesto toga će citirati književnika Miljenka Jergovića, koji je nekom prilikom rekao da je Auschwitz bio „strašno i posljednje mjesto", da bi na temelju toga Goldstein zaključio da se Jasenovac od Auschwitza „razlikovao u malo elemenata" (str. 23).
„Sugestivne metafore" kao "znanstvena" metoda Na početku knjige Goldstein je spomenuo da su se za vrijeme komunističke Jugoslavije u vezi s Jasenovcem upotrebljavale „sugestivne metafore" o „povampirenim koljačima" i „sumanutim zločincima" (str. 28). ... A kakve su Goldsteinove metafore? On piše o „bezočnim prijevarama" (str. 48), „duboko nemoralnim zadacima" (str. 49), „dubini pakla" (str. 432), „dnu pakla" (str. 567) itd. Zapravo je činjenica da i Goldstein „skrupulozno" sugestivne metafore upotrebljava na vagone. Dobar je primjer poglavlje „Koljači na terenu" (str. 414–475), o ustašama počiniteljima zločina u Jasenovcu. Tako će Goldstein svjedocima, u izjavama koje su oni dali u komunizmu i u sjenci više od pola milijuna žrtava Jasenovca, prepustiti da „ocijene" koljače, a on će to samo „skrupulozno" citirati: „inteligentni sadisti" (str. 422), „pogani skot" (str. 423), „krvnik" (str. 426), „krvnik" (str. 427), „koljač" (str. 428), „zločinački pop" (str. 429), „ustaški zlikovac" (str. 430), „najopasniji koljač" (str. 432), „najveći zlikovac" (str. 434), „ljudi – zvijeri" (str. 434), „glavni krvolok" (str. 438), (...)
Od kontradiktornosti do groteske Goldstein nam u knjizi opisuje Jasenovac (i Staru Gradišku) kao primjer „pakla 20. stoljeća", kao „apokalipsu" itd. No, zapravo, neprestanom težnjom da nam dočara taj pakao na kraju ispada kontradiktoran, a ponekad i groteskan. Nizanjem grozota Goldstein na kraju postiže dojam suprotan od namjeravanog. ...... Isto tako Goldstein će se potruditi objasniti nam da su životni uvjeti logoraša u smislu prehrane, osobne higijene i svih drugih egzistencijalnih pitanja bili neljudski, ispod razine preživljavanja. A onda će Goldsteinu ipak izletjeti da su majke koje su u logoru bile s djecom tu djecu kupale svaki dan, prale im pelene i pripremale hranu (str. 299). Pa kako to kada hrane nije bilo, vode nije bilo, uvjeta za održavanje osobne higijene nije bilo? Je li ustašama u Jasenovcu trebao razlog za ubijanje ili nije? Oko ubijanja zatočenika Goldstein se pak koprca u proturječnostima. Kako nam objašnjava, ustaša u Jasenovcu mogao je premlatiti ili ubiti „bilo kojeg zatočenika i za to nije trebalo imati ni razlog ni povod". No, samo nekoliko redova poslije Goldstein navodi da su neki ipak postavljali pitanja zašto je netko ubijen, pa je izgovor bio da se radilo o zatočeniku koji je pokušao pobjeći. Odnosno, čak i kada se ubijalo bez ikakva razloga, trebao je postojati neki, čak i „besmisleni razlog" (str. 322). Dakle, najprije ustašama ne treba ni razlog ni povod, a onda ipak treba postojati neki razlog, čak i „besmisleni"?
Goldstein kao priučeni psiholog (I.) Goldstein će se posvetiti objašnjenjima kao da je priučeni psiholog ili psihijatar. Tako su motivi ustaške mržnje prema Srbima „mnogostruki i slojeviti", pa se Goldstein poziva na Sigmunda Freuda i „narcizam malih razlika" (str. 52). Ubijanje maljem i nožem bilo je, zaključuje Goldstein, iskaz „individualne patologije" (str. 336). Nakon toga Goldstein ocjenjuje da je Miroslav Filipović Majstorović iskazivao „bipolarnost", što je slučaj kod osoba s „teškim psihopatološkim problemima" (str. 409). A onda, nakon „narcizma malih razlika" i bipolarnih poremećaja, tu je i tipična goldsteinovska kovanica o „tipičnom sindromu samomržnje" kod Filipovića Majstorovića budući da mu je majka navodno bila Srpkinja (str. 401).
Goldstein kao priučeni psiholog (II.) Nakon toga Goldstein nam pokušava dati dodatna objašnjenja zla u Jasenovcu jer su njegovi razmjeri „toliko stravični" da i „najdosljedniji zagovornik racionalnog pristupa" mora pomisliti da postoji „još neko objašnjenje". Opet taj Pathologisierungsdiskurs! Ali, Goldstein se ne zaustavlja, pa na našu žalost nastavlja „objašnjavati". Dakle, ustaše su bili neobrazovani, mladi i povodljivi, a sve to u društvu u kojem je kolektivno snažnije od individualnoga i u kojem postoji „psihologija stada", mnogo više nego u „bogatijim, razvijenijim i naprednijim sredinama" (str. 482). Odlično, prof. Goldstein, zato su partizani bili drugačiji, obrazovani, zrelih godina i nepovodljivi, i zato su, na sreću, Njemačka i njemačko društvo, koji su bili mnogo bogatiji, u svakom pogledu razvijeniji i napredniji, i nedvojbeno civiliziraniji i kulturniji, uspjeli izbjeći Adolfa Hitlera, nacizam, rasne zakone i Auschwitz.
„Ustaški plan o trećinama" Bio bih razočaran da Ivo Goldstein nije spomenuo „ustaški plan o trećinama". Razvijanje te teorije bez oslonca na pouzdane izvore gotovo je tradicija u obitelji Goldstein. – Slavko Goldstein pisao je da je ustaša Vlado Singer u svibnju 1941. sreo komunista Šimu Balena, pa mu je rekao ustaški „plan o trećinama". Zatim je napisao da se „čini" da je navedeno bila „često spominjana i popularna" formulacija u „nekim ustaškim krugovima". No, mudro je zaključio Slavko Goldstein, ta „floskula" o „trećinama" nije izvorno ustaška, nego vodi podrijetlo od glavnoga savjetnika ruskoga cara, koji je početkom 1880-ih, komentirajući pogrome Židova, zaključio da trećina Židova iz Rusije treba emigrirati, trećina treba prijeći na pravoslavlje, a trećinu čeka smrt. Tako i Ivo Goldstein piše da je među ustašama „kružila maksima" da bi „srpsko pitanje" trebalo riješiti po načelu „trećinu pobiti, trećinu iseliti, trećinu pokrstiti". Ona – piše dalje Goldstein – nije nikada zapisana u ustaškim programskim spisima niti je zabilježena u tisku ili zakonskim odredbama NDH, ali – zaključuje Goldstein – nema nikakve dvojbe da je teror nad Srbima imao za cilj njezinu realizaciju.
NDH i genocid nad Srbima Goldstein u knjizi govori o tome da je NDH nad srpskim narodom počinila „genocid". Nigdje u knjizi Goldstein nije napravio neki teorijski osvrt na to što smatra genocidom, kako bi taj pojam trebalo objasniti te što o tome pišu neki drugi autori. Za njega je pojam genocid samorazumljiv. .... Temom masovnoga nasilja NDH nad srpskim, židovskim i romskim stanovništvom opširno se bavio spomenuti njemački povjesničar Korb. Nedavno je Korb za hrvatski tisak također izjavio da treba biti oprezan kada se nasilje NDH nad Srbima opisuje kao „genocid". „Priča o leševima koji plivaju Savom" Goldstein nam objašnjava da je „priča o leševima koji plivaju Savom" postupno postala jedna od najspominjanijih u „lepezi jasenovačkih strahota", ona se širila usmenom predajom, pa je nakon vremena i „izgubila povijesnu uvjerljivost". Goldstein se zainatio „priči o leševima koji plivaju Savom" vratiti stari sjaj. O tome postoje „brojni dokumenti" (str. 364), educira nas Goldstein. Baš me zanima koji su to brojni dokumenti? Tako Goldstein piše da „22. lipnja 1942. Zapovjedništvo III. Domobranskog zbora sa sjedištem u Sarajevu izvještava kako 'u posljednje vrijeme prima izvještaje od straža na mostovima da u zadnje vrijeme rijekom Savom plivaju leševi ljudi i životinja (...) ovi leševi zapinju za obalu i raspadaju se, okužujući okolinu'" (str. 364). No, Goldstein obmanjuje. Ovaj Goldsteinov navod odmah privlači pozornost, pri čemu nam posao olakšava njegovo slabašno poznavanje tematike i terminologije. Zapovjedništvo III. domobranskog zbora u Sarajevu uopće nije obuhvaćalo dio NDH kroz koji je tekla rijeka Sava, što nas odmah upozorava da se treba vratiti izvoru koji Goldstein navodi. A tu ćemo vidjeti koliko je on spreman iz arhivskih izvora citirati samo ono što mu odgovara da bi potvrdio svoje tvrdnje. Zapravo je riječ o tome da je Zapovjedništvo III. domobranskog zbora podređenim zapovjedništvima proslijedilo okružnicu Glavnoga stožera Ministarstva hrvatskog domobranstva Obći br. 10615/taj. od 17. lipnja 1942., u kojoj je navedeno: „Zapovjedničtvo II. domobranskog sbornog područja prima izvještaje od straža na mostovima, da u zadnje vrieme plivaju riekom Savom lješevi ljudi i životinja, među kojima ima odjevenih i u domobranske odore. Ovi lješevi zapinju za obalu i razpadaju se, okužujući okolinu. Ovakav nečovječni i zlonamjerni postupak većinom neprijatelja države, kojim se šire zaraze, valja onemogućiti, zabranom bacanja lješeva u rieke, nadzorom rieka i obala po upravnim i vojnim obhodnjama, te odredbom za hvatanje i zakapanjem lješeva na mjestu, gdje su opaženi. Dakle, kada se dokument pročita u cijelosti, postaje jasno koliko je Goldstein spreman na manipulaciju. U dokumentu se nigdje ne spominje da je riječ o leševima zatočenika iz Jasenovca, iako se iz njega može iščitati da leševe ljudi u Savu bacaju i pripadnici postrojbi NDH, premda većinom ipak „neprijatelji države". Također je navedeno da su neki od leševa možda i domobrani koje su ustanici pobili i bacili u Savu, što je Goldstein u potrebi da onemogući „ustašku propagandu" metodom škarica izostavio. Iz navedenoga je očito – Goldstein ili nije valjano savladao „zanat" povjesničara, znanstvenika, ili ne odolijeva patvorenju (falsificiranju, krivotvorenju) izvornika u namjeri obmane.
Goldsteinova sklonost trećerazrednim izvorima Umjesto da su mu poznati i da koristi prvorazredne izvore, Goldstein će svoju knjigu garnirati trećerazrednim, perifernim izvorima, pa navodi da je jugoslavenska kraljevska vlada u izbjeglištvu 1943. raspolagala podacima da je Jasenovac „centralni logor kroz koji svaki mora da prođe a onda se upućuje u druge" (str. 26). A u koje to druge logore? – Kada se Goldstein već poziva na jugoslavensku kraljevsku vladu, čudno je da se ne pita što znači navod da je Jasenovac „centralni logor kroz koji svaki mora proći". Znači li to zapravo da se iz Jasenovca masovno izlazilo? Je li to na tragu tvrdnji kolege mu povjesničara Stjepana Razuma?
Je li Goldstein u stanju donositi valjane zaključke? No, ako Goldstein baš ne poznaje izvore i faktografiju, a ni preciznost mu nije jača strana, možda je u stanju donijeti valjane zaključke? Pogledajmo neke primjere njegove analitike. Goldstein će se na nekoliko mjesta (str. 67, 544) uhvatiti brzojava koji je general Glaise von Horstenau potkraj veljače 1942. uputio njemačkoj 718. pješačkoj diviziji, da se toj diviziji podređuju tri ustaške satnije koje su osiguravale logor u Jasenovcu. Na temelju toga Goldstein će se baciti u analizu je li to podređivanje jasenovačkih ustaša njemačkoj vojsci bio pokušaj Nijemaca da onemoguće teror ustaša iz Jasenovca nad obližnjim srpskim selima. Pri toj mudroj analizi zaboravio je spomenuti da se u istom brzojavu kaže da će zapovjedništvo nad tim ustašama preuzeti upravo – ustaški satnik Vjekoslav Luburić (kojega Glaise von Horstenau nije podnosio). U dubini analize koja se temelji na krhkim nožicama Goldstein je propustio vidjeti da su njemačkoj 718. pješačkoj diviziji spomenute ustaške snage možda bile potrebne za borbu protiv ustanika koje su u tom razdoblju vođene na području Prijedora.
Goldsteinovo nepoznavanja izvora, literature te kronologije i problematike I moglo bi se tako nabrajati dalje, ali evo samo još jednoga primjera Goldsteinova nepoznavanja izvora, literature te kronologije i problematike teme o kojoj piše. Tako on na stranici 600 donosi sjajnu ocjenu: „Pod pritiskom Nijemaca Pavelić je donekle revidirao politiku prema Srbima: proglasio ih je 'Hrvatima pravoslavne vjere', obećao obustavu progona i osnovao Hrvatsku pravoslavnu crkvu za područje NDH. Srbima je priznat status 'pravoslavnih državljana', pozvani su da se uključe u ustaški pokret te su im slani i pozivi za vojsku. Umjesto huškačkih protusrpskih napisa najednom se pojavljuju pomirljiviji tonovi. Transporti Srba u Jasenovac su zamrli." U ovome što Goldstein piše ima, razumljivo, dosta nejasnih i slabo sročenih formulacija. Primjerice, gdje je to Pavelić konkretno „obećao obustavu progona"? U Dobro jutro, Hrvatska? Drugo, dobro jutro da je Hrvatsku pravoslavnu crkvu osnovao „za područje NDH", pa nije ju valjda osnovao za područje Bugarske ili Grčke. Kakva je to kategorija „pravoslavnih državljana"? Ne postoji ta kategorija, nego postoji kategorija građanina NDH i pripadnika NDH. Dakle, kao da Goldstein ne može napisati ni retka da nešto ne pogriješi.
Partizanska „uspješna" zaštita civila Usto je Goldstein, s naknadnom pameću od cirka 70 i kusur godina, na leđa Narodnooslobodilačke vojske na čelu s drugom Titom navalio i jedan novi specijalni zadatak – da onemogući NDH da deportira ljude u Jasenovac. Kako nam objašnjava Goldstein, potkraj 1941. i početkom 1942. nije bilo „oružanog otpora" koji bi zaustavio „zločince" budući da će partizani ojačati i početi „uspješnije štititi civilno stanovništvo tek u narednim mjesecima" (str. 505). Samo bi nam Goldstein još trebao konkretno objasniti kako su to partizani „uspješnije" zaštitili civile. Nisu li mnoge deportacije Srba u logore uslijedile upravo kao odmazda za napade partizana? Gdje su onda bili partizani i drug Tito da zaštite te Srbe? No, Goldstein ne odustaje, pa navodi da su se partizani ustaškim deportacijama u logore „suprotstavljali koliko su mogli" (str. 552).
Rome u NDH nazivali su 'Ciganima'. A u Jugoslaviji? Usto, kao po pravilu, kada Goldstein mudruje, upada u zamku vlastitoga neznanja. Piše tako da su Rome u NDH nazivali „'Ciganima' što je bio pejorativan termin" [od franc. péjoratif, pogrdna riječ koja služi za ruganje i kojom se iskazuje prijezir itd.] (str. 49). A kako su ih drukčije mogli nazivati? Kako ih, sram ih bilo, nazivaju „narodne vlasti" poslijeratne Titove Jugoslavije? Svakako ne Romima, jer je taj naziv postao služben tek 1971., kao jedna od odluka Prvoga kongresa Roma u Londonu!
Ustaška ovisnost o „njemačkom gospodaru". Ili ipak ne? Ne odolijevam navesti još neke primjere kako Goldstein u svojoj knjizi najprije tvrdi jedno, a onda nešto posve drugo, tako da ispada kontradiktoran i tragikomičan. Goldstein piše da je „potpuna ovisnost ustaša o njemačkom gospodaru evidentna" (str. 66), a onda su opet njemački predstavnici od NDH nešto „tražili", ali su ustaše to tek „dijelom ispunile" (str. 67). Pa ako su ustaše potpuno ovisni o „njemačkom gospodaru", što onda Nijemci imaju „tražiti", a da im se želja odmah ne ispuni?
O broju žrtava logora Jadovno .... Slavko Goldstein pisao je o „najmanje 24.000" žrtava logora Gospić – Jadovno – Pag. Ivo Goldstein sada pak piše da bi ukupni broj žrtava „mogao biti oko 25.000". Naravno da navedeni izračun Slavka Goldsteina držim manipulacijom koja se ne temelji na konkretnim izvorima. Usto, nije mi jasno na temelju čega je Ivo Goldstein brojku od 24.000 povećao za tisuću i „zaokružio" na 25.000. Kako mi nisu poznata neka novija istraživanja o broju žrtava tzv. gospićke skupine logora, riječ je očito o metodi zvanoj „odoka", koju Ivo Goldstein i u ovom slučaju primjenjuje, valjda vođen logikom: bolje više nego manje. Kako bilo da bilo – skrupulozno!
... i Jasenovca Ivo Goldstein, prije uz, a sada na tragu oca Slavka, uporno i godinama promiče brojku od oko 100.000 žrtava logora Jasenovac (može i nešto manje, ali bolje više). Stoga je u hrvatskim antifašističkim krugovima brojka od 100.000 žrtava logora Jasenovac i prihvaćena iako je riječ o procjeni Vladimira Žerjavića, bez sustavnih istraživanja i bez potvrda u izvorima, koju je zatim korigirao i smanjio na 83.000.
Spašavanju djece s Kozare i uloga Diane Budisavljević Kada je riječ o spašavanju djece s Kozare i ulozi Diane Budisavljević, Goldstein tu neće dopustiti da se dirne u lik i djelo spomenute gospođe, pa na stranici 561 navodi: „Diana Budisavljević natjerala je preko Nijemaca, koji su opet izvršili pritisak, Didu Kvaternika da uz mnogo oklijevanja i uz suglasnost samoga Pavelića odobri izvlačenje djece iz logora." Razumljivo, ništa što se u ovo ne uklapa neće proći. Izvore koji se ne uklapaju Goldstein je prešutio, što će njemu „ustaška propaganda" kada on zna pravo stanje stvari. Nema tu spomena da je Ante Pavelić 10. srpnja 1942. rekao njemačkom poslaniku Siegfriedu Kascheu da će djecu s Kozare uzeti u planski odgoj, ni da Lorković (Mladen, a ne Blaž!, napominjem prof. Goldsteinu) piše Paveliću da bi se osim siročadi s Kozare moglo privoljeti roditelje da se preuzme na odgoj i veliki dio ostale djece, čime bi se „pitanje evakuiranih bitno pojednostavilo" (a onda je na tom „privoljavanju" roditelja da predaju djecu radila gospođa Budisavljević). Ne spominje Goldstein ni dopis ministra udružbe Lovre Sušića koji je 1. kolovoza 1942. uputio Ministarstvu zdravstva NDH, ni smjernice ministra Sušića o postupku s tom djecom od 23. kolovoza iste godine. Što bi se on osvrtao na ono što mu se ne uklapa? Nego, kao i onaj nepotrebni navod o leševima u Savi u domobranskim odorama, Goldstein samo sjecne škaricama.
Uklanjanje "nepoćudnih" žrtava s popisu žrtava logora Jasenovac Dosta prostora posvetio je Goldstein u svojoj knjizi ustaškom prvaku Vladi Singeru (1908. – 1943.) i četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću (1909. – 1945.), za koje navodi da su ubijeni u logoru Jasenovac (str. 176, 186–189, 199, 436, 442, 444, 446, 454, 729–731). Kada je već tako, nije jasno zašto se Goldstein nije zapitao kako to da Singera i Đurišića više nema na popisu žrtava logora Jasenovac (i Stara Gradiška) Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, ili su za JUSP Jasenovac žrtve logora Jasenovac (i Stara Gradiška) samo oni koji su „podobni". Usto bi bilo važno saznati kada je i tko uklonio Singera i Đurišića s popisa jasenovačkih žrtava, po čijoj odluci i naredbi.
Jasenovačka drobilica kostiju Nedugo prije objave njegove prve znanstvene i akribične knjige o Jasenovcu Goldstein je u tjedniku Globus od 5. svibnja 2018. iznio spasonosnu ideju kojom je objasnio što se dogodilo s mnogobrojnim leševima jasenovačkih logora: „Na samom kraju rata, početkom travnja 1945., vratilo se nekoliko najviđenijih jasenovačkih koljača nakon dvije – dvije i pol godine u Jasenovac, jer su znali točno pozicije masovnih grobnica. Zapovijed je glasila da se 'tragovi grobova imaju uništiti po svaku cijenu'. U Gradini, na desnoj obali Save, tih je dana oko 500 logoraša 'spaljivalo leševe i kamufliralo masovne grobnice'. Na željeznim traverzama (koje su neki nazivali 'roštiljem') leševi su spaljivani, pa je u grobnice vraćan pepeo. 'Danima se crni dim zgarišta ljudskih ostataka dizao u nebo', zapisali su svjedoci. Osim toga, iz [Njemačkog] Reicha su dovezeni strojevi koji su lomili kosti leševa." Priču o navodnim posebnim strojevima iz Njemačkoga Reicha kojima su u Jasenovcu lomili kosti leševa, usitnjavali ih i tako prikrili zločin Goldstein je ponovio 17. lipnja 2018. na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Nedjeljom u 2. .... Koliko je tih strojeva („drobilica kostiju") bilo, i kada i kako im se izgubio svaki trag, Goldstein nije objasnio.
Zaključno Kurz und klar – brojni su nedostaci najnovije Goldsteinove knjige Jasenovac, kompendija svakovrsnoga neznanja, nestručnosti i šlamperaja, i daleko, predaleko, odvelo bi nas nabrajanje svih činjeničnih grešaka i interpretacijskih improvizacija – svih netočnosti, neistina, poluistina i besmislica. U ovom osvrtu [koji je ustvari samo eine kleine Einführung o Goldsteinovim znanstvenim doprinosima] naveo sam samo neke važnije i najslikovitije primjedbe.
Daran Darko Bašić/Hrvatsko nebo
https://kamenjar.com/goldstein-drobilica-o-povijesti/
20230820__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-2_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 2023-04-20 NOVA KNJIGA IVA DROBILICE-2.: IVO DROBILICA I PATRIJARH SPC Zašto je Ivo Drobilica tako doživio čitanje mojih tekstova kako su to opisale njegova supruga i kćerka a dano je u prvom dijelu koji je objavljen na portalu dragovoljac.com (https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/36268-nova-knjiga-iva-drobilice) možda ponajbolje objašnjava ovo što je napisao na str. 241. svoje nove knjige: U proteklih gotovo četvrt stoljeća Pečarić je objavio niz knjiga, sve o istom konceptu. Politički radikalizam učinio ih je sa znanstvenog i publicističkog stajališta bezvrijednima. Izdavač prve Pečarićeve knjige je vjerojatno nesvjesno pogodio bit stvari konstatiravši kako je riječ o "publicističkom djelu ... pisano popularnim stilom ... autor se koristi najviše slikovitošću i ironijom ... oni koji žele detaljniju informaciju posegnut će za knjigama Žerjavića" i drugih. Slobodan Prosperov Novak mu je sugerirao da bi "Hrvatskoj učinio najveću uslugu da o povijesti ne piše", Ivo Banac je, osvrćući se na njegov pamflet Brani li Goldstein NDH rekao da je to "suma endehaške apologetike ... iz pera pseudohistoričara" Poziva se na prof. dr. sc. Slobodana Prosperova Novak koji je uputio niz otvorenih pisama o tom istom Ivu Drobilici. I gle čuda jedan od potpisnika sam ja. Evo tekstova iz moje knjige General Ivan Tolj u kojima se spominje ili je potpisnik prof. Prosperov Novak-.: J. Pečarić, General Ivan Tolj, dragovoljac.com, 2022.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/GeneralTolj.pdf Vjerovali ili ne mogao sam napisati cijelu knjigu o prof. Prosperovu Novaku u knjizi o generalu Tolju.. a samo ta činjenica pokazuje koliko je nesposoban 'istorićar' Ivo Drobilica. A da budalaštine Iva Drobilice budu još vidljivije spomenut ću da na str. 240. Droblica piše kako sam 'recenzirao jedan kvazihistoriografsko - revizionistički pokušaj (Mrkoci – Horvat, Ogoljena laž logora Jasenovac). Ali Mrkocije je objavio još jednu knjigu KRATKA POVIJEST KOMUNIZMA (ZA NEKOMUNISTE), a predstavili je je kako piše u pozivnici::
KRATKA POVIJEST KOMUNIZMA U NOVINARSKOM DOMU
NAKLADA PAVIČIĆ ima čast pozvati vas na predstavljanje svoje nove knjige prof. VLADIMIR MRKOCI Naklada Pavičić, Biblioteka XX. stoljeće, str. 240, 12×20 cm UTORAK, 14. ožujka 2017., 12.00 h O KNJIZI GOVORE: Za razliku od bezbroj knjiga u kojima se nekad u komunističkim zemljama, uključujući i Hrvatsku, veličala vlast komunista, ova knjiga prof. Vladimira Mrkocija (Zgb. 1924.-2017.) od prve je do posljednje riječi protukomunistička. Zamišljena i realizirana kao obdukcija komunizma i njegove krabulje (tobožnjeg) antifašizma, u njoj se kirurškim nožem, bez milosti i obzira, seciraju ishodišta, praksa i rezultati komunističke vlasti te kulture laganja koju je ta vlast stvarala i širila. Prodaja knjige po promotivnoj cijeni! http://www.naklada-pavicic.hr/dogadanja/kratka-povijest-komunizma-novinarskom-domu/ A evo i kako je to izgledalo: IVO BANAC: KNJIGA "KRATKA POVIJEST KOMUNIZMA" NUDI KLJUČNI UVID U MENTALITET LJEVIČARSKOG FANATIZMA Matija Štahan - 15. ožujka 2017. Foto: Narod.hr U prostorijama Novinarskog doma u Zagrebu u utorak je predstavljena knjiga prof. Vladimira Mrkocija Kratka povijest komunizma (za nekomuniste), u izdanju naklade Pavičić. Na promociji su govorili prof. dr. sc. Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak i dr. sc. Zlatko Hasanbegović, dok je predstavljanje vodio urednik knjige, Josip Pavičić. Vladimir Mrkoci, rekao je u uvodu Josip Pavičić, preminuo je u veljači ove godine i nije dočekao predstavljanje svoje knjige, premda ju je stigao vidjeti nakon što je izišla iz tiska, kad mu ju je sam izdavač donio u dom za starije osobe gdje je Mrkoci boravio potkraj života. Rođen 1924. godine, autor knjige je odluku o njezinom nastanku donio još 1946., kada je, kao osnivač Antiboljševičkog bloka, nakon kratkotrajnog djelovanja na godinu dana zatvoren u Staru Gradišku. Na početku svojega kratkog izlaganja, Ivo Banac prisjetio se kronstadtskog ustanka iz 1921. godine, čija se obljetnica obilježava ovih dana u ožujku. Pobuna je bila usmjerena protiv Lenjina i boljševičke vlasti, a vodili su je, što je Banac posebno naglasio, dojučerašnji boljševici. Upravo u toj činjenici dr. Banac vidi obrazac koji se ponavlja u svim (post)komunističkim društvima, a koji u Hrvatskoj, aludirao je, još nije zaključen. Istaknuvši kako je Mrkocijeva knjiga "sveobuhvatan, jasan, ali i trezven" pregled najvažnijih događaja iz komunističke povijesti, Banac je ipak primijetio kako je autor, uz jugoslavenski komunizam, ponajviše usredotočen na Sovjetski Savez i Rusiju, zanemarujući donekle ostale zemlje koje su u jednom dijelu prošloga stoljeća bile komunističke, ili su to, barem nominalno, ostale i do danas, poput Kine. Ova knjiga nudi, naglasio je Ivo Banac, "ključni uvid u mentalitet ljevičarskog fanatizma", koji ne želi čuti protuargumente i koji svoj lokalni epicentar – što je protekle godine na svojoj koži mogao osjetiti i drugi predstavljač ove knjige, dr. Zlatko Hasanbegović – ima i u zgradi gdje je upriličeno predstavljanje ove knjige. Ivan Zvonimir Čičak se, kao bivši učenik autora knjige, prisjetio traga koji je prof. Mrkoci na njega ostavio. Zahvaljujući njemu i nekim drugim profesorima iz zagrebačke III. gimnazije, Čičak je razvio interes za humanističke znanosti, te posebno ljubav prema povijesti. Vladimir Mrkoci, kazao je Čičak, bio je jedan od tek dvojice profesora koji su se, još u Rankovićevo doba, usprotivili njegovu izbacivanju iz gimnazije. Kada čitamo ovu knjigu, rekao je Čičak, "možemo osjetiti gorčinu s kojom je pisana" – ali tu nije riječ o gorčini tek zbog vlastitoga stanja, nego o gorčini "zbog svih nas" čiji su životi trajno obilježeni represivnošću komunističkog društvenog uređenja. U kasnijim razgovorima, otkrio je Čičak, prof. Mrkoci mu je kazao kako je lako bilo vidjeti da će i on sam završiti u zatvoru. "Kako je moguće da se etablirano zlo tako ostvari u prostoru i vremenu?", zapitao se na kraju Čičak, i nadodao kako bi u podnaslovu knjige trebalo stajati da je ona za neokomuniste: "Neki od njih tako bi mogli vidjeti što je to zlo u epohalnim razmjerima". Dr. Zlatko Hasanbegović u svojem je izlaganju kazao da knjiga prof. Mrkocija nudi korektan pregled povijesti komunizma, pri čemu će tek zadnje poglavlje, u kojemu autor lucidno razotkriva manipulacije "Staljinovom jezičnom mistifikacijom" – naime pojmom "antifašizam" – Vladimiru Mrkociju posthumno priskrbiti etiketu "revizionista". Problem instrumentalizacije pojma "antifašizam", kao kakve "izvanvremenske legitimacije" i "ideološke toljage" za isključivanje nepoželjnih društvenih sudionika iz javnoga života, ne mogu riješiti povjesničari već političari, ističe Hasanbegović. Međutim, politička elita u Hrvatskoj opterećena je dvjema hipotekama: intelektualnom lijenošću i vlastitim korijenima. U tom svjetlu, Mrkocijeva knjiga vrlo je korisna kao podsjetnik na temeljne činjenice iz povijesti komunizma, rekao je Hasanbegović, i dometnuo kako je toplo preporučuje političarima koji barem nominalno zastupaju demokratske i domoljubne vrijednosti. Pitam se je li i o ovome pisao Ivo Drobilica i jesu li mu i Banac i Prosperov Novak neoustaše? Jadničak naš Drobilica. Veliki hrvatski znanstvenik prof. dr. sc. Davor Pavuna koji je bio i savjetnik američkom predsjedniku Obami je jednom u Bujici govorio o PPP (Prvi Pečarićev Poučak) i u studiju pokazivao na sve govoreći im: „Ti si Ustaša, Ti si Ustaša....". Naš Drobilica me kopira pa viče svima: „Ti si neoustaša, Ti si neoustaša..." Slijedi 'knjiga', a čitateljima prepuštam da je nazovu kako misle da je treba nazvati. Meni je samo drugi nastavak osvrta na novu knjigu prof. dr. sc. Iva Drobilice. Ipak zanimljivo je da su dva zadnja teksta uzeta iz moje knjige o generalu Ivanu Tolju koji je u operacijama "Bljesak" i "Oluja'' bio je zapovjednik Informativnog stožera te ujedno i glasnogovornik MORH-a i Hrvatske vojske tekstovi o mojoj knjizi Vladimir Mrkoci, Zagreb, 2021., str. 285. ali i tekst koji je napisao jedan drugi veliki hrvatski domoljub Nikola Štedul o kome sam također napisao knjigu: „Ja sam pobjednik" / Nikola Štedul, Zagreb, 2022. str. 315. Prije te knjige sam Štedul je objavio knjigu koju je predstavio prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak: ŠTEDUL OBJAVIO MEMORE: "NISAM ŽRTVA NEGO POBJEDNIK I PRIPADAM POBJEDNIČKOM NARODU" 13 TRAVNJA, 2021MAXPORTAL Nikola Štedul jedan je, ako ne i zadnji preživjeli velikan hrvatske borbe za samostalnost. O svom životu i borbi za samostalnu Hrvatsku govorio je u emisiji "Budnica". Najširoj hrvatskoj javnosti u ponedjeljak je predstavljena njegova memoarska knjige "U službi savjesti", za koju urednik Josip Pavičić i profesor Slobodan Prosperov – Novak kažu da je vrhunska drama s autentičnim životnim događajima, idealna za snimanje svjetske filmske uspješnice. Čuli smo i što je Štedul rekao iscrpljenom Miri Barešiću kad je u švedskom zatvoru, štrajkao glađu, te nikada objavljenim detaljima razgovora s Brunom Bušićem u Londonu. Čuli smo i neposredna svjedočenja Nikole Štedula o ponašanju tajnih službi slobodnog svijeta, Australaca, Nijemaca, Britanaca, Šveđana, zašto je i s kojim riječima Štedul odbio suradnju britanske tajne službe i kako je Australija kršila svoje standarde i zakone pod utjecajem jugoslavenskih tajnih službi. Prvi put javnost čula detalje razgovora Nikole Štedula s predsjednikom Franjom Tuđmanom, svjedočenje o susretu oči u oči s nalogodavcom atentata Josipom Perkovićom i čitavom nizu detalja od kojih zastaje dah. Povijesni govor Nikole Štedula:'Mnogi me smatraju žrtvom, ali nisu u pravu! Ja sam pobjednik!' O memoarima Nikole Štedula u emisiji je govorio urednik i nakladnik Josip Pavičić, koji će predstavio knjigu s nekoliko najdramatičnijih detalja. O kulturološkoj i identitetskoj vrijednosti knjige govorio profesor dr. Slobodan Prosperov Novak. Jesu li svjedočanstva, znanje i mudrost Nikole Štedula putokaz izmučenom hrvatskom narodu danas? Možda nakon bitke za oslobođenje Hrvatske nakon srpske agresije nije bilo savršenijeg trenutka, da čovjek koga mnogi smatraju zadnjim članom velike povijesne četvorke, koju u hrvatskoj memoriji na svoj način čine Bruno Bušić, Miro Barešić, Zvonko Bušić i Nikola Štedul, javnosti se pošalje pobjedničku poruku, temeljenu na sadržajnom i borbom ispunjenom životu. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović je 23. kolovoza 2016., u prigodi Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, Nikoli Štedulu je odlikovala Redom Stjepana Radića za osobite i višegodišnje zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda. U zahvalnom govoru Štedul je rekao: "Mnogi me smatraju žrtvom ali ja nisam žrtva, nego pobjednik i pripadam pobjedničkom narodu". M. Marković/Foto: osječkatv PORFIRIJEVA DALEKOVIDNICA Doista nevjerojatno! Hrvatska radio televizija na novome poklonstvu u Beogradu, evocirala je uspomene na 1918. god. i proglašenje države SHS, ovaj put "spontano", u "šali" iz usta srpskoga pravoslavnog regenta novopečenog patrijarha Porfirija. Ili možda nismo upoznati je li patrijarhovo gostovanje na HRT- u uzvrat gostovanja predsjednika Hrvatske biskupske konferencije na praznik Sv. Save na RTS, srbijanskoj javnoj televiziji. Isto tako nismo upoznati je li tom prilikom Predsjednik HBK imao osporavajućih primjedbi na proglašenje svetim Dositeja Vasića, mitropolita zagrebačkog? Na Josipovo, 19. ožujka 2021. u dnevniku HTV, u najgledanijem terminu na 333.obljetnicu odluke hrvatskoga Sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, HRT je objavila intervju s patrijarhom SPC. Dakle, novinara Dragana Nikolića zaputili su u Beograd da napravi ekskluzivni razgovor s čovjekom, koji nam je, iskoristivši takav poklon HRT-a, između ostaloga, u "šali" priopćio "ambiciju" da bude ne samo srpski patrijarh, već i patrijarh Srba, Hrvata i Slovenaca! U svakoj šali, kako se kaže, pola je istine, pa ako je tome tako, ako je i od Porfirija Perića, previše je i šale i njegove istine! Bilo bi lijepo da se šali u okvirima i granicama Republike Srbije, a da ostalo prepusti hrvatskim i slovenskim vicmaherima! I Slovenci, a pogotovo mi Hrvati imamo i previše svojih šaljivdžija, koji se šale i igraju s teško stečenom slobodom i državnom samostalnošću. Međutim, nije problem u Porfiriju! Ovaj "spektakl" bi mogao imati više razloga i verzija. Kao pravi hrvatski naivci pođimo od manje vjerojatna scenarija! On je nogometnim rječnikom rečeno iskoristio svaku loptu, svako pitanje hrvatskoga novinara i zadao - zahvaljujući njegovoj gluposti, naivnosti, potkapacitiranosti, kompleksu manje vrijednosti - našoj prorijeđenoj i slaboj obrani nekoliko golova i postao pobjednikom smiješne i žalosne utakmice odigrane u sjedištu SPC-a. Ipak, daleko je vjerojatnije da je pomno odabran trenutak i blagdan sv. Josipa za snishodljiva, podanička, izdajnička pitanja, koja su sugerirala željene Porfirijeve odgovore. Ovako mu se ne bi ulizivao ni jedan srpski novinar RTS-a. Blago Porfiriju, ima on hrvatsko- srpsku dalekovidnicu. Nikolić je samo izvršio svoju jadnu zadaću. I jasno, pri tome, kako drugačije, samoinicijativno, ničim izazvan potegnuo je pitanje Jasenovca s formulacijom koja potvrđuje srpsku mitomaniju i laži o milijun ljudi, ponajviše Srba, ubijenih u tome logoru. Umjesto da ga je pitao hoće li se kao patrijarh zauzeti da se prestane s velikosrpskim lažima i pretjerivanjima kojima se blati i tereti hrvatski narod. Zašto ga nije pitao hoće li se zauzimati da se oformi međunarodno multidisciplinarno tijelo za istraživanje svega onoga što se događalo u Jasenovcu od 1941. do 1945. i potom od 1945. do 1950.? Zašto ga nije pitao o desecima tisuća likvidiranih Židova u Nedićevoj Srbiji i zna li išta o specijalnim vozilima – plinskim komorama – koja su kružila po Beogradu i u kojima su "izletnički" ubijali ljude, pretežito židovske narodnosti? Zašto nije iskoristio priliku pa ga pitao o srpskim, srbijanskim logorima u kojima su patili i umirali hrvatski ljudi u godinama minulog rata i agresije na Hrvatsku? O neznanim jamama i grobištima, našim nestalima koje već desetljećima tražimo, ne bi li ih dostojno sahranili u hrvatskoj zemlji i ne bi li njihovi roditelji i rodbina pronašli kakav-takav mir. Umjesto takvih pitanja, Nikolić pita Porfirija hoće li se i kada dogoditi klečanje u Jasenovcu. Trebao bi kleknuti on, njegovi episkopi i naši biskupi i na taj način priznati krivnju i pokajati se i tako potaknuti novo hrvatsko-srpsko bratstvo! Što bi to trebali naši biskupi učiniti? Priznati da su krivi što su živi i ispričavati se što zastupaju baš kao i blaženi Stepinac dostojanstvo svake osobe, svake obitelji i svakoga naroda, ispričavati se da su na liniji nadbiskupa zagrebačkoga Alojzija Stepinca, koji je u vihoru rata, jedini u Europi, hrabro govorio protiv nacizma, fašizma, komunizma, rasne diskriminacije, progona Židova, Roma... Ispričavati se što zastupaju da Alojzije Stepinac bude što prije proglašen svetim! Naš je novinar zatim postavio pitanje o Stepincu. Mogao ga je i ne postaviti. Nije moguće da nije znao kakav će odgovor uslijediti. Patrijarh nam „saopćava", na Josipovo u dnevniku HTV-a, da je u "posedu" Stepinčevih pisama koja su problematična... Izgovorio je to hladno, ne trepnuvši. Nije moguće da ne zna što Hrvatima znači Stepinac, kojega čak i mali dio nevjerujućih Hrvata smatra moralnom veličinom i vertikalom, bez kojega je teško zamislivo sagledavanje hrvatske povijesti i duhovnosti hrvatskih katolika. Našem blaženiku svetoga sjaja sudili su komunisti u Zagrebu! Nisu uspjeli, o tome je sudu i komunističkoj presudi, zahvaljujući njegovu svetom i mučeničkom životu, povijest rekla pravorijek. Unatoč svemu tomu danas mu i blaženome ponovo sude! I to u SPC-u, u Beogradu! Možda im sv. Sava prosvijetli pamet! Ta on je, kažu oni, najveći njihov svetitelj! Mi to ne osporavamo niti se u to petljamo! Neka pišu svoju hagiografiju i svoju "istoriju". Potpuno ih razumijemo, njima je historija ili povijest neprihvatljiva. Pogotovu povijest, nju su "ustaše" izmislili. Jasno, kažu "istoričari" uz veliku i izdašnu pomoć Vatikana, o kojem lažu i sustavno ga kleveću, pa im se i tamo, što je izvan svake pameti, pričinjaju ustaše. Takva im stajališta ne smetaju da uspostavljaju odnose pod krinkom ekumenizma koristeći svaku prigodu ne bi li spriječili proglašenje svetim katoličkoga i hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca. Hrvatski narode, neka ti je sretno ovo teško korizmeno Josipovo, opterećeno COVID-om, potresima i životnim, gospodarskim i demografskim nevoljama. Neka ti je sretan i blagoslovljen nadolazeći Uskrs! Potreban nam je više no ikad zagovor našega nebeskog zaštitnika. Da nas uskrsnuli Krist zaštiti od svih zala, nezaposlenosti, iseljavanja, korupcije, lopovluka, društvene nepravde, od posrnula i loša pravosuđa, laži, obmana... Da nas zaštiti i od ovakvih intervjua i emisija na Hrvatskoj radio televiziji, koju pretplatnici ne plaćaju da proizvodi loš i štetan program! Uvjereni smo da većina pretplatnika i gledatelja očekuje ispriku i odgovornost, pa i smjene i ostavke na HRT-u. HRT je javna televizija, pa u tom smislu ona je od državnoga i nacionalnoga značenja i uređivačke pogreške i propusti, koji ulaze u sferu nacionalnoga dostojanstva, pa i u određenom smislu nacionalne sigurnosti, ne mogu i ne smiju prolaziti ispod radara Hrvatskoga sabora, pa i izvršne vlasti, koja je dužna sprječavati ovakve pojave, pazeći pri tome da se ne narušava sve ono što se podrazumijeva pod slobodom medija. U Zagrebu dne 21. ožujka 2021. general bojnik Ivan Tolj general bojnik Ivan Kapular admiral Davor Domazet Lošo prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak akademik Josip Pečarić
MLADEN PAVKOVIĆ
OPET NAM JE GOLDSTEIN ZAGADIO MEDIJSKI PROSTOR. TAKVE SU HRVATSKI BRANITELJI NAZIVALI DEZERTERIMA Dakle, razni goldsteini imaju priliku gostovati i iznositi svoje „umno poremećene stavove", dok su onim, kako ih na HRT-u nazivaju, ekstremnim desničarima u ovoj tv-kući već odavno zatvorena vrata, pa se najčešće i nažalost čuje samo jedna „ofucana" strana... 22. ožujka 2021. Nakon još jedne tv-emisije „Nedjeljom u 2" (21.3.2021.) stječe se dojam da je prof. dr.sc. Ivo Goldstein slično onome što je prof.dr.sc. Vojislav Šešelj u Srbiji, a da je notorni voditelj Aleksandar Stanković slika i prilika Milomira Marića („Ćirilica") na beogradskoj televiziji. Razlike su, reklo bi se, u „nijansama". Naime, gostujući u emisiji HRT-a, koja nas već godinama gnjavi nakon nedjeljnog ručka, Ivo Goldstein se ponovno predstavio kao ekstremni ljevičar, nacionalista, jadni publicist i čovjek koji malo ili ništa ne razumije od hrvatske povijesti. Takvi su nažalost iznimno dobro došli i u Stankovićevu emisiju. Nu, gledajući i slušajući ova dva „lica i naličja", koji Hrvatima dijele lekcije, poglavito o stvaranju hrvatske države, ljudi koji su bili prvi kad je trebalo i koji su dali krv za Svetu hrvatsku Domovinu, ne mogu se oteti dojmu i upitati: a, gdje ste vi bili 1991.? Takve su hrvatski branitelji nazivali dezerterima, a što to znači mogao je, a nije, objasniti Goldstein i na primjeru Titovih partizana. Dakle, razni goldsteini imaju priliku gostovati i iznositi svoje „umno poremećene stavove", dok su onim, kako ih na HRT-u nazivaju, ekstremnim desničarima u ovoj tv-kući već odavno zatvorena vrata, pa se najčešće i nažalost čuje samo jedna „ofucana" strana. Goldstein je primjerice iznio niz najblaže rečeno „historijskih podvala", dok o onome što se događalo 1991. zna malo ili ništa. Smatra uz ostalo da se Plenković i HDZ trebaju udaljiti od Tuđmana, o kojem ima samo negativna razmišljanja. Pa, ako se trebaju udaljiti od tzv. hrvatske opcije to znači da se onda moraju prikloniti drugoj strani, tj. KPJ-SDP-u, čiji članovi (svaka čast iznimkama) uglavnom su na početku hrvatskog obrambenog Domovinskog rata manje-više bili na Miloševićevoj strani, ali svakako ne za samostalnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Zatim je naglasio da se s „Tuđmanom nažalost ne može ništa napraviti u Europi". Jel to znači da se za razliku od toga s raznim ovakvim i sličnim historičarima, odnosno s prodavanjem magle može napraviti čudo, tim prije što su publikacije koje ti i takvi šire svijetom dobro došle među svima onima koji ne vole i mrze Hrvatsku, Tuđmana i njezine branitelje? Također je bubnuo (i ostao živ) da u Maceljskoj šumi (jednoj od najvećih klaonica Hrvata) nisu ubijane žene i djeca, kao što je to svojedobno izjavio prof.dr.sc. Željko Reiner, kao potpredsjednik Hrvatskog sabora. O mučenju i ubijanju Hrvata od Bleiburga, Golih otoka, Stare Gradiške i svemu ostalo što je zadesilo istinske hrvatske rodoljube nakon dolaska na vlast „Tita i partije" ni riječi, sve po onoj o čemu se ne govori i ne piše – nije se ni dogodilo. PARIZ -VELEPOSLANTVO RH PIC.TWITTER.COM/AIFLPIXNRC — ŽEK STAX (@ELJKOSTANI1) MARCH 21, 2021 A Goldstein nažalost govori i piše (čak je bio, da ti pamet stane, i nekakvi veleposlanik u Parizu, gdje je u radnoj sobi s ponosom držao Titovu sliku!?), ono što „ni pas s maslom ne bi pojeo". Rekao je da „nakon stvaranja hrvatske države nismo dobili ništa bolje". A kako bi i dobili kad je Tuđman morao stvarati državu i od, da oprostite, „go..na", koje je najbolje izbjegavati, jer užasno zaudaraju ako kojom prigodom na njih stanete. U 55 minuta (koliko je trajalo ovo „davljenje") istaknuo je i da je „Tuđman uspostavio klijentelizam na način da su članovi njegove stranke namireni". To znači da su svi (!) članovi HDZ-a dobili svoj dio kolača, od kuća, stanova, tvrtki do profesorskih mjesta. Da je samo slično tako, nikada razni goldsteini ne bi hrvatskim braniteljima solili pamet, a još manje na fakultetima im predavali komunističku i inu povijest te slobodno objavljivali povijesne falsifikate, klevete i laži, kakve smo se od tih i sličnih naslušali i „načitali" u vrijeme Brozova terora i njegova pojma demokracije. Ali, dok je Stankovića i drugih „pomozbog" voditelja bit će i ovakvih emisija! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) Napomena. Mladen Pavković je potpisnik i Zahtjeva za kadrovskim smjenama na HTV-u.
MARUŠIĆEVO PISMO ALEKSANDRU STANKOVIĆU
Prof. Marušić je napisao OTVORENO PISMO G. ALEKSANDRU STANKOVIĆU povodom gostovanja prof. dr. sc. Iva Goldsteina u njegovoj emisiji: https://kamenjar.com/matko-marusic-otvoreno-pismo-g-aleksandru-stankovicu/ https://narod.hr/hrvatska/prof-matko-marusic-zasto-se-ljutim-na-g-aleksandra-stankovica Spominje Marušić i čuveno Goldsteinovo „otkriče" po kojemu je danas i poznat kao Ivo Drobilica. Puno puta je spominjano i vjerujem da mnogi naši ljudi znaju, a to navodi i Marušić, ono što je o Goldsteinu napisao njegov mentor dr. Miroslav Brandt („...ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koja nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: 'Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!'") , koji je poslije toga odbio biti Goldsteinovu mentorom pa je Goldstein doktorirao u Beogradu. Zanimljivo je da Marušić spominje dr. sc. Vladimira Geigera. Naime Geiger i ja smo bili svjedoci obrane na sudu kada je Goldstein tužio našeg velikog redatelja Antuna Vrdoljaka i daj spor je Goldstein izgubio. Zapravo Geiger i više drugih hrvatskih povjesničara su ukazivali na Goldsteinovu nestručnost i u svojim znanstvenim radovima. Ali ipak je Goldstein u vrijeme kad mu je otac bio posebni savjetnik Predsjednika Vlade RH bio kandidat za hrvatskog akademika. O tome postoji moja knjiga Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012. Veći dio knjige (str. 141.-438.) su PRILOZI: POVJESNIČARI O „ZNANSTVENOM" RADU IVE GOLDSTEINA. Dani su znanstveni radovi tih hrvatskih povjesničara koji govore o nestručnosti prof. dr. sc. Iva Goldsteina: DR. SC. JURE KRIŠTO, ZNANSTVENI SAVJETNIK GOLDSTEINOVI PONOVNO OSUĐUJU STEPINCA HOLOKAUSTOLOGIJA IVE I SLAVKA GOLDSTEINA DR. SC. VLADIMIR GEIGER, ZNANSTVENI SAVJETNIK OSVRT NA KNJIGU Hrvatska 1918 – 2008., IVE GOLDSTEINA, Niz otvorenih pitanja DR. SC. MARIO JAREB, VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK IVO GOLDSTEIN OŽIVLJAVA KOMUNISTIČKE MITOVE KOJI RASPIRUJU MRŽNJU I PODJELE PRILOG RASPRAVI O KARAKTERU USTANKA OD 27. SRPNJA 1941. GODINE GOLDSTEINOVA HRVATSKA: NEZNANJE, IZMIŠLJOTINE I LAŽI IDEOLOGIZARANJE HRVATSKE POVIJESTI: GOLDSTEINOVE „ISTORIJE" MARINKO TOMASOVIĆ, POVJESNIČAR UMJETNOSTI I ARHEOLOG ARHEOLOŠKE SUGESTIJE ZA UBIKACIJU GRADOVA IZ 36. POGLAVLJA PORFIROGENETOVA DE ADMINISTRANDO IMPERIO DR. SC. STJEPAN RAZUM, POVJESNIČAR I ARHIVIST VRIJEME JE DA SRUŠIMO VELIKOSRPSKI MIT O JASENOVCU NE MOŽE SE komunističkim dogmama protiv razuma i Razuma! (Ivica Marijačić) . Međutim, ono što je posebno zanimljivo jeste kako je o Goldsteinovom radu pisao njegov – danas – politički istomišljenik prof. dr. sc. Neven Budak. Radi se o radu prof. Budaka: O knjizi Ive Goldsteina „Hrvatski rani srednji vijek",Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299 – 333. Dat ću niz Budakovih ocjena rada prof. dr. sc. Ive Goldsteina (preskočit ću veliki broj konkretnih primjera iz članka danog na 29 stranica) koji su također dani u spomenutoj mojoj knjizi: Moji su prigovori knjizi mnogobrojni i raznovrsni. Pokušat ću ih sistematizirati unekoliko skupina: one što se odnose na faktografske pogreške, metodičke pogreške, na nepoznavanje i nenavođenje literature, na krivo zaključivanje i na ostale greške. Mislim da tema zavređuje da joj se posveti dovoljno pažnje, jer se u novije vrijeme uopće opaža tendencija olakog odnošenja prema osnovnim pravilima struke kod nekih povjesničara mlade generacije. (...) 1. FAKTOGRAFSKE POGREŠKE Ovako velik broj faktografskih pogrešaka pokazuje da autor izvorima, literaturi i vlastitom tekstu pristupa površno. Ponekad se stječe dojam da rukopis prije objavljivanja nije pažljivo pročitao i provjerio. 2. METODIČKE GREŠKE U ovom su odjeljku prikazane metodičke pogreške, dakle one u kojima je Goldstein pokazao da ne drži dovoljno do pravila povjesničarskog „zanata". Najčešće je riječ o neutemeljenim analogijama i olakom donošenju neargumentiranih zaključaka, te primjerice korištenju izvora u hrvatskom prijevodu, umjesto u latinskom izvorniku, ali i o drugome. (...) Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanosti je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.
3. NEPOZNAVANJE I NENAVOĐENJE LITERATURE (...) No, vidjeli smo da Goldstein ne navodi ključne i recentne radove. Osim toga, nerijetko se događa da neki rad u bilješci, ali ne prenosi mišljenje autora u tekstu, dok ponekad navodi tuđe rezultate bez citiranja rada iz kojeg su preuzeti. Moj je dojam da se u mnogočemu drži rezultata Nade Klaić, često ih preuzimajući i bez navođenja njenog autorstva. 4. KRIVO ZAKLJUČIVANJE U ovom mi je odjeljku namjera ukazati na način na koji I. G. donosi zaključke. Ponekad je pri tom riječ o metodičkim promašajima ( na što sam već dijelom upozorio), a ponekad o sasvim neshvatljivim zaključcima. Zbog toga ću jedan dio autorovih navoda popratiti kraćim komentarom, dok ću druge citate ostaviti bez primjedbi. (...) Kako sam na početku ovog odjeljka istaknuo, uz ove citate nemam nikakvog komentara, ali upravo oni, čini mi se, dovode najviše u sumnju kvalitetu čitave knjige, te sam zbog toga držao neophodnim upozoriti na ova sporna mjesta.
5. OSTALE PRIMJEDBE (...) 6. ZAKLJUČAK „... želim se kloniti pokušaja da na stara pitanja odgovaram na stari način...", ističe Ivo Goldstein (16). U svojoj je opravdanoj i vrijednoj želji da otvori nove prostore hrvatskoj medievistici, međutim, skliznuo u područje neznanstvenog. U želji da piše o problemima o kojima naši vlastiti izvori šute, upustio se u stvaranje zaključaka na temelju neargumentiranih i neodrživih analogija. Štoviše, nerijetko se poslužio pretpostavkama koje se, zbog toga što nisu utemeljene na izvornoj građi, mogu s pravom označiti kao plod autorove mašte. Iako je granica između rekonstrukcije i konstrukcije prošlosti u radu povjesničara ponekad teško odrediva, jasno je da je Goldstein, slijedeći svoje dobre namjere, zašao duboko onkraj dopuštenog u sferu fikcije. Druga je značajka ove knjige površnost kojom je autor pristupio radu. Propustio je pažljivo pregledati tekst i tako ukloniti veliki broj faktografskih grešaka, nedosljednosti i nelogičnosti. Napokon, njegov je odnos prema historiografskoj literaturi jednako površan. Dok inozemnu literature ne poznaje ili ne citira (osim, pored rijetkih izuzetaka, onih djela koja su u nas prevedena), domaćom se koristi previše selektivno, zanemarujući neke autore ili važne priloge u potpunosti, vadeći iz drugih samo neke podatke. Osim što se ponekad koristi udžbenicima, izvore rabi u hrvatskim prijevodima. Zašto to radi, kada dobro vlada latinskim, nije jasno. Izvore povrh toga koristi proizvoljno, proglašavajući ih po potrebi falsificiranima ili nepouzdanima, da bi drugom prilikom iz njih crpio podatke koji mu odgovaraju. Svim tim postupcima učinio je knjigu nepouzdanom i zapravo neupotrebljivom. Mišljenja sam, zbog svega iznesenog, da je knjiga Ive Goldsteina, usprkos vrijednosti sadržajnoj u njenoj koncepciji, promašaj. Jedino vraćanjem na istinsku znanstvenu kritiku, utemeljenu na strogim kriterijima, moći ćemo spriječiti takvu praksu prije no što poprimi nepopravljive razmjere. To je i jedini razlog ove recenzije. I takav Goldstein ima niz svojih sličnih nasljednika u RH. Znanstveno nepoštenje, izmišljanje i laži su ponajbolje kvalitete za ono što četnička koalicija treba u RH, zar ne? A zapravo nije u redu što ja pišem ovakav tekst kada me nitko nije toliko nahvalio kao Ivo Goldstein. Kako to? Pa zar ne bi bili sretni da netko poput ovakvog „znanstvenika" napiše o vama (Globusa, 20. rujna 2002.): Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić Josip Pečarić DAVOR DOMAZET LOŠO: OVO JE KRAJ ZAPADNE KRŠĆANSKE CIVILIZACIJE KAKVU SMO POZNAVALI 26/03/2021 Gost u Podcastu Velebit je geopolitički analitičar Davor Domazet Lošo. ► Ostvaruje li se u Hrvatskoj plan 'Memorandum 2' Srpske akademije? ► Tko je glavni urednik HRT-a? ► Koji su to problematični dijelovi u pismu Papi o čemu je govorio patrijarh Porfirije? ► Smiju li se Papa i biskupi klanjati u Jasenovcu? ► Zašto bi početak izmirenja trebao biti Jasenovac, a ne Ovčara ili Škabrnja? ► Hrvati i Srbi se izmiruju od 1945. godine, koliko bi još trebalo trajati to izmirivanje? ► Kako to da su Biskupi u Hrvatskoj bez reakcije na nakanu HRT-a da ih se zajedno s Papom baci na koljena pred srpskim patrijarhom? ► Što je zajedničko knjigama 'Oživjela Hrvatska' i 'Hrvat jest ratnik'? ► Pitanja gledatelja platforme Patreon: U Saboru je bilo prvo čitanje Zakona za civilne žrtve Domovinskog rata. Postoji li mogućnost političkim metodama spriječiti da ratni zločnici budu korisnici tih naknada? ► Hrvatska vlada je masovno koruptivna, smatra naš gledatelj. Bez obzira što opozicija tu korupciju razotkriva ništa se ne događa. Što može narod učiniti da se to promijeni? (i zahvala za knjigu, također i za našu knjigu "Oživjela Hrvatska"). ► Ako je zdravstvena situacija na neki način velika vježba, nisu li onda naši pastiri zapravo mudri što se ne protive i što čuvaju možda snagu Crkve za onu "pravu" stvar što tek dolazi? ► Postoji li politički i vjerski konsolidirana katolička država na Zemlji kao što su ili će u bliskoj budućnosti imati pravoslavna Rusija, konfucijanska Kina ili protestantske zemlje? ► Ako ne, bi li trebala svaka katolička država imati daleko veće zanimanje pri izboru poglavara Katoličke crkve, imenovanje kardinala i sigurnosti vatikanske države? ► Gdje su nestali migranti? Nema ih na TV. Ima li uopće neplanskih migracija? ► Tko vlada Europom: Amerikanci, Židovi, Britanci, Kinezi, ...? ► Kako vidite budućnost Europe kroz prizmu povijesti? ► Ponavlja li se EU povijest i ide li EU razvoj prema "resetu", u jednu amorfnu globalnu strukturu? ► Što se događa sa Amerikom? Je li ona jedini strateški partner Hrvatske i kada je to postala? ► Srbiziranje hrvatske povijesti – najhrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli" koji je bio zbog jedne rečenice dugo vremena u bunkeru sada je u novoj verziji srbiziran – molim komentar? ► Koja je razlika između Ustaša i dragovoljaca Domovinskog rata? ► Zar nisu svi oni stvorili i branili Hrvatsku? ► Što misli o prijedlogu Miroslava Škore da se raskopa Jasenovac i da se konačno sazna prava istina?
ZAHTJEV ZA KADROVSKIM SMJENAMA NA HTV-u (tekst peticije) Već ionako prepunu čašu prelilo je dovođenje srbijanskog patrijarha Porfirija u udarni Dnevnik HTV-a 19. ožujka, na katolički blagdan svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske, da bi beogradski gost bez ijednog argumenta osporavao kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca i bio prikazan kao vrhovni moralni i povijesni arbitar. Zatim je čašu našega strpljenja još jednom prelilo, očito sinkronizirano, dovođenje prof. dr. Ive Goldsteina 21. ožujka u emisiju NU2 HTV-a, da bi i on govorio protiv zagrebačkog nadbiskupa, žrtve komunističkog totalitarizma, katoličkog kardinala i hrvatskog mučenika i blaženika Alojzija Stepinca. Osim toga, gost je omalovažavao prvog predsjednika i utemeljitelja suvremene hrvatske države Franju Tuđmana te iznosio svoja poznata naklapanja o novijoj povijesti i sadašnjem stanju, uključujući zahtjev za političkom detuđmanizacijom. Na što su izostale službene reakcije, isto kao što izostaju kada je riječ o valu očitog mentalnog i propagandnog vraćanja na stanje unutarjugoslavenskih odnosa i obnove "bratstva-jedinstva". Ti događaji potvrdili su još jednom u nepreglednom nizu takvih uredničkih postupaka da Hrvatska radiotelevizija kao javna ustanova ne služi temeljnomu nacionalnom dobru ni objektivnom informiranju i tumačenju događaja, kao svrsi svoga postojanja, nego služi stranim, pristranim, partikularnim, manjinskim i manipulativnim interesima. Osim toga, voditelj emisije NU2 monopolizirao je i praktički privatizirao taj udarni termin i tu emisiju, koju uređuje s neskriveno ljevičarskih i općenito neobjektivnih i dubioznih pozicija. On izborom pozvanih omogućuje to da se vrlo često mogu čuti uvrjedljive izjave na račun onoga što velik dio hrvatskog naroda smatra i osjeća vrijednim opće zaštite i poštovanja u hrvatskoj državi. Javni medijski servis u svim je demokracijama usklađen s temeljnim nacionalnim vrijednostima i organiziran tako da razmjerno zastupa spektar većinskih i manjinskih skupina. Kod HRT-a je stanje više nego obrnuto. Dakle, tražimo da nacionalna javna tv zastupa one vrijednosti koje dijeli većina našega naroda. U protivnomu, zahtijevat će se pokretanje zakonodavnog postupka rasformiranja takve središnje javne medijske ustanove, koja se k tomu u izboru vijesti i sadržaja pokazuje i potvrđuje ne kao nacionalna, nego kao uvelike antinacionalna, i kao nenarodna. Ona ne valorizira objektivno političke i svjetonazorske različitosti hrvatskoga društva ni biračkog tijela (kojega znatan dio živi izvan granica Hrvatske) niti odražava objektivne razmjere među svima onima koji ju plaćaju. Utoliko je riječ o aktivističkom mediju u službi točno određenih političkih opcija i svjetonazora. Zbog svega toga zahtijevamo sljedeće: 1) Suspendiranje novinara Dragana Nikolića, smjenjivanje urednika Dnevnika HTV-a od 19. ožujka i svih odgovornih po vertikali za taj i takav i za druge uredničke promašaje na HRT-u. 2) Razrješenje urednika emisije NU2 Aleksandra Stankovića i postavljanje na njegovo mjesto čovjeka koji je blizak većinskim pogledima i naziranjima gledatelja i ukupne biračke i nebiračke populacije. Ako je Stanković mogao puna dva desetljeća, od godine trećejanuarskog političkog preokreta, voditi tu emisiju kao nedodirljiva veličina, krajnje je vrijeme da tu emisiju vodi nepristranija i objektivnija osoba. 3) Ostale kadrovske i organizacijske promjene kako bi se Hrvatsku televiziju uskladilo s očekivanjima demokratske većine hrvatskoga političkog naroda i s njezinim ustavnim, zakonskim i statutarnim zadaćama. U Zagrebu, prikupljanje potpisa dovršeno 27. ožujka 2021. U ime svih potpisnika peticije, za autentičnost njezina sadržaja jamče: general bojnik u miru Ivan Tolj general bojnik u miru Ivan Kapular admiral u miru Davor Domazet Lošo prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak akademik Josip Pečarić
POTPISNICI:
1. dr. Miroslav Aberle 2. prof. dr. sc. Neda Aberle 3. Duško Abramović, Mississauga, Ont. Canada 4. Nevena Abramović, Mississauga, Ont. Canada 5. Kata Andrijević 6. Anton Antolović, Zagreb 7. Dragica Antolović, Zagreb 8. Helena Antolović, Zadar 9. Lovro Antolović, Zadar 10. Martina Antolović, Zagreb 11. prof. emeritus. dr. sc. Pero Aračić, Đakovo 12. akademik Ivan Aralica 13. dr. sc. Mato Artuković, povjesničar, Slavonski Brod 14. don Miljenko Babaić 15. Ante Babić, dipl. ecc. 16. Damir Babić, Borovo Naselje 17. Iva Babić, dipl. teolog 18. Ivana Babić, prof. 19. Marijan Babić, dipl. ecc. 20. Marijana Babić, prof. hrvatskog jezika i povijesti, 21. Mila Babić, mr. iur. 22. Nevenka Babić 23. Ilija Bagarić, dr. med. 24. Ante Bajlović, Zagreb 25. Josip Bajlović, Zagreb 26. Magdalena Bajlović, Zagreb 27. Marcelino Bajlović, Zagreb 28. Mario Bajlović, Zagreb 29. Martin /Ivo/ Baković 30. Zrinka /Marijan/ Baković 31. Ivan Banožić, Vinkovci 32. Marko Baotic, Work Preparation Manager 33. mag. iur. Ante Baraba 34. Josip Barbetti, dipl. ing., Milton, Canada 35. Tomislav Baričević, župnik 36. Ivan Barić 37. Ana Barišić, V. Gorica 38. Ankica Barišić, Poljska 39. Ante Barišić, Poljska 40. Ivica Barišić, Poljska 41. Mateja Barišić, Poljska 42. Miro Bartulica, Zagreb 43. Mira Tecilazić Bašić, sutkinja Županijskog suda u mirovini 44. Đurđica Bastjančić, prof. 45. Iva Bastjančić, nastavnica 46. Ivan Bastjančić, dipl. ing. 47. Darko Daran Bašić hrvatski branitelj, glavni urednik portala Hrvatsko nebo 48. Nikola Bašić pisac, Vis 49. prof. Tomislav Batinić, Sarajevo. 50. dr. sc. Zlatko Begonja, povjesničar 51. Lili Benčik, kolumnist, hrvatskepraviceblog.com 52. Joan Beram, St Ives, NSW Australia 53. Tomislav Beram, Sydney, Australia 54. Davor Bergam, Dubrovnik 55. Pasko Bete, Dubrovnik 56. Mate Bilić, Zagreb 57. Josip Bilić Prcić, odvjetnik 58. Stjepan (Vladimir) Biondić, mag. prava 59. dr. sc. Ante Birin, povjesničar 60. Anica Bobetić, Zagreb 61. Tomislav Bolanča, Zadar 62. Damir Borovčak, dipl. ing., Zagreb 63. Dragan Bosanac, Borovo Naselje 64. Marin Bošković, dipl. ing. elektrotehnike 65. Tea Bošković, učiteljica razredne nastave 66. Ivan Bradvica, dipl. ing., književnik 67. Tomislav Brekalo, umirovljeni narednik HV i predsjednik HIKO (Hrvatska iseljenička kulturna organizacija) Essen, NRW, Njemačka 68. Emilija Britčević, Split 69. Mladen Britčević, Split 70. general dr Kornelije Brkić 71. Ana Bulaja 72. Ante Bulaja, Sv. Nedjelja 73. Josipa Bulaja 74. Jure Bulaja, Sv. Nedjelja 75. Luka Bulaja, Sv. Nedjelja 76. Mara Bulaja 77. Marko Bulaja 78. Mateja Bulaja, Sv. Nedjelja 79. Matija Bulaja 80. Mihaela Bulaja, Sv. Nedjelja 81. Ruža Bulaja, Sv. Nedjelja 82. Vjeko Bulaja, Sv. Nedjelja 83. dr. sc. Miljenko Buljac 84. Adolf Buntić, Zagreb 85. Ana-Marija Buntić, Zagreb 86. Dubravka Buntić, Zagreb 87. Matej Buntić, Zagreb 88. Nika Buntić, Zagreb 89. Jadranka Burazin, prof., Split 90. Jozo Burazin, kap. duge plovidbe, Split 91. dr. Jure Burić, bivši župan i saborski zastupnik 92. Anđelko Burilo, Zagreb 93. Valentin Burilo, Vukovar 94. Mario Butigan, Nuštar 95. brigadir, Eduard Butijer, Dugo Selo 96. Juraj Cigler, dipl. inž. građ., Čakovec 97. Milan Ciliga, dipl. ing. el. 98. Petar Cvitanušić, Zagreb 99. general Ljubo Ćesić Rojs 100. izv. prof. dr. sc. Alojz Ćubelić, Katolički bogoslovni fakultet 101. Jozo Ćuk, dugogodišnji predstavnik Hrvata u Australiji 102. general Mile Ćuk 103. Iljko Ćurić, Zagreb 104. Ivo Ćurić, Zagreb 105. Ana Ćurković, Zagreb 106. Ante Ćurković, Zagreb 107. Danijela Ćurković, Zagreb 108. Dijana Ćurković, Zagreb 109. Ivan Ćurković, Zagreb 110. Ivana Ćurković, Zagreb 111. Marko Ćurković, Zagreb 112. Petar Ćurković, Zagreb 113. Tihomir Ćurković, Zagreb 114. Jelena Ćurković Zagreb 115. Tomislav Ćurković, Zagreb 116. izv. prof. dr. sc. Ivica Čatić 117. Brane Čavar, Zagreb 118. Jozo Čavar, Vinkovci 119. Marinko Čavka, Knin 120. prim Jasna Čepin Bogović, dr. med. 121. don Lazar Čibarić 122. prof. dr. sc. Marin Čikeš, redoviti profesor u miru Sveučilišta u Zagrebu 123. Ante Čirko, Unna 124. prof. dr. sc. Alojzije Čondić, Katolički bogoslovni fakultet, Split 125. Željko Čorak, Borovo Naselje 126. Florijan Čulina, Zagreb 127. Ante Čulo, Sv. Nedjelja 128. Božo Čulo, Sv. Nedjelja 129. Fran Čulo, Sv. Nedjelja 130. Franjka Čulo, Sv. Nedjelja 131. Ivan Čulo, Sv. Nedjelja 132. Josip Čulo, Sv. Nedjelja 133. Luka Čulo, Sv. Nedjelja 134. Marija Čulo, Sv. Nedjelja 135. Mate Čulo, Sv. Nedjelja 136. Melita Čulo, Sv. Nedjelja 137. Petra Čulo, Sv. Nedjelja 138. Prof. dr. sc. Vera Čuljak 139. Srećko Čuljak 140. dr. sc. Ante Čuvalo, Ždrelac (Pašman)-Chicago 141. Ivica Daničić, Borovo naselje 142. mr. sc. Mladen Deletis 143. Diana Delonga 144. Franko Delonga 145. Ivo Delonga 146. Jadranka Delonga 147. Marina Delonga 148. Marko Delonga 149. Alen Distler, Borovo Naselje 150. Dragica Distler, Borovo Naselje 151. Ivan Distler, Borovo Naselje 152. Tihomir Distler, Borovo Naselje 153. Mario Divić, Imotski 154. Željko Dokonal, Borovo Naselje 155. admiral Davor Domazet Lošo 156. Zvonimir R. Došen, Kanada 157. dr. sc. Miro Dorešić 158. Zdenka Dorinko, Melbourne 159. Tomislav Držić, novinar i urednik Hrvatskog tjednika 160. Marija Dubravac, hrvatska pjesnikinja, Brisbane 161. Tomislav Dudić, Vukovar 162. Malkica Dugeč, književnica 163. Stipe Ćipa Dukić, katolički svećenik 164. Viktor Dukić 165. Drago Duvnjak, dipl. ing. građ. 166. Jela Dužnović 167. Anđelko Đerek, pukovnik, Zagreb 168. Ljubomir Đukić, Vinkovci 169. prof. dr. sc. Neven Elezović 170. prof. dr. Damir Eljuga, predsjednik Hrvatske lige protiv raka, Karlobag 171. Ljerka Eljuga, dr. primarius, Karlobag 172. Adrijana Franjkić, Knin 173. Tomás Frkovic, Argentina 174. Stjepan Furdek, Sydney, Australia 175. Helena Galjer, Dubrovnik 176. Mladen Galić, dragovoljac Domovinskog rata, Split 177. Željko Galinović, Vinkovci 178. Zdravko Gavran, književnik 179. Gordana Gavranović, Borovo Naselje 180. Josip Gavranović, Borovo Naselje 181. Petar Gelo, Melbourne 182. Ivica Gilić, Borovo Naselje 183. Danica Glavaš 184. Vlado Glavaš 185. Krunoslav Gliha, umirovljenik, V.Gorica 186. Mladen Glowatzky, dipl. ing. građ. 187. Branko Govedarica, Dubrovnik 188. Violeta Grdić, Vukovar 189. Berislav Gregorić, predsjednik udruge policije branitelja Jastrebarsko 190. Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara 191. Matija Grgat 192. Ivica Grgić, Osijek 193. Vinko Grgić, prof. 194. Nikša Grljević, Dubrovnik 195. Ruža Grozdanić, Zagreb 196. mr.sc. Marko Grubišić , predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, 197. professor emeritus Vinko Grubišić, dopisni član HAZU 198. Anđelka Gverić, Zadar 199. Mile Gverić, Zadar 200. Ivica Hapan, Dubrovnik 201. Mirko Hasenay, Buenos Aires, Argentina 202. Branko Haubrich 203. prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general 204. Davor Hitri, Borovo Naselje 205. Stjepan Hodak, Sesvete 206. Željko Hodak, Borovo Naselje 207. Dragana Horg, Borovo Naselje 208. Vesna Horg, Borovo Naselje 209. Štef Horvat, Borovo Naselje 210. Krunoslav /Marijan/ Horvatić 211. Marija /Mato/ Horvatić 212. Marijan / Ivan/ Horvatić 213. Albin Horvatiček, književnik 214. Ivan Hovanjec, Vinkovci 215. Branko Hrkač, sam. umjetnik 216. Josip Hrkač, Borovo Naselje 217. Ivan Hrvoić, Kanada 218. Brigadir, Werner Ilic, Zagreb 219. Krešimir Ivanček, akad. slikar-grafičar 220. Jure Ivančić 221. Dubravko Ivanković, Vukovar 222. msc Želimir Ivanović, dipl. ing. el. tehn., dragovoljac, istočna Slavonija, Sunja 91-92. 223. Mile Ivezic, Chicago
224. Zlata Ivezic, Chicago 225. Melita Obeid Ivezic, Chicago 226. David Ivić 227. Alen Jakumetović, Borovo Naselje 228. general Ante Jelavić 229. Tomislav Jelić, novinar, suradnik Hrvatskog tjednika, Zagreb 230. Ivana Jerčinović, dipl. ing. fizike 231. dr. sc. Marko Jerčinović 232. Marko Jovanović, Dubrovnik 233. Snježana Jukić, Zagreb 234. mr. sc. Neven Jurica, veleposlanik u miru 235. Barbara Jurić 236. Filip Jurić 237. Luka Jurić 238. Željko Jurić 239. Ante Jurilj, Borovo naselje 240. Janja Jurišić, Frankfurt 241. don Anđelko Kaćunko 242. Zaviša Kačić, prof. 243. Robert Kajfeš, Nova Gradiška 244. Branko Kalebić, Zagreb 245. Zlatko Kamen, Borovo Naselje 246. general Ivan Kapular, Zagreb 247. Edvina Maras Karačić, dr. med. 248. Mirko Karačić, dr. med. 249. prof. dr. sc. Ivan Karlić, KBF Sveučilišta u Zagrebu 250. akademik Andrija Kaštelan 251. Ivo Kedi, Virovitica 252. Ana Kirchmayer-Wonnemann, Njemačka 253. Marko Kljajić, umirovljenik, Vetovo 254. Nikola Knez, filmski redatelj 255. Mile Kokan, Split 256. Ante Kokotović, Penrith, Australia 257. Stipe Kokotović, Penrith, Australia 258. pukovnik Miljenko Kolobarić, predsjednik HVIDRA-Osijek 259. Zvonimir Kološnjaj, Borovo Naselje 260. Nikša Koncani, dipl. ing., Vodice 261. prof. dr. sc. Ivan Kordić 262. mons. dr. sc. Vlado Košić, biskup sisački 263. Ljudevit Kotnik, dipl. ing. str. u miru 264. Ante Kovač, Split 265. Davor Kovačević, Tomislavgrad 266. Pero Kovačević, pravnik, bivši zastupnik u Hrvatskom saboru 267. Mile Kožul, Zagreb 268. akademik Kuzma Kovačić 269. Mate Krajina, novinar 270. Zdenko Kraljević, Zagreb 271. Marija Krasnec Oršolić, Munchen 272. Zlatko Krasnec, Vukovar 273. Marijana Križan, Zagreb 274. Mirjana Kutle 275. general Marinko Krešić 276. Luka Krilić, povratnik iz iseljeništva 277. Vjekoslav Krsnik, publicist, neovisni komentator 278. fra Ante Kukavica 279. brigadir, Stjepan Kulić, Vinkovci 280. Milan Kurilj, Rijeka 281. prof. dr. sc. Stipe Kutleša 282. prof. dr. sc. Ilij Kuzman 283. Boris Kuzmanovic, Greendale, WI SAD 284. Ivanka Kuzmanovic, Greendale, WI SAD 285. pukovnik Ivan Kvesić 286. Silvija Lažeta, dipl. iur., Zagreb 287. Jerko Lebo, voditelj građevinskih radova 288. Dragica Ledenko, Rijeka 289. Šime Letina 290. Josip Livasić, Sv. Nedjelja 291. Ive Livljanić, veleposlanik u miru 292. Ilija Lončar, Glavni tajnik IO HSK-a za Benelux, Nizozemska 293. Antonio Lovasić, Sv. Nedjelja 294. Djurdja Lovasić, Sv. Nedjelja 295. Josip Lovasić, Sv. Nedjelja 296. Kristian Lovasić, Sv. Nedjelja 297. Slavko Lovasić, Sv. Nedjelja 298. Stjepan Lovasić, Sv. Nedjelja 299. Tomislav Lovasić, Sv. Nedjelja 300. Helena Lovrić 301. Ivana Lovrić 302. Marija Lovrić 303. Petar Lovrić 304. Zdravko Lozar, Berlin 305. Anda Luburic 306. Zvonimir Luburić, Oakville Ont. Canada 307. Ilija Lukanović, teolog i diplomat 308. Marija Lukić, Velika Kopanica 309. Josip Lulić, Nova Gradiška 310. Božo Ljubić, Karlobag 311. Mira Magaš, umirovljenica 312. doc. art. Marko Magdalenić, KBF Sveučilišta u Zagrebu 313. Blažena Magdić, umirovljenica 314. Ivan Magdić, časnik HV-a u mirovini 315. Diana Majhen 316. Marijan Majić 317. mr. Hrvoje Majhen 318. Veselko Malekinušić, Borovo Naselje 319. Vesna Maletić 320. Mijo Maljković, inovator, Požega 321. mr.sc. Ivan Mance, Zagreb 322. Ankica Mandarić, dipl. ecc. u mirovini, Mostar 323. Jasna Mandić, Zagreb 324. Krešimir Mandić, Zagreb 325. Zdravko Mandić, Zagreb 326. Radoslav Marić, MD 327. Zvonimir Marić, sveučilišni profesor u miru 328. Hrvoje Markasović, Vinkovci 329. Verica Marković, Vukovar 330. general Mladen Markač, Zagreb 331. brigadir, Ivan Markešić 332. Marija Markić, CTC 333. Marinko Markić, Toronto 334. Slobodan Markić, P. Eng 335. Josip Maršić 336. Tonko Martinis 337. Goran Marunček, Vinkovci 338. Verica Marunček, Vinkovci 339. Zoran Marunček, Vinkovci 340. Pater Vinko Maslać, Dubrovnik 341. Maro Masle, Dubrovnik 342. Mario Matančević, Borovo Naselje 343. Hrvoje Mateša 344. Josip Mateša, Vodice 345. Vedran Matić, Borovo Naselje 346. Ante Matić, Borovo Naselje 347. Ante Matijević, Split 348. Franjo Matošević, Zagreb 349. Cecilija Matuško 350. Goran Mazić, Dubrovnik 351. Berislav Medić, Vinkovci 352. mr. sc. Božo Medić 353. general dr. sc. Miroslav Međimorec 354. Blaž Mešin, dipl. ing., Zagreb 355. Mike Ivan Mikec 356. general Mladen Mikolčević, Nova Gradiška 357. prof. dr. Luka Milas, znanstvenik i sveučilišni profesor u miru 358. Ljerka Milas, prof. 359. Zvonko Milas, Zagreb 360. Drago Miota, Virovitica 361. Marija Miota, Virovitica 362. Ljiljana Mišljenac, Bijelo Brdo 363. Marija Modrić, Zagreb 364. Marica Morić, Split 365. Anđa Mrđen, Borovo Naselje 366. Gorostas Mrđen, Borovo Naselje 367. Marin Mrđen, Borovo Naselje 368. Igor Naletilić, Borovo Naselje 369. Stjepan Njergeš, Borovo Naselje 370. Danka Nemaric 371. prof. dr. sc. Milan Nosić 372. Javor Novak, hrvatski književnik i publicist,
član Upravnog odbora 373. Alfred Obranić, dipl. ing. u miru 374. Darko Omrčen, dipl. ing. elektrotehnike 375. Oreč Željko, Zagreb 376. Ivica Orešković, Zagreb 377. Josip Osrečki, Vinkovci 378. Mario Marcos Ostojić 379. Ivan Ozanic, Oakville, Kanada 380. Snježana Patko, Vukovar 381. dr. Ing. Marijan Papić, Vancouver, B.C., Canada 382. Miroslav Papić, dipl. ing. stroj., član HNES-a, Zagreb 383. Milan Pavich Vukina, Lukovčak 384. mr. Alojz Pavlović, dipl. ing., književnik 385. Ljiljana Pavlović, Borovo Naselje 386. Mladen Pavković, novinar i publicist 387. Vladimir Pavletić, Generalski Stol 388. prof. dr. sc. Davor Pavuna 389. Ankica Pečarić, prof. 390. akademik Josip Pečarić 391. Dragutin Pećek, Zagreb 392. Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara 393. Miroslav Penava, Požega 394. Željko Penava, Molvice 395. Stipan Perić, dipl. oec., Tomislavgrad 396. Anto Periša 397. Franjo Miroslav Perkovic, dipl. arh., Zagreb 398. dr. sc. Damir Pešorda, književnik 399. Alojzije Petracic, umirovljenik 400. Mr. sc. Andrija Petrović, projekt manager, Zagreb 401. Ivan Petrović, Borovo Naselje 402. Marinko Pezer, Zagreb 403. Stipo Pilić, prof. 404. Silvio Pinter, Vinkovci 405. Tomislav Pipunić, Melbourne, Australia 406. Nenad Piskač, književnik 407. Mile Pletikosa, P. Eng. 408. Katica Plišić, Bern 409. Miljenko Plišić, Bern 410. Ivo Poljak 411. Tomislav Poljičanin, Borovo Naselje 412. Siniša Posarić, književnik 413. general Ivica Primorac 414. Vera Primorac, književnica 415. Mladen Prkačin, HRVI, Solin 416. prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak 417. general Željko Prpić, dipl. ing. str. u mirovini 418. Silvija Pršlja, Zagreb 419. mr. sc. Sonja Radionov, dipl. ing. 420. Ivo Radman, Velika Gorica 421. pukovnik, Damir Radnić, Zagreb 422. Marko Radoš, Zagreb 423. Ante Rakić 424. prim. Miljenko Raos, dr. med. 425. brigadir, Ivan Rašić, Zagreb 426. Ante Rašić, Osijek 427. Pero Rašić, Borovo Naselje 428. dr. sc. Stjepan Razum, povjestničar i arhivist 429. Antonio Rebić-Čulo, Sv. Nedjelja 430. Božidar Rebić-Čulo, Sv. Nedjelja 431. Petra Rebić-Čulo, Sv. Nedjelja 432. Ruža Rebić-Čulo, Sv. Nedjelja 433. Danijel Rehak, predsjednik društva logoraša 434. Branko Reić, dipl. ing. građ. 435. Danijel Rimac, Borovo Naselje 436. Antun Rom, Glina 437. Josip Romić, Nova Gradiška 438. general Renato Romić, Virovitica 439. Neda Rosandic Saric - veleposlanica u miru 440. Herve Rousseau, Francuz iz Zagreba 441. Božidar Ručević, dipl. inž. u miru iz Zagreba 442. Zorica Rukavina, prof., Zagreb 443. prof. emerit. Zvonko Rumboldt, Split 444. Ivica Rupčić, Vinkovci 445. Iva Sablić, Borovo Naselje 446. Zoran Sablić, Borovo Naselje 447. dr. rer.soc.oec., Blaženko Segmanović 448. Marija Senjić, Sesvete 449. Niko Senjić, Sesvete 450. Velimir Slavić, Vinkovci 451. dr.sc Goran Slipac, Zagreb 452. Marija Skender, Sydney, Australia 453. Josip Skender, Sydney, Australia 454. Jakov Skočibušić, prof., umirovljeni veleposlanik, Split 455. Masa Skondro Vrzina, Sydney, Australia 456. mr. sc. Marina Skrobica 457. Dubravka Smiljan 458. Ivica Smiljan 459. Davorin Smokrović 460. Renato Smokrović, Starigrad-Paklenica 461. Željko Soldo inž. el., Zagreb 462. prof. emeritus dr. sc. Ivo Soljačić 463. Stefan Sosa, Bad Liebenzel, Germany 464. Damir Stahor, Dubrovnik 465. Mirko Strabic 466. Dominik Stamać, dipl. ing. u mirovini 467. dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUD-a 468. Edvin Strgačić LLB Pravni fakultet Zagreb, owner of Can Cro Accounting business Toronto 469. Vera Strgačić, dipl. ing., Farmaceutski Fakultet Zagreb, University of Toronto, Faculty of Education 470. Zoran Strmota, Vinkovci 471. Ante Šare, dipl. ing. elektotehnike 472. Stanko Šarić, dipl. ing., glazbenik 473. Jagoda Šećer, Split 474. Stjepan Šešelj, književnik 475. Ilija Šikić, pjesnik 476. general Željko Šiljeg, Zagreb 477. Dobroslav Šimović, dipl. iur. 478. Mario Škegro, Ivankovo 479. Dipl. ing. Ivica Škiljo 480. Ivan Šmit, Borovo Naselje 481. mr. sc. Niko Šoljak, predsjednik Hrvatskog svjetskog sabora 482. Stjepan Šooš, Bad Liebenzel, Germany 483. Zoran Šorli, Vinkovci 484. Nikola Štedul 485. st. brigadir, Marinko Štrbac, Novoselac 486. Ante Nadomir Tadić Šutra, prof., Knin 487. Krešimir Tičić, dipl. ing. arh., arhitekt i pisac 488. Đuro Tikvica, pijanist, red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu 489. Kap. Eduard Tkalcic, Hong Kong 490. dr. sc. Marko Tokić, Mostar 491. Benjamin Tolić, filozof i publicist 492. general Žarko Tole, Split 493. general Ivan Tolj, književnik 494. Josip Tolj, mag. iur, odvjetnički vježbenik 495. Jozo Mario Tolj, katolički svećenik u miru 496. Mato Toman, Bjelovar 497. Alen Tomašević, Dubrovnik 498. Rudi Tomić 499. Danijel Tordinac, Borovo Naselje 500. Goran Trdin, Osijek 501. Damir Tučkar, dipl. inž. 502. Stjepan Tuđman, dipl. ecc. 503. Zvonimir Josip Tumbri, dipl. ing. građ. 504. mr. sci. Gordana Turić, bivša zastupnica u Hrvatskom državnom saboru 505. Vera Uglešić, prof. 506. Ivan Valek, arhitekt 507. Zvonimir Veselje, Borovo Naselje 508. prof. emer. dr. sc. Ivica Veža 509. Đuro Vidmarović, prof. 510. Paula Viher, Križevci 511. brigadir Ilija Vincetic, Zadar 512. Zdravko Vlaić, dipl. ing., Zagreb 513. Margarita Vrbanović, prof. 514. Stjepan Vrbanović 515. Domagoj Vrčak, Zagreb 516. Krešo Vujević 517. Antonio Vukan, Borovo Naselje 518. Danijel Vukasović, Dubrovnik 519. Ivan Vukić 520. Krešimir Vukić 521. Marija Vukić 522. Tomislav Vuković, novinar 523. Ante Vukušić, Dubrovnik 524. Darko Vukušić, Dubrovnik 525. Mirjana Vrsalović, mag. farm. 526. Miljenko Zadro, Borovo Naselje 527. Zlatko Zaoborni, Borovo Naselje 528. Ana Zeko, Baška Voda 529. brigadir Marinko Zelenika, Zagreb 530. Darko Zlodi, Zagreb 531. brigadir Drago Zrinušić, Zadar 532. Vlasta Zubčić, dizajner, Zagreb 533. Zlatko Zubković, Vinkovci 534. mr. Miljenko Žagar, veleposlanik u miru 535. Ana Žanić, Vinkovci 536. Nikša Žarak, Dubrovnik 537. Kata Žarko, S. Kraljevec 538. Marko Žarko, S. Kraljevec 539. Nediljko Žarko, S. Kraljevec
MEMORANDUM 2 („SRPSKI SVET") NA DJELU (Razlozi peticije HRT-u) Peticija „Zahtjev za kadrovskim smjenama na HTV-u" (koja je u privitku ove obavijesti, a u privitku je i popis njezinih potpisnika do danas u 12 h) sročena je i potpisi su prikupljeni nakon što se i zato što se Hrvatska televizija oglušila o izjavu pod naslovom „Porfirijeva dalekovidnica", a potpisalo ju je šestero potpisnika i poslalo HRT-u, a i drugim medijima. Pismo javnosti prenijelo je više od 50, uglavnom elektroničkih, medija, na prostoru Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U toj izjavi potpisnici su argumentirali zbog čega smatraju da je davanje prostora patrijarhu SPC-a u središnjem Dnevniku HTV-a 19. ožujka krupan novinarski i urednički propust, a vjerojatno i smišljen čin, kojim se na nedopustiv način u udarnom vremenu tretira pitanje kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i falsifikatorski pristupa drugim bitnim temama novije povijesti. U pismu je izražen i zaziv sv. Josipu, zaštitniku Hrvatske, „da nas zaštiti i od ovakvih intervjua i emisija na Hrvatskoj radio televiziji, koju pretplatnici ne plaćaju da proizvodi loš i štetan program!" Potpisnici su dodali kako su uvjereni „da većina pretplatnika i gledatelja očekuje ispriku i odgovornost, pa i smjene i ostavke na HRT-u". Na tu izjavu vodstvo HRT-a posve se oglušilo. Dapače, postupilo je neprofesionalno, neobjektivno i arogantno time što je u svojim televizijskim i radijskim informativnim emisijama i na teletekstu prešućivalo tu izjavu i ignoriralo sve kritičke glasove. I druga središnja javna medijska ustanova, Hrvatska izvještajna novinska agencija (Hina), prešutjela je tu izjavu, odnosno nije javnost informirala o njoj, čime je pokušala onemogućiti mnoštvu svojih pretplatnika i korisnika da za nju uopće doznaju. Obje te medijske javne kuće takvu su uređivačku politiku nastavile i nakon što su izjavu „Porfirijeva dalekovidnica" prenijeli mnogi mediji u Hrvatskoj i izvan nje, pri čemu je izjava prenošena u cijelosti ili u velikim dijelovima u nekima od najčitanijih srbijanskih medija. One su ignorirale i negodovanja brojnih drugih građana, a isto tako i kritičke izjave i komentare koji su se pojavili u javnosti. Na izjave patrijarha Porfirija reagirao je vrlo kritički postulator kauze za proglašenje bl. Alojzija svetcem Katoličke crkve, mons. dr. Juraj Batelja: https://ika.hkm.hr/novosti/mons-batelja-o-pismima-bl-alojzija-stepinca-papi-piju-xii/ Kritički komentari objavljeni su na nekim uglednim portalima, kao što su primjerice ovi: https://projektvelebit.com/skandalozan-cetnicki-diverzantski-ispad-htv-a-i-patrijarha-porfirija/ https://hrvatskonebo.org/2021/03/22/siljo-kako-nam-svijest-oblikuju-prosrpski-hrvatski-mediji/ Na sve to HRT se sustavno oglušivao i reakcije prešućivao. Zbog te ogluhe vodstva HRT-a na našu izjavu, na druge argumentirane kritike i na jako veliko i rašireno nezadovoljstvo među mnogim Hrvaticama i Hrvatima, a osobito katolkinjama i katolicima, u domovini i inozemstvu, potpisnici izjave „Porfirijeva dalekovidnica" sročili su građansku peticiju i organizirali prikupljanje potpisa. U njoj su postavili točno određene i konkretizirane zahtjeve. Ona je drugi korak u borbi protiv tvrdokornih medijsko-političkih manipulacija HRT-a, koji je javna ustanova u ingerenciji Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, i za koju se u Hrvatskoj plaća zakonski obvezna pretplata. U spomenutom teškom uređivačkom propustu, koji se može razumjeti i kao svojevrsna provokacija, ali i u brojnim drugim pristupima i sadržajima programa HRT-a prepoznajemo već jako dugo s jedne strane elemente i metode nekadašnje komunističke propagande protiv zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Stepinca odnosno protiv Katoličke crkve među Hrvatima, a s druge strane potporu monstruoznu kolektivnom okrivljivanju svega hrvatskoga („magnum crimen"), pa i samog bl. Alojzija, kao duhovne i moralne vertikale hrvatskog naroda u doba najgorih totalitarizama, nacizma, fašizma i komunizma. Istodobno, ne vidimo da se na bilo koji način razotkriva odgovornost Srpske pravoslavne crkve za onakvu vrstu zlodjela za kakvu se sustavno okrivljuje subjekte na hrvatskoj strani. Niti da se ta i druga protuhrvatska postupanja kritički sagledavaju. U uređivačkoj politici HRT-a prepoznaje se dakle promicanje interesa Srbije, a ne Hrvatske, Srpske pravoslavne crkve, a na Katoličke crkve među Hrvatima. Prepoznajemo vrlo česte priloge koji služe održavanju velikosrbijanskih mitova, laži i prešućivanja odgovornosti srpsko-pravoslavne i općenito srbijansko-srpske strane za zbivanja iz razdoblja 1918.-1941., 1941.-1945., 1945.-1990., 1991.-1995., kao i od 1995. do danas. Slikovito rečeno, ni Porfirijevo i drugih pravoslavnih svećenika pjevanje pjesama u pohvalu notornom četnikom zločincu Momčilu Đujiću ne nailazi ni na kakav kritički tretman na HRT-u niti se od episkopa SPC-a traži da se odrede prema bilo verbalnom ili stvarnom zločinaštvu činjenom u ime ideje velike Srbije, bilo prema izvršenim 'etničkim čišćenjima' s elementima genocida nad hrvatskim i susjednim narodima. Očito je da se takvom uredničkom politikom danas svjesno i ciljano ide naruku današnjoj službenoj srbijanskoj, svesrpskoj i svetosavskoj ideologiji o „srpskom svetu" (Memorandum 2), koja implicira političke, gospodarske, medijske i teritorijalne aspiracije i pretenzije. Svi koji su potpisali peticiju opetuju već izrečeni zahtjev za utvrđivanjem odgovornosti na HRT-u, za smjenama i ostavkama svih odgovornih i za temeljitu promjenu politike, smjera i uređivačke koncepcije hrvatske nacionalne radiotelevizije, koja je spram vlastite države i njezina matična naroda (p)ostala uvelike anacionalna, a u nekim dimenzijama i opasno protunacionalna. Peticiju je svojim potpisima poduprlo više od petsto potpisnika, uglavnom iz Hrvatske, ali i iz izvandomovinstva. Peticiju su potpisali predstavnici svih slojeva hrvatskoga društva, među kojima su umirovljeni hrvatski generali i admirali, biskup, akademici, sveučilišni profesori, magistri i doktori znanosti, književnici, urednici, novinari, branitelji i predstavnici udruga, Hrvati izvan Republike Hrvatske, oni iz Bosne i Hercegovine i drugih europskih i prekooceanskih država. Tekst peticije i popis potpisnika peticije stavljamo na raspolaganje širokoj javnosti, osobito medijima, njihovim urednicima i suradnicima.
U Zagrebu, dne 27. ožujka 2021. general bojnik u miru Ivan Tolj general bojnik u miru Ivan Kapular admiral u miru Davor Domazet Lošo prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak akademik Josip Pečarić književnik Zdravko Gavran https://hrvatskonebo.org/2021/03/27/peticija-zahtjev-za-kadrovskim-smjenama-na-hrt-u/ https://kamenjar.com/preko-pet-stotina-uglednika-zahtjeva-kadrovske-smjene-na-htv-u/ http://www.brotnjo.info/2021/03/27/zahtjev-za-kadrovskim-smjenama-na-htv-u/ https://projektvelebit.com/peticija-zahtjev-za-kadrovskim-smjenama-na-htv-u/
MOGUĆNOST POTPISIVANJA PETICIJE ZA ODGOVORNOST NA HTV-U 29 Ožujak 2021 HTV-u je poslano 539 potpisa. Poštovani, u prilogu je link za nastavak potpisivanja peticije koju smo Vam maloprije poslali, S poštovanjem general Ivan Tolj. https://community.sumofus.org/petition/67e6d627-44c7-440c-bc35-388bb914e88f/?source=mlt
Do sada imamo novih potpisa : "655 have signed. Let's get to 1,000!" Akademik Josip Pečarić http://dragovoljac.com/index.php/razno/25588-mogucnost-potpisivanja-peticije-za-odgovornost-na-htvu * Za malo više od jednog dana je dostignuta ta brojka: 1,000. U ovom momentu imamo novi poziv: 1,051 have signed. Let's get to 2,000! Kad pogledam današnju kolumnu Zvonimira Hodaka uvjeren sam da vas i on poziva da potpišete peticiju: Zanimljivo je spomenuti da je u kratkom vremenu HRT obradovao sve poklonike "bratstva i jedinstva" dovodeći na ekrane Goldsteina i Porfirija. I Šešelj je zanimljiv Filozofskom faksu, ali će HRT s njime valjda još malo pričekati. Zanimljiv je istup Zorana Milanovića ovih dana kad tvrdi da je HRT u stvari Yutel. Što je Yutel bio 1991. ne treba posebno objašnjavati. Pupovac, HRT-Yutel, Macan, Puhovski. Evo švedskog stola u hrvatskom političkom bordelu. Za svakoga ponešto. Osobito za one koji piju direktno iz boce. Pupi je nedavno održao "emotivnu" konferenciju za "štampu" u Preradovićevoj 21. U onoj nekretnini koju mu je Milanovićeva vlada "greškom" vratila u denacionalizaciji. Pupi je jecajući zacvilio: "Neka nas Milanović ne uči o Baniji, njegova kuća nije ni Hrvatska ni Banija". Opet rašomon? Što je Pupi time mislio? Jel' to znači da Predsjednik nema ni kuće ni kućnog broja? Dobro je što je popis stanovništva odgođen za jesen. Tada ćemo valjda doznati gdje se nalazi Milanovićeva kuća. Možda Pupi misli na neke kuće u zapadnom dijelu Zagreba? Lako Pupovcu, kad ga čuva Kajtazi, oficir JNA... No dobro, kao tipični Hrvatek, prekidam dalje nastaviti s ovom temom. Pupovac je morao hitno nešto javno reći pa se čovjek malo pogubio. U Pupijevom pozivu na press konferenciju stajalo je da je povod "jučerašnji verbalni ispad predsjednika Republike Hrvatske". Hvala Bogu, ispad je bio samo verbalni. Mislim si, ako je Zoki vrhovni zapovjednik vojske, mogao bi ispad biti i drugačiji. No, nema od toga nikakvog straha ni dramatike. Uz Pupovca k'o "stina" stoji Kajtazi, bivši oficir JNA. Nek' si Milanović malo razmisli... Neće on samo tako "destabilizirati vladajuću većinu". I nakon svega, Pupovac nije mogao, a da ipak ne pohvali Zorana: "Socijaldemokrat koji govori jezikom Hrvatskog tjednika, koji uvodi trumpizam u hrvatsku politiku, taj popust kod mene ne može imati". Opa! Koje teške optužbe Predsjednika od strane moćnog koalicijskog partnera vladajuće većine. Usporedbom s Trumpom samo je pokazao kako ipak cijeni što mu je Zoki poklonio nekretnine u Preradovićevoj. Ali to je u stvari tek zanemariva sitnica u odnosu na nekretnine koje su nakon 1945. njihovi poklanjali sebi, i to ne zabunom! Zločesti i zavidni ognjištari i svi oni koji se boje da neće dugo živjeti nedavno su na fejsu optužili Jožu Manolića da je tek sada u 101. godini otkrio tajnu: "Kad sam bio malo dijete najviše sam se volio igrati s dinosaurima!" Razveselio me napokon dopisnik s Kaptola naš Darko Pavičić. Čitam u Večernjaku izvrsnu kolumnu Ivana Hrstića pod intrigantnim naslovom: "Kako je moguće da je prof. Zlata Đurđević pristala 'staviti glavu na panj?" Nakon toga, slučajno naletim na našeg mudrog Darka Pavičića i njegov tekstić. Naslov:"Porfirije bi kao pastir trebao blaženog Stepinca bolje razumjeti". O' Bože, kako će Porfirije razumjeti Stepinca? Čovjek ne mora biti ni aktivni ni pasivni vjernik da bi "razumio" i Porfirija i Stepinca. Stepinac se u mladosti kao dragovoljac pridružio srpskoj vojsci na solunskoj fronti. U doba II. svjetskog rata branio je Katoličku crkvu i spašavao Židove. Porfirija znamo iz 2016. kad je u Chicagu otpjevao domoljubni pjesmuljak u kojem se spominju mitraljesci, granate i kokarda četničkog vojvode Đujića. Prema tome, Porfirije itekako razumije blaženog Stepinca. Međutim, jedno je sigurno, Darko Pavičić ne razumije ni jednog ni drugog. SPC djeluje ne samo vjerski nego i politički. Tako je u Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj... Cilj joj je spriječiti kod ovog Pape proglašenje Stepinca svecem. To im je do sada savršeno uspijevalo zbog Papine istočne politike. Uz svjesnu ili nesvjesnu pomoć Pavičića. Zanimljiva je bizantinska lukavost. Kad je izašlo u javnost kako Porfirije pjeva o kokardi četničkom vojvodi, njegova je obrana bila genijalna. Tvrdi da je zašutio kada se pjevalo o "kokardi vojvode Đujića". Samo je otvarao usta, ali nije pjevao. Amen. Lažna pisma 'pevača' iz Chicaga Video snimka pak pokazuje da je ipak pjevao. Pavičić vjeruje Porfiriju. Onako, iz srca. Uostalom, zašto i ne bi? Porfirije je bar hrabar i lukav. Međutim, čim katolički biskup Košić otvori usta, odmah nastaje histerija kriptokomunista, orjunaša i lijeve medijske falange, ali što je zanimljivo, i dijela visokog katoličkog crkvenog klera. Svi takvi jedva čekaju da Porfirije iz Beograda pošalje ta "duboko problematična pisma" pa da onda zajedno zapljeskaju Porfiriju i papi Franji na (lažnim) dokazima koje navodno posjeduje "pevač" iz Chicaga. Kaže naš Darko: "Iako blaženik, ni Stepinac sigurno kao čovjek nije bio savršen". Epohalno otkriće. Rijetki su savršeni... Možda samo Pavičić, Porfirije i papa Franjo. Drugim ljudima zaista nije dano da budu savršeni. Ali oni su, kao što su pok. nadbiskup Kuharić, pok. biskup Bogović, biskup Vlado Košić... u očima hrvatskog katoličkog puka savršeniji od Porfirija i pape Franje. To su ljudi, baš kao i Stepinac, koji su bili ili jesu posvećeni svom narodu, njegovoj vjeri i stoljetnoj želji za svojom državom. Stoga su sulude inicijative zanesenog Dragana Nikolića o zajedničkom klanjanju i pjesmi Porfirija s hrvatskim biskupima u Jasenovcu. Ako netko i započne o kokardi popa Đujića, Porfirije i Pavičić prestat će pjevati. Samo će otvarati usta. K'o u genijalnom filmu Slobodana Šijana "Tko to tamo peva" iz 1980. godine. Oscar Wilde je jednom napisao: "Jedina je razlika između sveca i grešnika u tome što svaki svetac ima - prošlost dok je pred svakim grešnikom - budućnost". https://direktno.hr/kolumne/kako-je-milanovic-zbog-zlate-zrtvovao-pjesaka-micu-pupovca-227902/
GRAĐANSKA (DRŽAVLJANSKA) INICIJATIVA ZA UTVRĐIVANJE ODGOVORNOSTI NA HRT-U.
Nositelji: Davor Domazet Lošo, admiral u miru Zdravko Gavran, književnik Dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general Ivan Kapular, general bojnik u miru prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak Josip Pečarić, akademik Ivan Tolj, general bojnik u miru
U Zagrebu, 5. ožujka 2021.
Mi naime od svojih zahtijevanja ne ćemo odustati (predstavka) Povjerenik za korisnike usluga HRT-a n/r Tomislav Radić, povjerenik Programsko vijeće HRT-a n/r Zdravko Kedžo, predsjednik Nadzorni odbor HRT-a, n/r mr. sc. Mladen Čutura, predsjednik Poštovani, Obraćamo se vama ovom predstavkom nakon što su upravne i uredničke razine HRT-a ignorirale naše prethodne predstavke, pritužbe i zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u. Iako bi se na programske sadržaje i njihovu prezentaciju u programima i servisima HRT-a moglo iznijeti vrlo mnogo ozbiljnih prigovora i primjedaba, odlučili smo dignuti glas na primjeru dviju konkretnih emisija, kako bi se lakše mogla ocijeniti i utvrditi i konkretna odgovornost. U tu svrhu najprije smo se šestorica obratili HRT-u javnosti posebnom izjavom, pod naslovom „Porfirijeva dalekovidnica", i dostavili ju HRT-u. No ona je od svih odgovornih na HRT-u bila ignorirana. Dapače, o njoj nisu izvijestili ni informativni programi HRT-a, dakle postupili su diskriminatorno, izvršili su cenzuru, što smatramo nedemokratskim, neprofesionalnim i za nas osobno uvrjedljivim.
Budući da je visoki upravni i urednički kadar na HRT-u postupio tako, prešli smo na peticiju, koju smo formulirali i dali ju ad hoc na potpisivanje određenom broju ljudi u Hrvatskoj i pratitelja HRT-a izvan Hrvatske. Nakon dva dana, tekst peticije s 539 potpisa, među kojima su i potpisi kompetentnih i uglednih osoba s raznih područja, poslali smo HRT-u i dali na znanje javnosti. Zašto smo se odlučili za peticiju, objasnili smo u posebnoj obavijesti za javnost, pod naslovom „Memorandum 2 ('srpski svet') na djelu". Peticiju i obavijest za javnost objavilo je desetak medija, uglavnom portala. No HRT se posve oglušio na tu peticiju, nije nam ništa odgovorio, pa ni to da su nadležne osobe dopis zaprimile, a nije ni informirao svoje gledatelje i slušatelje ni o sadržaju ni o događaju peticije, za koju utemeljeno smatramo da je u javnom interesu o njoj informirati širu javnost. Opet je dakle postupio diskriminatorno i cenzorski. Nakon takvih za nas neugodnih i, ocjenjujemo, neustavnih, nezakonitih, nestatutarnih i neetičnih postupanja, organizirali smo nastavak prikupljanja potpisa za peticiju. Do ovog trenutka imamo prikupljeno više od 2000 potpisa. Meritum stvari zbog koje očekujemo primjereno reagiranje vas nadležnih za obavljanje zadaća i usluga sukladno svrhama nacionalne radiotelevizije vidljiv je iz sadržaja dokumenata koje prilažemo ovoj predstavci. Očekujemo da nas izvijestite o tomu što ste poduzeli u tom smislu. U protivnomu, morat ćemo svoju apelaciju usmjeriti na više razine odgovornosti po ljestvici superordiniranosti. Poučeni dosadašnjim iskustvima s HRT-om, i ovaj dokument učinit ćemo dostupnim široj javnosti. Mi naime od svojih zahtijevanja ne ćemo odustati. Za Građansku (državljansku) inicijativu za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u:
Ivan Tolj, general bojnik u miru Prilozi: 1) Izjava „Porfirijeva dalekovidnica" 2) Obavijest za javnost „Memorandum 2 („srpski svet") na djelu" – tekst 3) Peticija – popis prvih 539 potpisnika 4) Peticija – tekst peticije na internetskoj platformi s brojem potpisnika koji se ažurira: https://hrvatskonebo.org/2021/04/09/predstavka-nadzornim-tijelima-hrvatske-radiotelevizije/
PREDSTAVKA O HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI I HINI
Građanska (državljanska) inicijativa za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u U Zagrebu, 21. travnja 2021.
Predmet: Predstavka o Hrvatskoj radioteleviziji i Hini
- n/r Gordan Jandroković predsjednik Hrvatskog sabora
- n/r Natalija Martinčević predsjednica saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije
- svi saborski klubovi
Poštovani dužnosnici i zastupnici Hrvatskoga sabora, Obratili smo se dne 5. travnja o. g. Nadzornom odboru, Programskom vijeću i Povjereniku za korisnike usluga HRT-a s predstavkom „Mi naime od svojih zahtijevanja ne ćemo odustati". U njoj smo istaknuli kako im se obraćamo „nakon što su upravne i uredničke razine HRT-a ignorirale naše prethodne predstavke, pritužbe i zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u". Dakle, ignorirali su i peticiju koju je do tog trenutka potpisalo 539 osoba, među njima i niz istaknutih javnih osoba. I ne samo što su ju ignorirali, nego informativni programi HRT-a nisu o njoj ni izvijestili. Isto je postupila druga medijska kuća kojoj je osnivač hrvatska država, Hina. Takvim cenzorskim i diskriminacijskim postupanjem bitno je otežano ili blokirano informiranje znatna dijela zainteresirane hrvatske i strane javnosti. Jedini odgovor koji smo dobili poslao nam je Povjerenik za korisnike usluga HRT-a, no i taj je odgovor samo protokolarne naravi. Od tada do danas peticiju u kojoj se traži utvrđivanje odgovornosti na HRT-a potpisalo je blizu 3000 osoba. U njoj se prosvjeduje i traži utvrđivanje odgovornosti povodom dviju televizijskih emisija, čije smo sadržaje ocijenili kao neprimjerene za nacionalnu radioteleviziju. Dapače, u njima smo prepoznali očiglednu subjektivnu, nehrvatsku i prosrpsku orijentaciju, a na štetu objektivne povijesne istine. Iz dokumenata koje prilažemo možete vidjeti čime obrazlažemo naše mišljenje i zašto tražimo smjene i utvrđivanje odgovornosti po uredničkoj i upravnoj vertikali. Nemamo ambicija miješati se u uređivačku politiku HRT-a, osobito Hrvatske televizije, ni Hine, ali smatramo da imamo puno pravo i obvezu javno reagirati kada se na vrlo bitnim političkim temama pokaže da ionako anacionalna orijentacija HRT-a prelazi u protunacionalno djelovanje. Razumjeli bismo takvu uređivačku politiku da je riječ o Radioteleviziji Srbije, no takvu orijentaciju dijela emisija i programskih sadržaja Hrvatske radiotelevizije ne možemo i ne ćemo nikada ni razumjeti niti se s njome pomiriti. Budući da nadležne upravne ni uredničke strukture HRT-a nisu ništa poduzele niti bilo kako odgovorile na naše vrlo ozbiljne primjedbe i na naša zahtijevanja, obraćamo se sada nadležnom saborskom odboru i cijelom Hrvatskom saboru, da on kao osnivač i HRT-a i Hine i kao tijelo koje je njihovo djelovanje reguliralo zakonima i koje u ime hrvatskog naroda zakonom predviđenim instrumentima nadzire njihov rad, i koje je odlučilo o pretplati za HRT, razmotri našu peticiju, našu predstavku i naša dopunska obrazloženja. Očekujemo da Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo hrvatske države i vi kao dužnosnici te kao zastupnici skupa sa svojim klubovima poduzmete što je u vašim nadležnostima da se na nadležnom odboru i na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora otvori u okviru posebne točke dnevnog reda rasprava o nacionalno-političkoj orijentaciji vidljivoj u programima HRT-a, osobito u njegovu ukupnom informativnom programu, a napose u pojedinim emisijama Hrvatske televizije. To isto očekujemo i u pogledu Hine. Očekujemo i to da nam nakon provedenih postupaka odgovorite na ovu predstavku i informirate nas o zaključcima i odlukama koje ste donijeli. Za ovakvu se političku orijentaciju HRT-a i Hine nisu borili ni hrvatski branitelji, ni tadašnji zastupnici u Hrvatskome državnom saboru, a ni članovi vlade i dužnosnici u ondašnjim državnim tijelima, ni intelektualci, znanstvenici, književnici, stručnjaci, novinari i urednici! Nasuprot sadašnjemu stanju, s velikim smo žarom u sudbonosnom i teškom razdoblju naše povijesti stvarali hrvatsku državu i njezine institucije, pa tako i HRT i Hinu, da budu u funkciji hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske!
Nositelji Inicijative: akademik Ivan Aralica, Davor Domazet Lošo, admiral u miru Zdravko Gavran, književnik Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general Ivan Kapular, general bojnik u miru Prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak akademik Josip Pečarić Ivan Tolj, general bojnik u miru
Prilozi: 1. Izjava „Porfirijeva dalekovidnica" 2. Tekst peticije o HTV-u 3. Potpis prvih 539 potpisnika peticije HRT-u 4. Obavijest za javnost „Memorandum 2 ('srpski svet') na djelu" (Razlozi peticije HRT-u) 5. Predstavka nadzornim tijelima HRT-a http://dragovoljac.com/index.php/razno/25927-predstavka-o-hrt-u-i-hini
Don Anđelko Kaćunko mi piše: Upravo sam objavio na Fejsu dokument upućen Saboru... stavio sam naslov: MIJENJA LI SE KRATICA 'HRT' U 'PDV' (Porfirijeva Daleko-Vidnica)? https://www.facebook.com/photo?fbid=10220766657658008&set=a.1206925134992
SMIJEŠNI STANKOVIĆ
Peticija HRT-u je poslana na veliki broj adresa. Vlast ne želi da se o njoj zna u široj javnosti jer je pokazala svoj odnos prema fašističkim agresorima na Hrvatsku pa im je na dan pokrovitelja hrvatskog naroda na HRT-u gost srpski patrijarh a ne hrvatski kardinal. Potom im u emisiji Nedjeljom u dva gostuje Ivo Drobilica (ime dobio po jednoj od njegovih neistina) u kojoj napada obnovitelja naše države HRVATSKOG predsjednika akademika Franju Tuđmana. Očekivano mediji koji sudjeluju u takvoj politici, koja je u skladu s Memorandumom SANU 2,, ne prenose Peticiju koju je potpisalo u momentu kada je Peticija poslana HRT-u 539 naših ljudi (npr. 16 generala, 1 admiral, 4 pukovnika, 9 brigadira, 4 akademika, jedan dopisni član HAZU, 1 biskup, 17 sveučilišnih profesora, 31 doktora znanosti, 12 književnika itd.). Zato je Peticija stavljena i na Internet i do sada ima još više od 1,260 potpisnika. Naravno to nas sve obavezuje. Zato smo podsjetili i HINU, ako baš vlast i političari ne služe svom narodu, to moraju činiti i oni:
Poštovano uredništvo Hine, Nakon što vaša agencija nije emitirala vijest o našoj peticiji koju smo vam s popratnim materijalima poslali prekjučer, devet uglednih i čitanih portala objavilo je vrlo opširno ili u cijelosti sve što smo im kao i vama poslali. Riječ je o portalima: direktno, hkv, kamenjar, Hrvatska danas, Hrvatsko nebo, hrsvijet, Brotnjo, miportal i maxportal. Dakle devet urednika neovisno je ocijenilo da je riječ o relevantnoj informaciji. Stoga vas u ime potpisnika pozivam da preispitate svoju odluku te da i vi kao javna medijska ustanova plasirate u javnost informaciju koja je naišla na toliko zanimanje u nezanemarivom dijelu javnosti. general bojnik u miru Ivan Tolj general bojnik u miru Ivan Kapular admiral u miru Davor Domazet Lošo prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak akademik Josip Pečarić književnik Zdravko Gavran CC. U privitku vam ponovo šaljemo: 1) Obavijest za javnost o peticiji HRT-u 2) Peticija HRT-u - tekst 3) Potpisnici peticije HRT-u 4) "Porifirijeva dalekovidnica" - obraćanje HRT-u i javnosti od 21. ožujka 2021. Ali kada već vlast i glavni mediji kriju od naroda svoju ulogu u borbi za 'srpski svet', pomaže nam neočekivano sam voditelj emisije s HTV-a. Iz njegovog teksta je očito da nam je svojim reagiranjem pomogao jer su njegov tekst objavili mediji koji nisu objavili Peticiju HRT-u pa tako i veći broj ljudi je doznao za nju. Ali ne čudi zašto je to Stanković uradio kada vidimo da je jadničku brojanje preko broja prstiju na rukama viša matematika pa je uspio izbrojiti samo 3 generala, a za akademike i ne zna što su pa ih broji ne koristeći prste na ruci: Sada je objavio novi status na toj društvenoj mreži u kojemu je otkrio kako su na adresu njegovog šefa stizale molbe da ga se smijeni, ili da otkaz na HTV-u. "Tri generala, admiral, biskup, metar akademika i neki Vrkljan pisali su mojim šefovima da me smijene, ili mi barem daju otkaz na HTV-u. Razlozi su anacionalnost, protunacionalnost, uređivanje emisije s neskriveno ljevičarskih pozicija, nepristojnost, ali naravno, našlo se tu i zlu ne trebalo nešto Račana, Šumadije i Srbije. Živi Yutel, što bi se reklo ovih dana!". https://www.24sata.hr/show/stankovic-na-facebooku-otkrio-tko-mu-zeli-otkaz-na-hrt-u-753639 S druge strane postoje ljudi koji bi željeli potpisati Peticiju HRT-u. Jedan od takvih je i bivši ravnatelj (i ministar) veliki hrvatski književnik Hrvoje Hitrec koji piše: Spomenuo sam Porfirija koji se u Beogradu oslobodio zagrebačkih hemunga i dao intervju naklonom reporteru HTV-a Draganu Nikoliću, a Hrvatska televizija ga objavila i rasrdila hrvatski narod, štoviše, prikupljaju se potpisi kojima bih se rado pridružio, ali ne znam kako jer sam tehnološki idiot, no ovim putem prosim da me potpišu oni koji znaju. Porfiria je inače u medicini poznat pojam, neka boleština čini se dosta teška, nema veze s Porfirijem, spominjem tek tako, usput. Za one koji ne znaju o čemu je riječ: srpski je patrijarh našao neka dubiozna pisma nadbiskupa Stepinca papi, do sada nepoznata, ali inkriminirajuća svakako. Zašto su tek sada isplivala i tko tu laže? Naš postulator za njih ne zna ili ih je vidio, ali nije mogao pročitati jer su pisana na ćirilici, pismu koje je Stepinac rabio u korespondenciji s Vatikanom. https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/36264-h-hitrec-11.html
PRILOG
ŠOLA: NE PIŠE NAM SE DOBRO S NOVIM VELIKOSRPSKIM – 'PROJEKTOM PORFIRIJE' Ivica Šola 30. ožujka 2021. To što radi Porfirije u vezi novih "dokumenata" o Stepincu, nije ništa novo. Tijekom zasjedanja tzv. mješovite komisije u kojoj je bio i Porfirije kao glava sa srpske strane, nisu donijeli nijedan dokument, tek neke papiriće iz Beograda, sve se oslanjalo na dobro poznate teze srpsko-komunističke propagande o Stepincu sadržane u pamfletu Viktora Novaka "Magnum crimen". Stvar je došla dotle da je sam supervizor iz Vatikana i šef Papina tijela za povijesne znanosti, mons. Ardura, stalno govorio Porfiriju i ekipi kada bi nešto tvrdili: "A dokumenti, gdje su vam dokumenti", braćo Srbi. No dokumenata nije bilo, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo. Lagali su tijekom toga postupka da nisu imali pristup arhivima Pija XII., no sasvim suprotno, dva njihova čovjeka, Milosav Đoković i kupljeni Talijan Tammaso del' Era, bili su u arhivima, ali su našli – NIŠTA protiv Stepinca! Đoković i dandanas, zahvaljujući srpsko-talijanskim iredentičkim vezama, ima povlašten pristup Vatikanskim arhivima. Tako, budući da su se srpski predstavnici izblamirali tijekom rada mješovite komisije o Stepincu, eto nam najednom navodno novi dokumenti koji kompromitiraju Stepinca.
Milomir Marić laže: Razgovarao sam s ljudima u Vatikanu, arhivistima, i kada sam im pročitao dio "dokumenata" koje je najavio Porfirije a Klasić dijelom objavio, odmah su mi rekli da je u prepisci s Papom mogućnost da je Stepinac rabio riječ "likvidacija" ravna nuli. Ono o čemu Porfirije i Klasić pričaju kao o "dokumentima" koje je pisao Stepinac nije ništa doli ponavljanje Bakarićeve metode na montiranom procesu protiv Stepinca, kada je Bakarić, u nedostatku dokaza, krivotvorio Stepinčeva pisma i doturao sudu kao autentična. Dakle, novo vrijeme – stare metode. Porfiriju i Klasiću ne možemo vjerovati jer kod njih u Srbiji i historiografija i mediji lažu. Evo jedan primjer iz medija i jedan iz historiografije da zorno prikažem kako se to radi, a tiče se Stepinca i NDH. (...) Kao projekt SANU-a, akademik Radovan Samardžić, o tome sam govorio u četvrtak u emisiji kod Dujmovića, poslao je mnoge srpske "istoričare" u Vatikanske arhive, koji su uživali i uživaju danas podršku, financijsku i logističku, Talijana, jer im koriste u zajedničkoj agendi negiranja hrvatskog karaktera Dalmacije, kao i Hrvata kao nepostojeće nacije (pokatoličeni Srbi). Samardžić je bio inače jedan od autora prvog Memoranduma SANU-a i bliski suradnik Slobe Miloševića. Među inim, u Rim je poslao i Marka Jačova, autora mnogobrojnih knjiga na temelju vatikanske građe, od "Spisi kongregacije za propagandu vere u Rimu o Srbima", koju je izdao kada je i njegov mentor Samardžić u Beogradu radio na Memorandumu, a izdavač je ista SANU, do knjige koju je izdao sam Vatikan (!) pod naslovom "Le missioni cattoliche nei Balcani durante la guerra di Candia". Gdje je caka i zašto ovo navodim? Naime, Jačov doista donosi dokumente iz Vatikanskog arhiva, ali, kako bi memorandumski potvrdio tezu "Srbi svi i svuda", evo kako prevodi iste dokumente. Ne morate znati talijanski da biste vidjeli krivotvorine stvarnih (!) dokumenata. Samo neki primjeri: Jačov tako "Reverendo padre Giuseppe Calojero" prevodi sa "srpski kaluđer Josif", "due Calojeri" prevodi s "dvojica srpskih kaluđera", "parochae Greacorom" u Crnoj Gori prevodi sa "srpske crkve", "Lingua Illirica" prevodi sa "srpski jezik", a Lingua Illirica volgare" sa "srpski narodni jezik", dočim izraz "53 case di Morlachi" prevodi sa "53 srpske porodice". Toliko o SANU-u i "dokumentima".
Velikosrpski projekt Srpski mediji i historiografija, kako je priznao sam Dobrica Ćosić, počivaju na laži. U tom smislu i ovo najnovije Porfirijevo i Klasićevo bakarićevsko "otkriće" o Stepincu ne treba uzeti ozbiljno. No, ipak, Srbija nije odustala od stare metodologije laži u novim uvjetima. Hrvatska i Hrvati za njih ne postoje, oni su, kao i Crnogorci, Muslimani... dio "srpskog sveta". Crnu Goru su već pokorili. SANU i Memorandum 2 su opet strategija koju moraju, kao i devedesete u RH, slijediti i Vučić i Porfirije. Srbi ovih dana kupuju masovno medije u Hrvatskoj, peta kolona im je življa nego ikada, Klasića i Pilsela na svakom koraku, a u Rimu imamo papu kakvog imamo... Situacija, od Vatikana preko Zagreba do Beograda, za nas je zabrinjavajuća. No s Plenkovićem i Milanovićem na čelu države ne piše nam se dobro dok smo suočeni s novim velikosrpskim – "Projektom Porfirije", zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju. Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji. https://narod.hr/hrvatska/sola-ne-pise-nam-se-dobro-s-novim-velikosrpskim-projektom-porfirije https://bezcenzure.hr/vlad/smijesni-stankovic/ http://dragovoljac.com/index.php/razno/25618-smijesni-stankovic Komentar uz tekst na fb: Pokret za hrvatsku budućnost: Akademik i svjetski istaknut stručnjak na području matematike ima posla s domaćim tipovima, koji grabe, žare, pale i nepoćudne prešućuju ili obezvrjeđuju u politici, medijima i posvuda.... Od jednog do drugog "brijega". Od HRT-a do Hine i kontroliranih medija. Teško rješiv nacionalni "matematički" problem i za međunarodnog matematičkog genija! https://www.facebook.com/101209538507808/posts/170359721592789/
SAMODOPADNA SELJAČINA ACA STANKOVIĆ SE PONOVO OGLASIO NA FB: ZA PETICIJU TVRDI DA JE "PISANJE" NJEGOVIM ŠEFOVIMA.. 30. ožujka 2021. Bezobrazni i drski Stanković posprdno u svojoj novoj FB objavi tvrdi "Tri generala, admiral, biskup, metar akademika i neki Vrkljan pisali su mojim šefovima......." "Tri generala, admiral, biskup, metar akademika i neki Vrkljan pisali su mojim šefovima da me smijene, ili mi barem daju otkaz na HTV-u. Razlozi su anacionalnost, protunacionalnost, uređivanje emisije s neskriveno ljevičarskih pozicija, nepristojnost, ali naravno, našlo se tu i zlu ne trebalo nešto Račana, Šumadije i Srbije. Živi Yutel, što bi se reklo ovih dana!", napisao je Stanković na Facebooku.
Portal Hrvatsko nebo je 27. ožujka 2021. godine objavio PETICIJU Zahtjev za kadrovskim smjenama na HRT-u. Istu tu peticiju, razloge za peticiju ali i imena potpisnika peticije koja možete pročitati ovdje. https://hrvatskonebo.org/2021/03/27/peticija-zahtjev-za-kadrovskim-smjenama-na-hrt-u/ Osim inicijatora peticije general bojnika u miru Ivan Tolja, general bojnika u miru Ivana Kapulara, admirala u miru Davora Domazeta Loše, prof. dr. sc. Andrije Hebranga, pričuvnog generala, prof. dr. sc. Slobodana Prosperova Novaka, akademika Josipa Pečarića u jednom momentu kada je Peticija poslana HRT-u potpisalo je još 539 ljudi (npr. 16 generala, 1 admiral, 4 pukovnika, 9 brigadira, 4 akademika, jedan dopisni član HAZU, 1 biskup, 17 sveučilišnih profesora, 31 doktora znanosti, 12 književnika itd.). Zato je Peticija stavljena i na Internet i do sada ima još više od 1,260 potpisnika. Peticija nije samo "pisanje" Stankovićevim šefovima kako to Aca želi prikazati pa smo i dužni pojasniti neukom Stankoviću što je u stvari peticija. Predstavka ili peticija (lat. petitio) je zahtjev građana za određenu promjenu uz sakupljanje potpisa zainteresiranih osoba. Jedna je od temeljnih prava europskih građana. Često se rabi za utjecaj na vlast ili državne ustanove a u svrhu usvajanja ili promjene zakona. U svakodnevnom žargonu, peticija je dokument kojeg su potpisale brojne osobe, i koji je adresiran na neku službenu državnu ustanovu. Peticija može biti i usmena ili se može provesti putem Interneta. Isti pojam u pravnoj terminologiji označava zahtjev sudu. Peticiju su još objavili i portali Direktno, hkv, Kamenjar, Hrvatska danas, Hrvatsko nebo, Hrsvijet, Brotnjo, Miportal i Maxportal Podsjetimo, Stanković je prije nekoliko dana jednako bezobrazno komentirao i navode Karoline Vidović Krišto Dakle, 1. nikada ništa ni posredno ni neposredno nisam radio za Nadana Vidoševića ili HGK. Neki drugi novinari s HRT-a jesu, ja nisam. 2. neistina je da na HRT-u imam plaću preko 20 tisuća kuna. Moja plaća je 13.628,27 kn i kao takva nije ni među prvih 20 na HRT-u. Istine radi, saborska zastupnica Vidović Krišto ima plaću 20.425 kuna pa se valjda zaj*****. Gledajući sebe u ogledalo vidjela je mene, ali k***! To si ti Vidović Krišto. Priviđam ti se u mokrim snovima", poručio je Stanković tada. Hrvatsko nebo STANKOVIĆEVA REAKCIJA NAKON PETICIJE ZA NJEGOVU SMJENU: 'ŽIVI YUTEL, ŠTO BI SE REKLO OVIH DANA!' 30. ožujka 2021. Aleksandar Stanković, dugogodišnji HRT-ov novinar i voditelj emisije Nedjeljom u 2, oglasio se na Facebooku povodom peticije za njegovu smjenu. "Tri generala, admiral, biskup, metar akademika i neki Vrkljan pisali su mojim šefovima da me smijene, ili mi barem daju otkaz na HTV-u. Razlozi su anacionalnost, protunacionalnost, uređivanje emisije s neskriveno ljevičarskih pozicija, nepristojnost, ali naravno, našlo se tu i zlu ne trebalo nešto Račana, Šumadije i Srbije. Živi Yutel, što bi se reklo ovih dana!", napisao je Stanković na Facebooku. Podsjetimo, javnosti su objavljena priopćenja i potpisnici istih, sveukupno četiri dokumenta koja su potpisali general Ivan Tolj, general Ivan Kapular, admiral Davor Domazet Lošo, prof. dr. sc. Andrija Hebrang, prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak i akademik Josip Pečarić. Uz njih, podršku su dali brojni uglednici.
POTPISNICI: (...)
"Doista nevjerojatno! Hrvatska radio televizija na novome poklonstvu u Beogradu, evocirala je uspomene na 1918. god. I proglašenje države SHS, ovaj put 'spontano', u 'šali' iz usta srpskoga pravoslavnog regenta novopečenog patrijarha Porfirija", stoji u priopćenju niza uglednika. "Zatim je čašu našega strpljenja još jednom prelilo, očito sinkronizirano, dovođenje prof. dr. Ive Goldsteina 21. ožujka u emisiju NU2 HTV-a, da bi i on govorio protiv zagrebačkog nadbiskupa, žrtve komunističkog totalitarizma, katoličkog kardinala i hrvatskog mučenika i blaženika Alojzija Stepinca. Osim toga, gost je omalovažavao prvog predsjednika i utemeljitelja suvremene hrvatske države Franju Tuđmana te iznosio svoja poznata naklapanja o novijojpovijesti i sadašnjem stanju, uključujući zahtjev za političkom detuđmanizacijom", navodi se. "Javni medijski servis u svim je demokracijama usklađen s temeljnim nacionalnim vrijednostima i organiziran tako da razmjerno zastupa spektar većinskih i manjinskih skupina. Kod HRT-a je stanje više nego obrnuto", ističe se. Zbog navedenoga, potpisnici su zatražili: 1) Suspendiranje novinara Dragana Nikolića, smjenjivanje urednika Dnevnika HTV-a od 19. ožujka i svih odgovornih po vertikali za taj i takav i za druge uredničke promašaje na HRT-u. 2) Razrješenje urednika emisije NU2 Aleksandra Stankovića i postavljanje na njegovo mjesto čovjeka koji je blizak većinskim pogledima i naziranjima gledatelja i ukupne biračke i nebiračke populacije. "Očito je da se takvom uredničkom politikom danas svjesno i ciljano ide naruku današnjoj službenoj srbijanskoj, svesrpskoj i svetosavskoj ideologiji o 'srpskom svetu' (Memorandum 2), koja implicira političke, gospodarske, medijske i teritorijalne aspiracije i pretenzije", zaključuje se. Stanković je uz to vulgarnim i grubim rječnikom napao saborsku zastupnicu i bivšu kolegicu Karolinu Vidović Krišto s kojom je ušao u sukob oko toga kolika mu je plaća i je li ili nije bio "maneken Nadana Vidoševića". Zbog toga, njegovu je smjenu tražio saborski zastupnik Milan Vrkljan.
ZAHTJEV ZA KADROVSKIM SMJENAMA NA HTV-u (tekst peticije) (...) Memorandum 2 („srpski svet") na djelu (Razlozi peticije HRT-u) (...) PORFIRIJEVA DALEKOVIDNICA (...)
Pisma o objavi teksta:
Znači, Josipe, vidio si kako su mi sinoć izbrisali komentar s brojkom potpisa i linkom za potpisivanje. Kasni sinoć stavio sam novi u kojem sam to napisao. Ne znam jesu li i taj izbrisali... A to s Dragovoljcem jako je dobro. Prenio sam i uvodno komentirao tu istu Tvoju objavu na fb: Pokret za hrvatsku budućnost. Lijep pozdrav. sri, 31. ožu 2021. 07:28 Josip Pecaric <pecaric@element.hr> je napisao: Zdravko, Vidio sam Tvoj komentar u narod.hr. Šteta što nitko nije dao i link za peticiju. Moj komentar SMIJEŠNI STANKOVIĆ je uz bezcenzure.hr objavio i dragovoljac,com. Pozz Joško
Dolje niže dopis je koji sam u 15.14h poslao uredništvu portala narod.hr. Nakon toga izvorna verzija, u kojoj je bila samo Stankovićeva objava i jedne ili dvije rečenice s vašim imenima, korigirana je, dopunjena citatima iz naših dokumenata te su sviposlani dokumenti (osim naravno moga pisma) postavljeni i učinjeni vidljivima. Jest da je oprema i dalje ostala takva da narod.hr drži štangu Aci i Hrtu, a ne vama/nama. Jest da mnogi koji su članak već pročitali ne će više u nj zaviriti jer ne znaju da je u međuvremenu, mučki, u nj umetnuto sve ono što je prije toga prešućeno. No ipak - pobjeda je tu!
Eto, uspio sam dakle, pa se vi ne morate truditi pisati zajedničko prosvjedno pismo. Ali spoznaju što je i kako učinjeno od tog portala, koji glumi ono što nije i lažno se predstavlja, a što i u hijerarhijskoj Crkvi mnogi znaju već odavno!, mora se zapamtiti. To što je narod.hr učinio bilo je i još je dijelom ravno "kontrarevoluciji", kako su to nekoć govorili oni koji su znali čuvati i braniti i promicati vlastitu državu i vlastiti sustav.
Srdačan pozdrav svima!
Zdravko Gavran 098-227-089
Uredništvu i vrhovništvu portala narod.hr!
Vidim da ste objavili članak pod naslovom „Stankovićeva reakcija nakon peticije za njegovu smjenu: 'Živi Yutel, što bi se reklo ovih dana!'", u kojem se reagira na peticiju kojoj sam ja jedan od 539 potpisnika. Problem je u tomu što Vaš portal nije prethodno nikakvu informaciju o sadržaju peticije i njezinim potpisnicima. Nečuveno je u civiliziranom i demokratskom svijetu da se objavljuju komentari o nečemu o čemu prethodno nije izviješteno ili što nije najprije objektivno i cjelovito prikazano. Takvo postupanje tipično je za boljševičke i druge nedemokratske, autoritarne i jednoumne sustave, društva, države, udruge i ustanove. I u vašem sada kratkom backgroundu pogrješno navodite, gramatički i sadržajno, da su „javnosti (su) objavljena dva priopćenja koja su potpisali...". To jednostavno nije ni točno ni istinito, a na to reagiram jer sam i ja, osim što sam potpisnik peticije, jedan od sedam potpisnika obavijesti za javnost o razlozima za tu peticiju. Točna je i prava istina – vidljiva iz materijala koji su vam dostavljeni najmanje dvaput – da je tu riječ o ovim dokumentima: 1) izjava odnosno pismo javnosti pod naslovom „Porfirijeva dalekovidnica", od 21. ožujka o.g. 2) tekst peticije pod naslovom „Zahtjev za kadrovskim smjenama na HTV-u" i popispotpisnika peticije, oboje od 27. ožujka o. g. 3) obavijest za javnost pod naslovom „Memorandum 2 „srpski svet" na djelu" Riječ je dakle o četirima, a ne o dvama dokumentima različitih vrsta, i nijedan od njih nije označen kao „priopćenje". Status dvostrukog potpisnika daje mi puno pravo da reagiram, a po potrebi i da poduzmem druge korake u svrhu zaštite svoga javnog i građanskog integriteta i pripadajućih mi prava. Ne sumnjam da će određene korake pokrenuti i ostali ako u međuvremenu ne ispravite svoj teški propust i javno se ne ispričate za to što ste učinili. Kao jedini način da se sve to izbjegne vidim to da sve spomenute dokumente makar i naknadno objavite ili objektivno i cjelovito prikažete svojim čitateljima i ispričate se što se prvo objavili Stankovićevu reakciju, a tek zatim dokumente na koje on reagira.
Zdravko Gavran, književnik i publicist, član DHK Zagreb
U privitku prilažem:
1) Obavijest za javnost o peticiji HRT-u 2) Peticija HRT-u - tekst 3) Potpisnici peticije HRT-u 4) "Porifirijeva dalekovidnica" - obraćanje HRT-u i javnosti od 21. ožujka 2021.
Moram priznati da me je iznenadilo da vi niste objavili (dragovoljac je deseti a i oni su objavili poziv za davanje potpisa na Internetu) Pozz Josip Pečarić -------- Proslijeđena poruka --------
PODCAST VELEBIT – SLOBODAN PROSPEROV NOVAK: JE LI PLENKOVIĆEVA POLITIKA DIO PLANA MEMORANDUMA 2 SANU? 30. ožujka 2021. Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak i novinar Marko Jurič analiziraju hrvatska politička lutanja proteklog tjedna. ► Događa li se u Hrvatskoj veleizdaja ravna onoj situaciji iz listopada i studenog 1918. koju je Fritz Krleža, čovjek od glave do 45., opisao u Pijanoj novembarskoj noći? ► Ostvaruje li se u Hrvatskoj plan 'Memorandum 2' Srpske akademije? ► Je li i Plenković dio tog plana stvaranja 'Srpskog sveta'? ► Je li Zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata i Zakon o popisu stanovništva u funkciji ostvarenja plana Memoranduma 2? ► Odakle dolazi i čemu služi sintagma 'Srpski svet'? ► Crnogorski ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić izjavio je da ne zna jesu li zločinci u Srebrenici imali genocidnu namjeru ili nisu. ► Upotpunjuje li Mamićev obračun sa sucima sliku kaosa u Hrvatskoj? ► Smiju li suci ići na zabave koje organizira osoba koja je predmet njihovih sudskih postupaka? ► Zašto na ovakvu politiku Andreja Plenkovića koja je na rubu izdaje nacionalnih interesa, pogotovo one politike kako ju je vodio Tuđman, šute HDZ-ovci, Hvidra i Crkva? ► U što se pretvorio tzv. javni servis – HRT? ► Smiju li se Papa i biskupi klanjati u Jasenovcu? ► Kako to da su Biskupi u Hrvatskoj bez reakcije na maštanja i priželjkivanja uredništva HRT-a da ih se zajedno s Papom baci na koljena pred srpskim patrijarhom? ► Je li Porfirije reinkarnacija Aleksandra Karađorđevića s obzirom da ima istu retoriku obraćanja 'ljubljenom hrvatskom narodu'? ► Pitanja gledatelja Patreona: Koliko vaše knjige dopiru do mladih ljudi? ► Mladi su naša budućnost i kako im povećati interes za kvalitetnu knjigu, s obzirom da ih politika ne zanima? ► Gdje su nestali migranti? ► Kako vidite budućnost Europe kroz prizmu povijesti? ► Što se događa sa Amerikom, je li ona strateški partner Hrvatske? ► Tko bi danas bio poželjan strateški partner Hrvatske?
KNJIGA „VLADIMIR MRKOCI"
Niz pisma javnosti je ovih dana u svezi s djelovanjem HRT-a. Tako se u pismu koje su Hrvatskom saboru uputili akademik Ivan Aralica, admiral u miru Davor Domazet Lošo, književnik Zdravko Gavran, pričuvni general prof. dr. sc. Andrija Hebrang, general bojnik u miru Ivan Kapular, prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak,akademik Josip Pečarić i general bojnik u miru Ivan Tolj govori o nehrvatskoj i prosrpskoj orijentaciji HRT-a. Razlog za to bila su dva gostovanja na HRT-u: srpskog patrijarha Porfirija i prof. dr. sc. Iva Goldsteina. A ne tako davno Goldstein je bio kandidat za redovitog člana HAZU-a. I tada su zasluge prof. Vladimira Mrkocija što se takva sramota za hrvatsku znanost nije dogodila bile velike. O tome, o njegovoj knjizi o radnom logoru Jasenovac i uopće o njegovom sustavnom upozoravanju na komunističke zablude i zločine, kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj Europi pogledajte u mojoj knjizi „Vladimi Mrkoci". Knjigu možete nabaviti na adresi stjepan.razum@zg.t-com.hr. Na žalost od smrti HRVATSKOG predsjednika akademika Franje Tuđmana vlasti u RH podržavaju ovakvo djelovanje i Goldsteina i HRT. O tome je dobro pogledati i najnoviju kolumnu Sve dok se ne odrekne Tita i njegova nasljeđa, ljevica će u Hrvatskoj gubiti izbore u kojoj 26.04.2021. lucidni Zvonimir Hodak piše: „Japan zemlja smiješka, a Hrvatska je smiješna zemlja. Velika Slovenija prekraja granice smiješne Hrvatske i baca u očaj naše antife. Zapadna Hercegovina pripaja se maloj Hrvatskoj. Navodno nam Janez Janša priprema novi "ustašluk". Oni nama daju hercegovačke "ustaše", a mi njima "Piranski" zaljev. Logično... K'o razgovor kad Hercegovac pita Zagorca: "Jesi li bio na sajmu automobila?" "Jesam". "Pošto su tamo pljeskavice?" Facebook je maksimalno politiziran. Na jednom postu ugledah Soroševu sliku i njegovo pitanje: "Možemo li na brzinu kolonizirati Hrvatsku i staviti je pod kontrolu?" "MOŽEMO!" smiješe se s druge sličice Tomašević, Rada, Neda Raukar, Vili Matula... Za početak bi oni kao ideološki doping vratili naziv Trg maršala Tita. Ali nije samo Tomislav Tomašević za takvu inicijativu. I Jelena Pavičić-Vukičevićje očito za tu ideju. Dala je na istu temu pitijski odgovor: "Ja nisam pljeskala kada se je mijenjalo ime trga..." Naravno, u njoj još uvijek čuči mala SDP-ovka. Zanimljivo je kako bi dva kandidata za gradonačelnika Zagreba vratila ime glavnog gradskog trga "Starom"... Kaj je, je. Kriptokomunisti i oni novopečeni se ne daju. Vjeruju kako ne mogu biti ljevica, a da ne podržavaju komunizam. Dok god bude tako, ljevica će u Hrvatskoj gubiti izbore. Koja je bila vrijednost tog diktatorskog režima i njegovog čelnog čovjeka Tita danas već zna "ceo svet", pa tako i Francuska. U knjizi "Stoljeće diktatora" Jean-Christophe Buisson Tita poimence ubraja u komunističke diktatore. Tu našu "ljubičicu bijelu" "glorificira" tako da kaže: "Titov životni stil nalikovao je Goeringovu, čak mu je i fizički sličio". Naime, u knjizi "Stoljeće diktatora", koju je napisao Oliver Guez, Jean Christophe Buison je obradio "herojski lik" balkanskog diktatora Tite. Uz priznate velikane diktatore kao što su Lenjin, Staljin, Hitler, Mussolini, Franco, Maoa, Castro...(koji zajedno vrijede više od 200 milijuna života) našao se i naš Joža. Vjerojatno ni sam nije mislio da je pred njim tako velika karijera. Broj onih koje je dao ubiti, uglavnom bez suda i suđenja, jedva prelazi pola milijuna ljudi. Stoga je zasluženo našao svoje mjesto u knjizi zajedno s velikanima kao što suJoseph-Desire Mobutu, Hideki Tojo, Pinochet... Moram priznati Jeleni i Tomislavu da su taktički "pametno" izbrali svima obznaniti kako je vrijeme za povratak naše nesvrstane "ljubičice bijele" na Trg hrvatske republike. Države, koja mu je bila toliko nezamisliva da se prosuo poznatom uzrečicom kako će prije Sava poteći uzvodno negoli će Hrvatska postati državom. Toliko nas nije volio ni Herman Goering. S pametnim savjetom javlja se na fejsu Irena Pfeffer: "Izbori: Ako je tvoj izbor opet HDZ, SDP, IDS... onda "ostani doma". Možemo i M.B. 365 sigurno nisu moj izbor! Dobro, odmaknimo se malo od diktatora, ratnih zločinaca i trajnog brojenja žrtava u Jasenovcu. Haj'mo o nečemu što nije sporno i o čemu nema diskusije. Zašto se Josip Broz Tito nikada u svom životu nije otišao pokloniti žrtvama u Jasenovcu? Konačno, stalno slušamo kako je to mjesto koje simbolizira toliko izgubljenih života. Mjesto u kojem je ubijeno toliko ljudi da se još danas broji i broji... Trumpovo brojanje glasova na zadnjim predsjedničkim izborima u SAD-u dječja je igra prema brojanju jasenovačkih žrtava od strane Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Stipe Mesića, Ive Goldsteina.... Bilo bi već na granici političke perverzije podsjećati na, recimo,Stjepana Ištvanića koji je navodno bio "ubijen" 1945. u Jasenovcu, a nakon toga je umro u Zagrebu 1991. Ili rođaka pok. Slavena Letice koji je ubijen u Jasenovcu, a umro je u El Shattu u Egiptu. Ivana Petrović, relevantna i autentična novinarka, davno je predložila da se Jasenovac još jednom raskopa i konačno utvrdi broj žrtava. Ili je 700.000 tisuća ili 725 pronađenih tijela, bez saznanja jesu li to bile srpske, hrvatske, židovske ili romske žrtve. Tako bi tu Pandorinu kutiju napokon zatvorili. Ipak, bojim se da to ljevičarima i kriptokomunistima ne bi odgovaralo. Tada više ne bi imali čime manipulirati za svoje nečasne potrebe. Dr. Franjo Tuđman je 1995. posjetio Jasenovac, položio vijenac svim žrtvama fašističkog i komunističkog terora.... Ne treba zaboraviti da je "Jasenovac od 1945. do 1948. bio i komunistički logor u kojem su skončali mnogi Hrvati, pripadnici ustaških i domobranskih postrojba, zarobljenih na Križnom putu". Zašto se na taj potez odlučio ratni pobjednik Franjo Tuđman, a nije zvijezda iz knjige "Stoljeće diktatora", Josip Broz? To ostaje zagonetka. Lijevi "historičari" s Filozofskog faksa u Zagrebu "ne bi se šteli u to mešati". To je kao nekakvo "demokratsko pravo" druga Tita. Obična sprdačina. Tito i njegova demokracija najbolje je opisana u knjizi o diktatorima. U stvari, to je za ljevičarske "historičare" "kisela jabuka". Brojka žrtava u Jasenovcu je u doba komunizma stalno rasla kao alibi ne samo kako bi se zemlji i svijetu pokazao zločinački karakter NDH nego i za licitiranje brojem stradalih kako bi se od saveznika izmuzlo što više dolara i maraka. Znajući pravu istinu o Jasenovcu, Tito se, bez straha da će ga netko prozvati, odlučio na ignoriranje. Upravo to Titovo ignoriranje je krunski dokaz laži i laganja naših senilnih antifa o silnim tisućama žrtava u Jasenovcu. Većina njih se više ne sjeća ni godine kad su rođeni, ali znaju točan broj žrtava u Jasenovcu. Kad ih pitate koliki je broj žrtava u Domovinskom ratu obično odgovaraju protupitanjem "u kojem ratu"? A koji narod je najviše stradao u Drugom svjetskom ratu najbolje svjedoče brojke o popisu stanovništva prije i poslije rata. U staroj Jugi je 1931. bilo Hrvata 6.085.482, a Srba 6.785.499. Prema popisu u komunističkoj Jugi iz 1948. Hrvata je bilo 5.199.770, a Srba 7.783.046. Brojke ne lažu. Naravno, osim ako ne računaju anifašisti. TakoŽarko Ivković citira Tuđmana: "Tito je spriječio Rankovića da se u Jasenovcu postavi ploča o 900.000 ubijenih Srba". U travnju 1996. Franjo Tuđman dao je intervju Večernjem listu, HTV-u, Hini i časopisu Politički zatvorenik i otkrio Rankovićevu ideju da se ukleše u kamen da je u Jasenovcu ubijeno od 600.000 do 900.000 Srba. Ranković je tu ideju iznio 1965., a Tito ga je odbio i 1966. smijenio na Brijunskom plenumu. Možda je u ovoj povijesnoj crtici zapravo odgovor zašto se Tito nikada nije ni najavio, ni pojavio u Jasenovcu. Marcel Holjevac ironizira: "Jednom da se i ja složim s antifama. Kažu da bi cijeli državni vrh trebao biti u Jasenovcu, svi zajedno". U Večernjaku napokon osvježenje. Branimir Pofuk dovodi na stranice osobu koja nije iz Beograda, ni iz Beogradske filharmonije, nego je to popularni, liberalni profa s Filozofskog faksa - dr. Ivo Goldstein. Njegovi stavovi trenutno se razvlače i žvaču kao bonboni za osvježenje. Lijeva medijska falanga čeka mudrosti iz ustiju i pera popularnog liberalnog borca strpljivije nego što čekaju oni u redovima za cijepljenje Astrazenecom. Sve pomalo djeluje skribomanski. Profa se referira na knjigu koja je izašla iz njegove radionice "Hrvatska 1990-2020." Sve je crno-bijelo. Podnaslov: "Neki je dan na sjednici jednog saborskog odbora onima koji su željeli kritizirati neke vladine projekte odbrušeno da oni ne vole Hrvatsku pa im je uskraćeno pravo na riječ..." Uzalud sam u Pofukovoj novinarskoj "kobasici" pokušao naći trag o kojem se odboru radilo, tko je kome rekao da "ne voli Hrvatsku". Kao, ti ne voliš Hrvatsku pa kuš! Profa Goldstein se odmah bacio na svoje već klasične neistine: "Podjela na ustaše i partizane od 1941.-1945. bila je jedna od najkrvavijih epizoda u hrvatskoj povijesti, ali je ona dolaskom HDZ-a na vlast bila na izdisaju, prisutna jedino u glavama ostarjelih sudionika Drugog svjetskog rata (poput Franje Tuđmana)..." I tako teče njegov intervju na dvije velike stranice novina. Pozitivci su mu Račan i Sanader, a liberalna demokracija prima "užasne udarce" dolaskom Trumpa na vlast i jačanjem ekstremne desnice. Sve smo to od njega čuli i čitali već stotine puta. ZDS, NDH, grozni Tuđman... Trebalo je malo ubaciti i Kosoricu, Milu Kekina, Plenkija pa bi dobili tipičnu Večernjakovu musaku u Obzoru. Već sam davno shvatio kako se taj najstariji zagrebački list isplati kupovati uglavnom samo zbog Feliksa i još nekolicine hrabrih novinara koji se još nisu "prilagodili" novim vjetrovima s ljevice. A što ljevičari misle o Franji Tuđmani znaju već i "vrapci na grani", možda čak i grane. Međutim, meni je potpuno jasno zašto ljevičari mrze Tuđmana. Em je stvorio samostalnu Hrvatsku, em je još na samom početku, na sjednici Predsjedništva HDZ-a 1994. rekao: "Bez NDH, uz koju je bila većina hrvatskog naroda, ne bi bilo ni samostalne Hrvatske". To mrzitelji hrvatske države nikako ne mogu progutati. Stoga je jasno čemu danas služe i Goldstein i Pofuk i Gerovac i Obzor. Jedan se već pokajao. "Naučnik" iz Splita Ivica Puljak prosuo si je kantu pepela na glavu i izjavio: "Sramim se i tražim oprost što sam pjevao ustaške pjesme..." Neki "rigidni" desničar odmah mu je napisao na fejsu: "Ajmo, Ivice, zajedno: U tunelu punom mraka, sjaji zvijezda petokraka". Isti Puljak je jednom prije toga "mudro" izjavio kako je prije bio vjernik, ali kad se počeo baviti znanošću prestao je vjerovati u Boga jer to ne priliči znanstveniku. Sirotan nikada nije pročitao životopis nijednog od velikih znanstvenika pa da vidi koliko ih je bilo vjernika. Djelovanje Goldsteina, Pofuka, Obzora, Puhovskog, 6. ličke, ponovno napuhavanje žrtava Jasenovca, povratak Trga maršala Tita... svi oni i sve to ima jedan sveti cilj koji bi Hrvatske trebao uvjeriti u to da je ovo slobodna država i da ih ne može nitko natjerati da misle svojom glavom ako oni to ne žele. Malo apsurdno, ali u suštini istinito. Odnosom prema Tuđmanu, Domovinskom ratu, Oluji, Vukovaru, HOS-u, pozdravu ZDS, Jasenovcu, NDH... stvara se "novo normalno" na društvenoj i političkoj sceni. S takvim izazovima mogli bi se naći u situaciji da se oformi još jedna Vlada nacionalnog jedinstva... ili stvori politički USKOK..." Vidimo da i Hodak spominje prof. Goldsteina. Kao da nam i on poručuje kako je knjiga „Vladimir Mrkoci" ugledala svijetlo dana u pravo vrijeme.
Akademik Josip Pečarić http://dragovoljac.com/index.php/razno/26011-knjiga-vladimir-mrkoci
STEPINAC: "PRAVI MUŽEVI NE SAGIBLJU KOLJENA PRED LAŽNIM DUHOM VREMENA." U tekstu Ono što se ne usudi hrvatska vlast usudi se Ester Gitman nisam spomenuo više objavljenih tekstova koje bi tu itekako mogli spomenuti. Na primjer i današnji komentar Zvonimira Hodaka, ili sjajnu propovijed dominikanca i katoličkog svećenika fr. Dominika Gerbica, na misi koju je prenosila Hrvatska televizija: https://www.youtube.com/watch?v=x0I3jQpJ8IY Propovijed je itekako povezana s tim tekstom jer nam i ona govori o našem blaženom tj. svetom Alojziju Stepincu. To nam govori i naslov ovog teksta Propovijed je doista izvrsno oslikala one koji vladaju Hrvatskom, pa ne čudi što sam odmah dobio niz komentara u svezi s napadima na fr. Gerbica: MEDIJSKA HAJKA U SRBIJI I HRVATSKOJ: EVO ŠTO JE PATER GERBIC STVARNO REKAO NA HRT-U MEDIJSKA HAJKA NA P. GERBICA, GRAĐANI BIJESNI: 'ZAŠTO SE OGRAĐIVATI OD ISTINE?' PATER U PROPOVIJEDI KOJU JE PRENOSIO HRT OŠTRO KRITIZIRAO KORONA MJERE PA PORUČIO: SVAKO NAŠE 'DA' ZA HDZ, I SDP, I MOŽEMO I SVIM LIJEVIMA, JE 'NE' ZA HRVATSKU UZ BLAGDAN SVETOG MARKA PROPOVIJED KOJU SU POPLJUVALI REŽIMSKI MEDIJI! HTV SE ŽURNO OGRADIO! DR. SC. PETERNEL: 'JAVNA TELEVIZIJA SE OGRAĐUJE OD SVEĆENIKA KOJI JE SAMO REKAO ISTINU' Hrvatska pjesnikinja Marija Dubravac je poslala i pjesmu:
Poštovani profesore Pečariću, iskrena čestitka pravednoj duši, dr. Ester Gitman, a također i junačkom patru Dominiku za njegovu neustrašivu propovijed. Čovjek vrijedan divljenja! ''Današnja sveta Misa iz Prozorja kraj Dugog Sela, koju je prenosila javna televizija na svojem prvom programu, izazvala je žurnu reakciju HTV-a koji se ogradio od riječi patera Dominika Gerbica koji je, između ostalog, rekao i da je ''da' za HDZ, SDP, Možemo i sve lijeve, ujedno i 'ne' za Hrvatsku', da su se 'neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera (usudili) govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani' te da su svećenici 'jedan sabor koji je veći i jači od državnoga''. ČASNOM PATRU DOMINIKU Slugo Božji, pater Dominiče, Živa sliko Stepinca – junaka. Hrvatski ti narod gromko kliče: 'Zlatna zvijezdo usred crnog mraka.' Svjetlom žarkim razbio si tminu - Počast dao precima u grobu. Snagom riječi kroz svetu Istinu, Ponizio bradatu rugobu. Nije Hrvat bogalj ni kopile Niti treba srbskog 'savetnika'. Prastare su hrasta njeg'vog žile, Knjige pune svetih odličnika. Umuknite, bradonje – prek' Drine, Naš Stepinac hrvatsko je cvijeće. On ostaje ukras Domovine, Vaša mržnja pobijediti neće. Prste k sebi, bando prokletnička, Mrvu kruha od vas ne trebamo. Neka živi vjera katolička - Na Stepinca huliti ne damo. Kriste, čuvaj patra Dominika, Daj mu snagu prot' vraga, u boju. Pastir svaki narodu je dika, Ak' za Pravdu diže šaku svoju. https://hrvatskonebo.org/2021/04/26/marija-dubravac-casnom-patru-dominiku/
je poslao i spoznaje i zaključke Poticajne skupine Pokreta za hrvatsku budućnost:
PHB – 'PROTIV POLITIČKO-IDEOLOŠKOG I MEDIJSKOG SRPSKO-HRVATSKOG JEDNOUMLJA!' 26/04/2021 Povodom medijske uzbune i kampanje s elementima javnog linča, do kojih je u nedjelju 25. travnja došlo nakon propovijedi dominikanca i katoličkog svećenika fr. Dominika Gerbica, na misi koju je prenosila Hrvatska televizija, Poticajna skupina Pokreta za hrvatsku budućnost osjeća obvezu iznijeti pred širu javnost nekoliko svojih spoznaja i zaključaka: 1.) Hrvatska radiotelevizija (HRT) emitirala je po završetku mise obavijest u kojoj se ističe da stavovi patera Dominika Gerbica dijelom vezani za politički govor u propovijedi nisu stavovi Hrvatske radiotelevizije te se od njih „ogradila". Takvo ponašanje smatramo nedopustivim, utoliko više što se Hrvatska radiotelevizija ne ograđuje ni od drugih poruka koje prenosi. Po toj reakciji dalo bi se zaključiti da je uprava HRT-a arbitar nad istinom, da je kontrolor i ocjenitelj ispravnosti mišljenja i da si time uzima pravo biti zaštitnikom službenih istina. A službenih istina u pluralnom demokratskom društvu nema niti može biti, osim kada je riječ o temeljnim ustavnim i nacionalnim vrijednostima. 2.) Hrvatska radiotelevizija nije se ogradila od patrijarha Porfirija kada je u ožujku u središnjem Dnevniku HTV-a problematizirao svetost bl. Alojzija Stepinca. Nije se ogradila ni od izvješća svoga novinara iz Jasenovca u kojem je u središnjem Dnevniku izrečena monstruozna laž o 20.000 tisuća srpske djece pobijene u logoru Jasenovac. HRT se ni inače ne ograđuje od svakojakih drugih materijalnih neistina ni od prijepornih ili krajnje problematičnih sadržaja i stajališta koja se u njezinim programima iznose praktički o svemu. 3.) Peticiju koju je HRT-u povodom spomenutog nastupa patrijarha Porfirija i netočnih i subjektivnih izjava na račun bl. Alozija i Franje Tuđmana dva dana poslije toga izrečenih od prof. dr. Ive Goldsteina u emisiji Nu2 poslala, potkrijepljenu potpisima više stotina potpisnika, među kojima su i akademici i sveučilišni profesori i svećenici i ljudi drugih struka i zanimanja, HRT je ignorirao i nije o njoj ni izvijestio javnost. Cenzurirao ju je dakle na način da ju je arogantno i diskriminatorski „bunkerirao", kao u olovnim godinama jugoslavenskog totalitarnog komunizma. 4.) HRT je medij koji u svojim informativnim programima ne poznaje institut „ograđivanja" od implicitnih ili eksplicitnih protuhrvatskih i protukatoličkih poruka. No za tim je institutom posegnula kada je u programu neke svoje ocjene iznio u crkvi hrvatski katolički svećenik, koji je u homiliji tumačio evanđelje od toga dana (Nedjelja Dobrog Pastira) i spoznaje na temelju poruke evanđelja primijenio na neka sadašnja stanja i iskustva. Zbog takvih dvostrukih mjerila, zbog svoje političke i ideološke i profesionalne orijentacije i prakse, u HRT kao nacionalnu javnu kuću hrvatski narod više uopće nema niti može imati povjerenja. Stoga se očekuje od zastupnika u Hrvatskom saboru, koji su prošli tjedan dobili predstavku osam istaknutih hrvatskih intelektualaca, da problematiziraju stanje na HRT-u i da Sabor donese odgovarajuće zaključke i odluke. One po mišljenju nas iz PHB-a mogu biti pravedne samo u dvama slučajevima: ili ako Sabor smijeni sve vršne upravne i uredničke garniture na HRT-u, ili ako ukine obveznu pretplatu za HRT, ili ako raspusti HRT i formira novu nacionalnu radioteleviziju, koja bi postupala bitno drukčije od ove sadašnje. Sve drugo bilo bi novo bacanje prašine u oči hrvatskom narodu. 5.) Uzbuna koju je propovijed fr. Dominika Gerbica izazvala u srpsko-hrvatskom medijskom prostoru pokazuje kako se dogodilo nepredviđeno „iskakanje" iz „službenoga" srpsko-hrvatskog jednoumlja, u kojem nisu niti smiju biti upitni, kritizirani ni problematizirani ni četnici, ni jugoslaveni, ni komunisti, ni jugo-srbijanski agresori na Hrvatsku, ni unutarnji velikosrbijanski agresori, ni akademici SANU-a, a ponajmanje svećenici i episkopi SPC-a, autekefalne Crkve čije je sjedište u drugoj državi i koja je u dubokoj sprezi s tom državom. Ta medijska uzbuna pokazuje do koje se mjere totalitaristički sprječava ili ozloglašuje konzumiranje prava na autentičnu ljudsku, liberalnu, hrvatsku i katoličku riječ u kojoj bi se išta kritički ili negativno reklo na račun „bradatih sveštenika opasnih namjera" ili u kojoj bi se odlučno branilo blaženog Alojzija od takvih protivnika proglašenja blaženog Alojzija Stepinca svetcem čitave Katoličke crkve. 6.) Neupitnim smatramo pravo svakoga katoličkog svećenika da u propovijedima i homilijama unutar katoličke liturgije može i smije slobodno iznijeti, na temelju ili u duhu evanđelja i katoličkog nauka i discipline, sve što želi reći o temama koje smatra važnima za ljude, za Crkvu, za narod Božji. Ne može se papi Franji opravdavati pravo da iznosi kritička ili afirmativna stajališta o koronavirusu, o cijepljenju, o migracijama, o međunarodnim odnosima, o drugim religijama ili o slobodi, o razoružanju, o nepravednoj raspodjeli globalnog bogatstva, o zloporabama vlasti i političke moći, a istodobno oduzimati pravo bilo kojem katoličkom svećeniku da iznosi svoja mišljenja o pitanjima koja on u svojoj sredini ili na širem planu smatra važnima i aktualnima. Fr. Dominik postupio je po uzoru na svoga božanskog Učitelja, Isusa Krista, koji je suvremenicima govorio i ono što im je bilo neugodno čuti, ali išto je bilo istinito i pravedno. Oduzimati mu to pravo značilo bi izjednačivati se s onima koji su i samoga Krista optužili i osudili zato što nije bilo po volji svjetovnog i religijskog establishmenta. Oduzimati katoličkom svećeniku pravo da slobodno tumači evanđelje značilo bi zatirati jednu od temeljnih ljudskih sloboda – slobodu ispovijedanja i naviještanja vjere, vjerskog nauka i morala. 7.) Neupitnim smatramo pravo hrvatskih ljudi da čuju i propovijedi u kojima se s katoličkog stajališta kritički govori o današnjim strankama, politikama i pojavama. Zašto katolički svećenik ne bi smio reći ništa kritički o HDZ-u, o SDP-u, o Možemo, o bilo kojoj drugoj stranci ili o bilo komu ili čemu drugomu u čemu vidi realni problem, dvoličnost, licemjerje, perfidnost ili otvoreno neprijateljstvo. Haranga srpsko-hrvatskog medijskog establishmenta protiv svećenika koji je pred drugim vjernicima slobodno iznio što misli, sukladno ustavnom jamstvu slobode mišljenja i slobode izražavanja mišljenja, nije ništa drugo nego još jedna potvrda da prevladava totalitarizam, kojega smo i dalje taoci i žrtve. 8.) Svima je razvidno da nije prvi ni glavni problem u samim medijima, nego u političkim snagama i centrima od većine naroda otuđene moći koji kontroliraju i medije i javni prostor u Hrvatskoj i koji svim sredstvima pokušavaju spriječiti iznošenje slobodne ljudske misli, osobito slobodne političke misli, u javni prostor. Takvo stanje smatramo nedopustivim. 9.) Pozivamo, stoga, sve odgovorne subjekte na građansko i političko aktiviranje i organiziranje radi suprotstavljanja današnjem protuustavnom jednoumlju i protuljudskom i protukršćanskom totalitarizmu. Jedna od njegovih značajki jest i arbitriranje nad mišljenjem te diskriminacijama prema onima koji misle i govore drukčije nego što to predviđa ili propisuje totalitarni ideološko-politički „kanon". Svjesni smo da imamo posla sa strankama, tijelima, institucijama i drugim snagama koje agresivno žele sebi podvrgnuti ne samo tijela, nego i duše i svijest hrvatskih ljudi. A to im nipošto ne smijemo dopustiti, priopćila je PHB – Poticajna skupina. U Zagrebu, 26. travnja 2021. https://kamenjar.com/phb-protiv-politicko-ideoloskog-i-medijskog-srpsko-hrvatskog-jednoumlja/ Ne dovode samo oni napade na fr. Dominika Gerbica i naša pisma javnosti u svezi s HRT-om, zaključno s ovim nedavnim upuć enom Hrvatskom saboru o nehrvatskoj i prosrpskoj orijentaciji HRT-a. O tome piše u još jednom tekstu portal narod.hr:
ZAŠTO SE HRT OGRAĐUJE OD PROPOVIJEDI KATOLIČKOG SVEĆENIKA, ALI NE I OD POGLAVARA SPC-A? 26. travnja 2021. Foto: Fah/Snimka zaslona (Fotomontaža: Narod.hr)
U nedjelju je pater Dominik Gerbic služeći svetu misu iz Prozorja kod Dugog Sela koju je prenosio HRT na prvom programu, izjavio kako je "svako naše DA i HDZ-u i SDP-u i Možemo i svim lijevima, NE za Hrvatsku". HRT je promptno ocijenio da je svećenikova propovijed – dijelom politički govor – te se požurio ograditi i ispričati. Ipak, hrvatski javni servis nije se ispričao nakon kontroverznog razgovora spoglavarom Srpske pravoslavne crkve, patrijarhom Porfirijem, zbog čega su reagirali i hrvatski generali i akademici upozoravajući na subjektivnu, nehrvatsku i prosrpsku orijentaciju, a na štetu objektivne povijesne istine. HRT nastavio ignorirati peticiju hrvatskih generala i uglednika, oni uzvratili: 'Nećemo odustati' Predstavka o protunacionalnom djelovanju HRT-a i HINA-e upućena Hrvatskom saboru
Što je Porfirije izjavio? Prije mjesec dana, na Josipovo, 19. ožujka 2021. u Dnevniku HTV, u najgledanijem terminu na 333. obljetnicu odluke hrvatskoga Sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, HRT je odlučio objaviti kontroverzni razgovor s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve. Pri tome je poglavar SPC-a, patrijarh Porfirije izrekao nekoliko duboko problematičnih tvrdnji, ali i iskoristio priliku za napad na bl. Alojzija Stepinca pa su pretplatnici javne televizije ponovno gledali kako se o bl. Stepincu laže u programu koji plaćaju. Upitan o patrijarhu Irineju i njegovim stajalištima oko kanonizacije kardinalaAlojzija Stepinca, kojeg je opisao kao "ustaškog vikara", Porfirije je rekao da je Irinej samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca te da je potom formirana komisija, ne samo kao izraz odluke pape Franje, nego kao produkt dogovora između Irineja i pape Franje. Ustvrdio je kako u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su "duboko problematična". Premda se radi o pismima o kojima je hrvatska javnost upoznata još od vremena rada mješovite katoličko-pravoslavne komisije, pa i ranije prilikom beatifikacije Alojzija Stepinca od strane pape Ivana Pavla II., novoustoličeni patrijarh SPC-a Porfirije, koji do nedavno živio u Zagrebu, pokušao je senzacionalistički objaviti da se radi o nečemu novom i nepoznatom. "To ne znači da on nije živio u teškom vremenu i da se može sagledavati u crno-bijeloj tehnici, ali bilo kako bilo, rad te komisije je bio veoma plodotvoran. Mi smo razgovarali o nekoj temi u ovom trenutku koja je važna za Katoličku crkvu, a koja je problem za nas, vrlo otvoreno, vrlo bratski, bez povišenih tonova, i imam dojam da je svatko bolje upoznao razloge one druge strane", rekao je Porfirije. Porfirije, koji je obnašao dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, rekao je da je s izvjesnom tugom doživio odlazak iz Hrvatske te napomenuo da će do daljnjeg, dok se ne odredi novi mitropolit, pokrivati i Zagreb i Ljubljanu. "Tako da u šali kažem da sam patrijarh Beograda, Zagreba i Ljubljane, Srba, Hrvata i Slovenaca", dodao je. Zbog spornog intervjua pokrenuta je i peticija za kadrovskim smjenama na HRT-u koja se i dalje može potpisati na sljedećoj poveznici: https://community.sumofus.org/petition/67e6d627-44c7-440c-bc35-388bb914e88f/?source=mlt Nositelji Građanske (državljanske) inicijative za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u, general bojnik u miru Ivan Tolj, general bojnik u miru Ivan Kapular, admiral u miruDavor Domazet Lošo, pričuvni general Andrija Hebrang, povjesničar Slobodan Prosperov Novak, akademik Josip Pečarić i književnik Zdravko Gavran slali su Nadzornom odboru, Programskom vijeću i povjereniku za korisnike HRT-a pritužbu i zahtjev koji je HRT ignorirao. "Dakle, novinara Dragana Nikolića zaputili su u Beograd da napravi ekskluzivni razgovor s čovjekom, koji nam je, iskoristivši takav poklon HRT-a, između ostaloga, u 'šali' priopćio 'ambiciju' da bude ne samo srpski patrijarh, već i patrijarh Srba, Hrvata i Slovenaca! U svakoj šali, kako se kaže, pola je istine, pa ako je tome tako, ako je i od Porfirija Perića, previše je i šale i njegove istine! Bilo bi lijepo da se šali u okvirima i granicama Republike Srbije, a da ostalo prepusti hrvatskim i slovenskim vicmaherima! I Slovenci, a pogotovo mi Hrvati imamo i previše svojih šaljivdžija, koji se šale i igraju s teško stečenom slobodom i državnom samostalnošću. (...)HRT je javna televizija, pa u tom smislu ona je od državnoga i nacionalnoga značenja i uređivačke pogreške i propusti, koji ulaze u sferu nacionalnoga dostojanstva, pa i u određenom smislu nacionalne sigurnosti, ne mogu i ne smiju prolaziti ispod radara Hrvatskoga sabora, pa i izvršne vlasti, koja je dužna sprječavati ovakve pojave, pazeći pri tome da se ne narušava sve ono što se podrazumijeva pod slobodom medija", naveli su u priopćenju objavljenom 21. ožujka postavljajući pitanje zašto novinar HRT-a nije pitao Porfirija hoće li se kao patrijarh zauzeti da se prestane svelikosrpskim lažima i pretjerivanjima kojima se blati i tereti hrvatski narod. Od njegovih se riječi, unatoč zahtjevima hrvatskih generala, akademika i hrvatskih građana – HRT nije ogradio. Što je izjavio svećenik od kojeg se HRT ogradio? Ipak, HRT se promptno ogradio od riječi našeg dominikanca, patera Dominika Kristijana Gerbica tijekom prijenosa mise. "Poštovani gledatelji i slušatelji, na kraju samo jedna napomena. Stavovi svećenika patera Dominika Gerbica vezani uz, dijelom politički govor, u propovijedi nisu stavovi Hrvatske radio televizije. Ograđujemo se od toga.", poručio je spiker prije kraja prijenosa. Govoreći na početku propovijedi o pastirima kojima je "duhovna dobrobit njihova stada važnija od fizičke dobrobiti samoga pastira", pater Gerbic prisjetio se, kako je rekao, "blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca, koji je položio svoj život i dao svoju krv štiteći svoje stado od komunističke nemani". Nastavio je zatim razmatrati na koju riječ ili izjavu bi se usredotočio kad bi jednom postao biskup te izdvojio sljedeće Stepinčeve riječi: "Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena." "Ovo se tiče pastira i svakog katolika". Nastavio je pojašnjavajući dva pojma: simulakrum i biopolitika. Simulakrum je, kaže, filozofski pojam i vezan je uz francuskog filozofa Jeana Baudrillarda, koji označava utvaru ili privid, tj. sve ono što prikriva odsutnost istine. "Privid, prijevara. Takvu smo stvarnost živjeli i prije nego je nastala ova, nazovimo je tako, 'pandemijska kriza.'" "Vodeći se 'tiranijom zdravog razuma', našli smo se u situaciji da smo zaključavali crkve i gotovo ukinuli sakramente. Isus je govorio da je on kruh s neba preko kojega ćemo živjeti. 'Nisam ja onaj kruh kojeg su jeli vaši oci u pustinji pa su pomrli.' A naš zdrav razum je rekao: 'Ajde u dućan, kupi kruha i umri. A kruh nebeski – batali ga kroz neko vrijeme". "Toliko je istine u ovom filozofu – koji je ateist – ali čitajući ga, toliko istine pronađete kad opisuje društvo u kojem živimo, i naše stavove, i naše poglede. Tu se vidi taj privid vjere – jer nismo uopće imali vjere. Korona kao kriza koja je nastala izvan crkve, potresla je crkvu do temelja i nismo se tu snašli. Izašlo je na vidjelo koliko zapravo i ne vjerujemo", rekao je. "Drugi pojam je biopolitika i znači organiziranu moć političke strukture da intervenira represijom uređujući život svakog pojedinca. Državni aparat ima moć, ovlast, izravno ući u život pojedinaca i regulirati ga. Pa zar to ne živimo svaki dan? Politički aparat je toliko ušao u svaki segment individualnog i zajedničkog života, neprestano smo bombardirani različitim mjerama koje od nas očekuju da ih provodimo. A one su jedna s drugom toliko kontradiktorne. A ipak se od nas očekuje da sve te kontradiktorne mjere živimo, kazao je pater Gerbic. "Nećemo se, braćo i sestre, izvući iz ovoga stanja ako ne uzmemo blaženog Alojzija za svoj primjer. Jer ne radi se samo o ovoj krizi u kojoj mi živimo, tu je puno segmenata krize. Svjesni ste toga: od tužilaštva, od toga da mladi odlaze, od ekonomije, od obezvrjeđivanja ili odbacivanja i branitelja i Domovinskoga rata..." "Toliko je zločinaca još uvijek među nama, a nisu procesuirani. I onda u jednom trenutku nađu se još i neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani. Pa vrijeme je, hrvatski narode, da se probudiš! Ti nisi ni nesposoban narod, nisi ni glup narod, ti si jedan veliki narod koji je toliko toga dao povijesti. Ti si jedan narod obećanja. Obećanja da ćeš braniti kršćanstvo, a sad je vrijeme da ustaneš i da braniš to kršćanstvo. Ti si narod koji je obranio zapadne granice Bizantskoga carstva i od tada pa do danas, tvoja je snaga vidljiva. Ali u čemu se sastoji ta snaga? Upravo u obrani onih istinskih vrijednosti. Zbog toga je nužno napokon reći 'ne' nekim stvarima u društvu." "Trebate znati da se to događa na različitim nivoima gdje se može pokazati to 'ne'." "Po uzoru na našega pastira trebaju biti ne samo svećenici nego i političari. Jer većina njih kažu da su katolici. Za njih vrijede ista pravila kao što vrijede i za mene i za vas. A što se događa? Svako naše 'da', pa reći ću to, i za HDZ, i SDP, i Možemo! i svim lijevima je 'ne' za Hrvatsku! I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći tog simulakruma, iz privida vjere, i ući u stvarnost onoga što se zove Isusom, dobrim pastirom. Oko nekoga se moramo okupiti. A tko bi to bio? Isusova moć traje i danas i ona je uprisutnjena u osobi kardinala Bozanića. Oko njega se trebamo okupiti i duhovno i molitveno." "Kad smo bili na Veliki četvrtak kod kardinala Bozanića, bilo je tu mnoštvo svećenika, i na početku propovijedi kardinal Bozanić kaže otprilike ovako: 'Mi smo ovdje okupljeni oko Isusa Krista. Mi smo jedan sabor, ali koji je veći i jači od državnoga.' I to je istina! Ne trebaju oni nama davati neka prava da mi slavimo bogoslužje, pa nam ta prava ukinu, pa nam onda prava ograniče ovim ili onim mjerama. Mi smo to pravo dobili po krštenju od dobroga pastira, a ne od njih. Kako je s tim tako je i sa svim drugim stvarima." Ponovio je riječi bl. Alojzija Stepinca: "Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena." Propovijed je zaključio riječima: "Predivno je biti svećenik. Lijepo je biti Hrvat, ljubiti Boga, bližnjeg svoga, tu živjeti i tu umrijeti. Amen". Dobar dio medija odmah se nakon završetka mise uključio u hajku, a ono što je zanimljivo – gotovo istovremeno počela je medijska hajka na ovog katoličkog svećenika u Srbiji. Nejasno je zašto se HRT odmah ogradio i kakve veze ima uredništvo HRT-a sa vjerskim programom i propovijedi? Što je javna televizija i zašto se plaća pristojba? Javni RTV servisi su danas u Europi potrebnije više nego ikada kao jamci slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, jer ne moraju voditi brigu o interesima dioničara, već pružiti uslugu svima u društvu. Sve vlade i države moraju imati dovoljno povjerenja same u sebe, kao i u zrelost svojih demokracija, kako bi izgradili samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano. HRT kao javni servis ima obvezu "ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju. Svojim programima obraćaju se svim građanima bez obzira na godine, obrazovanje ili kupovnu moć. Za razliku od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, koje legitimno moraju živjeti od komercijalnih prihoda i prema tome program prilagođavaju određenom dijelu publike koji zanima oglašivače, javni radiotelevizijski servis namijenjen je svekolikoj javnosti, koja je i financira i kontrolira", što je naznačeno i na službenim stranicama HRT-a. Prema Zakonu o HRT-u: čl. 5, čl. 6, čl. 7, javni mediji dužni su medijski izvještavati o svim relevantnim događajima u Hrvatskoj: čl. 5: "HRT u svojim programima mora zadovoljiti interese javnosti na državnoj (...) razini." čl. 6, (1): "U ostvarivanju programa, HRT je dužan: – promicati
nacionalne interese, pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih
prava i sloboda, domoljublju"
Tekst nisam poslao prije „Bujice" vjerujući da će u njoj biti gost pater Dominik Gerbic. I bio je!
Josip Pečarić
https://bezcenzure.hr/toptema/stepinac-pravi-muzevi-ne-sagiblju-koljena-pred-laznim-duhom-vremena/
Dragovoljac je tekst objavio s naslovom: Zašto se HRT ograđuje od propovijedi katoličkog svećenika, ali ne i od poglavara SPCa?
STEPINAC: "PRAVI MUŽEVI NE SAGIBLJU KOLJENA PRED LAŽNIM DUHOM VREMENA." II.
Poneko se pita kakvog ima smisla pisanje otvorenih pisama onima koji su zapravo svojim djelovanjem ili nedjelovanjem najodgovorniji za povod pisanja takvih pisama. Tako su me pitali i zašto pišem vrhovima vlasti kada znam da mi neće odgovoriti. Kratko bih odgovorio: Zar ne vidite i one adrese dane u CC? Njima ja zapravo pišem! Tako se u pismu koje su Hrvatskom saboru uputili akademik Ivan Aralica, admiral u miru Davor Domazet Lošo, književnik Zdravko Gavran, pričuvni general prof. dr. sc. Andrija Hebrang, general bojnik u miru Ivan Kapular, prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak, akademik Josip Pečarić i general bojnik u miru Ivan Tolj govori o nehrvatskoj i prosrpskoj orijentaciji HRT-a. Pitanje je: Zar samo HRT djeluje nehrvatski i prosrpski. Zar samo HRT djeluje u skladu s politikom „Srpskog sveta"? Poneku knjigu uspijemo i tiskati, kao npr. najnoviju: http://dragovoljac.com/index.php/razno/26011-knjiga-vladimir-mrkoci A koliko je važno pisanje otvorenih pisama, pa i onima koji provode politiku „Srpskog sveta" pokazuje i sjajna propovijed patera Dominika Gerbica o kojoj sam pisao u jučerašnjem tekstu, a koja kao da se nadovezala na naša otvorena pisma o HTV-u kao Porfirijevoj televiziji: https://bezcenzure.hr/toptema/stepinac-pravi-muzevi-ne-sagiblju-koljena-pred-laznim-duhom-vremena/ Danas dajem dva teksta o pateru Gerbicu, tj. „Srpskom svetu" u RH:
VJEKOSLAV KRSNIK 27. travnja 2021.
HOMILIJA PATERA DOMINIKA KAO GLAS VAPIJUĆEG U CRKVI U HRVATA
Propovijed dominikanca patera Dominika Gerbica na svetoj misi u Prozorju kod Dugog Sela koju je prošlu nedjelju prenosila Hrvatska televizija izazvala je u javnosti sasvim očekivano veliku buru jer je pater Dominik praktički prekršio znakovitu šutnju Hrvatske biskupske konferencije o ozbiljnoj krizi koja trese državu posljednjih nekoliko godina. Uz to što je ta kriza sadržajno višestruka, ona je i moralna kriza pri čemu svoju odgovornost snosi i Crkva u Hrvata, odnosno kolokvijalno rečeno Kaptol kao simbol te crkve. Treba podsjetiti da je kardinal Josip Bozanić još 1997. godine u Božićnojpropovijedi upozorio na "grijehe struktura", što se naravno odnosilo na odgovornost vlasti za krizu koja je poslije smrti predsjednika Tuđmana čak eskalirala do današnjeg stupnja. Međutim Crkva u Hrvata nakon te upozoravajuće izjave nije otišla korak dalje očito zbog toga što Kaptol ovisi o 300 milijuna kuna godišnje iz Državnog proračuna. S druge strane u postupku beatifikacije blaženoga Alojzija Stepinca Kaptol je praktički izdao "Stepinčevu crkvu" ostajući nijem na agresivnu eskalaciju Srpske pravoslavne crkve koju je tako izravno predstavio svojim intervjuom na Hrvatskoj televiziji novoizabrani patrijarh Porfirije. Kriza je zbog grijeha nečinjena" pogodila i samu Crkvu u Hrvata u kojoj su tek pojedini svećenici spremni stati uz očekivanje vjerskog i šireg puka. Upravo se propovijed patera Dominika Gerbica dogodila u pravom kriznom trenutku. Kriza je naravno prije svega politička jer postojeći ustavni okvir nametnut 2000. godine pod vlašću SDP-a i Ivice Račana jednostavno ne odgovara težnjama hrvatskoga društva i izazovima vremena s kojom je ono suočeno. Najočitiji primjer te krize je grubo krašenje članka 1. Ustava Republike Hrvatske u kojemu jasno stoji da "vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu", te da "narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem". Vlada Andreja Plenkovića pored niza drugih primjera flagrantno je prekršila ovaj uvodni članak Ustava osporavajući narodu da referendumom traži promjenu nakaradnog izbornog zakonodavstva koje omogućava vladajućima nedemokratsko očuvanje vlasti. Dvije ključne rečenice koje je u propovijedi izgovorio pater Dominik imale su upečatljivu političku težinu, pa je bilo za očekivati da će se uzburkati postojeća hrvatska javnost. On je prije svega osvrnuvši se na predstojeće lokalne izbore rekao da je ''da' za HDZ, SDP, Možemo i sve lijeve, ujedno i 'ne' za Hrvatsku", te da su se "neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera (usudili) govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani" te da su svećenici "jedan sabor koji je veći i jači od državnoga". Prisjetio se ne bez razloga i "blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca, koji je dao svoju krv i položio svoj život štiteći svoje stado od komunističke nemani", aludirajući na neokomunističku klimu koja institucionalno vlada u Hrvatskoj. Ovakve izravne ocjene i procjene društvene klime u državi nije se dosad usudio izreći ni jedan katolički svećenik, pa je promptno reagirala Hrvatske televizija izjavom kojom se ogradila od njegove propovijedi, što gledajući čisto pravnički nije bilo u njenoj ovlasti nego u ovlasti Hrvatske biskupske konferencije. Pogotovo to nije bilo u skladu s politikom koju u posljednje vrijeme zastupa HTV, što je najočitije došlo do izražaja intervjuom u središnjem dnevniku što ga je dao novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije kao eksponent četničke velikosrpske politike, ali se u tom slučaju HTV nije ispričao javnosti zbog političkih ocjena što ih je izrekao patrijarh.. Da vodstvo Hrvatske televizije ne odustaje od svoje zapadnobalkanske, da se ne kaže Yutelovske uređivačke politike pokazao je sastanak tzv. Programskog vijeća koji je bio zakazan ranije. Uloga je Programskog vijeća HRT-a da "zastupa i štiti interes javnosti provođenjem nadzora programa i unapređenja radijskog i audiovizualnog programa". Vijeće bira Hrvatski sabor i sastoji se od 11 članova, od kojih dva imenuje HRT-a. Na čelu Programskog vijeća Zdravko Kedžo s diplomom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti koji hrvatskoj politici lifgeruje niz liberalno-ljevičarskih diplomaca. Članovi su Stipe Alfier (HRT), Nikola Baketa, Vlaho Bogišić, Đemal Bratić, Lidija Gašparović, Ivica Lučić, Zorislav Lukić, Robert Markt, Ozana Ramljak i Dean Šoša (HRT). Po sastavu Programsko vijeće nije ništa drugo nego poslušni organ vladajuće stranke odnosno diktatorski rukovođenog premijera Andreja Plenkovića koji u svojoj misiji da promijenio Hrvatsku doveo u središnji televizijski dnevnik "bradatog sveštenika opasnih namjera" patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija. Ako Programsko vijeće "zastupa i štiti interes javnosti provođenjem nadzora programa" trebalo je na toj sjednici koja se samo usput bavila najnovijim slučajevima uzeti u obzir predstavku što ju je uputila skupina intelektualaca, generala i akademika, jer oni ipak predstavljaju određen interes javnosti. U toj predstavci traže se personalne smjene na HTV-u zbog nastupa patrijarha Porfirija, ali i gostovanja Ive Goldštajna u Stankovićevoj emisiji. Programsko vijeće je jednostavno tu predstavku ignoriralo i prihvatilo mišljenje urednika HTV-a Stipe Alfiera kako je u pogledu nastupa patrijarha Porfirija riječ o "prestižnom materijalu!, te da "HRT može biti samo sretna što je imala intervju s Porfirijem".(?!). S ovakvim HRT-om i poslušnim politički instaliranim Programskim vijećem ne treba se čuditi protuhrvatskoj uređivačkoj politici koja je zavladala na javnoj dalekovidnici, pa je tako urednik Renato Kunić najavio na jesen seriju o NDH koju je pripremio već poznati novojugoslavenski "istoričar" Hrvoje Klasić
https://bezcenzure.hr/toptema/homilija-patera-dominika-kao-glas-vapijuceg-u-crkvi-u-hrvata/
PATER GERBIC: DEKLARIRANI KATOLIK NE MOŽE POTPISATI ISTANBULSKU KONVENCIJU
27. travnja 2021.
"Deklarirani katolik ne može potpisati Istanbulsku konvenciju, ne može to odobriti i ne može dignuti ruku za to! Svi koji su tada, zajedno sa SDP-om, glasovali za nju, a smatraju se katolicima, nemaju nikakve veze s katolicizmom", izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, pater Dominik Kristijan Gerbic, dominikanac kojeg su mediji prozvali zbog nedjeljne propovijedi iz Prozorja, kada je tijekom izravnog prijenosa na HRT-u rekao da je "svako naše DA i HDZ-u i SDP-u i Možemo i svim lijevima, NE za Hrvatsku". > Medijska hajka u Srbiji i Hrvatskoj: Evo što je pater Gerbic stvarno rekao na HRT-u > Medijska hajka na p. Gerbica, građani bijesni: 'Zašto se ograđivati od istine?' "Njihove su ideologije lijeve, to se vidi, razvidno je to već dugi niz godina. I nije to sad stvar samo Plenkovića, ta struja u tom pravcu ide već duže vrijeme... Trenutna ideologija koja okuplja oko sebe određeni krug ljudi unutar HDZ-a ne može biti drukčija nego lijevo-liberalna, jer to s kršćanstvom nema nikakve veze! Nema nikakve veze, osim imena! Upravo na primjeru saborskog pljeska SDP-a HDZ-u, prilikom izglasavanja Istanbulske konvencije, vidi se da su njihove ideologije iste", smatra pater Dominik. > HBK pozvao zastupnike u Hrvatskom saboru da glasuju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije > HBK: Ne podržavamo Istanbulsku konvenciju, ona implementira i rodnu ideologiju
O Plenkoviću i slučaju patera Dominika Barača "Živimo u društvu, u kojem se ne smije govoriti o istinama vjere," nastavio je mladi dominikanac, nakon što ga je voditelj pitao je li zloupotrijebio oltar za političko govorništvo, kao što su ga optužili neki mediji: "Mislim da je hrvatski narod više pun k'o šipak svega toga! U propovijedi nisam rekao skoro ništa, što već nije svima poznato, samo što sam to izgovorio javno, pa je dobilo na težini... Svi o onome što sam propovijedao misle slično ili isto." > Plenković unatoč suprotnom stavu HBK o IK tvrdi: 'Na istoj smo strani kao i Crkva' > Što su hrvatski biskupi poručili o udomljavanju i posvojenju djece? Nakon propovijedi sam dobio bezbroj poruka potpore od ljudi koje uopće ne znam, ljudi se potpisuju i zahvaljuju – zahvalio se pater Dominik i otkrio: – Bilo je i nekih ekstremnih poruka tipa "Htio sam se ispisati iz Katoličke crkve, a sad vidim da neću!" Ljudima je zaista dosta ovakvog pristupa stvarnosti u kojoj živimo. U emisiji je uspoređen slučaj patera Dominika Barača, kojeg su zbog doktorata iz boljševizma, komunisti strijeljali nakon II. svjetskog rata, sa slučajem premijera Plenkovića, koji je u svom maturalnom radu veličao Marxa i Kardelja: – Oni su odrastali u nekim određenim lažima i Andrej je bio nečije dijete, netko ga je podučavao, tako ga odgajao... Mora postojati način i nada da čovjek može progledati... Ne radi se ovdje o tome da ja nešto nekome namećem, ali ako vidim da je taj koji živi pored mene – slijep, da je zle nakane, želim mu pomoći da otkrije ljepotu koju ja imam. To je čista ljubav, tu nema zla! Isti je demon i fašizma i komunizma i nacizma – upozorava pater Dominik Gerbic: – Tu nema razlike, u pozadini je demon! > Dr. sc. Peternel: 'Javna televizija se ograđuje od svećenika koji je samo rekao istinu' > Zašto se HRT ograđuje od propovijedi katoličkog svećenika, ali ne i od poglavara SPC-a?
O Titu i ekstremnoj ljevici Pater je prokomentirao i najavu kandidata Možemo Tomislava Tomaševića o mogućem povratku Titova trga u Zagreb, čemu se nije usprotivila niti kandidatkinja Jelena Pavičić Vukičević: – Više i mala djeca znaju da je Tito bio zločinac! Europa se ogradila od totalitarnih režima, između ostalog i komunizma, a kod nas se opet vraća na scenu, što je u najmanju ruku, smiješno. Na pitanje kako komentira Tomaševićevo protivljenje izgradnji katoličke crkve na zagrebačkoj Savici, prije četiri godine, pater Dominik je odgovorio: – On možda nije katolik, pa ima pravo na takve stavove! Blagopokojni Kardinal Kuharić je govorio kako je nama svećenicima bilo lakše u komunizmu, samo iz jednog razloga; tada smo točno znali tko nam je neprijatelj! Sada je to malo teže znati, jer se vuci maskiraju u janjad! O bradatim svećenicima Našalio se na račun onih koji su ga napali zbog spominjanja "bradatih svećenika opasnih namjera": – Za nastup u emisiji sam ostavio bradu, da se vidi kako ja ništa protiv brade nemam! Nije to neprijateljstvo protiv SPC-a, ali pojedine ljude, koji rade krive stvari, treba upozoriti da rade krivu stvar... Treba im napokon otvoreno reći da stanu! Napadi Srpske pravoslavne crkve i beogradskih medija, za patera Dominika bili su posve očekivani, posebno zato što je u nekoliko navrata, tijekom nedjeljne propovijedi, citirao blaženog Alojzija Stepinca: – Zar mi ne smijemo reći, braneći svoje i znajući istinu o onome što mi jesmo, bilo da je to Porfirije ili neki njegov prethodnik, pa čekaj, to nije istina! Desetljećima se proteže gotovo psihotična laž, koja nije vezana samo uz jednog predstavnika SPC-a, nego i njihove nasljednike, bez obzira što oni dobro znaju što je istina i da je istinu nemoguće sakriti. Kada govorimo o Stepincu, o istini govore i izvori koji nisu katolički i koji nisu hrvatski, a kada netko laže o njemu, to nije ljudsko, to je demonsko ponašanje! Rulja koja je razapela Isusa tražila je Barabu, iako je znala da je Baraba razbojnik, a Isusa je proglasila razbojnikom. Nažalost, Porfirije, zajedno sa svojim predstavnicima SPC-a, neprestano bira Barabu, a Isusa razapinje! Stepinac je nevin, on je prolio svoju krv, on je Božji ugodnik. On je s Isusom.
O pravim muževima Citirajući Stepinca, pater Dominik je u Prozorju rekao da "pravi muževi ne padaju na koljena pred lažnim duhom vremena", a u emisiji objasnio: – Stepinac je tipični primjer hrvatskog velikana, jednog muža, muškarca koji nam može biti uzor! Danas je velika kriza, nas muških unutar Katoličke crkve... Kriza je ako ti ne možeš obraniti ono što je tvoje. Ti nisi sposoban svoj dom braniti, nisu svoju obitelj sposoban braniti, svoje svetinje nisi sposoban braniti... Pa kakav si muškarac?! Muški se trebaju muževno postaviti prema svetinjama, jer su to naše istine i mi to živimo, ne živi netko drugi. I ne moraju!
O nebrizi vlasti za Hrvate u BiH Pater Dominik je rodom iz Zenice, gdje danas više nema ni pet tisuća Hrvata i posebno ga muči nebriga vlasti za Hrvate iz BiH: – Mladi odlaze, čak odlaze i oni koji imaju posao, dakle, ne samo iz ekonomskih razloga... Odlaze situirane obitelji, napuštaju naše krajeve jer ih više ne vide kao mjesto gdje bi odgajali svoju djecu. Do toga su dovele političke igre unutar BiH, a u riječima vrhbosanskog kardinala Puljića vidjet ćete i jedno ogorčenje spram hrvatske politike, zbog njezinog odnosa prema hrvatskom narodu u Bosni. U Hercegovini se to ipak malo drukčije osjeti, jer su oni teritorijalno jedna cjelina... O epidemiološkim mjerama za crkve Kritizirao je i epidemiološke mjere, posebno zatvaranje crkvi i ograničavanje broje vjernika koji mogu pristupiti svetim misama: – Naša je uloga dovesti što više ljudi Isusu! Ako se crkve zatvaraju, ako se ograničava broj vjernika na misama, ljudi jednostavno, nakon nekog vremena, vođeni ovim životom kakav je, užurbanim, zaboravljaju na puno toga... Isus je rekao liječite bolesne – podsjetio je pater: – Suvremeni liberalni teolozi bi rekli – da, ali tada Isus nije znao da postoji korona. Možda bi trebalo napraviti nove prijevode Svetog pisma pa tamo gdje Isus kaže "liječite bolesne", ispod staviti notu, "to ne vrijedi za koronu"! Dominika Kristijana Gerbica posebno smeta što na ulazima u crkve zbog zabrana Nacionalnog stožera Civilne zaštite nema svete vode: – To je još jedna od smiješnih postavki unutar Crkve gdje je razvidno da dolazi do sukoba razuma i vjere, a zapravo, cijeli jedan dokument 'Fides et ratio' govori da razum i vjera nisu u sukobu. To su dvije komplementarne stvarnosti koje idu jedna uz drugu. Niti je razum protiv vjere, niti je vjera protiv razuma. Onoga trenutka kada bi vjera bila protiv razuma ili obrnuto, nešto s tom vjerom ili razumom ne bi bilo u redu. Tamo gdje vjera zauzima područje razuma, kreće se u područje spiritizma i nekih čudnih pojava... Gdje razum zauzima područje vjere, vjera postaje činovnička vjera, vjera nekih pravila koja može donositi bilo tko, u bilo koje vrijeme... Kada blagosljivljamo vodu, mi molimo od Boga milost da on u to počelo vode, ulije svoj sveti, jaki blagoslov, da ta ista voda poprimi takvo svojstvo da postane zakoniti neprijatelj i da odgoni đavle i bolesti. I sada će ta ista voda, u jednom trenutku odgoniti đavle i bolesti, a u drugom trenutku biti prijenosnik bolesti?! To mi radimo sebi sami... Po mojoj vjeri, ako je blagoslovljena, Bog čini ono što želi s tom vodom. S druge strane, to su neki naši unutrašnji problem, koje je korona kriza pokazala da postoje, a nismo ih bili svjesni, dok nismo došli u stanje krize. "Živimo u vremenu velikoga straha, neprestanog straha," napomenuo je na kraju Bujice pater Dominik Kristijan Gerbic: "Stalno smo bombardirani informacijama da ne smijemo ovo ili ono... Činjenica je da običan čovjek živi u strahu i da se ljudi boje. Nama to ne treba, Isus je onaj koji oslobađa! Na koncu, došao je da nas oslobodi. Ako imamo vjeru u Njega, ako Bog postoji, zašto bi onda imali taj strah?!"
Cijelu emisiju pogledajte na poveznici: https://narod.hr/kultura/pater-gerbic-deklarirani-katolik-ne-moze-potpisati-istanbulsku-konvenciju
PLEMENITI KLASIĆ OD OGROMNE POSUDE
Već sam vam proslijedio tekst s portala hrvatsko nebo: ZAPOSLENIKE HRT-A PREDSTAVLJA MENTALNI STALJINIST STIPE ALFIER Sada je objavljen i na dragovoljac.com: Alfier se ponosi intervjuom sa srbijanskim patrijarhom Porfirijem, kočničarem kanonizacije bl. Alojzija Stepinca i „patrijarhom Srba, Hrvata i Slovenaca", pa mu ništa ne znači pismo o tome koje je potpisalo oko 3,000 naših ljudi. On se pita kada će napokon na HRT-u biti prikazana serija o NDH-u povjesničara Hrvoje Klasića. Zapravo, taj tekst sam vam poslao u tekstu HRT POTVRDILA SVOJ NAZIVPORFIRIJEVA DALEKOVIDNICA. Odmah se javio don Kaćunko i predložio da umjesto HRT koristimo PDF. Što bi sad to bilo? Jednostavno: PORFIRIJEVA DALEKO VIDNICA! A na takvoj televiziji sigurno je da se Alfier s pravom to pita o seriji 'istoričarsa' Klasića. To nam je pokazao najnoviji broj Hrvatskog tjednika (29. travnja 2021.): FAH IDIOT TJEDNA HRVOJE KLASIĆ, povjesničar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o zadnjim danima logora Jasenovac: Maks Luburić dolazi u Jasenovac i daje naredbu da se napušta Jasenovac i da se obračuna s preostalim zatvorenicima. U tjednima, mjesecima prije krenulo je spaljivanje i uništavanje dokaza, prije svega tijela ljudi koji su ubijani. Tijela se otkapaju i najvećim dijelom se spaljuju na otvorenim lomačama, rade se ogromne posude na koje se tijela stavljaju, naftom polijevaju i tako uništavaju, ali kreće i ubijanje ostalih i bacanje u Savu HT: Heureka! Goli Arhimed je nakon kupanja trčao kroz Sirakuzu vičući da je otkrio zakon, kasnije nazvan po njemu, a ovaj sa svojim Heureka možda dobije Nobelovu nagradu za kemiju jer se dosad vjerovalo da kosti jednog tijela ne mogu izgorjeti ni na 1000 stupnjeva u krematoriju za tri sata, pa se dodatno melju kako bi sve postalo pepeo u urni. Goldstein je malo manje glup pa je smislio drobilicu kostiju, ali je onda odustao od nje, a Jakovina još manje pa se bar čuva ekstremnih nebuloza.' Da, profesori na Filozofskom fakultetu se natječu u disciplini tko će dati gluplji komentar. Tako smo poslije IVA DROBILICE dobili i PLEMENITOG KLASIĆA OD OGROMNE POSUDE. Slično kao što se danas u Četničkoj koaliciji koja vlada u RH predsjednici Vlade i Države natječu napadajući znamenje HOS-a za poziciju prvog sluge najvažnijeg u toj koaliciji Milorada Pupovca. (Danas je već jasnije i zašto ju je tako Plenković nazvao u Hrvatskom saboru kada znamo da su hrvatsko-srpska i trgovačka koalicija antisemitski nazivi kako mu je to objasnio Pupovac: KARAMARKO: DEGUTANTNO JE KAKO PUPOVAC U ZLONAMJERNU TIPIZACIJU ŽIDOVSKIH LJUDI POKUŠAVA UBACITI I SRBE Zato i ne čudi kad Ivica Marijačić u istom broji Hrvatskog tjednika piše: Tragično je što su i predsjednik države Zoran Milanović i predsjednik Vlade prihvatili i u svoju retoriku uključili zastrašujuću sintagmu „narodi žrtava" koju je prije nekoliko godina podvalio velikosrpski šovinist Milorad Pupovac. Hrvatska bježi od jasenovačke istine i svih ostalih istina u vlastitoj povijesti. Ili je jednostavno na djelu modificiranje jedne moje stare pitalice u: Kad gazda bira glavnog slugu uvijek izabere boljeg slugu. A kada već spominjemo Radni logor Jasenovac spomenimo i tekst: MJESTO I ULOGA JASENOVCA U ANTIHRVATSKOJ POLITICI I PROPAGANDI Propovijed patera Dominika Gerbica i Peticiju PDF-u, tj. HRT-u spominje i hrvatski književnik Javor Novak u tekstu TUGALJIVE AKTUALIJE: Svjetlo okrepljuje No ne bu Hrvatska propala dok je blistava i rodoljubna uma. Tako nas je poveselio velečasni Stipe Ljubas iz Trilja, dekan Cetinskog dekanata, a pogotovo pater Dominik Gerbic, župnik župe Svetog Augustina Kažotića u Zagrebu na Peščenici. Misa je održana u Prozorju kraj Dugog sela. Ne znam gdje to piše da župnici ne bi smjeli imati svoje političko mišljenje? Gdje piše da ne smiju biti cjelovito hrvatsko biće? Da župnici ne smiju biti rodoljubi. Gdje to piše da ne bi trebali skrbiti o ukupnosti hrvatskoga života a izbori su važan segment istoga. Kako brinuti o duhu pastve a odbacivati tako krupnu sastavnicu kao što je političko određenje ljudi? Dok ljevičarski manijaci idu tako daleko da ama baš svaki dan besramno recikliraju privilegiranog Tomaševića, neki čak idu tako daleko da se zalažu (kao tobože najnormalnije) da ni kolumnisti ne smiju izražavati stajališta za koga će glasovati. Kolumnisti ne smiju utjecati, ali svi drugi, kvazi neovisni mediji, trebaju i smiju! Iz dana u dan. A Tomašević je već izabran, što će nam uopće izbori? Osion i jednouman HRT HRT se naravno sramotno ogradio, ništa protiv Tomaševića, nismo ni očekivali drugačije. HRT se liže s Porfirijem, prema tome, ovo svehrvatsko, smrdi. A dominikanac, pater Dominik zbori: "Tu je puno segmenata krize. Svjesni ste toga: od tužilaštva, od toga da mladi odlaze, od ekonomije, od obezvrjeđivanja ili odbacivanja i branitelja i Domovinskoga rata... Toliko je zločinaca još uvijek među nama, a nisu procesuirani. I onda u jednom trenutku nađu se još i neki tamo bradati, nazovimo ih sveštenicima, opasnih namjera govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su velikani. (...) Svako naše 'DA'...reći ću to... i za HDZ, i SDP, i za Možemo i svim lijevima, je 'NE' za Hrvatsku!" - ustvrdio je pater Dominik. "I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći iz tog simulakruma..." naveo je Gerbic te istakao blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca "koji je dao svoju krv i položio svoj život štiteći svoje stado od komunističke nemani". Ponovio je i ove njegove riječi: "Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena". Žao mi je što je HRT-ov novinar, voditelj prijenosa, ostao brižljivo anoniman a koji se tako sluganski požurio (u suglasju sa šefićima kuće) ograditi se od ovih prosvjetljujućih riječi patera Gerbica. Tako ne znamo tko je konkretno od urednika, da li Baran, Dagelić, Dukarić – Stubičar ili Jančić izgovorio tu sramotu. Jer, HRT se nikada nije ogradio od optužaba notornoga Porfirija i to unatoč tome što je više od dvije tisuće ljudi potpisalo zahtjev za smjenom tih i takvih koji na HRT-u konstantno provode protuhrvatsku, anarodnu politiku. Hrvatska radiotelevizija, tako nije hrvatska već je hrvatsko-srbska, skrojena prema Izbaviteljevu i Pupovčevu šinjelu. https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j-novak/36645-j-novak-tugaljive-aktualije.html http://dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/26008-j-novak-tugaljive-aktualije Da, jeste li potpisali Peticiju? PHB – POTICAJNA SKUPINA: PROTIV POLITIČKO-IDEOLOŠKOG I MEDIJSKOG SRPSKO-HRVATSKOG JEDNOUMLJA! A puno se pitanja iz dana u dan upućuje Crkvi u Hrvata. Poslije hrvatskog književnika Zdravka Gavrana imamo i nove: LILI BENČIK: OTVORENO PISMO HRVATSKIM BISKUPIMA PUTEM HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE O ODNOSU KATOLIČKE CRKVE PREMA HRVATSKOM NARODU LILI BENČIK: LIJEPO JE BITI HRVAT, LJUBITI BOGA, BLIŽNJEGA SVOGA! TU ŽIVJETI, TU I UMRIJETI! LILI BENČIK: KATOLIČKA CRKVA U HRVATSKOJ NAPUSTILA HRVATSKI narod BUDITE „SVEĆENICI IZ NARODA, A NE DRŽAVNI KLERICI"! https://hrvatskonebo.org/2021/04/29/budite-svecenici-iz-naroda-a-ne-drzavni-klerici/ Hoće li odgovoriti, ili će uskoro i povijest Crkve u Hrvata pisati drobilice i plemeniti od ogromne posude?
Josip Pečarić
http://dragovoljac.com/index.php/razno/26040-plemeniti-klasic-od-ogromne-posude https://bezcenzure.hr/vlad/plemeniti-klasic-od-ogromne-posude/
POGLAVAR SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE NASTAVLJA NAPADATI BL. STEPINCA 4. svibnja 2021.
Novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije Perić dao je intervju za beogradskeNovosti u kojem je govorio o logoru Jasenovac i kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca. Patrijarhovi stavovi o tim pitanjima uvelike su na generalnoj liniji koju zastupa SPC. Na pitanje novinara beogradskog lista o poboljšanju odnosa između SPC-a i Vatikana, Porfirije, koji je obnašao dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, pozvao se na susrete s papom Franjom i ustvrdio kako se s papom susreo već tri puta. Pozivajući se na susret, ustvrdio je kako bl. Stepinac nije direktno i neposredno umješan u zlodjela, a potom izrazio dvojbu i ponovio komunističku izmišljotinu o njegovoj suradnji s ustaškim režimom. "Naravno, daleko sam od toga da povjerujem da je on bio direktno i neposredno umješan u bilo koju vrstu zlodjela. Međutim, moram reći da, ne samo kao episkop, svećenik, kršćanin, nego prije svega kao bilo koji običan čovjek, ne mogu da sakrijem da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problem s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima. Žao mi je ako to nekog uznemirava, ali obaveza mi je da budem iskren. U isto vrijeme, potpuno sam svjestan da užasne okolnosti u kojima je živio, za njega nisu bile nimalo jednostavne. Što se, pak, dosadašnjih stavova naše Crkve, kao i zaključaka Komisije ustanovljene za istraživanje ovog važnog i delikatnog pitanja tiče, oni su jasni, neizmijenjeni i javnosti poznati.", kazao je Porfirije ne navodeći kako je Stepinac sustavno radio na spašavanju Židova i Srba tijekom Drugog svjetskog rata. > Tko je zagrebački mitropolit Porfirije – novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve? > Porfirije o bl. Stepincu: 'Imam njegova pisma, tu se mogu naći duboko problematične stvari' Navedeno je i kako je proces kanonizacije kardinala Stepinca zaustavio papa Franjo, a o susretima sa Svetim Ocem kaže: "Svaki naš susret, kao i naša komunikacija u cjelini, zasnovani su na duhu Kristovog evanđelja, u duhu razumijevanja i međusobnog poštovanja. U svetu u kojem živimo, za koji smo i jedni i drugi odgovorni, suočeni istovremeno s problemima suvremenog doba, dijalog, štoviše i suradnja su nužni objema stranama. Činjenica je da su kršćani upućeni jedni na druge i da zajedno moramo odgovoriti na izazove od suštinske važnosti za svet. Uostalom, apostol Pavle nas opominje da nitko ne može reći da mu drugi nije potreban." O Jasenovcu Na pitanje novinara je li "sazrelo vrijeme da srpski narod u punoj mjeri spozna razmjere stradanja u Jasenovcu i drugim logorima smrti i konačno svenarodno počne da njeguje uspomenu na stradale", Porfirije kaže: "Prve liturgije su služene u katakombama, na grobovima mučenika za veru Kristovu.(...) A to isto činimo i u veliko mučeničkom Jasenovcu. To što se u Jasenovcu nalazi pravoslavni hram Božji, što je vladika Jovan osnovao manastir na tom mjestu, pravi je, i po mome mišljenju, jedini način na koji Crkva njeguje uspomenu na stradale. Sabiranjem u Jasenovcu i na drugim sličnim mjestima, molitvom, služenjem liturgije, sticanjem blagodati Duha Svetoga, mi preobražavamo sebe. A preobraženi i oblagodaćeni čovek nikada neće nečije potomstvo, nečiju djecu, kriviti za ono što su činili roditelji. (...) Međutim, ni ono što čine povjesničari- proširivanje i utemeljeno ispitivanje znanja o zlu demonskih razmjera koje je pretrpio naš narod u NDH u Drugom svjetskom ratu – što Crkva, naravno, podstiče, a što posle formira prosvjetu i školstvo, ne treba da služi zlopamćenju, nego da bude opomena svima da se nikada i nigdje ne ponovi. (...) Naše kolektivno sjećanje treba da se rukovodi mišlju blaženopočivšeg patrijarha Germana da ćemo oprostiti, ali nećemo i ne smijemo zaboraviti.", naveo je Porfirije. Podsjetimo, prije nešto više od mjesec dana, na Josipovo, 19. ožujka 2021. u Dnevniku HTV, u najgledanijem terminu na 333. obljetnicu odluke hrvatskoga Sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, HRT je odlučio objaviti kontroverzni razgovor s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve. Pri tome je poglavar SPC-a, patrijarh Porfirije izrekao nekoliko duboko problematičnih tvrdnji, ali i iskoristio priliku za napad na bl. Alojzija Stepinca pa su pretplatnici javne televizije ponovno gledali kako se o bl. Stepincu laže u programu koji plaćaju. Upitan o patrijarhu Irineju i njegovim stajalištima oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, kojeg je opisao kao "ustaškog vikara", Porfirije je rekao da je Irinej samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca te da je potom formirana komisija, ne samo kao izraz odluke pape Franje, nego kao produkt dogovora između Irineja i pape Franje. Ustvrdio je kako u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su "duboko problematična". Premda se radi o pismima o kojima je hrvatska javnost upoznata još od vremena rada mješovite katoličko-pravoslavne komisije, pa i ranije prilikom beatifikacije Alojzija Stepinca od strane pape Ivana Pavla II., novoustoličeni patrijarh SPC-a Porfirije, koji do nedavno živio u Zagrebu, pokušao je senzacionalistički objaviti da se radi o nečemu novom i nepoznatom. "To ne znači da on nije živio u teškom vremenu i da se može sagledavati u crno-bijeloj tehnici, ali bilo kako bilo, rad te komisije je bio veoma plodotvoran. Mi smo razgovarali o nekoj temi u ovom trenutku koja je važna za Katoličku crkvu, a koja je problem za nas, vrlo otvoreno, vrlo bratski, bez povišenih tonova, i imam dojam da je svatko bolje upoznao razloge one druge strane", rekao je nedavno Porfirije. Zbog spornog intervjua pokrenuta je i peticija za kadrovskim smjenama na HRT-u koja se i dalje može potpisati na sljedećoj poveznici. Nositelji Građanske (državljanske) inicijative za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u, general bojnik u miru Ivan Tolj, general bojnik u miru Ivan Kapular, admiral u miruDavor Domazet Lošo, pričuvni general Andrija Hebrang, povjesničar Slobodan Prosperov Novak, akademik Josip Pečarić i književnik Zdravko Gavran slali su Nadzornom odboru, Programskom vijeću i povjereniku za korisnike HRT-a pritužbu i zahtjev koji je HRT ignorirao. "Dakle, novinara Dragana Nikolića zaputili su u Beograd da napravi ekskluzivni razgovor s čovjekom, koji nam je, iskoristivši takav poklon HRT-a, između ostaloga, u 'šali' priopćio 'ambiciju' da bude ne samo srpski patrijarh, već i patrijarh Srba, Hrvata i Slovenaca! U svakoj šali, kako se kaže, pola je istine, pa ako je tome tako, ako je i od Porfirija Perića, previše je i šale i njegove istine! Bilo bi lijepo da se šali u okvirima i granicama Republike Srbije, a da ostalo prepusti hrvatskim i slovenskim vicmaherima! I Slovenci, a pogotovo mi Hrvati imamo i previše svojih šaljivdžija, koji se šale i igraju s teško stečenom slobodom i državnom samostalnošću. (...)HRT je javna televizija, pa u tom smislu ona je od državnoga i nacionalnoga značenja i uređivačke pogreške i propusti, koji ulaze u sferu nacionalnoga dostojanstva, pa i u određenom smislu nacionalne sigurnosti, ne mogu i ne smiju prolaziti ispod radara Hrvatskoga sabora, pa i izvršne vlasti, koja je dužna sprječavati ovakve pojave, pazeći pri tome da se ne narušava sve ono što se podrazumijeva pod slobodom medija", naveli su u priopćenju objavljenom 21. ožujka postavljajući pitanje zašto novinar HRT-a nije pitao Porfirija hoće li se kao patrijarh zauzeti da se prestane s velikosrpskim lažima i pretjerivanjima kojima se blati i tereti hrvatski narod.
https://narod.hr/kultura/poglavar-srpske-pravoslavne-crkve-nastavlja-napadati-bl-stepinca
NA USKRS UHIĆEN DR. SLOBODAN PROSPEROV NOVAK 19. travnja 2022. Sveučilišni profesor, ugledni
intelektualac s domaćim i međunarodnim ugledom, autor s više od 90 jedinica u
Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Dr. Slobodan Prosperov Novak
(1951.), na Uskrs je u Zagrebu uhićen. U nedjelju U dobi od 71-ne godine bačen je u zatvor s čučavcem iznad kojeg je pipa s pitkom vodom, oduzete su mu naočale jake dioptrije, mobitel i vezice na cipelama. Iako duže boluje od najteže bolesti i s vidljivom pomoćnom vanjskom posudom k tome i sa dva stenta, noć je probdio s nekoliko pijančina i kriminalaca. Čuvari su mu čak odbili donijeti njegove osnovne lijekove. Osim što je vrlo ponižavajuće bez naočala obavljati higijenu nad čučavcem, oduzeti čovjeku naočale jake dioptrije (da se njima ne bi ubio!) znači izazvati mu jaku glavobolju jer oči se ne mogu prilagoditi na tu veliku, naglu promjenu. Policija mu je zatim pretresla automobil i stan tražeći nepostojeći pištolj. Kako krvoločno oružje nije pronađeno, ujutro su ga prebacili u samicu. Tamo je profesor zatražio pomoć odvjetnika Jurice Šarića jer mu je pristupio jedan jako fin gospodin. Šef policije Maksimir Žmak ispričao mu se (pred svjedokom-odvjetnikom) zbog te pogrješke!!! Javor Novak https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/30385-na-uskrs-uhicen-dr-slobodan-prosperov-novak
GOVOR NA PREDSTAVLJANJU KNJIGA REVIZIONISTI U HRVATSKOJ
Zahvaljujem vam se svima što ste došli na današnje predstavljanje knjiga: J. Pečarić, Revizionisti u HAZU, Zagreb, 2020,. J. Pečarić, Slobodan Lang / Pešorda o Langu, Zagreb, 2020. S. Mijović Kočan, J. Pečarić, Roman Leljak, Zagreb, 2021. Posebno se zahvaljujem domaćinu don Lazaru Čibariću i ostalim sudionicima u predstavljanju. To su: Ante Nadomir Tadić Šutra, književnik iz Knina; Roko Antić,donačelnik Općine Kistanje iz reda pripadnika hrvatskog naroda i dr. sc. Josip Stjepandić, Predsjednik HAZUDD-a. Predstavljanje je, zapravo, poslije Dana pobjede pa je svojevrsni doprinos proslavi veličanstvene „Oluje". Izuzetno sam ponosan što je ovogodišnja proslava te velike hrvatske pobjede bila u znaku hrvatske pobjednice na Olimpijskim igrama Mateje Jelić ali i jednog mog Hrvata iz Boke kotorske. Radi se o predsjedniku Hrvatske građanske inicijative u Crnoj Gori Adrianu Vuksanoviću. On je odgovorio predsjedniku crnogorske skupštine Aleksi Bečiću koji je u četvrtak objavio da se "više nikad ne ponovi Oluja": - Imamo potrebu Vas osloboditi svake vrste bojazni. Budite mirni. Sigurno se više nikad neće ponoviti vojno-redarstvena, osloboditeljska akcija Oluja, jer više neće nikome pasti na pamet da osvaja hrvatske teritorije, da četiri godine vrši progon stanovništva, da bezdušno bombardira gradove diljem Republike Hrvatske, kao i njezin glavni grad. Tako govori moj Bokelj za razliku od Predsjednika Vlade koji se u govoru u Kninu ne usudi ni reći tko je pokrenuo fašističku agresiju na njegovu – ako smijem tako reći - državu. Govor je bio pun isprika prema hrvatskim Srbima, iako su oni kao pobunjenici većim dijelom sudjelovali u planiranoj agresiji protiv hrvatske države. S druge strane Vuksanovićev duhovit odgovor me podsjeća na moj prijedlog koji sam dva puta slao Hrvatskom saboru. Naime predlagao sam da se 5. kolovoza obilježava i kao Dan žalosti zbog pravljenja zečeva od Srba, po onoj poznatoj Miloševićevoj tvrdnji da su njegovi „hrabri" vojnici bježali kao zečevi. I dok sam se ja rugao „hrabrim" srpskim ratnicima, čini se da je Plenković istinski pogođen tim hrvatskim genocidom pravljena zečeva od Srba. Zato im se valjda i ispričava. S takvim Predsjednikom Vlade što drugo očekivati nego ono što se dogodilo: Uslijedile su prijetnje: Sve Hrvate iz tadašnje Jugoslavije trebalo je pobiti i protjerati, glasila je poruka upućena Adrianu Vuksanoviću. Ali i ona posebno znakovita: 'Ne gine ti ražanj'. Prijetnje je osudio ministar Gordan Grlić Radman: – Premda su malobrojni, kulturna baština je od golemog značenja za našu nacionalnu baštinu. Stoga očekujemo da se ovakvi ispadi prema hrvatskim političkim predstavnicima sankcioniraju kao govor mržnje, poglavito u kontekstu crnogorskog puta prema EU. Dok su Mateji prijetili smrću, mom Bokelju su pokazali koliko ih je pogodila njegova poruga pa su mu zaprijetili svojim omiljenim načinom pogubljenja – ražnjom.
Zato ne čudi što i Zvonimir Hodak u svom današnjem komentaru kaže kako poruka Adrijanu Vuksanoviću djeluje kao da je zaostala iz davnih vremena tamo negdje 27. srpnja 1941. iz "herojskog" Srba. Tada su Hrvate pozdravljali s "Ne gine ti ražanj". Usput napominjem, Crna Gora prvi put nakon šesnaest godina nije poslala vojnog izaslanika na proslavu Oluje. Međutim, moram vas upozoriti da smo 27. 7. ove godine nas dva akademika Ivan Aralica i ja, sisački biskup Vlado Košić i general HV Ivan Tolj poslali otvoreno pismo Predsjednicima Države, Sabora i Vlade tražeći da se zabrani veličanje srpskih zločinau RH. Spomenuli smo i ubojstva dva katolička svećenika. Međutim s obzirom na prijetnje Adrijanu Vuksanoviću i Hodakov komentar spomenimo kako je stradao Juraj Gospodnetić. Kao župnik Bosanskog Grahova zvjerski od četnika mučen. Uhvatili su ga, vodili su ga po Grahovu kao medvjeda, jezivo su ga izmasakrirali, na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli 27. srpnja 1941. godine. Grob mu se ne zna. O tome je pisao i vrhbosanski nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić. Ne dvojim da je reagiranje ministra Grlić Radmana iskreno. Ali ne vjerujem da je tako i kod hrvatske vlasti jer na naše pismo uopće nismo dobili nikakav odgovor. Napominjem da je potpisnik Pisma i general Ivan Tolj koji je bio glasnogovornik tijekom operacije „Oluja". A „Oluja" je proslavljena i tako što je naš general dobio najveću pjesničku nagradu Dobrojutro more. O tome više možete vidjeti u članku:Hrvatski književnik i general Ivan Tolj laureat pjesničkih susreta
Ne smiju odgovoriti ni glasnogovorniku „Oluje", ni HRVATSKOM biskupu, ni dvojici akademika jer je glavni u veličanju zvjerskih pokolja Hrvata njihov suradnik, možemo slobodno reći nadređeni Milorad Pupovac. Zato njihov zadatak nije to već kako osuditi pozdrav koji su koristili branitelji u Domovinskom ratu. Tako Ministar policije tvrdi da je pozdrav zabranjen. Naravno tu se uvije spominje čuvena Plenkovićeva komisija za zabranu ZDS u kojoj je bio i povjesničar koji je poznat po izmišljanju i falsificiranju. Činjenica da Ivo Goldstein zbog toga nije prošao u HAZU u vrijeme kada mu je otac bio posebni savjetni Predsjednika Vlade RH je bila dobra preporuka današnjim vlastima da ga uzmu za člana Komisije koja je trebala afirmirati komunističke simbole a zabraniti one kojima je stvorena današnja država. Zato o ZDS govori i Plenković:
A poznata kolumnistima Višnja Starešina piše o Srpskom svetu, koji spominje i Adrijan Vuksanović, u hrvatskim institucijama: Zato je danas jedna od knjiga koju predstavljamo i knjiga o Slobodanu Langu koji je bio istaknuti branitelj Marka Perkovića Thompsonsa kojega stalno napadaju borci za Srpski svet u RH. Za one koji ne znaju revizionisti u HAZU smo veliki HRVATSKI predsjednik akademik Franjo Tuđman i ja. Tuđman je stradao zato što je ukazao na laži oko Radnog logora Jasenovac, a ja sam ga branio knjigom SRPSKI MIT O JASENOVCU iz 1998. godine. Danas predstavljamo i knjigu o Romanu Leljaku koji je također jedan od najzaslužnijih za raskrinkavanje Jasenovačke laži. Nedavno je hrvatskoj sluganskoj vlasti zadan veliki udarac jer su dva hrvatska znanstvenika prof. dr. sc. Neven Elezović i dr. sc. Nikola Banić u uglednom svjetskom Q1 znanstvenom časopisu objavili rad u kojem su dali znanstvenu medodu kojom su pokazali da je službena brojka žrtava Jasenovca LAŽNA BROJKA. Autori su se u tom članku zahvalili današnjem predstavljaču dr. sc. Josipu Stjepandiću i meni. O tom izuzetnom otkriću smo vlast u RH obavijestili prof. emeritus dr. sc. Matko Marušić i ja. Naravno nismo dobili nikakav odgovor osim što vlast i dalje daje ogromna sredstva da LAŽ koja odgovara Srpskom svetu i dalje bude službena činjenica priznata u RH. Tako gazde žele, zar ne? Veliku pomoć imaju od samih Srba koji i dalje inzistiraju na smiješnoj brojci od 700,000 žrtava mada je ili upravo zato što je po službenom popisu ukupan broj svih žrtava u Jugoslaviji bio manji. Tako hrvatske sluge mogu nametnuti kao službenu brojku 'samo' 70,000 za koju Joško Čelan u najnovijem 'Hrvatskom tjedniku' u tekstu GENOCIDNI VALERIJANOV (SPC-OV) MEMORANDUM I DANAS ŽARI I PALI NA DNEVNIKU HTV-A kaže da je ja nazivam 'Goldsteinovim brojem'. Zapravo moj naziv je 'Velikosrpska brojka Golsteinovih i Draže Mihailovića'. Moram naglasiti i zasluge nedavno preminulog prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana koji je govorio na predstavljanju moje knjige Brani li Goldstein NDH? još 2002. godine. Govorio je o tzv. „legalistima" i „revizionistima" i bio žestoko napadnut. Kako je taj govor objavio Glas Koncila, a on ga je uvrstio u svoju knjigu koja je bila literatura na postdiplomskim studijima ne dvojim da je to bio jedan od velikih razloga zašto nikada nije bio izabran za profesora emeritusa na Zagrebačkom sveučilištu. Njegova podjela na „legaliste" i „revizioniste" danas je podjela na neznalice ili fah idiote („legalisti") i znalce („revizionisti"). Prigodom objavljivanja moje nedavne knjige posvećene gđi Ankici Tuđman upozorio sam i na njen i Mirov doprinos mom radu o Srpskom mitu o Jasenovcu jer sam zahvaljujući njima pisao i o doprinosu hrvatskih komunista tom mitu – toj velikoj laži! Spomenut ću i niz naših pisama o „Porfirijevoj televiziji" koje su inicirali general Ivan Tolj, general Ivan Kapular, admiral Davor Domazet Lošo, prof. dr. sc. Andrija Hebrang, pričuvni general, prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak, akademik Ivan Aralica, književnik Zdravko Gavran i ja u kojima smo protestirali zbog potpore politici Srpskog sveta na HRT-u. Jedan od primjera je upravo bio i nastup Iva Goldsteina. Naravno nismo dobili nikakav odgovor iako je naš zahtjev potpisali oko 3000 Hrvata. Svaka vlast bi se sramila Plenkovićeve komisije u kojoj je jedan Ivo Drobilica (nazvan po najčuvenijoj njegovoj povjesnoj laži), a hrvatskoj vlasti je problem HOS jer su branili i obranili Hrvatsku. Mora im biti važno imati ljude koji će koristiti svjesno ili nesvjesno laži jer je pozdrav doista Pavelićev nastao kao odgovor srpskom fašizmu u Prvoj Jugoslaviji, ali je Pavelić tada bio na čelu i ustaša i domobrana, pa je pozdrav iz tog vremena poznat kao DOMOBRANSKI pozdrav, a i u NDH su ga ustaše koristile samo godinu dana. Zato i spominjem i doista hrvatske povjesničare koji su nasjeli na priču o ustaškom pozdravu jer to u velikosrpskom Memorandumu SANU 2. koristi da se umjesto Domovinskog rata i fašističkoj agresiji na Hrvatsku govori o lažima o NDH. Naime, ne treba biti previše inteligentan i shvatiti poruku iz činjenice da je Tito među DESET najvećih svjetskih zločinaca, Milošević je TRIDESETI, a Pavelića nema na tim popisima napravljenim van RH. Meni je smiješno vidjeti kad čak i znanstvenici misle da je pozdrav koji se prije rata nazivao domobranskim pozdravom u državi u kojoj je Pavelić postao Poglavnik to bude ustaški pozdrav, a svjesni su činjenice da su ga koristili svi, a ustaše samo godinu dana. Drugim riječima misle da Paveliću nije cilj bila država nego su važnije ustaše. Zato se uvijek trebamo sjetiti velikog kineskog ratnika i filozofa koji je tvrdio da je najbolje pobijediti neprijatelja koristeći najogavnije ljude u zemlji s kojom ratujete. Dodao bih: Dobro dođe i pomoć onih manje inteligentnih. Vratimo se Goldsteinu. U Uvodu knjige o revizionistima u HAZU spominjem meni dragu konstataciju Iva Drobilice iz Globusa, 20. rujna 2002..: Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, takođerčlan HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić. Činjenica je da oni napadaju NDH jer su laži o njoj duboko ukorijenjene u Hrvatskoj i jer su toliko puta izrečene da su po onom Goebbelsovom postale istinom. Srbi u Crnoj Gori su me još više nahvalili. Kada je moja sestra na Dan pobjede u Kotoru izvjesila hrvatsku i crnogorsku zastavu njihov portal je pisao kako je to učinila sestra dr. Josipa Pečarića čije su šovinističke publikacije nadahnjivale i samog Franja Tuđmana, javno se uključila u proslavu zločinačke akcije hrvatske vojske i NATO – „Oluja". Vjerovali ili ne: MOJE PUBLIKACIJE SU NADAHNJIVALE I SAMOG FRANJU TUĐMANA. Veću pohvalu ne mogu doživjeti, zar ne? Naravno u članku SESTRA ISTAKNUTOG LJUBITELJA USTAŠTVA JOSIPA PEČARIĆA ZAVIJORILA ŠAHOVNICU U KOTORU NA DAN... spominje se i Marko Perković Thompson i Miroslav Tuđman. Međutim, kada je slijedeće godine to ponovila na youtubeu se može naći prilog: SKANDAL U KOTORU: Istaknuta hrvatska zastava. U prilogu se više ne spominje moja ustašoidnost već im je – vjerovali ili ne - fašist Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, a spominje se i Thompsonova pjesma na crnogorski blagdan Dan pobjede. https://www.youtube.com/watch?v=bRbmJwNlkRA Ove godine vjerojatno i neće reagirati. Ipak ono kako im se narugao Adrijan Vuksanović mnogo više boli. Takvo reagiranje jednog Hrvata u Crnoj Gori pokazuje da im ni vlast u Hrvatskoj koliko god slušali Pupovca - odnosno Vučića preko njega, neće pomoći u ostvarivanju politike Srpskog sveta. HVALA! Josip Pečarić
IVO RENDIĆ - MIOČEVIĆ: JE LI DANAŠNJA HRVATSKA POSTUSTAŠKA ILI POSTKOMUNISTIČKA ZEMLJA? 23.10.2017. Zar su zaista ustaše sveprisutni u današnjoj Hrvatskoj? Fantomsku ustašizaciju Hrvatske konstruiraju slijednici komunizma i mnoge lijeve udruge te velikosrbi u Beogradu čije lažne optužbe podržavaju u Hrvatskoj njihovi uhodani kanali. O čemu se zapravo radi? 1. Postoji li zaista ustašizacija Hrvatske Oni koji optužuju Hrvatsku za ustašizaciju zapravo traže žrtvenoga jarca kako bi prikrili svoje grijehe. U prvome redu bukača o ustašizaciji Hrvatske su slijednici komunizma koji su se tobože preobrazili u liberale ili su se sa svojim političko-ekonomskim mirazom prebacili u druge stranke kontaminiravši hrvatsko postkomunističko društvo. Izbjegavši lustraciju oni i njihovi slijednici zadržali su vodeće pozicije u društvu (udbaši, „kulturnjaci", sveučilišni profesori, službenici i dr.). Upravo je lustracija preduvjet ozdravljenja hrvatskoga društva jer bi se na sve moguće načine oslobodile i demokratizirale državne institucije i spriječila bi se korupcija koju su postkomunisti prenijeli iz staroga sustava. Uostalom, današnji tajkuni nastali su tako što su u dogovoru sa službama bivše Jugoslavije i Partijom pljačkali hrvatske tvrtke, novac izvlačili van i poslije ga „investirali" u privatizaciji (Rado Pezdir, 2016). Arhivi se otvaraju pa je panika u SDP, ali i u drugim strankama očita jer se istina otkriva. Postkomunisti nisu uspjeli spriječiti izručenje Njemačkoj osumnjičene za organiziranje ubojstva Stjepana Đurekovića (Lex Perković), a presuda njemačkoga suda dvojici udbaša, makar nepravomoćna, uzbudila je postkomuniste jer je to presuda Titu, zločinačkoj Partiji i zločinačkoj Udbi. U takvoj atmosferi panike valja svu krivicu prebaciti na ustašku guju i zavarati ljude koji se još uvijek s nostalgijom sjećaju Titovoga doba. No postoji velika poteškoća. Guja je u komunističkom hudojamskom zločinu zgažena 1945., te danas nema ustaške stranke u Saboru. Nema ni novoga Poglavnika ni ustaških načela. Konačno, nema ni rata i potrebnih saveznika koji bi omogućili nastanak NDH. U Europi jača desnica na izborima (Francuska, Njemačka, Austrija i dr.), a u Hrvatskoj ekstremne desnice nema u Saboru. Nema znanstvenih istraživanja koja bi dokazala ustašizaciju Hrvatske. Ustašizacija se provodi simbolički. Zbog velikoga nezadovoljstva naroda istaknut će se poneki ustaški simbol ili uzviknuti „Za dom spremni". Postkomunistima treba što više takve simbolike, pa će „labradorskim" postupkom nju i podmještati (svastika na Poljudu). S druge strane, živa je slijedica KPJ/H pod nazivom SDP koja je ujedno i slijednica totalitarnih zločina. Pristašama te stranke nitko ne zabranjuje isticanja komunističkih simbola i veličanje antifašizma koji je poslije Drugoga rata Hrvatima, za razliku od ostale Europe, donio totalitarizam. To je u suprotnosti s europskim deklaracijama o osudi svih titalitarizama. Koga, pak, to brine! Kronološka inverzija, u kojoj danas NDH za bivše komuniste i velikosrbe postaje uzrok svih zala, znanstveno je nedopustiva jer „endehazije" danas naprosto nema, a živ je komunizam i velikosrpska ideja. Optužbe za ustašizaciju dolaze, za ne vjerovati, iz Beograda gdje u Skupštini, uz ostale velikosrbe, sjedi četnički vojvoda – haaški optuženik Vojislav Šešelj. Optužba ima svoju logiku jer se njome nastoji otkloniti optužba Srbije za agresiju krajem XX. stoljeća što podrazumijeva i plaćanje goleme ratne odštete. Agresiju valja pretvoriti u građanski rat. No, to je nemoguće jer je Haaški sud u slučaju Martić presudio da su vodstvo RSK i Srbije vodile zločinačku politiku na HR teritoriju. Vođe Srba u Hrvatskoj takvu presudu ne priznaju, a ne priznaju ni svoju krivnju u agresiji na Hrvatsku iako ih „druga" demokratska Srbija na to potiče. Oni su ovisni o Beogradu, a spominjanje agresije optužuju kao obnovu ratne retorike. Postkomunistima i velikosrbima u „povampirenoj ustašizaciji" posebno smeta slogan „Za dom spremni". 2. Tko narodu može zabranit da bude za dom spreman? Čišćenje hrvatske himne Izričaj „Za dom spremni" uvijek je bio reakcija na velikosrpske programe i genocidna djelovanja. Slogan je prvi upotrijebio Ante Pavelić 1932. godine u ustaškome glasilu Grič u svezi s Velebitskim ustankom protiv monarhofašističke diktature kralja Aleksandra. Dakle, slogan je bez ikakve sumnje antifašistički a ustanak hrvatskih nacionalnih revolucionara koji je krvavo ugušen tada su podržali komunisti (list Proleter). Prema Pavelićevoj izjavi iz 1957. inspiraciju za slogan dobio je u ispravi Petra Krešimira IV. iz 1069. godine Mare nostrum i to u formulaciji „...odlučismo i spremnim srcem (prompto animo) ustanovismo..." Pavelić je u toj izjavi napomenuo da je potrebna spremnost za ono što je najsvetije: za dom a dom ne znači samo domovinu nego i domaće ognjište, pa je njegovo značenje dvostruko jako. Slogan „Za dom spremni" aktualiziran je u NDH čija se povijest znanstvenom revizijom čisti od laži komunističke i velikosrpske historiografije. Slijednici komunizma i velikosrbi tu potrebitu reviziju bez argumenata proglašavaju ustašizacijom. No, osim povijesne revizije otvaraju se stranice prešućene povijesti NDH. Rasvjetljava se potpuno zamračena tema povijesti NDH glede velikosrpske genocidne agresije na hrvatsku državu, ma kakva ona bila. Ta je agresija utemeljena u genocidnim velikosrpskim programima (Načertanije Ilije Garašanina iz 1844., Isterivaje Arnauta crnorukaša Vase Čubrilovića iz 1937. napisano za jugoslavensku vladu, Homogena Srbija četnika Stevana Moljevića iz 1941. i dr.). Ovi su programi u drugome trajanju bili podržavani od SPC, države, Crne ruke, Srpskoga kulturnog kruga i drugih organizacija, a snažno su bili utemeljeni u mitološkoj svijesti (Kosovski mit, mit o preobraćenjima). Ovakvih programa Hrvati nisu imali. Uoči Drugoga rata u Srbiji je provedena fašizacija (Ljotićev Zbor i Srpska dobrovoljačka komanda) i ojačao je antisemitizam što razotkriva P. J. Cohen u knjizi Serbia's Secret War (1996). Prema tom autoru u Hrvatskoj takve fašizacije nije bilo. Poznato je da je tu prevladavao Radićev demokratski patriotizam i mirotvorstvo što je, kao rijetkost u Europi, bila brana fašizaciji društva. Osim toga razjedinjeni hrvatski identitet (više narječja i razni sustavi vrijednosti stvarani stoljećima) nije mogao prihvatiti jedinstvenu fašističku objedinjujuću ideologiju. U Jugoslaviji uoči rata postojao je jak četnički pokret. Ustrojene su prve četničke postrojbe, a 1940. u jugoslavenskoj vojsci ustrojena je Četnička komanda i šest posebnih četničkih bataljuna za gerilsko ratovanje. Srpski kulturni klub buduće događaje navješćuje zlogukim sloganom „Srbi na okup". Stvaranje hrvatske države, ma kakva bila, valjalo je zaustaviti i genocidnim djelovanjem etnički očistiti koridore prema moru radi stvaranja velike Srbije. Stoga su odmah pri stvaranju NDH započela četnička genocidna vojna djelovanja (Bjelovar već 8. IV. 1941., Hercegovina, lipanj 1941.). Ta je djelovanja podržavala Nedićeva Srbija i vlada u Londonu, a SPC je preuzela propagandu tvrdnjom da je u NDH u prva dva mjeseca ubijeno 100.000 Srba (Valerijanov memorandum). Do rujna broj je povećan na 350.000. Agresija na NDH i primarnost srpskoga zločina demantira priču o pobuni ugroženoga golorukog srpskog naroda. Treći put slogan „Za dom spremni" ponovno se pojavio u vrijeme velikosrpske agresije kraje dvadesetoga stoljeća, a danas se i poklik iz tog vremena obilježava kao ustaški simbol. Glede „ustaškoga" pozdrava „Za dom spremni" postoje i mišljenja suprotna od onih koje su Hrvatima nametnuli komunisti i velikosrbi. Zdravko Tomac na portalu Narod. hr od 3. X 2017. Ovako razmišlja: „U svom izvornom obliku poklič "Za dom spremni" nastao je 30-tih godina u monarhističkoj Jugoslaviji kao pozdrav hrvatskih nacionalnih revolucionara, kasnije ustaša. U to vrijeme to je bio domoljubni poklič i izražavanje spremnosti da se zaustavi monarhistički fašizam i da se krene u borbu za slobodu hrvatskog naroda i stvaranje hrvatske države. Dakle, u početku, prije nego što su ustaše napravile savez s fašistima i nacistima i stvorili NDH, taj poklič bio je domoljuban i nije imao nikakve veze s fašizmom i nacizmom. Tek u NDH, kada je pretvoren u pozdrav Za poglavnika i dom spremni, kada su ustaše ušle u savez s nacistima i fašistima i provodili rasne zakone i činili zločine taj poklič je kompromitiran i dobio je negativnu konotaciju". Blanka Matković u Otvorenom pismu Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima (Hrvatski tjednik, 28. rujna 2017.) u vezi ove problematike ističe da je pozdrav Za dom spremni nacionalna vrijednost te između ostaloga piše: „Niti jedno pitanje u znanosti nije niti može biti zauvijek skinuto s dnevnog reda pa ne možete ni vi kao vijeće zauvijek donijeti pravorijek o temama iz naše prošlosti jer bi to značilo likvidaciju znanosti.... Zatiranje bilo kojeg dijela nacionalnog identiteta radi njegovoga korištenja u ovoj ili onoj državi najobičnije negiranje je osnovnih ljudskih prava i sloboda hrvatskog naroda, čak i gore od onog kojeg su Hrvati iskusili u Karađorđevićevoj Kraljevini SHS.... Pristup u kojemu jedna komisija od nekoliko ljudi zauvijek zaključuje jedno znanstveno pitanje nije u duhu najbolje znanstvene prakse, već je daleko sličniji praksi totalitarnih režima u kojima se političke odluke sustavno nameću kao odgovor na nepolitička pitanja poput onih znanstvenih". Postoje mnoga mišljenja poput navedenih Zdravka Tomca i Blanke Matković o inkriminiranome sloganu, a prostor ne dozvoljava da ih navodimo više. Ako se složimo s Blankom Matković da je slogan „Za dom spremni" nacionalna vrijednost valja ga prema klasifikaiji Matice hrvatske i Domagojeve zajednice (2005.), uključiti u kategoriju geopolitičkih hrvatskih nacionalnih vrijednosti i to u klasi narodnoga iskustva borbe za suverenu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Nije važan autor ove univerzalne poruke koja povezuje sve one koji su ginuli za slobodu svoga naroda. Nema naroda u svijetu koji ne poštuje svoj dom i spremnost da se umre za domovinu. Uostalom i puni tekst hrvatske himne Lijepa naša veliča žrtvu za domovinu: Rat je, braćo, rat, junaci, /Pušku hvataj, sablju paši, /Sedlaj konjče, hajd, pješaci, /Slava budi gdi su naši!" /Buči bura, magli projde, /Puca zora, tmina bježi, /Tuga mine, radost dojde, /Zdravo slobost—dušman leži! /Veseli se, tužna mati, /Padoše ti vrli sini, /Ko junaci, ko Hrvati, /Ljaše krvcu domovini! U skraćenom tekstu himne ovih stihova više nema. Valjda se u njima naslućuje ono Za dom(ovinu) spremni pa su nepodobni? Beogradski Centar za istraživanje zločina nad Srbima među recidive NDH u današnjoj Hrvatskoj uz kunu i „šahovnicu" navodi i današnju hrvatsku himnu. To je Centru dokaz rehabilitacije ustaštva. Važan je kontekst velikosrpske agresije u kojemu je slogan „Za dom spremni" nastao i protiv koje je bio usmjeren u XX. stoljeću u tri navrata i to u Kraljevini Jugoslaviji 1932., zatim u agresiji na NDH 1941. i krajem XX. stoljeća s ponavljajućim genocidnim programima i realizacijama. Danas četnički vojvoda V. Šešelj – haaški optuženik i zastupnik u srpskoj Skupštini – izjavljuje da je ideja velike Srbije besmrtna. Upravo zbog toga slogan „Za dom spremni" danas je aktualan. 3. Što bi u Hrvatskoj automatski trebalo biti kažnjivo, a nije Nedavno je zastupnički Klub IDS/PGS/RI predložio Saboru da se dopuni Kazneni zakon te propišu kazne zatvora od šest mjeseci do dvije godine za propagiranje nacističkih, fašističkih i ustaških simbola, što uključuje i ustaški pozdrav »Za dom spremni«. No, predlagači ne traže da se zabrani komunistička simbolika te na taj način u svojoj isključivosti ignoriraju europske antitotalitarne deklaracaije koje su usmjerene i protiv komunizma. Predlagači se nisu osvrnuli na zviždanje Predsjednici Republike pri spomenu svećenika Bože Milanovića u svezi obilježavanja pripojenja Istre Hrvatskoj. To zviždanje otkriva potpuno neznanje antifašista, a ne reagirajući na tu sramotu, spomenuti su je predlagači podržali i iskazali svoje neznanje o ulozi istarskoga svećenstva u očuvanju hrvatskoga identiteta u Istri. Tako gube bilo kakvu vjerodostojnost u predlaganju kaznenih mjera za isticanje ustaške simbolike. Prijedlog zastupničkoga Kluba IDS/PGS/RI bila zadnja kap koja je prelila već punu čašu lažne ustašizacije Hrvatske, pa su se hrvatski povjesničari te povjesničari književnosti i umjetnosti pobunili i njih 24 potpisalo je početkom listopada 2017. Apel za slobodu mišljenja u kojem se poziva hrvatsku javnost i sve odgovorne čimbenike, da se suzdrže od političkoga, zakonodavnog i pravosudnog ograničavanja znanosti, i od svakog pokušaja da propišu poželjne, ideološki pravovjerne istine. Apel ujedno upozorava da se u protivnome kreće na put bez povratka – put u cenzuru i kontrolu mišljenja. Dakako potpisnici Apela biti će proglašeni ustašonostalgičarima predvođenim „povampirenim ustašama" Ivom Bancem i Slobodanom Prosperovim Novakom. Apel ima veliku vrijednost jer su hrvatski intelektualci odlučili suvislo odgovoriti na antifašističke izmišljotine. Na društvenim mrežama potpora Apelu bila je snažna. Je li i ta potpora znak ustašizacije Hrvatske? Vratimo se prijedlogu Kluba IDS/PGS/RI koji traži zatvorske kazne za isticanje fašističkih simbola. Na Saboru je hoće li ga prihvatiti ili odbaciti. Međutim, predlagači su otvorili i druga pitanja. Hoće li oni naknadnom pameću zaključiti da prema njihovim kriterijima vremenske kazne zaslužuju i oni koji na antifašističkim dernecima nose komunističke simbole? Proglašavanje ustašizacije Hrvatske bez dokaza (stranka, program, Poglavnik i dr.) očito je kazneno djelo klevete koje čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je ta činjenična tvrdnja neistinita (čl. 149. st. 1. KZ-a). Kazna za takvo kazneno djelo je novčana. Drugo nepobitno kazneno djelo u Hrvatskoj je negiranje velikosrpske agresije i pretvaranje Domovinskoga rata u građanski što je u suprotnosti s presudom Haaškoga suda u slučaju Martić, a što propagiraju predstavnici Srba u Hrvatskoj, razne udruge, mediji itd. Radi „mira u kući" i „političke stabilnosti" dva navedena kaznena djela koja su jedan od ključnih problema koji koče demokratizaciju Hrvatske ne aktualiziraju se. Institucije konačno trebaju djelovati. Inicijativu bi trebao, u nedostatku „endehazijskih" kadrova, potaknuti ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović koji kao provjereni kadar iz prošlog sustava ima iskustvo u općenarodnoj obrani i društvenoj samozaštiti. A Hrvatima nikada nije kao danas bila potrebna obrana i zaštita u tužnoj osiromašenoj postkomunističkoj (ne postustaškoj) dolini suza. Ivo Rendić - Miočević
POTPISNIK PETICIJE HRT-U NIKOLA ŠTEDUL U BUDNICI Svjedoci ste ofanzive onih snaga u RH koji nisu bili sretni zbog pobjede hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu u kome su, da parafraziram Slobodana Miloševića, branitelji napravili zečeve od vojnika fašističkog agresora. Peticija HTV-a je prosvjed protiv televizije kojoj hrvatski građani moraju plaćati a oni provode Memorandum SANU 2 kojim se promovira velikosrpska politika o 'srpskom svetu'. Peticija je poslana pošto je za dva dana sakupljeno 539 potpisa a zatim je stavljena i na Internet. Do sada je na Internetu Peticiju potpisalo još 2,200 naših ljudi. https://community.sumofus.org/petition/67e6d627-44c7-440c-bc35-388bb914e88f/?source=mlt Jedan od prvih potpisnika je i velika hrvatska legenda Nikola Štedul. On je danas gost u Budnici: 'U SLUŽBI SAVJESTI' 11/04/2021 Nikola Štedul je jedan, ako ne i zadnji preživjeli velikan hrvatske borbe za samostalnost. Budnica u ponedjeljak, 12. travnja ima privilegij predstaviti ga ekskluzivno najširoj hrvatskoj javnosti prigodom nacionalne televizijske promocije njegove memoarske knjige "U službi savjesti", za koju urednik Josip Pavičić i profesor Prosperov – Novak, kažu da je vrhunska drama s autentičnim životnim događajima, idealna za snimanje svjetske filmske uspješnice. Gledatelji Osječke TV, Mreža TV Zagreb, Dalmacija TV Split, Diadora TV Zadar, te SBTV, imat će prigodu od 20 sati čuti Nikolu Štedula o razlozima zbog kojih je predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović pri ceremoniji uručivanja državnog odličja rekao na dan sjećanja na žrtve komunističkog režima, da on nije žrtva, nego pobjednik i da pripada pobjedničkom narodu. Imat će hrvatski narod prigodu ekskluzivno čuti što je Štedul rekao iscrpljenom Miri Barešiću u švedskom zatvoru, kako je Barešić reagirao, zatim o nikada objavljenim detaljima razgovora s Brunom Bušićem u Londonu. Čut će hrvatski narod neposredna svjedočenja Nikole Štedula o ponašanju tajnih službi slobodnog svijeta, Australaca, Nijemaca, Britanaca, Šveđana, zašto je i s kojim riječima Štedul odbio suradnju britanske tajne službe i kako je Australija kršila svoje standarde i zakone pod utjecajem jugoslavenskih tajnih službi. Prvi put će javnost imati prigodu čuti detalje razgovora Nikole Štedula s predsjednikom Tuđmanom, svjedočenje o susretu oči u oči s nalogodavcom atentata Josipom Perkovićom i čitavom nizu detalja od kojih zastaje dah. O memoarima Nikole Štedula telefonski će u emisiji govoriti urednik i nakladnik Josip Pavičić, koji će predstaviti sadržaj s nekoliko najdramatičnijih detalja, a o kulturološkoj i identitetskoj vrijednosti knjige govorit će profesor Prosperov Novak. Jesu li svjedočanstva, znanje i mudrost Nikole Štedula putokaz izmučenom hrvatskom narodu danas? Možda nakon bitke za oslobođenje Hrvatske nakon srpske agresije nije bilo savršenijeg trenutka, da čovjek koga mnogi smatraju zadnjim članom velike povijesne četvorke, koju u hrvatskoj memoriji na svoj način čine Bruno Bušić, Miro Barešić, Zvonko Bušić i Nikola Štedul, javnosti pošalje pobjedničku poruku, poruku utemeljenu na vlastitom životu. Nemojte propustiti čuti istinskog velikana, Budnica u ponedjeljak navečer. https://kamenjar.com/nikola-stedul-u-budnici-u-sluzbi-savjesti/ Poznato je i to da se svi koji služe onim moćnicima u svijetu koji su podržavali i/ili pomagali fašističku agresiju na Hrvatsku lako prepoznaju jer moraju napadati pozdrav ZA DOM SPREMNI. Danas pokušavaju donijeti i zakon po kojemu se kriminalizira pozdrav kojim je branjen Vukovar i s kojim su hrvatski branitelji napravili zečeve od fašističkog srpskog agresora. O tome piše i Zvonimir Hodak u današnjoj kolumni: Štoviše, danas na velika zvona traže nadopunu članka 325. KZ-a kojim bi se "sankcionisalo" isticanje fašističkih, ustaških i četničkih simbola te pozdrav ZDS. Inicijativu je pokrenuo Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, blizak onom "bivšem ministru hrvatske Vlade...". Otac Ognjena Krausa 1945. godine uspješno i pedantno sankcionirao je, ne samo nošenje tih reakcionarnih simbola, nego i samo razmišljanje o njima. Naime, on je bio "javni tužilac" ili prevedeno na današnji jezik - tadašnji gospodar života i smrti. Lijepo zamišljeno. Mala čela po tko zna koji puta stvaraju velika načela. A moj prijatelj Joso iz Like zove me i pita znaju li drugovi i drugarice za Rezoluciju Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 19.rujna 2019. godine? Da vas dalje ne gnjavim, spomenut ću samo kako se u toj Rezoluciji jednako snažno osuđuje, uz fašizam i nacizam, zamislite što - i komunizam. Siguran sam kako Kraus, Pupi, bivši hrvatski ministar, Peđa Grbin i ostali simpatizeri komunizma vrlo dobro znaju da se u toj Rezoluciji ističe kako su "nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid i deportacije te da su doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u XX. stoljeću, i to u dosad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti..." I sad bi se ti politički "papci" obračunavali isključivo samo sa ZDS-om, ustašama i četnicima, a "memorija pamćenja" im zakazuje jedino na komunizmu. Zlobni i rigidni ognjištari šire trač da su "zaboravili sami na sebe tj. da se radi o bivšim komunjarama koje se lagano zagrijavaju. Za početak mijenjaju Kazneni zakon kako bi ga mogli masovno provoditi". Malo morgen... drugovi! Pročitani ste i prije nego što ste počeli. Odvjetnik Davor Karačić smatra da je "jedina motivacija i cilj inicijatora Ognjena Krausa i Milorada Pupovcakriminalizacija Domovinskog rata". Dobro prepoznao! Nastavlja Karačić: "Ako znamo kako su brojni branitelji tijekom rata koristili pozdrav ZDS, a taj se pozdrav proglasi nezakonitim i zločinačkim, iz toga proizlazi da je cijeli Domovinski rat utemeljen na nezakonitim postavkama i da su svi branitelji zločinci...". Potpisujem. Zato se prisjetimo studije o ZDS koju je napisao upravo Nikola Štedul živi dokaz da bi trebalo zabraniti ne samo simbole nego i stranke nasljednice zločinačke partije nalogodavce i atentata na njega. Josip Pečarić PRILOG NIKOLA ŠTEDUL: O KONFORMIZMU I VIJEĆU ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU, POZDRAVU 'ZA DOM SPREMNI' I FAŠIZMU 7. studenoga 2017 Nikola Štedul borac je za hrvatsku slobodu i samostalnu državu Hrvatsku iz perioda 1945-1990. koji se dosta prešućuje u Hrvatskoj, kao i cijela borba Hrvata za svoju slobodu u tom periodu mraka. Zbog toga je na njega 1988. Jugoslavenska tajna policija po nalogu Komunističke partije izvršila atentat u Škotskoj. Atentator je pištolj preuzeo u jugoslavenskom veleposlanstvu. Štedul je pošao prošetati svog psa. Komunistički atentator Sindičić ga je sačekao i pucao u njega šest puta. Dva metka pogodila su ga u usta a četiri u tijelo, od kojih mu je jedan okrznuo kralježnicu, što je poslije uzrokovalo blago šepanje. Štedul je preživio, a Sindičića su uhitili na Heathrowu. Jugoslavensko veleposlanstvo dalo je alibi za Vinka Sindičića. Tvrdili su da je bio u Škotskoj gledati utakmicu Škotska – Jugoslavija koja se je bila odigrala 19. listopada 1988. Forenzički nalazi su ga razotkrili: ostatci s vatrenoga oružja nađeni su na Sindičićevoj koži te je nakon jedanaestodnevnoga suđenja proglašen krivim zbog pokušaja ubojstva Nikole Štedula i osuđen na 15 godina robije. Štedul je napisao prilog raspravi Vijeću za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koji prenosimo u cijelosti: U ovoj raščlambi polazim od pretpostavke da su se članovi ovoga Vijeća već u početku sami diskreditirali i učinili nepouzdanima da bi svoju zadaću odraditi na profesionalan, nepristran i znanstven način. Tomu je doprinijela i izjava predsjednika Vlade gosp. Andreja Plenkovića, koji je u smislu naputka Vijeću izjavio da nije potrebno raspravljati o razdoblju iz Drugoga svjetskoga rata i fašističkoj naravi NDH te pozdravu Za dom spremni, jer da je o tim stvarima svima već sve dobro poznato. U skladu s takvim stavom predsjednika Vlade većina članova Vijeća su također davali svoja mišljenja, tako da je Hrvatski narod već nebrojeno puta imao priliku čuti kao općeprihvaćenu činjenicu da je NDH fašistička tvorevina i da Za Dom Spremni nema izvorište u našoj ranijoj povijesti nego da je nastao za vrijeme NDH te da je stoga nedvojbeno fašistički. Uz rijetke iznimke, takve i slične izjave davali su i stalno ponavljali političari lijevih i desnih opredjeljenja, prominentni intelektualci, akademici, pa i neki povjesničari. Sada je taj stav "blagoslovio" i Ustavni sud HR čudesnom odlukom o promjeni imena ulice 10.travnja u jednom slavonskom selu i na taj način velikim dijelom učinio potpuno suvišnim daljnji rad i postojanje Vijeća za suočavanje s prošlošću nedemokratskih režima. Jer svaki drugi zaključak Vijeća, osim onoga što je Ustavni sud rekao o "dobro poznatoj povijesnoj istini " o NDH ili ZDS, po logici stvari moralo bi biti tumačeno kao protuustavno. Međutim, ovakva stajališta (uključujući i ona Ustavnog suda) ne temelje se na istini niti na znanstvenom pristupu, već na ekstremnom konformizmu, gdje se obično samo ponavlja ono što se čuje od drugih "autoriteta", što je inače u totalitarnom sustavu uvriježeno kao poželjan i prihvaćen način ponašanja u borbi za egzistenciju pod poznatom krilaticom – snađi se druže. Budući da je poznato kako je znatan broj ljudi sklon konformizmu i u normalnim okolnostima, onda nije teško pretpostaviti kako je on još daleko veća pojava među onima koji su odrasli i obrazovani su u totalitarnim sustavima. Još početkom pedesetih godina prošloga stoljeća svjetski poznati znanstvenik psiho-sociologije Solomon Asch rekao je: "Sklonost konformizmu u našem društvu je tako snažna da su prosječno inteligentni i dobronamjerni mladi ljudi voljni bijelo nazvati crnim". On je do toga zaključka došao na temelju brojnih ispitivanja, koja su postala paradigmom za daljnja kasnija proučavanja društvene problematike u obrazovnim ustanovama širom svijeta. U takvom jednom pokusu (eksperimentu) i osobno sam sudjelovao na fakultetu u Škotskoj, po točno zadanoj metodologiji kako ju je prof. Asch davno propisao. Bio sam u kontrolnoj grupi od desetak studenata koji smo u prethodnom tajnom dogovoru s voditeljem pokusa kasnije davali netočne odnosno lažne izjave u nazočnosti druge grupe studenata koji su bili stvarni subjekti pokusa. Na kraju pokusa ustanovljeno je da se oko 35% studenata ciljane grupe identificiralo s lažnim izjavama glede prepoznavanja određenih stvari u skladu s onim što je izjavljivala i kontrolna grupa – premda bi svaka prosječno inteligentna osoba morala prepoznati da se radilo o netočnim podatcima odnosno o lažnim izjavama kontrolne grupe. Slične rezultate je uvijek u nizu svojih pokusa dobivao prof. Asch kao i mnogi drugi sociolozi godinama poslije njega. Drugi slučaj, isto tako relevantan za ovu raspravu, su ispitivanja provedena na Stanford sveučilištu u Kaliforniji sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Studenti koji su o nekim temama imali izrazito snažna i radikalna stajališta, odabrani su da sudjeluju u pokusima, u kojima bi oni bili plaćeni da javno održe govore ili daju izjave sasvim suprotno njihovim osobnim stajalištima. Pokazalo se na kraju da bi njih između 65 – 70 % kasnije promijenili svoja izvorna stajališta i prihvatili nova o kojima su se javno pred drugima izjašnjavali. Primjerice, jedan je student imao ekstremno rasistička uvjerenja, uvijek je isticao superiornost bijele rase, a crnu rasu je smatrao ne samo manje inteligentnom nego i u svakom smislu manje vrijednom. Nakon što je pristao održati javni govor u kojem je tvrdio, suprotno svojim uvjerenjima, da je crna rasa po svim ljudskim i biološkim karakteristikama bolja i nadmoćnija od bijele rase, kasnije je ostao kod onoga što je tada javno izjavio, jer nakon što se javno deklarirao kao onaj koji vjeruje u superiornost crne rase, više se nije vraćao svojim prijašnjem stajalištima i uvjerenjima o superiornosti bijele rase. Također, studenti izrazito liberalnih uvjerenja, nakon takvih pokusa u kojima bi javno zagovarali konzervativna stajališta, kasnije bi među drugim studentima zauzimali stajališta u korist konzervativnih političkih uvjerenja. Slično je bilo i u obrnutim slučajevima. Zašto su rezultati ovih ispitivanja važni za ovu raspravu? Odgovor se nameće sam po sebi. Možda griješim, ali koliko je meni poznato, niti jedan član Vijeća za suočavanje s prošlošću nije za vrijeme totalitarnoga režima u Jugoslaviji bio proganjan ili kažnjavan zbog suprotstavljanja tadašnjem režimu. Stoga bi se moglo razumno zaključiti da pripadaju onoj vrsti ljudi – njih 65-70% – koji su skloni ekstremnom konformizmu. A budući da su većina njih stvarali svoje karijere u totalitarnom sustavu, sigurno su smatrali korisnim ponekad davati izjave u pohvalnom smislu za taj sustav čak možda i protiv svojih vlastitih uvjerenja. To je, naime, u totalitarnom sustavu bio jedan od preduvjeta za uspješan napredak na društvenoj ljestvici uspona. Dakle postotak konformizma u takvim okolnostima bio je sigurno i puno veći od onih u gore navedenim ispitivanjima. Za umirivanje vlastite savjesti takva se stajališta nazivalo – razumnim pragmatizmom. Kako dakle vjerovati da će članovi ovoga Vijeće na znanstven i nepristran načinpristupiti raspravi o posljedicama totalitarnih (nedemokratskih) režima i objektivno preporučiti Vladi koji se to simboli i pozdravi ne bi smjeli tolerirati niti u javnosti pojavljivati. Već i sama činjenica da su pristali vijećati i propisivati koji su simboli iz naše povijesti s moralnog i političkog stanovišta javno prihvatljivi a koji nisu, a da se po svemu sudeći prethodno nisu dovoljno potrudili ovladati najosnovnijom materijom povijesnih činjenica, niti se barem empatijom približiti duhovnom raspoloženju naroda u ime kojega smatraju da mogu arbitrirati, (kao što su to, osim jedne časne iznimke učinili sudci Ustavnoga suda), samo po sebi ih diskvalificira. Nastojat ću u ovoj raspravi ne ići u širinu pa ću se zadržati samo na spornom pozdravu Za Dom Spremni, kao i na čudesnom fenomenu odluke Ustavnoga suda o zabrani imena ulice 10.travnja. Mnogi govore da uopće nije potrebno trošiti vrijeme na stvari kao što je ZDS, da to nije bitno, da je puno važnije usmjeriti svoju pažnju na stvari poput fenomena AGROKOR. Ne slažem se, jer i u jednom i drugom slučaju, u svakom na svoj način, radi se na podrivaju temelja hrvatske države kao i nacionalnog identiteta. Nije sam pozdrav kao takav bit problema nego način i razlozi radi kojih ga se osporava. Unatoč brojnim dokazima da je to pozdrav koji je usidren u duhu i povijesti našega naroda, razni "stručnjaci" stalno ponavljaju očite neistine da ZDS nema uporište u našoj ranijoj tradiciji, nego da je nastao za vrijeme NDH i da je stoga isključivo fašistički. Kao što rekoh, tvrde to i stalno uporno ponavljaju političari lijevih i desnih opredjeljenja, prominentni intelektualci, akademici, pa i neki povjesničari, koji bi se kao znanstvenici u toj disciplini trebali strogo držati zadanih načela znanosti, a ne tvrditi nešto samo zato što je to u određenom trenutku politički oportuno, popularno, ili zato što mainstream mediji to nekritički prikazuju kao neupitnu istinu. No, činjenica da toliki broj njih stoji iza takvoga tumačenja, to još uvijek nipošto ne znači da su njihova stajališta utvrđena na istini. Možda se radi o njihovom pretjeranom konformizmu, te da su, kao što to ističe prof. Asch, spremni tumačiti da je bijelo crno, dakle da se radi o fenomenu do kojeg je svojim istraživanjima taj proslavljeni znanstvenik dugogodišnjim istraživanjima došao. Možda se radi o neznanju, a možda i o potpunoj indoktrinaciji tumačenja povijesti kakva je odgovarala totalitarnom režimu, kojem je takva povijest bila potrebna u namjeri da pred narodom opravda prisilno uvođenje svoje nove marksističke ideologije. U doba kad je Marksizam polovicom prošloga stoljeća prolazio kroz svoje krizno razdoblje, nobelovac Albert Camus bio je upitan, misli li da je još uvijek moguće vezati uzroke istine s Partijom, državom ili bilo kojom organizacijom te imati potpuno pouzdanje u nju, da jednostavno ne može pogriješiti u svojoj misiji? Camus je u tadašnjem ozračju svih lijevih pokreta u prisvajanju monopola na istinu odgovorio: "Ako apsolutna istina pripada bilo komu na ovom svijetu, ona sasvim sigurno ne pripada čovjeku ili stranci koja tvrdi da ju posjeduje. Kad se radi o povijesnoj istini, što više netko tvrdi da ju posjeduje to više laže. Na kraju svega, on postaje ubojica istine. Mađarski ustanak (1956.) u svom izvornom smislu bio je usmjeren protiv sveopće laži. Dakle bilo je nužno izvršiti atentat protiv ljudi koji su se borili protiv laži a onda ih nastojati obeščastiti dodatnom laži prozivajući ih fašistima. "Toliko o boljševičkoj istini. Većina članova Vijeća izrazila je mišljenje da se o Jasenovcu više nema što raspravljati, a predsjednik Vijeća je odbio podržati inicijativu potpisanu od velikog broja ljudi, u kojoj ugledni akademici i intelektualci traže od HAZU da podrži i zaštiti organizirani znanstveni pristup u istraživanju naše povijesti. Po shvaćanju predsjednika HAZU tako nešto je nepotrebno i suvišno. Na temelju čega bi onda narod imao povjerenja u takvo Vijeće kojem on predsjeda? No, kad već osporavam u ovom konkretnom predmetu stajalište intelektualne elite, školovane u jugo-komunističkom sustavu, koja jednostavno zastupa mišljenje da je ZDS nastao u NDH i da je stoga fašistički te da mu nema mjesta u javnosti, onda je red da dokažem zašto su njihova tumačenja u potpunosti kriva, da ne kažem lažna. Poslužit ću se samo s provjerljivim činjenicama, koje će opovrgnuti gore spomenute površne i lakoumne tvrdnje. A što su u ovom slučaju činjenice? 1) Pozdrav Za dom spremni pojavljuje se u ovakvom obliku 1932. godine u dokumentima i korespondenciji između pripadnika pokreta "USTAŠA – hrvatska revolucionarna organizacija". 2) Ta je organizacija nastala ubrzo nakon krvoprolića za vrijeme rasprave u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. Lipnja 1928., kad je Puniša Račić ubio Pavla Radića i Đuru Basaričeka i smrtno ranio Stjepana Radića, a Ivan Granđa i Ivan Pernar ranjeni su bez smrtnih posljedica. Dakle ustaški pokret nastao je kao izravna posljedica masakra u beogradskoj Skupštini, izvršenog nad legitimnim i na demokratski način izabranim parlamentarnim zastupnicima hrvatskoga naroda, kao odgovor na teror fašističkoga i terorističkoga nasilju nad hrvatskim narodom u monarhističkoj Jugoslaviji. 3) Može se iz postojećih i svima dostupnih dokumenata vidjeti da se već 1932. ukorespondenciji pripadnika ustaške organizacije koristi pozdrav Za dom spremni. Stoga, ako se želi povijest tumačiti na objektivan i cjelovit način onda se mora prihvatiti činjenicu da ZDS zapravo simbolizira prvi ozbiljan otpor deklariranoj kraljevoj šestosiječanjskoj diktaturi odnosno velikosrpskom fašizmu i terorizmu. 4) Tadašnji ustaški otpor velikosrpskom fašističkom teroru pozdravilo je čak i onodobno vodstvo komunističke partije. Sve je to zabilježeno i dokumentirano. Evo samo jedan primjer: Proleter br. 28. Prosinca 1932. glasilo Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, u izvještaju pod naslovom „Ustaški pokret u hrvatskim krajevima" među ostalim piše: „Komunistička Partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu." 5) U to je vrijeme ZDS već bio u uporabi službene korespondencije Ustaškoga pokreta. Dakle, očito je da komunisti tada nisu ZDS smatrali fašističkim pozdravom, niti ustaše fašistima, nego sasvim suprotno, smatrali su poželjnim i opravdanim ustaški otpor protiv fašističke diktature kralja Aleksandra i njegova velikosrpskoga hegemonizma – pa i uz izjave nedvojbene podrške CK-KPJ takvoj borbi. 6) U svim tadašnjim komunističkim glasilima, od Proletera, Našeg puta pa do partizanskog Vjesnika iz ratnih dana, vodstvo komunističke partije stalno je pisalo o neviđenom nasilju i teroru beogradskog režima, služeći se obično terminom „vojno-fašistička diktatura i velikosrpska hegemonija". Upravo u tom razdoblju Ustaše su se čitavo desetljeće borili protiv Fašizma, služeći se pozdravom Za Dom Spremni. 7) Ogromna većina Ustaša su i kasnije za vrijeme rata u NDH ostali ono što su bili i kad su se borili protiv krvave fašističke diktature kralja Aleksandra – dakle ostali su borci u obrani svoje tek uspostavljene države, služeći se pozdravom ZDS – doduše, kasnije modificiranim u NDH za određene prigode u – Za Poglavnika i Dom Spremni. Kada su i zašto komunisti počeli ustaše nazivati fašistima? 8) Komunisti su se stavili na čelo partizana i NOP-a, s tada glavnim ciljem da tek uspostavljenu NDH unište. To je pravi uzrok i začetak tadašnjega GRAĐANSKOGA RATA. Treba istaknuti da velik dio partizana možda nije bio ni svjestan o čemu se zapravo radilo. Ali u ovom osvrtu nije mjesto ulaziti u taj dio povijesti. Dakle to su činjenice, to je prava i provjerljiva istina, koja je svima dostupna. Da nije bilo tako onda bi se komunisti i partizani borili protiv Pavelićevoga režima, a ne protiv države. I tu leži pravi razlog zašto su komunisti odjednom morali ustaše proglasiti fašistima, izdajicama i tuđim slugama a njihov pozdrav ZDS fašističkim. Paradoksalno, boriti se u obrani svoje domovine i biti izdajicom!? Ali kako bi komunisti inače mogli opravdati svoju borbu protiv ustaša i domobrana, koji se nisu borili za bilo koju ideologiju, nego su se borili protiv – kako su je komunisti zvali – vojno-fašističke velikosrpske monarhije u obrani svoje domovine i svoje tek uspostavljene države -NDH. Komunisti su pak, zajedno s partizanima i po nalogu Kominterne, nakon raskida sporazuma između Hitlera i Staljina, morali promijeniti svoju politiku i boriti se za uspostavu nove Jugoslavije, a to je bilo nespojivo s postojanjem samostalne hrvatske države, pa je i NDH trebalo proglasiti fašističkom, da bi bilo opravdano rušiti ju i boriti se protiv svih onih koji su ju branili, pa i proglasiti ih izdajicama i fašistima, po boljševičkom običaju kako to nobelovac Camus lijepo objašnjava. Prije tih promjena, Komunističko glasilo Proleter piše o zaključcima s Prvoga kongresa Kominterne gdje se među ostalim ističe da je prva „jugoslavenska država stvorena primjenom sile" i da je ona u biti „vazalna država Antante". Kominterna u to doba smatra da uspostava Kraljevine SHS u biti znači „ogromno teritorijalno povećanje Srbije" Na Petom kongresu Kominterne održanom od 17. Lipnja do 8. srpnja 1924., zaključeno je da se „opća parola o pravu naroda na samoodređenje koju ističe KPJ, mora izraziti u formi izdvajanja Hrvatske, Slovenije i Makedonije iz sastava Jugoslavije i stvaranja od njih nezavisnih republika". Takvo stajalište KPJ bilo je tada i službena politika Kominterne. U svim bitnim pitanjima bilo je to tada i u skladu s političkim smjernicama i ciljevima Ustaškog pokreta u borbi protiv vojno-fašističke diktature Kraljevine Jugoslavije. Takvi su odnosi, pa i suradnja, trajali sve dok 1933. u Njemačkoj na vlast nije došao Hitler. Tada, zbog nacističke opasnosti, Kominterna radikalno mijenja svoj stav prema Jugoslaviji i zagovara njenu opstojnost, pa je u skladu s tom promjenom odmah osudila i atentat na kralja Aleksandra, prozvavši ga da se radi o „napadu fašizma na demokraciju". Dakle opet u skladu sa zapažanjem Alberta Camusa o boljševičkom tumačenju povijesne istine. Hrvatski komunisti teško doživljavaju te promjene te im se i opiru. To se vidi i iz njihova glasila Hrvatski put koji je izlazio do 1936., gdje su nastavili, suprotno službenoj politici Kominterne i Moskve, zagovarati politiku hrvatske borbe protiv velikosrpske hegemonije. Ali s vremenom se sve promijenilo i Komunistička partije Hrvatske je pod raznim pritiscima prihvatila politiku borbe za novu Jugoslaviju, napuštajući pod vodstvom Josipa Broza u potpunosti ideju o samostalnoj hrvatskoj državi, a slijedom toga pokrenuli i komunističku odnosno partizansku borbu protiv NDH. To je pravi razlog za komunističku propagandu o ustaškom fašizmu, nacizmu, izdajstvu itd., a činjenica da je ustaški režim prihvatio „savezništvo" sa silama osovine, takva je propaganda dobila i svoj konkretni oslonac. Iako treba reći i to, da jugoslavenskim komunistima nimalo nije smetao sporazum između fašističke odnosno nacističke Njemačke i komunističkoga SSSR-a sve dok Hitler nije prekinuo sporazum sa Staljinom i napao Rusiju odnosno SSSR. U našoj javnosti se strašno zamjera Paveliću zato što je pristao na „savezništvo" s Hitlerom, ali nitko ne pita je li on imao stvarnoga izbora i kakve bi posljedice bile da nije pristao. Na kraju konca Pavelić nije bio prvi Hitlerov izbor. Prije njega su Nijemci tražili da vlast u Hrvatskoj uz njihovu pomoć preuzme Vladko Maček, koji je to odbio pod izgovorom da ne može jer da je on demokrat, iako je bio prije toga spreman, kao član beogradske Vlade, potpisati sporazum s nacističko-fašističkom Osovinom. Što nam to govori o Mačeku? Nijemci su tražili i druge moguće kandidate za tu ulogu, ali su ovi odbijali uz primjedbu da oni u narodu nisu imali potporu kao što ju je to imao Pavelić. Opravdano je stoga upitati, što bi se dogodilo da je odbio i Pavelić? Na vrhuncu moći u to doba, Nijemcima sigurno ne bi predstavljalo neki poseban problem da zajedno s Talijanima pregaze hrvatsku u vrlo kratkom roku, kao što su to napravili i sa Srbijom. A ne bi im predstavljalo problem naći ni nekoga poput velikosrbina Milana Stojadinovića, bivšeg predsjednika Vlade u Srbiji, kojeg je nedugo prije toga beogradski režim smijenio zato što je potajno dogovarao s Musolinijem podjelu Jadrana i hrvatskoga priobalja. Možemo lako pretpostaviti što bi se s Hrvatskom i hrvatskim narodom u takvim okolnostima događalo. Dakle Pavelićevo pristupanje „savezništvu" s Hitlerom bilo je pitanje opstanka hrvatskoga naroda. Osobito kad se zna da je Hitler prije uzimanja u obzir Pavelića, u vrijeme vojnoga puča u Beogradu i odluke da napadne Srbiju, Mađarima nudio da Hrvatsku pripoje Mađarskoj u smislu nekakve autonomije. Mađari su, srećom, tu ponudu odbili, ali ona im je i dalje stajala na stolu zbog toga što je Hitler želio da mu se Mađarska pridruži u napadu na Jugoslaviju. Hitler je Pavelića prihvatio kao alternativu tek nakon Mačekovog nepristajanja i nakon što Mađari nisu pristali na priključivanje Hrvatske Mađarskoj pod nekim vidom autonomije, i tek nakon što su ga Talijani uvjerili da će Pavelić u Hrvatskoj imati u narodu široku potporu. Dakle nije Pavelić bio Hitlerov izbor zbog ideoloških razloga nego zbog toga što u tom trenutku za sebe nije našao bolje rješenje. A naravno, u tadašnjoj konstelaciji globalnih snaga i u već sasvim neizbježnom ratnom ludilu, sigurno ni Pavelić nigdje na obzoru nije vidio bolju ili manje pogubnu alternativu. Kad su 1989. Gorbačova pitali što misli o sporazumu između Hitlera i Staljina neposredno prije Drugog svjetskog rata, on je odgovorio da je to bila opravdana odluka jer se radilo o spašavanju SSSR-a i tamošnjih naroda. Zašto bi taj slučaj bio politički i moralno opravdaniji od onoga što je napravio Pavelić? Hrvatski narod u to doba sasvim sigurno nije bio izložen manjoj pogibelji od Rusa i drugih naroda u SSSR-u. Napokon, zašto bi bilo s moralnog stanovišta opravdanije za zapadne sile, zbog ugroze od Hitlera, ući u savezništvo sa Staljinom, koji je imao radikalno drukčija ideološka stajališta i svjetonazorska uvjerenja. Zapadni saveznici su ipak imali veći izbor jer nije im prijetila onakva pogibelj s kakvom je bio suočen Pavelić i hrvatski narod, koji i nije imao stvarnoga izbora. Ja sasvim sigurno nisam jedan od onih koji bih tražio opravdanja za Pavelićeve ozbiljne promašaje i krive korake u NDH. O njemu kao relativno dobrom revolucionaru i izuzetno lošem državniku pisao sam još u emigraciji, gdje takva kritika na njegov račun nimalo nije bila dobro primana. Ali vrijedi biti objektivan pa realno ocijeniti u kakvim je okolnostima radio. Njegov je najveći grijeh bio što je potpisao rasne zakone. Ostajem kod stajališta da ih nikad, bez obzira na sve, nije smio potpisati, a još manje primjenjivati. Međutim, vjerujem da ih nije potpisao zato što bi to bilo u skladu s njegovim ideološkim uvjerenjem, jer kako onda objasniti da je u njegovoj vojsci bilo nekih tridesetak generala i visokih časnika židovskoga podrijetla? Zato vjerujem da je iz nekih samo njemu znanih razloga svjesno pristao na ulogu marionete kad je pristao na rasne zakone. ali bez obzira na njegove razloge, to je bio duboko neljudski i nemoralan čin i baš s ničim ga se ne može opravdati. U svakom slučaju, unatoč takvom moralnom posrnuću Pavelića i ustaškoga režima te njihove marionetske uloge, to još uvijek ne znači da se NDH jednostavno može prozivati fašističkom državom. Osobito ne u trenutku stvaranja. Za vrijeme njezinoga nastanka pozdravio ju je jednodušno cijeli hrvatski narod. Nitko se tada nije izjašnjavao za fašističku ili nacističku ideologiju, već jedino za svoju nezavisnu državu. Po čemu je onda za Ustavni sud HR 'dobro poznata povijesna istina' da je NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji." Na temelju kakvih saznanja je Ustavni sud HR došao do tako smjelog zaključka? Jer u trenutku stvaranja NDH ta težnja je bila i legitimna i opravdana. A kako i tko je zlorabio te povijesne težnje to bi u najmanju ruku trebalo prepustiti znanstvenom istraživanju. U NDH nije bilo Ustava, ili bilo kakvog drugoga temeljnog državnog dokumenta u kojem bi pisalo da je NDH Fašistička ili Nacistička. Pa niti u Ustavu Hrvatske Revolucionarne Organizacije USTAŠA iz 1929., ili u Načelima Ustaškog Pokreta iz 1932.godine nigdje ne stoji da se ta organizacija temeljila na fašističkim ili nacističkim ideološkim zasadama. Tadašnja povijesna zbivanja nedvojbeno pokazuju da u trenutku proglašenja NDH i plebiscitarnog oduševljenja hrvatskoga naroda nije bilo ni govora o izjašnjavanju naroda za fašističku ili nacističku NDH. Nije to zabilježeno niti u bilo kakvim službenim dokumentima. U kojem trenutku se je onda došlo do „dobro poznate povijesne istine", da je „NDH bila nacistička i fašistička tvorevina i kao takva predstavljala je apsolutnu negaciju legitimnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom i tešku povijesnu zlouporabu tih težnji"? Je li to možda bilo 11. travnja, 22. svibnja, ili 29. Studenoga 1943.? Od kud danas Ustavnom sudu RH takvo tumačenje, osim ako nije u stanju prepoznati razliku između države i režima. Temelji li se shvaćanje Ustavnoga suda na interpretaciji povijesti komunističkoga totalitarnoga režima i velikosrpskih mitova po receptu kako ga objašnjava nobelovac Camus. Sve to upućuje na činjenicu da je revizija tumačenja povijesti na znanstvenim osnovama nasušno nužna prije bilo kakvih službenih zadiranja u proklamiranje u ono što je dopušteno a što nije. Osobno mislim da su bilo kakve zabrane oko tih pitanja najgore rješenje, jer se s tim baš ništa ne će riješiti nego će samo još pojačati podjele. Polazi se od pogrešne pretpostavke da se primarno radi o ideološkim razlikama, kad su u biti razlike najprije u drukčijim interpretacijama povijesti. Naš Ustavni sud sklepao je nekakvu usporedbu između presude u Strasbourgu o „negiranju holokausta" s imenovanjem ulice 10. travnja u nekom slavonskom selu. Ni s najboljom voljom ne mogu dokučiti kako imenovanje ulice „10.travnja" predstavlja negaciju holokausta ili njegovu reviziju, a još manje mi je shvatljivo po kojoj logici je to zlouporaba prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Niti boljševičko revolucionarno pravosuđe iz 1945. ne bi se dovinulo ovakvim akrobatskim vještinama i ovako perverznoj logici. Po kojoj logici se uspostavu NDH uspoređuje s holokaustom? No, nema smisla dalje na tu temu raspravljati, jer časni sudac Miroslav Šumanović je u svojem Izdvojenom mišljenju sve savršeno dobro objasnio i argumentirao. Ovdje mi se čini potrebnim samo postaviti Ustavnom sudu nekoliko pitanja: Smatra li Ustavni sud da je totalitarni sustav Trećeg Reicha istovjetan s onim što je postojalo četiri ratne godine u NDH? Postoji li opća međunarodna suglasnost definicije totalitarnoga sustava? A to je nužno ako se pravosuđe s tim pitanjima želi baviti i donositi odluke. Predsjednik Truman, bivši predsjednik SAD, izjavio je 1948. godine: „Meni je rečeno da je Tito poubijao više od 400.000 svojih oponenata u Jugoslaviji prije nego što se napokon mogao učvrstiti kao diktator." Pitanje je koliko ih je još morao poubijati i utamničiti prije nego što je učvrstio totalitarni sustav?. Jer biti diktator još uvijek ne znači imati totalnu kontrolu i vlast. Dakle, može li se onda uopće NDH smatrati totalitarnom? Može li se u četiri ratne godine postojanja NDH uopće uspostaviti totalitarni sustav kad se zna da je već od prvih dana svoga postanka NDH bila suočena s pobunjeničkim otporom i kad je poznato da cijelo vrijeme svoga postojanja nije imala kontrolu nad velikim dijelom svoga državnoga teritorija. Osobito kad se zna da je dobrim dijelom svoga postojanja djelovala pod de facto marionetskim uvjetima? Po kojim kriterijima bi se onda NDH moglo uopće definirati kao „totalitarnu tvorevinu"? Budući da su sve to provjerljive povijesne činjenice, kako se onda NDH uopće može uspoređivati s totalitarnom fašističko-nacističkom Njemačkom? Slijedom toga, kako se uopće „U", koji je predstavljao simbol borbe u obrani od velikosrpskog fašizma, može uspoređivati sa svastikom ili kukastim križem, koji je simboliziralo nazi-fašističko osvajanje i porobljavanje drugih naroda? Kako se pozdrav ZDS može uspoređivati sa Sieg Heil? Kako se Ustaše kao branitelje svoje domovine može uspoređivati s agresorskom vojskom Trećeg Reicha, čiji je cilj bio u ime nazi-fašističke ideologije osvajati i pokoravati svijet.? Gospodo, od vas hrvatski narod očekuje da iziđete iz te komunističko-velikosrpske propagandne žabokrečine te da ga oslobodite od daljnje stigmatizacije po obrascu beogradske mitomanije i laži. Ali da bi oslobodili narod najprije morate osloboditi sebe. Jer vi ste se s ovim obrazloženjem o zabrani imena ulice na najzlokobniji način upregnuli u kola velikosrpske propagande pa ste im još dali i službenu potvrdu jedne od naših najviših institucija, blagoslivljajući njihove laži s otrovnim dugoročnim posljedicama kako na međunarodnoj razini tako i doma. Nije njima potrebna peta kolona kad vi za njih odrađujete njihov posao daleko bolje i ubitačnije od njih samih. Shvaćate li da ste s ovom svojom odlukom teško naštetili dignitetu RH te osobito instituciji Ustavnoga suda RH ali, što je i još opasnije, ozbiljno ste narušili povjerenje naroda u ustanovu koja bi trebala kao jedna od četiri stupa naše vrhovne vlasti predstavljati stabilnost države i vjeru u njen pravni i pravedan poredak. Lomljenje vjere građana u najviše institucije državnoga poretka i sustava vlasti predstavlja najveću moguću opasnost i destabilizaciju države. Najlakše bi vašu djelatnost bilo okarakterizirati kao djelo namjerne izdaje, ali ja se ne želim služiti takvim preteškim terminima, jer želim vjerovati da vam nije namjera potkopavati temelje države, budući da i sami predstavljate jedan od četiriju stupova tih temelja. Rađe vjerujem da se radi o neznanju, nemaru, ispranim mozgovima, indoktrinaciji i općenito o činjenici da se radi o ljudima koji nisu u stanju samostalno i slobodno razmišljati. Radi se o osobama koje pate od onoga što bi se u ovom slučaju moglo nazvati KPSP (kroničnim psihološkim stresnim poremećajem). Odgojeni i obrazovani u totalitarnom sustavu ne snalazite se. Teško vam je i nesigurni ste bez nekoga iznad vas s apsolutnim autoritetom. Naravno, ne radi se samo o vama. Izvrgnut dugim razdobljima preživljavanju pod raznim despocijama i totalitarnim sustavima, većina našega naroda je pod utjecajem toga kroničnoga psihološkog stresnog poremećaja. Razlika je samo u tomu što ste vi na položajima gdje možete napraviti puno više štete. Većina naroda ozbiljniju štetu može napraviti samo za vrijeme izbora, kada uzastopno bira one koji su najodgovorniji za mizerno stanje u kojem se nalaze. Sukob između poslušnosti autoritetima i osobne savjesti. Svjetski poznati psiholog na Yale sveučilištu, Stanley Milgram, koji se kao socijalni psiholog osobito proslavio svojim pokusima usredotočenim na sukob između poslušnosti autoritetima i osobne savjesti, došao je do nevjerojatnih rezultata. Naime, glasoviti 'Milgramov ekperiment' bavi se ispitivanjem, do koje granice je pojedina osoba spremna nanijeti bol i patnju drugoj osobi samo zato što joj je to zapovjedila neka treća osoba iz pozicije autoriteta. Prije Milgramovoga eksperimenta stručnjaci su smatrali da otprilike jedan do tri posto subjekata na autoritarnu zapovijed ne bi prestali nanositi bol električnim šokovima čak ni onda kad bi to drugoj osobi predstavljalo smrtnu opasnost. Naravno, takve se smatralo da su patološkog ili psihopatskog karaktera. Međutim, Milgramovi pokusi utvrdili su da čak 63% osoba podvrgnutih takvim ispitivanjima nisu prestajali davati elektro-šokove čak ni nakon što bi bili moljeni i preklinjani od osobe kojoj su zadavali bolove da su slaboga zdravlja i da će svaki daljnji šok za njih predstavljati sigurnu smrt. Zapitajte se, spadate li i vi u tih 63%. Iz vašeg ponašanja nameće se upravo takav zaključak. Možete li pretpostaviti kakvu bol nanosite hrvatskom narodu kad ga stigmatizirate i namećete mu osjećaj trajne krivnje na temelju nametnutih povijesnih laži? Pozivate se na autoritete stranih sudišta iako nemaju logičkih poveznica s onim o čemu bi vi sami i bez stranih autoriteta trebali odlučivati. Naš narod je previše dugo živio pod tuđim despocijama, to se je neizbježno odrazilo i na njegovo kolektivno mentalno stanje. Zato se nama događa paradoksalna situacija, da i sada na slobodnim izborima prečesto biramo one koji su nam u totalitarnom sustavu zagorčavali život. Dakle, posvuda oko nas su znakovi da su ubijanja i mučenja, genocid i kulturocid, ostavili duboki trag na naše ukupno mentalno zdravlje. Zbog toga je većina još uvijek sklona hodati pognute glave, ispričavati se svima i svakome za navodne grijehe naših djedova i pradjedova. Program ispiranja mozga trajao je previše dugo, pa ni oporavak ne može biti brz. Nataloženog osjećaja krivnje, nametnutog grijeha prošlosti, straha, prijetnje nesigurnosti i neizvjesnosti nije se lako osloboditi. Većina hrvatskoga naroda zbog svega toga pati u manjoj ili većoj mjeri od psihološko-patološkog strasnog poremećaja. To trebamo najprije priznati, da bismo se mogli izliječiti. Dodatna je tragedija da velik broj naše intelektualne elite već tradicionalno i dugi niz godina pati od kompleksa manje vrijednosti u odnosu na autoritete u međunarodnom okruženju, a na domaćem terenu obrnuto, pati od kompleksa superiornosti u odnosu na svoj narod. To je samo „raja" ili boljševičkom terminologijom „masa" . Postalo je uobičajeno da sve veći broj ljudi prigovara kako im je već dosta prepirke oko ustaša i partizana, međutim te prepirke ne mogu prestati dok se ozbiljno ne pristupi tumačenju povijesti na objektivan i znanstven način. Na primjer, velikosrpska i komunistička propaganda uzdignula je „ustaštvo" na razinu apsolutnoga zla. A taj pojam sotonizacije svojih najboljih sinova i kćeri već je i među narodom u velikoj mjeri zbog nametnutog straha prihvaćen, iako u dubini duše osjeća da se ogromnoj većini ustaša kao dragovoljcima u tadašnjem ratu čini neizmjerna nepravda. Ali zbog kroničnoga stresa psihološkoga poremećaja ljudi su odustali od pokušaja ispravljanja takvih neviđenih grijeha i do neba vapijućih nepravdi. I sve dok bude tako, podjele u narodu neće prestati. Dakle problem je grubo krivotvorenje povijesti, a povijest se ne može ispravljati na temelju pogrešnih premisa. Kopernik nikad nije uspijevao napraviti točne matematičke formule i izračune o gibanju planeta i drugih nebeskih tijela sve dok je to radio na pretpostavci Ptolemijeve teorije o geocentričnosti svijeta – dakle da je zemlje središte svijeta i da planete, uključujući Sunce, kruže oko Zemlje. Ali kad je krenuo od premise o heliocentričnom sustavu, iako ni taj ne odražava činjenično stanje poretka stvari u svemiru, ipak mu je bilo odmah moguće izračunati barem gibanje planeta u solarnom sustavu. Tako je i s interpretacijom povijesti. Budemo li se služili premisom da su ustaše bili pobornici fašističke ili nacističke ideologije, neće biti moguće znanstveno i istinito objasniti što se i zašto u jednom dijelu naše povijesti događalo. Ne možemo poistovjećivati tadašnju cjelokupnu hrvatsku vojsku s političkim promašajima i moralnim posrnućem Pavelićevoga režima. Nije potrebno niti se smije nijekati zločine koji su se za vrijeme tadašnjeg građanskoga rata s jedne i druge strane događali, ali nasušna je potreba da se obavi temeljita i objektivna revizija povijesti koja je 40 godina stvarana i prekrajana po potrebama komunističkoga i velikosrpskoga totalitarizma. A ovih dana imamo priliku vidjeti kako se na očigled istinu krivotvori i tumači kao da smo svi odjednom oboljeli od neke kolektivne amnezije, pa se Domovinski obrambeni rat naziva građanskim, branitelje se proziva fašistima, Tuđmana i sve koji su ga slijedili ustašama. Možemo lako zamisliti kakva bi novija povijest bila da smo rat izgubili, da su tu povijest kao pobjednici tumačili i pisali naši susjedi i domaća peta kolona. Bilo je dosta pokušaja da se i branitelje iz Domovinskog rata stigmatizira kao apsolutno zlo. Da je rat izgubljen lako je zamisliti kakva bi sudbina branitelja bila. Ne treba se zavaravati, bili bi sotonizirani isto kao i ustaše. Progon HOS-a i njihovog vojnoga pozdrava samo je predigra za ono što bi uslijedilo ako se svi skupa ne bismo tomu ozbiljno suprotstavili. Dakle pričekajmo da se provede temeljita revizija povijesnih zbivanja, pa ćemo doći bliže istini o tome tko je što radio i zašto. Put do istine ne vodi preko zataškavanja dijelova naše povijesti, makar se to kratkoročno možda činilo u određenim okolnostima iz pragmatičkih i političkih razloga isplativije. Revizije povijesti boje se oni koji ne žele da narod sazna istinu. Zato zlonamjerno tumače da reviziju traže oni koji žele povratak na staro. Znaju oni jako dobro da nitko ne traži povratak na vremena iz NDH – a još manje na ideologije fašizma ili nacizam koje hrvatski narod nije izmislio niti ih je ikada prihvatio. Za vrijeme mojih 35 godina političkog života u emigraciji osobno se nisam služio pozdravom ZDS, niti sam ga uvodio kao službeni pozdrav u političkim organizacijama koje sam predvodio, jer sam smatrao da je to pozdrav koji je primjereniji u nekakvim vojnim strukturama. Dakle nisam s tim pozdravom bio opsjednut zbog nekakvih ideoloških razloga, iako sam uvijek smatrao da je estetski privlačan i da je kulturološki i povijesno savršeno u skladu s našim duhovnim poimanjem i narodnim običajima. Ali, ukoliko Vijeće za suočavanje s prošlošću bude savjetovalo Vladi i Saboru zabranu toga pozdrava, a hrvatsko pravosuđe donese odluku zabrane, osobno ću se početi služiti s tim pozdravom u svakoj mogućoj prigodi. Jer takva odluka bi predstavljala tešku i nepodnošljivu uvredu svim braniteljima koji su umirali za Domovinu s tim pozdravom na ustima. Hrvatska pak nimalo ne bi sličila onakvoj Domovini za kakvu su oni najbolji dali svoje živote. Odsluživanje zatvorske kazne za nepoštivanje takvoga zakona smatrao bih samo nastavkom časne borbe za Hrvatsku kakvu još nismo uspjeli uspostaviti. I na kraju, oni koji misle da se pretjerano bavimo našom prošlošću, evo što o tomu kaže George Orwell, poznati autor knjige „Životinjska farma" i „1984": „Tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost." Razmislite dobro zašto nam je sadašnjost ovakva kakva jest. Hrvatski narod već stotinama godina nije kontrolirao svoju prošlost, pa prema tome ni svoju budućnost. A oni koji su iz staroga sustava nakon pobjede u Domovinskom ratu preuzeli kontrolu sadašnjosti, upiru se svim snagama zadržati i kontrolu prošlosti. U Zagrebu, 6. 11. 2017. Nikola Štedul https://narod.hr/hrvatska/nikola-stedul-u-prilog-raspravi-vijeca-za-suocavanje-s-prosloscu-nedemokratskih-rezima/
20230821__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-3_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 2023-04-19 NOVA KNJIGA IVA DROBILICE, 3.: (IVO DROBILICA I ANTISEMITIZAM)
Koliko god se slažem sa sjajnim hrvatskim znanstvenikom prof. dr. sc. Josipom Jurčevičem čiji tekst sam dao kao prilog u prvom nastavku koji je kazao kako prof. dr. sc. Iva GoldsteinaNE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM ipak me Ivo Drobilica uspije iznenaditi pa i u ovoj novoj knjizi. Naime na str. 241. on piše: Pečarić je, usput, veličao Milu Budaka (to mu postaje omiljena tema) otvoreno promovirao ustaštvo, pisao antisemitske tekstove ("Cionisti četnikuju po Jasenovcu") i recenzirao jedan kvazihistoriografsko - revizionistički pokušaj (Mrkoci – Horvat, Ogoljena laž logora Jasenovac). U Prilozima dajem spomenuti antisemitski tekst "Cionisti četnikuju po Jasenovcu", kao i moj odgovorPORNOGRAFIJA U POVIJESTI. Naravno i tada sam shvatio da ono što piše Ivo Drobilica odnosi se na njega samoga, ali za ovaj komentar značajno je uočiti dio koji počinje s: „...tekst sam predao u posljedni trenutak, a iz usporedbi onog što piše u njemu i naslova teksta očito je da su ga dali urednici". Zašto? Jurčevićev komentar odnosio se na prethodnu knjige Iva Goldsteina ''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas'', ali je najrazorniji prikaz te knjige dala prof. dr. sc. Mirjana Kasapović o kojem sam pisao u tekstu IVO I HRVATSKI ANTISEMITIZAM (vidjeti priloge). U tom svom tekstu naveo sam i dao snimak stranice iz te knjige Iva Drobilice. Dakle na str. 505. on piše: Državnim novcem financirano državotvorno Hrvatsko slovo u svom „pravednom" nacionalističkom gnjevu zapalo je 1998. u antisemitizam. Prvo je objavljen članak Josipa Pečarića pod sugestivnim i u biti antisemitskim naslovom Cionisti četnikuju po Jasenovcu, iako u samom članku Pečarić tek blago kritizira voditelja jeruzalemskog „Centra Simon Wisenthal" Efraima Zurofa da gleda kroz prste srpskim antisemitima, dočim Hrvatsku zbog odnosa prema povijesti nepravedno kritizira. Agresivan (antisemitski) naslov nije bio sukladan sadržaju članka. Međutim, tada nikom iz redakcije Hrvatskog slova nije pala ni vlas s glave. Ako usporedite spomenuti moj tekst s ovim njegovim čovjek bi pomislio da čak i Ivo Drobilica može ponešto naučiti, pa sam ga počeo smatrati svojim učenikom. Napominjem da sam o komentaru prof. Jurčevića napisao još jedan dio i taj tekst također dajem u Prilozima. S obzirom da je jedna od etiketa koje koristi Ivo Drobilica zbog svoje nesposobnosti pa čak i kolege poput prof. Jurčevića smatraju da ga ne treba smatrati znanstvenikom i slijedeći tekst posvetit ću istoj temi.
Josip Pečarić
PRILOZI CIONISTI ČETNIKUJU PO JASENOVCU Hrvatsko slovo, 17. srpnja 1998. U beogradskim konclogorima "Sajmište" i "Banjica" ubijeno je mnogo ljudi, više nego u Jasenovcu, a o tim logorima se uopće ne govori. A radi se o logorima u glavnom gradu jedne države. Pri tome je logor "Sajmište" biojudenlager, dakle logor isključivo za Židove. Taj logor danas u Beogradu nije ni obilježen! I to izgleda nikome ne smeta. A iz njega, kao ni iz "Banjice" niti jedan Židov nije izišao živ! Logoraši su ubijani čak i po ulicama grada Beograda. Evo kako to opisuje Philip Cohen: "Mjesec dana kasnije, u Sajmištu je izvršeno konačno rješenje, dolaskom mobilnih plinskih komora iz Njemačke. Između ožujka i svibnja 1942., svako jutro, osim nedjeljom i praznicima, vozilo bi bilo natovareno židovskim ženama i djecom, i starim osobama kojima bi se zatim kazalo da se preseljavaju. U jednom činu, naizgled ljubaznom, djeci su čak davane bombone. Sa ispuhom cijevi koja je usmjeravala ispušne plinove u hermetički zatvoren prostor vozila sa žrtvama, vozilo bi nastavljalo svoj put kroz Beograd, završavajući na groblju na Avali, sedam milja jugoistočno od grada. Po dolasku, svi bi bili mrtvi. Iako žrtve unutar Sajmišta nisu imale pojma o svojoj sudbini izvan logora, plinsko vozilo je jedva mogla biti tajna, bilo za srpsku policiju ili gradjane Beograda, pošto su lupanja po vratima vozila ili prigušeni krici žrtava dolazili iz neobičnih vozila." Takvo konačno rješenje dovelo je do toga da je Beograd postao prvi veći grad u porobljenoj Europi "očišćen od Židova - judenfrei". A to "konačno rješenje" zazivali su sami Srbi i antimasonskom izložbom, i Apelom srpskom narodu - apelom za kolaboraciju njihovih najvidjenijih ljudi, i zabranom prelaska Židova na pravoslavlje od SPC, i antižidovskim markama, i u novinama i u knjigama. Kako je to izgledalo pokazuje knjiga dr. Lazara Prokića "Jevreji u Srbiji": "Danas je dokazano da su sva dela sabotaže u našoj zemlji finansirali Jevreji. Isto tako kod pohvatanih komunističkih bandi nadjeno je mnogo Jevreja. Kod pohapšenih zbog šverca – opet Jevreji!... Kod pohapšenih zbog širenja alarmantnih vesti - opet Jevreji!... Znači Jevreji, Jevreji i Jevreji! Zato stvarajmo izrazito antijevrejsko raspoloženje, ukazujmo prstom na Jevreje i pratimo strogo njihov rad. Učinimo sve da za prvo vreme svi oni sa svojim potrebicama budu zbijeni na prinudnom radu negde - potpuno izdvojeni od nas, daleko čak i od naših očiju! Dok se ne nađe način da uopšte nestanu sa našeg tla!" Ako tome dodamo da su grobišta bila na raznim mjestima na području grada, pa jedan svjedok kaže: "Kako nam je bilo naređeno da brojimo leševe koji su spaljivani, to mi je poznato da je u Jajnicima spaljeno 68.000, a da je nespaljeno ostalo još 1.400 leševa, i to u jednoj raci 1.200 i u dvema po 100 leševa". Tako je Beograd zapravo jedini glavni grad jedne države za koji slobodno možemo reći da je bio grad konc-logor! Kako je to uopće bilo moguće? Pa Nedićeva vlada i Srpska Pravoslavna crkva vjerovale su u Hitlerov novi svjetski poredak pa su činile sve da bi stvorili Veliku Srbiju u okviru tog poretka. S druge strane, već tijekom rata, a pogotovo poslije njega, stvaran je Jasenovački mit, kao osnova u dokazivanju tzv. genocidnosti hrvatskog naroda, kako bi mogli sakriti svoje djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata. Da bi se mogao stvoriti Jasenovački mit kroz uvećavanje broja žrtava ovog logora za deset i više puta, moralo se ići i s uvećanjem ukupnih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata. To je komunističkoj vlasti odgovaralo i stoga što je tako uvećavala svoj doprinos u pobjedi, kao i za dobivanje veće reparacije. Zato se pojavljuje famozna brojka od 1,700.000 žrtava rata, koju je Tito izgovorio još 1945. u Ljubljani, a Kardelj u Parizu 1947. Ali poslije popisa iz 1948. stručnjaci su mogli izračunati kolike su moguće žrtve. Ivo Lah je 1952. pokazao koliko je bio glup pokušaj direktora Saveznog ureda dr. Vogelnika da opravda ovako napuhanu brojku od 1,700.000 žrtava, a dvije godine kasnije u Američkom birou za popis stanovništva P. Mayers i A. Campbel došli su do brojke od 1,067.000. Zato je Jugoslavija do 1963. godine revidirala svoj zahtjev Njemačkoj na 950.000 - podatak koji se u našoj literaturi spominje samo u prijevodu Cohenove knjige. Nadam se da će taj dokument biti dostupan Hrvatskoj, ako već nije. Međutim, Nijemci nisu prihvatili ni taj podatak pa je izvršen popis žrtava 1964. Godine koji je dao brojku od 597.323 žrtve, a u Jasenovcu - 49.874! Primjetimo da je razlika između revidiranog broja žrtava - dakle, broja 950.000 - i broja koji je dobiven popisom jednak ukupnom broju žrtava koji je imala Velika Britanija u Drugome svjetskom ratu! Primjetimo također da je popis bio 1948. pa u proračunima moraju ući i žrtve od kraja rata do tada - dakle žrtve križnog puta. Podatci su skriveni od javnosti i tako je omogućen nastavak stvaranja srpskog mita o Jasenovcu. Taj mit je i bio osnovna karika u pripremanju Srba za genocid u Domovinskom ratu, ratu u BiH i sada na Kosovu. Svi oni koji su ga stvarali ili omogućili njegovo stvaranje imaju izravnu odgovornost za taj genocid! Dakle, i dr. Milan Bulajić i oni koji omogućavaju njegov rad! A stvaranje i takav zločinački učinak srpskog mita o Jasenovcu ne bi bio moguć da nije podržavan i omogućavan u svijetu. To je već vidljivo iz činjenice da su u Američkom birou za popis stanovništva znali da je moguć broj žrtava negdje oko milijun, a vjerojatno su znali i ono što je Jugoslavija dostavila Njemačkoj, pa ipak je i dalje u publikacijama i političkim istupima u silama pobjednicama Drugog svjetskog rata figurirala brojka od 1,700.000. Prvi koji je osjetio čemu vodi Jasenovački mit bio je dr. Tuđman još šezdesetih godina, a dvadesetak godina kasnije, svojim istraživanjima, jedan Srbin, Bogoljub Kočović, i jedan Hrvat, Vladimira Žerjavića, pokušali su spriječiti zlokoban učinak Srpskog mita o Jasenovcu. Srpski demograf izračunao je 1,014.000 a hrvatski 1,027.000 žrtava. Međutim, to nije moglo spriječiti genocid koji se pripremao iz jednostavnog razloga što su svjetski moćnici znali i znaju istinu, ali su pomagali stvaranju Jasenovačkog mita kao važne karike u očuvanju svog čeda - Jugoslavije. Srpsku brojku od 700.000 žrtava Jasenovca, dakle brojku koja je za 100.000 veća od ukupnog broja žrtava na području cijele Jugoslavije po popisu iz 1964. spominju i dan danas. Sjetimo se jednog od takvih, na primjer, Carla Bildta. "Nepristrasan" predstavnik UN na ovim prostorima i dan danas izravno sudjeluje u održanju srpskog mita o Jasenovcu, dakle sudjeluju u zločinu... Takvi su znali jednog svetog čovjeka i mučenika, kardinala Stepinca - proglasiti ratnim zločincem. Čovjeka kojeg su zbog antirasnih propovjedi Nijemci nazivali prijateljem Židova. Čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio veliki broj Židova i Srba. I to u vrijeme dok se u SPC dokazivalo kako je sv. Sava preteča Hitlera! I ne samo to. Na primjer, u ovoj knjizi prvi put se objavljuje jedan dokument u kome 141 žitelj jednog hrvatskog sela moli da se jedan Židov, njihov sumještanin, pusti iz logora. Molbu je vidio i preporuča načelnik općine. A takvih molbi s mnogo potpisa za spašavanje Židova i Srba ima mnogo. I to jedino u Hrvatskoj! Jedino u Hrvatskoj u cijeloj porobljenoj Europi! Nije ih se smjelo objaviti jer bi otežali stvaranje srpskog mita o Jasenovcu. Jer bi bile besmislene tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda! Jer bi otežali zadržavanje Hrvatske u Jugoslaviji, pa i genocidom ako treba! U Hrvatskoj je uvriježeno mišljenje da svojim najnovijim postupcima svjetske sile žele skriti svoju odgovornost za genocid koji su Srbi napravili u Domovinskom ratu, jer već sama činjenica da su mogli spriječiti genocid, a nisu, optužuje ih. Optužuje ih posredno čak i sud u Haagu, jer tamo se vodi proces jednom Hrvatu za navodno gledanje jednog silovanja koje je mogao spriječiti. I dok sud u Haagu ima problema u dokazivanju je li taj Hrvat doista gledao silovanje ili nije, za predsjednike velikih sila i njihove vlade to je unaprijed dokazano. Oni nisu gledali samo jedno silovanje već su dopustili mnogo, mnogo njih. Dapače, oni su gledali ubijanje cijelih gradova i sela, a mogli su to spriječiti. Oni su gledali etničko čišćenje, a mogli su ga spriječiti. Oni su gledali genocid, a mogli su ga spriječiti. Zar je jedno silovanje gore od genocida? Sigurno nije. Sudi li, dakle, sud u Haagu tom Hrvatu ili predsjednicima i vladama najmoćnijih država svijeta? Da, mogli su spriječiti, a nisu. Ali to njih nimalo ne brine. Ne brinu ih prognani Hrvati. Ni danas, a još manje kada je uloga UNPROFOR-a bila da osigura što bezbolniji odlazak tih istih Hrvata iz dijelova Hrvatske koji su bili pod njihovim nadzorom. Dijelova Hrvatske koje su namijenili Srbima. To dokazuje činjenica da kažnjavaju Hrvatsku zbog "Oluje". Kažnjavaju nekoga zbog oslobadjanja svojih okupiranih teritorija, a brinu o onima koji su sudjelovali u genocidu!? Otud zakon o povratku Srba. A mnogi od tih Srba su i sudjelovali u genocidu nad svojim susjedima, a ne samo gledali ga. Otud i suluda želja tih svjetskih moćnika da pišu udžbenike iz povijesti Hrvatima. Otud i tvrdnja da Hrvatska pravi predstavu od pokopa u Vukovaru, od pokopa žrtava iz najveće masovne grobnice u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Najmladjoj žrtvi bilo je dva tjedna. Najstarijoj 104 godine. Tvrdnja bešćutnika! Otud baš u vrijeme dok se vrše pokopi naših ljudi u Vukovaru oni pokreću proces Dinku Šakiću. Žele li nam pokazati kako su važniji zločini učinjeni prije nego što sam se ja rodio, nego zločini učinjeni danas, jer su zločini učinjeni nad Hrvatima? Otud i Zakon o oprostu! Oprost onima koji se ne kaju za svoje zločine i oprost ne traže! Radi li se onda uopće o oprostu? Kada su Nijemci izvršili genocid u Drugom svjetskom ratu bili su kažnjeni pedesetak narednih godina. Dakako i još uvijek, jer nemaju onu poziciju u Vijeću sigurnosti koju trebaju imati! A upravo oni su, nedavno, u sporazumu s Česima pristali na nemogućnost povratka Sudetskih Nijemaca na svoja ognjišta. Jer Česi se još uvijek sjećaju njihove uloge u Drugome svjetskom ratu. Poslije toliko godina! Medjutim, Hrvati se ne smiju sjećati genocida učinjenog nad njima ni poslije dvije, tri godine. Jesu li njima Hrvati manje ljudi od Engleza, Rusa, Židova, Čeha? Radi li se o nekoj novoj vrsti rasnih zakona? Ne! Jednostavno se radi o dokazu da su svjetski moćnici itekako suodgovorni za genocid izvršen na ovim prostorima u Domovinskom ratu. Njihova odgovornost se ne sastoji samo u tome što su gledali genocid koji su mogli spriječiti, a nisu. Oni su odgovorni što su štiteći Jugoslaviju izravno sudjelovali i omogućili taj genocid. A to kao moćnici žele i mogu sakriti. Zato predsjednik Tuđman stalno govori da živimo u tom i takvom svijetu. Da u tom i takvom svijetu moraju se činiti kompromisi. Čine ih svi. Na primjer, Centar Simona Wiesenthala sigurno zna za stradanja Židova u Srbiji. Oni sigurno znaju da danas u Beogradu nema nikakve oznake o judenlageru "Sajmište". Taj beogradski logor isključivo za Židove iz koga niti jedan Židov nije izišao živ ne spominje se ni u Jeruzalemu, u Memorijalnom muzeju holokausta. Dapače, sam Simon Wiesenthal suradjuje s dr. Milanom Bulajićem. A podsjetimo se: Bulajić je direktorom Muzeja žrtava genocida u Beogradu. Dakle Wiesenthal suradjuje s čovjekom koji je na čelu ustanove koja bi morala osigurati obilježavanje beogradskog judenlagera. A nije! A Wiesenthal sigurno zna sve o beogradskim konc-logorima, o ponašanju srpskih intelektualaca, Srpske pravoslavne crkve u tom ratu. On zna da je Beograd postao judenfrei još 1942., a Himmler je morao dolaziti u Hrvatsku godinu dana kasnije - nezadovoljan "rješavanjem židovskog pitanja u NDH"! On zna i o porastu antisemitizma u Srbiji danas, jer o tome piše poznati Židov Filip David u svojoj knjizi "Jesmo li čudovišta". Pa ipak oni sve to ipak "ne znaju". Ali rade u skladu s interesima onih koji ne žele da se sve to zna. Evo, u "Vjesniku" sam pročitao izjavu ministra Granića "Zuroffov prijedlog o izraelsko-hrvatskom obrazovnom povjerenstvu neprihvatljiv". Medjutim, čini mi se da je dobrodošla ta ideja o izraelsko-hrvatskim komisijama za pregled udžbenika iz povijesti, ideja koja je došla od Wisenthalova centra. Ali ne samo za udžbenike u Hrvatskoj. Nego i u Izraelu i drugdje gdje oni imaju utjecaja! Jer, ako je tko oštećen u povjesnim udžbenicima - to su samo Hrvati! Pokopi u Vukovaru, proglašenje Stepinca blaženikom, strašan su udar na one medju tim svjetskim moćnicima koji imaju savjesti. No, koliko uopće ima takvih?
PORNOGRAFIJA U POVIJESTI Hrvatsko slovo, 14. Kolovoza 1998. Temom pornografije u povijesti bavi se poznati hrvatski povjesničar dr. Ivo Goldstein u članku "Kako to Hrvatska televizija prati slučaj zapovjednika Jasenovca Dinka Šakica" objavljenom u "Globusu". U okviru tog razmatranja dr. Goldstein se osvrče i na moj članak i kaže: "'Hrvatsko slovo', u broju od 17. srpnja, objavilo je tekst pod naslovom 'Cionisti četnikuju po Jasenovcu'. Znaci li to da svako bavljenje prošlošču koje ne zadovoljava uredništvo toga niskonakladnog štiva nužno znači i četnikovanje?" Kada čovjek pročita ovu rečenicu izolirano bila bi i smislena. Tu su njegovu rečenicu u "Globusu" posebno i istakli! Međutim, djeluje groteksno u tekstu u kojem dr. Ivo Goldstein sve one koji se bave prošlošcu na nacčn koji ne zadovoljava dr. Ivu Goldsteina naziva - pornografima. Netko će pomisliti kako je već time dr. Ivo Goldstein pokazao kako je pronašao najbolju moguću riječ za svoje bavljenje poviješću, što za takve čitatelje mora biti užasna spoznaja, ako znaju da je dr. Ivo Goldstein profesor povijesti na Filozofskom fakultetu, čak je bio i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest! Da stvar bude ljepša, on to i pojašnjava: "Pornografima nije do povijesne istine ili do argumenata. Kad im nešto ne odgovara, oni krenu s uvredama." Zato ću ja u ovom tekstu dokazati da dr. Ivo Goldstein nije pornograf. Već ja! Takvi čitatelji će misliti da je očita pornografija i kada dr. Goldstein za "Hrvatsko slovo" kaže "niskonakladno štivo". A kao sveučilišni profesor trebao bi znati da naklada nije nikakvo mjerilo kakvoće. Ako se već htio okomiti na "Hrvatsko Slovo", pomislit će takvi, uz malo više pameti, upravo mu je mogao poslužiti naslov moga teksta. Naime, tekst sam predao u posljedni trenutak, a iz usporedbi onog što piše u njemu i naslova teksta očito je da su ga dali urednici. Sam tekst predstavlja uredničku prilagodbu izlaganja na promociji moje knjige "Srpski mit o Jasenovcu - Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima". Mediji su iscrpno izvjestili hrvatsku javnost o samoj promociji, i osim dr. Ive Goldsteina, nitko tamo nije pronašao ni zrnce "pornografije". O današnjem djelovanju nekih Židova u tom tekstu može se naći samo u pretposljednjem odlomku. (Vidi Hrvatsko slovo br. 169. od 17. srpnja 1998.) Moji prijatelji, koji su pročitali taj tekst, odmah su mi se javili s konstatacijom kako naslov ne odgovara sadržaju članka. A dr. Ivo Goldstein to nije uočio. On je sveučilišni profesor, a oni nisu! Ili možda dr. Ivo Goldstein ne čita "niskonakladna štiva"? A piše o njima!? Ali, svi oni koji tako misle nisu u pravu. Jer, dobro kaže dr. Goldstein: "Pornografima nije do povijesne istine ili do argumenata. Kad im nešto ne odgovara, oni krenu s uvredama." Svoje razmatranje o nama "pornografima", Goldstein započinje ovako: "Jasenovacki logor pobuđuje kod pornografa mnoga pitanja. Već je izlizano osvrtati se na notornu tezu kako su sami Židovi upravljali jasenovačkim logorom: njih je, doduše, bilo dosta medu nadglednicima (kapoima) koji su bili odabirani medu logorašima, ali je tih židovskih kapoa bilo u postotku, otprilike, koliko i židovskih zatvorenika. Posljednje, ali svakako ne i najnevažnije, u čitavoj priči jest to da su svi židovski kapoi bili ubijeni do kraja 1941." I zaista, i ja sam se bavio tim pitanjem, ali u članku "Srpsko podmetanje povjesniku Tuđmanu - Prnjatovićeva izvješća o logoru Jasenovac" objavljenom takoder u Hrvatskome Slovu, 1. svibnja 1998. Dakle, riječ je o vrlo delikatnoj temi - izvješćima Srbina Vojislava Prnjatovica davne 1942. godine dane Nedicevoj komisiji u Beogradu i tamošnjim crkvenim vlastima. Po objavljivanju tog članka g. Montiljo, predsjednik Hrvatsko-Izraelskog društva prijateljstva, čestitao mi je i sugerirao da se tekst prevede na engleski da bi ga mogli čitati i u Izraelu. Ne znam zašto, ali nešto više držim do mišljenja g. Montilja nego svoga kolege sa Sveučilišta. I to potvrduje da sam ja pornograf, a ne dr. Goldstein! Evo jednog dijela toga "pornografskog" teksta: "Tudman konstatira (str. 318) da Prnjatovićev sud o Židovima 'odiše pretjeranošću, mogli bismo reči antisemitskim raspoloženjem'. To je očito i iz same činjenice što sam Prnjatović konstatira da je u logoru bilo 5-8 puta više Židova nego Srba, a on o svim Židovima govori tako loše samo zbog toga što je, prema njemu, očito malen broj Židova u zatočeničkoj hijerarhiji prigrabio sva važnija mjesta. Pa nisu valjda svi ti Židovi, kojih ima toliko puta više od Srba u logoru, imali ta važna mjesta u zatočeničkoj hijerarhiji. Iz navedenih citata izlazi da je prema Prnjatoviću bilo bolje: 1) ranije stići u Jasenovac i 2) sa sobom dovesti i svoju obitelj!? Dakle, Prnjatovićevo svjedočenje više govori o samom Prnjatoviću nego o Židovima u Jasenovcu." Slijedeći dio Goldsteinova razmatranja takoder je posebno istaknut: "Laž, koja se vrlo često servira u javnosti, jest da je postojao izravan i stalan njemački pritisak da se radikalno riješi 'židovsko pitanje'. Njemci su vrlo pozorno nadgledali sva zbivanja u NDH, ali su večinu protužidovskih akcija organizirale same ustaše. Kadkad su i sami Ni-jemci ostajali zgranuti nad ustaškom surovošću." Zlobnici koji ne razumiju dr. Goldsteina pomislit će kako ovaj tekst predstavlja interesantnu interpretaciju dolaska Himmlera u Hrvatsku. Njegov posjet je, prema ovim Goldsteinovim konstatacijama, zapravo bio čisto turističke naravi! Vjerojatno je uz to i ostao "zgranut nad ustaškom surovošću"! Goldstein nastavlja u istom stilu: "Laž je i to da ustaški režim, tobože, nije bio antisemitski: da bi Židove opljačkali i otjerali u logore, pokrenuta je široka antisemitska kampanja, Pavelić i njegovi suradnici jasno su poručivali da prema Židovima neće biti milosti; organizirali su antisemitske izložbe." Glupi pornografi bi glupo objašnjavali dr. Goldsteinu kako je NDH bila država koja se borila za opstanak, a u takvim situacijama ima i užasnih stvari. Recimo, kod ljudi koji se bore za opstanak zabilježeni su i slučajevi kanibalstva! Takvima bi dr. Goldstein odmah mogao usporediti NDH i neku drugu državu koja se rađa i koja ima odmah i pobunu u zemlji. Na primjer, Izrael. On je Židov i sigurno bi takvu usporedbu mogao dobro napraviti. Mogao bi im pokazati kakav je odnos židovskih vlasti prema pobunjenim Palestincima, odnosno hrvatskih u NDH prema pobunjenim Srbima. Iako Izrael nije nastao u Drugome svjetskom ratu, pa ni takva usporedba nije potpuno adekvatna. Zaista bi bilo zgodno kada bi im u takvom kontekstu dr. Goldstein pojasnio svoje teze o NDH: "Odnos prema NDH valja testirati i na ovaj način: smatramo li, ili ne smatramo, da je svaka hrvatska država a priori pozitivna činjenica, a svaka druga (npr. jugoslavenska, hasburška i sl.) a priori negativna? Da, doista, je li zaista sloboda a priori pozitivna činjenica, a ropstvo a priori negativna. Teško pitanje postavlja dr. Goldstein. Ali on je doktor povijesti, pa ne može postavljati laka pitanja On nam i pojašnjava svoj stav. "Za pozitivan ili negativan odnos prema nekoj državi nije bitno gdje su joj granice nego da li osigurava svojim gradanima mir, političke slobode, gospodarski i kulturni prosperitet." Ja moram zaista priznati da ne znam kako to ide s građanima u Izraelu, i Židovima i Palestincima, pa bi i meni takva paralela još više mogla pojasniti ove poglede dr. Goldsteina. Jesu li možda i osnivači nekih drugih država, prije toga proglašeni teroristima? I to ne u Drugome svjetskom ratu. Teško je očekivati da dr. Goldstein ne zna takve i slične komparacije. Ali to ne treba raditi, jer: "Pornografska mentalna eskapada sastoji se u tome da se događaji 'stavljaju u kontekst'." Naime, sveučilišnom profesoru iz povijesti je čudno da se događaji stavljaju u kontekst vremena u kojima su se dogodili. To je čista pornografija. Njemu nije važno kakvi su uvjeti u kojima se stvara jedna država, već je bitno "da li osigurava svojim gradanima mir, političke slobode, gospodarski i kulturni prosperitet". Naime, u ratu je to važno, a ne - preživjeti - kako tvrde pornografi. Da, zaista, zašto bi dr. Goldstein objašnjavao činjenicu o različitom odnosu vlasti NDH u dijelovima u njemačkoj i talijanskoj interesnoj sferi, kad je očito da su ustaške vlasti mekanim Nijemcima, "zgranutim ustaškom surovošću", mogle nametati svoj antisemitizam, a snažnim Talijanima nisu mogli. Zgodno bi bilo, misle pornografi, kada bi g. Goldstein, kao povjesnicar, pojasnio i tadašnje vrijeme kroz konc-logore. Je li bilo logora, recimo za Japance, u SAD ili Australiji. Kako su u ovim demokratskim državama prolazili Nijemci u to vrijeme. Ako je logora i bilo, jesu li se ti logoraši prvo digli na ustanak protiv tih država? Možda su, poput četnika u Hrvatskoj, počeli s klanjima i prije uspostavljanja te države. Ma ne! Tako nešto može pasti na pamet samo pornografima. Važan je Jasenovac, a moj tekst u kome se spominju beogradski konc-logori od kojih je "Sajmište" bio "judenlager" - je pornografija. Jer: "pornografi priznaju da su ustaše pobile mnogo Židova, ali koliko ih je tek pobijeno u Srbiji? Pa zar je sudbina Hrvatske i Hrvata da ih čak i oni koji se smatraju 'najvecim' Hrvatima uvijek uspoređuju sa Srbijom i Srbima?" Da, dr. Goldstein je potpuno u pravu. Čista je pornografija dovoditi Jasenovac u isti kontekst sa "Sajmištem" i "Banjicom". A pogotovo i s logorima u SAD ili Australiji. Jer, cijeli svijet zna i za beogradske konc-logore, i za činjenicu da su bili jednako stravični kao Jasenovac. Da je to zaista tako, dr. Goldstein bi bio u pravu. A ne pornografi koji upozoravaju lažno hrvatsku javnost da nije tako. To su očita podmetanja uvaženom profesoru povijesti. Zbog takvih njihovih podmetanja, netko može pomisliti kako je po g. Goldsteinu važno pisati samo o zločinima Hrvata. Bolje je da nam Srbi pomažu u hvatanju Hrvata zločinaca. Dobro je da se ne piše o njihovim zlodjelima. Jer, kada bi hvatali svoje, ne bi nama pomagali. Da, zaista su plemenita ta srpska nastojanja. Ima pravo dr. Goldstein. Sretni smo što se tako i u Haagu i u Zagrebu sudi uglavnom Hrvatima za zločine. Treba istrajati na tome časnom putu. Na žalost, Goldsteinovo nastojanje može netko shvatiti onako kako on sam sebe predstavlja kroz riječi: "U mojoj se generaciji nikad nije postavljalo pitanje je li netko sin ili unuk ustaše i partizana. Štoviše, takve nam činjenice nisu bile uopće važne." Reci će: I to je sveučilišni profesor povijesti! Njemu je u Jugoslaviji problematično samo Miloševićevo vrijeme. Sve ono prije bilo je med i mlijeko. Treba se odmah ograditi od takvih. Jer, ne daj Bože da je njemu ta država bila pod hegemonijom Srba. Ne daj Bože da su u policiji u Hrvatskoj bili uglavnom Srbi. Ne daj Bože da je časnicki kadar u JNA bio isti takav. Ne daj Bože da su sinovi i unuci ustaša i ne samo njih morali bježati iz takve države ravnopravnih naroda. Ma kakvi. Vladalo je bratstvo i jedinstvo. Taman posla da se postavljalo pitanje je li netko sin ili unuk ustaše i partizana. Ne daj Bože da su Srbi u Hrvatskoj i u Jugoslaviji bili preferirani i da je ta država bila Srboslavija. Tko to tvrdi, on je revizionist. A ako se uz to bavi i poviješcu - onda je i pornograf! Dr. Ivo Goldstein ce na jednom mjestu konstatirati: "Pornografi će priznati da je u Jasenovcu pobijeno mnogo ljudi, ali odmah postavljaju pitanje: a koliko ih je tek pobijeno na Križnom putu?" Kasnije on će tvrditi "Je li ona (NDH, J.P) nudila Hrvatima BOLJITAK? Može li se uopće u nekoj državi osigurati prosperitet nekoj naciji ako vlast najavi ugrožavanje egzistencije, ili čak uništavanje, druge nacije?" Da bi na kraju opisao divan život u Jugoslaviji do dolaska Miloševića na vlast. Dr. Goldstein nas time stavlja u dilemu. Negira li on Križni put, ili smatra da država koja je započela svoj život zlocinom može egzistirati, ako je zločin napravljen nad Hrvatima. Medutim, takvo zaključivanje je nelogično. Ovim nam dr. Goldstein samo pokazuje kako su njegovi argumenti neoborivi, a on piše istinu i samo istinu! Ostavimo se tih Goldsteinovih "lijepih vremena". Vratimo se pornografiji u mome inkriminiranom tekstu. Tu zaista uspoređujem beogradske logore i Jasenovac. Čak sam se drznuo i citirati jednog Srbina. Naime, dr. Lazar Prokić u knjižici "Jevreji u Srbiji" kaže: "Danas je dokazano da su sva dela sabotaže u našoj zemlji finansirali Jevreji. Isto tako kod pohvatanih komunistickih bandi nadeno je mnogo Jevreja. Kod pohapšenih zbog šverca - opet Jevreji!... Kod pohapšenih zbog širenja alarmantnih vesti - opet Jevreji!... Znači Jevreji, Jevreji i Jevreji! Zato stvarajmo izrazito antijevrejsko raspoloženje, ukazujmo prstom na Jevreje i pratimo strogo njihov rad. Učinimo sve da za prvo vreme svi oni sa svojim potrebicama budu zbijeni na prinudnom radu negde - potpuno izdvojeni od nas, daleko čak i od naših očiju! Dok se ne nađe način da uopšte nestanu sa našeg tla!". Čista je pornografija kad ja to navodim u svom tekstu! Jer, uči nas dr. Goldstein "NDH, kao notornu njemačku saveznicu, nije mogao nitko i ništa spasiti. Ona je morala propasti zajedno sa svojim velikim zaštitnikom i pomagačem." Vjerojatno ce dr. Goldstein odmah shvatiti kako je pornografija ako ovu njegovu tvrdnju netko usporedi sa Srbijom u drugom svjetskom ratu. Nedićeva Srbija jest propala, ali Srbi dobiše Jugoslaviju, tj. kako je svojedobno rekla Tanja Torbarina "najvecu moguću Srbiju". Srpska Pravoslavna Crkva se dičila time što je sv. Sava preteča Hitlera, ali je ratnim zločincem proglašen "prijatelj Židova" Alojzije Stepinac. Od potpisnika "Apela srpskom narodu", tj. poziva na suradnju s Hitlerom, dvadesetosmorica su postali članovi SANU tijekom komunističkog razdoblja, a dvanaestorica potpisnika je primilo visoke državne počasti poslije rata, pa i Sedmojulsku nagradu koja se dodjeljuje u čast ustanka u Srbiji 1941. I nagradom AVNOJ-a! Čista pornografija! Zato je, priznajem, najveća pornografija u slijedećem dijelu tog teksta: "Takvi su znali jednog svetog čovjeka i mučenika, kardinala Stepinca - proglasiti ratnim zločincem. Čovjeka kojeg su zbog antirasnih propovjedi Njemci nazivali prijateljem Židova. Čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio veliki broj Židova i Srba. I to u vrijeme dok se u SPC dokazivalo kako je sv. Sava preteča Hitlera! I ne samo to. Na primjer, u ovoj knjizi ("Srpski mit o Jasenovcu", J.P) prvi put se objavljuje jedan dokument u kome 141 žitelj jednog hrvatskog sela moli da se jedan Židov, njihov sumještanin, pusti iz logora. Molbu je vidio i preporuča nacelnik općine. A takvih molbi s mnogo potpisa za spašavanje Židova i Srba ima mnogo. I to jedino u Hrvatskoj! Jedino u Hrvatskoj u cijeloj porobljenoj Europi! Nije ih se smjelo objaviti jer bi otežali stvaranje srpskog mita o Jasenovcu. Jer bi bile besmislene tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda! Jer bi otežali zadržavanje Hrvatske u Jugoslaviji, pa i genocidom ako treba!" Zaista je čista pornografija kad ja spominjem dokumente koji se po prvi put tiskaju u Hrvatskoj. Dokumente jedinstvene u cijeloj Europi pod Njemackom vlašcu! - Zamislite, molim Vas. Taj Pečarić tiska dokument sa 141 potpisom da se pusti neki Židov iz logora. I još je molbu vidio i preporuča načelnik neke općine u NDH. Da takve dokumente ima, dr. Goldstein bi ih sigurno odavno već tiskao. Pa on je povjesničar! - Priznajem, ja sam zaista revizionist i pornograf, a ne dr. Goldstein. Ne postoji Hrvatski državni arhiv, niti takvi dokumenti u njemu. Jer, da tako nešto postoji, dr. Goldstein bi sigurno već pokrenuo akciju da se u Izraelu ustanovi posebna nagrada "pravednika medu narodima", koja bi se dodijeljivala mjestima ili skupinama koje su se na ovakav način zauzimale za svoje sugradane. On bi bio posebno ponosan što se takva priznanja dodjeljuju samo Hrvatima i hrvatskim mjestima. U lijepim vremenima u kojima "generacije nisu bile opterečene poviješcu" to bi sigurno bilo tiskano. Kriv sam što sam tako nešto tiskao, pa sada g. Goldstein mora konstatirati: "prisiljeni smo o toj povijesti raspravljati i donijeti čvrste sudove, koji ce onemogučiti buduće političke manipulacije." Ne daj Bože da su politički manipulatori oni koji nisu htjeli do dana današnjeg takve dokumente objavljivati. Treba sve to odbaciti kao revizionizam. "Revizionizam (...) označuje takvu interpretaciju povijesnih događaja koja je bitno opterećena političkim pritiscima i nedostatkom volje da se spoznaju i iznesu neke od ključnih činjenica". Da, teška su danas vremena za povjesničare. Ovako nešto nije bilo moguće u prošlim vremenima kad je g. Goldstein doktorirao, kad nije bilo političkih pritisaka i nedostatka volje da se spoznaju i iznesu neke od ključnih činjenica. Da postoje dokumenti koje spominje dr. Pečarić u pornografskom tekstu objavljenome u "Hrvatskom slovu", dr. Goldstein bi ih sigurno još tada objavio. Očito je, stoga, da mi moramo "zaslužiti bolju budućnost, budućnost u Europi". Zar nam nije jasno kako je lijepo biti Irac u Sjevernoj Irskoj. Zapale ti kuću i izgori ti troje djece. I nikome ništa. Mi moramo zaista "susresti s istinom" i "zaslužiti" tako nešto. IVO I HRVATSKI ANTISEMITIZAM Prije tri dana sam upozorio na recenziju Mirjane Kasapović novog uradka Ive Goldsteina ''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas'': Jučer je o toj recenziji imamo i tekst na portalu narod.hr: Dr. Kasapović: Knjiga Ive Goldsteina o antisemitizmu o Hrvatskoj je loša, promašena i vrlo problematična I Hrvoje Hitrec je komentirao taj najnoviji uradak Iva Goldsteina: Ivo i hrvatski antisemitizam Ivo Goldstein napisao knjigu o antisemitizmu u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas. U granice Hrvatske uvrstio, čast njemu, Bosnu s Hercegovinom, Srbiju, Sloveniju, kako bi hrvatske protusemitske izljeve kroz stoljeća malo podebljao. Čuveni znanstvenik i povjesnik od formata zadržao se poglavito na osobama iz 19. i 20. stoljeća, pa je tako kao antisemite prokazao redom: Strossmayera, Starčevića, Radića, Supila, Šenou, A. Kovačića, Matoša, Gjalskog i naravno Tuđmana. Pronašao je protusemite i među svojim suvremenicima, pa nabraja Petra Vučića, Antu Kostelića (!), Vicu Vukojevića, Milana Ivkošića i – Vedranu Rudan. Knjigu je objavila Fraktura koja od hrvatske države u pravilu dobiva pet puta više novca od ostalih nakladnika. Glede Matoša, tek sam sada shvatio zašto se njegova rodna kuća u Tovarniku obnavlja desetljećima i tomu nema kraja. Nadao sam i sebe vidjeti u tom društvu antisemita po Goldsteinu. S razlogom. U intervjuu s Ivom Goldsteinom uSlobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja 2002. Goldstein navodi slučajeve u kojima bi novi Kazneni zakon trebao osigurati kazneno gonjenje. To su Branka Šeparović zbog verbalnog delikta, Petar Vučić zbog navodnog antisemitizma u knjizi Hrvatstvo i židovstvo i ja. Za mene kaže: "Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti". Dakle, ako "gadiš i vrijeđaš" prof. dr. Ivu Goldsteina, tj. ako komentiraš njegove tekstove tako da ti on ne može odgovoriti na tvoje komentare - onda si antisemit i to takav da te treba kazneno goniti. Tekst Je li Ivo Goldstein antisemit? Slobodna Dalmacija nije objavila pa je objavljen u mojoj knjiziTrijumf Tuđmanizma, Zagreb, 2003. U recenziji prof. Kasapovič spominje i Vučića i gđu Šeparović, pa sam se ponadao da sam spomenut i ja. Međutim, čini se da je Goldstein nešto i razumio iz tog mog odgovora u kome sam se narugao tom posebnom antisemitizmu (gaditi i vrijeđati Ivu Goldsteina) za koji je tražio kazneni progon pa me izgleda nema u društvu dr. Vučića i gđe Šeparović u ovoj knjizi. Uspio sam se ipak pronaći. Na str. 505. piše: Državnim novcem financirano državotvorno Hrvatsko slovo u svom „pravednom" nacionalističkom gnjevu zapalo je 1998. u antisemitizam. Prvo je objavljen članak Josipa Pečarića pod sugestivnim i u biti antisemitskim naslovom Cionisti četnikuju po Jasenovcu, iako u samom članku Pečarić tek blago kritizira voditelja jeruzalemskog „Centra Simon Wisenthal" Efraima Zurofa da gleda kroz prste srpskim antisemitima, dočim Hrvatsku zbog odnosa prema povijesti nepravedno kritizira. Agresivan (antisemitski) naslov nije bio sukladan sadržaju članka. Međutim, tada nikom iz redakcije Hrvatskog slova nije pala ni vlas s glave. Ako netko pomisli da je Goldstein sam shvatio ovo što piše o mom tekstu prevario se. To sam ga ja podučio. Ali ovdje mi je zanimljivije upozoriti na slijedeći dio iz tog mog odgovora: I zaista, i ja sam se bavio tim pitanjem, ali u članku "Srpsko podmetanje povjesniku Tuđmanu - Prnjatovićeva izvješća o logoru Jasenovac" objavljenom takođeer u Hrvatskome slovu, 1. svibnja 1998. Dakle, riječ je o vrlo delikatnoj temi - izvješćima Srbina Vojislava Prnjatovica davne 1942. godine danim Nedicevoj komisiji u Beogradu i tamošnjim crkvenim vlastima. Po objavljivanju tog članka g. Montiljo, predsjednik hrvatsko-izraelskog društva prijateljstva, čestitao mi je i sugerirao da se tekst prevede na engleski tako da bi ga mogli čitati i u Izraelu. G. Montiljom me je tada znao predstaviti kao velikog prijatelja Židova. Zato ću dati završetak tog teksta koji je g. Montiljo želio vidjeti i na engleskom: Ipak, činjenicu da je Tuđmanova knjiga napadana zbog citiranja Prnjatovića, a nisu na isti način napadane spomenute knjige tiskane u Beogradu, jedino je i moguće objasniti spoznajom o teškom položaju Židova u Srbiji kroz cijelu povijest i zabrinutost Židova diljem svijeta za sudbinu Židova u današnjoj Srbiji. Povijest stradanja Židova u Srbiji dao je Philiph J. Cohen u knjizi "Srpski tajni rat". Vjerojatno je cilj i najnovijih tiskanja Prnjatovićevih izjava u Beogradu - pritisak na Židove! Primjetimo takodjer da Cohen u svojoj knjizi navodi niz najnovijih antisemitskih zbivanja u Srbiji. Na primjer, 15. siječnja 1992. "Pravoslavlje", službeno glasilo Srpske pravoslavne crkve, donijelo je članak pod naslovom "Jevreji ponovo raspinju Hrista" u kome se govori o "patološkoj" mržnji izraelskih političara prema kršćanstvu, pa čak i da su srpske pravoslavne kaludjerice često bivale pretučene u Izraelu. Broj nije povučen iz prodaje. Ili pak kada su Rusi priznali Hrvatsku i Sloveniju, Tanjug je za to optužio "aktivnost jevrejskog lobija na najvišem nivou u rukovodstvu ruske diplomacije". Kako su se mogli osjećati Židovi u Srbiji čitajući ovo u zemlji koja je u to vrijeme izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i u tim državama provodila zločine istovjetne onima iz holokausta? Koliko je velikosrpska politika bila uspješna pokazuje već sama činjenica da ni Židovi diljem svijeta uopće ne spominju činjenicu da je jedini judenlager na svijetu bio konc-logor Sajmište u Beogradu. Ne spominju ni činjenicu da su masovna gubilišta Židova bile beogradske ulice! A jedini judenlager na svijetu - konc-logor Sajmište - danas nije ni obilježen, niti se u Beogradu čuva spomen na njega. Dapače, Bulajić za svoje djelovanje ima potporu nekih židovskih krugova u svijetu. Zato on u knjizi koja govori o Tuđmanovoj knjizi ne želi ulaziti u te "sporne" dijelove Tuđmanove knjige! On samo kaže da "Jevreji ne bi trebalo da prime izvinjenje predsjednika druge nezavisne države Hrvatske"! Toliko od jednog pornografa u povijesti. Josip Pečarić
ZNANSTVENO OSPORILA AUTOROVU METODOLOGIJU
Posljednjih mjeseci, kako je najavljeno, svjetlo dana ugledalo je ''monumentalno djelo'' povjesničara Ive Goldsteina''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas'' na više od 600 stranica. No politologinja sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Mirjana Kasapović u svojoj recenziji spomenute knjiga naglasila je kako je ''neugodno čitati samo loše knjige'', a upravo je u tu kategoriju savila Goldsteinovo djelo. ''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas'' Ive Goldsteina, kako navodi Kasapović u svojoj recenziji, tematski, teorijski i metodološki zahtjevno je djelo. Valja napomenuti da se u znanstvenoj literaturi protusemitizam istražuje ''kao politička ideologija, politički i društveni pokret i državna politika, bilo unutar jedne države bilo komparativno u više država''. Međutim kako i sama Kasapović uočava, Goldstein u djelu piše samo o jednoj zemlji. ''Hotimice pišem o zemlji, a ne o državi, jer Hrvatska najveći dio povijesti od srednjeg vijeka nije bila samostalna država nego su hrvatske zemlje bile uključene u različite državne tvorevine – Habsburšku Monarhiju, Mletačku Republiku, Osmansko Carstvo, Dubrovačku Republiku, Francusku, Italiju, Mađarsku, Jugoslaviju – u kojima su bile manje ili više prepoznatljivi zemljopisni, etnički, kulturni i politički entiteti. O državi se može govoriti samo od 1941. do 1945. (NDH) i poslije 1992. (Republika Hrvatska). Taj je problem Goldstein riješio tako što je suvremenu Republiku Hrvatsku prešutno 'upisao' u povijest te je hrvatske zemlje koje su u srednjovjekovlju i novovjekovlju bile u sastavu raznih državnih tvorevina, a danas su dio Republike Hrvatske, tretirao kao područja Hrvatske'', objašnjava Kasapović. To znači da je, primjerice, ''protusemitizam u austrougarskom Varaždinu, Sisku i Zagrebu tretirao kao protusemitizam u Hrvatskoj. Takav je pristup pragmatičan, ali nije neproblematičan. Kako je protusemitizam bio i ostao i državna politika, pitanje je kome državno proizveden ili sponzoriran protusemitizam u Austrougarskoj Monarhiji treba pripisati. Nije li to austrijski i ugarski, a ne hrvatski protusemitizam? Vrijedi i obratno: nisu li nediskriminacijski državno-pravni akti prema Židovima, poput Edikta o toleranciji cara Josipa II., austrijski, a ne hrvatski dokumenti? Problem je još zamršeniji ako se ima u vidu da su državni i nedržavni protusemitizam bili isprepleteni: nedržavni protusemitizam nerijetko je uzrokovala ili poticala država, ali je državna vlast često zabranjivala i suzbijala protusemitske izgrede u društvu i kažnjavala njihove počinitelje''. S toga Kasapović smatra da se ''Goldstein nije dosljedno držao toga metodološkog pristupa pa je u protusemitizam u Hrvatskoj ubrojio i pojave na područjima koja u naznačenom dijelu povijesti nisu bila, a nisu to ni danas, dijelovi Hrvatske''. Tako primjerice navodi da Goldstein ''opisuje protusemitske izjave mostarskog učitelja i književnika Ivana Zovka s početka 20. stoljeća i ispad trgovca i veleposjednika Marka Perića u Derventi 1910., citira protusemitske napise Hrvatske sloge, glasila Hrvatske težačke stranke iz Bosne i Hercegovine, i Naše sloge, lista na hrvatskom jeziku koji je od 1870. izlazio u Trstu. Spominje kako Hrvatsko akademsko društvo "Zvonimir" u Beču nije primalo Židove u članstvo, dok je društvo hrvatskih akademičara u Grazu bilo "vrlo agresivno" prema Židovima. U tim je slučajevima primijenjen kriterij etničke pripadnosti počinitelja protusemitskih ispada. Njihovo bi uvrštavanje u knjigu bilo opravdano onda kada bi autor pisao o protusemitizmu Hrvata ili protusemitizmu među Hrvatima gdje god oni bili. No u tom slučaju ne bi bilo opravdano uvrštavanje u knjigu srpskog protusemitizma u Hrvatskoj, kao ni protusemitizma pripadnika njemačke i bošnjačke manjine. Ne bi bilo mjesta ni za protusemitizam političkih emigranata u Australiji, Americi i zapadnoj Europi''. ''Takav pristup postaje uobičajen u prikazima protusemitizma u monarhijskoj Jugoslaviji pa su se u knjizi našli protusemitski ispad i izgredi u Srbiji, Sloveniji i Makedoniji. Najčešći su prikazi muslimanskoga, srpskog i hrvatskog protusemitizma u Bosni i Hercegovini. Goldstein bilježi izgon Židova iz Sarajeva oko 1920., bojkot židovskih trgovaca, protusemitske napise u srpskima radikalskim listovima Pravda iz Sarajeva i Semberija iz Bijeljine, sarajevskima Večernjim novostima i tjedniku Narod, muslimanskom glasilu Domovina, glasilu Jugoslavenske muslimanske organizacije Pravda, muslimanskom listu Slobodna riječ, sarajevskoj Novoj riječi, sarajevskome Katoličkom tjedniku, sarajevskom Pokretu itd.'', navodi politologinja te dodaje: ''Sve to zauzima priličan broj stranica i dobrano je 'napumpalo' knjigu o protusemitizmu u Hrvatskoj''. Međutim, ''kada je opis protusemitizma u Bosni i Hercegovini postao metodološki opravdan u okviru NDH, Goldstein o tome uglavnom šuti. U skromnu poglavlju o protusemitizmu u NDH, ne razmatra razmjerno snažan protusemitizam bosanskohercegovačkih muslimana. Ukazuje na protusemitske stavove Katoličke crkve, od nadbiskupa Alojzija Stepinca do provincijskih svećenika, ali ne prikazuje stavove članova Islamske vjerske zajednice, od reis-ul-uleme Fehima Spahe preko istaknutih članova El-Hidaje, poput Mehmeda Handžića i Mustafe Busuladžića, do džematskih imama. Sve se svodi na uvelike netočan osvrt na djelovanje Huseina Đoze, jednoga od najistaknutijih pripadnika uleme, i to više u poslijeratnome nego ratnom razdoblju u kojemu se Đozo prometnuo od Hrvata, ustaše i lojalnog građanina NDH u Muslimana, pobornika bratstva i jedinstva i lojalnog građanina Jugoslavije, suradnika 'crvenog reisa' Sulejmana Kemure i člana jugoslavenskih izaslanstava na skupovima nesvrstanih, arapskih i islamskih zemalja''. Kasapović navodi da ''Goldstein citira protusemitske napise u svakojakima opskurnim ustaškim tiskovinama, ali nema analize Handžara, Osvita, Sarajevskoga novog lista, Novoga behara, Hrvata – Muslimanskog godišnjaka, Muslimanske/Hrvatske svijesti i drugih tiskovina''. Kada je prešao na opis protusemitizma u socijalističkoj Jugoslaviji, navodi Kasapović, ''više nije bilo granice između protuizraelske i protusemitske politike jugoslavenske državne vlasti, ispada njezinih dužnosnika, pisanja partijskih i državnih glasila te pojava društvenog protusemitizma u pojedinima jugoslavenskim republikama, s jedne, i protusemitizma u SR Hrvatskoj, s druge strane. 'Latentna' protusemitska faza 1945.-1967. opisana je uglavnom pomoću bizarnih incidenata pojedinaca. 'Manifestna' faza, koja počinje radikalnim zaokretom jugoslavenske vanjske politike poslije pobjede Izraela u Šestodnevnom ratu 1967. i posljedične okupacije područja koja su rezolucijom UN-a 1947. bila namijenjena arapskoj državi (Zapadne obale, Pojasa Gaze i istočnog Jeruzalema, kao i sirijske Golanske visoravni). 'U Jugoslaviji su se tada', piše Goldstein, 'počeli događati 'anticionistički' ispadi'. Bilo je to mnogo više od 'ispada' – bila je to kontinuirana protuizraelska i protucionistička politika jugoslavenske države kojom je dirigirao Josip Broz Tito. Učvršćena je bila jugoslavenskim članstvom u pokretu nesvrstanih u kojemu su ton stavu prema 'palestinskome pitanju' davale arapske i islamske države (Egipat, Irak, Sirija, Libija, Libanon, Sudan i dr.), kao i Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) kao nedržavna članica pokreta. Političke deklaracije sa skupova nesvrstanih na vrhu, koje govore o izraelsko-arapskim sukobima i Izraelu, diskurzivno su gotovo istovjetne političkim dokumentima PLO-a iz njegove radikalne terorističke faze. Svakojaki izrazi takve vanjske politike, koja je određivana u Beogradu, 'upisani' su u povijest protusemitizma u Hrvatskoj: od odluka državne i partijske vlasti i ispada visokih državnih dužnosnika (primjerice, veleposlanika Faika Dizdarevića) preko pisanja armijskih (beogradski Front), vjerskih (sarajevski Preporod), studentskih (novosadski Indeks) i drugih glasila do protužidovskih demonstracija u Beogradu'', navodi Kasapović te dodaje: ''Od takva pristupa Goldstein nije odustao čak ni u poglavlju o protusemitizmu u samostalnoj Hrvatskoj u kojemu opet navodi protusemitske ispade u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Štoviše, u to poglavlje ugrađen je poseban odjeljak o 'novoj fazi u povijesti srpskog antisemitizma" u Srbiji'' . U središtu je toga poglavlja, kako navodi politologinja, 'slučaj Tuđman', ''zasnovan na pripovijedanju o sadržaju i sudbini Bespuća povijesne zbiljnosti. Goldstein zaključuje da se, ispisavši sve 'besmislice' u toj knjizi, 'Franjo Tuđman sâm stavio na listu revizionista, negatora Holokausta, pa time, logično, i antisemita''. Drugi 'antisemitski obrazac' djelovanja činio je povijesni revizionizam, to jest 'ustašonostalgija', koja se manifestirala u promjeni imena Trga žrtava fašizma, uvođenju kune, nazivima Ured za nacionalnu sigurnost i Hrvatski državni sabor, imenovanju vojarni i drugih ustanova prema ustaškim dužnosnicima i vojnim zapovjednicima, pjevanju ustaških pjesama, radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava itd. U odjeljku o protusemitizmu poslije 2000. godine Goldstein spominje kojekakve incidente i njihove počinitelje: Petra Vučića, Hloverku Novak Srzić, Antu Kostelića, Antu Bakovića, Vicu Vukojevića, Šemsu Tankovića, Milana Ivkošića, Branku Šeparović i druge, ali je prava 'protusemitska zvijezda' toga dijela riječka spisateljicaVedrana Rudan, koja se Goldsteinu silno zamjerila grubim izjavama o izraelskim bombardiranjima Gaze''. Što je protusemitizam i tko su protusemiti? Zbog svega navedenog Kasapović u posobnom poglavlju recenzije postavlja pitanje: Što je protusemitizam i tko su protusemiti? ''Glavni metodološki i teorijski problem ove knjige proistekao je odatle što autor nije jasno analitički razlučio i značenjski odredio protusemitizam kao državnu politiku, politički i društveni pokret te političku ideologiju. Sve do 1918. Goldstein ne razmatra protusemitizam kao političku ideologiju i politički ili društveni pokret u hrvatskim zemljama, nego ga prikazuje kao skup umnogome neselektivno i nasumce izabranih izjava i izgreda, u rasponu od ozbiljnijih napada na Židove do rubnih i bizarnih incidenata anonimnih pojedinaca'', smatra Kasapović. ''O nekoj vrsti masovnijega protusemitskog pokreta i nasilja, 'najžešćega prije 1941.', može se govoriti u jesen 1918., u sklopu svršetka Prvoga svjetskog rata, raspada Austrougarske i stvaranja Kraljevine SHS, opće gospodarske, socijalne i političke krize. Očitovao se u napadima na Židove i uništavanju židovske imovine 'po čitavoj sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, na širokom potezu od Iloka do Slunja'. Ni tada nasilje nije bilo usmjereno samo protiv Židova, nego i protiv pripadnika drugih manjina, poglavito Mađara i Nijemaca. Ni tada nije bilo smrtnih žrtava koje nasilju uvijek daju tragičniju dimenziju. Zapravo, 'sve do uspostave NDH nije bilo čak ni pojedinačnih ispada fizičkog nasilja prema Židovima, ni u Hrvatskoj, ni na jugoslavenskom prostoru u cjelini'. Tijekom dugog razdoblja povijesti, od srednjovjekovlja do 1941., u Hrvatskoj nije, dakle, bilo masovnoga nasilnog protusemitskog pokreta'', isčitava Kasapović. Nadalje, ''Goldstein ne analizira sustavno ni hrvatske političke ideologije ili, točnije, protusemitske sastavnice tih ideologija, nego komentira sporadične protusemitske izjave ispade njihovih predstavnika i zagovornika. Analiza protusemitizma u pravaštvu, katoličkom socijalizmu, agrarnom nacionalizmu, liberalizmu, socijaldemokraciji i drugima političkim ideologijama nadomještena je crtanjem 'protusemitskih profila' Stjepana Radića, Ante Starčevića, Josipa Jurja Strossmayera, Frana Supila, Augusta Šenoe, Ante Kovačića, Antuna Gustava Matoša, Ksavera Šandora Gjalskoga, Milana Marjanovića i drugih istaknutih figura hrvatske političke i kulturne povijesti. Nije ostao pošteđen ni Miroslav Krleža''. Zato Kasapović u recenziji navodi: ''Kada se pristupi slikanju političkih profila pojedinaca onako kako je učinio Goldstein, gotovo se sve važne ličnosti hrvatske politike i kulture pokazuju kao protusemiti, jer su gotovo svi nekad i negdje kazali nešto nepoćudno o Židovima. S ponešto karikiranja moglo bi se kazati da u toj galeriji likova nedostaju samo Zrinski i Frankopani, pogotovo što se na jednom mjestu sugerira i da je ugarsko-hrvatski kraljAndrija II., koji je vladao u 13. stoljeću, bio protusemit. Što je najgore, svi se oni interpretacijski pojavljuju kao preteče holokausta. Za mnoge se velike europske mislioce i umjetnike – od sv. Augustina do Luthera, od Kanta doVoltairea, od Balzaca do T. S. Eliota – vezuje neki oblik protusemitizma, ali teško je tvrditi da su oni pripremili holokaust. Premda se to danas doima blasfemičnim, protusemitski ispadi pojedinaca bili su uobičajeni u predholokaustovskoj povijesti kada je postojao širok konsenzus o 'toleranciji netolerancije' prema pripadnicima raznih rasnih, vjerskih i etničkih zajednica, a ne samo prema Židovima. Protusemitizmu se nije pridavala zlokobna važnost koju je stekao s usponom nacizma i holokaustom''. Holokaust u NDH prikazan je, ''kao zakonomjeran izdanak procesa kumulacije višestoljetnoga verbalnoga nasilja, a ne primarno kontingentan događaj koji su omogućili svjetski i građanski rat 1941.-1945., slom stare i nasilna tranzicija u novu državu, vazalni status te države, totalitarni politički poredak, radikalizacija ustaške ideologije i politike i dr. Da bi 'eternalistički' ili, konvencionalnije rečeno, historijskodeterministički pristup bio uvjerljiv, Goldstein bi morao dokazati da se holokaust dogodio u svim europskim državama s protusemitskom tradicijom. Nije bilo tako, premda su neke države imale vrlo snažnu tradiciju protusemitizma. Ako bi višestoljetna kumulacija protusemitskoga nasilja zakonomjerno vodila genocidu, onda bi on bio neizbježan ponajprije u Rusiji, odnosno Sovjetskom Savezu. No ondje se nije zbio. Protusemitizam je do rata u Hrvatskoj bio razmjerno slab, slabiji nego u većini zemalja istočne i srednje Europe, kako zbog malobrojnosti Židova tako zbog kompleksnih odnosa u dvjema monarhijama, austrougarskoj i jugoslavenskoj, u kojima su Hrvati imali moćnije i važnije protivnike – Nijemce, Mađare, Talijane, Srbe – od Židova. Unatoč tome, holokaust se dogodio''. ''Nedefiniran i protuslovan pristup istraživanju izraz je oskudne recepcije najrelevantnije znanstvene literature o protusemitizmu'', navodi Kasapović. ''Kako je autor odustao od zasnivanja svoga shvaćanja protusemitizma i njegove povijesti na recepciji najrelevantnije znanstvene literature, okrenuo se rječnicima, leksikonima, enciklopedijama i političkim dokumentima: 'Krausovu pregnantnu i sarkastičnu odgovoru' na pitanje što je protusemitizam, Websterovu rječniku, Hrvatskome jezičnom portalu te 'radnoj definiciji' Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust. Iz ove knjige, ali i iz prijašnjih Goldsteinovih znanstvenih i stručnih radova, novinskih tekstova i javnih istupa očito je da je prihvatio upravo navedenu 'radnu definiciju' protusemitizma. Kao i u toj 'radnoj definiciji', Goldsteinovo shvaćanje protusemitizma vrlo je inkluzivno i u biti izjednačuje protusemitizam, protucionizam i protuizraelizam, premda to nisu povijesno, supstancijalno i značenjski jednaki pojmovi'', objašnjava politologinja. Kasapović se osvrnula i na sam jezik kojim je knjiga napisana, istaknuvši: ''Kada, opravdano, piše o primitivnosti hrvatskih protusemita, Goldstein to ilustrira i njihovom nepismenošću. No ni on nije pokazao najzavidniju pismenost. Najiritantnije je stalno pisanje prvih riječi u navodima, u onome što smo u osnovnoj školi nazivali izravnim ili upravnim govorom, malim umjesto velikim početnim slovom. Autor ne poznaje ili ne poštuje ni pravopisna pravila o sastavljenome i nesastavljenom pisanju imenica pa sustavno piše 'ne-Židovi', vjerojatno prema engleskome non-Jews, umjesto nežidovi (nehrvati, neslovenci itd.). Upotrebljava i nakazne jezične izraze kao što su 'monstr-procesi' i 'monstre-procesi', 'upward mobility proces', netočno piše pridjeve poput 'litvanski svećenik' itd.''. U svom zaključku recenzije Kasapović navodi: ''Svoju knjigu Goldstein završava ovako: 'U ovoj su knjizi predočene stotine podataka koje pokazuju kako je antisemitizam u proteklih gotovo stoljeće i pol bio i jest trajna bolest hrvatskog društva. Doduše, on je uvijek bio (osim u vrijeme NDH) periferna pojava, koja u bitnim elementima ne određuje politički i društveni život'. Siguran sam da će biti ljutitih reakcija javnosti na ovu knjigu, jer njezina tema nije ni uobičajena, a još manje popularna. Bit će ljudi koji će drugačije razmišljati i koji će je znati cijeniti, ali ni njima neće biti ugodno čitati čitavi tekst. Uvid u povijest hrvatskog antisemitizma razotkriva slojeve političke kulture, psihologije i mnogočega drugoga. To je uvid u hrvatsko društvo nekad i danas. Znanstvenici ne dijele knjige na one koje je ugodno i neugodno čitati. Dijele ih na one koje su znanstveno relevantne zato što su teorijski i metodološki dobro utemeljene, zato što otkrivaju nove fenomene i nude nove pristupe njihovu proučavanju i razumijevanju, zato što donose nove spoznaje i uvide u istraživane fenomene, zato što su napisane razumljivim i zanimljivim jezikom i dobrim i stilom, s jedne, i na one koje nisu znanstveno relevantne zato što nemaju ništa ili imaju malo od toga, s druge strane. Ukratko, neugodno je čitati samo loše knjige. Knjiga 'Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas' nije valjano teorijski i metodološki utemeljena, ne otkriva nov fenomen i ne nudi nov pristup njegovu razumijevanju, ne donosi nove spoznaje i uvide u njega, nije jezično i stilski zavidno napisana. Temeljni su pojmovi nedefinirani i rastezljivi, a metodologija je svedena na selektivno, nestrukturirano i nesustavno nizanje i političko komentiranje, ponajviše, citata iz tiska na prostorima širima od povijesne i suvremene Hrvatske. Ipak, doista sam u pojedinim trenucima osjetila nelagodu čitajući ovu knjigu. Osjetila sam je onda kada autor u knjigu uvodi članove vlastite obitelji, ponajprije oca Slavka Goldsteina, i kada se sâm pojavljuje u njoj. Slavko Goldstein pojavljuje se u knjizi na više od dvadeset stranica u različitim ulogama: kao dijete židovske karlovačke obitelji kojoj se jedna hrvatska seljanka susteže poslati sina za kalfu, jer je čula da Židovi kolju kršćansku djecu i piju im krv ; kao 'novinar i filmski radnik' kojemu je policija 1967. počela prisluškivati telefon zato što je 'Jevrejin koji ima širok krug znalaca kako u zemlji tako i u inozemstvu"; kao predsjednik Židovske općine koji novinaru Vjesnika Hidajetu Biščeviću odgovara na protuizraelski tekst; kao osoba koja javnosti objašnjava što su Protokoli sionskih mudraca nakon što su dijelovi toga pamfleta objavljeni u ljubljanskoj Tribuni; kao netko tko je prvi u Vjesniku objavio 'dio ovdje predstavljene argumentacije protiv Tuđmanovih navoda u Bespućima' i polemizirao s njime; kao ličnost koju Tuđman nije htio imenovati počasnim kanadskim konzulom u Zagrebu zato što nije 'naš čovjek' i zbog kojega je sumnjičavo gledao na osnutak HSLS-a koji je privukao 'sve židovstvo grada Zagreba, dosta Srba i Hrvata kojima je teško ići s HDZ-om zbog progona', premda je u punoj dvorani Radničkog doma 'mogao vidjeti samo tri Židova:Daniela Ivina, Slavka Goldsteina i mene – Ivu Goldsteina'; kao štićena osoba, jer nekoliko tjedana u jesen 1991. 'u prizemlju zgrade u kojoj je Slavko Goldstein živio (stanovao je na drugom katu, od tri) 24 sata stražario je policajac'; kao objekt napadâ ustaškog emigranta Ive Omrčena koji je izjavio da 'Amerika financira Goldsteina', Mladena Schwarza, utjelovljenja 'židovske samomržnje', koji je kazao da je francuski filozof Alain Finkielkraut uspješno apsolvirao srbo-udbašku školu, a usput je očito prošao i ubrzani ljetni 'cursus completus' 'hrvatožderja u liceju majstora Slavka Goldsteina' te 'izvjesnoga' Šime Markovića koji je u pismu čitatelja u niskonakladnome Hrvatskom obzoru napisao, evocirajući uspomene na vukovarsku tragediju 1991. i opisujući proslavu oslobođenja u okupiranom gradu 1996., upitao: 'Gdje su sad glasovi i povici tih Wiesenthala i Goldsteina?'; kao predmet optužbe jednoga opskurnog izdavača da mu je stalo primarno 'do prljanja hrvatske države' zato što je kritizirao objavljivanje Protokola sionskih mudraca, Tuđmanovih Bespuća, zamisli o prenamjeni Jasenovca itd.; naposljetku, poslije smrti bio je na internetu izložen 'erupciji mržnje', pa je mrežni anonimus upitao: 'Kako je Slavko Goldstein postao povjesničar u Jugoslaviji, a navodno nema nikakve kvalifikacije za to?'. Suzdržat ću se od citiranja dijelova u kojima Ivo Goldstein piše o samome sebi. Neka čitatelji procijene težinu tih primjera i opravdanost njihova uvrštavanja u knjigu o protusemitizmu u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas. Mislim da je osobnim i obiteljskim reminiscencijama mjesto u obiteljskim biografijama i autobiografijama. No zacijelo ima i onih koji misle drukčije. Među njima su očito i trojica recenzenata ove knjige: Aleksandar Jakir, Hrvoje Klasić i Kotel Dadon'', oštro je zaključila Kasapović u svojoj recenziji djela Ive Goldsteina ''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do dana''. Ubrzo nakon što se u znanstvenim i javnim krugovima pročulo o spomenutoj recenziji novinar i urednik Zoran Kusovac na svom službenom Twitter profilu objavio je objavu u kojoj je naveo ''vrhunski precizan i opravdano oštar prikaz Mirjane Kasapović knjige 'Antisemitism u Hrvatska od srednjega vijeka do danas' Iva Goldsteina. Jasno je da je knjiga brljotina a samopolitizirani Goldstein Sin - sam pao, sam se ubio!''. Cijeli test njene recenzije možete pročitati na znanstveno-stručnom portalu Hrčak.
(GOLDSTEIN O STEPINCU 2.)
Sjajni hrvatski povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević također je komentirao najnoviju knjigu Ive Goldsteina:
GOLDSTEINA NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM, TOLIKO SE PUTA BLAMIRAO, OD DROBILICE DO DRUGIH IRACIONALNIH STAJALIŠTA
03 Srpanj 2022
Navodi kako Ivu Goldsteina ne treba uzimati ozbiljno te je podsjetio na to da je cijela njegova znanstvena karijera od početka obilježena "gafovima". Hrvatski povjesničar Josip Jurčević za Direktno je komentirao novu knjigu Ive Goldsteina "Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas" kao i navode kako su zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac i prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman bili antisemiti. "Najprije treba naglasiti da je stručno, znanstvenu analizu njegove knjige dala profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Mirjana Kasapović. Dakle, ona je to znanstvenom metodologijom napravila i to ni u kojem smislu nije znanstvena knjiga jer ne poštuje znanstvene kriterije, koncepciju ni metodologiju. Zbog toga, sve što je u toj knjizi navedeno može se smatrati njegovim privatnim stajalištima koja su motivirana različitim razlozima osobnim, političkim ili nekim drugačijim razlozima", rekao je Jurčević. Navodi kako Ivu Goldsteina ne treba uzimati ozbiljno te je podsjetio na to da je cijela njegova znanstvena karijera od početka obilježena "gafovima". "To je u svojim memoarima napisao njegov mentor, pokojni profesor Miroslav Brandt, koji ga je primio kao svoga asistenta. Bio je šokiran kada ga je upozorio da je u jednom svojem, navodnom znanstvenom radu, naveo izvor koji uopće ne postoji. Profesor Brandt je očekivao racionalni odgovor od Goldsteina, ali ovaj je odgovorio kako to svi rade. Ostao je pri tome da navede i takav izvor. Prema tome, od njegovih znanstvenih početaka do danas radovi nemaju znanstvenu motivaciju pa tako ni vrijednost, a ni vjerodostojnost, već predstavljaju nekakva njegova osobna stajališta iz kojih stoje razni interesi, motivacije i tako dalje", kaže Jurčević. Tvrdi kako njega ne treba uzimati u smislu toga da je znanstvenik, a da je to pokazala i recenzija Mirjane Kasapović. "To nije ekskluzivno mišljenje, to je mišljenje i njegovog mentora. A sada je i doktorica Kasapović znanstvenom metodologijom analizirala njegovu knjigu koja nema nikakvu znanstvenu vrijednost", dodaje. Ivo Goldstein u knjizi navodi kako je došao do otkrića o tome da su predsjednik Franjo Tuđman i kardinal Alojzije Stepinac imali antisemitske stavove. "Ovo proglašavanje Stepinca, Tuđmana i drugih antisemitima ili slično je iz tog repertoara i tome ne bi trebalo pridavati pozornost jer se toliko puta blamirao u svojim javnim nastupima, od drobilice u Jasenovcu do ostalih, rekao bih, iracionalnih stajališta koja nemaju nikakvih uporišta", kaže Jurčević. Goldstein je u knjizi naveo kako su se u Jugoslaviji događali "anticionistički ispadi" te da je bila to "kontinuirana protuizraelska i protucionistička politika jugoslavenske države kojom je dirigirao Josip Broz Tito", a od takvih stavova nije odustao ni u poglavlju o protusemitizmu u samostalnoj Hrvatskoj u kojemu opet navodi protusemitske ispade u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. "Socijalistička republika Hrvatska je bila pripadnica nesvrstanih zemalja i sukladno političkim interesima podupirala je cijeli niz zemalja u okruženju Izraela. Dakle, bila je protuizraelska država, ali pod politikom Josipa Broza Tita i jugoslavenske države dok s antisemitizmom nije imala veze, već s političkim i državnim interesima komunističke Jugoslavije", rekao je Jurčević. Puno je hrvatskih povjesničara pisalo slično Jurčeviću o 'povjesnim' uradcima dr. sc. Ive Goldsteina. O tome vidjeti na primjer knjigu: J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012. PRILOZI: POVJESNIČARI O „ZNANSTVENOM" DR. SC. JURE KRIŠTO, ZNANSTVENI SAVJETNIK GOLDSTEINOVI PONOVNO OSUĐUJU STEPINCA HOLOKAUSTOLOGIJA IVE I SLAVKA GOLDSTEINA DR. SC. VLADIMIR GEIGER, ZNANSTVENI SAVJETNIK OSVRT NA KNJIGU Hrvatska 1918 – 2008., IVE GOLDSTEINA, DR. SC. MARIO JAREB, VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK IVO GOLDSTEIN OŽIVLJAVA KOMUNISTIČKE
MITOVE PRILOG RASPRAVI O KARAKTERU USTANKA OD GOLDSTEINOVA HRVATSKA: NEZNANJE, IDEOLOGIZARANJE HRVATSKE POVIJESTI: MARINKO TOMASOVIĆ, POVJESNIČAR ARHEOLOŠKE
SUGESTIJE ZA UBIKACIJU GRADOVA DR. SC. STJEPAN RAZUM, POVJESNIČAR I ARHIVIST VRIJEME JE DA SRUŠIMO VELIKOSRPSKI NE MOŽE SE komunističkim dogmama protiv razuma i Razuma!
Kao što se vidi iz ovih naslova iz Kazala te knjige hrvatski povjesničari su i ranije ukazivali na ovo o čemu govori dr. Jurčević. Međutim i prošle godine je sjajna mlada hrvatska povjesničarka dr. sc. Vlatka Vukelič govoreći o ispadu dr. Goldsteina tvrdila da Godsteinove monografije nisu znanstvene monografije:
PROSTAČKI ISPADI NA TRIBINI NAJAVLJENOJ UZ PETOKRAKU: BENČIĆ OTIŠLA, GOLDSTEIN PSOVAO... 17. lipnja 2021. U Novinarskom domu nastao je kaos; Sandra Benčić se digla i otišla, Hrvoje Klasić ostao u šoku, a Ivo Goldstein napravio scenu. Bujica je u srijedu navečer emitirala snimke s tribine 'Saveza antifašističkih boraca i antifašista' na kojoj su, povodom 22. lipnja, nastupili profesori s Filozofskog fakulteta Ivo Goldstein i Hrvoje Klasić, zajedno sa zastupnicom Možemo Sandrom Benčić, koja se, kako je rečeno u emisiji, samo dva tjedna nakon što je Tomašević preuzeo vlast u Zagrebu, ne bavi tzv. komunalnim – već ideološkim pitanjima... Do kaosa u Novinarskom domu u Zagrebu, gdje se tribina održala, došlo je nakon što se za riječ javio saborski zastupnik Domovinskog pokreta i general HOS-a Ante Prkačin. Ivo Goldstein ga je u jednom trenutku, nezadovoljan generalovim izlaganjem, prekinuo i počeo vikati, a Sandra Benčić je izašla iz dvorane... Goldstein se nastavio sukobljavati s gostima tribine koji imaju drukčije mišljenje, pa je pred vratima dvorane, doslovce nasrnuo na jednog starijeg Zagrepčanina. Psovao je, urlao i vrijeđao, unosio se starcu u lice. Sve to snimila je i emitirala Bujica na Z1 televiziji, a u studiju prokomentirala mlada povjesničarka s Fakulteta hrvatskih studija – dr. sc. Vlatka Vukelić. Neakademska razina i gubitak kontrole Ive Goldsteina... "To nikako nije akademska razina i mislim da si ni jedan član akademske zajednice, što profesor Goldstein je, ne bi smio dopustiti ovakav gubitak kontrole", izjavila je doc. dr. sc. Vlatka Vukelić. "To je čin agresije bez opravdanja, na starijeg čovjeka, koji se teško kreće! Tako se ne ponaša jedan sveučilišni profesor...", dodala je. "Jednoj povlaštenoj društvenoj skupini, koja ima dobar medijski prolaz, sve je dopušteno – pa i izjave u kojima se prema saborskom zastupniku nastupa s visoka i naziva ga se "amaterom", no, gospodin Prkačin ima pravo na istinu, ima pravo postavljati pitanja i iznositi svoja mišljenja. Ivo Goldstein, kao sveučilišni profesor, trebao bi znati na koji način približiti temu i argumentirano je objasniti, što mu očito, svih ovih godina ne uspijeva," komentirala je incident u Novinarskom domu Vlatka Vukelić: "Cijenim Goldsteinov obiteljski trud oko popularizacije određenih tema, međutim, suvremene tendencije u hrvatskoj historiografiji su takve da istina polako istiskuje dogme koje su nam desetljećima nametane." Dr. Vukelić sumnja u reference predavača s antifa-tribine, a posebno je ironična bila prema znanstvenom opusu Hrvoja Klasića: "Klasić ima jedan dosta kvalitetan rad, koji se bavi društvenim životom u Sisku, u razdoblju Drugog svjetskog rata. On se u tom članku ne bavi niti NOB-om niti bilo kakvim vojnim formacijama, a kamoli ustankom. I osobno dosta koristim njegov članak, međutim, treba istaknuti da je on objavljen prije 21 godinu." "Goldstein je objavio dvije monografije o NOB-u, međutim, one su publicističkog karaktera... Nisu sve knjige koje povjesničari objave ujedno i znanstvene, pogotovo, ukoliko su u nekakvom suautorstvu, gdje se profesor naročito istaknuo suradnjom s pokojnim ocem, koji čak nije ni imao diplomu iz povijesti," nadovezala se i na drugog predavača s antifa-tribine mlada povjesničarka. (...)
Dr. Vukelić je slično govorila i o Goldsteinovom kolegiju na Filozofskom fakultetu (vidi Prilog). Posebno bih upozorio na njene tvrdnje: "Meni je na osobnoj i profesionalnoj razini žao da Filozofski fakultet u Zagrebu vežemo isključivo uz profesora Goldsteina. Tamo radi jako puno dobrih i kvalitetnih hrvatskih znanstvenika koji su zbilja demokratski orijentirani i afirmativni u svom znanstvenom djelovanju Međutim mediji konstantno ističu samo nekolicinu tih ljudi sa Filozofskoj. Čula sam za kolegij i ne znam koja je to činjenično dokumentacijski argumentirana stavka koja opravdava njegovo postojanje. U historiografiji je nužno imati vremenski odmak, jer tek tada možemo govoriti o kontekstu određenih zbivanja. Tako recimo danas možemo bolje sagledati političke poteze koje je činio dr. Franjo Tuđman, kada znamo sve činjenice i kada ih možemo relevantno staviti u određeni kontekst." Međutim, s obzirom da govorimo o knjizi Ive Goldsteina o antisemitizmu itekako je važno znati i za otvoreno pismo prof. dr. sc. Slobodana Langa o jednoj drugoj knjizi Ive Goldsteina:
PISMO PROF. DR. SC. SLOBODANA LANGA: TRAŽIM OD HAAŠKOGA SUDA DA NE RABI ovu knjigu, od akademske zajednice i medija da se ne koriste njome jer je u suprotnosti s istinom. Od javnih knjižnica tražim da ju ne naručuju, a od ministra prosvjete da ju ne koristi u edukaciji. Od autora i recenzenata tražim da se ispričaju javnosti, a od Mesića i Sanadera da se ograde od ulizivačkih pohvala Pri otkrivanju istine nema mjesta predrasudama, ljutnji, sebičnosti i mržnji. Čovjek vođen predrasudama, čak ako bi i želio, ne može nikada otkriti istinu. Uspješno otkrivanje istine traži da joj se potpuno preda bez obzira na ljubav i mržnju, sreću i stradanje. Pobornik istine mora uvijek biti spreman na korekciju. Kad god utvrdi da je bio u krivu, treba to priznati bez obzira na cijenu i pokajati se. Svakoga dana obrane i stvaranja Hrvatske učio sam od ljudi u njihovim domovima, na bojišnicama, u bolnicama, u crkvama, na putovima, za vrijeme najvećih opasnosti, predaha i mira u svim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Učio sam i na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Isto tako i u svjetski značajnim akademskim i političkim centrima. Izazov dobra je na prvom mjestu u mom životu, radu (liječnik sam i znanstvenik) i djelovanju (kao političar i humanitarac). Pojam dobra (engleski) na Googleu nalazi se oko 26 000 000 mjesta, od kojih je 150 povezano sa mnom. Pod Izazov Dobra nalazi se znatno manje, oko 2.000, no među njima je 130 mojih i to među prvima.Tehnologija dobra spominje se samo sedam puta, od kojih četiri puta vezano uza me. Uvjeren sam da je prihvaćanjeIzazova dobra i razvoj Tehnologije dobra jedini mogući put za 21. stoljeće od pojedinca do svijeta. Dobro se može ostvariti samo na temelju istine, a prava istina je samo ona koja je u funkciji dobra. Ne može se u ime „dobra" lagati, tajiti ili mijenjati istinu. Na može se rabiti „istinu" da bi se opravdalo predrasude, mržnju, progon ili nasilje. Knjiga Nedavno su Europapress holding i Novi Liber (Ninoslav Pavić i Slavko Goldstein), uz pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ureda za obrazovanje, kulturu i šport, izdali knjigu Ive Goldsteina „Hrvatska 1918.-2008.". Recenzenti su prof. dr. sc. Ivo Banac i akademik Petar Strčić.Spreman sam bilo gdje, bilo s kim i pred bilo kim voditi raspravu o tomu zašto smatram da ova knjiga nije ni istinita niti vodi dobru. Najradije bih da me bilo tko od navedenih, ili ma tko drugi tuži sudu i da pruži i meni i cijeloj javnosti prigodu da se sagleda i javno ocijeni ovakvo ocjenjivanje Hrvatske, njezino stvaranje i obranu, a posebno Oluju i predsjednika Tuđmana. Ali u ovom tekstu ne raspravljam, već u ime istine i dobra, zahtijevam: 1. Od Međunarodnog suda u Haagu i drugih međunarodnih institucija, akademske zajednice i medija, da ne rabe ovu knjigu jer je činjenično, stručno i zaključno u suprotnosti s istinom. 2. Tražim od ministra školstva da se ova knjiga ne upotrebljava u svrhu edukacije, kao udžbenik ili literatura. 3. Preporučam javnim bibliotekama da ne nabavljaju ovu knjigu. 4. Budući da su recenzenti knjige članovi uglednih institucija, HAZU-a i Helsinškog odbora, stvara se u javnosti dojam o vrijednom djelu. Tražim od recenzenata da povuku svoje preporuke. Knjigu se ne može preporučiti jer nije istinita, a vrijeđa žive i mrtve. 5. Tražim da Ministarstvo kulture i Grad Zagreb koji su potpomogli izdavanje uplate deset puta veći iznos za objavljivanje autentičnih svjedočenja iz Domovinskog rata. 6. Tražim od Europapress holdinga da podupre objavljivanje istinitih svjedočenja o obrani Hrvatske. Budući da se u knjizi hvali i predsjednika Mesića i premijera Sanadera na neukusan i ulagivački način, tražim da se ograde od ovakvih pohvala. Pozivam autora i sve koji su sudjelovali u izdavanju ove knjige da se ispričaju javnosti i povuku knjigu iz javnosti. U skladu s mojom bezuvjetnom podrškom slobodi javne riječi, tražim da se knjiga ne zabrani. Molim sve stradale, branitelje i sve dobre ljude, bez obzira na nacionalnost, vjeru i politička uvjerenja, da me podrže. Ovo je borba za istinu i dobro. U ovom se trenutku sudi u Haagu cijeloj Hrvatskoj i konkretnim ljudima. Dosadašnji rad ovog suda pokazao je njegovu nepravdu, pristranost, nametanje istine, nečovječnost, bahatost i spremnost na korištenje laži za ostvarivanje svojih interesa. Hrvatska ima bolno iskustvo sa stradanjima i zbog nepravednih sudova i zbog međunarodne bahatost:. GospodinAlojzije Stepinac proglašen je krivim po svim točkama optužnice 11. listopada 1946. godine, a presuda još uvijek važi u Hrvatskoj. U Francuskoj je 1894. godine kapetanDreyfus osuđen za izdaju na temelju krivotvorenih dokumenata. Emil Zolase 13 siječnja 1898. godine obratio otvorenim pismom 'Optužujem' s ciljem da potakne vlastiti progon i suđenje kako bi se javnosti prikazala prava istina. Trebalo je 100 godina da se 2006. predsjednik Jacques Chirac ispriča. Tražim od Predsjednika Republike i predsjednika Vlade da podrže moj zahtjev ili ih optužujem da rade protiv i za osudu Hrvatske. (Antisemitski plagijat „Protokoli sionskih mudraca", objavljeni 1903. u Rusiji dugoročno su nanijeli veliku štetu.) Ilustracija stavova, izvora i recenzije Zbog važnosti i mogućih teških posljedica objave ove knjige, svu sam pažnju posvetio pokušaju njihova sprječavanja. Kao dio tih nastojanja istaknuo sam i spremnost rasprave i odgovaranja pred sudom. Da bih vama samo ilustrirao odnose, navodim kratak osvrt na prikaz Oluje. Autor na 749. stranici ovako ocjenjuje Oluju: Velika ratna pobjeda zagađena je bespotrebnom osvetom. Mnogi su se pitali - 'u čemu smo mi to pobijedili, ako smo se moralno izjednačili sa svojim krvnikom, odnosno - ne zavaravajmo se veličinom pobjede dok u pobjedničkom maršu koračaju i ubojice i razbojnici. Citat je poduprt 268. bilješkom, gdje na 805. stranici stoji: 268 Maković. Pisma Bertoldu Brechtu, 137;informacija o tome: Livada. Etničko čišćenje-ozakonjeni zločin stoljeća. Poznati su stavovi obaju autora, a citiranja su ispod svake razine. Ovaj su stav recenzenti podržali. Prije nekoliko godina objavio sam u „Stajalištima" Vjesnika (danas više ne bi bilo moguće) 18. ožujka 1994. godine tekst pod naslovom „ S Olujom je započelo intenzivno humanitarno djelovanje skojim Hrvatska ni svijet nisu dovoljno upoznati". A u njemu sam između ostaloga iznio i sljedeće: Ocjena oslobađanja Hrvatske kao zločinačkog pothvata iznesena u novim optužnicama iz Haaga (ICTY) neprihvatljiva je, ali istodobno otvara važnu mogućnost Hrvatskoj. Vjerujem da će se optužbu moći pravno srušiti pred sudom, no to i ne smatram najvažnijim, nego to što takvu ocjenu dijeli veliki dio političara, intelektualca, medija i građana u zapadnoj Europi i SAD-u. Mislim da smo i u Hrvatskoj daleko od odgovarajuće rasprave i stavova. To je posebno važno, jer Oluja spada u temelje stvaranja hrvatske države pa je tako i samo stvaranje i oslobađanje Hrvatske optuženo kao' zločinački pothvat '. Na žalost, u velikoj smo mjeri prepustili Haaškom sudu ne suđenje, što smo obvezni, nego i pisanje povijesti stvaranja Hrvatske na što nas nitko ne sili. Sud neka dovrši· svoj posao kako zna, a ocjenu o njegovoj pravednosti, kvaliteti, djelotvornost, poštivanju ljudskih prava osumnjičenih i ulozi u stvaranju svjetskog suđenja zločinima rata dat će povijest. Smatram da će ocjena biti loša, ali ocjenjivat ćemo kasnije. No ne smijemo se odreći i prepustiti mu pisanje povijesti Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske. Obveza nam je napisati vlastitu povijest i prikazati ju svijetu. To je obveza našeg samopoštovanja i dostojanstva. To je obveza, prema stradalima, prema još nerođenima, ali i prema cijelom svijetu. Narod i država koji ne poštuju sami sebe i ne zaslužuju poštovanje. Akademik Petar Strčić i meni je bio „recenzent". Nije se složio s mojom ocjenom u „Stajalištima". U članku l4. prosinca 2005. napisao je između ostalog sljedeće: Poviješću, pa i prošlošću, neka se bave povjesničari. Nema „cjelovite istine" o (dalekoj) povijesti pa kako će biti o (nedavnoj) prošlosti. Ni o Oluji pa ni o Domovinskome ratu u cjelini ni sada, a niti u skoroj budućnosti, ne ćete dobiti „cjelovitu istinu" koja je, inače, Vama kristalno jasna, pa makar doveli u Hrvatsku, primjerice, i predsjednike svih akademija znanosti na svijetu. Upotrijebite sve svoje snage i ugled znanstvenika i sveučilišnoga profesora medicine te sudionika Domovinskoga rata za ono što je svakim danom životno znatno važnije u našoj domovini, što neposredno zadire u Vašu struku, a ne događaji od prije 5, 10,15 i više godina. Bitno Na temelju i mojih nastojanja od prije 5, 10, 15 i više godina, upravo je pokrenuta svjetski značajna inicijativa „Sprječavanje genocida" (pod vodstvom Madeleine Albright i Williama Cohena, uz podršku i Akademije znanosti SAD-a) s pozivom novoizabranom predsjedniku g. Obami da ovo uključi u svoje prioritete. Osnovna je i nezaobilazna istina da se u Domovinskom ratu branilo i Dom i Domovinu, da je to jedina uspješna obrana (osim Velike Britanije i SSSR-a) u Europi u 20. stoljeću, da je „Olujom" spriječen genocid u Bihaću i da i mi i vi možemo biti ponosni na obranu i stvaranje Hrvatske. Njihovu povijest neistine i zla treba odbaciti.
„Hrvatski list", 11. lipnja 2009. Portal HKV-a, 16. lipnja 2009.
Pismo je dano i u mojoj knjizi o dr. Langu: J. Pečarić, Slobodan Lang / Pešorda o Langu, Portal dragovoljac.com: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/LANG.pdf J. Pečarić, Slobodan Lang / Pešorda o Langu, Zagreb, 2020.,str. 272.
Josip Pečarić
DR. SC. VUKELIĆ O NOVOM GOLDSTEINOVOM KOLEGIJU: 'TO JE POLITIČKA ZLOPORABA'
18. lipnja 2021. Doc. dr. sc. Vlatku Vukelić, pred kraj gostovanja u emisiji Bujica voditelj Velimir Bujanec upitao je za novi kolegij na Filozofskom fakultetu o čemu je Narod.hr izvijestio početkom tjedna. > Hrvatska radikalna desnica – novi Goldsteinov kolegij? > Prostački ispadi na tribini najavljenoj uz petokraku: Benčić otišla, Goldstein psovao... Puni naziv kolegija je "Hrvatska radikalna desnica (1989.-2019.)", nositelj kolegija je Ivo Goldstein, a vodit će ga uz znanstvenog suradnika Velimira Veselinovića, odnosno, Veselinović će biti izvođač predmeta, dr. sc. Vukelić o njihovoj inicijativi kaže: "Meni je na osobnoj i profesionalnoj razini žao da Filozofski fakultet u Zagrebu vežemo isključivo uz profesora Goldsteina. Tamo radi jako puno dobrih i kvalitetnih hrvatskih znanstvenika koji su zbilja demokratski orijentirani i afirmativni u svom znanstvenom djelovanju Međutim mediji konstantno ističu samo nekolicinu tih ljudi sa Filozofskoj. Čula sam za kolegij i ne znam koja je to činjenično dokumentacijski argumentirana stavka koja opravdava njegovo postojanje. U historiografiji je nužno imati vremenski odmak, jer tek tada možemo govoriti o kontekstu određenih zbivanja. Tako recimo danas možemo bolje sagledati političke poteze koje je činio dr. Franjo Tuđman, kada znamo sve činjenice i kada ih možemo relevantno staviti u određeni kontekst." Jedna od tema je HDZ u vrijeme Domoljubne koalicije Tomislava Karamarka, a dr.sc. Vukelić dodaje: "Ne znam na koji način i sa kojim informacijama i dokumentacijom, ova predavanja s temom Karamarkovog HDZ-a, Goldstein i kolega mogu govoriti o hrvatskoj desnici, a k tome radikalnoj hrvatskoj desnici. To je politička zlouporaba i zlouporaba pojmova, što je najgore.", zaključila je povjesničarka s Fakulteta hrvatskih studija dr. sc. Vlatka Vukelić. Podsjetimo, zadatak je kolegija predstaviti analizu teorije desnog radikalizma i populizma za očekivanih 40 studenata. Prema ishodima navedenima u programu, kolegij će studente "osposobiti za razumijevanje problematike političkoga organiziranja na desnoj strani političkoga spektra u nacionalnom i širem europskom kontekstu". Uz to, moći će "upoznati ideologiju desnog radikalizma u Hrvatskoj, analizirati politiku povijesti hrvatske desnice te njezinu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta".
Ustašonostalgija? Kolegij predstavlja ideološku konceptualizaciju politike desnoga spektra, a poglavito desnoga radikalizma. Nakon uvodnog pojmovnog dijela, kolegij će sadržajno obuhvatiti analizu politike povijesti Hrvatske demokratske zajednice te pravaškog pokreta. Pravaštvu, kao izričaju desnog radikalizma i populizma daje se posebna pozornost analizom politike HSP-a pod Paragom i Đapićem te ostalih pravaških stranaka. Sadržaj kolegija obuhvaća i analizu "ustašonostalgije" kojoj, prema opisu predmeta, pripada i obilježavanje bleiburške tragedije. Goldstein i Veselinović Ivo Goldstein hrvatski je povjesničar i uz svoje srpske kolege potpisnik notorne Deklaracije o zajedničkom jeziku, kao i deklaracije "Obranimo povijest" koja između ostaloga relativizira ulogu srbijanskog vodstva u Domovinskom ratu. Iako je 1988. u Beogradu doktorirao na bizantologiji, već se dugo bavi suvremenijim temama poput historiografskog revizionizma. Jasan u izraženim ljevičarskim stajalištima, Goldstein je poznat po svojim medijskim istupima, o čemu smo više puta pisali. >Ivo Goldstein zloupotrebljava poziciju profesora: Svim studentima i >Goldstein: 'Tito nije bio jugonacionalist, a Tuđman je uspostavio klijentelizam u Hrvatskoj' nastavnicima poslao e-mail kojim huška na Ninu Raspudića Velimir Veselinović u ožujku je ove godine održao nastupno predavanje na HKS-u s temom "Izborne kampanje HSP-a od 1992. do 2011. godine". Bibliografija mu se gotovo isključivo bavi pravaškim pokretom i Hrvatskom strankom prava kroz prizmu spomenutog desnog radikalizma i populizma. ("Hrvatska stranka prava u suvremenoj Hrvatskoj od 1990. do 2011."; "Pravaštvo u hrvatskome političkom životu 1995."; "Desni radikalizam i nacionalni populizam Hrvatske stranke prava 1990.-2015." i dr.)
"Bleiburška komemoracija proizvod radikalne desnice" Studenti će sadržaj kolegija proučavati na temelju literature o desetotravanjskim komemoracijama nakon 1990.-ih (Pavlaković 2008.) i promatranju obilježavanja bleiburške tragedije kao proizvoda radikalno desne ideologije (Pavlaković 2009.). Obvezna i preporučena literatura tematizira i komparaciju radikalno desnih stranaka u Zapadnoj i Istočnoj Europi (Obućina 2009.), kao i odnos Franje Tuđmana i pravaša (Veselinović 2016.).
Incident na javnoj tribini Podsjetimo, na tribini 'Saveza antifašističkih boraca i antifašista' povodom 22. lipnja uz Goldsteina je sudjelovala i Sandra Benčić, jedna od najbližih suradnica novog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz radikalno lijeve političke platforme Možemo. > Na društvenim mrežama šale na račun Sandre Benčić – zapela u 1945. Do kaosa u Novinarskom domu u Zagrebu, gdje se tribina održala, došlo je nakon što se za riječ javio saborski zastupnik Domovinskog pokreta i general HOS-a Ante Prkačin. Ivo Goldstein ga je u jednom trenutku, nezadovoljan generalovim izlaganjem, prekinuo i počeo vikati, a Sandra Benčić je izašla iz dvorane... Goldstein, akademski profesor, se nastavio sukobljavati s gostima tribine koji imaju drugačije mišljenje pa je pred vratima dvorane, doslovce nasrnuo na jednog starijeg Zagrepčanina. Psovao je, urlao i vrijeđao, unosio se starcu u lice.
20230822__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-4_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 2023-04-22 NOVA KNJIGA IVA DROBILICE-4.: OPTUŽBE PRAVNIKA IVA DROBILICE ZA ANTISEMITIZAM Pitanje j: Koja je najgluplja optužba za antisemitizam? Možda je općenito to ona o kojoj mi piše hrvatski književnik Siniša Posarić:
Zanimljivo koliko ima "antisemita" među hrvatskim i svjetskim književnicima i znanstvenicima, ha? No, zaboravljen je i William Shakespeare s obzirom na njegovu komediju "Mletački trgovac" (1596); Židov Shylock posuđuje novac Antoniju, ukoliko mu ovaj ne vrati dug u roku od tri mjeseca, odrezat će mu funtu mesa sa tijela(?)! Zanimljivo zvuči Shylockova rečenica (parafraziram stihove, op.): "Ljudsko meso nije na cijeni kao u drugih životinja pa i nije neka šteta izgubiti funtu mesa"!!! Slučajno sam saznao da je Siniša Smiljanić, student Filozofskog fakulteta u Rijeci, 2012. pripremio seminarski rad pod nazivom ŽIDOVSKO PITANJE U "MLETAČKOM TRGOVCU". Zanimljiv tekst iz kojega saznajem da su se mnogi znanstvenici širom svijeta bavili upravo tim Shakespeareovim djelom te iščitavali piščev navodni antisemitizam i rasizam što smatram običnom bedastoćom. Ne znam je li se Ivo Drobilica pozabavio i Shakespeareovim tzv. "antisemitizmom"?
Valjda je dokaz da Shakespeare nije dolazio u Hrvatsku to što i ovo nije uvršteno u knjigu Iva Drobilice''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas''. Kada je Hrvatska u pitanju mnogi će biti za ono što je dano u prilogu prvog nastavka: JURČEVIĆ ZA DIREKTNO: GOLDSTEINA NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM, TOLIKO SE PUTA BLAMIRAO, OD DROBILICE DO DRUGIH IRACIONALNIH STAJALIŠTA Hrvatski povjesničar Josip Jurčević za Direktno je komentirao novu knjigu IveGoldsteina "Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas" kao i navode kako su zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac i prvi hrvatski predsjednik doktor FranjoTuđman bili antisemiti. Kako je ova u tijesnoj vezi s činjenicom da za Iva Droblilicu mnogi u RH misle da je istoričar, pa je to ideološka 'priča' ipak je moje zadovoljstvo jer se mogu pohvaliti da je najgluplja osuda po kojoj je Drobkilica za antisemitizam optužio mene. Naime Hodakov kolega PRAVNIK IVO DROBILICA je specijalist za Kazneno pravo.. Tako, u intervjuu s njim u Slobodnoj Dalmacijiod 13. srpnja 2002. Goldstein navodi slučajeve u kojima bi novi Kazneni zakon trebao osigurati kazneno gonjenje. To su Branka Šeparović zbog verbalnog delikta, Petar Vučić zbog navodnog antisemitizma u knjiziHrvatstvo i židovstvo i ja. Za mene kaže: "Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti".Dakle, ako "gadiš i vrijeđaš" prof. dr. Ivu Goldsteina, tj. ako komentiraš njegove tekstove tako da ti on ne može odgovoriti na tvoje komentare - onda si antisemit i to takav da te treba kazneno goniti. Tekst Je li Ivo Goldstein antisemit? Slobodna Dalmacija nije objavila pa je objavljen u mojoj knjiziTrijumf Tuđmanizma, Zagreb, 2003. Dajem ga i kao prvog u Prilozima. Napominjem da sam u prethodnom nastavku u tekstu IVO I HRVATSKI ANTISEMITIZAM to komentirao: U recenziji prof. Kasapovič spominje i Vučića i gđu Šeparović, pa sam se ponadao da sam spomenut i ja. Međutim, čini se da je Goldstein nešto i razumio iz tog mog odgovora u kome sam se narugao tom posebnom antisemitizmu (gaditi i vrijeđati Ivu Goldsteina) za koji je tražio kazneni progon pa me izgleda nema u društvu dr. Vučića i gđe Šeparović u ovoj knjizi.
Ali ova nova knjiga razbila je moje nade da Ivo Drobilica može ponešto i naučiti. U Prilozima dajem i tekstove u kojima spominjem kako je Ivo Drobilica optužio hrvatskog povjesničara mr. sc. Mladena Ivezića za antisemitizam. Naime Ivezić je u Vjesniku, 10. ožujka 1998. objavio tekst u kojemu se ni jedanput ne spominje riječ Židov, nego «jugokomunisti», «ne-Hrvati» ili «Goldsteinov svjetonazor je nakaradan i protuhrvatski», a Goldstein je tekst proglasio antisemitskim. Uslijedile su osude tog «antisemitskog» teksta sa svih strana, i iz zemlje i iz svijeta. To je bila 1998. godina pa je spor Goldstein izgubio. O sjajnom hrvatskom povjesničaru napisao sam knjigu kada nas je nedavno napustio. Bio je mnogo bolji povjesničar od mnogih koji danas predaju po raznim filozofskim fakultetima, ali zaustavili su ga na doktoratu, a zaposlen nije bio: J. Pečarić, Mr. sc. Mladen Ivezić,Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, 2021.: https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2021/12/ivezic3.pdf U Prilozima dajem još neke druge tekstove o Ivu Drobilici i 'hrvatskom antisemitizmu' Veliki Hrvatski kolumnist i odvjetnik Zvonimir Hodak u najnovijoj kolumni svrstava Goldstein u dio u kome piše o Orjuni: Orjuna ima svoj cilj i jasne mete Drugi čunj koji je u toj internacionalnoj kuglani trebalo srušiti je Dinamo. Osamnaest godina "vulgarne" dominacije na nacionalnoj nogometnoj sceni. Nije važno je li je to uvijek bilo zasluženo ili slučajno ili "sređeno" iz Maksimirske ili Međugorja. Markovićje umro, Šuker eliminiran, Mamići u BiH vrijeme je za svježe vjetrove. A na samom kraju te "vrhunske transakcije" zamaskiran je konačni cilj – srušiti i repku sa Zlatkom Dalićem. Oni su čak i gori od Dinama. Te osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu u Parizu, potom srebro u Moskvi, pa onda opet broncu u Katru, zatim srebro u Rotterdamu... k'o da druge samoupravne države ne postoje. Orjuna je nacrtala svastiku, ispisala ogromne parole po vijaduktima "da Bog da sve izgubili", "Modrić - malo govno"... ali sve im je do sada bilo uzalud. Isključiš im struju na dočeku na Jelačićevom trgu pred 500.000 tisuća "ognjištara, ustaša, rigidnih desničara", a oni pjevaju Thompsona kraj živog Rade Šerbedžije, Lepe Brene, Bajage.... Uz ovakve nema nama nikada pomirenja. A to je krajnji cilj, sveti gral. Pomiriti ponovno sve naše narode i narodnosti. Kad je to uspjelo 1945. zašto ne bi i danas? Zato bez ljutnje. Najvažnije je da čitava operacija bude na vrijeme demaskirana jer mi smo jači od njih. Barem u dvije primarne i bazične stvari: nogometu i ratu... Košarku i kamena s ramena im priznajemo. I još nešto na kraju. Oni sami ne mogu nam ništa. Gube dok još nije ni počelo. Mogu nas poljuljati samo uz jaku podršku naše orjune, naših rigidno lijevih medija... zakržljali i mutavi jugofili odlaze uz jaku podršku gerijatrije... Ciljevi su jasno nacrtani, ambiciozni, plavo-belo-crveni, ali uz minimum našeg jedinstva neostvarivi. Ako već nekome morate dati svoj glas, dobro je za vas da to ne činite na glas. Navali narode! Izašla je nova knjiga Ive Goldsteina "Povijesni revizionizam i neoustaštvo - Hrvatska 1989-2023.". Istoričar Ivo je neumoran. Njegovi su popušili, ali on je tu da nas na vrijeme obavijesti u kakvoj močvari živimo. Old story! Izdavač je Fraktura, zaliječena bez gipsa... Velika žalost u svijetu i polusvijetu. Mafijaški kum kumova Joseph Bonanno umro je u 98. godini prirodnom smrću. To se u njegovoj okolini smatra neprirodnom smrću. Čudno kako neki uspiju tako dugo poživjeti. Recimo, naš Joža Manolić je već davno prešao stotu. Nekak' si mislim možda su i Bonanno i Joža doživjeli tako visoke godine zahvaljujući mirnoj savjesti. Pišući ovu morsku kolumnu ne znam zašto sam se sjetio norveškog slikara ekspresionista Edvarda Muncha i njegove slike "Krik"... Slika bi trebala simbolizirati našu vrstu nadjačanu strahom i tjeskobom. Nakon svega što smo doživjeli i preživjeli ovog ljeta i ovih godina, strah se pretvara u neugodnu konstantu.... https://direktno.hr/kolumne/jaci-smo-od-njih-barem-u-dvije-stvari-u-nogometu-i-ratu-324428/ Zadnji prilog je na prvi pogled neobičan. Zapravo on je samo najava slijedećeg nastavka. Već mi je nekako ušlo u naviku uspoređivate svoje rezultata na Scopusu i WoSu s kolegama sa sveučilišta. To bi za mene i Iva Drobilicu izgledalo ovako: Scopus: J. Pečarić: članci 812, citati 7627, h-index 37 I. Goldstein: članci 9, citati 19, h-index 2 WoS: J. Pečarić: članci 817, citati 6840, h-index 34 I. Goldstein: članci 11, citati 5, h-index 1
Zapravo to bi bilo i prirodno kada se piše o Ivu Drobilicu jer će se taj tekst odnositi na njega kao velikog matematičara. Međutim s obzirom da je i ovaj tekst posvećen Ivu Drobilicu i antisemitizmu taj prilog je: SURADNJA, PO GOLDSTEINU ANTISEMITA PEČARIĆA, SA ŽIDOVIMA Zašto? Pa zanimljivo je zato što je Ivo Drobilica u cijelom životu uspio objaviti 11 radova koji ce citiraju na WoS-u i 9 na Scopusu, a ja sa Židovima 56 na WoS-u i 66 na Scopusu. Ivo Drobilica je ipak samo Ivo Drobilica, a ja sam doista antisemit, zar ne?
PRILOZI
JE LI IVO GOLDSTEIN ANTISEMIT? Doista je bilo zadovoljstvo čitati razgovor s Ivom Goldsteinom u Slobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja iz jednostavnog razloga što nije bilo onog njegovog: «Moj tata i ja mislimo....». Tako smo ponovo mogli vidjeti žal naših «intelektualaca» jugokomunističke provijencije za tako dragim im verbalnim deliktom. Naravno to ide uz tvrdnju «ekstremna ljevica de facto ne postoji», što će reći oni bi samo hapsili neistomišljenike koje bi u stvari trebalo pobiti. Tako naš «intelektualac» kaže: «Mogu vam navesti niz slučajeva u kojima bi bilo opravdano kazneno gonjenje». Sin tate Slavka me je tada posebno počastio što sam se našao u njegovom najužem izboru: «Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti.» Dakle, sigurno je antisemitizam kada pišeš negativno o njegovom veličanstvu Ivu Goldsteinu, samo je upitno radi li se o klasičnom ili nekakvom drugom. Moramo se složiti sa sinom tate Slavka da je to strašan antisemitizam. Zato je u pravu što se ne treba obazirati na ono Titino: «Ne dirajte akademike». Ovog «izvjesnog Josipa Pečarića» treba pod hitno uhapsiti. Pa on piše protiv Iva Goldsteina. Strašno. A doista je istina da ga ja «gadim i vrijeđam». Jer pišem istinu. A pročitati istinu o sebi je doista bolno. Tako već u uvodnoj napomeni moje knjige «Brani li Goldstein NDH» pišem: «Malo ozbiljnija raščlamba knjige 'Holokaust u Zagrebu' pokazuje da iz mnogih njenih djelova izvire šovinizam prema hrvatskom narodu i to onaj svojstven ljudima jugokomunističkog svjetonazora.» Uvijek nam je bilo čudno zašto je pisanje protiv jugokomunista – antisemitizam. Sada je jasno: Antisemitizam je pisanje protiv Iva Goldsteina. Goldstein laska sebi kada kaže da sam ja «umislio da nešto znam o povijesti». Pa ja sam samo polemizirao s dr. Milanom Bulajićem (knjige: Srpski mit o Jasenovcu 1 i 2) i dr. Ivom Goldsteinom (knjiga: Brani li Goldstein NDH?). A za polemiku s Bulajićem i Goldsteinom doista ne treba znati puno iz povijesti. Dovoljno ih je čitati i ismijavati njihov tekst. To je doista zabavno i lako. Sin tate Slavka dalje kaže: «Taj je čovjek bio profesor u Beogradu, a po dolasku u Zagreb transformirao se u žestokog desničara.» Je li Goldstein bio u nekoj vezi s Udbom kada zna kakav sam ja bio u Beogradu pa sam se transformirao dolaskom u Zagreb? Ili je opet po srijedi taj jugokomunistički mentalni sklop pa uspoređuje svoje Beogradske dane s mojim? Naime, dr. Ivo Goldstein nije doktorirao u Zagrebu. Zašto? Njegov mentor prof. dr. Miroslav Brandt (Život sa suvremenicima, str. 190-191.) piše kako su mu «SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i krajnje ambicioznog, a također štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Šidaka, M.[irjana] G.[ross]. (...) Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u prerađivanju njegova preliminarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bi i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.» Logično je onda bilo otići u Beograd. Pa Goldstein itekako zna za ono Matoševo: Lažu Srbi i to im je od boga dano. Vratio se u Zagreb i tezu preradio u knjigu «Bizant na Jadranu» (Zagreb, 1992) za koju Anton Zakarija tvrdi da je «iskonstruirana, sklepana i nedozrela». Potom je Goldstein napisao novu knjigu 'Hrvatski rani srednji vijek' Novi Liber' (Zagreb, 1995.), za koju je današnji dekan Filozofskog fakulteta prof. Neven Budak napisao u časopisu svog fakulteta: «Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljne zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.» A kao što smo vidjeli pisati ovako o Ivu Goldsteinu je antisemitizam. Eh ti antisemiti Brandt, Zakarija, Budak, Pečarić... Ili je možda ipak u pravu prof. dr. Ivan Biondić koji prikaz moje knjige «Brani li Goldstein NDH?» (Zagreb, 2002.) u Domu i Svijetu (prilog Fokusa, 11. srpnja 2002.) naslovio «Matematičar raskrinkao homo frausa» (homo fraus = čovjek obmanitelj je Ivo Goldstein). Ali odakle Goldsteinu to da sam tamo bio profesor a ne asistent (koji nije mogao biti docent ni sa stotinjak znanstvenih radova)? Homo fraus? Istina moram mu se zahvaliti na tvrdnji da sam u vrijeme Domovinskog rata bio «žestoki desničar» jer to kod njega znači da sam se «žestoko borio za slobodu hrvatskog naroda i hrvatske države». U daljnjem tekstu će Goldstein pokazati zašto ga je profesor Biondić nazvao homo frausom: «Njegove pamfletiće sam analizirao (misli na moje knjige 'Srpski mit o Jasenovcu 1 i 2', a iz samih naslova jasno je zašto ga muče, op. J.P.) i pokazao da se radi o kvazipovijesnim nebulozama. Pečarić se na to ne osvrće, jer nema što reći u svoju obranu...» Istu neistinu napisao je Goldstein u Globusu koji nije htio objaviti moj odgovor (objavio ga je Fokus) u kome piše: "Zar ne bi izgledalo čudno da sam mogao samo o njegovim grotesknim primjedbama o Stepincu napisati feljton, a da ne mogu pobiti njegove „argumentirane" prigovore. Dapače, čitatelji Globusa mogu provjeriti moj tekst u Hrvatskom Slovu koji Goldstein spominje. Primijetit će da sam već u tom tekstu počeo odgovarati, bolje reći ismijavati, njegove „argumentirane prigovore". Dakle, Goldsteinova tvrdnja u Globusu je još jedna neistina." Očito Goldstein vjeruje da ni Slobodna Dalmacija neće objaviti moj odgovor pa tako čitatelji neće znati da su u mojoj knjizi komentirane tj. ismijane njegove primjedbe. Goldstein svoju priču zašto me treba kazneno goniti završava ovako: „... već laže da ja širim tezu o genocidnosti Hrvata, a ja godinama u zemlji i inozemstvu pobijam tu tezu. Primjerice, u mojoj knjizi o hrvatskoj povijesti „Croatia. A history", objavljenoj u Londonu i Montrealu, u poglavlju koje nosi naslov „Mit o genocidnoj prirodi Hrvata" razlažem kako je u srpskoj javnosti taj mit stvoren. Treba li bolji dokaz da Pečarić laže?" Pa ni Bulajić nikada nije rekao da je u Jasenovcu bilo 700.000 žrtava, a ipak svi znamo kako je on taj mit potpomagao, dapače bio mu glavnim promicateljem. Naravno, da ni profesor Zagrebačkog sveučilišta neće izravno tvrditi da su Hrvati genocidni narod već će izrijekom tvrditi suprotno. Ali kao jugokomunista činit će sve drugo kako bi taj mit i dalje postojao. Zato Goldstein, iako je sam napisao kako imam puno članaka i knjigu koju ne spominje, nikada ne polemizira s mojim tekstovima. Naime, u njima iz analize njegovih tekstova dolazim do zaključaka. Goldstein nije dorastao takvim tekstovima pa nastupa Bulajićevski. A koliko sam u pravu pokazuje Goldstein i u samom intervjuu kada kaže npr. „Genocid nad Židovima, Srbima i Romima u NDH je bio planiran." Naime, Goldstein po običaju prikriva činjenice koje mu ne odgovaraju. U svojoj knjizi praktično negira četničku pobunu u NDH. A „dokazuje" planiranje genocida nad Židovima tako što ne spominje svjedočanstvo Ulricha von Hassella (12.11.1881.- 8.9.1944.) koji je bio profesionalni diplomat, 1930.-1932. poslanik u Beogradu, 1932.-1938. veleposlanik u Rimu. Pripadao je urotnicima protiv nacizma, uhićen 29.7.1944. i strijeljan 8.9.1944. (povodom atentata na Hitlera 20.7.1944.). Na stranici 250 (dnevnik od 5.5.1941.; Die Hassell-Tagebuecher 1938-1944 : Aufzeichungen vom Andern Deutschland, Zweite Auflage 1989.) spominje: Edmund-a Glaise von Horstenau, Austrijanca, kojega je Hitler 12.travnja 1941. imenovan opunomoćenim generalom u Zagrebu/Hrvatskoj. Hassell u svom dnevniku Hitlera naziva zakrabuljeno "Schickert" i kaže: [Glaise-Horstenau] je iznio (ispričao) mnoštvo karakterističnih Schickert-ovih (Hitler-ovih, J.P.) izjava, na primjer o židovskom pitanju u Hrvatskoj: Tamo su novi gospodari htjeli poduzeti mjere samo protiv novodoseljenih Židova, ali im je on rekao, da moraju postupiti radikalno, jer da novac imaju upravo starosjedioci! Koliko treba mrziti hrvatski narod pa iz Pavelićevog pokušaja da zaštiti domaće Židove zaključiti i dokazivati planiranje njihovog genocida? Bi li netko tko je doista povjesničar ovako nešto sebi dopustio? Zato je bilo zadovoljstvo raščlanjivati knjigu tako „vrhunskog" povjesničara bulajićevskog tipa. A bilo mi je jasno da ću postati antisemitom ako pišem protiv nekoga tko nije bio Židov od svog rođenja, već je to postao naknadno, pa mu je to postalo profesija. Drugačije je s Židovima koji su Židovi cijeli svoj život. S njima imam preko stotinu znanstvenih radova, tri knjige itd. Oni su doista znanstvenici i nemaju pretenzije da kazneno gone svoje neistomišljenike. Židovi su a ne jugokomunisti. U biti to što Ivo Goldstein proglašava pisanjem protiv njega antisemitizmom pokazuje koliko on ne voli ni židovski narod. Jer jasno je da time upravo pokušava izazvati antisemitizam jer njegova tvrdnja automatski izaziva vjerovanje da su Židovi rasisti pa npr. lopovu ne smiješ reći da je lopov zato što je Židov. Ako mu kažeš da je lopov onda si antisemit. Zato je pravo pitanje: Je li Ivo Goldstein antisemit? Pitam se je li neodgovaranje Iva Goldsteina na pitanje odvjetnika Tomislava Zorića je li on Židov, zato što se u knjizi zbog koje me tuži postoji tekst u kome se govori na koji način Goldstein optužuje svog kolegu povjesničara mr. sc. Mladena Ivezića da je napisao antisemitsko pismo. Goldstein je Ivezića tužio i na sudu spor izgubio. Posebnu pažnju obratite na sam slučaj o kome se piše u tekstu koji se zapravo odnosi na hrvatskog branitelja Ivana Mustapića koji se javio telefonom u emisiju i uopće nije spomenuo da su Puhovski i Goldstein Židovi, već je to na veliko iznenađenja Slavena Letice rekao Puhovski. Međutim u medijima su objavljivali tekstovi u pravcu koji je diktirao Puhovski, slični spomenutoj optužbi protiv Ivezića da bi se u Nacionalu i izrijekom tvrdilo da je branitelj pitao zašto su u studiju dovedena dva Židova.
Inače taj tekst je da u mojoj knjiziBRANI LI GOLDSTEIN NDH? ZAGREB, 2002. koja je nastala kao odgovor na knjigu Goldstenovih „Holokaust u Zagrebu", Zagreb, 2001. U toj knjizi jedno poglavlje je o REVIZIONISTIMA. Glavni revizionist je akademik Franjo Tuđman, a po prostoru koji je dan ostalim tzv. Revizionistima na drugom mjestu je akademik Josip Pečarić.
Tko je rasist za Vijeće HRT-a?
RASIZAM PREMA HRVATIMA NIJE RASIZAM!?
Fokus, 7. ožujka 2002.
Kako nazvati ljude koji «ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu» to nam nisu objasnili? Europejcima? Civiliziranim ljudima? Demokratama? Vjerojatno, jer su, rema Globusu, oni koji takve nazovu rasistima – majmuni!
Pojedini Jugoslaveni u Hrvatskoj, koji su i židovskog podrijetla - u trenutcima kada je biti Jugoslaven postalo nepopularno - nastavljaju provoditi svoju antihrvatsku politiku, predstavljajući se Židovima. Time čine lošu uslugu hrvatskim Židovima koji nisu jugonostalgičari
Ante Gugo u Fokusu od 14. veljače piše: «U gotovo potpunom informativnom zamračenju koje vlada u Hrvatskoj, gdje se voditeljica političkog TV magazina proganja nakon što neobuzdani gledatelj u kontakt programu postavi pitanje o dovođenju Židova u televizijski studio, a nitko se ne osvrće na rasističke ispade o Hercegovcima ...» Zapravo, činjenica da jedan kolumnist formata glavnog urednikaFokusa ovako piše, pokazuje o kakvom je informativnom zamračenju u Hrvatskoj riječ. Drugim riječima, pokazuje koliko je Göbbelsova propaganda uspješna u provedbi režimskog tiska u Hrvatskoj. O čemu je riječ? Svijet je ljubav prema Hrvatskoj pokazao u Vukovaru U emisiji HTV-a «Forum» od 15. siječnja u čast desetogodišnjice priznanja Republike Hrvatske sudjelovali su, među ostalim, Žarko Puhovski i Ivo Goldstein. Očito iziritiran njihovim nastupom, u emisiju se javio hrvatski branitelj Ivan Mustapić rekavši: «Na temelju kojih kriterija su njih dvojica pozvani, kad ne mogu podnijeti ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu? Zašto nije pozvan nijedan branitelj jer ima i nas pametnih, za razliku od ove dvojice rasista?» Voditeljica je htjela prekinuti hrvatskog branitelja, ali on se nije dao pa je komentirao i Mesićev govor u Hrvatskom saboru: «Svijet i Europa svoju su ljubav prema nama pokazali u Vukovaru i vukovarskoj bolnici, te onda kada su nam podvaljivali ostarjele lijekove, te prodavali Srbima kazetne bombe dok su nama uveli embargo. Dokle ćemo biti taoci patološke mržnje Mesića prema pokojnom Predsjedniku Tuđmanu i svemu hrvatskom.» Nakon izvjesnog vremena Puhovski se snalazi tvrdeći da hrvatski branitelj izdvaja njega i Goldsteina zbog toga što su oni Židovi. Međutim, tada dobivaju strašan udarac od prof. Slavena Letice, koji je razumio što je poručio gospodin Mustapić pa se obratio Puhovskom: «Ti si Židov? Koliko ja znam, ti si uvijek bio Jugoslaven!» Na to se Puhovski samo uhvatio za glavu. Loša usluga hrvatskim Židovima U Letičinoj tvrdnji sadržana je poanta cijelog tog, i ne samo tog, slučaja. Naime, neki Jugoslaveni u Hrvatskoj, koji su i židovskog podrijetla, u trenutcima kada je biti Jugoslaven postalo nepopularno, nastavljaju provoditi svoju antihrvatsku politiku, ali predstavljajući se Židovima. Naravno, time čine lošu uslugu hrvatskim Židovima koji nisu jugonostalgičari, a koji, na žalost, i nemaju snage suprotstaviti se ovim prvima. U najpoznatiji takav slučaj upleten je – vjerovali ili ne - također Ivo Goldstein. Riječ je o pismu hrvatskog povjesničara mr. sc. Mladena Ivezića (Vjesnik, 10. ožujka 1998.) u kojemu se ni jedanput ne spominje riječ Židov, nego «jugokomunisti», «ne-Hrvati» ili «Goldsteinov svjetonazor je nakaradan i protuhrvatski», a Goldstein je tekst proglasio antisemitskim. Uslijedile su osude tog «antisemitskog» teksta sa svih strana, i iz zemlje i iz svijeta. Nešto slično dogodilo se i sada. Kako bi poništili učinak Letičine izjave koja sve objašnjava, režimske novine su pokrenule pravu hajku i na gospodina Mustapića, na voditeljicu emisije Hloverku Novak-Srzić, pa čak i na samoga prof. Leticu koji je u Nacionaluproglašen «doktorom za ništa». Pritom, emisija nije reprizirana, očito zbog toga da bi se moglo manipulirati onim što je rečeno. Tako uVjesniku 21. siječnja tvrde kako je u priopćenju Puhovskog i Goldsteina rečeno da je gledatelj koji je «pitao voditeljicu koji su je razlozi naveli da u emisiju dovede Puhovskog i Goldsteina rekao da li su možda rasistički razlozi», dok u Jutarnjem listu tvrde da su Puhovski i Goldstein nazvali hrvatskog branitelja «rasističkim provokatorom»! I dok Globus govori o «uvijenoj primjedbi o nacionalnoj pripadnosti Žarka Puhovskog i Ive Goldsteina», dotle u Nacionalu tvrde da je hrvatski branitelj pitao Hloverku Novak-Srzić «zašto je u studio dovela ta dva Židova, koji ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu». Očito, poučeni iskustvom zbog napada na mr. Ivezića, mora se reći da je naš branitelj spomenuo «ta dva Židova». Kakva vlast, takvi i mediji A već iz neusuglašenosti tih navoda iz režimskih novina jasno je kako hrvatski branitelj nije govorio o Puhovskom i Goldsteinu kao o Židovima, nego je nazvao rasistima ljude koji «ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu». A kakva vlast, takvi i njihovi mediji: nije problem što su u emisiju povodom desetogodišnjice priznanja Republike Hrvatske dovedeni ljudi koji «ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu», nego sve drugo pa i to što je čovjeku koji se borio za tu državu Hloverka rekla: «Hvala!» Zapravo, svojom su reakcijom upravo optužili i Puhovskog i Goldsteina da «ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu», jer to nisu ni pokušali osporavati. To im je očito točno! Oni i režimski mediji su samo pokušali uvesti zabranu da se takve ljude nazove rasistima. A kako nazvati ljude koji «ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu» - to nam nisu objasnili? Europejcima? Civiliziranim ljudima? Demokratama? Vjerojatno, jer po Globusu su oni koji takve nazovu rasistima – majmuni! Naravno, samo budali nije očito: ako profesor Letica nije znao da je Jugoslaven Žarko Puhovski u međuvremenu postao Židov, to još manje može znati hrvatski branitelj. Strašna je spoznaja da je Vijeće nacionalnih manjina u RH uputilo otvoreno pismo ravnatelju HRT-a Mirku Galiću u kojem izražava nezadovoljstvo načinom vođenja ove emisije, zato što voditeljica nije reagirala na te navodne rasističke ispade jednog gledatelja. Tako smo doznali da tom Vijeću ne smetaju ljudi koji «ne podnose ništa hrvatsko, a kamoli hrvatsku državu», nego je rasistički ispad kada takvim ljudima kažeš da su rasisti. Informativno zamračenje u Hrvatskoj A kakvo je informativno zamračenje u Hrvatskoj, o kome piše Gugo, najbolje potvrđuje činjenica da je hrvatski branitelj poslao svoje reagiranje: «Moja izjava je domoljubna, a Vaše djelovanje naspram hrvatskog naroda uvijek je bilo rasističko, jedino ako mislite da rasizam prema Hrvatima nije rasizam» - Večernjem listu, Jutarnjem listu i Vjesniku na «laži gospodina Puhovskog i gosp. Goldsteina» objavljene u tim listovima 21. siječnja 2002. godine, koje ove novine nisu objavile, iako se hrvatski branitelj pozvao na Zakon o tisku!? Jedino mu je Vjesnik tražio da malo «dotjera» svoj tekst. Iz tog reagiranja zamjetno je da se gosp. Mustapić prigodom svog javljanja u emisiju HTV-a «predstavio imenom i prezimenom te mjestom stanovanja». Iz daljeg njegovog teksta očito je zašto ga nisu objavili – on u potpunosti potvrđuje ono o čemu je govorio prof. Letica: «Još sam čuo gdje Puhovski podmeće da sam ih prozvao kao Židove, što nije točno jer sam za njega znao da je 'Jugoslavenčina s dna kace', a za ovoga drugoga nije me uopće zanimalo koje je nacionalnosti, jer je osvjedočeni neprijatelj hrvatskog naroda. Da sam mislio na Židove, vjerojatno bi postavio pitanje: 'Zašto nema u emisiji Židova koji su nam pomagali kada je bilo najteže - kao gospodina Montilja, gospodina Binenfelda, gospodina Finkielkrauta i mnogih drugih neznanih?' (...) Te svoje tvrdnje potkrepljujem izjavama gosp. Puhovskog: 'Nije bilo srpskih snajperista u Zagrebu.'; 'Hrvatska država stvorena je na ubijanju Srba.'; 'Hrvati nisu zaslužili državu, jer su ubijali Srbe'» - ističe Mustapić. A te izjave govore mnogo o samom Puhovskom. U prvoj on optužuje samoga sebe da zna tko je iz snajpera ubio gospodina Čuvala u trenutcima kada su tenkovi iz vojarni JNA u Novom Zagrebu išli na Sloveniju. Jer da ne zna, kako bi znao da nije bio Srbin? Druga se i treća rečenica i ne mogu drukčije definirati nego kao rasističke. Pa normalno je da u obrambenom ratu ubijaš one koji te napadaju. A rasizam je najočitiji iz treće gdje nam Puhovski poručuje da su Srbi više rase od Hrvata pa ih ne smiješ ubijati ni kad čine genocid nad hrvatskim narodom. I to sve u trenutcima kada imamo pobunu izraelskih vojnika zato što su morali, u borbi za opstojnost izraelske države, ubijati civile! A kako se treba postaviti prema optužbama za zločine najbolje je Puhovskom i Goldsteinu pokazao čovjek koji je cijeli svoj život bio Židov - Alain Finkielkraut - na svom nedavnom predavanju u Zagrebu, kada je govorio o optužbama belgijskog suda protiv Ariela Sharona. Čelnik HHO-a – svjedok u političkom procesu U svom pismu Mustapić komentira i ponašanje Puhovskog 1971. godine i činjenicu da je on čelnik HHO-a. Doista je nevjerojatna činjenica koja ovu organizaciju izvrgava ruglu da joj je čelni čovjek poznati svjedok optužbe u političkom procesu. Mustapić komentira i Goldsteinovo pisanje knjiga koje promovira predsjednik države, očito misleći na knjigu Holokaust u Zagrebu. Zapravo, kao da zna što je o Goldsteinovu znanstvenom radu napisao Neven Budak današnji dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svojemu radu: «O knjizi Ive Goldsteina 'Hrvatski rani srednji vijek', 'Novi Liber', Zagreb 1995., 511 str.»; Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333. Naime Budak na str. 316. piše: «Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.» Bilo kako bilo, Mustapić završava svoje reagiranje riječima: «Badava Vam trud izdajnici, pobijedili smo u Domovinskom ratu, a pobijediti ćemo i u ovom specijalnom psihološkom ratu, ma koliko se Vi trudili.» * U knjizi za koju me tuži o slučaju hrvatskog branitelja Mustapića pisao sam i u drugoj knjizi koju sam spomenuo na sudu, a odnosi se na Goldsteinov neizbor u HAZU;ZABRANJENI AKADEMIK – PRIJEVAROM U HAZU!?, ZAGREB, 2012. Radi se o tekstovima: PRIZNAJEM: ANTISEMITIZAM VLADA U HAZU-U! PRIZNAJEM: GOLDSTEIN NIJE U HAZU-U ZBOG NESTRUČNOSTI, A NE ZBOG ANTISEMITIZMA! jer je i neizbor Goldsteina u HAZU opet bio antisemitizam pa ih dajem u Prilozima, kao i tekst o tome kako je Ivo Goldstein kome je tada otac bio posebni savjetnik Predsjednika Vlade RH u Akademiji iako samo kandidat imao bolji tretman kod tadašnje uprave od mene – akademika: GOLDSTEINOVA PRIJEVARA.
Drugo pismo HAZU-U PRIZNAJEM: ANTISEMITIZAM VLADA U HAZU-U! Zanimljivu kritiku novina u kojima sam piše, dakle Jutarnjeg lista, dao je Miljenko Jergović u tekstu o anonimnim zločinima iz mržnje na Internetu, pišući o (ne)izboru prof. Goldsteina za redovitog člana HAZU-a: Vrlo zanimljiv i poučan uradak kolege Derka, premda mjestimice kriptičan, pošto se može steći dojam kako nije kazao baš sve što mu je bilo na umu, ili sve što bi se iz njegova pažljivo odabranog diskursa o ovom slučaju moglo reći. Naime, nekako mi se učinilo da nas nije izvijestio u čemu bi se sastojala sramota po ovu visoku ustanovu kada bi Goldstein postao njezin član. Radi li se o tome što je Goldstein neznalica i nevježa, koju matematičar Pečarić u ime HAZU uči kakva se povijest u nezavisnoj republici Hrvatskoj ima pisati, ili je s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem? S obzirom da je o Izbornoj skupštini u HAZU-u izvijestio već i Jutarnji list, a moje reagiranje na to izvješće Jutarnjinije objavio, očito je kolumnistJutarnjeg, kome je tako matična kuća uskratila odgovore iz „prve ruke", morao potražiti te odgovore u drugim novinama i na Internetu. Na nama je da nagađamo je li to zato da bi urednik u podnaslovu mogao napisati: U najvišem domu hrvatske mudrosti i sabranja nižu razloge zbog kojih Mihajlo Dika i Ivo Goldstein ne mogu biti hrvatski mudraci. Ono što akademici pritom ne smiju izreći, iskazat će web- komentatori Zanimljivo je, ipak, kako Jergović nije primijetio moja pisma na istim portalima. Ali, kada već nije, dobro bi bilo komentirati njegov tekst. Doista je u pravu, kada postavlja pitanje o stručnosti prof. Goldsteina jer sam na Izbornoj skupštini doista čitao mišljenja hrvatskih povjesničara o tome: 1) Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190. – 191.: Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: „Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!" To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka. 2) Naš poznati arheolog, povjesničar umjetnosti i etnolog dr. sc. Anton Zakarija u članku Crkva i politika,Marulić, br. 4, Zagreb, 2001., str. 708. – 710. za Goldsteinovu prvu knjigu „Bizant na Jadranu 6. – 9. st." (Zagreb, 1992.) tvrdi da je „iskonstruirana, sklepana i nedozrela". 3) Neven Budak u članku O knjizi Ive Goldsteina „Hrvatski rani srednji vijek", Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299 – 327. na skoro tridesetak stranica govori o faktografskim pogrješkama; metodičkim grješkama („Veliki broj metodičkih grješaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici."); profesor Budak dalje piše krivom zaključivanju itd. Preporučujem vam – pročitajte Zaključak u kome prof. Budak konstatira kako je knjiga – PROMAŠAJ! 4) Jure Krišto, znanstveni savjetnik, u dva članka se osvrće na Goldsteinovu knjigu Holokaust u Zagrebu. Naslov prvog sve kaže: „Goldsteinovi ponovno osuđuju Stepinca". Objavljen je u Glasu Koncila 6. 1. 2002. Drugi članak je: „Još jedanput o knjiziHolokaust u Zagrebu", Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 34/2002, br. 3, 961. – 985., a završava ovako: „Bilo bi ipak pogrešno zaključiti da je knjiga Goldsteinovih beskorisna. Treba je koristiti kao i mnoge druge koje su bile napisane u vrijeme komunističke dominacije u historiografiji, tj. preuzeti dokumente, a odbaciti interpretaciju." 5) Dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik napisao je Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008. Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 5. 2009. Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali „kapitalnim djelom". Ukratko, Goldstein je najnoviju sintezu suvremene hrvatske povijesti, barem što se tiče prikaza slučaja Bleiburg i sudbine Folksdojčera, napisao prema ideološkoj matrici koja mu je bliska s nizom „kapitalnih" činjeničnih i interpretacijskih grešaka i svesklepao poprilično površno i na brzinu. 6) Zanimljiv je i Geigerov tekstGoldsteinov kompendij neznanja,objavljen u Hrvatskom slovu u brojevima: 789, 4. lipnja 2010, 790, 11. lipnja 2010.; 791, i 18. lipnja 2010. Dat ću samo početak: Prof. dr. sc. Ivo Goldstein, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, godinama se uporno predstavlja, i samozadovoljno drži, stručnjakom za sva pitanja suvremene hrvatske povijesti. Goldstein se do sada predstavio rasponom tema, problema i obradom različitih razdoblja prošlog vremena, kao i količinom objavljenoga, svestranim i upornim istraživačem naše povijesti. Tako se barem čini onima koji ne čitaju ili, pak, ne razumiju ono što čitaju. Pisanje osvrta na Goldsteinove radove zahtjevan je posao. Naime, Goldsteinovi uradci prepuni pojednostavljivanja i površnosti oduševljavaju „baš me briga" pristupom. Mnoštvo je primjera upitnih i „zabavnih" vrijednosti Goldsteinovih uradaka, koji su kompendij svakovrsnog neznanja, nestručnosti i šlamperaja. Ukratko, Goldsteinovi radovi školski su primjer kako se ne treba i ne smije pisati. Navedimo samo najslikovitije (čitaj: najtragičnije) primjere.
Primjer prvi: Pad na ispitu iz vlastita kolegija Geiger navodi 15 takvih „najtragičnijih" primjera. Zapravo sam ovaj posljednji primjer morao skratiti jer je akademicima i ono prije bilo previše. Novinari koji su izvijestili sa Skupštine točno su napisali da sam protestirao zato što su autori izvješća „zaboravili" dati i ovakve poglede na rad kandidata. To što Jergović ističe da sam ja matematičar, doista vjerojatno i jeste razlog tomu. Jergović očito misli da bi takve stvari trebao uraditi povjesničar, i doista se slažem s njime, ali je vjerojatno s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem. Zapravo, isti problem koji smo imali s referatima o Goldsteinu u HAZU-u imamo i u Jergovićevu tekstu. On obrazlaže antisemitske napade na Goldsteina na Internetu, ali ne želi spomenuti još gore ponašanje samog Goldsteina, kada je bez ikakvog povoda optuživao druge, pa i kolege, za antisemitizam. Evo nekih primjera: 1) U HTV-ovoj emisiji Forum od 15. siječnja 2002. Sudjelovali su, među ostalim, Žarko Puhovski i Ivo Goldstein. Očito iziritiran njihovim nastupom, u emisiju se javio hrvatski branitelj Ivan Mustapić optuživši ih da mrze sve hrvatsko i upitao: „Zašto nije u emisiju pozvan neki branitelj, za razliku od ove dvojice rasista?" Na kraju se branitelj zapitao: „Dokle ćemo biti taoci mržnje Mesića prema pokojnom predsjedniku Tuđmanu i svemu hrvatskom?" Nakon stanovitog vremena Puhovski se „snalazi" tvrdeći da hrvatski branitelj izdvaja njega i Goldsteina zbog toga što su oni Židovi. Međutim, tada se prof. Slaven Letica obratio Puhovskom pitanjem: „Ti si Židov? Koliko ja znam, ti si uvijek bio Jugoslaven!" Puhovski se samo uhvatio za glavu. Kako je branitelj mogao znati da je on u međuvremenu postao Židov, ako to nije znao prof. Letica? 2) Svojevremeno je mr. sc. Mladen Ivezić optužio dr. sc. Ivu Goldsteina za jugokomunizam, a ovaj mu je uzvratio alarmirajući sve svjetske židovske organizacije tvrdeći da je Ivezić napisao antisemitski tekst. Zašto je antisemitizam ako nekoga optužiš za jugokomunizam, pa makar on bio i Židov, ostalo je nerasvijetljeno, ali Goldstein je čak tražio ostavku glavnog urednika Vjesnika Nenada Ivankovića zato sto je objavio Ivezićev „antisemitski" tekst. Kasnije ih je i tužio sudu. Naravno, spor nije dobio. 3) Prof. dr. sc. Ivo Goldstein, je vjerovali ili ne, i stručnjak u pravnim znanostima, posebice u Kaznenom pravu. Tako on u Slobodnoj Dalmaciji13. srpnja 2002. navodi slučajeve u kojima bi novi Kazneni zakon trebao osigurati kazneno gonjenje. To su: Branka Šeparović zbog verbalnog delikta, Petar Vučić zbog navodnog antisemitizma u knjizi Hrvatstvo i židovstvo i ja. Za mene kaže: „Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti." Zanimljivo je da se sve to odigralo pošto je saznao da sam napisao odgovor na njegovu knjiguHolokaust u Zagrebu u kojoj je mene matematičara svrstao u revizioniste hrvatske povijesti. I dao mi najviše prostora poslije akademika Franje Tuđmana! Ali, zanimljivije je što Goldstein, na razini malenog djeteta, tvrdi da ako ga „gadiš i vrijeđaš", tj. ako komentiraš njegove tekstove onda si antisemit i to takav da te treba kazneno goniti. Zanimljiv bi bio taj zakonski članak s takvom definicijom antisemitizma, zar ne? Zato sam sigurno zaslužio kazneno gonjenje kada sam u ironičnom pismu predsjedniku i Predsjedništvu podrugljivo komentirao njegovu tvrdnju kako su se četnici osvećivali Hrvatima zbog ustaškog genocida u NDH, a kao primjer je uzeo četničke zločine u okolici Mostara PET dana nakon proglašenja NDH. Možda je g. Jergoviću potrebno biti vrhunski povjesničar da bi se netko smio izrugati ovakvoj bedastoći, ali akademici su očito više vjerovali matematičaru, pa je Goldstein zabilježen u povijesti HAZU-a kao najslabiji kandidat o kome se ikada glasovalo na izbornim skupštinama (za je bilo 34 akademika, od 105 nazočnih). Ali, ako je vjerovati podnaslovu Jergovićeva teksta, zapravo nije glupost ta tvrdnja o osveti petog dana od uspostave NDH zbog genocida u toj državi i tvrdnje povjesničara kako takvih smiješnih i glupavih interpretacija u Goldsteinovim djelima ima mnogo. Ali, u pravu su u Jutarnjem listu. Takve priglupe tvrdnje u Goldsteinovim djelima ne mogu biti razlogom da ga se ne izabere u HAZU. Što ih ima više, tim više zaslužuje biti akademikom, zar ne? Kažimo otvoreno ono što akademici ne smiju izreći, a iskazat će web-komentatori. Tu se doista radi o antisemitizmu, zar ne?
akademik Josip Pečarić
Treće pismo HAZU-u PRIZNAJEM:
U Slobodnoj Dalmaciji od 13. 5. 2012. dan je kratak tekst s naslovom „Josip Pečarić, akademik": Matematičar je presudio da povjesničara Ivu Goldsteina ne prime u HAZU! I među najumnijima većini smeta zašto jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest. Kad ode za veleposlanika u Pariz, moći će razmijeniti iskustva o HAZU s Miroslavom Radmanom. Na Izbornoj skupštini HAZU-a, navodeći mišljenja hrvatskih povjesničara o (ne)stručnom radu Ive Goldsteina, spomenuo sam i jednu duhovitu rečenicu dr. sc. Vladimira Geigera iz teksta „Goldsteinov kompendij neznanja" (Hrvatsko slovo, 4. lipnja 2010.): „U nestrpljivom sam iščekivanju novih Goldsteinovih uradaka". I doista, izgleda da se svaki Goldsteinov tekst može s nestrpljenjem iščekivati, znajući unaprijed da se može duhovito komentirati i da će sam Goldstein pokazati kakve su njegove interpretacije hrvatske povijesti – pardon, kako su doista u pravu u Slobodnoj Dalmaciji kada tvrde kako akademicima smeta zašto jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest. Istina, s obzirom da je u izvješćima sa Skupštine rečeno kako sam navodio mišljenja hrvatskih povjesničara, ostaje zanimljivo kako urednik tih naših uglednih novina zna što misle akademici kada glasuju (i UDBA bi znala, zar ne?), a nije problem u našim povjesničarima koji su pisali o nestručnom radu njihova kolege Goldsteina. Ili, u Slobodnoj Dalmaciji tvrde kako su ti povjesničari u svojim tekstovima pokazali kako im smeta zašto jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest, pa je takav stav preuzela i većina akademika? Jasno je da nisam u pravu. Pa naravno da je problem u akademicima. To je očito već i zato što imaju ono „Hrvatska" u nazivu svoje akademije. Istina, malo me muči i to što su neki od tih povjesničara znanstveni savjetnici u Hrvatskom institutu za povijest. Opet to „Hrvatski", ali besmisleno je opterećivati se time. Pa sigurno su u pravu oni u Slobodnoj Dalmaciji! Zato sam vrlo zahvalan tim našim uglednim novinama što su mi to razjasnili, jer onako neuk, kakav jesam, poveo bih se za gore spomenutom Geigerovom rečenicom (i on je iz Hrvatskog instituta za povijest!) pa bih pisao o kandidatu koji je dobio najmanje glasova na izbornoj skupštini HAZU-a u povijesti (34 od 105 nazočnih), zato što su Goldsteinove interpretacije hrvatske povijesti takve kakvima ih opisuje Geiger. Da mi nije Slobodna Dalmacija objasnila o čemu se tu zapravo radi, vjerojatno bih se rugao i Goldsteinovoj interpretaciji povijesti danom u njegovu pismu HAZU-ovu Razredu za društvene znanosti. Tako bi jedan matematičar komentirao i Goldsteinovo objašnjenje moga podrugljivog komentara o četničkoj osveti zbog ustaškog genocida u NDH. Osveti zbog genocida, koja je izvršena PET dana od uspostave te države. Tvrdio bih: Već sam više puta napisao, a i sam Goldstein je pokazao u komentaru poslije Skupštine, kako nije razumio da je moj komentar bio ironičan pa je čak i naslov teksta u Slobodnoj Dalmaciji od 12. 5. 2012.: Goldstein: Za dokazivanje genocidnosti Hrvata odgovoran sam koliko i za pomor krava u Liberiji. Umjesto da objasni zašto je kao primjer četničke osvete uzeo primjer od 15. 4. 1941., on komentira moju podrugljivu interpretaciju o „egzaktnom dokazu genocidnosti hrvatskog naroda", pokazujući da ne razlikuje porugu od tvrdnji. Tako u svom odgovoru Razredu za društvene znanosti on točno prenosi na engleskom jeziku i dio koji je prof. Mrkoci uzeo iz njegove knjige (ovdje ću dati prijevod samo dijela koji se odnosi na ono što sam naveo u svom pismu). Dakle Goldstein kaže: U knjizi tvrdim da su četnici (naglasio J. P.) zagovarali taktiku „čekanja na povoljan trenutak za opću pobunu". Do tada su počeli sa zadatkom obrane srpskog pučanstva od ustaškog genocida u NDH i osvećujući se Hrvatima i Muslimanima. Primjer ovoga već su dali 15. travnja 1941. Kad je četnička postrojba (naglasio J. P.), povlačeći se iz Mostara pred ustašama koji su preuzimali grad, ubila nekoliko desetaka (slobodni prijevod za 'several dozen', J. P.) hrvatskih civila u obližnjim selima i zapalili veliki broj kuća... Ponavljam, u svom odgovoru Goldstein svima stavlja do znanja da je prof. Mrkoci ispravno tvrdio kako je on za primjer četničke osvete zbog ustaškog genocida uzeo baš spomenuti primjer. Zato je posebno zanimljivo Goldsteinovo objašnjenje: Pečarić je izokrenuo smisao ovih rečenica – na stranicama koje prethode navedenom citatu opisivao sam kako su velikosrpski elementi optuživali Hrvate i druge nesrbe za poraz u Travanjskom ratu 1941. pa sam, slijedom toga, spomenuo i osvetnički pohod jedne jedinice kraljevske vojske (naglasio J. P.) u kojem je ubijala hrvatske civile u okolici Mostara... Naravno, svakome je očito da Goldstein nije spomenuo taj primjer odmah poslije dijela za koji tvrdi, nego onako kako je tvrdio prof. Mrkoci! I onda mu ja „izokrećem" smisao rečenica koje je on napisao onako kako i sam navodi da je napisao! Ali, meni je ovdje posebno zanimljivo kako su „četnici" već u sljedećem dijelu teksta njegova odgovora postali jedinica kraljevske vojske. Vjerojatno je to zbog komentara prof. Mrkocija (Fokus, 13. prosinca 2002.): Goldstein ne samo da ne zna činjenice, on se ne obazire na kronologiju niti logiku. Za što su se osvećivali kad 15. IV. još nije niti bilo ustaške vlasti u Mostaru? Osim toga, nisu to bili četnici nego jugoslavenska vojska (naglasio J. P.). Komanda jugoslavenske vojske poslala je đački bataljun iz Trebinja da napadne Mostar zbog vješanja hrvatskih zastava. Isto se dogodilo i u Čapljini, pokolj i palež. Zapravo je simpatično kada mi Goldstein prigovara što se pozivam na jedan publicistički tekst. Očito je zašto više vjerujem povjesničaru prof. Mrkociju nego povjesničaru prof. dr. sc. Ivi Goldsteinu, zar ne? Zato svi oni koji više vjeruju nekakvim publicističkim tekstovima nego „znanstvenim" uradcima dr. sc. Ive Goldsteina, a koji žele doznati više o spomenutom Goldsteinovom primjeru od 15. 4. 1941., neka pogledaju tekst na Portalu HRSvijet od 14. veljače 2012.: Uz 67. obljetnica ubojstva fra Leona Petrovića i šestorice mostarskih franjevaca. U šali često kažem kako su mnogi koji komentiraju gluposti u Goldsteinovim interpretacijama hrvatske povijesti zapravo koautori u njegovim narednim knjigama (Goldstein se i u odgovoru poziva na kasnije knjige). Zato se i sada mogu zapitati je li prof. Mrkoci koautor ovog pisma prof. dr. sc. Ive Goldsteina, kad Goldsteinu četnici naglo postaju jedinica kraljevske vojske. Vratimo se kratkom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji. Doista je smiješna usporedba (ne)izbora Goldsteina i Radmana, jer Radmanu nitko nikada nije osporio njegovu znanstvenu izvrsnost niti je eventualno njegov rad doveo u svezu s nekakvim židovstvom. Dapače, on je još 1992. godine izabran za dopisnog člana HAZU-a i na internetskim stranicama Akademije može se vidjeti da je on još uvijek njezin član (http://info.hazu.hr/miroslav_radman_biografija). O Radmanovom (ne)izboru svatko može više doznati iz moje knjige Kako su rušili HAZU? Ne vjerujem da u Slobodnoj Dalmaciji misle kako je naslov moje knjige ono što povezuje neizbor Goldsteina i Radmana! Ali, kada je Goldstein u pitanju, sve je tako očito. Slobodna Dalmacija je apsolutno u pravu! Zapravo se divim kako je prozrela niz akademika, za razliku od samog Goldsteina, koji, istina prije izbora u Akademiji, konstatira:„Motivi akademika Pečarića za pisanje ovog očitovanja Predsjedništvu HAZU očigledno nisu znanstvene prirode; valja ih tražiti negdje drugdje."
Ponavljam, svaka čast Slobodnoj Dalmaciji. Zato priznajem: Akademicima doista smeta to što jedan Židov proučava noviju hrvatsku povijest!
akademik Josip Pečarić
GOLDSTEIN NIJE U HAZU-U ZBOG NESTRUČNOSTI, A NE ZBOG ANTISEMITIZMA! Prije nekoliko tjedana podiglo se podosta medijske prašine oko neizbora dr. Ive Goldsteina u članstvo HAZU-a. Kao argument često se spominjao navodni antisemitizam, iako su se brojni hrvatski znanstvenici otvoreno izjasnili u smislu Goldsteinove znanstvene, ponajprije publicističke nestručnosti. U tom smislu s Goldsteinom je otvoreno polemizirao i akademik Josip Pečarić, s kojim razgovor donosimo u nastavku. (D. Dijanović)
RAZGOVOR S AKADEMIKOM JOSIPOM PEČARIĆEM Gospodine Pečariću, na izbornoj skupštini Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) kazali ste kako postoje ozbiljne primjedbe na historiografski rad dr. Ive Goldsteina, koji na kraju nije dobio dovoljan broj glasova potreban za Akademiju. Na koje ste točno primjedbe mislili?
Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće:
Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: „Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!" To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.
Naš poznati arheolog, povjesničar umjetnosti i etnolog dr. sc. Anton Zakarija u članku Crkva i politika, Marulić, br. 4, Zagreb, 2001., str. 708. – 710. za Goldsteinovu prvu knjigu Bizant na Jadranu str. 6. – 9. (Zagreb, 1992.) tvrdi da je „iskonstruirana, sklepana i nedozrela".
Neven Budak u članku O knjizi Ive Goldsteina „Hrvatski rani srednji vijek", Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb. Vol 28 (1995.), na tridesetak stranica govori o faktografskim pogrješkama, metodičkim grješkama: Veliki broj metodičkih grješaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici. Profesor Budak dalje piše o krivom zaključivanju itd. Preporučujem pročitati zaključak u kome prof. Budak konstatira kako je knjiga – promašaj! Jure Krišto, znanstveni savjetnik, u dva članka se osvrće na Goldsteinovu knjigu Holokaust u Zagrebu. Naslov prvog sve kaže: „Goldsteinovi ponovno osuđuju Stepinca". Objavljen je u Glasu Koncila 6. 1. 2002. Drugi članak: Još jedanput o knjizi Holokaust u Zagrebu, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 34/2002, br. 3, str. 961. – 985., završava ovako: Bilo bi ipak pogrešno zaključiti da je knjiga Goldsteinovih beskorisna. Treba je koristiti kao i mnoge druge koje su bile napisane u vrijeme komunističke dominacije u historiografiji, tj. preuzeti dokumente, a odbaciti interpretaciju.
Dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik, napisao je Osvrt na knjigu Ive Goldsteina Hrvatska 1918 – 2008: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 5. 2009. Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali „kapitalnim djelom". Ukratko, Goldstein je najnoviju sintezu suvremene hrvatske povijesti, barem što se tiče prikaza slučaja Bleiburg i sudbine Folksdojčera, napisao prema ideološkoj matrici koja mu je bliska s nizom „kapitalnih" činjeničnih i interpretacijskih grešaka i sve sklepao poprilično površno i na brzinu. Zanimljiv je i Geigerov tekstGoldsteineov kompendij neznanja, objavljen u Hrvatskom slovu u brojevima: 789, 4. lipnja 2010.; 790, 11. lipnja 2010. i 791, 18. lipnja 2010. Dat ću samo početak: Prof. dr. sc. Ivo Goldstein, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, godinama se uporno predstavlja, i samozadovoljno drži, stručnjakom za sva pitanja suvremene hrvatske povijesti. Goldstein se do sada predstavio rasponom tema, problema i obradom različitih razdoblja prošlog vremena, kao i količinom objavljenoga, svestranim i upornim istraživačem naše povijesti. Tako se barem čini onima koji ne čitaju ili, pak, ne razumiju ono što čitaju. Pisanje osvrta na Goldsteinove radove zahtjevan je posao. Naime, Goldsteinovi uradci prepuni pojednostavljivanja i površnosti oduševljavaju „baš me briga" pristupom. Mnoštvo je primjera upitnih i „zabavnih" vrijednosti Goldsteinovih uradaka, koji su kompendij svakovrsnog neznanja, nestručnosti i šlamperaja. Ukratko, Goldsteinovi radovi školski su primjer kako se ne treba i ne smije pisati. Navedimo samo najslikovitije (čitaj: najtragičnije) primjere. Nakon što dr. Goldstein nije bio izabran u Akademiju, u nekim su se medijima pojavile konstrukcije koje su nastoje implicirati tobožnji antisemitizam u njezinim redovima. Tu prvenstveno mislimo na tekst Miljenka Jergovića. O čemu je točno riječ? Novinari koji su izvijestili sa Skupštine točno su napisali da sam protestirao zato što su autori izvješća „zaboravili" dati i ovakve poglede na rad kandidata, kojih smo se dotakli u prethodnom pitanju. To što Jergović ističe da sam ja matematičar, doista vjerojatno i jest razlog tomu. Jergović očito misli da bi takve stvari trebao uraditi povjesničar, s čime se slažem, ali je vjerojatno s Goldsteinom neki drugi, reklo bi se inherentniji i supstancijalniji problem. Zapravo, isti problem koji smo imali s referatima o Goldsteinu u HAZU-u imamo i u Jergovićevom tekstu. On obrazlaže antisemitske napade na Goldsteina na Internetu, ali ne želi spomenuti još gore ponašanje samog Goldsteina, kada je bez ikakvog povoda optuživao druge, pa i kolege, za antisemitizam. Evo nekih primjera: 1) U HTV-ovoj emisiji Forum od 15. siječnja 2002. sudjelovali su, među ostalim, Žarko Puhovski i Ivo Goldstein. Očito iziritiran njihovim nastupom, u emisiju se javio hrvatski branitelj Ivan Mustapić optuživši ih da mrze sve hrvatsko i upitao: „Zašto nije u emisiju pozvan neki branitelj, za razliku od ove dvojice rasista?" Na kraju se branitelj zapitao: „Dokle ćemo biti taoci mržnje Mesića prema pokojnom Predsjedniku Tuđmanu i svemu hrvatskom." Nakon stanovitog vremena Puhovski se „snalazi" tvrdeći da hrvatski branitelj izdvaja njega i Goldsteina zbog toga što su oni Židovi. Međutim, tada se prof. Slaven Letica obratio Puhovskom pitanjem: „Ti si Židov? Koliko ja znam, ti si uvijek bio Jugoslaven!" Puhovski se samo uhvatio za glavu. Kako je branitelj mogao znati da je on u međuvremenu postao Židov, ako to nije znao prof. Letica? 2) Svojevremeno je mr. sc. Mladen Ivezić optužio dr. sc. Ivu Goldsteina za jugokomunizam, a ovaj mu je uzvratio alarmirajući sve svjetske židovske organizacije tvrdeći da je Ivezić napisao antisemitski tekst. Zašto je antisemitizam ako nekoga optužiš za jugokomunizam, pa makar on bio i Židov, ostalo je nerasvijetljeno, ali Godlstein je čak tražio ostavku glavnog urednika Vjesnika Nenada Ivankovića zato što je objavio Ivezićev „antisemitski" tekst. Kasnije ih je i tužio sudu. Naravno, spor nije dobio. 3) Prof. dr. sc. Ivo Goldsteinu je, vjerovali ili ne, i stručnjak u pravnim znanostima, posebice u Kaznenom pravu. Tako on u Slobodnoj Dalmaciji13. srpnja 2002. navodi slučajeve u kojima bi novi Kazneni zakon trebao osigurati kazneno gonjenje. To su: Branka Šeparović zbog verbalnog delikta, Petar Vučić zbog navodnog antisemitizma u knjizi Hrvatstvo i židovstvo i ja. Za mene kaže: „Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti." Zanimljivo je da se sve to odigralo pošto je saznao da sam napisao odgovor na njegovu knjiguHolokaust u Zagrebu, u kojoj je mene matematičara svrstao u revizioniste hrvatske povijesti. I dao mi najviše prostora poslije akademika Franje Tuđmana! Ali, zanimljivije je što Goldstein, na razini malenog djeteta, tvrdi da ako ga „gadiš i vrijeđaš", tj. ako komentiraš njegove tekstove onda si antisemit i to takav da te treba kazneno goniti. Zanimljiv bi bio taj zakonski članak s takvom definicijom antisemitizma, zar ne? Zato sam sigurno zaslužio kazneno gonjenje kada sam u ironičnom pismu predsjedniku i Predsjedništvu HAZU-a podrugljivo komentirao njegovu tvrdnju kako su se četnici osvećivali Hrvatima zbog ustaškog genocida u NDH, a kao primjer je uzeo četničke zločine u okolici Mostara pet dana nakon proglašenja NDH. Možda je g. Jergoviću potrebno biti vrhunski povjesničar da bi se netko smio izrugati ovakvoj bedastoći, ali akademici su očito više vjerovali matematičaru, pa je Goldstein zabilježen u povijesti HAZU-a kao najslabiji kandidat o kome se ikada glasovalo na izbornim skupštinama (za je bilo 34 akademika od 105 nazočnih). Ali, ako je vjerovati podnaslovu Jergovićeva teksta, zapravo nije glupost ta tvrdnja o osveti petog dana od uspostave NDH zbog genocida u toj državi i tvrdnje povjesničara kako takvih smiješnih i glupavih interpretacija u Goldsteinovim djelima ima mnogo. Ali u pravu su u Jutarnjem listu. Takve priglupe tvrdnje u Goldsteinovim djelima ne mogu biti razlog da ga se ne izabere u HAZU. Što ih ima više, tim više zaslužuje biti akademikom, zar ne? Kažimo otvoreno ono što akademici ne smiju izreći, a iskazat će web komentatori: Tu se doista radi o antisemitizmu, zar ne? Prije izborne skupštine ironično ste izrazili zadovoljstvo što će u HAZU napokon ući povjesničar (dr. Ivo Goldstein) koji je postao slavan dokazujući genocidnost hrvatskoga naroda. Gdje je dr. Goldstein iznio tezu o genocidnosti hrvatskog naroda? Zapravo, kada sam razmišljao o Goldsteinovom „egzaktnom dokazu o genocidnosti hrvatskog naroda" i o glupavom primjeru koji trebam uzeti iz neke njegove knjige, koja je trebala biti osnova za njegov izbor, razmišljao sam o njegovom dovođenju u vezu „Oluje" i „genocidnosti hrvatskog naroda". Na to je sjajno ukazao prof. Vladimir Mrkoci u istoj Goldsteinovoj knjiziCroatia: A History. Dakle, Mrkoci konstatira kako na str. 254. Goldstein tvrdi: Hrvatska je opet bila ozbiljno kritizirana od međunarodne zajednice, i pokazalo se da su problematične srpske tužbe zbog genocidnosti Hrvata imale temelja. Prof. Mrkoci to komentira ovako: Poslije Oluje Krestićeva tvrdnja o genocidnosti Hrvata za Goldsteina više nije „problematična" već ima „temelje" i to više nije samo Krestićeva, već Krestić-Goldsteinova teza. U neposlanom pismu-čestitki predsjedniku i Predsjedništvu HAZU-a to sam komentirao ovako: Usporedimo ovo s jednim drugim povezivanjem „Oluje" s pojmom genocida. Bivši američki vojni ataše u Republici Hrvatskoj i poznati obavještajac Ivan Šarac i član kuće slavnih američkih obavještajaca u intervjuu objavljenom u Hrvatskom listu br. 361 od 25. 8. 2011. Kaže: Općepoznato je da je tri dana poslije general Gotovina bio u zapadnoj Bosni jer se operacija nastavljala dalje s ciljem da se zaštiti Bihać. Srbi su dobili nekoliko brigada pojačanja iz istočnoga dijela BiH i iz Srbije pa je Bihaću prijetila smrtna opasnost, opasnost da ta enklava padne, a onda i genocida takvih proporcija kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu. I dok naš kandidat sjajno povezuje „Oluju" s „genocidnošću hrvatskog naroda", vidite kako je ovom američkom obavještajcu genocid ako netko poslije Srebrenice hoće pobiti još nekih stotinjak tisuća muslimana. Ali, nas ne treba čuditi takvo neprihvatljivo mišljenje jer je on očito hrvatskog podrijetla. Zato je mnogo značajnije za nas vidjeti kako je ovo Goldsteinovo povezivanje genocidnosti hrvatskog naroda s „Olujom" mnogo naprednije nego i kod nekih poznatih Srba. Tako jedan dobro poznati Srbin kaže:
Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili – bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) – Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?! Znate li tko je ovo rekao? Slobodan Milošević na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. Vidite koliko je izuzetno dostignuće našeg kandidata koji je uspio povezati genocidnost hrvatskog naroda s „Olujom", a čak ni Miloševiću to nije palo na pamet! Nekoliko tjedana nakon izborne skupštine u Slobodnoj je Dalmaciji objavljen razgovor s dr. Goldsteinom, u čijem je uvodu iznesena konstatacija kako je „nedavni neizbor dr. Ive Goldsteina u HAZU, prethodno urešen politikantskim optužbama za 'znanstveno antihrvatstvo' i sumnjama u etičke kriterije pri glasovanju, ostavio je javnosti prilično gorak okus i produbio natražnjački image ove kontroverzne institucije". Vaš komentar? Kako sam tijekom izbornog postupka bio i vani, nisam siguran na što misle u Slobodnoj Dalmaciji. Znam jedino kako je u jednoj emisiji na HTV-u poslije Izborne skupštine Goldsteinov neizbor doveden u svezu s golemim doprinosom njegove obitelji u odluci Sabora oko komemoracije u Bleiburgu. Možda misle da se „znanstveno antihrvatstvo" skriva u činjenici da ste u kratkom izvješću naveli i najnoviju knjigu koju je kandidat (budući veleposlanik) napisao sa svojim ocem (savjetnikom valjda i Predsjednika i Premijera), Jasenovac i Bleiburg nisu isto, pa je njegov stric uputio poznati zahtjev Saboru koji je na osnovu toga i donio spomenutu odluku? Zašto bi to bilo antihrvatstvo? Pa zar to nije mnogo bolje od onih vremena kada nismo smjeli ni znati za Bleiburg? Zar nije sjajno što nam, zahvaljujući ovoj obitelji, opet ne žele zabraniti da znamo? Zar to što netko tko nije Hrvat na takav način pomaže našem narodu nije izuzetno velikodušno? Toga su u Razredu za društvene znanosti i sami bili svjesni pa se u sažetku o kandidatu i napisali da se Goldsteina predlaže u HAZU i zbog „općenito javnog rada u Hrvatskoj i inozemstvu". Dakle, Prvi razred je doista učinio sve da ne dođe do katastrofalnog rezultata na glasovanju kada je Goldstein dobio najmanje glasova u povijesti Akademije (34 od 105, što je manje od jedne trećine) i tako ostao zapisan kao najslabiji kandidat o kome se odlučivalo na izbornim skupštinama (nezasluženo, zar ne?). Zato ne vidim bilo kakav razlog zašto bi se i na Prvi razred odnosilo ono o natražnjačkom imageu ove kontroverzne institucije kakva jest HAZU. Tim prije, sam rezultat pokazuje kako je i potpuno ispravna sumnja koju navode u Slobodnoj Dalmaciji da se tu radilo i o etičkim kriterijima pri glasovanju, jer ovakva nezahvalnost koje je iskazala ta dvotrećinska većina jest zastrašujuća. Zar oni ne vide koliko je veličanstveno to što nam iz te obitelji pokazuju kakve bi trebale biti naše uspomene, žele nam pisali pravopise, tumače nam povijest od antike do danas, a ti akademici se ponašaju tako. Ne opravdava ih ni to što nisu sami u tome. Npr. pogledajte samo naslov: Josipa Rimac, gradonačelnica Knina: Gospodine Goldstein, jeste li vi odvjetnik pobunjenih hrvatskih Srba!? (HRSvijet, 31. svibnja 2012.). Ili tekst dr. sc. Damira Pešorde (Hrvatski list, 31. 5. 2012., HRSvijet, 1. lipnja 2012. ) u kome kaže: HDZ bi također mogao puno postići na nedvosmislenoj osudi komunističkih zločina. Ako u međuvremenu Goldsteini i Ivin ne dokažu da takvo što uopće nije postojalo. U tom slučaju ništa, jer ne može uljuđena vlast ići protiv znanosti. U najgorem slučaju može se nešto učiniti protiv Žikina kola u Kumrovcu. Tako da ga se preimenuje u Jožino kolo. Kada se igra u Kumrovcu. A što reći za Marka Curaća koji u Hrvatskom listu od 31. svibnja 2012. povodom ukidanja Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika objavi tekst s naslovom: „Ministar neznalica ponizio akademike", pa se još u podnaslovu pita: „Može li Željko Jovanović opstati kao ministar ako ponižava i takve akademike kao što je Radoslav Katičić". U tekstu Curać čak navodi i profesoricu hrvatskog jezika na osječkom Filozofskom fakultetu Sandu Ham, koja se usudi reći i sljedeće: Treba li naglasiti da je ministrov savjetnik za pravopisna pitanja (Slavko Goldstein) osoba koja je izdavač i koja je 2001., nakon ukidanja prvog Vijeća za normu, na tržište izbacila Anić-Silićev pravopis, unitaristički pravopis koji je javnost prepoznala kao preživjeli i odumrli odvjetak novosadskog pravopisa iz 1960. Kolike li drskosti, autor se usuđuje usporediti nekakve akademike Katičića („izjavio je u povodu odluke ministra da im nije odgovarao duh hrvatskog jezika koji su zagovarali, bio im je smetnja, pa su nas onda i raspustili.") i Ježića s jednim gorostasom hrvatske kulture i ministrovim savjetnikom za pravopisna pitanja. I takvi akademici su vjerojatno bili protiv savjetnikova sina, kada su vidjeli da je ovaj „član uredništva i suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika". Taj rječnik je tiskan prije deset godina i nevjerojatno je kako su Katičić i Ježić mogli biti predsjednik i potpredsjednik Vijeća, a ne savjetnikov sin! Doista, ne može biti dvojbe da je većina akademika kontroverzna i natražnjačka. Davor Dijanović Portal HKV-a, 5. lipnja 2012. Četvrto pismo HAZU-u
Poštovane kolegice akademkinje, poštovani kolege akademici!
Prije svega, ispričavam vam se što sam mnogima od vas dosađivao tražeći kopiju pisma prof. dr. Ive Goldsteina. Kao što je poznato, moje pismo poslano je predsjedniku i Predsjedništvu naše Akademije 24. 4. 2012., a njegov odgovor Razredu za društvene znanosti 25. 4. 2012. Vjerujem da je većini od vas poznato i mišljenje u svezi s tim koje kruži u Akademiji: Iz njega (Razred za društvene znanosti, J. P.), inače, odmah nakon njegovih sjednica i prije izborne skupštine, „cure" načelno tajne i povjerljive informacije: hitro ih se šalje kandidatu I. G., a pogoduje mu se i na skupštini. Doista, nevjerojatno je kako je hitro dostavljeno moje pismo kandidatu, a njegov odgovor meni nije barem dan prije skupštine, kada je već odlučeno da se oba pisma tamo pročitaju. Kopiju pisma sam uspio tako dobiti tek mjesec dana nakon što je ono bilo u Akademiji. Na taj način mi je onemogućeno da na samoj skupštini svoje izlaganje posvetim pitanju ZNANSTVENOG NEPOŠTENJA! U Goldsteinovu pismu Razredu za društvene znanosti, koje je, nakon mog izlaganja, pročitano na Izbornoj skupštini prof. dr. sc. Ivo Goldstein tvrdi: AKADEMIK PEČARIĆ TVRDI DA MIROSLAV BRANDT U MEMOARIMA ŽIVOT SA SUVREMENICIMA NAVODI „NEKA MOJA SLIČNA DOSTIGNUĆA", ALI BRANDT MENE U TOJ KNJIZI UOPĆE NE SPOMINJE. Zapravo, prof. dr. sc. Ivo Goldstein govori o mom navodnom znanstvenom nepoštenju, jer sam ja doista u svom pismu tvrdio to što on navodi, a što je navodno neistinito. Dapače, ne samo da sam to tvrdio, nego sam u bilješci napisao: Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljnjega znanstvenog razvitka. Pitanje znanstvenog nepoštenja mora biti vrlo važno pitanje za Akademiju i zbilja je čudno što mi nije dana prilika na samoj skupštini da, uz potrebnu dokumentaciju, o tom pitanju mogu i govoriti. Neovisno o tome, vjerujem da je doista zanimljivo otkriti tko govori istinu, a tko neistinu. Tko je, kako kaže Brandt, pripravan na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, a tko nije. A to doista nije teško, Dovoljno je pogledati tekst Osvrt na „povijesni osvrt" koji je napisao sam prof. dr. sc. Ivo Goldstein u Glasu Koncila br. 50 od 15. prosinca 2002. i usporediti s ovim što je pisao Razredu za društvene znanosti: BUNJEVAC CITIRA I ONO ŠTO JE O MENI NAPISAO MIROSLAV BRANDT U SVOJOJ KNJIZI „ŽIVOT SA SUVREMENICIMA". KAKO OČIGLEDNO BRANDTOVE MEMOARE NIJE VIDIO, NEGO SAMO PRENIO OD DRUGOG AUTORA (...), SAVJETUJEM BUNJEVCU DA IH PROČITA: U NJIMA JE BRANDT OBLATIO CIJELU HRVATSKU HISTORIOGRAFIJU (...) KAO DALEKO NAJMLAĐI, PONOSAN SAM DA SE NALAZIM U TAKVOM DRUŠTVU. BRANDTU, INAČE KONVERTITU TUĐMANOVSKOGA TIPA, ODGOVORIO JE (...) Dakle, Goldsteina u toj knjizi prof. Brandt uopće ne spominje, ali je Goldstein ponosan što ga je prof. Brandt u toj istoj knjizi svrstao u takvo društvo. Je li tu netko lud, ili ... I bez rasprave o znanstvenom nepoštenju, prof. dr. sc. Ivo Goldstein dobio je najmanje glasova u povijesti Akademije (34 od 105 nazočnih), jer je u Akademiji prepoznato da se o njemu teško može govoriti kao o izvrsnom znanstveniku. Međutim, pitanje koliko bi ih uopće dobio da su akademici znali kako ih je pokušao prevariti. Zapravo, povijest se samo ponavlja. Zbog znanstvenog nepoštenja Ivo Goldstein nije mogao doktorirati u Zagrebu. Znanstveno nepoštenje mu nije pomoglo da postane akademikom. akademik Josip Pečarić P. S. Cijeli tekst Profesora Brandta za koji je prof. dr. sc. Ivo Goldstein prije deset godina znao da se odnosi na njega glasi: Tek dvije godine prije moga odlaska u mirovinu (1984.) otvoreno je novo asistentsko mjesto na mojoj katedri. Nekoliko kandidata (po narodnosti i uvjerenju Hrvati) odbijeno je. Napokon su SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta veoma marljivog, ali i krajnje ambicioznog, a također štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Šidaka, M. G. Uza sve to, ne imajući drugog izlaza, a moj se odlazak u mirovinu približavao, prihvatio sam i toga asistenta. Uskoro sam mu pomogao da dobije francuski stipendij naÉcole pratique des hautes etudes en sciences sociales u Parizu i osobno zamolio profesora Jacquesa le Goffa, jednog od korifeja svjetske povijesne znanosti, da mu na tom studiju bude savjetodavcem. Također, zadao sam mu temu za doktorsku raspravu i prije njegova odlaska na put mnogo puta sam mu objašnjavao probleme vezane za tu buduću raspravu. Nakon njegova povratka doznao sam od prof. Le Goffa da je on u radu Škole sudjelovao tek formalno, a da se uglavnom prepuštao razonodi. Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u prerađivanju njegova prelimarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljnjega znanstvenog razvitka" U prilogu vam šaljem i kopiju Goldsteinova teksta iz Glasa Koncila, tako da se možete i sami uvjeriti je li on tada znao da se to odnosi na njega. Na vama je da ocijenite je li prof. dr. sc. Ivo Goldstein to mogao zaboraviti ili vas je htio prevariti. Naravno, postoji i naivno opravdanje: prof. dr. sc. Ivo Goldstein nije bio precizan pa mu onu „mene" znaci „moje ime". Ali, to je na razini malenog djeteta, zar ne?
PRILOG:
OSVRT NA „POVIJESNI OSVRT"
U tri posljednja broja GK (46-48/2002) objavljivan je „povijesni osvrt" na knjigu „Holokaust u Zagrebu" koju smo napisali moj otac Slavko i ja. Ne računajući osobne uvrede i insinuacije kojima taj „povijesni osvrt" ne oskudijeva, autor Stipan Bunjevac potrošio je pune tri stranice vašega lista kako bi dokazao da sam pogriješio titulirajući Janka Šimraka „glavnim urednikom i ravnateljem Hrvatske straže" te da sam tjednik i dnevnik „Hrvatska straža" bezrazložno optužio za antisemitizam. U knjizi „Holokaust u Zagrebu" Janko Šimrak spominje se tek usput, u uvodnom dijelu u kojem se govori o „antisemitizmu tridesetih godina", gdje tvrdim da je „u inače prilično odmjerenoj i uravnoteženoj crkvenoj hijerarhiji bilo i iznimaka, među njima svakako se ističe dr. Janko Šimrak... Šimrak je izokrenuo smisao papina poziva na toleranciju u enciklici Mit brennender Sorge protumačivši da bi stranci u Hrvatskoj morali poštovati sredinu u kojoj žive, pri čemu se stranci – lako je zaključiti – odnosi na Židove". Taj mi je citat poslužio da pokažem kako se i Šimrak mijenjao, jer je dvadesetih godina zagovarao katoličko jugoslavenstvo, tridesetih godina postao hrvatski nacionalist i slabo maskirani antisemit. No, po svemu sudeći baš je Šimrak bezuspješno intervenirao (vjerojatno u dogovoru s nadbiskupom Stepincem) kod Slavka Kvaternika da se ne donose rasni zakoni. Preko Narodne pomoći Šimrak je 1944. darovao milijun kuna antifašističkom pokretu. Novac je dostavio njegov nećak Ivan, također grkokatolički svećenik, koji se tada pridružio partizanima. Iste je godine Ivan stradao u ustaškoj zasjedi (vidi „Holokaust u Zagrebu", str. 49, 50, 568). Žao mi je što sam Šimraka netočno proglasio glavnim urednikom i ravnateljem „Hrvatske straže", a on je bio samo ravnatelj. (...) Bunjevac citira i ono što je o meni napisao Miroslav Brandt u svojoj knjizi „Život sa suvremenicima". Kako očigledno Brandtove memoare nije vidio, nego samo prenio od drugog autora (a meni vehementno prigovara da sam podatak o Šimraku preuzeo iz literature), savjetujem Bunjevcu da ih pročita: u njima je Brandt oblatio cijelu hrvatsku historiografiju – prvenstveno Jaroslava Šidaka kojega smatra glavnim zloduhom, pa Vasu Bogdanova, Mirjanu Gross, Nadu Klaić, Grgu Novaka, Petra Korunića. Neobjektivno, a ponegdje i ružno pisao je o Miroslavu Krleži, Marku Kostrenčiću, Vlasti Gotovac (supruzi Vlade koja je dobila „teroristički zadatak" da „harači među činovništvom"), Marinu Franičeviću, Joži Horvatu, Jakši Ravliću, Petru Šegedinu, Grgi Gamulinu („ohol i umišljen"), Zvonimiru Berkoviću, Stipi Gunjači, Saši Verešu, Milanu Prelogu i drugima. Kao daleko najmlađi, ponosan sam da se nalazim u takvom društvu. Brandtu, inače konvertitu tuđmanovskoga tipa, odgovorio je Petar Korunić („Radovi Zavoda za hrvatsku povijest" 29/1996) i citirajući dokumente dokazao da je Brandt često prezentirao događaje jednostrano, konfabulirao ili otvoreno lagao. Na kraju, podsjetio bih na tekst „Sjećamo se: razmišljanje o Holokaustu" što ga je u ožujku 1998. godine iz vatikanske kancelarije objavilo svijetu Povjerenstvo za religijske odnose sa židovstvom Svete Stolice uz potpisanu suglasnost pape Ivana Pavla II. U tom dokumentu od 7 stranica prvo poglavlje govori o „dužnosti pamćenja", drugo je naslovljeno „Čega se moramo sjećati", a u trećem pod naslovom „Odnosi između Židova i kršćana" i četvrtom „Nacistički antisemitizam i Holokaust" priznaje se „(da smo) kao članovi Crkve odista obilježeni (u odnosu na antijudaizam i holokaust) kako grijesima tako i zaslugama sve njezine djece" pa zato „taj teški teret na savjesti njihove braće i sestara u doba prošloga svjetskoga rata treba kršćanima biti poziv na pokajanje". Za Stipana Bunjevca taj dokument kao da ne postoji. U tri nastavka „Glasa Koncila" on metodom jednostranosti uzalud dokazuje da „Hrvatska straža" i dr. Janko Šimrak u spornome razdoblju nisu bili antisemitski (antijudaistički) nastrojeni, ali nigdje nijednom riječi ne spominje i smišljeno prešućuje antisemitizam (antijudaizam) u većini hrvatskih katoličkih glasila. I sljedstveno tome, ne izražava ni riječi nelagode ni žaljenja zbog te nedvojbene činjenice. Nažalost, kao da je slično zaboravan i „Glas Koncila". U svom broju od 29. ožujka 1998. opširno je i korektno prenio bitne dijelove iz vatikanskog spisa „Sjećamo se: razmišljanje o holokaustu". Međutim, unatrag godinu dana objavio je dvadesetak tekstova o našoj knjizi „Holokaust u Zagrebu". Središnja tema knjige jest mučeničko stradanje 9000 Zagrepčana koji su svirepo ubijeni samo zato što su bili Židovi. U tekstovima u GK ima svega i svačega, argumentirane i neargumentirane kritike, selektivnog manipuliranja podacima i direktnih krivotvorina, insinuacija i osobnih uvreda (čak i u redakcijskim naslovima), ali nema nijedne jedine riječi o tome koja je središnja tema knjiga niti žaljenja zbog užasne smrti 9000 nedužnih sugrađana. Ivo Goldstein
Ima više židova koji su članovi uredništava koje je osnovao "antisemit" Pečarič, ili su dolazili na međunarodne konferencije njemu u čast ili su objavljivali radove posvećene njdemu. Ovdje dajemo samo znanstvenu suradnju akademika Pečarića sa znanstvenicima koji su Židovi. A.M. FINK Prve dvije reference su monografije: 1. D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and A. M. Fink, Inequalities Involving Functions and Their Integrals and Derivatives, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1991, 587 pp - 2. D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and AM. Fink, Classical and new Inequalities in Analysis, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1993 3. J. Pečarić, V. Čuljak and A.M. Fink,On some inequalities for convex function of higher order, Nonlinear Studies, Vol. 6, No 2(1999), 131-140
B. MOND Dvije monografije su objavljenje o Mond-Pečarićevoj metodi u teoriji operatora, a Pečarić je bio često gost prof Monda u Australiji, a zajedno su objavili radove: 4. J. Pečarić and B. Mond, An inequality for operators in a Hilbert space II, Houston J. Math., 18 (1992), 175-179. - WOS 5. J. Pečarić and B. Mond, A matrix inequality including that of Kantorovich-Hermite II, J. Math. Anal. Appl. 168 (1992), 381-384. –WOS, SCOPUS 6. B. Mond and J. Pečarić, Hölder, Minkowski and related operator inequalities, Prilozi MANU (Skopje), 13/2 (1992), 5-21. 7. S.S. Dragomir, B. Mond and J. Pečarić, Some remarks on Bessel's Inequality in inner product spaces, Studia Univ. Babes-Bolyai Mathematica (Cluj-Napoca) 37,4 (1992), 77-85. 8. B. Mond and J. Pečarić, Inequalities with weights for powers of generalized inverses, Bull. Austral. Math. Soc., 48 (1993), 7-12. - WOS, SCOPUS 9. B. Mond and J. Pečarić, Matrix version of some means inequalities, The Australian Math. Soc. Gazette, 20 (1993), 117-120. 10. B. Mond and J. Pečarić, Convex Inequalities in Hilbert Space, Houston J. Math., 19 (1993), 405-420. - WOS 11. B. Mond and J. Pečarić, Convex inequalities for several self-adjoint operators in a Hilbert space, Indian J. Math., 35 (1993), 121-135. 12. C. J. Eliezer, B. Mond and J. Pečarić, Generalization of Cauchy-Schwarz and Hölder inequalities II, Bull. Calcuta Math. Soc., 85 (1993), 473-478. 13. C. J. Eliezer, B. Mond and J. Pečarić, Generalizations and applications of the Cauchy-Schwarz inequalities II, Anal. Univ. Timisoara, Ser. Math, 31 (1) (1993), 45-50. 14. B. Mond and J. Pečarić, On some operator inequalities, Indian J. Math., 35 (1993), 221-232. 15. B. Mond and J. Pečarić, A general matrix inequality for commuting matrices. Studia Univ. Babes-Bolyai Mathematica (Cluj-Napoca) 38, No. 4 (1993), 15-23. 16. B. Mond and J. Pečarić, Remarks on Jensen's inequality for operator convex functions. Ann. Univ. Mariae Curie-Sklodowska Sec. A., 47, 10 (1993), 96-103. 17. B. Mond and J. Pečarić, Converses of Jensen's inequality for linear maps of operators. Anal. Univ. Timisoara, 31 (1993) (2) 223-228. 18. B. Mond and J. Pečarić, Remark on a Recent Converse of Hölder inequality, J. Math. Anal. Appl., 181 (1994), 280-281. - WOS, SCOPUS 19. B. Mond and J. Pečarić, On an operator analogue of the Brenner-Newcomb-Ruehr inequality, J. Math. Anal. Appl., 182 (1994), 19-21. –WOS, SCOPUS 20. J. Pečarić and B. Mond, An inequality for operators in a Hilbert space III, J. Math. Anal. Appl., 183 (1994), 385-390. - WOS, SCOPUS 21. B. Mond and J. Pečarić, A Matrix version of the Ky Fan Generalization of the Kantorovich Inequality, Lin. Multilin. Alg., 36 (1994), 217-221. - SCOPUS 22. B. Mond and J. Pečarić, Inequalities involving Powers of Generalized Inverses, Lin. Alg. Appl., 199 (1994), 293-304. - WOS, SCOPUS 23. B. Mond and J. Pečarić, Inequalities for semi-convex matrix functions,J. Math. Anal. Appl., 185 (1994), 367-377. - WOS, SCOPUS 24. B. Mond and J. Pečarić, Jensen's inequality for operator monotone functions, Rend. del Circolo Mat.Palermo, 43 (1994), 16-24. - SCOPUS 25. S.S. Dragomir, B. Mond and J. Pečarić, A functional inequality and it's applications, J. Math. Anal. Appl., 187 (1994), 287-295. – WOS, SCOPUS 26. B. Mond and J. Pečarić, Inequalities with weights for powers of generalized inverses II. Lin. Alg. Appl., 210 (1994), 265-272. – WOS, SCOPUS 27. B. Mond and J. Pečarić, Bounds for Jensen's inequality for Several Operators. Houston J. Math., 20 (1994), 645-651. – WOS 28. B.Mond and J. Pečarić, Classical Inequalities for Matrix Functions. Utilitas Math., 46 (1994), 155-166. – WOS 29. B. Mond and J. Pečarić, Hölder and Minkowski Inequalities in Hilbert Space, Math. Balkanica, 8 (1994), 45-49. 30. B. Mond and J. Pečarić, Convenses of Jensen's inequality for several operators. Rev. Anal. Numer. Theor. Approx., 23 (1994), 179-183. 31. B. Mond and J. Pečarić, Hölder and Minkowski inequalities for commuting matrices. SEA Bull. Math., 18 (1994), 73-77. 32. B. Mond and J. Pečarić, Matrix inequalities for commutative matrices, Studia Babes-Bolyai, Math. (Cluj-Napoca), 39(2)(1994), 3-26. 33. B. Mond and J. Pečarić, Difference and ratio operator inequalities in Hilbert space. Houston J. Math., 21 (1995), 103-108. - WOS 34. B. Mond, J. Pečarić and S. Saitoh, History, variations and generalizations of an Inequality of Marcus. Riazi J. Karachi Math. Assoc., 16(1994), 7-15. 35. B. Mond and J. Pečarić, Inequalities for semi-convex matrix functions II, Riazi J.Karaxhi.Math.Assoc. 17(1995), 11-16. 36. B. Mond and J. Pečarić, Generalization of a matrix inequality of Ky Fan, J. Math. Anall. Appl., 190 (1995), 244-247. – WOS, SCOPUS 37. B. Mond and J. Pečarić, A simple proof of the Beckenbach-Lorentz inequality.Bull. Austral. Math. Soc., 51 (1995), 417-420. –WOS, SCOPUS 38. B. Mond and J. Pečarić, Generalized power means for matrix functions. Publ. Math. Debrecen, 46/1-2 (1995), 33-39. – WOS 39. B. Mond and J. Pečarić, Reverse forms of a convex matrix inequality. Lin. Alg. Appl., 220 (1995), 359-364. – WOS, SCOPUS 40. B. Mond and J. Pečarić, An extension of the generalized Schur inequality. Bull. Austral. Math. Soc., 52 (1995), 341-344. – WOS, SCOPUS 41. B. Mond and J. Pečarić, A matrix version of the Ky Fan generalization of the Kantorovich inequality II.Linear and Multilin. Alg. 38 (1995), 309-313. – SCOPUS 42. B. Mond and J. Pečarić, Some matrix inequalities of Ky Fan type. Tamkang J. Math. 26 (1995), 321-326. 43. B. Mond and J. Pečarić, On converses on Hölder and Beckenbach inequalities. J. Math. Anal. Appl., 196 (1995), 795-799. – WOS, SCOPUS 44. B. Mond and J. Pečarić, A short proof of alternative divergence criteria, Octogon Math. Mag. (Brasov), 3 (2) (1995), 14-15. 45. B. Mond and J. Pečarić, On Jensen's inequality for operator convex functions.Houston J. Math., 21 (1995), 739-754. – WOS 46. S. Abramović, B. Mond and J. Pečarić, Sharpening Hölder's inequality. J. Math.Anal. Appl, 196 (1995), 1131-1134. – WOS, SCOPUS 47. B. Mond and J. Pečarić, Remarks on quasi-mean functional equation.Octogon Math. Magazine (Brasov) 3 (1) (1995), 18-20. 48. C. J. Eliezer, B. Mond and J. Pečarić, Artin's theorem and related results, Bull. of the Technical Univ. of Timisoara, 40 (54) (1995), No. 1-2, 49-54. 49. B. Mond and J. Pečarić, Some inequalities for monotonic sequences of operators, Rad HAZU, [470]12(1995), 209-215. 50. S. S. Dragomir, B. Mond and J. Pečarić, On Jensen's inequality for self-adjoint operators in Hilbert Space. Acta Univ. Palack. Olomuc.Fac. Rerum. Natur. Math. 34, (1995), 7-13. 51. B. Mond and J. Pečarić, A simple proof of generalized inequalities of Bhagwat and Subramanian andsome converse results. Indian J. Math. 37 (1995)123-128. 52. B. Mond and J. Pečarić, A remark on Hölder's inequality for Commuting Matrices, SEA Bull. Math., 20 (1996), 19-21. 53. B. Mond and J. Pečarić, A mixed Arithmetic-mean, Harmonic-mean matrix inequality. Lin. Alg. Appl., 237/238 (1996), 449-454. –WOS, SCOPUS 54. B. Mond and J. Pečarić, On an Inequality for Spectral Radius. Linear and Multilin.Alg. 40 (1996), 203-206. – SCOPUS 55. B. Mond and J. Pečarić, Generalized power means for matrix functions II. Publ. Math. Debrecen, 48(1996), 201-208. – WOS 56. B. Mond and J. Pečarić, On matrix convexity of the Moore-Penrose inverse. Int. J. of Math. and Math. Sci., 9(1996), 707-710. –SCOPUS 57. B. Mond and J. Pečarić, Szegö and related inequalities for operator convex functions. Soochow J.Math. 22 (1996), 33-37. 58. B. Mond, J. Pečarić, J. Šunde and S. Varošanec, Inequalities of Pólya type for positive linear operators. Houston J.Math. 22(1996), 851-858. – WOS, SCOPUS 59. B. Mond, J. Pečarić and I. Perić, On some reverse mean inequality. J.Math.Anal.Appl. 203(1996), 381-387. – WOS, SCOPUS 60. M. Alić, B. Mond, J. Pečarić and V.Volenec, Inequalities for exponential functions and means. Nieuw Archief voor Wiskunde, 14(1996), 343-348. 61. B. Mond and J. Pečarić, A mixed means inequality. Gazette Aust.Math.Soc. 23 (1996), 67-70. 62. B. Mond and J. Pečarić, Mixed means inequalities for positive linear operators. Gazette Aust.Math.Soc. 23 (1996), 198-200. 63. B. Mond and J. Pečarić, Applications of spectral theory to operator inequalities in Hilbert space, Contributions, Sec. Math. Tech. Sci. MANU, 17, 1-2(1996), 31-46. 64. S. S. Dragomir, B. Mond, C.E.M. Pearce and J. Pečarić, Interpolations to Jensen's inequality with applications to refinements of the triangle inequality for normed linear spaces, Studia Univ. "Babes-Bolyai" Mathematics (Cluj-Napoca), 41(3)(1996), 17-31. 65. B. Mond and J. Pečarić, Some matrix inequalities of London type. Acta Univ. Palack. Olomuc.Fac. Rer. Nat. Mathematica, 35(1996), 137-148. 66. B. Mond and J. Pečarić, Matrix inequalities for convex functions. J. Math. Anal. Appl., 209(1997) 147-153. – WOS, SCOPUS 67. M. Alić, B. Mond, J. Pečarić and V. Volenec, Bounds for the differences of matrix means. SIAM J.Matrix Anal.Appl., 18 (1997), 119-123. – WOS, SCOPUS 68. M. Alić, B. Mond, J. Pečarić and V.Volenec, The Arithmetic-geometric-harmonic means and related matrix inequalities. Lin.Alg.Appl. 264 (1997), 55-62. –WOS, SCOPUS 69. B. Mond, J. Pečarić, J. Šunde and S. Varošanec, Operator versions of some classical inequalities, Lin. Alg. Appl. , 264 (1997), 117-126. – WOS, SCOPUS 70. B. Mond and J. Pečarić, Applications of spectral theory to inequalities in Hilbert space.Rad HAZU, mat [472], 13 (1997), 55-67. 71. B. Mond, J. Pečarić, J. Šunde and S. Varošanec, Pólya's inequality for positive linear operators.Rad HAZU, mat [472], 13 (1997), 101-106. 72. B. Mond, C.E.M. Pearce, J. Pečarić, The logarithmic mean is mean, Math. Comm. 2 (1997), 35-39. 73. B. Mond, J. Pečarić, A companion to Fink's inequality, Octogon Math. Magazine (Brasov), 5(2)(1997), 17-18. 74. S. Abramović, B. Mond and J. Pečarić, Sharpening Jensen's inequality and Majorization theorem, J. Math. Anal. Appl. 214(1997), 721-728. – WOS, SCOPUS 75. B. Mond and J. Pečarić, On Schwarz's inequality in Hilbert space, Mathematica Balkanica, Vol 11(1997) Fasc. 3-4, 269-274. 76. J. Pečarić and B. Mond, The Arithmetic mean - the geometric mean and related matrix inequalities. International Series of Numerical Mathematics, Vol 123 (1997), 77-91. 77. B. Mond and J. Pečarić, Inequalities for the Hadamard product of matrices, SIAM Journal of Matrix Analysis and Applications, 19, 1(1998), 66-70. – WOS, SCOPUS 78. B. Mond and J. Pečarić, Operator Convex Functions of Several Variables,Soochow J. Math, Vol. 24, No4, (1998), 239-254. 79. B. Mond and J. Pečarić, On a question of F. Kubo, Sochoow Journal of Mathematics, Vol. 25 No2, (1999), 181-183. 80. B. Mond and J. Pečarić, Hadamard products and generalized inverses, Austral. Math. Soc. Gazette, 25 (1999), 194-197. 81. B. Mond and J. Pečarić, On inequalities involving the Hadamard product of matrices. Electronic Journal of Linear Algebra, 6 (2000) 56-61. – SCOPUS 82. B. Mond, J. Pečarić, Inequalities for exponential functions and means II. Nieuw Archief voor Wiskunde, Vol5/1 (2000), 57-58. 83. B. Mond and J. Pečarić, On some applications of the AG inequality in Information Theory, J. Inequal. In Pure and Appl. Math. 2 (2001), Article 11. 84. B. Mond, J. Pečarić and B. Tepeš, Some determinantal inequalities, Australian Mathematical Society Gazette, 30 (2003), 213-217. 85. B. Mond, J. Pečarić and B. Tepeš, Some Determinantal Inequalities, Math. Inequal. Appl., 8 (2005), 331-336. – WOS, SCOPUS 86. B. Mond, J. Pečarić and Tepeš, On a counterpart of Schwartz's inequality in inner product spaces, Journal of Applied Functional Analysis, 1 (2006), 57-66. 87. B. Mond, J. Pečarić and I. Perić, On reverse integral mean inequalities, Houston J. of Math., 32 (2006), 167-181. – WOS, SCOPUS
S. ABRAMOVIC Kolegica Abramović koja je bila umirovljena sveučilišna profesorica u Izraelu I s mužem koji je bio sveučilišni professor u SAD-u više puta je dolazila na konferencije u Hrvatsku. Smatra se članom matematičke grupe okupljene oko akademika Pečarića
88. S. Abramovich, B. Mond and J. Pečarić, Sharpening Hölder's inequality. J. Math.Anal. Appl, 196 (1995), 1131-1134. – WOS, SCOPUS 89. J. Pečarić and S. Abramovich, On new majorization theorems. Rocky Mount J. Math., 27(1997), 903-911. – WOS, SCOPUS 90. S. Abramovich, B. Mond and J. Pečarić, Sharpening Jensen's inequality and Majorization theorem, J. Math. Anal. Appl. 214(1997), 721-728. – WOS, SCOPUS 91. S.Abramovich, J.Pečarić and S.Varošanec, New generalization of Gauss-Pólya's inequality. Math. Inequal. Appl. 1(1998), 331-342. –WOS, SCOPUS 92. S. Abramovich and J. Pečarić, Convex and concave functions and generalized Hölder inequalities, Soochow J. Math. Vol 24, No4, (1998) 261-272. 93. S. Abramovich, J. Pečarić and S. Varošanec, Further extension of Stolarsky's inequality with general weights, Mathematica Pannonica, 10/2 (1999), 249-256. 94. J. Pečarić and S. Abramovich, A note on Hölder's type inequalities for concave functions. Revue D'Analyse Numerique et L'Approximation, 28 (1999), 63-72. 95. S. Abramovich, J. Pečarić, Functional Equality and some mean values. J. Math. Anal. Appl. 250 (2000), 181-186. – WOS, SCOPUS 96. Sh. Abramovich, J. Pečarić, S. Varošanec,Comparison Theorems Between Quasi-arithmetic Means,Math Inequal. Appl. 7 (2004), 1-6. – WOS, SCOPUS 97. Sh. Abramovich, S. Varošanec and J. Pečarić, Sharpening Hölder's and Popoviciu's inequalities via functionals, Rocky Mount. J. Math. 34 (2004), 793-810. – WOS, SCOPUS 98. M. Matić, S. Abramovich, M. Klaričić – Bakula, and J. Pečarić, A Version of Jensen-Steffensen's inequality and Quasi-arithmetic Means, Third Croatian Congress of Mathematica, Split, 2004. 99. S. Abramovich, J.Pečarić and S. Varošanec, Continuous sharpening of Hölder's and Minkowski's inequalities, Math. Inequal. Appl. 8 (2005), 179-190. –WOS, SCOPUS 100. S. Abramovich, M. Klaričić Bakula, M. Matić and J. Pečarić, A variant of Jensen-Steffensen inequality and quasi-arithmetic means, J. Math. Anal. Appl., 307 (2005), 370-386. – WOS, SCOPUS 101. S. Abramovich, L.-E. Persson, J. Pečarić and S. Varošanec, General inequalities via subadditive functionals, Math. Inequal. Appl. 10 (2007), 15-28. – WOS, SCOPUS 102. Sh. Abramovich, J. Barić, M. Matić, J. Pečarić, On Van de Lune-Alzer's inequality, J. Math. Inequal. 1 (2007), 4, 563-587. 103. S. Abramovich, S. Banić, M. Matić and J. Pečarić, Jensen-Steffensen's and related inequalities for superquadratic functions, Math. Inequal. Appl. 11 (2008), 23-41. –WOS, SCOPUS 104. Sh. Abramovich, J. Barić and J.Pečarić, Fejer and Hermite-Hadamard type inequalities for superquadratic functions, JMAA, 344 (2008), 1048-1056. – WOS, SCOPUS 105. Sh. Abramovich, J. Barić and J.Pečarić, A variant of Jessen's inequality of Mercer's type for superquadratic functions, JIPAM 9, 3 (2008), Article 62. – SCOPUS 106. S. Abramovich, J. Barić, M. Matić, and J. Pečarić, History and New Reveals on Alzer's Inequality, Math. Inequalities and Applications 2008, Trogir, Croatia, June 8-14, 2008. 107. Sh. Abramovich, J. Barić and J. Pečarić, A new proof of an inequality of Bohr for Hilbert space operators, Lin. Alg. Appl., vol.430 (2009) issue 4, article 41, 1432-1435. – WOS, SCOPUS 108. Sh. Abramovich, B. Ivanković and J.Pečarić, On Jensen's inequality for superquadratic functions, Analysis, Inequalities and Homogenization Theory, Lulea, June 8-11. 2009. 109. Sh. Abramovich, S. Ivelić and J. Pečarić, Improvement of Jensen-Steffensen's inequality for superquadratic functions. Banach J. Math. Anal., 4 (2010), Issue 1, 159-169. – WOS, SCOPUS 110. Sh. Abramovich, J. Barić and J. Pečarić, Superquadracity, Bohr's inequality and deviation from a Mean Value, Aust. J. Math. Anal. Appl., Vol. 7, Issue 1, 2010, Article nr. 1. –SCOPUS 111. Sh. Abramovich, K. Krulić, J. Pečarić and L.-E. Persson, Some new refined Hardy type inequalities with general kernels and measures, Aequationes Mathematicae, 79 (2010), 1-2, 157-172. – WOS, SCOPUS 112. S. Abramovich, G. Farid, and J, Pečarić, More about Hermite-Hadamard inequalities, Cauchy's mean and superquadracity, J. Inequal. Appl., 2010 (2010), Articli ID 102467, 14 pages. – WOS, SCOPUS 113. S. Abramovich, S. Ivelić and J. Pečarić, Generalizations of Jensen-Steffensen and related integral inequalities for superquadratic functions, Central European Journal of Mathematics, 8 (2010), 937-949. –WOS, SCOPUS 114. Sh. Abramovich, B. Ivanković annd J. Pečarić, Improvement of Jensen's inequality for superquadratic functions, Austral. J. Math Anal. Appl., Austral. J. Math Anal. Appl, vol 7, Issue 1 (2010), Article no. 14, 1-15. 115. S. S. Ivelić, S. Abramovich and J. Pečarić, Generalizations of the Jensen-Steffensen's and related integralinequality for superquadratic functions, Math. Inequalities and Applications 2010, Lahore, Pakistan, March 7-13, 2010. 116. Sh. Abramovich, G. Farid, S. Ivelić and J. Pečarić, On exponential convexity, Jensen-Steffensen-Boas inequality, and Cauchy's means for superquadratic functions, J. Math. Inequal. 5 (2011), 169-180.. – WOS, SCOPUS 117. Sh. Abramovich, Ghulam Farid, S. Ivelić and J. Pečarić, More on Cauchy's means and generalization of Hadamard inequality via converses of Jensen's inequality and superquadracity. Int. Journal of Pure and Appl. Math., 69 (2011), no. 1, 97–116. –SCOPUS 118. Sh. Abramovich, S. Ivelić and J. Pečarić, Extension of the Euler-Lagrange identity by superquadratic power functions, International Journal of Pure and Applied Mathematics, vol. 74, No. 2 (2012), 209-220. – WOS, SCOPUS 119. S. Abramovich, S. Ivelić and J. Pečarić, Refining Inequalities Related to Convexity via Superquadraticity, Weaksuperquadracity and Superterzacity, Inequalities and Applications 2010 dedicated to the memory of Professor Wolfgang Walter / Bandle, Catherine; Gilányi, Attila; Losonczi, László; Plum, Michael (ur.). Basel: Springer Basel (BirkhäuserVerlag AG), 2012. Str. 191-207 – SCOPUS
120. Sh. Abramovich, G. Farid and J. Pečarić, More about Jensen's inequality and Cauchy's means for superquadratic functions, J. Math. Inequal., 7 (2013), 11-14. – WOS, SCOPUS
121. Sh. Abramovich, ; J. Barić, M. J.Pečarić, Superquadratic functions and refinements of inequalities between averages Arxiv [1110.5217v1] Superquadratic functions and refinements of inequalities between averages (arxiv.org) WOS, SCOPUS:
Š. UNGAR 122. J. Pečarić, Š. Ungar, On an inequality of Grüss type, Math. Communications, 11 (2006), 137-141. – SCOPUS 123. J. Pečarić and Šime Ungar, On an Inequality of Ostrowski type, JIPAM 7, 4 (2006), Article 151. –SCOPUS 124. J. Pečarić and Š. Ungar, On the two-point Ostrowski inequality, Math. Inequal. Appl. 13 (2010), 339-347. – WOS, SCOPUS
20230823__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-5_Tuzba_Iva_Drobilice.docm 2023-04-23 NOVA KNJIGA IVA DROBILICE-5. (DROBILICA MATEMATIČAR)
U Prilogu prvog dijela ovog teksta vidjeli smo kako je poznati hrvatski povjesničar dr. sc. Vladimir Geiger govori o Goldsteinu kao priučenom psihologom. Vidjeli smo i kako je Ivo drobilica vrstan pravnik stručnjak za Kazneno pravo. A kao što sam napisao u prethodnom nastavku pokazat ću kako je on isto tako izvrstan matematičar. Ma što izvrstan – vrhunski! Ivo Drobilica je pokazao svoju ambiciju da postane hrvatski akademik još kod mog izbora za redovitog člana HAZU. Spomenut ću kako nedavno tiskanu knjigu Matice Hrvatske PRIJELOMNA VREMENA / Hrvatske zemlje nakon 1918.u kojoj je dio o znanosti napisala dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan s Hrvatskog instituta za povijest. Tako na str. 413. ona piše: Djelovali u inozemstvu ili u Hrvatskoj, neki od hrvatskih znanstvenika su tijekom 20. stoljeća dali važan doprinos svjetskoj znanosti, prvenstveno nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog (kemija). Značajan ugled stekli su i fizičar Ivan Supek (električna vodljivost materijala na niskim temperaturama), matematičari Vilim (William) Feller (teorija vjerojatnosti) i Josip Pečarić (teorija nejednakosti), molekularni biolozi Miroslav Radman i Ivan Đikić, fizičari Davor Pavuna (supraprovodljivost i nano-inženjering) i Marin Soljačić (bežični prijenos energije i nano-fotonika) i mnogi drugi." Naravno uvijek ima nepravde pa je Ivo Drobilica reagirao velikodušno ne spominjuću sebe kao boljeg kandidata. Dakle Ivo Drobilica-matematičar je kao svjetski priznati ekspert u matematici osporio moj izbor u HAZU u Razredu za Matematiku, fiziku i kemiju i 'izgrdio' HAZU što nije izabrala povjesničarku Mirjanu Gross. Vjerojatno je kao ekspert u matematici pokušao objasniti nestručnjacima u HAZU kako je matematika i povijest jedno te isto. Ili je možda matematika dio povijesnih znanosti ili obrnuto. Priznajem nisam ja na njegovoj razini da bih znao točno što je mislio. Tada je reagirao akademik Paar:
"Globus", 16. kolovoza 2002.
U "Globusu" 2. kolovoza 2002. prof. dr. Ivo Goldstein iznosi svoje viđenje osnovnih faktora za obnovu Hrvatske. Smatram da je nužno reagirati na dio članka u kojem se kao argument za diskvalifikaciju HAZU iznosi to da je za njezina člana izabran "izvjesni Josip Pečarić, priučeni matematičar, ali zato veliki Hrvat i vrlo produktivan pisac ustašoidnih pamfletića". Uz malo truda svatko će utvrditi da je u bazi Ministarstva znanosti, za razdoblje od 1996. do danas, prema svjetskim kriterijima najproduktivniji znanstveni projekt iz matematike u Hrvatskoj- projekt koji vodi izvjesni Josip Pečarić. U dostupnim američkim bazama podataka o svjetski priznatoj znanstvenoj produktivnosti hrvatskih matematičara u zadnjih desetak godina, opet nalazimo da je u tom razdoblju najproduktivniji hrvatski matematičar - izvjesni Josip Pečarić. U Ljetopisu HAZU (dostupan javnosti u biblioteci HAZU) u kojemu je obrazložena kandidatura Josipa Pečarića za akademika, uz ostalo se navodi: Bitan dio Pečarićeva znanstvenog opusa čini 35 'tvrdih' znanstvenih publikacija (opsega između 10 do 30 stranica) te 142 kraća članka objavljena u vrhunskim svjetskim znanstvenim časopisima. U tim radovima ističe se nekoliko značajnih znanstvenih otkrića, a posebno 'Mond-Pečarić inequalities', 'Mond-Pečarić method', 'Čebišev-Pečarić inequalities' (koja u svjetskoj znanstvenoj literaturi nose ime po Pečariću)... U opsežnom Pečarićevu radu na pisanju znanstvenih monografija posebno je važna svjetski poznata knjiga autora Pečarića, Prochana i Tonga (izdavač Academic Press, New York). Također je važna Pečarićeva uloga kao pokretača i glavnog urednika svjetski uglednoga međunarodnoga znanstvenog časopisa "Mathematical Inequalities and Applications", koji je ušao u" Science Citation Index Expanded". Pečarić je objavio i znanstvene radove na području fizike i tehnike. Posebno je važno da je publicirao u vrhunskom svjetskom znanstvenom časopisu iz fizike "Physical Review" i u vrhunskom svjetskom znanstvenom časopisu iz astrofizike "Astrophysics and Space Science". Važan argument pri izboru Pečarića za akademika HAZU bilo je i to da je u HAZU stiglo 57 preporuka istaknutih svjetskih matematičara iz 20 država. Toliko o tome tko je "izvjesni Josip Pečarić - priučeni matematičar" i koji su kriteriji primjenjivani pri njegovu izboru za akademika HAZU.
U HAZU je bilo onih koji su svjesni te nepravde pa je nešto kasnije Ivo Drobilica, ali kao povjesničar (tako se nisu trebale objašnjavati te dvojbe oko povijesti i matematike), predložen za Člana suradnika HAZU. To je prokomentirao biskup Valentin Pozaić u propovijedi u Katedrali, na Veliki petak, 2008: Kod Posljednje večere govorio je Isus svojima: „Ako su progonili mene, i vas će progoniti" (Iv 15,20). U 20. stoljeću, također ne manje u 21., to se proročanstvo i suviše očito ispunjava: bilo na brutalne načine krvavog progona i ubojstva, bilo na suptilne načine: - kad se nepravedno isključuju pojedinci sa mjestâ na kojima se donose odluke o društvenom, političkom, ekonomskom, kulturnom napretku ili urušavanju nacije; - kad se umjesto kulture života propagira kultura smrti; - kad nam se javno poručuje: Sve nas je manje i sve smo stariji – očekujući dan i obavijest: više nas nema; - kad se u navodnoj Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti promovira razred akademik-šarlatan; - kad o znanosti - lekcije dijele ignoranti - kad se mladima, željnima leta u visine ljepote života, spaljuju krila. Ali Ivo Drobilica ni tada nije izabran. (J. Pečarić, Biskup prof. dr. sc. Valentin Pozaić, Portal dragovoljac.com, 2020.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/pozaic.pdf J. Pečarić, Biskup prof. dr. sc. Valentin Pozaić – Druga knjiga, dragovoljac.com, 2023.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/pozaic2.pdf) Poslije toga je slijedio prijedlog Ive Drobilice za redovitog člana na koji sam reagirao pismom: PISMO PREDSJEDNIKU I PREDSJEDNIŠTVU HAZU-A Moram pohvaliti Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljega hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo, već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzaktno dokazao genocidnost hrvatskog naroda, dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU-a. A taj je dokaz zaista nešto izuzetno u povijesnoj znanosti, široj javnosti poznat zahvaljujući prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia, A History, Hurst & Co. London 1999.: Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnička jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća. Dakle, 10. IV. 1941. proglašena je NDH, a već u prvih 3 – 4 dana hrvatski narod je napravio genocid, pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina. Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod. Zahvaljujući kolegi Goldsteinu, ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša. Jednostavno rečeno – ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda. Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih iznimnih dostignuća prof. dr. sc. Ive Goldsteina opisano u sljedećim radovima: [1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191.[1] [2] Neven Budak, O knjizi Ive Goldsteina „Hrvatski rani srednji vijek", Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333.[2] [3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002. [4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003.[3] [5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008. Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 5. 2009.[4]
Stoga je veličina HAZU-a iznimna jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove. Čestitam s oduševljenjem. Vaš, akademik Josip Pečarić
Rezultat je poznat: više od 2/3 nazočnih na Izbornoj skupštini više je vjerovalo piscu ustašoidnih pamfletića ne Razredu koji je predložilo prof. dr. sc. Ivu Goldsteina, a o tome je i knjiga: J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012. Predložen je Drobilica još jednom u HAZU, ali tada nije prošao ni Razred. Napokon je izabran je 2018. u status inostranog člana ANUBiH javnim glasovanjem. Zanimljivo je da ta akademija ima i dopisne članove kao i druge akademije koji se biraju tajnim glasovanjem. https://historiografija.hr/?p=13099 Bilo kako bilo vidjeli smo već u dosadašnjim nastavcima izuzetna ostvarena Iva Drobilice u raznim oblastima, a o tome će biti još riječi- Prvo je, kako sam spomenuo, dr. sc. Vladimir Geiger govorio o Goldsteinu kao priučenom psihologu. Vjerojatno bi prof. Drobilicu prije trebao promatrati neki pravi psiholog, jer i ova knjiga pokazuje da je njegov pravi kompleks SLAVKO GOLDSTEIN. Dakle: njegov tata koji je AMATER POVJESNIČAR. Tako izvrsna mlada hrvatska povjesničarka dr. sc. Vlatka Vukelić konstatira: "Goldstein je objavio dvije monografije o NOB-u, međutim, one su publicističkog karaktera... Nisu sve knjige koje povjesničari objave ujedno i znanstvene, pogotovo, ukoliko su u nekakvom suautorstvu, gdje se profesor naročito istaknuo suradnjom s pokojnim ocem, koji čak nije ni imao diplomu iz povijesti," U ovoj knjizi tako Ivo Drobilica posvećuje dva poglavlja amaterima u povijesti (Amateri u kolu povijesnog revizionizma i neoustaštva i Amateri nastavljaju djelovati (i u tome imaju jaku podršku s raznih strana)), ali uopće ne spominje (svoj kompleks) Slavka Goldsteina što zapravo pokazuje koliki je taj njegov kompleks. To i ne čudi jer za Slavka Goldsteina mnogi misle da je suprotnost svom sinu: inteligentan je ali neškolovan. Zato Drobilica i ne razumije zašto mu se svi rugaju kada on govori o amaterima u povijesti, a glavni suradnik mu je bio tata Slavko, koji najvjerojatnije nije imao nikakvu fakultetsku diplomu. Vidjeli smo što pravi povjesničari Jurčević i Geiger govore o Ivu Goldsteinu kao povjesničaru. U mojoj knjizi koju sam već spomenuo (Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012.) dao sam niz tekstova povjesničara koji dokazuju da je Goldstein s pravom dobio podrugljivo ime Drobilica tj. da nije uopće znanstvenik kojemu se može vjerovati. Zato je smiješno kada on u poglavlju Amateri u kolu povijesnog revizionizma i neoustaštva na str. 234. kaže: Josip Pečarić, Milan Vrkljan, Matko Marušić i Mihovil Biočić i ali su i imaju, navodno, respektabilnu karijeru u užoj struci. Valja pre postaviti da su svjesni koliko su energije morali uložiti da bi to postigli. Teško je povjerovati da nisu shvaćali kako je i za bavljenje znanošću o povijesti potrebno mnogo učiti i naučiti. Kako su mogli i pomisliti da mogu bolje poznavati povijest od profesionalnih historičara? No zaslijepljenost koju sa sobom nosi radikalizam (u ovom slučaju nacionalistički) i inače racionalne osobe gura u iracionalizam. Neki od njih (primjerice, Krtalić, Pečarić) bili su integrirani u politički i društveni život, u znanstvenu zajednicu, Ivezić, Schwartz i neki drugi postojali su ili postoje na rubovima političkog života i s onu stranu političke pristojnosti. (J. Pečarić, Mr. sc. Mladen Ivezić,Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, 2021.: https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2021/12/ivezic3.pdf) Da Drobilica nije to što jest on bi shvatio da ja samo čitam njegove knjige i pokazujem koje sve gluposti se mogu naći u njima. Pokazujem koliko on nije povjesničar u pravom smislu te riječi. Recimo na predstavljanju moje knjige „Brani li Goldstein NDH" o kojoj je već bilo riječi akademik Dubravko Jelčić: Što će matematičar u povijesti, u povijesnoj znanosti, odnosno u znanosti o povijesti? Pitanje, koje se kolegi Pečariću već nekoliko puta postavljalo u javnosti, bez sumnje je intrigantno pitanje, ali i sasvim neumjesno i promašeno; jer ono, to pitanje, podrazumijeva tvrdnju, da je povijest kao znanstvena disciplina rezervirana samo za školovane povjesničare, povjesničare ex offo, a to je doista daleko od pameti. (...) S obzirom na opseg Goldsteinove knjige, a i opseg ove Pečarićeve, pomislili bismo da se kolega Pečarić dobrano uznojio dok je skupio toliko primjera nelogičnog razmišljanja i zaključivanja u Goldsteinovoj knjizi; ali mi se čini, da je taj posao za nj bio puno lakši nego što mislimo. Nelogičnosti se u Goldsteinovoj knjizi naprosto nude i nameću same od sebe, njih nije ni potrebno posebno tražiti. To je knjiga gotovo udžbenik logike, s kojom sveučilišni profesor Goldstein očito nije u velikom prijateljstvu. Slično je govorio npr. hrvatski povjesničar dr. sc. Zlatko Matijević na predstavljanju jedne moje knjige. Drobilica u skladu sa svojim novim imenom jednostavno riješi svoj problem pa sve one koji su hrvatski povjesničari nazove neoustašama, i onda su njegove gluposti postale nova-inteligencija. Da Goldstein nije Drobilica shvatio bi da je glupo misliti da je nešto dokazao tražeći neku moju grješku iz povijesti jer ja samo navodim što drugi govore. Tako stupidno tvrdi da su Gumzejevi podatci Gumzej-Pečarićevi jer ih ja navodim govoreći o konc-logorima u Beogradu. Zato vam u Dodatku dajem tekst: MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA AKADEMIKA? (III.): PISMO IZRAELSKOG VELEPOSLANIKA.Problem je kada griješe povjesničari koji misle da su znanstvenici kakav je on. A Drobilica i ne razumije što je govorio akademik Jelčić da radim ja. A Drobilica, kao što je napisao akademik Jelčić, daje mnogima pregršt primjera da se mogu rugati njegovoj 'istoriji'. (J. Pečarić, Akademik Dubravko Jelčić. Portal dragovoljac.com, 2020.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/jelcic3_Part1.pdf J. Pečarić, Jelčić u našim knjigama,dragovoljac.com, 2022.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/jelcic2.pdf Mali primjer iz ove nove knjige o 'istoričaru' Drobilici i istini: Bilo bi smiješno kada bi jedan povjesničar pisao na primjer kao on na str. 238-239: Matematičar Josip Pečarić (1948.) je član HAZU. U brojnim istupima koji nemaju nikakve veze s njegovom osnovnom strukom redovito ističe da je "akademik". Rođeni Bokelj, diplomirao je i doktorirao u Beogradu, u tom je gradu postao univerzitetski profesor. S obitelji 1987 preseljava se u Zagreb. Ostao je u kontaktu s Beogradom te 1991. godine, u danima kad s beogradskih ulica kreću tenkovi na Vukovar u tom istom gradu objavljuje knjigu o "jednačinama" - u hrvatskom prijevodu "jednadžbe" - (Cikličke nejednakosti i ciklične funkcionalne jednačine, Naucna knjiga, Beograd, 1991., suautor D. S. Mitrinović). Od početka devedesetih počeo je iskazivati politička stajališta i nekoć samozatajni profesor prometnuo se u ultradesničara. Počeo se i amaterski baviti poviješću, pri čemu su mu postulat i historiografske metode bili više smetnja negoli sredstvo. Da, ozbiljni znanstvenik ne bi tvrdio da je to što sam u Beogradu bio asistent iz fizike jer sam magistar elektrotehnike, a kao doktor matematičkih znanosti nisam mogao dobiti u matematici iako sam na matematičkom projektu za RS imao uvjerljivo najviše objavljenih radova. Naravno ja nisam na tako visokom nivou poput Drobilice pa da pokušam tvrditi da je Elektrotehnika i Matematika jedno te isto kao što je on tvrdio da u Razredu za Matematiku, Fiziku i Kemiju treba biti izabrana povjesničarka. Stvarno ispada komično kada čitamo ostatak njegovog gornjeg teksta. Dolaskom u Zagreb preskočio sam zvanje docenta i odmah izabran za izvanrednog profesora da bi ubrzo postao redoviti profesor i s uvođenjem i novo zvanja i redoviti profesor u trajnom zvanju. Teško je očekivati da bi Ivo Drobilica bilo što drugo zaključio iz ovih podataka, osim onoga što je napisao u gore navedenom tekstu, zar ne? Pri tome je očito da njemu nije jasno da ja imam suradnju s nizom znanstvenika iz cijelo svijeta pa i iz Srbije. Meni su veći problem srpske sluge iz RH. Ovi u Srbiji znaju što ja pišem, ali poznato je da moja dva časopisa iz teorije nejednakosti čine 50 posto svih hrvatskih znanstvenih časopisa koji su danas Q1 ili Q2 časopisi. Takav je i treći iz te oblasti Journal of inequalities and Applications. Do nedavni glavni urednik srpski akademik Gradimir Milovanović kad je odlazio iz časopisa predlagao da umjesto njega ja budem glavni urednik i u tom časopisu u kojemu i jesam u Editorial Bordu. Ili da spomenem e-mail koji mi je poslao moj mentor za magistarski rad u povodu Međunarodne konferencije u povodu mog 70. rođendana. Naime, prof. dr. sc. Dobrilo Tošić iz Beograda javio mi se 11.7.2018.:
Dragi Pečariću, Živ sam. Trenutno sam najstariji živi član Katedre za Matematiku ETF-a. Pratim sve tvoje uspehe u nauci i njima se radujem. Nadam se da ćeš mi kratko odgovoriti. Pročitao sam tvoju priču o školovanju, dolasku u Beograd, studiranju Elektrotehnike, zaposlenju, doktoratu, itd. Sve sto si tu napisao je potpuno tačno!!! (...) uvek tvoj prof. Dobrilo Tošić A vjerojatno oni znaju i onu priču o meni kao ustaši jer ne volim biti sluga! Zato mi je drago i kad vidim iz Tvoje knjige tko je sve neoustaša dragi moj Ivo Drobilice. Lijepo je biti skupa s njima i zato sam već pisao o svom oduševljenju što si me toliko puta u knjizi spomenuo. Čini se da si konačno razumio tu moju priču o ustašama i Srpskim slugama pa evo imamo i knjigu o tome. Istina to s Gumzejevim brojkama možemo shvatiti i kao dokazivanje Ive Drobilice da je izvrsni matematičar što je on pokazivao još kod mog izbora za akademika. Zato sam prikupio nekoliko tekstova o našem sjajnom matematičaru Ivu Drobilici koje dajem u Dodatku pod naslovom: IVO DROBILICA O PRIUČENOM MATEMATIČARU I PISCUUSTAŠOIDNIH PAMFLETIĆA Zanimljivo je da sam ja zanimao matematičara Ivu Drobilicu, a nisu dva doktora znanosti N.Banić i M. Koić i njihova knjiga: JASENOVAČLI POPIS LAŽNE ŽRTVE, koja je rezultat višegodišnjih istraživanja podataka iz Poimeničnog popisa žrtava KL Jasenovac s mrežne stranice JUSP Jasenovac. I on u toj knjizi na oko 800 stranica kako piše u reklami u „Hrvatskom tjedniku" ruše dugogodišnji KOMUNISTIČKI mit. Ja sam pisao o SRPSKOM mitu. Sjetimo se samo Tanje Torbarine koja je govorila da je najveća VELIKA SRBIJA bila JUGOSLAVIJA. Dakle i komunistička Jugoslavija je bila VELIKA SRBIJA, pa je meni ipak ispravniji naziv SRPSKI MIT. A u Hrvatskoj je sluga uvijek bilo! Čitajući što danas u novoj knjizi Ivo Drobilica piše o meni vidi se da on nije bez razloga doživio tolike patnje jer je doista pročitao niz mojih knjiga, a za razliku od njega ja sam pročitao samo njegovu knjigu „Holokaust u Zagrebu" i to samo zato jer mi je Mladen Schwartz javio da ima dio posvećen meni. Evo što je osim matematičke raščlanbe Gumzejevih brojki o mojim knjigama još napisao Ivo Drobilica u prvom poglavlju o amaterima (Str 239.-241.): Pečarić je u svojoj prvoj kvazihistoriografskoj knjizi Srpski mit o Jasenovcu 1998. (izdavač Hrvatski institut za povijest, op. JP) razložio "genezu srpskog mita o Jasenovcu", čime je pokušao parirati Milanu Bulajiću i drugim promotorima teze o genocidnosti Hrvata. Stoga prikazuje dva stoljeća srpskog antisemitizma, opisuje beogradske logore Sajmište i Banjicu i na taj način odgovara Bulajiću "istom mjerom". Na Bulajićeve optužbe o ustaškom kolaboracionizmu, Pečarić tvrdi da je "s Nijemcima kolaborirao najveći dio srpskoga naroda" i općenito ulaže mnogo truda kako bi dokazao kolaboraciju i zločine za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Srbiji i tim u nekakvoj utakmici u količini počinjenih zločina, relativizirao ili minimalizirao kolaboraciju i zločine u NDH. Kako bi valjda dokazao "demokratičnost" i dobru volju ustaškog režima, Pečarić tvrdi da je "Židovska općina Zagreb djelovala u NDH i bila jedina u Europi koja je radila tijekom cijeloga rata" , što nije istina (židovske općine u Budimpešti, Bugarskoj, Rumunjskoj , Belgiji, djelovale su cijelo vrijeme rata). Osim toga, Pečarić manipulira brojkama stradalih u logorima na teritoriju NDH i okupirane Srbije, kako bi potkrijepio svoje unaprijed zadane političke predrasude i krivnju za stradanja Židova s NDH prebacio na srpski narod (o manipulaciji govori čovjek po kome sam i nazvao sadašnju službenu brojku žrtava Jasenovca po njemu, njegovom ocu i Draži Mihailoviću još dok nisu postojali brojni radovi koji pokazuju koliko lažnih žrtava ima no popisu u Jasenovcu, op. JP). Od vrsnog matematičara očekivalo bi se da će biti oprezan u navođenju brojki, ali Pečarić nekritički preuzima sve ono što potkrepljuje njegove unaprijed zadane političke stavove. Već spomenuta plitka naklapanja Jakova Gumzeja proglašava "najnovijim istraživanjima" koja"potvrđuju okrutnu stvarnost kako je većina hrvatskih Židova ubijana - u Srbiji". Vjerojatno nigdje ne postoji apsurdnija računska konstrukcija od ove Gumzej-Pečarićeve, jer iz Hrvatske su SS -ovci deportirali u zemunski logor nešto manje od 200 hrvatskih Židova (većinom ujesen 1943. iz Dalmacije, ali nijednog židovskog logoraša iz Jasenovca ili Stare Gradiške, kako sugerira Pečarić). Kako Gumzej i Pečarić u "hrvatske židove" ubrajaju i 340 zemunskih Židova i oko 200 iz Podrinja, proizlazi da je u logorima u Srbiji ubijeno oko 700 do 750 Židova iz NDH. Dodatnom manipulacijom brojevima Gumzej-Pečarić tvrde da "u NDH nije ubijeno 30.000, nego oko 1o.ooo Židova". Čak i kad bi se prihvatila takva drastična minimalizacija, još uvijek nema odgovora na pitanje kako je to matematičar Pečarić izračunao da 750 ubijenih "hrvatskih Židova" u Srbiji čine "većinu" u odnosu na 1o.ooo ubijenih u NDH. Jad Vašem je odbio prijedlog da se nadbiskup Stepinac proglasi Pravednikom među narodima, pa je Pečarić optužio tu izraelsku ustanovu da je pod utjecajem velikosrpske teorije "o genocidnosti hrvatskog naroda", da tu "velikosrpsku politiku provode i neki jugonostalgičari u Hrvatskoj", da ih ima "među Hrvatima", pa i "među hrvatskim Židovima". Na devet mjesta u knjizi Pečarić tvrdi da je Himmler "morao dolaziti osobno u Hrvatsku 1943 ., nezadovoljan 'rješenjem židovskog pitanja"' te da je tada "zatražio odvođenje svih Židova u logore". Međutim, Pečarić je opet teško promašio, jer je Himmler stigao u Zagreb 5. svibnja, a ustaške i nacističke službe su taj "posao" obavile 3 . i 4. svibnja (priglupi komentar jer jer radi se danima uoči dolaska, pa po Goldsteinu vlasti u NDH nisu znale da on dolazi i zašto, op. JP). Bila je to posljednja od mnogobrojnih deportacija hrvatskih Židova. Jedno od poglavlja u Pečarićevoj knjizi naslovljeno je "Izbjegavanje spomena o Himmlerovom posjetu NDH" čime se aludira da se o tom posjetu u socijalističkoj Hrvatskoj/Jugoslaviji šutjelo ili moralo šutjeti. Međutim, u tom poglavlju nema ništa u vezi s naslovom. Uostalo, tobožnja šutnja o Himmleru samo je još jedna od Pečarićevih izmišljotina, jer je o tome pisalo više autora (da je Goldstein svjestan što piše znao bi da je i ovo netko drugi napisao, op. JP). Pečarić je, usput, veličao Milu Budaka (to mu postaje omiljena tema) (samo navodni intelektualac može podržavati to što se dogodilo Mili Budaku, bolje reći ljubitelj jednog od najvećih zločinaca u povijesti JB Tita, op JP)otvoreno promovirao ustaštvo (zar ga ne promovira sam Goldstein svojom najnovijom knjigom pa mu je največi neoustaša Utemeljitelj RH akademik Franjo Tuđman i mnogi drugi, op. JP), pisao antisemitske tekstove ("Cionisti četnikuju po Jasenovcu") i recenzirao jedan kvazihistoriografsko -revizionistički pokušaj (Mrkoci – Horvat, Ogoljena laž logora Jasenovac). Aktivan je bio na sve strane da bi naposljetku 2015 . bio ključna osoba inicijative da "za dom spremni" postane službeni pozdrav u HV-u.(inače Ivo Drobilica je bio potpisnik inicijative povjesničara sa Filozofskog fakulteta da se svi povjesničari potpisnici tog pisma obrane Thompsona i njegove legendarne pjesme 'Bojna Čavoglave udalje iz strukovnih udruga – očito na razini onoga što se pripisujeWinstonu Churchillu da će se fašisti današnjice nazivati antifašistima, op. JP) 'Novine su tada objavile tekstove"Ustašluk akademika Josipa Pečarića šokirao javnost" i "Amaterski povjesničar ridikuloznih stavova" a ja knjigu u kojoj su tekstovi u kojima sam se narugao autorima tih tekstova na isti način na koji se rugam i Ivu Drobilici, op. JP). Od njegove inicijative ogradili su se i predsjednica Grabar-Kitarović i kandidat za premijera Tomislav Karamarko. U proteklih gotovo četvrt stoljeća Pečarić je objavio niz knjiga, sve o istom konceptu. Politički radikalizam učinio ih je sa znanstvenog i publicističkog stajališta bezvrijednima. Izdavač prve Pečarićeve knjige je vjerojatno nesvjesno pogodio bit stvari konstatiravši kako je riječ o "publicističkom djelu ... pisano popularnim stilom ... autor se koristi najviše slikovitošću i ironijom ... oni koji žele detaljniju informaciju posegnut će za knjigama Žerjavića" i drugih. Slobodan Prosperov Novak(koji danas potpisuje slična pisma samnom, a ne s Ivom Drobilicom, op. JP) mu je sugerirao da bi "Hrvatskoj učinio najveću uslugu da o povijesti ne piše", Ivo Banac je, osvrćući se na njegov pamflet Brani li Goldstein NDH rekao da je to "suma endehaške apologetike ... iz pera pseudohistoričara" (jadničak naš Ivo Drobilica nije još shvatio da je i Banac napustio to što on zastupa, op. JP).
Str. 260.-261. 1. Svih se tih godina nastavljala debata o Mili Budaku. (D. Jelčić i J. Pečarić, Književnik Mile Budak sada i ovdje, Zagreb, 2005., op. JP.) Cilj je bio, nimalo prikriven, da ga se sudski rehabilitira (o fašistima koji sebe nazivaju antifašistima sam već komentirao, op. JP). Za revizioniste i neoustaše i politiku koja ih podržava bio bi to ključan dokaz ne samo da Budak nije kriv ili odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, nego i - u širem kontekstu - da je NDH bila u neku ruku normalna država, pa onda i hrvatska država. Posebno su uporni u tom nastojanju bili Dubravko Jelčić i Josip Pečarić koji su sebi valjda umislili da članstvo u HAZU-u daje snagu njihovim argumentima i stišava moguće kritičke glasove, pa su napisali i prigodnu knjigu (opet pokazuje da nije razumio zašto sam tvrdio da Goldsteini brane NDH, Svi razumiju samo ne Ivo Drobilica da priglupi napadači brane ono što napadaju, pa je već naslov nove knjige najbolja obrana NDH, op. JP) . Potpisivan je i apel u kojem se tvrdilo da Budak nije potpisnik rasnih zakona te se tražilo da mu se otkrije grob te da mu se ponovno sudi. Država je u tišini blokirala pokušaj rehabilitacije, a najviši dužnosnici izbjegli su bilo kakvu javnu debatu (stav istinskog 'intelektualca', op JP). Jelčić i Pečarić su, pak, u knjizi iznijeli niz neargumentiranih stavova: tvrdili su, na primjer, da rasni zakon koji je Budak potpisao "nije naređivao genocid nego uskraćivanje građanskih prava" te da je takvih postupaka "bilo i u drugim državama, pa i najdemokratskijima", da se u SAD-u "crnci nisu smjeli voziti u istim autobusima s bijelcima", čime je samo ponovio ovdje već komentirane teze Vinka Nikolića. Autorski dvojac objavio je nešto kasnije knjigu Tuđmanove tri sekunde, panegirik prvom hrvatskom predsjedniku koji je,tako se barem tvrdilo već u naslovu, trebao "dobiti samo tri sekunde, da bi napravio Hrvatsku" Knjiga je doživjela dva izdanja.
Str.291.-294.
Potom je Josip Pečarić optužio Ivu Goldsteina da njegova knjiga "treba poslužiti borbi protiv same ideje postojanja bilo kakve hrvatske države" te da "pripadnici hrvatskog naroda koji mu u tome pomažu ne zaslužuju ništa do li "gađenje". Ključna mu je teza bila da "ustaše nisu bili fašisti ni rasisti ni antisemiti" da su "pod pritiskom Nijemaca doduše donijeli rasne zakone, ali ih nisu dosljedno provodili", da su "nastojali spašavati Židove koliko su mogli". Dug je niz Pečarićevih besmislica koje proizlaze dijelom iz njegove nakaradne nacionalističke logike (pohvala ipak se današnji fašisti nazivaju antifašistima, op. JP), dijelom iz nepoznavanja materije. Na primjer, citira dnevnik njemačkog diplomata Ulricha von Hassella koji je prepričao svoj razgovor s generalom Glaiseom von Horstenauom koji mu je, pak, pričao o tome da mu je Hitler govorio "o židovskom pitanju u Hrvatskoj: tamo su novi gospodari htjeli preduzeti mjere samo protiv novodoseljenih Židova, ali im je on rekao, da moraju postupiti radikalno, jer da novac imaju upravo starosjedioci!". Taj navod Pečarić naziva "najbitnijim podatkom za razumijevanje", "Hassellovim svjedočenjem o pokušaju vlasti NDH da spasu domaće Židove". Iz tog fragmenta izvodi dalekosežne tvrdnje da su "hrvatske vlasti kod Hitlerapokušale spasiti dom Židove . . . ali je Hitler zahtijevao da se postuparadikalno", pa je Pavelić "pored svoje želje da spasi Židove popustio Hitleru znajući da je u pitanju opstojnost cijelog njegovog naroda" (reklamira moju knjigu „Brani li Goldstein NDH? Jer nije i neće shvatiti da je njegov JB Tito među DESET najvećih ubojica, a Pavelić nije na tim listama, op. JP). I tako su ustaše "zbog opstanka hrvatske države i hrvatskog naroda ... morali učiniti zločin nad hrvatskim Židovima, jer je to bila politika onih koji su im omogućili nastanak kao države", ali usprkos tome "spašavali su Židove". Ove proizvoljnosti Pečarić dovodi do apsurda tvrdnjom da je ustaški zločin nad Židovima zapravo bio s amo kamuflaža da bi se Židove moglo spašavati: "Da bi uspjeli spasiti što više Židova, morali su Nijemce uvjeriti da su uspješni u tome (tj. u provođenju Holokausta), pa otud sve ono o čemu piše Goldstein: progoni javna haranga, ubojstva, pravna diskriminacija, obilježavanje židovskim znakom, otpust iz svih službi, stvaranje aparata za provedbu progona, kontribucija, pljačka imovine, izbacivanje iz kuća i stanova, rušenje sinagoge u Zagrebu , masovna hapšenja, koncentracioni logori i sabirališta, Jasenovac". Zaista , neobičan način spašavanja, koji shvaća jedino akademik Pečarić: ljude opljačkaš da bi ih spasio od pljačke, progoniš ih da bi ih spasio od progona, poubijaš ih da bi ih spasio ubijanja. Uostalom, Pečarić nije razumio da se na sastanku Pavelića i Hitlera o hrvatskim Židovima posve drugačije govorilo, o čemu svjedoči neposredni svjedok Glaise von Horstenau i sačuvani njemački zapisnik. Osim toga, Hassell i njegovi prijatelji o ustaškoj su vlasti imali krajnje nepovoljno mišljenje, svjesni da su ustaše počinili "nečuvene grozote" i da se "na ovim područjima posljednjih godina svašta doživjelo, ali još ništa što bi se moglo usporediti s ustaškim nedjelima". Nadalje, želeći obraniti ustaše Pečarić tvrdi da su oni „pokušali spasiti sve Židove državljane NDH", što je još jedna besmislica jer su ustaške vlasti Zakonskom odredbom o državljanstvu od 30. travnja 1941. svim Židovima u NDH oduzele državljanstvo. (Zako je doslovno prepisan onaj iz Njemačke, ali ljubitelj ubojice JB Tita misli da su Nijemci prepisali onaj iz NDH. Zapravo reklamira moju knjigu: J. Pečarić,Hannah Arendt u mojim knjigama,dragovoljac.com: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/HannahArendt.pdf) Od svega je najružnije kad Pečarić u slijepoj zaljubljenosti (kad si zaljubljen u jednog od največih masovnih ubojica pa te zbog toga postave i za veleposlanika, op. JP) u NDH poistovjećuje ustaštvo s hrvatskim narodom, odnosno kad netko konstatira kako su ustaške vlasti bile genocidne, onda su to odmah "optužbe protiv hrvatskog naroda", a njihov je autor "jugonostalgičar" koji promiče tezu o genocidnosti Hrvata". Ovu "logiku" Pečarić varira barem na pedesetak mjesta u knjizi i, još naglašenije, u jednom intervjuu. Takvom "logikom" upravo on, Pečarić, vrijeđa hrvatski narod, a ne ni autori koji Hrvate dosljedno odvajaju od ustaštva. Naposljetku teško je razumjeti kakav je to nakaradni moral iz kojeg izvire razumijevanje, opravdavanje, simpatija i direktna pohvala za državu mržnje koja svoj "nastanak" i "opstanak" duguje genocidnom zločinu što ga je "morala učiniti nad hrvatskim Židovima". (Ivo Drobilica je onaj koji izmišlja i laže i ne želi istraživanja jer zna da bi samo dokazale da laže, op. JP)Odakle Pečariću i istomišljenicimasurova bešćutnost i nakaradna logika? Slijepi fetišizam države, idolopoklonstvo nacionalnoj državi kao takvoj, bez obzira koliko je svim svojim stanovnicima učinila zla? (Da, voli kad su ubijani Hrvata, zar ne? Op. JP) O tim je debatama s nekoliko godina odmaka progovorio Miljenko Jergović: "Knjige Ive Goldsteina 'Holokaust u Zagrebu' i 'Židovi u Zagrebu' (2004), koje su od prevlađujućeg dijela javnosti, u desnim medijima, na HTV- u, u akademskim i crkvenim krugovima, dočekane žestokom omrazom ili prezirnom šutnjom, dok se autor našao na, naravno neformalnim, ali trajnim, nacionalno konstruktivnim, crnim listama unutar društvenoga mainstreama. Ukratko, umjesto da te dvije knjige uvećaju Goldsteinov ugled, one su na neki način, dovele do autorove intelektualne izolacije i stanovite nacionalne samolikvidacije. Od njihove objave, Ivo Goldstein više se ne percipira kao Hrvat u kulturnome i domovinskom, a možda i u nacionalnom smislu, niti kao hrvatski povjesničar. I to ne samo među otvorenim nacionalistima zidićevskog tipa (u Prilozima pogledajte tekst o napadu Slavka Goldsteina na Zidića, op. JP), nego i kod većega dijela neosviještenoga zagrebačkog građanstva, koji na informacije ove vrste reagira instinktivno, kao pas na bačenu kost". (A na sudu mu je sve zlo zbog Pečarićevog pisanja. Zato mi je i bilo žao kako je to pogodilo njegovu suprugu i kćer. Međutim izuzetno je neinteligentno pozivati se na Jergovića kada znaš da Te je kolega povjesničar Geiger već 'oprao' zbog toga: Miljenko Jergović kao povijesni izvor Sustavno i ozbiljno prikazati kako je u Jugoslaviji nastala brojka od 700.000 žrtava Jasenovca, kakav je u tom režimu općenito bio odnos prema žrtvama Drugoga svjetskog rata – nažalost, doista zahtijeva skrupuloznost, zahtijeva rad, zahtijeva trud. Goldstein, kojem je pukovnik Miletić „skrupulozan", umjesto toga će citirati književnika Miljenka Jergovića, koji je nekom prilikom rekao da je Auschwitz bio „strašno i posljednje mjesto", da bi na temelju toga Goldstein zaključio da se Jasenovac od Auschwitza „razlikovao u malo elemenata" (str. 23). op. JP) Besmislene i lažljive (Ivo Drobilica mora koristiti riječ lagati jer zna koliko sam ja tekstova o laži Goldsteinovih već napisao. POčito morat ću i u ovom nizu tekstova i o tome, op. JP) teze Pečarića, Krište i drugih nisu hrvatska specifičnost, ima ih i u drugim europskim historiografijama. Na primjer teza da se Holokaust dogodio negdje drugdje odnosno da se nije dogodio u zemlji u kojoj negacionist živi karakteristična je i za Rumunjsku, gdje su takve stavove zastupali i etablirani povjesničari. U hrvatskom slučaju takvo izbjegavanje odgovornosti stremi da Hrvatsku oslobodi "hipoteke genocida", što je posve kriva strategija. Naime, teza o Hrvatima kao "genocidnom narodu" koju su promovirali srpski šovinisti ne potire se relativizacijom Holokausta (nego na način koji smo već opisali ). Osim toga, nakon 2000. revizionisti i neoustaše će konstruirati na prvi pogled paradoksalnu strategiju (poznatu i u drugim europskim zemljama , poput Poljske), a to je svojevrsno "natjecanje u mučeništvu"po kojoj se prihvaća Holokaust kao činjenica, ali se tvrdi da je "njihov"narod bio još veća žrtva (u načelu je riječ o mitu i kontramitu - "tko tebe genocidom, ti njega holokaustom", sarkastično je zaključio Vjekoslav Perica). U hrvatskom slučaju tvrdi se da ustaše predstavljaju hrvatski narod i da je na taj način hrvatski narod u mnogo većoj mjeri bio žrtva genocida negoli što je putem ustaštva sudjelovao u provedbi zločinačke politike. Takvom"intelektualnom vratolomijom stvorena je osnova da se Bleiburg i Križni put nazovu "hrvatskim holokaustom", što su John Ivan Prleca i Dražen Živić učinili 2001. izdavanje knige toga naslova (riječ je o prerađenoj knjizi Operation Slaughterhouse koju su još 1970. objavili Prcela i Stanko Guldescu u suradnji s Maksom Luburićem).
str. 294. Amateri nastavljaju djelovati (i u tome imaju jaku podršku s raznih strana)
Bujica amaterskih (od tate i sina Goldstein, op. JP) revizionističko-neoustaških tekstova i projekata iz devedesetih je oslabila, ali nije prestala. Ta je biblioteka u prva dva desetljeća 21. stoljeća i dalje obogaćivana: objavljena su nova amaterska djela, uglavnom bez originalnosti i novih ideja (osim ako nisu posve apsurdne). Ta produkcija uživa potporu raznih tijela vlasti, a postupno i sve više, i Crkve. Neki od starih bardova povijesnog revizionizma poput Josipa Pečarića u novom tisućljeću samo ponavljaju tuđe misli i ideje, bez ikakvih originalnih tvrdnji. Uz to, mnogi novi mediji, pogotovo oni koji simpatiziraju ili su financirani s desne strane političkog spektra preuzimaju ulogu "navijača" i bjesomučno ponavljaju neistinite revizinističko-neoustaške teze pokušavajući količinom popratne buke prikriti njihovu neistinitost.
Str. 357
Nakon objavljivanja Vukićeve knjige i skandala na HTV-u javili su se Pečarić i Razum knjigom Razotkrivena jasenovačka laž u izdanju Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. J. Pečarić, S. Razum, Razotkrivena Jasenovačka laž, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb 2018. J. Pečarić, Igor Vukić, Zagreb, 2021. str. 404. J. Pečarić, Stjepan Razum u službi Istine, Zagreb, 2021., str. 404. 103. J. Pečarić, Stjepan Razum,Jasenovac – A lie uncovered, Lulu.com, 2021. pp. 506. 165. J. Pečarić, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472. Internet izdanje: https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf Očita je nakana bila da se, eto, definitivno potvrdi Vukićeva istina o Jasenovcu garnirana nizom uvreda autorskog dvojca - "laži Slavka Goldsteina", "dokazani lažljivac i manipulator Pupavac", "partizani su svoje zločine u Jasenovcu podmetnuli ustašama", "Jasenovac je komunističko-velikosrbski mir'. Knjiga je korisna jer su Pečarić i Razum okupili svoje uvredljive i klevetničke tekstove na jednom mjestu, a onda tiskali i mnogo pozitivnih i negativnih reakcija o Vukiću, Leljaku i ostalima. S. Mijović Kočan, J. Pečarić, Roman Leljak, Zagreb, 2021. str. 252. str. 375.-376. Biskup Košić je proteklih godina u brojnim javnim istupim promovirao neoustaštvo. J. Pečarić, Četvrti stup moje Hrvatske /Biskup dr. Vlado Košić, Zagreb, 2019. str. 398. Na primjer, tvrdio je da su akademik Pečarić i pjevač Marko Perković "hrabri ljudi" te da se uz njih dvojicu "vezuje i domoljubni pozdrav 'Za dom spremni!''. A onda je krenuo objašnjavati da "ustaštvo nije bilo fašizam nego organizirano vojno djelovanje u obrani Hrvatske kao države ". Optužio je "hrvatske političare (posebice predsjednika Mesića) koji su u židovskom Knesetu, pa potom pri formiranju vlade s Karamarkom na čelu – optuživali Hrvate zbog 'ustaške guje' i 'skretanja u ustaštvo'". Službena "interpretacija Jasenovca a temelji se na mitovima i lažima", tvrdio je, pa se zapitao "zašto naša država već jednom ne naloži istragu – ali ne političku nego Znanstvenu, pa ako je potrebno i međunarodnu - da znamo što se to stvarno dogodilo npr. u Jasenovcu? A onda je pokazao da o Jasenovcu već sve zna: ''u pola stoljeća, naime, svjedočili smo teroru gdje su slobodnomisleći i hrabri, najbolji ljudi koji su mislili drugačije od vladajućih, bili u Jasenovcu, Staroj Gradiški ili inozemstvu likvidirani. Danas se otkriva i taj Jasenovac, i kao komunistički logor"60 Umjesto da bude degradiran, Košić je baš tih tjedana 2015. zamijenio poziciju predsjednika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog (što je pozicija primjerena nekome tko promovira neoustaštvo!?) još prestižnijom – postavljen je za predsjednika Vijeća HBK za nauk vjere. Splitsko -makarski nadbiskup Marin Barišić je u propovijedi slavio Filipa Lukasa (v. str. 554-555), naglašavajući kako je bio "etičan, duhovan, pravedan, solidaran i osjetljiv na potrebe drugih". Istakao je i njegovo tobožnje "čovjekoljublje" i "demokratičnost". J. Pečarić, Filip Lukas, dragovoljac.com, 2023.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/Lukas.pdf
str 424 Stav hrvatskih branitelja o ratu u kojem su s djelovali usporediv je sa rditima u fašističkoj Italiji. Arditi su smatrali da Italija, iako pobjednica, nakon Prvog svjetskog rata nije dobila ono što je zaslužila. Govorili su o "osakaćenoj" pobjedi. Slično misli i značajan broj radikaliziranih·hrvatskih branitelja koji tvrde da su donijeli svojoj domovini oslobođenje tako da na njezinu teritoriju nema više strane vojne sile, ali da ona nije oslobođena od Srba, "Jugoslavena", "udbaša", "komunista" i sličnih. Naravno, uz to ide i sva bagaža fašistoidnih elemenata, poput mržnje prema "drugom" i "drugačijem". I logično se, naposljetku narativ prelijeva u povijesni revizionizam i neoustaštvo. Na primjer, promocija knjige Josip Šimunić i "za dom spremni" Josipa Pečarića u prostorijama zagrebačke HVIDRA-e 2019 . pretvorila se u ustaški dernek. Prvo je netko pročitao pjesmu posvećenu Šimuniću koja završava usklikom "za dom", našto je publika uzvratila: "Spremni!" U diskusiji, koja se većim dijelom nije direktno ticala teme promovirane knjige napadnuti su svi mogući "neprijatelji Hrvatske i hrvatskog naroda: Pupovac, Ivo Josipović, historičari Goldstein, Jakovina i drugi". Ta mržnja branitelja koja se može nazvati eshatološkom ne proizvodi samo političke, društvene i psihološke posljedice, ona rezultira dubokim kulturnim lomovima. Tako da današnja Hrvatska nije sposobna, djelomično zahvaljujući i tim navodnim predstavnicima branitelja, da zajednički komemorira žrtve ratova koje su je zadesile. Tuga, koja bi trebala biti zajednička, utopljena je u mržnju. Neki su branitelji 2013. blokirali vukovarsku kolonu sjećanja, neki, pak, inzistiraju na lažima o povijesti Jasenovca. I opet se nameće usporedba s jednim europskim primjerom, ovaj put s Weimarskom Njemačkom: dvadesetih godina je socijaldemokratska pruska vlada (kao vlada jedne od njemačkih zemalja) planirala podizanje spomenika bici kod Tannenberga iz 1914. Radikalna je desnica sve učinila da pruska vlada 1929. ne sudjeluje na otvorenju spomenika.
str. 453. Sramotna debata o Jasenovcu Nakon što je Franjo Tuđman u Bespućima 1989. otvorio debatu o karakteru ustaškog logora Jasenovac, u narednim su godinama taj posao nastavili drugi, revizionisti i neoustaše. Oni su u proteklih 30 i više godina opsesivno nastojali ponovno napisati povijest tog najstrašnijeg ustaškog logora. Pristupi su im bili ponešto različiti, baš kao i činjenice i argumenti koje su koristili. Međutim, zaključak im je uvijek bio manje-više isti: trebalo je minimizirati ili posve negirati zločin koji se u logoru dogodio. Količina tih napisa, koji su često bili s one strane dobrog ukusa, stvarala je tijekom godina u hrvatskoj javnosti dojam da se u Jasenovcu uistinu zbivalo nešto što nije sukladno službenim tumačenju, kakvo prezentira JUSP Jasenovac. Tvrdnje o takozvanom "jasenovačkom mitu", kao što smo pokazali,promovirane su još u dijaspori, i prije 1990. U Hrvatskoj je diskusija pokrenuta 1989., većim dijelom pod pritiskom srpskog nacionalističko-revizionističkog narativa utemeljenog na mitu o 700.000 jasenovačkih žrtava. u Hrvatskoj ga je prvi otvorio Ljubo Boban, potom i neki drugi, a onda na specifičan način preuzeo Franjo Tuđman, potom pravaši i drugi ekstremni desničari, pa i istaknuti HDZ-ovci, poput Andrije Hebranga(tekst prof. dr. sc. Andrije Hebranka bit će dan u jednom kasnijem nastavku, op. JP), ali i historiografski amateri poput Marijane Cote, Josipa Pečarića, Vlade Vladića, Tomislava Vukovića , Damira Borovčaka, biskupa Vlade Košića Ivana Zvonimira Čička, pjeva Marka Perkovića J. Pečarić, Damir Borovčak u mojim zapisima, Zagreb 2022. str. 224.
str. 455. Na početku novog vala promocije revizionističko-neoustaške "istine" o Jasenovcu·nakon 2000. stoji knjižica (128 str. malog formata) Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata Ogoljela laž logora Jasenovac. Josip Pečarić je u predgovoru s negodovanjem konstatirao kako je "danas u Hrvatskoj kao točna prihvaćena brojka žrtava Jasenovca koju zagovaraju otac i sin Goldstein - od 80 do 100 tisuća". Ključna teza glavnog autora Vladimira Mrkocija jest da valja dovesti u pitanje broj jasenovačkih žrtava koje predlažu Goldsteinovi, jer, tobože, "za masovna ubijanja zatočenika nema dokaza", a "u Jasenovcu, osim Židova i Cigana, nije bilo nevinih zatočenika. Svi ostali, osim možebitnih iznimaka bili su zatvoreni zbog antidržavne terorističke djelatnosti, i bili bi u svakoj državi u sličnim okolnostima za ista djela osuđeni i zatočeni". Pored te apsurdne i duboko nemoralne tvrdnje, Mrkoci se najviše bavi uljepšanim prikazom svakodnevnog logoraškog života, dokazujući to istrgnutim primjerima iz memoara Milka Riffera i trotomne knjige Antuna Miletića, a prešućujući neusporedivo brojnije podatke iz istih knjiga koji daju pravu sliku Jasenovca kao brutalnog logora smrti. 2 J. Pečarić, Vladimir Mrkoci, Zagreb, 2021., str. 285.
str. 469
Prva osoba koja je iskoristila svjedočenja objavljena u Vjesniku bila je Ljubica Štefan, devedesetih godina bliska vlastima. J. Pečarić, Pravednica Među Narodima - Ljubica Štefan, Portal dragovoljac.com: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/LjStefan.pdf Citirala je Ercegovića i druge navodne svjedoke, pa onda i jednog svjedoka koji je (navodno?!) nazočio egzekucijama, ali je ostao, "zasada, sam o NN, jer se boji za svoju obitelj". Opaskom o poslijeratnom Jasenovcu tom se poslu priključio i Josip Pečarić te praktički istovremeno i Josip Jurčević: " ... jasenovački je logor bio upotrebljavao kao logor i nekoliko godina nakon rata - poslužio je za logor novim vlastima, najprije jedinicaJA, a zatim i civilnim vlastima NR Hrvatske". Jurčević smjerno citirao Tuđmanova Bespuća . Potom će 2005. u knjizi Bleiburg tu tvrdnju otprilike ponoviti ("Jasenovac, najveći logor u NDH, nakon rata bio je logor koji j e koristila jugoslavenska država"), ali ovaj put ne spominje Tuđmana jer podrazumijeva da su njegove tvrdnje postale općeprihvaćena činjenica. J. Pečarić, Prof. dr. sc. Josip Jurčević, Portal dragovoljac.com, 2021.: http://www.dragovoljac.com/images/minifp/jurcevic.pdf Je li puka slučajnost da je taj porast interesa za poslijeratni Jasenovac koincidirao s pripremama za suđenje Dinku Šakiću? Potom je nastupilo svojevrsno zatišje; poslijeratni Jasenovac je potisnu u drugi plan. Stipo Pilić i Blanka Matković su 2012. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru objavili tekst Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima u kojem su nastojali iznijeti dokaze o postojanju tog logora – ...
Josip Pečarić
BOLJŠEVIČKO-FAŠISTOIDNI PAMFLETIĆ IVE GOLDSTEINA
Hrvatsko slovo, 16. kolovoza 2002.
U Globusu od 2. kolovoza Ivo Goldstein je objavio tekst «10 zapovijedi za obnovu Hrvatske» u kome zapovjeda Ivici Račanu što mu je raditi kako bi spriječio povratak državotvornih Hrvata na vlast u Hrvatskoj. Akademik Dubravko Jelčić u povodu moje knjige «Brani li Goldstein NDH?» u Hrvatskom slovuod 19. srpnja pokazao je inferiornost toga profesora povijesti na području povijesti, a on se dao u razglabanje svega i svačega. Tako piše da je «javna tajna da se do pojedinih 'elitnih' liječničkih specijalizacija dobrim dijelom dolazi vezama, a ne iskazanim sposobnostima», piše o dinastijama na filmu i u kazalištu, tvrdi da je bivša vlast «bila bitno obilježenja nepoštenjem autoritarnošću i ideologizacijom svega i svačega», a nova nam je vlast «donijela poštenje» itd. A upravo je Ivo Goldstein vjerojatno posljednja osoba u Hrvatskoj koja bi smjela pisati o poštenju i nepoštenju, vezama i sličnom. Naime, profesor Miroslav Brandt u svojoj knjizi Život sa suvremenicima, str. 190-191. pisao je o Goldsteinovim vezama pomoću kojih se zaposlio: «Tek dvije godine prije moga odlaska u mirovinu (1984.) otvoreno je novo asistentsko mjesto na mojoj katedri. Nekoliko kandidata (po narodnosti i uvjerenju Hrvata) odbijeno je. Napokon su i SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenoga studenta [I. Goldstein] veoma marljivog, ali i krajnje ambicioznog, a također štićenika glavne suradnice i miljenice prof. Šidaka, M.[irjana] G.[ross]. Uza sve to, ne imajući drugog izlaza, a moj se odlazak u mirovinu približavao, prihvatio sam i toga asistenta." Brand piše i o njegovim iskazanim sposobnostima: "Uskoro sam mu pomogao da dobije francuski stipendij na Ėcole pratique des hautes ėtudes en sciences sociales u Parizu i osobno zamolio profesora Jacquesa le Goffa, jednog od korifeja svjetske povijesne znanosti, da mu na tom studiju bude savjetodavcem. Također, zadao sam mu temu za doktorsku raspravu i prije njegova odlaska na put mnoga puta sam mu objašnjavao probleme vezane za tu buduću raspravu. Nakon njegova povratka doznao sam od prof. Le Gofa da je on u radu Škole sudjelovao tek formalno, a da se uglavnom prepuštao razonodi. Nije se, poslije godinu dana, vratio u Zagreb s dogotovljenom radnjom, pa sam mu izobilno pomagao u prerađivanju njegova prelimarnog teksta. Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova." Konačno Brand piše i o Goldsteinovom "poštenju": "Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji uopće ne postoje niti su ikad postojali. Na moj prigovor odgovorio je: Tako to rade svi, pa zašto ne bi i ja! To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.» O nepoštenju Iva Goldsteina piše i današnji dekan Filozofskog fakulteta prof. Neven Budak ((«O knjizi Ive Goldsteina 'Hrvatski rani srednji vijek', 'Novi Liber', Zagreb 1995, 511 str.» Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333; vidjeti str. 316.): «Veliki broj metodičkih grešaka ponovo pokazuje da autor znanstvenom radu pristupa površno i neoprezno. Po znanost je najopasnija njegova navika da tamo gdje nema izvora izmišlja, a onda na temelju takvih fikcija izvodi daljnje zaključke. Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.» A ne treba zaboraviti da je to rekao Račanov kandidat za ministra znanosti pa i Goldstein piše da je korak natrag što je «Račan odlučio u ime mira u kući ne inzistirati na nekim svojim kandidatima». Naravno Goldstein ne piše to zbog poštenja već zato što je Budak, iako zna – dapače napisao je - kakav je znanstvenik Ivo Goldstein, promovirao njegovu knjigu «Holokaust u Zagrebu». Ponovo nas uče kako je povijest kao sluškinja politike? Akademik Jelčić u spomenutom tekstu piše: «Takva manipulacija činjenicama ne samo što nije znanost, nego je naprotiv najopasniji oblik antiznanosti: ona iznosi neutemeljene, pa i lažne tvrdnje, često i bitno suprotne istini. Naravno takvu neznanstvenu, kvaziznanstvenu metodu karakterizira i sklonost takvih 'znanstvenika' manipulatora da činjenice selektiraju po vlastitoj volji, izostavljajući, dakako, one koji evidentno pobijaju njihove apriorne zaključke. Pečarić je konkretnim primjerima dokazao da se sveučilišni profesor Ivo Goldstein služio dobrano i takvom 'znanstvenom''metodom'.» Ne čudi onda što je Goldsteinu, osim Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, nepoćudan i HAZU: «Koja je funkcija HAZU, koja bi trebala promicati znanstvenu istinu i umjetničke vrijednosti, kad, primjerice, njezinim članovima nisu postala tri najznačajnija hrvatska historičara druge polovice 20. stoljeća – Mirjana Gross, Nada Klaić i Jaroslav Šidak – a jest izvjesni Josip Pećarić (?), priučeni matematičar[5], ali odnedavna 'veliki' Hrvat i vrlo produktivan pisac ustašoidnih pamfletića, koji se objavljuju i po najopskurnijim desničarskim glasilima?» Već u ovom malom tekstu vidljivo je zašto su o Goldsteinu ovako pisali i Brandt i Budak i Jelčić. Prvo, njemu je rad HAZU na promicanju znanstvene istine i umjetničke vrijednosti vezan s izborima akademika. Radi se o sveučilišnom profesoru pa ne znaš trebaš li se smijati ili plakati. Smiješno je i njegovo razmišljanje tipa: zašto je netko izabran u ovom razredu Akademije, a nije netko u nekom drugom. Istinski sveučilišni profesor bi trebao bar malo znati kako se biraju akademici i da je ovakva usporedba priglupa. Tvrdnjom o «priučenom» matematičaru pokazuje kako je Goldstein svjestan činjenice da je njegov stvarni domet - biti srednjoškolski profesor. Naime, očito aludira na činjenicu da ja nisam završio matematiku, kao što je recimo nisu završili ni akademik Vladimir Devide, pokojni akademik Danilo Blanuša, dopisni član HAZU dojučerašnji ministar znanosti i dugogodišnji dekan Matematičkog odjela PMF-a prof. Hrvoje Kraljević ili pak ovogodišnji dobitnik akademijine nagrade za matematiku i predsjednik državnog matičnog povjerenstva za matematiku prof. Mirko Primc. Istinski znanstvenik bi znao da je za tako nešto najznačajni - znanstveni rad. Recimo važne su neke «sitnice» kakva je ova koja se spominje u slijedećoj elektronskoj pošti:
Pismo akademkinjama i akademicima:
GOLDSTEIN VAM JE PORUČIO DA STE GLUPI
Poštovane kolegice akademkinje, Poštovane kolege akademici
Očekivao sam da će netko od vas reagirati na nedavni intervju nekadašnjeg kandidata za redovitog člana HAZU. Naime bivši veleposlanik je zapravo posredno poručio onim akademicima koji ga nisu izabrali 2012. godine u HAZU da su glupi. Evo cijelog dijela tog intervjua koji se odnosi na HAZU: Je li među njima i ulazak u HAZU? Na posljednjim izborima niste dobili dovoljan broj glasova. - To je bila moja želja, koja me nije minula. U ovom trenutku postoje snažni otpori mojoj kandidaturi. Bila bi mi čast. Bila bi vam čast, a otpori su dovoljni da vas odbace sa 35 glasova... ne razumijem, dovraga. - Sama pozicija HAZU je da u nju ulaze najznačajniji znanstvenici, umjetnici... mislim da mi je prirodno mjesto u Akademiji. Je, ali HAZU ima svoje mišljenje. Niste uspjeli. - Ako nisam uspio, nisam uspio. To je vaša greška ili njihova? - Ne bih to nazivao greškom. Bilo je protiv mene harangi od jednog akademika s kojim ne želim polemizirati. A ono što mi je stavljao na teret čiste su gluposti. Jasno je da Goldstein misli na mene. Ja sam taj koji je više od 2/3 akademika glupostima „harangom" uvjerio da Goldstein „jedan od najznačajnijih znanstvenika" ne uđe u HAZU. Drugim riječima te 2/3 vas akademika ste glupi kada vas netko „čistim glupostima" može navesti da tako značajnog povjesničara ne izaberete u Akademiju. Istine radi očito se govori o izborima iz 2002. kao o „posljednjim izborima", mada je Goldstein bezuspješno pokušao i 2004., a koliko mi je poznato na izborima iz 2006. ga nije bilo. Podsjetit ću vas na dio moga pisma koje je tada pročitano na Izbornoj skupštini:
„Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzaktno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU. A dokaz je zaista nešto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujući prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia, A History,Hurst & Co. London 1999.: Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnička jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća. Dakle, 10. IV. 1941. proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina. Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod. Zahvaljujući kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša." Cijelo pismo i niz drugih u kojima se nalaze moje „čiste gluposti" koje nije razumjelo toliko mnogo akademika možete naći u knjizi: J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012. Na samoj Izbornoj skupštini citirao sam ono što o povjesničaru Ivi Goldsteinu misle doista hrvatski povjesničari. Ti njihovi radovi dani su u spomenutoj knjizi na str 141.-439. kao: Prilozi: POVJESNIČARI O „ZNANSTVENOM" RADU IVE GOLDSTEINA. Spomenimo ih: dr. sc. Jure Krišto, znanstveni savjetnik: dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik; dr. sc. Mario Jareb, viši znanstveni suradnik; prof. Vladimir Mrkoci; dr. sc. Frano Glavina; Marinko Tomasović, povjesničar umjetnosti i arheolog; dr. sc. Stjepan Razum. Da, dr. Goldsteinu je „prirodno mjesto u Akademiji", Nije samo ovaj intervju dr. Goldsteina pokazao kolika mu je „nepravda" učinjena njegovim neizborom u Akademiju. To pokazuje i svojim drugim istupima. Hrvatski književnik Javor Novak mu posvećuje cijelu kolumnu, pa kaže: Naime, 9. studenog u večernjim satima, na jednoj trojezičnoj televiziji, gost je izrekao sljedeće tvrdnje, a što voditelj nije pokušao ni propitivati niti pobijati: „Tito je u temeljima hrvatske države" i na pitanju Bleiburga (po sjećanju): Mnogi od tih ljudi bili bi suđeni i osuđeni na smrt, ali ne znamo koliko njih. Gore nije bilo žena i djece... Kad se javno iznose ovakve sirove laži bilo bi logično da ih voditelj tv-emisije dodatnim pitanjima obradi i provjeri koliko su te tvrdnje dr. Ive Goldsteina potkrijepljene i koliko one stoje. Ne želim ovdje ulaziti u svojevremenu kandidaturu I. Goldsteina za ulazak u HAZU koja mu je sramno propala. Akademik J. Pečarić i drugi iznijeli su tada dokumente kojima su doveli u pitanje ne samo doktorat spomenute osobe već i njegovu ukupnu stručnost. https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j-novak/27989-j-novak-pioniri-ideoloske-mrznje.html https://kamenjar.com/pioniri-ideoloske-mrznje/ Meni je posebno zanimljivo mišljenje „vrhunskog pravnika" i „sudca" dr. Goldsteina koji zna da bi od pobijenih stotine tisuća Hrvata: Mnogi od tih ljudi bili bi suđeni i osuđeni na smrt. Zašto? Pa svoj „izuzetni" pogled na pravnu znanost pokazao je dr. Goldstein još 13. srpnja 2002. kada je on konstatirao da kada ga netko „gadi i vrijeđa" onda su takvi antisemiti i treba ih kazneno goniti. Zato ću i završiti ovo pismo citirajući samog Goldsteina: Sama pozicija HAZU je da u nju ulaze najznačajniji znanstvenici, umjetnici... mislim da mi je prirodno mjesto u Akademiji.
S poštovanjem, akademik Josip Pečarić Zagreb, 16. 11. 2017.
http://www.pokret-zajedno.hr/novosti/item/421-goldstein-vam-je-porucio-da-ste-glupi NAPOMENA. Nastup dr. Iva Goldsteina je i bit će zanimljiv mnogima. Vidjeli ste i iz gornjeg pisma da njegove tvrdnje obično nisu inteligentne. Pogledate: https://kamenjar.com/sto-zapravo-smeta-goldsteinu/
MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA
|
|
Subject: |
Za veleposlanika g. Yosef Amrania ‒ Wansee |
|
Date: |
Sat, 08 Feb 2014 19:25:19 +0000 |
|
From: |
Josip Pecaric<pecaric@element.hr> |
|
To: |
Velepoštovana ekselencijo g. veleposlaniče,
Velepoštovani g. Yosef Amrani,
bilo mi je drago pročitati Vaše nedavno pismo. Kako sam upravo dobio tri slike iz muzeja u Wanseeu, posebno me je zaintrigirala karta konclogora (jedna od slika). Naime, na području bivše Jugoslavije vidljiv je samo jedan logor, onaj na Sajmištu u Beogradu. Kako pišem za jedan hrvatski tjednik, molio bih Vas za Vaš komentar u svezi s time.
S poštovanjem,
akademik Josip Pečarić
(SLIKA 1.)
(SLIKA 2.)
(SLIKA 3.)
Naime, to što se u muzeju u Wanseeu ne spominje Jasenovac, a spominje Sajmište (Mladen Schwartz u knjizi Hrvatska poslije Tuđmana (2000.) upozorava na to i kaže kako je muzej u Wanseeu postavio Svjetski židovski kongres) dodatno pojašnjava svu genijalnost Milanovićeva otkrića, jer on samu genocidnost ne dokazuje Jasenovcem i logorima, nego zločinima prije napada na SSSR, a u osnovi mu je genocidnost hrvatskog naroda! Dakle, očito je da odgovor veleposlanika, koji nisam očekivao niti sam ga dobio, ne može utjecati na značenje samog Milanovićeva otkrića. Vjerojatno sam veleposlanik i ne može komentirati tu genocidnost. Ipak je on veleposlanik u RH. A s druge strane, zašto i ne? On bi time samo pokazao svoju solidarnost s hrvatskim vlastima, zar ne?
Dnevno.hr, 09. 03. 2014.
7Dnevno, 14. 03. 2014.
MONTIRANJE SLUČAJA MATICE HRVATSKE
Hrvatsko slovo, 14. veljače 2003.
Josip Pečarić
Mržnja Goldsteinovih prema hrvatskom narodu možda je najočitija iz njihove hajke na Maticu hrvatsku. Počeo ju je Ivo Goldstein još prije pojave knjige "Holokaust u Zagrebu", nastavljena je u samoj knjizi i tako - sve do danas. Pogledajmo kako to izgleda u interpretaciji Slavka Goldsteina u "Nacionalu" 21. siječnja 2003. (Željka Godeč: "Matica hrvatska ne želi osuditi antižidovstvo svog čelnika u NDH"), gdje je dano njegovo pismo bivšem predsjedniku Matice Josipu Bratuliću i sadašnjem Igoru Zidiću, u kojemu, među ostalim piše: "Zar je moguće da se dosadašnje i sadašnje vodstvo MH ne žele distancirati od postupaka Filipa Lukasa koji je u ljeto 1941. godine besramno zahtijevao pljačku imovine svojih sugrađana Židova u ime Matice hrvatske kojoj je tada bio predsjednik? U knjizi Ive Goldsteina 'Ho-lokaust u Zagrebu', kojoj sam urednik i suautor, objavili smo na str. 193-194 pismo Matice hrvatske. U njemu se konstatira da 'sada postoji mogućnost da se pribave prikladne zgrade na mjestu, koje odgovara Matici hrvatskoj', a to je mjesto u središtu Zagreba, na Jelačićevom trgu br. 15, kojemu pripada dvokatnica prema trgu sa dvorišnim zgradama, vlasništvo Židova Sternberga', pa iako 'ove nekretnine još nisu vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske' potpisnici pisma mole Državno ravnateljstvo da 'izvoli držati na umu prikazane potrebe Matice Hrvatske, kad spomenute nekretnine prijeđu u vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske'."
U redu je kad on otima, ali ako to rade drugi...
Odmah pada u oči kako konstatacija "sada postoji mogućnost" kod Slavka Goldsteina postaje "besramno zahtijevanje pljačke imovine svojih sugrađana Židova u ime Matice Hrvatske". Da bi se ta lažna i zlonamjerna interpretacija pisma pojačala, Goldstein iz rečenice "Kako nam je saopćeno, ove nekretnine još nisu vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske", izbacuje prvi dio jer bi bilo očito da im je saopćeno, vjerojatno i ukazano na mogućnost da mogu računati na tu zgradu, jer je i prirodno da Matica hrvatska u hrvatskoj državi dobije i bolje uvjete rada od onih koje je imala u Jugoslaviji. Mržnju prema hrvatskom narodu Goldstein pokazuje upravo ovom mržnjom prema Matici, i to je očito iz dijela pisma kada tvrdi da je Lukas "besramno zahtijevao pljačku imovine svojih sugrađana Židova" iako u pismu spominju nekretnine koje će, kako im je priopćeno, prijeći u vlasništvo NDH.
Naravno, možemo i razumjeti da neki ljubitelj Jugoslavija zagovara da Matica ne bi smjela primiti neku zgradu jer joj tu zgradu daje država koja nije po volji tom čovjeku. Razlog koji navodi Goldstein, jer je to postalo vlasništvo otuđivanjem nečije imovine, očito nije i ne može biti stvarni razlog. Zašto? Pa upravo je Slavko Goldstein bio pripadnikom komunističko-partizanskih vlasti koji su oduzeli gotovo sve privatno vlasništvo ljudima u državi koju su osnovali! Ili Slavko Goldstein doista misli da je u redu kada on otima, a nije kada netko drugi to radi?
A da to će sve biti još besramnije pokazuje Goldstein u nastavku pisma kada, taj pripadnik vojske koja je izbacivala ljude iz stanova, znajući ih i ubijati, pokazuje zabrinutost nad stanarima te zgrade: "Iz pisma se ne vidi je li se ijedan od potpisnika barem zapitao što će biti sa 'Židovom Sternbergom' i njegovom obitelji čija bi imovina 'savršeno odgovarala našim (tj. Matičinim) potrebama' i kakva će biti sudbina još desetak obitelji koje su u to vrijeme bile stanari u traženim zgradama, pa ih treba izbaciti iz njihovih stanova, jer Maticu 'u novo doba čekaju nove, veće i mnogobrojnije zadaće'."
Mržnja prema Matici (kao simbolu hrvatskog naroda, naravno) koja izbija iz ove rečenice vidljiva je jer konstataciju zašto im trebaju prostorije Goldstein povezuje s onim što su radili on i njegovi sudrugovi: izbacivali stanare. Mržnju prema hrvatskom narodu, koju su oni pokazivali kroz cijeli svoj rad (naročito 1945.), on pripisuje vlas-tima NDH prema svojim građanima. Nije mu palo na pamet da se tim stanarima moglo (zašto ne i oni sami) naći možda još bolji uvjete stanovanja. Kao da vlasnici stanova i inače ne raspolažu svojim vlasništvom na način kako oni smatraju da trebaju, a u skladu sa zakonom.
Pismo MH pisano je 8. kolovoza 1941. Vidimo kako se Goldsteini pitaju jesu li se potpisnici matičina pisma barem zapitali za sudbinu Sternbergovih i odmah zatim spominje izbacivanje iz stanova. Pa jesu li doista Sternbergovi izbačeni iz svoje kuće? Odgovor potražimo kod tih istih Goldsteina koji čitateljima "Nacionala" sugeriraju ovako nešto. Na str. 190."Holokausta u Zagrebu" piše: "Industrijalac Manfred Sternberg (1892) prvih je dana travnja 1941. sa suprugom i dvoje djece napustio Zagreb. Putovali su preko Mađarske i Austrije i, u dramatičnim okolnostima, 5. travnja poslijepodne u posljedni čas prešli u Švicarsku. Već sljedećeg jutra, kao putnici s jugoslavenskim pasošima, vjerojatno bi bili zadržani u Austriji, jer je 6. travnja Treći Reich zaratio s Jugoslavijom. Nakon spasonosnog bijega, cijela je obitelj vrlo brzo prešla u SAD." Jesu li stigli u SAD prije ili nakon uspostave NDH nije jasno, ali očito ih ustaške vlasti i Matica hrvatska, prema Goldsteinima, žele izbaciti iz njihove kuće 8. kolovoza 1941. godine! Ako je i od Goldsteina, mnogo je.
Što je drugom sramotno, Goldsteinu je normalno
Inače, pozivanje na knjigu "Holokaust u Zagrebu" doista je smiješno, kada je poznato da se radi o običnom antihrvatskom pamfletu. Pokazivati hrvatskoj javnosti o kakvom je pamfletu riječ i kroz ovo Goldsteinovo pismo doista je dostojno autora te knjige. A još i zahtijevati da Predsjedništvo Matice podrži Goldsteina u njihovoj antihrvatskoj histeriji, tj. zahtijevati da se distanciraju od sasvim normalnih postupaka MH iz 1941. i da se ti postupci proglase bezdušnim, doista je izvan svake pameti. Razumljivo je da tako nešto mogu učiniti pojedini članovi Matice, koji su u ovom režimu postali i ravnatelji, kao recimo Vlaho Bogišić koji "tvrdi da je svaki njegov pokušaj da se u MH kritički raspravi o kontroverznim razdobljima MH, prije svega 30-im godinama, završio neuspjehom: 'Nema modernoga društva, pa ni MH, koje se nije u stanju osvrnuti na svoju prošlost. U MH ne postoji ni približan koncenzus o tim spornim pitanjima i zato se o njima ne govori već 12 godina. Vlado Gotovac i Josip Bratulić afirmativno su govorili o Lukasu. Ni između predsjednika i potpredsjednika, a kamoli između tijela i članstva ne postoji konsenzus. MH nema snage da se s tim suoči'". Vjerojatno se Bogišiću ne sviđa pro-hrvatsko djelovanje MH, kao uostalom ni Goldsteinima, ali za očekivati je da takva bude sama institucija ili da njezini predsjednici prihvate priglupe "argumente" Goldstenovih, zaista nema nikakva smisla.
Iako sam u svojoj knjizi, koju Goldstein napada, već konstatirao da iz knjige Goldsteinovih izvire njihova želja da je u NDH stradalo još više Židova, jer bi tako lakše bilo očuvati Jugoslaviju, ipak sam se sledio kada sam ponovo pročitao potvrdu tih mojih tvrdnji i u "Nacionalu": "Zidić je Goldsteinu objasnio da je to za njega mučna stvar koju mora istražiti, a čuo je da je Lukas spasio jednu židovsku djevojčicu. Goldstein je uzvratio opaskom da je i Hitler spasio pet Židova kad se Furchtwenger, znameniti dirigent Berlinske filharmonije, požalio da bez njih ne može dobro svirati."
Hrvata Lukasa, koji je navodno želio kuću jednog Židova, Goldstein izjednačava s Hitlerom. Kolika je ta njegova mržnja prema hrvatskom narodu kad čini takve usporedbe? Kako tako nešto može i pomisliti, a kamoli napisati!
Strašno mi je povjerovati da postoje ljudi kojima je jedna zgrada važnija od života jedne djevojčice. Užas! To jugokomunist Goldstein i želi izazvati kod nas. Očekuje da tu našu odvratnost prema takvim ljudima adresiramo na Židove. Svjesno izaziva antisemitizam. Misli li, zaista, da ćemo nasjesti? Pa ljudi u Hrvatskoj dobro znaju da se oni u obrani takva svog opredjeljenja samo koriste židovstvom. Zar on misli da mi ne znamo kako su Židovi prošli svoju kalvariju, kao što su Hrvati prošli svoju?
Kao da mi ne znamo kakvi su stvarni Židovi. Pa samo ja sam napisao stotinjak znanstvenih radova i par knjiga sa Židovima (objavljeni su u mnogim zemljama svijeta). Židovi iz Izraela distribuirali su englesku verziju mojih knjiga o Jasenovcu (ta je ista knjiga - obračun s velikosrpskim "genocidologom" dr. Milanom Bulajićem bila prema Goldsteinima revizionistička - u za njih negativnom značenju). I u uredništvu časopisa koji sam osnovao i čiji sam glavni urednik ima više Židova nego Hrvata. Siguran sam da nikome od njih nije važnija kuća od djevojčice. Pače, sramotno je takvu mogućnost i spomenuti, a kod Goldsteina je tako nešto potpuno normalno.
U ovom slučaju očito se i ne radi o zahtjevu MH za oduzimanjem spomenute kuće, pa je još sramotnije da čovjek koji je spasio židovsku djevojčicu, umjesto da postane pravednik među narodima, dobije etikete koje mu lijepe Goldsteini.
Što žele Goldsteini postići? Naravno ono od čega nas tobože žele zaštititi: "Iz dugogodišnjeg iskustva, koje mi se potvrdilo i u susretima na nedavnom putovanju u Austriju, Njemačku i Izrael (simpozij u organizacij dr. Milana Bulajića, op. J. P.), dobro znam da u demokratskom svijetu za odnos prema Hrvatskoj nema ničeg dugoročno pogubnijeg od povremeno podgrijavanih sumnji da se današnja Hrvatska nije sposobna osloboditi nekih recidiva zločinačke NDH." Kao da nama nije jasno da to Goldsteini i rade. Pa najbolji je primjer "podgrijavanih sumnji" ovaj montirani slučaj s Maticom hrvatskom.
[1] Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.
[2] Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.
[3] Knjige [3] i [4] sam osigurao svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s iznimnim dostignućima kolege Goldsteina.
[4] Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Dr. Sc. Vladimir Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali „kapitalnim djelom".
[5] Na ovu tvrdnju reagirao je akademik Vladimir Paar i to reagiranje je već dano.
20230825__Pecaric_Jasenovac_Nova_Knjiga-6_Tuzba_Iva_Drobilice.docm
2023-08-25
NOVA KNJIGA IVA DROBILICE-6.:
HEMBRANG O IVU DROBILICI KAO EKSPERTU NA PODRUČJU BIOLOŠKIH ZNANOSTI
Čini mi se da sam pretjerao sa ovom serijom o sjajno ekspertu u nizu oblasti Ivu Drobilici. To mi pokazuju dva slična komentara koje su napisali don Anđelko Kaćunko i Stijepo Mijović Kočan
(J. Pečarić, Don Anđelko Kaćunko, Zagreb, 2021. str. 339.; J. Pečarić, Stijepo Mijović Kočan, Zagreb, 2020, str. 362.)
Don Anđelko mi piše:
Pa fratelo, čovječe, znadem kako si uvijek s razlogom strpljivo uporan, ali ne znam je li potrebno baš toliko "batinati" već raspadnutu nesuđenu "akademsku lešinu"...
A Kočan:
Dragi Joško,
Ne da mi se čitati to o Ivu Drobilici, peti puta čak!
Meni je o Ivu Goldsteinu svojevremeno sve rekao njegov profesor.
Uvalili su mu ga kao asistenta u Gradskom komitetu Saveza Komunista Zagreb. Profesor ga je morao prihvatiti. Kada mu je profesor pripomenuo da u Literaturi uza svoj „znanstveni rad", navodi ime koje ne posto i knjigu koja također ne postoji, „mrtav hladan" je odgovorio, svjedoči prof. dr. Miroslav Brandt: „Pa i drugi tako rade. „Koji drugi i kako i kada, nije rekao, nije ni mogao!
To ga odkriva kao lažova, podmetača, smutljivca, nemoralna tipa, bez skrupula. Ne vrijedi na takva, prema tim i drugim njegovim postupcima - hohštaplera - trošiti ni riječ
Njega i brata mu, kad su bili sirote židovska djeca, spasili su Hrvati, podigli ih, a oni su o tomu šutjeli punih četrdeset godine, napadajući narod koji im je darovao život. Fukare uistinu! Takvi sramote sve Židove, ne nas.
Pozdrav
Stijepo
Međutim, čini mi se da trebam završiti s onim što sam počeo. Naime, njegove kolege dr. sc. Josip Jurčević i dr. sc. Vladimir Geiger i niz drugih pokazali su njegovu izvrsnost u povijesti pa je po njegovom epohalnom pronalasku dobio i ime po kojemu ga mnogi danas znaju. U ovoj seriji pisao sam o istoj takvoj izvrsnosti u pravnim znanostima i matematici. Sigurno moram upozoriti i na tekst prof. dr. sc. Andrije Hebranka koji je pokazao na Iva Drobilicu kao eksperta na području bioloških znanosti.
HEBRANG: GOLDSTEIN JE DILETANT, ISTINA O JASENOVCU JE POD ZEMLJOM, I NIJE JU TEŠKO OTKOPATI I DOKAZATI
Ivo Goldstein je protiv ekshumacija u Jasenovcu. "Iskopavanjem leševa se ništa neće postići, jer su istraživači već 1964., otkapajući neke grobnice, ustanovili kako su mnogi leševi već 'istrulili i raspali se', ili kako se 'ljudsko tkivo pretvorilo u sapunastu masu žućkasto-narančaste boje'. Rezultat je to i uzastopnih poplava nedalekih Save i Une svih ovih godina. Danas, gotovo 80 godina nakon tih ubojstava, našlo bi se još bitno manje", tvrdio je Goldstein u nedavnom intervjuu.
Komentirajući tu Goldsteinovu izjavu, Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, načelnik Ratnoga saniteta, kasnije i ministar obrane Hrvatske te nekadašnji potpredsjednik HDZ-a je rekao: "Kao što je Goldstein diletant u području povijesnih znanosti, tako je očito i diletant na području bioloških znanosti".
Organska materija, pojašnjava, ostaje dokaziva bez obzira na to kakve prirodne okolnosti bile. "Dakle, činjenica je da je brže raspadanje u vlažnom terenu nego li na suhome terenu, ali mi smo imali forenzička istraživanja posmrtnih ostataka u puno vlažnijim terenima od onoga oko Jasenovca", kazao je Hebrang za portal Direktno.hr, dodajući kako se porijeklo ljudskih stanica uvijek može dokazati.
"Danas imamo čitav niz znanstvenih metoda koje to dokazuju – samo da podsjetim na DNK analizu po kojoj možete točno doznati kome pripada molekula koja je pronađena – tako da apsolutno ne stoji ono što je Goldstein rekao i on s time samo zavarava javnost", kaže.
Nastavlja da ostaje samo drugo pitanje – govori li on to iz čistog neznanja, što je manje vjerojatno jer postoje podaci o svemu, ili to radi zato da politički manipulira Hrvatima i hrvatskom državom što je njegov "osnovni životni cilj".
Iskopavanja bi mogla pokazati dvije bitne stvari, ističe. "Jedna je – otprilike procjena koliko je ukupno žrtava. Tu želim napomenuti da je ubojstvo i jednog čovjeka, koji je nevin, nije suđen, najveći zločin koji čovjek može počiniti. Još veći zločin je manipulirati tim jadnim posmrtnim ostacima, a to čini 'drug Goldstein' i njegovi istomišljenici. Drugo, moglo bi se otkriti koliko je tamo pokopanih i ubijenih nakon 1945. godine, odnosno nakon završetka Drugog svjetskog rata", kaže hebrang.
Potom je pojasnio zašto su ti podaci važni. "Podatak približnog broja ubijenih konačno bi stavio točku na višedesetljetne laži koje šire Goldstein i njihovi istomišljenici, a u službi velikosrpske politike. Oni desetljećima uvećavajući žrtve Jasenovca, drže Hrvate pod pritiskom, nameću im osjećaj krivnje, unose u njih – ne samo nemir – nego bih rekao i jednu veliku dozu pesimizma što ukupno utječe na razvoj društva. Objektivno utvrđivanje brojki, koje su – kao što se zna – išle od 700 tisuća u početku jugokomunističke zavjere pa sve do sada nekakvih 80 tisuća, dakle deset puta manje, bi se objektivizirale", kaže pa nastavlja: "Zato Goldstein, kao glasnogovornik velikosrpske politike, ne želi iskopavanja jer ne želi istinu".
Hebrang je podsjetio kako je bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović samo jednom spomenula da bi trebala, radi utvrđivanja objektivne istine, organizirati iskopavanja pod međunarodnim nadzorom u Jasenovcu. Kaže da je nakon toga "počela njezina politička nizbrdica".
Oni se, nastavlja, toliko boje te istine jer istina potpuno uklanja njihov glavni argument pritiska na Hrvatsku da sada idu s takvim lažima da se s iskopavanjima ništa ne bi postiglo. "Čemu onda arheolozi iskopavaju različita nalazišta stara više stotina i tisuća godina", rekao je.
Drugi razlog, da se dokaže da su posmrtni ostaci i nakon '45-te pokazao bi, smatra, da je komunistički zločin jednak, ako ne i veći od nacističkog. Taj bi dokaz za njih definitivno bio pokapanje njihovog mehanizma držanja Hrvata i Hrvatske pod pritiskom, dakle kontrolom, tvrdi Hebrang.
Zato to Goldstein ne da. "Samo još da dodam – 1964. godine provedena su iskopavanja, a vodila su ih tri stručne osobe (Vida Brodar, Anton Pogačnik i dr. Srboljub Živanović, op.a) i tada su pronašli posmrtne ostatke i apsolutno su približno utvrdili koliko ih ima na tome lokalitetu. Oni su rekli da postoje neka mjesta gdje se teže utvrđuju, ali su i tu utvrdili da su posmrtni ostaci. Dakle, može se nešto teže utvrđivati, ali može se utvrditi. Njihov zaključak je kasnije desetljećima čuvan u tajnosti jer su ta iskopavanja naglo prekinuta kada su vidjeli da su brojke daleko ispod onih za koje optužuju Hrvate. Oni su otkopali sedam masovnih grobnica i u njima pronašli 280 posmrtnih ostataka. U procjeni su rekli da ima još oko 200 takvih masovnih grobnica što znači da bi ukupan broj pobijenih bio negdje oko 7000. Naravno, to ne opravdava ubojice, ali ni ne opravdava niti one koji manipuliraju s tim podacima", pojašnjava.
Famozna drobilica
"Ivo Goldstein tvrdi da je Adolf Hitler – dok je Berlin bio pretvaran u prah i pepeo ruskim kaćušama – stigao razmišljati kako na nekakav Balkan poslati spravu za mljevenje kostiju!? Za koju inače nitko nikada ondje nije čuo", komentirao je David Goldman, australski pisac, nezavisni novinar te voditelj stranice specijalizirane za istraživanje nacističkih zločinaca i njihovih podupiratelja u Australiji i cijelom svijetu koji je svome sunarodnjaku i hrvatskom Židovu Goldsteinu javno poručio neka odmah prestane sramotno ismijavati holokaust u Hrvatskoj.
Komentirajući tu izjavu Hebrang je rekao: "Jedina drobilica je sam Goldstein jer drobi takve gluposti da je to više neprobavljivo".
Da ja netko išao, nastavlja, u trenutku poraza nacizma naručivati drobilicu kostiju – dok se bombardira Berlin, dok Hitlerove trupe bježe glavom bez obzira – sada bi netko išao prevoziti drobilicu kostiju. "To je toliko stupidno da zapravo niti ne treba obrazloženje", naglašava.
No da su i u ne znam kakvoj drobilici kosti zdrobljene, njihovo porijeklo, navodi, uvijek se može dokazati i uvijek se može približno procijeniti koliki je volumen tih kostiju. "Ne mislim da bi ta istraživanja trebale tražiti uske političko interesne grupacije. Ta iskopavanja morala bi biti pod međunarodnom kontrolom, tu bi morali biti uključeni doista vrhunski stručnjaci – ne samo arheolozi – nego i povjesničari pa i biolozi i kemičari i svi oni koji bi mogli pridonijeti otkapanju istine", pojašnjava.
Nije tragično, kaže, što Goldstein ne da da se otkopava jer on time štiti interese svojih predaka, ali je tragično da u 30 godina hrvatske države nitko nije donio odluku da se konačno otkopa istina Jasenovca.
Hebranga smo potom upitali tko bi trebao povući pitanje iskopavanja. Kaže da je to zapravo vrlo jasno, da to može Vlada Republike Hrvatske dodajući kako je i sam više puta pokretao to pitanje kada je bio član Vlade, međutim "nikada, ali nikada nije uspio pridobiti onu glavnu političku većinu koja odlučuje".
"Današnja Hrvatska koja taji takve podatke, koja ne želi otkopati kosti Jasenovca, koja ne želi otkopati Macelj i ostala komunistička stratišta – namjerno nas drži u magli i namjerno ne dozvoljava Hrvatskoj da ide naprijed. Naime, to izaziva tako duboku podjelu u narodu da mi danas 90 posto energije trošimo na međusobna razračunavanja, optuživanja ili obrane, umjesto da se brinemo s glavnim problemom hrvatske države, a to je da smo posljednji na ljestvici Europske unije po kupovnoj moći, a prvi po iseljavanju", kaže pa dodatno pojašnjava:
"Oni koji namjerno dijele hrvatski narod i hrvatskom društvu nameću prioritetne povijesne teme, to su oni koji rade da Hrvatska ne bi išla naprijed. A kako to da oni danas vladaju Hrvatskom? Pa vladaju oni Hrvatskom već 30 godina jer Hrvatska je jedina zemlja, postkomunistička, koja nije doživjela prve prave demokratske izbore. Naime, u svibnju 1990. godine, kada smo pobijedili, trebala je biti okrenuta nova stranica hrvatske povijesti. Međutim, poraženi – koji su jučer glasali za SKH/SDP – drugo jutro prešli su među pobjednike u HDZ. Tako da – ta lijeva polovica hrvatske UDBA-e, ponovno je došla na položaje. Naravno, iskusnija, povezanija od onih koji su tek startali u politici i premrežila je sve društvene razine".
Tako, kaže, imamo to i sada. "Kada gledate hrvatski birači, ali i hrvatski 'spavači', koji ne izlaze na izbore, su sada na vodeće funkcije birali samo bivše komuniste i njihove potomke, a nikada branitelje", kaže.
'U Hrvatskoj su istine pod zemljom i nije ih teško otkopati i dokazati'
Smatra da je to ta razdjelnica koja se može održavati jedino s takvim krupnim lažima protiv Hrvata i svega što je Hrvatska učinila. Oni su, tvrdi, nakon hrvatske pobjede u Domovinskom ratu produžili svoju ruku i na Domovinski rat tako da onu podjelu koju imamo do stvaranja hrvatske države, sada imamo i u odnosu na sam Domovinski rat i zbog toga, kao posljedicu, imamo veliki broj samoubojstava branitelja.
"Za posljedicu toga imate da 13 branitelja dnevno umre. Posljedica je i da gotovo nikada niti jedan branitelj nije izabran na neku odgovornu državnu dužnost... Goldsteinu i istomišljenicima je silno stalo da se istina o Jasenovcu nikada ne otkrije jer to je temelj na kojemu oni počivaju sa svojim vladanjem nad hrvatskim narodom".
Iskapanja u Njemačkoj i Sloveniji
U Njemačkoj i dalje ima neotkrivenih grobnica iz Drugog svjetskog rata, no dobrovoljci rade na njihovom pronalaženju i iskopavanju posmrtnih ostataka kako bi im, ako ništa drugo, barem omogućili dostojanstven pogreb.
Hebrang kaže da je to u Hrvatskoj glavni politički cilj dosadašnjih vladajućih struktura. "Bio sam član Udruge Macelj '45. i drugih koje su inzistirale na otkopavanju svih komunističkih žrtava, nikada nismo uspjeli. Niti danas se u tome ne uspijeva. U Sloveniji postoji državna komisija koja sustavno otkopava", kaže Hebrang za Direktno.hr.
Slovenci su, dodaje, otkopali više hrvatskih žrtava komunističkog zločina nego sami Hrvati. "I danas su zaustavljena otkopavanja, na gori Macelj gdje ima 15 tisuća posmrtnih ostataka, a da ne govorim o ostalih 900 masovnih grobnica koje postoje u Hrvatskoj. Do dana današnjeg nije otkopan niti jedan posto. Ne otkopava se, već se samo fiktivno – da se zamagli slika – tu i tamo otkopa neka manja grobnica", rekao je.
Hebrang smatra da takva Hrvatska ne može ići naprijed. "Ne znam niti jedno društvo koje je išlo naprijed ako nije temeljilo svoj razvoj na istini, a u Hrvatskoj su istine pod zemljom i nije ih teško otkopati i dokazati", zaključio je Andrija Hebrang u razgovoru za portal Direktno.
Taj tekst sam vam slao u sklopu serije pisama predsjednicima Države, Sabora, Vlade i Akademije, pa bi prirodno uz ovaj tekst bilo dati ti pasma kao priloge. Međutim njih ima puno pa će eventualno ući u knjigu u kojoj bi se našla zajedno s ovim tekstovima o najnovijoj Goldsteinovoj knjizi.
Josip Pečarić
20230923_Pecaric_Laz_kao_Osnovno_Pravilo_Historijske_Metodologije_po_Ivu_Drobilici.docm
2023-09-24
LAŽ KAO
OSNOVNO PRAVILO HISTORIJSKE METODOLOGIJE PO IVU DROBILICI
Ivo Goldstein, danas poznat i kao Ivo Drobilica je u povodu tiskanja svoje knjige „Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989-2022" dao intervju 13. 9. 2023. „Nacionalu":
IVO GOLDSTEIN: 'Zvuči grubo, ali revizionističke i neoustaške laži jednostavno su povijesna pornografija'
Već sam naslov tjera me na smijeh.
Zašto?
Lijepo je vidjeti da se Ivo Drobilica i poslije 25 godina bavi PORNOGRAFIJOM U POVIJESTI što je zapravo naslov mog teksta iz 1998. gdje sam se rugao njegovom tekstu u kome se bavi tom vrstom pornografije.
Koliko god se slažem sa sjajnim hrvatskim znanstvenikom prof. dr. sc. Josipom Jurčevičem koji je kazao kako prof. dr. sc. Iva Goldsteina NE TREBA SMATRATI ZNANSTVENIKOM ipak me Ivo Drobilica uspije iznenaditi pa i u ovoj novoj knjizi. Naime na str. 241. on piše:
Pečarić je, usput, veličao Milu Budaka (to mu postaje omiljena tema) otvoreno promovirao ustaštvo, pisao antisemitske tekstove ("Cionisti četnikuju po Jasenovcu") i recenzirao jedan kvazihistoriografsko - revizionistički pokušaj (Mrkoci – Horvat, Ogoljena laž logora Jasenovac).
U Prilogu dajem moj tekst PORNOGRAFIJA U POVIJESTI koji pokazuje kako je Ivo pisao i tada isto kao i u najnovijoj knjizi.
A to mu baš i nije bilo pametno.
Zašto?
Naravno i tada sam shvatio da ono što piše Ivo Drobilica odnosi se na njega samoga, ali za ovaj komentar značajno je uočiti dio koji počinje s: „...tekst sam predao u posljednji trenutak, a iz usporedbi onog što piše u njemu i naslova teksta očito je da su ga dali urednici".
Zašto?
Jurčevićev komentar odnosio se na prethodnu knjige Iva Goldsteina ''Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas''. U toj knjizi na str. 505. Ivo Drobilica piše:
Državnim novcem financirano državotvorno Hrvatsko slovo u svom „pravednom" nacionalističkom gnjevu zapalo je 1998. u antisemitizam. Prvo je objavljen članak Josipa Pečarića pod sugestivnim i u biti antisemitskim naslovom Cionisti četnikuju po Jasenovcu, iako u samom članku Pečarić tek blago kritizira voditelja jeruzalemskog „Centra Simon Wisenthal" Efraima Zurofa da gleda kroz prste srpskim antisemitima, dočim Hrvatsku zbog odnosa prema povijesti nepravedno kritizira. Agresivan (antisemitski) naslov nije bio sukladan sadržaju članka. Međutim, tada nikom iz redakcije Hrvatskog slova nije pala ni vlas s glave.
O istoj stvari u dvije knjige koje su tiskane u dvije uzastopne godine dva različita komentara istoga teksta. Vjerovali ili ne! Razumljivo da se radi o nekom osnovnoškolcu, ali ovdje se radi o sveučilišnom profesoru.
Dakle, već sam naslov intervjua je takav kakav se i može očekivati od nekoga tko je zbog svojih 'znanstvenog' dostignuća dobio i novo ime: Drobilica.
Zato ću dati završetak teksta koji je g. Montiljo želio vidjeti i na engleskom, a Goldsteinu je bila pornografija:
Ipak, činjenicu da je Tuđmanova knjiga napadana zbog citiranja Prnjatovića, a nisu na isti način napadane spomenute knjige tiskane u Beogradu, jedino je i moguće objasniti spoznajom o teškom položaju Židova u Srbiji kroz cijelu povijest i zabrinutost Židova diljem svijeta za sudbinu Židova u današnjoj Srbiji. Povijest stradanja Židova u Srbiji dao je Philiph J. Cohen u knjizi "Srpski tajni rat". Vjerojatno je cilj i najnovijih tiskanja Prnjatovićevih izjava u Beogradu - pritisak na Židove! Primjetimo takodjer da Cohen u svojoj knjizi navodi niz najnovijih antisemitskih zbivanja u Srbiji. Na primjer, 15. siječnja 1992. "Pravoslavlje", službeno glasilo Srpske pravoslavne crkve, donijelo je članak pod naslovom "Jevreji ponovo raspinju Hrista" u kome se govori o "patološkoj" mržnji izraelskih političara prema kršćanstvu, pa čak i da su srpske pravoslavne kaluđerice često bivale pretučene u Izraelu. Broj nije povučen iz prodaje. Ili pak kada su Rusi priznali Hrvatsku i Sloveniju, Tanjug je za to optužio "aktivnost jevrejskog lobija na najvišem nivou u rukovodstvu ruske diplomacije". Kako su se mogli osjećati Židovi u Srbiji čitajući ovo u zemlji koja je u to vrijeme izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i u tim državama provodila zločine istovjetne onima iz holokausta?
https://bezcenzure.hr/vlad/ivo-i-hrvatski-antisemitizam/
Moram se zahvaliti beogradskom genocidologu dr. Milanu Bulajiću koji je tvrdio da su dvije najantisrpskije knjige u povijesti spomenuta Cohenova knjiga i moja knjiga:
J. Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski povijesni institut, Zagreb, 1998.
Zahvaljujući toj knjizi Drobilica i njegov tata mentor-amater su me svrstali uz bok Utemeljitelju Republike Hrvatske akademiku Franju Tuđmanu. Isto što i Bulajić, ali ne njegovim riječima, zar ne.
Vratimo se Drobiličinom intervjuu. Velik je pa ima puno mogućnosti da mu se iole inteligentni ljudi mogu narugati.
Pokazat ću to na pitanju i odgovoru o Franju Tuđmanu. Naravno, u knjizi profesora Goldsteina i amatera povjesničara njegovog tate Holokaust u Zagrebu najviše prostora u poglavlju o revizionistima dodijelili su nama dvojici akademika pa se na nas i odnosi knjiga:
J. Pečarić, Revizionisti u HAZU, Zagreb, 2020, str. 348.
U Uvodu te knjige imate i Goldstenovu konstataciju iz Globusa, 20. rujna 2002.:
Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić. I sada pogledajte naslov intervjua: Drobilica govori o revizionističkim i neoustaškim lažima.
NACIONAL: Kakav je povjesničar, u tom smislu bio Franjo Tuđman?
U knjizi pišem da Tuđman nije bio historičar u pravom smislu riječi (to govori sveučilišni profesor kome je pravi mentor u povijest bio najveći amater u povijesnoj znanosti u RH – zapravo pravi mentor Ive Drobilice – njegov otac Slavko koji je (možda) imao završenu srednju školu, op. JP). On je iza navodnog historiografskog istraživanja uvijek imao politički cilj (zapravo ovim riječima Goldstein izvrsno opisuje svoj rad; dovoljno je sjetiti se da je kao veleposlanik u Francuskoj u svom uredu držao sliku jednog od najvećih ubojica u svijetu JB Tita, op. JP). Tako danas rade neki ljudi na Hrvatskom institutu za povijest (HIP), na čijem je čelu – iako je tada nosio ime Instituta za historiju radničkog pokreta – Tuđman bio prije 60 godina. Rad tog instituta je 2010. recenzirao profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe na američkom Sveučilištu Berkeley John Connelly. U recenziji je napisao kako Strategija HIP-a „čini upitnom sposobnost provedbe projekata mimo utjecaja politike" Connellyjevu sumnju izazvala je namjera HIP-a da radi na „promociji hrvatskog nacionalnog identiteta", jer, kako je napisao, to podrazumijeva „izbjegavanje proučavanja prošlosti iz perspektive koja bi mogla umanjiti stvaranje 'pozitivnog' identiteta i natjerati nas da se klonimo propitkivanja problematičnih povijesnih epizoda". (Da treba se držati očitih laži jugo-komunističke 'istoriografije'. Znanost koju treba zauzdati kad govori istinu, a ako izmišljaš nekakve drobilice da bi 'dokazao' svoju 'istinu' to treba zakonom zabraniti, pa makar Ti se svi rugali dajući ti ime po takvim izmišljotinama kakvo je Ivo Drobilica. Op. JP) U knjizi tvrdim da je HIP postao centar povijesnog revizionizma, jer uz većinu marljivih i kvalitetnih istraživača koji tamo djeluju danas i koji su u njem u djelovali proteklih desetljeća, ondje postoji i krug osoba koje promoviraju povijesni revizionizam.
Da, znanost u kojoj se treba "kloniti propitivanja" nije prvi put da sam komentirao takav pristup kada smo u pitanju mi Hrvati. Naime u knjizi Kako su rušili HAZU?, Zagreb, 2006. postoji i moj tekst:
Radman protiv Einsteina u kome komentiram jedan članak u časopis „Nature":
Dakle, genetičarima nije važna istina, već je prilagođavaju međuetničkim odnosima!
Naime autorica napada tadašnjeg ministra Primorca koji svojim rezultatima istraživanjima dovodi do «potencijalno pogubnog učinka na međuetničke odnose na području Balkana».
Vjerovali ili ne!
'Znanstvenik' Ivo Drobilica se poziva na autoritet sveučilišta u Berkeley-u pa zapravo tvrdi kako je ok laž u povijesnim znanostima ako nas može natjerati nas da se klonimo propitkivanja problematičnih povijesnih epizoda (istinska znanost je upravo suprotno tome, a kao znanstveniku mi se gade 'znanstvenici' koji se još i hvale da rade ovako, a valjda i ptičice na granama ne vjeruju 'povijesti' takvih istoričara – o tome više u nastavku ovog teksta).
Ivo Drobilica nije revizionist: On je kritički historičar: Razlika između kritičkog historičara i revizionista jest u tome što revizionisti, zanemarujući podatke, krše osnovna pravila historijske metodologije'
O Ivovim osnovnim pravilima historijske metodologije svjedočili su istinski povjesničari (poznati profesor dr. sc. Josip Jurčević, kao što sam već spomenuo, smatra da se Iva Goldsteina ne treba smatrati znanstvenikom).
Laž kao i falsificiranje i znanstveno nepoštenje obilježili su 'znanstveni' rad Iva Drobilice, a tako ga je opisao već njegov prvi mentor koji je odustao od mentorstva:
Profesor Brandt:To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka'
(M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191.)
Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobrađenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.
(Neven Budak, O knjizi Ive Goldsteina „Hrvatski rani srednji vijek", Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333.)
Pogledajte opet naslov intervjua. Zar nije zabavan Ivo Drobilica?
Zanimljivi su podnaslovi u članku Dr. Sc. Vladimir Geiger. Npr.: Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Dr. Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali „kapitalnim djelom".
Ono što Ivo Drobilica zamjera danas revizionistima uočio je davno kod njega dr. Geiger!
(V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008. Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 5. 2009)
Dr, Geiger je objavio i osvrt na Goldsteinovu knjigu Jasenovac (Zaprešić; Jasenovac: Fraktura; Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2018) koji je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest sv. 51 (2019.), br. 1. sa sličnim komentarom:
Zaključno
Kurz und klar –
brojni su nedostaci najnovije Goldsteinove knjige Jasenovac, kompendija svakovrsnoga neznanja, nestručnosti i šlamperaja, i daleko, predaleko, odvelo bi nas nabrajanje svih činjeničnih grešaka i interpretacijskih improvizacija – svih netočnosti, neistina, poluistina i besmislica. U ovom osvrtu [koji je ustvari samo eine kleine Einführung o Goldsteinovim znanstvenim doprinosima] naveo sam samo neke važnije i najslikovitije primjedbe.
Geiger je pristojan, pa ne koristi riječ iz naslova ovog intervjua već spominje neistine, poluistine...
Evo još samo naslova tekstova prof. dr. sc. Andrije Hebranga i prof. dr. Mirjane Kasapović. Hebrang je u svom tekstu ismijao Drobiličina lupetanja u biološkim znanostima:
HEBRANG: GOLDSTEIN JE DILETANT, ISTINA O JASENOVCU JE POD ZEMLJOM, I NIJE JU TEŠKO OTKOPATI I DOKAZATI
A naslov članka o Kasapovićinom tekstu je (cijeli test njene recenzije možete pročitati na znanstveno-stručnom portalu Hrčak):
ZNANSTVENO OSPORILA AUTOROVU METODOLOGIJU (podcrtao JP)
Mnogo više takvih tekstova i od drugih hrvatskih povjesničara možete naći u mojim knjgama:
J. Pečarić, Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU!?, Zagreb, 2012.
(U njoj se govori o neuspjelom pokušaju Iva Goldsteina da postane redoviti član HAZU u vrijeme kada mu je tata mentor-amater bio posebni savjetnik predsjednika Vlade. Sjećam se sam da sam na Izbornoj skupštini citirao Geigerovu rečenicu „U nestrpljivom sam iščekivanju novih Goldsteinovih uradaka." Drobilica zna za ovu Geigerovu rečenicu. Radi li se o njegovom mazohizmu jer je govorio o Geigerovom HIP-u pa – zapravo – poziva Geigrera da ispuni ovo obećanje i ponovo ismije i novu Goldsteinovu knjigu.)
J. Pečarić, Mr. sc. Mladen Ivezić, 2021.:
Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac,
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2021/12/ivezic3.pdf
J. Pečarić, Dr. sc. Vlatka Vukelić, dragovoljac.com, 2023.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/vukelic.pdf
J. Pečarić, Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf
Ali vratimo se na HIP. O ravnatelju tog institurta iz Tuđmanovog vremena dr. sc. Mirku Valentiću napisao sam knjigu:
J. Pečarić, Dr. sc. Mirko Valentić, dragovoljac.com, 2021.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/VALENTIC.pdf
dr. Valentiću sam i posvetio knjigu:
J. Pečarić, O sučeljavanju Bulajić vs. Pečarić, Portal dragovoljac.com, 2021.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/suceljavanje_hazu.pdf
Na kraju knjige je poglavlje AKADEMIJA REDIKULA. Naime, poslije neizbora Iva Drobilice u HAZU kada je na Izbornoj skupštini dobio manje od 1/3 glasova što je najmanje u povijesti jedan hrvatski povjesničar, očito revisionist čim je povjesničar, mi je napisao:
Prijatelju, jest da je tužno i ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas – HAZU iskričavom duhovitošću to može samo akademik J. Pečarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike. Poznat mi je "znanstveni" opus našeg Ive. Dakle, nije mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim "istraživanjima" napisali. Međutim, godinama u našim staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga. Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova koalicija ‒ Akademija redikula"
Danas znamo da ima više redikula u RH, zar ne?
Da, redikuli su omiljeni političarima u RH, a istinski povjesničari imaju probleme. Tako je nedavno zaustavljen izbor dr. Vlatke Vukelić na Zagrebačkom sveučilištu na intervenciju nasljednika stranke KPJ.
Kada već spominjem HIP u kojemu Goldstein vidi problem jer su doista znanstvenici koji se rugaju njegovom poimanju istine spomenut ću da sam napisao i knjigu o bivšem ravnatelju HIP u Slavonskom Brodu:
J. Pečarić, Dr. sc. Mato Artuković, Zagreb, 2020.,str.224.
Vjerojatno je već zaboravljen slučaj nasljednika na mjestu ravnatelja HIP-a dr. sc. Milana Kruheka. Očito je da sam u seriji knjiga o izuzetnim Hrvatima propustio napraviti takvu knjigu. Morat ću to ispraviti jer nas je dr. Kruhek prošle godine napustio. Hvala 'znanstveniku' Ivi Drobilici jer me je – zapravo – upozorio na taj moj propust.
Josip Pečarić
PRILOG
Hrvatsko slovo, 14. Kolovoza 1998.
Temom pornografije u povijesti bavi se poznati hrvatski povjesničar dr. Ivo Goldstein u članku "Kako to Hrvatska televizija prati slučaj zapovjednika Jasenovca Dinka Šakica" objavljenom u "Globusu". U okviru tog razmatranja dr. Goldstein se osvrće i na moj članak i kaže: "'Hrvatsko slovo', u broju od 17. srpnja, objavilo je tekst pod naslovom 'Cionisti četnikuju po Jasenovcu'. Znači li to da svako bavljenje prošlošću koje ne zadovoljava uredništvo toga niskonakladnog štiva nužno znači i četnikovanje?" Kada čovjek pročita ovu rečenicu izolirano bila bi i smislena. Tu su njegovu rečenicu u "Globusu" posebno i istakli! Međutim, djeluje groteksno u tekstu u kojem dr. Ivo Goldstein sve one koji se bave prošlošću na način koji ne zadovoljava dr. Ivu Goldsteina naziva - pornografima. Netko će pomisliti kako je već time dr. Ivo Goldstein pokazao kako je pronašao najbolju moguću riječ za svoje bavljenje poviješću, što za takve čitatelje mora biti užasna spoznaja, ako znaju da je dr. Ivo Goldstein profesor povijesti na Filozofskom fakultetu, čak je bio i predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest! Da stvar bude ljepša, on to i pojašnjava: "Pornografima nije do povijesne istine ili do argumenata. Kad im nešto ne odgovara, oni krenu s uvredama." Zato ću ja u ovom tekstu dokazati da dr. Ivo Goldstein nije pornograf. Već ja! Takvi čitatelji će misliti da je očita pornografija i kada dr. Goldstein za "Hrvatsko slovo" kaže "niskonakladno štivo". A kao sveučilišni profesor trebao bi znati da naklada nije nikakvo mjerilo kakvoće. Ako se već htio okomiti na "Hrvatsko Slovo", pomislit će takvi, uz malo više pameti, upravo mu je mogao poslužiti naslov moga teksta. Naime, tekst sam predao u posljednji trenutak, a iz usporedbi onog što piše u njemu i naslova teksta očito je da su ga dali urednici. Sam tekst predstavlja uredničku prilagodbu izlaganja na promociji moje knjige "Srpski mit o Jasenovcu - Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima". Mediji su iscrpno izvijestili hrvatsku javnost o samoj promociji, i osim dr. Ive Goldsteina, nitko tamo nije pronašao ni zrnce "pornografije". O današnjem djelovanju nekih Židova u tom tekstu može se naći samo u pretposljednjem odlomku. (Vidi Hrvatsko slovo br. 169. od 17. srpnja 1998.) Moji prijatelji, koji su pročitali taj tekst, odmah su mi se javili s konstatacijom kako naslov ne odgovara sadržaju članka. A dr. Ivo Goldstein to nije uočio. On je sveučilišni profesor, a oni nisu! Ili možda dr. Ivo Goldstein ne čita "niskonakladna štiva"? A piše o njima!? Ali, svi oni koji tako misle nisu u pravu. Jer, dobro kaže dr. Goldstein: "Pornografima nije do povijesne istine ili do argumenata. Kad im nešto ne odgovara, oni krenu s uvredama." Svoje razmatranje o nama "pornografima", Goldstein započinje ovako: "Jasenovački logor pobuđuje kod pornografa mnoga pitanja. Već je izlizano osvrtati se na notornu tezu kako su sami Židovi upravljali jasenovačkim logorom: njih je, doduše, bilo dosta medu nadglednicima (kapoima) koji su bili odabirani medu logorašima, ali je tih židovskih kapoa bilo u postotku, otprilike, koliko i židovskih zatvorenika. Posljednje, ali svakako ne i najnevažnije, u čitavoj priči jest to da su svi židovski kapoi bili ubijeni do kraja 1941." I zaista, i ja sam se bavio tim pitanjem, ali u članku "Srpsko podmetanje povjesniku Tuđmanu - Prnjatovićeva izvješća o logoru Jasenovac" objavljenom također u Hrvatskome Slovu, 1. svibnja 1998. Dakle, riječ je o vrlo delikatnoj temi - izvješćima Srbina Vojislava Prnjatovica davne 1942. godine dane Nedicevoj komisiji u Beogradu i tamošnjim crkvenim vlastima.
Po objavljivanju tog članka g. Montiljo, predsjednik Hrvatsko-Izraelskog društva prijateljstva, čestitao mi je i sugerirao da se tekst prevede na engleski da bi ga mogli čitati i u Izraelu. Ne znam zašto, ali nešto više držim do mišljenja g. Montilja nego svoga kolege sa Sveučilišta. I to potvrđuje da sam ja pornograf, a ne dr. Goldstein! Evo jednog dijela toga "pornografskog" teksta: "Tuđman konstatira (str. 318) da Prnjatovićev sud o Židovima 'odiše pretjeranošću, mogli bismo reći antisemitskim raspoloženjem'. To je očito i iz same činjenice što sam Prnjatović konstatira da je u logoru bilo 5-8 puta više Židova nego Srba, a on o svim Židovima govori tako loše samo zbog toga što je, prema njemu, očito malen broj Židova u zatočeničkoj hijerarhiji prigrabio sva važnija mjesta. Pa nisu valjda svi ti Židovi, kojih ima toliko puta više od Srba u logoru, imali ta važna mjesta u zatočeničkoj hijerarhiji. Iz navedenih citata izlazi da je prema Prnjatoviću bilo bolje: 1) ranije stići u Jasenovac i 2) sa sobom dovesti i svoju obitelj!? Dakle, Prnjatovićevo svjedočenje više govori o samom Prnjatoviću nego o Židovima u Jasenovcu." Slijedeći dio Goldsteinova razmatranja također je posebno istaknut: "Laž, koja se vrlo često servira u javnosti, jest da je postojao izravan i stalan njemački pritisak da se radikalno riješi 'židovsko pitanje'. Nijemci su vrlo pozorno nadgledali sva zbivanja u NDH, ali su većinu protužidovskih akcija organizirale same ustaše. Kadkad su i sami Nijemci ostajali zgranuti nad ustaškom surovošću." Zlobnici koji ne razumiju dr. Goldsteina pomislit će kako ovaj tekst predstavlja interesantnu interpretaciju dolaska Himmlera u Hrvatsku. Njegov posjet je, prema ovim Goldsteinovim konstatacijama, zapravo bio čisto turističke naravi! Vjerojatno je uz to i ostao "zgranut nad ustaškom surovošću"! Goldstein nastavlja u istom stilu: "Laž je i to da ustaški režim, tobože, nije bio antisemitski: da bi Židove opljačkali i otjerali u logore, pokrenuta je široka antisemitska kampanja, Pavelić i njegovi suradnici jasno su poručivali da prema Židovima neće biti milosti; organizirali su antisemitske izložbe." Glupi pornografi bi glupo objašnjavali dr. Goldsteinu kako je NDH bila država koja se borila za opstanak, a u takvim situacijama ima i užasnih stvari. Recimo, kod ljudi koji se bore za opstanak zabilježeni su i slučajevi kanibalstva! Takvima bi dr. Goldstein odmah mogao usporediti NDH i neku drugu državu koja se rađa i koja ima odmah i pobunu u zemlji. Na primjer, Izrael. On je Židov i sigurno bi takvu usporedbu mogao dobro napraviti. Mogao bi im pokazati kakav je odnos židovskih vlasti prema pobunjenim Palestincima, odnosno hrvatskih u NDH prema pobunjenim Srbima. Iako Izrael nije nastao u Drugome svjetskom ratu, pa ni takva usporedba nije potpuno adekvatna. Zaista bi bilo zgodno kada bi im u takvom kontekstu dr. Goldstein pojasnio svoje teze o NDH: "Odnos prema NDH valja testirati i na ovaj način: smatramo li, ili ne smatramo, da je svaka hrvatska država a priori pozitivna činjenica, a svaka druga (npr. jugoslavenska, hasburška i sl.) a priori negativna? Da, doista, je li zaista sloboda a priori pozitivna činjenica, a ropstvo a priori negativna. Teško pitanje postavlja dr. Goldstein. Ali on je doktor povijesti, pa ne može postavljati laka pitanja On nam i pojašnjava svoj stav. "Za pozitivan ili negativan odnos prema nekoj državi nije bitno gdje su joj granice nego da li osigurava svojim građanima mir, političke slobode, gospodarski i kulturni prosperitet." Ja moram zaista priznati da ne znam kako to ide s građanima u Izraelu, i Židovima i Palestincima, pa bi i meni takva paralela još više mogla pojasniti ove poglede dr. Goldsteina. Jesu li možda i osnivači nekih drugih država, prije toga proglašeni teroristima? I to ne u Drugome svjetskom ratu. Teško je očekivati da dr. Goldstein ne zna takve i slične komparacije. Ali to ne treba raditi, jer: "Pornografska mentalna eskapada sastoji se u tome da se događaji 'stavljaju u kontekst'." Naime, sveučilišnom profesoru iz povijesti je čudno da se događaji stavljaju u kontekst vremena u kojima su se dogodili. To je čista pornografija. Njemu nije važno kakvi su uvjeti u kojima se stvara jedna država, već je bitno "da li osigurava svojim građanima mir, političke slobode, gospodarski i kulturni prosperitet". Naime, u ratu je to važno, a ne - preživjeti - kako tvrde pornografi. Da, zaista, zašto bi dr. Goldstein objašnjavao činjenicu o različitom odnosu vlasti NDH u dijelovima u njemačkoj i talijanskoj interesnoj sferi, kad je očito da su ustaške vlasti mekanim Nijemcima, "zgranutim ustaškom surovošću", mogle nametati svoj antisemitizam, a snažnim Talijanima nisu mogli. Zgodno bi bilo, misle pornografi, kada bi g. Goldstein, kao povjesničar, pojasnio i tadašnje vrijeme kroz konc-logore. Je li bilo logora, recimo za Japance, u SAD ili Australiji. Kako su u ovim demokratskim državama prolazili Nijemci u to vrijeme. Ako je logora i bilo, jesu li se ti logoraši prvo digli na ustanak protiv tih država? Možda su, poput četnika u Hrvatskoj, počeli s klanjima i prije uspostavljanja te države. Ma ne! Tako nešto može pasti na pamet samo pornografima. Važan je Jasenovac, a moj tekst u kome se spominju beogradski konc-logori od kojih je "Sajmište" bio "judenlager" - je pornografija. Jer: "pornografi priznaju da su ustaše pobile mnogo Židova, ali koliko ih je tek pobijeno u Srbiji? Pa zar je sudbina Hrvatske i Hrvata da ih čak i oni koji se smatraju 'najvecim' Hrvatima uvijek uspoređuju sa Srbijom i Srbima?" Da, dr. Goldstein je potpuno u pravu. Čista je pornografija dovoditi Jasenovac u isti kontekst sa "Sajmištem" i "Banjicom". A pogotovo i s logorima u SAD ili Australiji. Jer, cijeli svijet zna i za beogradske konc-logore, i za činjenicu da su bili jednako stravični kao Jasenovac. Da je to zaista tako, dr. Goldstein bi bio u pravu. A ne pornografi koji upozoravaju lažno hrvatsku javnost da nije tako. To su očita podmetanja uvaženom profesoru povijesti. Zbog takvih njihovih podmetanja, netko može pomisliti kako je po g. Goldsteinu važno pisati samo o zločinima Hrvata. Bolje je da nam Srbi pomažu u hvatanju Hrvata zločinaca. Dobro je da se ne piše o njihovim zlodjelima. Jer, kada bi hvatali svoje, ne bi nama pomagali. Da, zaista su plemenita ta srpska nastojanja. Ima pravo dr. Goldstein. Sretni smo što se tako i u Haagu i u Zagrebu sudi uglavnom Hrvatima za zločine. Treba istrajati na tome časnom putu. Na žalost, Goldsteinovo nastojanje može netko shvatiti onako kako on sam sebe predstavlja kroz riječi: "U mojoj se generaciji nikad nije postavljalo pitanje je li netko sin ili unuk ustaše i partizana. Štoviše, takve nam činjenice nisu bile uopće važne." Reci će: I to je sveučilišni profesor povijesti! Njemu je u Jugoslaviji problematično samo Miloševićevo vrijeme. Sve ono prije bilo je med i mlijeko. Treba se odmah ograditi od takvih. Jer, ne daj Bože da je njemu ta država bila pod hegemonijom Srba. Ne daj Bože da su u policiji u Hrvatskoj bili uglavnom Srbi. Ne daj Bože da je časnički kadar u JNA bio isti takav. Ne daj Bože da su sinovi i unuci ustaša i ne samo njih morali bježati iz takve države ravnopravnih naroda. Ma kakvi. Vladalo je bratstvo i jedinstvo. Taman posla da se postavljalo pitanje je li netko sin ili unuk ustaše i partizana. Ne daj Bože da su Srbi u Hrvatskoj i u Jugoslaviji bili preferirani i da je ta država bila Srboslavija. Tko to tvrdi, on je revizionist. A ako se uz to bavi i poviješću - onda je i pornograf! Dr. Ivo Goldstein će na jednom mjestu konstatirati: "Pornografi će priznati da je u Jasenovcu pobijeno mnogo ljudi, ali odmah postavljaju pitanje: a koliko ih je tek pobijeno na Križnom putu?" Kasnije on će tvrditi "Je li ona (NDH, J.P) nudila Hrvatima BOLJITAK? Može li se uopće u nekoj državi osigurati prosperitet nekoj naciji ako vlast najavi ugrožavanje egzistencije, ili čak uništavanje, druge nacije?" Da bi na kraju opisao divan život u Jugoslaviji do dolaska Miloševića na vlast. Dr. Goldstein nas time stavlja u dilemu. Negira li on Križni put, ili smatra da država koja je započela svoj život zločinom može egzistirati, ako je zločin napravljen nad Hrvatima. Međutim, takvo zaključivanje je nelogično. Ovim nam dr. Goldstein samo pokazuje kako su njegovi argumenti neoborivi, a on piše istinu i samo istinu! Ostavimo se tih Goldsteinovih "lijepih vremena". Vratimo se pornografiji u mome inkriminiranom tekstu. Tu zaista uspoređujem beogradske logore i Jasenovac. Čak sam se drznuo i citirati jednog Srbina. Naime, dr. Lazar Prokić u knjižici "Jevreji u Srbiji" kaže: "Danas je dokazano da su sva dela sabotaže u našoj zemlji finansirali Jevreji. Isto tako kod pohvatanih komunističkih bandi nađeno je mnogo Jevreja. Kod pohapšenih zbog šverca - opet Jevreji!... Kod pohapšenih zbog širenja alarmantnih vesti - opet Jevreji!... Znači Jevreji, Jevreji i Jevreji! Zato stvarajmo izrazito antijevrejsko raspoloženje, ukazujmo prstom na Jevreje i pratimo strogo njihov rad. Učinimo sve da za prvo vreme svi oni sa svojim potrebicama budu zbijeni na prinudnom radu negdje - potpuno izdvojeni od nas, daleko čak i od naših očiju! Dok se ne nađe način da uopšte nestanu sa našeg tla!". Čista je pornografija kad ja to navodim u svom tekstu! Jer, uči nas dr. Goldstein "NDH, kao notornu njemačku saveznicu, nije mogao nitko i ništa spasiti. Ona je morala propasti zajedno sa svojim velikim zaštitnikom i pomagačem." Vjerojatno će dr. Goldstein odmah shvatiti kako je pornografija ako ovu njegovu tvrdnju netko usporedi sa Srbijom u drugom svjetskom ratu. Nedićeva Srbija jest propala, ali Srbi dobiše Jugoslaviju, tj. kako je svojedobno rekla Tanja Torbarina "najveću moguću Srbiju". Srpska Pravoslavna Crkva se dičila time što je sv. Sava preteča Hitlera, ali je ratnim zločincem proglašen "prijatelj Židova" Alojzije Stepinac. Od potpisnika "Apela srpskom narodu", tj. poziva na suradnju s Hitlerom, dvadesetosmorica su postali članovi SANU tijekom komunističkog razdoblja, a dvanaestorica potpisnika je primilo visoke državne počasti poslije rata, pa i Sedmojulsku nagradu koja se dodjeljuje u čast ustanka u Srbiji 1941. I nagradom AVNOJ-a! Čista pornografija! Zato je, priznajem, najveća pornografija u slijedećem dijelu tog teksta: "Takvi su znali jednog svetog čovjeka i mučenika, kardinala Stepinca - proglasiti ratnim zločincem. Čovjeka kojeg su zbog antirasnih propovjedi Nijemci nazivali prijateljem Židova. Čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata spasio veliki broj Židova i Srba. I to u vrijeme dok se u SPC dokazivalo kako je sv. Sava preteča Hitlera! I ne samo to. Na primjer, u ovoj knjizi ("Srpski mit o Jasenovcu", J.P) prvi put se objavljuje jedan dokument u kome 141 žitelj jednog hrvatskog sela moli da se jedan Židov, njihov sumještanin, pusti iz logora. Molbu je vidio i preporuča načelnik općine. A takvih molbi s mnogo potpisa za spašavanje Židova i Srba ima mnogo. I to jedino u Hrvatskoj! Jedino u Hrvatskoj u cijeloj porobljenoj Europi! Nije ih se smjelo objaviti jer bi otežali stvaranje srpskog mita o Jasenovcu. Jer bi bile besmislene tvrdnje o genocidnosti hrvatskog naroda! Jer bi otežali zadržavanje Hrvatske u Jugoslaviji, pa i genocidom ako treba!" Zaista je čista pornografija kad ja spominjem dokumente koji se po prvi put tiskaju u Hrvatskoj. Dokumente jedinstvene u cijeloj Europi pod Njemačkom vlašću! - Zamislite, molim Vas. Taj Pečarić tiska dokument sa 141 potpisom da se pusti neki Židov iz logora. I još je molbu vidio i preporuča načelnik neke općine u NDH. Da takve dokumente ima, dr. Goldstein bi ih sigurno odavno već tiskao. Pa on je povjesničar! - Priznajem, ja sam zaista revizionist i pornograf, a ne dr. Goldstein. Ne postoji Hrvatski državni arhiv, niti takvi dokumenti u njemu. Jer, da tako nešto postoji, dr. Goldstein bi sigurno već pokrenuo akciju da se u Izraelu ustanovi posebna nagrada "pravednika medu narodima", koja bi se dodjeljivala mjestima ili skupinama koje su se na ovakav način zauzimale za svoje sugrađane. On bi bio posebno ponosan što se takva priznanja dodjeljuju samo Hrvatima i hrvatskim mjestima. U lijepim vremenima u kojima "generacije nisu bile opterećene poviješću" to bi sigurno bilo tiskano. Kriv sam što sam tako nešto tiskao, pa sada g. Goldstein mora konstatirati: "prisiljeni smo o toj povijesti raspravljati i donijeti čvrste sudove, koji će onemogućiti buduće političke manipulacije." Ne daj Bože da su politički manipulatori oni koji nisu htjeli do dana današnjeg takve dokumente objavljivati. Treba sve to odbaciti kao revizionizam. "Revizionizam (...) označuje takvu interpretaciju povijesnih događaja koja je bitno opterećena političkim pritiscima i nedostatkom volje da se spoznaju i iznesu neke od ključnih činjenica". Da, teška su danas vremena za povjesničare. Ovako nešto nije bilo moguće u prošlim vremenima kad je g. Goldstein doktorirao, kad nije bilo političkih pritisaka i nedostatka volje da se spoznaju i iznesu neke od ključnih činjenica. Da postoje dokumenti koje spominje dr. Pečarić u pornografskom tekstu objavljenome u "Hrvatskom slovu", dr. Goldstein bi ih sigurno još tada objavio. Očito je, stoga, da mi moramo "zaslužiti bolju budućnost, budućnost u Europi". Zar nam nije jasno kako je lijepo biti Irac u Sjevernoj Irskoj. Zapale ti kuću i izgori ti troje djece. I nikome ništa. Mi moramo zaista "susresti s istinom" i "zaslužiti" tako nešto.
V U K O V A R
20232031_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-1.docm
2023-10-31
PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-01
Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
Smiješno je gledati kako tvrde da je politika to što će najslavnija postrojba iz Domovinskog rata ići na čelu kolone u Vukovaru. Kad to govore političari po tome ih prepoznajemo: sluge su.
Ali kad to govore branitelji onda je i gore: prodali su se.
Pa zar nije politika to što uopće napadaju HOS-ovce i branitelje već godinama? To im nije politika, dakle priznaju da se pravedno napadaju Hosovci i branitelji. Sami sebe i svoje su prodali.
Strašno.
JP
JUTROŠNJI KOMENTAR:
U Bujici je Bujanec potsjetio na Univerzijadu, tj. Yniverzijadu (Y je zapravo U ćirilicom), a tada je Tanja Torbarina tiskala tekst u kome je svako u bilo zamijenjeno s y.
Pozz
Joško
On 31/10/2023 10:11, Anđelko Kaćunko wrote:
Hvala lijepa za obavijest!
Ljubazno upozoravam da je na vašem plakatu
čak 19 (devetnaest!) puta "ISTAKNUTO" slovo U
pa je dobro da barem budete toga svjestni u slučaju kakvog prigovora -
kao što se dogodilo Penavi...
Umjesto da svi zajedno na medijsko-političku hajku odgovorimo žestoko
kao na ratnu agresiju, u Hrvatskoj vlada totalna šutnja,
pa izgleda da ćemo morati iz svake riječi izpuštati slovo U
ili ga pisati ćirilicom ili pak cijelu riječ - BYKOBAP...
Svima pozdrav i blagoslov,
A.don
KARAČIĆ: PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED
31 Listopad 2023
Najglasnije su protiv toga graknuli neki predstavnici ljevice, a sve pozivajući se na dignitet žrtve Vukovara, podjednaki doprinos svih branitelja kao i spočitavajući Penavi-podjele, iako su ti koji tako glasno viču protiv te ideje oni kao i djeca onih koji su opsadu Vukovara intimno doživili kao pokušaj oslobođenja uz nadu da će JNA nastaviti.
Ne znam kojim motivima se vodio Ivan Penava kad je odlučio da predvodnik vukovarske kolone sjećanja bude postroj HOS-a, te je li sve to iskordinirao ili dogovorio s braniteljskim udrugama, ali činjenica jest da borba protiv Domovinskog rata u Hrvatskoj kao i vrijednosti istoga, trenutno vodi napadima na HOS i njegova obilježja, pri čemu će, padne li HOS, svi ostali doći na red.
Najglasnije su protiv toga graknuli neki predstavnici ljevice, a sve pozivajući se na dignitet žrtve Vukovara, podjednaki doprinos svih branitelja kao i spočitavajući Penavi-podjele, iako su ti koji tako glasno viču protiv te ideje oni kao i djeca onih koji su opsadu Vukovara intimno doživili kao pokušaj oslobođenja uz nadu da će JNA nastaviti.
Stoga, iako je HOS bio najmalobrojnija postrojba u obrani Vukovara, osobno smatram da ni jednom branitelju ne bi trebalo biti krivo ako HOS bude na čelu postroja, jer ne postavljaju ih zato da bi se reklo da su oni bili najbitniji u obrani, nego jer su sada najprogonjeniji.
JAVOR NOVAK: NEKOLIKO UZALUDNIH LAŽI
31 Listopad 2023
Nije Izbavitelj nimalo napredovao od toga i od tada. Nama na žalost, a njemu na bijedu, ali i na punu iritaciju naroda. Jesu li za ovakvu nepravednu i izdajničku Hrvatsku ginuli hrvatski branitelji, dragovoljci i hrvatski vitezovi? Za koaliciju s četnicima? Zato sva sreća da imamo hrabrog Ivana Penavu – nema odavanja počasti Vukovaru bez vitezova HOS-a!
Protekloga tjedna mnogo se pisalo i govorilo o jednokratnom dodatku umirovljenicima. Pomalo euforično. Pa onda jednima onako, drugima ovako. Umirovljenici, kako većinom jesu jadni ljudi s ruba egzistencije, zahvaljuju Izbavitelju. A što im drugo preostaje? I prosjak na ulici zahvalit će vam ako mu u kutijicu ubacite jedan jedini euro. No, posebno je odurno od Vlade RH kad ona govori o tome koliko je taj „paket" mjera težak. Pa onda navode milijune eura. Ali nikada ne ćete čuti stvarni kontekst: koliko ljudi u RH nasušno treba povišenje mirovina, koliko bi neki istinski budući „paket" stvarno trebao biti težak? Koliko umirovljenika i s kolikim „iznosima" preživljava na pragu ili u punini siromaštva? Nego se onda barata s visokim ciframa napamet pa bi smo mi, onako lakovjerni i naivni kakvi jesmo, imali biti vrlo zadovoljni s mjerama – jer eto to su pusti milijuni eura koje Vlada izdvaja. A ništa Vlada RH ne izdvaja, ona samo vraća bijedni dio onoga masovno popljačkanog od hrvatskih građana kroz PDV.
A kako izgleda sav taj grandiozni paket u stvarnosti, kojeg Izbavitelj tako rado hvali? Evo toliko je Izbavitelj bio uspješan sa snižavanjem cijena ključnih proizvoda da je moj tjedni račun porastao na 90 eura. I to kao račun od samo jedne jedine tjedne nabavke. Dakle, i ptičicama na grani je sasvim jasno kako se (trajno) gubi osnovni omjer. Inflacija nas i dalje nezaustavljivo ždere. Gubi se korak s njom (za koju nam lažu da stalno opada), a nekakvo sniženje cijena (o kojoj su nam trabunjali tjednima) jest jedna obična, pusta i lažna tlapnja. Uzaludna.
Vječna NDH
Na hrvatskim nogometnim stadionima sve je češće evociranje NDH. Maše se zastavama, pjevaju se ustaške pjesme. Postavlja se pitanje, a zašto? Je li to revolt na politiku u RH, prkos spram nehrvatske Vlade koja marljivo proganja hrvatske branitelje, je li to srdžba zbog ne djelovanja u korist BBB u Grčkoj? Bijes na Vladu koja marljivo i sramno ne zabranjuje četničku kokardu i okupatorsku velikosrpsku zastavu, koja obilato plaća četnikovanje srpskih Nobocty? Koja nema nikakav odgovor na stalnu velikosrpsku beogradsku politiku, na famozni Srpski svet? Ili je tu riječ o novom Labradoru, novim spletkama i difamiranjima Hrvatske uz otvoreni bijes spram nenarodne Izbaviteljeve Vlade? Bit će da je na djelu kumulativan rezultat: sve to zajedno. A to što te pojave tako manijakalno brzo i žustro proganjaju Izbaviteljevi milicajci samo nam pokazuje koliko je Izbavitelj bijesan na sav svoj loš rejting. Isti onaj koji televizijske kuće tako marljivo lakiraju, evo sad već godinama. Ono kao podrška Izbavitelju raste. Koji loš, preproziran i kupljen vic.
Hrvatski ljudi imaju zašto biti opravdano bijesni što ni koljačka srbska kokarda, a ni okupatorska četnička zastava, u RH (još) nisu zabranjene. Čak nam se Pupovac i smije u brk i u Saboru izjavljuje kako kokarda nije zabranjena. Ali jest hrvatska zastava iz doba NDH! Jest zabranjeno prvo bijelo polje na hrvatskoj zastavi bez krune županija, iako je samostalna Hrvatska u osvit svoje pune neovisnosti i međunarodnoga priznanja vijorila upravo tu i takvu zastavu. Prema tome: imaju li hrvatski ljudi pravo na revolt? Naravno da imaju. Gdje, u medijima? Ne, tu ne mogu nigdje, s obzirom da su oni u RH okupirani i blokirani za Hrvate, a gdje će drugdje hrvatski ljudi izražavati svoje veliko nezadovoljstvo nego na tekmama? Upravo takva pojava dokaz je cenzure i svih zabrana u Hrvatskoj. Da cenzure nema ne bi bilo ni izljeva po stadionima, ljudi bi prirodno iskazivali svoja stajališta u medijima. A njih bismo tada zvali hrvatskima, a ne tek medijima u Hrvatskoj.
Riječ je o dvostrukim kriterijima Izbavitelja, a koji su nedopustivi. Iako traju. Ako ćemo zabranjivati braniteljski pozdrav Za dom spremni pobjedničke Hrvatske vojske, onda ćemo valjda nužno, a prije toga, morati zabraniti četničku kokardu i krvavu petokraku zvijezdu pod kojima je Hrvatska hudo i trajno pljačkana (1918.-1945.-1990.) i okupirana i razarana (1991.-1995.). Nije li to dakle nužno i sasvim logično? Nije li četnička pjesma iz Vukovara „Slobo šalji nam salate klat ćemo Hrvate" odavno trebala biti pun i konačan dokaz zločinačke četničke kokarde? Pa onda, kako ona nije već odavno zabranjena? Nije, jer Izbavitelj koalira s njima. Podilazi im na štetu Hrvata. Mogu li se ustaške pjesme zabraniti na nekoj racionalnoj, logičnoj osnovi? Naravno da ne mogu, jer prije ustašovanja moramo zabraniti svevremeno četnikovanje. Imamo ga dan danas u Beogradu s podizanjem spomenika Draži Mihailoviću. Je li to rehabilitacija kokarde? Nije, to je potvrda trajno postojećeg velikosrpstva. Kontinuitet od kojega oni nikako ne odustaju. Što čini hrvatska vlast? Ništa, kunja! A ako je četnikovanje sasvim po svim zakonima čak i u Hrvatskoj dopušteno, onda zašto ne bi bile dopuštene i ustaške pjesme? Je li Pupovac osudio četnikovanje u Beogradu? Kojim onda pravom osuđuje ustaške pjesme u RH? Nisu li takvi Izbaviteljevi propisi upravo i potakli i izazvali ovakvo stanje stvari na stadionima? I bit će toga još. Kazne i uhićenja samo će potpaliti situaciju, a ne će ju moći spriječiti.
Je li ikoji novinar Srbskih Novosti zbog vrijeđanja RH i nacionalnih osjećaja Hrvata i uznemiravanja većine hrvatskih građana, pa čak i vrha katoličke crkve ikada makar i samo prekršajno kažnjen? Nije. Ali je zato već godinu dana progonjen Marko Jurič koji je kazao istinu: Porfirije je pjevao četničke pjesme. Kriv je i general Branimir Glavaš za kojeg Slavonci kažu da njega nije bilo Osijek bi se pisao Ocek. Čini se Sova uspijeva utopiti svojeg nekadašnjeg najboljeg prijatelja. Slobodno možete bljuvati na to. Ali ne ćete slomiti generala Hrvatske vojske Branimira Glavaša. Srbi time nisu manjina u Hrvatskoj – oni su vrlo privilegirani sloj, sramni koalicijski partner nenarodnom Izbavitelju. O jada: on upravo njima ima zahvaliti svoj položaj – to su te rukice u Saboru koje njemu daju većinu. Kako bijedno. I onda se čudi porukama sa stadiona.
Nije moderna Hrvatska ugrožena ustašovanjem već je razarana, popljačkana, silovana i spaljivana od strane SPC, od bestijalnih nositelja kokarde i srpske zastave. Već cijelo jedno stoljeće! Zato ne možemo baš nikakvom aberacijom navodno zdrave svijesti proganjati ustašovanje, a preskakati i abolirati recentno četnikovanje. Odnosno Vlada RH to može pokušavati ali u tome nikada ne će uspjeti. Nema tog zakona i nema tih kazni. Što više progona to će trajno rasti sve veći narodni prkos. Opravdano. Ne će ugroženi Izbavitelj dobiti ama baš nikakvu podršku naroda, ne će dostignuti ni pravdu ni logiku, a niti širu podršku. Riječ je o golom progonu i uvođenju starog socijalističkog verbalnog delikta.
Ni u Titovoj satrapiji nije se jednako gledalo na četnike i ustaše. Još od Bleiburga. Uvijek su ustaše bile glavni problem, a četnikovanje se pometalo pod tepih. Takva politika može izazvati narodno odobravanje i podršku?? Ustaše se na Križnim putovima strijeljalo po kratkom postupku, a četnicima se kasnije navodno „sudilo". Nije Izbavitelj nimalo napredovao od toga i od tada. Nama na žalost, a njemu na bijedu, ali i na punu iritaciju naroda. Jesu li za ovakvu nepravednu i izdajničku Hrvatsku ginuli hrvatski branitelji, dragovoljci i hrvatski vitezovi? Za koaliciju s četnicima? Zato sva sreća da imamo hrabrog Ivana Penavu – nema odavanja počasti Vukovaru bez vitezova HOS-a!
„cirkus" u Saboru
Kazao sam: da cenzure nema ne bi bilo ni izljeva po stadionima, ljudi bi prirodno iskazivali svoja stajališta u medijima. A njih bismo tada zvali hrvatskima, a ne medijima u Hrvatskoj. Da je ta bijedna situacija doista takva pokazuju nam i prodani mediji i kupljeni tzv. analitičari koji dan poslije pišu o prosvjedu oporbe u Saboru na način: „bio je to potpuni poraz oporbe". A gdje su i kada su ti bajni analitičari vidjeli britanski ili uostalom ikoji drugi parlament? Je li se u Londonu lupalo po klupama? Stotinu puta. Je li se urlalo u parlamentu? Stotinu puta. Kakav dakle poraz hrvatske oporbe? Po čemu je to ona izvanredna, neobična, po čemu je to njezin poraz?? Koja bijeda analitičara u Hrvatskoj. Ma kakav cirkus, to je obična parlamentarna borba. Legitimna i dobro došla. Čemu slušati buljuke Izbaviteljevih samohvala i laži? Moraju li to, jesu li to dužni slušati, svi oporbeni zastupnici u Saboru? Naravno da nisu, a kako nemaju mogućnost isključiti mu mikrofon i spasiti svo hrvatsko slušateljstvo od obmana i laži Izbavitelja – oni ga imaju pravo glasnom lupom zagušiti. Izbavitelj je tim događajem ušao u povijest. Nezabilježeno do sada u Hrvatskoj, a tako opravdano. Do tuda je dogurao. Dobio je i jednoumni pljesak tzv. HDZ-ovaca.
Free Palestina?
Samo sam čekao kad će se i u Zagrebu organizirati zapravo protu-izraelske demonstracije, one tobože za slobodnu Palestinu. Sudionici su mahom oni isprani mozgovi još iz Titova nevremena, od ljubljenja s Arafatom u usta, a prije toga od „puštanja" svih jugoslavenskih Židova u državu Izrael pod jednim sramnim uvjetom: ostavite i poklonite sve što imate u Jugoslaviji, od pokretnina do nekretnina! Dragi druže Tito „omogućio" je provedbu te neviđene mirnodopske eksproprijacije, izvlaštenja, potpuno nastavljajući partizansku i presvučenu četničko-partizansku poslijeratnu pljačku po gradovima i selima. Tako su i Židovi potpali pod njegovu podlu sintagmu o klasnom neprijatelju jer imati značilo je biti klasni neprijatelj. Čak i onda kad su komunjare postale crvena buržoazija vaganeći se u židovskim ili poduzetničkim kućama. Komunizam je opijum za narod.
Radikalizirane samoubojice
Sve je to lijepo, svi smo mi humani i protiv neselektivnog granatiranja i stradavanja djece, nenaoružanih žena i staraca, svugdje u svijetu pa tako i u Gazi. Ali tko je počinio iznenadni teroristički napad na Izrael? Jesu li Hamasovci birali ciljeve ili su u Izraelu stradali svi stanovnici redom, od starih samo godinu dana do onih s 99 godina? Što su Hamasovci očekivali, da će im Izrael pljeskati? Zar nisu znali da je riječ o iznimno jako naoružanoj sili, koja je između ostaloga i nuklearna? Zar već nisu uzaludno ratovali s Izraelom? Zar Hamasovci nisu duboko svjesni posljedica svakog svog terorističkoga napada? Bila je to potpuno samoubilačka teroristička akcija. Takva koja je izazvala tešku humanitarnu krizu u Gazi, a koja se i te kako mogla i predvidjeti i očekivati. Da se htjelo, da se djelovalo humano. No, nisam vidio nigdje u svijetu od neizraelaca da su osudili Hamasov teroristički napad na Izrael. Nije se prosvjedovalo protiv tog barbarskoga čina. A sada, kad strada Gaza, Palestinci i Hamas, diže se cijeli svijet. U ime humanosti. Samo za Palestince?
Ma da nije NLO?
U Zagrebu, blizu Trga dr. Franje Tuđmana (izlazak na Ilicu), automobil je produžio ravno i cijeli uletio u dućan. Htio čovjek autom na blagajnu. Vrhunac članka u jednoj strednjestrujaškoj novini glasi: „Nije poznato tko je vozač", da bi pri kraju članka pisalo: „Vatrogasci su vozača škarama morali vaditi iz automobila." Dakle tko je taj pravocrtni, privilegirani vozač čije ime ne smijemo saznati? Je li to neki mamin sinek? Ili je to milo moje muško jedino, od nekog političara? Policajca? Nekog buđe? Pa je morao ostati trajno nepoznat... Očigledno, slično se dogodilo i na Murteru kad je isplovila velika jahta ali nismo saznali tko je sve umiješan u tu „plovidbu".
Bilo je samo pitanje vremena
Zbog teksta u kojem Zoran Pusić kritizira višestruku odmazdu Izraela, Ognjen Kraus, Židovska općina, istupila je iz Antifašističke lige. Tako je odlučilo Vijeće Židovske općine Zagreb. Nije li to odavno bilo već jasno, da su te dvije institucije na potpuno suprotnim stranama? Nije li svima odavno već jasno da Izrael prekomjerno granatira Gazu? No Hamas ne prestaje uzvraćati... Nije ovo ništa novo, možda je to tek kasno buđenje odanog titoljubca Ognjena Krausa. Buđenje da, jer Jaser je Arafat, što je notorno, bio ne samo velik Titov prijatelj već i ljubavnik pa je svime time Kraus bio u nekom neprirodnome braku s antifašistima, u značajnom proturječju, zapravo oduvijek. Ali drug se (napokon) probudio. Doduše (tek) po pitanju Antifašističke lige. Zločinca i palestinoljubca Tita još se ne odriče. Ma kako to kontradiktorno bilo.
Give peace a chance
Pri svemu tome propalestinskome, zaboravlja se da i dan danas Hamas može trenutno i jednostavno zaustaviti svu humanitarnu krizu i sva ratna razaranja – potrebno je samo da prestane s neselektivnim i svakim drugim raketiranjem Izraela. Da oslobodi taoce, to staro oruđe svih terorista, te da položi oružje.
Do tada, međunarodna zajednica, sa svojim uobičajenim praznim praćkama, morala bi napokon snažnije raditi na uspostavi primirja i dostavi humanitarne pomoći cijeloj Gazi ali dobrim dijelom i Zapadnoj obali. Također, obje bi zaraćene strane trebale dopustiti zbijeg žena i djece te nenaoružanih Palestinaca. All we are saying is: Give Peace A Chance.
Javor Novak
MLINARIĆ: STAT ĆU PRED PUPOVCA DA NE MOŽE BACITI VIJENAC U DUNAV
OBAVEZNO POSLUŠAJTE MLINARIĆA
31 Listopad 2023
A SLJEDEĆEG DANA IDEM U KOLONU SJEĆANJA
JER JE VUKOVAR I MOJ IZBOR, I U DOBRU I U ZLU!
Prošlogodišnja Kolona sjećanja održala se po velikoj kiši, a bilo je jako puno ljudi i mladih. Bila je posvećena svoj djeci koja su preživjela rat u Vukovaru, u podrumima, gdje su na njihove male glave padale tisuće granata dnevno.
Zašto se tada nije digla tolika buka u medijima, zašto mediji nisu istraživali koliko je djece poginulo u Vukovaru i koliko je granata palo na njihove male glave? Ništa se nije dogodilo, prošlo je ispod radara.
Vidjeli smo Most, sve političke stranke koje su se digle, mi ne vidimo u čemu je problem. Jean-Michel Nicolier i njegove riječi - 'Vukovar je moj izbor i u dobru i u zlu' - riječi su vukovarskih branitelja, to su riječi svih 2717 ljudi koji su poginuli za Vukovar. To je bio njegov izbor.
Vukovarski gradonačelnik Penava bio je vrlo jasan i korektan. Rekao je neka oni koji će dolaziti provocirati u Vukovar te mjeriti kukuruz i dizati desnu ruku ne dolaze i ne diraju nam Kolonu sjećanja, neka je ne blate. Ali i oni kojima smeta oznaka HOS-a, Jean-Michel ili Manjkas Crvenkapa bolje da ne dolaze.
Milorad Pupovac svake godine na 17. studenog baca u Dunav vijenac. Ne znamo komu i ne znamo zašto. Anti Deuru (HDZ), koji nas sada proziva, to ne smeta. Vidite koje je to licemjerstvo. Prije dvije godine je s Pupovcem trebao biti i Deurov stranački kolega Zvonko Milas, pa se naglo razbolio kada je vidio da je to negativno odjeknulo u braniteljskoj populaciji. Pupovcu i SDSS-u oni ništa ne smiju reći.
Ako je netko i poginuo, taj je poginuo u kolovozu ili rujnu. Slobodno, Milorade, dođi u kolovozu ili rujnu, bacaj vijence ako hoćeš i svaki dan i položi ih gdje hoćeš. Mi s tim problem nemamo, ali ne možeš doći 17. studenog i zasjeniti Kolonu sjećanja sa svojim performansom. Deuru to ne smeta, a smeta mu da će HOS biti na čelu s ostalim braniteljima. Sljedeće godine bit će njegovi Tigrovi, druge godine bit će specijalna policija.
Deur i ja smo se zajedno borili i ne možemo se posvađati, ali ću 17. studenog stati ispred Milorada Pupovca kako ne bi bacio vijenac, te pozivam Deura da mi se pridruži. Sljedeći dan u miru i tišini idemo zajedno u Kolonu sjećanja.
Pogledajte i što je prenijeto s portala direktno.hr:
A na dnu vas Uredništvo dragovoljca poziva da pogledate i moj tekst:
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/36789-goldsteini-i-genocidnost-hrvatskog-naroda
PENAVA OPTUŽUJE: MINISTAR MEDVED UKRAO JE VUKOVARCIMA KOLONU SJEĆANJA
31. listopada 2023. u 16:30
Foto: snimka zaslona
Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava kazao je da je ministar branitelja Tomo Medved Vukovarcima "ukrao" kolonu sjećanja. Naglasio je i da ostaje pri svojoj izjavi da oni kojima smeta HOS ne moraju ni doći u Vukovar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Poruka je cjelokupnom hrvatskom narodu i građanima – nemojte se uplašiti i dođite u Vukovar, to je vaš grad. Mi imamo svoje vrijednosti i nosimo taj teret", kazao je Penava.
Najava obilježavanja skorašnjeg 18. studenoga i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara izazvala je pozornost političke scene i javnosti. Nekima je posebno sporan plakat obilježavanja ovogodišnje obljetnice vukovarske tragedije na kojem se uz ime Vukovara nalazi i ime HOS-a te slovo "U" za koje neki smatraju da je prenaglašeno.
>Novinari
uočili slovo 'U' na Penavinom plakatu; Raspudić: Svako slovo je ravnopravno i
dobrodošlo
>HOS-ovci na
čelu ovogodišnje Kolone sjećanja u Vukovaru; Penava: Ako vam se to ne sviđa...
"Ovih dana se pokušava nagurati i pogurati kako su sada svi protiv, što u stvari govori koliko je režim jak u Hrvatskoj i koliko nameće te situacije", kazao je Penava.
Vukovar, 31.10.2023. – Uoči svetkovine Svih svetih i Dušnog dana izaslanstvo Grada Vukovara predvođeno gradonačelnikom Ivanom Penavom odalo je počast svim poginulim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. foto HINA/ Željko DRAŽENOVIĆ/ ml
Dodaje da ostaje pri svojim izjavama da oni, kojima smataju HOS i Vukovar nemaju što tražiti u vukovarskoj koloni sjećanja 18 studenog.
Penava: Medved je legalizirao krađu
Na pitanje hoće li biti na sastanku Vijeća za pijetet, odgovorio je da nije bio ni prošle, pa neće ni ove godine rekavši da je Vijeće za pijetet plod Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog Domovinskog pijeteta, a što je ideja njegovog ureda, njega i njegovog savjetnika za branitelje.
"Nažalost, kroz taj zakon se provuklo nešto na što sam upozoravao ministra (Medveda) nekoliko puta, da ne pokuša niti u jednom trenutku zlorabiti taj zakon kako bi preuzeo kolonu sjećanja odnosno ukrao je Vukovaru. Nažalost, on je to napravio", kaže Penava.
>'Otvoreno' u režiji HRT-ovog Smrtića: Tri sudionika protiv Mlinarića zbog Penave i slova 'U'
Kazao je da je kolona sjećanja sazdana na nekoliko temelja, od gradske uprave do braniteljskih udruga, vukovarskih franjevaca, te ustanova i tvrtki s područja grada Vukovara.
>Plenković proziva Penavu: Nema pravo privatizirati Dan sjećanja
"To su oni koji sazdali kolonu sjećanja i sve se ove godine brinuli o njoj i sada si je netko dao za pravo, a mislim tu na Tomu Medveda i ekipu oko njega, da prije tri godine proglasi i donese zakon kojim zapravo legalizira krađu", istaknuo je Penava.
U povodu blagdana Svih svetih, Penava je danas odao počast žrtvama stradalim u obrani Vukovara u Domovinskom ratu polaganjem vijenca i paljenjem svijeće podno spomenika na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.
https://narod.hr/hrvatska/penava-optuzuje-ministar-medved-ukrao-je-vukovarcima-kolonu-sjecanja
HITREC:
(...)
Toliko o dva naša ne baš sretna grada, s tim da Split barem nije doživio potres. Idemo u susret Koloni sjećanja u gradu koji je doživio najveću tragediju u novijoj hrvatskoj povijesti, Vukovaru. Kao i obično, već oko Svih svetih počinju nagađanja kako će kolona izgledati, hoće li biti dvije, tri ili četiri, tko će sve doći a tko ne će, tko dolazi tek da bude viđen, a tko iz osjećaja trajne sućuti. Opazio je to i gradonačelnik Penava, pa unaprijed poručio da ne dolaze oni prvi, čak nabrojao i profesije u kojima su ti prvi brojni. Podignula se velika buka, govori se o zabranama, premda Penava nikomu nije zabranio da dođe, samo pristojno zamolio, što je u redu. U stvari je Penava svojim riječima ponovio stih I.G. Kovačića „Nitko da ne dođe do prijatelj drag" iz pjesme Moj grob (a i Kovačića su zaklali isti srpski četnici kao i vukovarske branitelje). A glede gradonačelnikove zamolbe da ne dolaze ni oni koji će mjeriti kukuruz, eh, ta je uglavnom prešućena, i sve se svalilo na jedan vokal. Dobronamjerni čitatelj jasno je razumio da se Penava tim kukuruzom ogradio od onih koji bi nepovijesno spajali dalju i bližu prošlost i da epska priča o braniteljima Vukovara, uključujući i HOS, jest i treba biti ukotvljena isključivo u Domovinski rat, bez zluradnih konotacija nalik na one koje su dolazile i dolaze iz Čičinoga Beograda, te ponešto iz Zagreba. A da HOS-u treba odati počast i staviti ga barem jedne jeseni na čelo kolone, nije tek nerviranje ostalih branitelja, nego prepoznavanje trenutka u kojemu ti časni vojnici bez mrlje trebaju biti na stanovit način rehabilitirani, nakon što se nad njima godinama iživljava različita postjugoslavenska bagra, špicli i dezerteri, lažni svjedoci i kukavelji. Oni sada peru savjest (ako ju uopće imaju) predbacujući pozdrav pod kojim su hosovci ginuli za slobodnu Hrvatsku, demokratsku, što god to značilo, svakako ne totalitarnu, državu bez verbalnoga delikta. Kadli, verbalni se vratio, sve (ili dobar dio) što nije bilo dopušteno u komunističkoj Jugoslaviji ostalo je na snazi, pa nije čudo da su recimo nogometni navijači prepoznali kontinuitet ideoloških komisija i više iz vica odlučili pakostiti vlastima koje se jako i lako uzrujavaju. Pa vlast poseže za represijom, sudovi izriču zatvorske kazne. Treba s njima oštrije, kažem i ja: one najgrlatije u Jazovku, ostale u Grčku.
A repovi srpske agresije na Hrvatsku još i te kako postoje, komemoracije diljem naše zemlje s uvijek istim zaključkom da za masakre nitko nije odgovarao, otkrića novih masovnih grobnica ne samo iz devedesetih nego i sredine četrdesetih (okolica Gospića). Jedino (ili najčešće) odgovaraju Hrvati za ratne incidente, prave ili izmišljene, jer su oni i prema petokolonašima trebali biti obzirni, srdačni i ljupki. Pa im onda sude svakojaki sudci, među njima i nelustrirani, koji samo nastavljaju posao, svoj ili svojih očeva. Glavašev slučaj strši po duljini procesa i upravo karikaturalnim obratima – čovjek osuđen na dugu zatvorsku kaznu koju je izdržavao u Zenici, a nakon što je godinama čamio eto hrvatskoga Ustavnog suda koji se probudio i presudu poništava, Glavaš slobodan i vraća se u Hrvatsku, ali ne leži vraže, opet mu sude i osuđuju ga. Televizija daje izjave ovoga ili onoga, ali izbjegava „druge i drukčije", ha, mislim na Hebranga i Bebića koji su bili na novoj i pakosnoj presudi Glavašu prošloga tjedna, a što oni misle nismo mogli saznati, ili im nije dan mikrofon ili su izrezani kao kip bana Jelačića svojedobno. Sjećam se, kao danas, naslova u zagrebačkim novinama u vremenu kaotičnom, teškom i strašnom, naslov je govorio "Glavaš spašava Slavoniju".
Možda pretjerano, ali je tako pisalo, možda s upitnikom. Kako bilo, u tim su se vremenima uspravili ljudi s voljom i energijom, svaki u svojem dijelu odasvud napadnute Hrvatske, napadnute izvana i iznutra, od Slavonije i Banovine do Like i Dalmacije, a kako su se proveli nakon pobjede, u samostalnoj državi? Malo politika, malo sudstvo, malo podrumaši, malo haagaši – eto ratnih pobjednika pred sudovima, u zatvorima, u eri detuđmanizacije ali i poslije, u odmazdama rečenih podrumaša i orjunaša. Jedni pred hrvatske sudove, drugi pred „međunarodne" – ma svi, gotovo svi koji su Hrvatima u užasnim vremenima vraćali nadu. Sjetimo se samo Đure Brodarca kojega je „država" zatvorila u ćeliju s mnogima na plus četrdeset i nešto, pa je čovjek umro, ugušen u stvari, klasično, znači, političko ubojstvo, putinovsko. Neki isprebijani, neki osuđeni na robiju, generali izručeni političkom sudu u Haagu i ondje čamili godinama, Bobetko umro ne samo od starosti nego i tuge i razočaranja. Eto, to je žalosna pripovijest o tome kako se hrvatska država odužila najboljim svojim ljudima. A da i Tuđman nije umro na vrijeme, tko zna kako bi se proveo. Da, a zamislite samo da smo izgubili rat, što bi bilo sa svima rečenima i nama ostalima? Sličnosti su slučajne.
RADIĆ: ZBOG VUKOVARSKE KOLONE SJEĆANJA NAPADAJU NAS ONI KOJI HOS-OVCIMA NISU DOPUSTILI ULAZAK U KNIN NA OBLJETNICU VRO OLUJA!
31/10/2023
Zamjenik predsjednika DP-a Mario Radić: "U javnom prostoru navodi se izjava majke Jean-Michel Nicoliera, no ona, prema našim informacijama, to uopće nije rekla. Druge stvari koje su navodno jako diskutabilne su to što Vukovar u svom nazivu ima slovo 'u', a koje je na plakatu iste veličine kao i sva druga slova, te to što je HOS branio Vukovar.
Te su stvari notorne i činjenice su same po sebi. Ako netko misli da slovo 'u' ne treba postojati u abecedi, neka se donese takav zakon pa će se Vukovar zvati 'Vkovar', a Pula 'Pla".
"A ako pričamo o politizaciji svega toga, reći ću vam kad je počela politizacija HOS-a. Dana 5. kolovoza, kad su gospodin Marko Skejo i njegovi ljudi iz IX. bojne htjeli doći obilježiti Dan hrvatskih branitelja u Knin, to im je zabranjeno od strane policije. Tog je trenutka ova vlast prešla svaku mjeru".
"Ne može biti podjela među braniteljima i ne može biti da se nekome dozvoli ulazak u Knin, a nekome ne. DP nikad neće politizirati niti raditi podjele između branitelja i postrojbi. Mi smo odlučili da, ne da ćemo HOS pustiti, nego da će biti prvi u Koloni sjećanja! To je naš odgovor na provokaciju iz kolovoza, kada je zapravo započela politizacija Domovinskog rata".
"Insignije hrvatskih postrojbi iz Domovinskog rata su svetinje. Ne postoji insignija bilo koje ratne postrojbe koja može biti predmet spora. Ne vidim u čemu je problem s oznakama HOS-a, a ako netko ima s tim problem, taj ima problem s karakterom Domovinskog rata. S druge strane, svi provokatori koji žele doći u Vukovar i 'mjeriti kukuruz' nisu dobrodošli. Isto tako, ako nitko ne misli rušiti vrijednosti na kojima je sazdana Hrvatska, svi su dobrodošli u Kolonu sjećanja!".
Mario Radić
Domovinski Pokret
20231102_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-2.docm
2023-11-02
PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-02.
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Da, „Pustite da prvo prođu Hrvati"- To je slika RH poslije 2000. Još tada sam o pomirbi rekao da je završena i da mi je besmisleno da nas Hrvate netko miri sa Jugoslavenima. Tuđmanova pomirba je pomirba među Hrvatima. To su samo oni kojima su Domovinski rat i branitelji svetinja. Oni drugi samo za sebe kažu da su Hrvati.
PAUL NICOLIER: MAMA I JA SMO VRLO ZADOVOLJNI ŠTO JE OVE GODINE
HOS NA ČELU KOLONE
01/11/2023
Brat nestalog Jean Michaela Nicoliera na svom Facebook profilu komentirao je medijske špekulacije oko izjava njegove majke povodom obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru.
Objavu prenosimo u cijelosti:
"Braco i sestre, uskoro ćemo biti zajedno u Vukovaru da s poštovanjem i dostojanstvom obilježimo Dan sjećanja na naše voljene. Vezano za nedavnu epizodu s plakatom na kojem je slika mog brata, volio bih naglasiti da smo mama i ja vrlo zadovoljni sto je ove godine HOS na čelu kolone – kako zbog njihove velike žrtve u obrani grada, tako i zbog njihovog često vrlo nepravednog tretmana. Istina je jedna i svi je znamo.
Boli me kad vidim kako se često odnose prema HOS-u i njihovim priznatim oznakama. Poznajem mnogo pripadnika HOS-a koji politički zastupaju razne ideje ili su apolitični, ali svi su časni ljudi. Ne volimo isticanje Jean Michela koji nije bio bolji od svojih suboraca, ali shvaćamo da je postao najprepoznatljiviji simbol HOS-a u Vukovaru. Sukladno tome, slažemo se s korištenjem njegove slike. Ono sto ne želimo je njegovo korištenje u političke svrhe, a mama je stekla dojam da je citat politička poruka gradonačelnika pred izbore.
Stoga ne bi bila suglasna sa stavljanjem toga, ali nije ni razmišljala o tužbi. Ona samo želi jedinstvo Hrvata jer smatra da je u tome snaga. Ne odobravamo bilo kakve korištenje Jean Michela u političke svrhe, neovisno o kojoj se stranci radi. Moja mama ima uskoro 80 godina, narušenog je zdravlja i jučer se lose osjećala nakon objavljivanja članka koji je pogrešno prenio njene rijeci, te je morala uzeti 3 tablete i preležati dan. Vise ne želi davati nikakve intervjue, iako je jučer bilo vise ponuda. Markusa smatra sinom.
Moj sin Matheo i ja biti ćemo u koloni s HOS-om, a mama s Katom Zadro i ženama Vukovara kao i svake godine. Mama i ja često surađujemo s ljudima na vlasti zbog traženja tijela mog brata, ali ne podržavamo nijednu političku stranku. Bog i Hrvati. Za dom spremni, napisao je Paul Nicolier.", napisao je Paul.
NJONJO DOCIRA O VUKOVARU, A U KOALICIJI S OKUPACIJSKIM GRADONAČELNIKOM!
01 Studeni 2023
Kada o gradu heroju pokušava drugima docirati netko tko koalira s onim tko je slavodobitno objavio da je palo "posljednje ustaško uporište" i tko je u bolnici nadgledao odvođenje ranjenika na Ovčaru, onda jedino što mu preostaje, ako ima i mrvcu ljudskoga dostojanstva - da se ubije.
HDZ-ov predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković za vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penavu kaže da ne može shvatiti i da ne želi imati razumijevanja za one koji na tome svetom mjestu, Vukovaru, na toj komemoraciji, pokušavaju prikupljati političke bodove.
Taj bestidni čovjek, kojega cijela nacija podrugljivo zove Njonjo, jer je postao simbol za nepostojanje vlastitoga ja, izjavi ovako nešto i ostade živ. On koji koalira s vukovarskim okupacijskim gradonačelnikom Vojislavom Stanimirovićem! O tempora, o mores!
Kada o gradu heroju pokušava drugima docirati netko tko koalira s onim tko je slavodobitno objavio da je palo "posljednje ustaško uporište" i tko je u bolnici nadgledao odvođenje ranjenika na Ovčaru, onda jedino što mu preostaje, ako ima i mrvcu ljudskoga dostojanstva - da se ubije.
Ivica Marijačić
Komentar: Trebam li spomenuti da ja odavno govorim da se radi o Srpsko-hrvatskoj koaliciji ili Četničko-hrvatskom koalicijom ili pak samo Četničkom kako ju je jednom u Saboru nazvao Plenković, pa bi ispravnije bilo reći da Stanimirović koalira s Njonjom
MLINARIĆ: KAKO POKVARITI HEROJE
01 Studeni 2023
Kako je teško i žalosno promatrati čovjeka koji je zbog svog herojstva nekad imao čast i uživao ugled, a sad tako nisko pada da sad ratuje protiv vrijednosti za koje se borio. Ovih dana sva javnost promatra jednog takvog: Gledam kako moj suborac Ante Deur, koji je sa mnom branio moj grad Vukovar, sada obavlja prljavi stranački zadatak koji je dobio u nekoj mračnoj stranačkoj jazbini: da me pred javnošću oblati.
Pitam se, je li mu ova stranačka nečasna zapovijed u rangu one nekada časne vojničke? Nisam znao zašto to čini, i nisam tome pridavao toliko značaja sve do prije par dana, kad sam sa zaprepaštenjem shvatio o čemu se radi. No, napokon se i to prokazalo:
Javnost već zna da sam prije nešto više od godinu dana osnovao centar doktora Ivana Šretera po uzoru na svjetski poznati centar Simon Wiesenthal, kako bih, podastrijetim dokazima i stručnim i kvalitetnim optužnicama prisilio pravosuđe na procesuiranje ratnih zločin nad Hrvatskom. Od samog početka radimo vrlo angažirano i izuzetno uspješno. A ovih dana smo predali jednu ključnu optužnicu na kojoj smo radili jako dugo i uložili ogroman trud, i koja sada konačno, jasnije nego ikada ijedna optužnica prije, nedvojbeno i izričito razotkriva i dokumentira potpuno jasnu liniju zapovijedanja s tisućama stranica, pravno stručno sročenu, koja kompromitira vrh JNA (51 živućeg oficira JNA od generala do majora) i razotkriva sve. A time kompromitira i državu Srbiju. A posljedično, na žalost, i ovu vladu (odnosno HDZ s SDSS-om u kojemu se sve kuha), koja, posve očito, zabrinjavajuće i simptomatično opstruira ono što bi trebala raditi. I tu kreću problemi.
Istoga dana kad smo predali krunu našeg dosadašnjeg djelovanja, iako to još nisam javnosti bio obznanio, krenuli su napadi na mene. A egzekutor je netko za koga bih posljednjeg povjerovao da bi to bio kadar učiniti: Moj suborac u obrani moga grada s početka ove priče: Na jednom Tv gostovanju pri kraju emisije me optužio da sam osnovao „paradržavnu instituciju!". Doista nisam znao na što misli. A onda se pokazalo da misli na Centar dr. Ivana Šretera. Zar tako, Ante moj dragi?
Ponajprije, smiješno je udruge civilnoga društva nazivati „paradržavnim tijelima". To je samo civilno društvo kakvo djeluje svugdje u svijetu, i kakvo je svugdje (osim u Hrvatskoj) jamac i nadzor političkog djelovanja stranaka, vlada, sudstva, i djelovanja svih državnih institucija. No, zanimljivo je da mom ratnom suborcu, i sramoti mojoj, nije smetalo SNV i Srpske novosti, Dokumenta, i slični, i oni mu nisu paradržavno tijelo, ali je stoga, samo za Centar koji izuzeto uspješno i kompetentno raskrinkava zataškane slučajeve dokaza agresije na Hrvatsku, preko noći u nekom kvislinškom HDZ uredu „sklepan" termin „paradržavno djelovanje!"
Iako istina svjedoči za mene, kao i djela Centra kakvim se ne može pohvaliti njegova vlada ni u posljednjih sedam godina, te iako vrlo lako sve dokazujem i opravdavam svoju čast, ja sam ipak u svakoj debati s braniteljem oko ovakvih tema, poražen. Ma koliko argumenata i dokaza iznio, ja mogu biti samo poražen i osramoćen, žalostan i tužan. Svemu sam se nadao, ali da će na putu u borbi za istinu, u prvim crtama protiv mene stati ratnici i moji suborci...
Najprije je, doduše, poražen žalosni moj suborac, u svojoj temeljnoj ljudskosti, jer se nekada tako časno zanimanje svelo na to da u pobožnim manirima izmišlja prljavo rublje o mom djelovanju. Ali onda sam poražen i ja, u svojoj nadi da smo barem mi uvijek vjerni Domovini. Oba smo poraženi, a pobjednik je jedino anemični Plenković. Treba mi malo vremena za ovo triježnjenje. Za to doista nisam bio spreman. Ali, već sutra ću biti. Ovo je bio samo iznenadni prepad. Protiv istine, kakvu znamo, neće to ići.
Centar dr. Ivana Šretera ide dalje! I bit će nas nakon ovoga nebrojeno više.
https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37208-mlinaric-kako-pokvariti-heroje
KARAMARKO MATIĆU: STOP TALKING SHIT!
01 Studeni 2023
Fred Matić? Sreo sam čovjeka nekoliko puta, nailazio na njegove osebujne komentare, pomišljajući da je, nekim slučajem, duhovit. Cijenim duhovitost jer ona krasi inteligentne ljude. No očito postoje iznimke. Nekoliko puta Matić je imao potrebu komentirati moju malenkost i to sa pozicije superiorne ideološke avangarde u odnosu na malog ustašoidnog aktivistu Hdz-a.
I taj i takav Matić se isprsio u Bruxellesu u kompi sa tipom sličnog kalibra, drugom Habulinom oko nedostatka partizanskih spomenika u RH. Neizostavan je naš Fred na Trgu bana Jelačića kad neki ljudi kleče i mole za nešto. Tu su i drugi lumeni iz Sdp-a i sličnih nakupina. Fred, suportiran briselskom pameću (jer to mu je fora i čini ga važnim) podržava sotonističke reakcije i kreveljenje protivnika molitelja. Fred, zar nisi u Bruxellesu čuo nešto o demokraciji i slobodi izražavanja? Zar svi moraju biti kao ti?
I eto jučer-danas Fred reče da sam 2013. ja TK ubio Vukovar jer su nastale dvije kolone. Faktografski netočno. No Freda ne zanima istina. Fred je napredan lik. Da smo ostali u Jugi i socijalizmu, europski parlamentarac balkanskih senzibiliteta, danas bi sigurno bio sekretar općinskog komiteta sk. A možda i nešto moćnije!?
Bez obzira što mu je IQ veći od broja cipele upravo toliko da uporno ispada glup, treba mu ipak dobronamjerno savjetovati - stop talking shit!
https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37211-karamarko-maticu-stop-talking-shit
Pitanje: Tko je gori matići ili deuri?
Ja i kod jednih i drugim vidim samo dodvoravanje svjetskim moćnicima. A prepoznajemo ih po:
1. Lažima o Stepincu
2. Lažima o Jasenovcu
3. Lažima o ZDS
ZDS ili u ovom slučaju HOS im je najbitniji jer navodnom pričom o NDH zapravo podržavaju tvrdnje iz Domovinskog rata pa sve do današnjih dana o braniteljima-ustašama i o Tuđmanovoj ustaškoj državi.
Jasno je onda otkud tolika povika na Penavy (y umjesto u da se zna da sam podoban😊 ).
Zato:
DR. MARKIĆ: HVALA IVANU PENAVI ŠTO JE TAKO JASNO STAO U OBRANU ČASTI, ZASLUGA I JUNAŠTVA HOS-A U DOMOVINSKOM RATU
1. studenoga 2023.
Foto: Montaža: Narod.hr; izvor: Cetkovic Sasa, X (@MarkicZeljka)
Dr. Željka Markić na svom X profilu danas je objavila da se zahvaljuje Ivanu Penavi što je stao u obranu časti, zasluga i junaštva HOS-a u Domovinskom ratu.
Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
"Hvala Ivanu Penavi što je tako jasno stao u obranu časti, zasluga i junaštva HOS-a u Domovinskom ratu. Koliko je jadno odricati se onih koji su te branili po cijenu svog života. Zahvalna sam da ćemo u Vukovaru 18.11. imati priliku hodati iza HOS-ovaca i stati iza njih. To je najmanje što možemo."
Višestruki napadi na Penavu i HOS
Podsjetimo da je gradonačelnik Vukovara i predsjednik Domovinskog pokreta, Ivan Penava, u posljednje vrijeme višestruko napadan od strane mainstream medija i politike zbog odluke Odbora za obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara da ove godine Vukovarsku kolonu sjećanja predvode Hrvatske Obrambene Snage (HOS) koje su imale jednu od ključnih uloga kod pobjede u Domovinskom ratu. Naime sporan je bio i poster kolone sjećanja jer je iz njega, kako neki kažu, "iskočilo" veliko slovo U. U medijskom prostoru širile su se i navodne izjave majke Jean-Michel Nicoliera o ovoj temi, međutim prema saznanjima DP-a, izjave nisu istinite.
>Plenković proziva Penavu: Nema pravo privatizirati Dan sjećanja
Govorilo se i o tome da Domovinski pokret pokušava "politizirati" Vukovarsku kolonu sjećanja, međutim ono što se dogodilo 5. kolovoza ove godine dovoljno govori tko je taj koji zapravo politizira ovakve događaje. Naime toga dana su ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a, Marko Skejo i njegovi suborci htjeli doći obilježiti Dan hrvatskih branitelja u Knin i to im je zabranjeno od strane policije. To je događaj koji je i bio inspiracija ovogodišnjoj Koloni. Gradonačelnik Vukovara pozvao je sve dobronamjerne građane da sudjeluju u koloni sjećanja.
20231103_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-3.docm
2023-11-03
PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-03.
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
OVAKO SU MEDIJI ISKORISTILI RIJEČI 80-GODIŠNJE NICOLIEROVE MAJKE, A POGLEDAJTE ŠTO DANAS OBJAVLJUJU
Anamarija Pavić 3. studenoga 2023.
Foto: Montaža: Narod.hr; izvor: Snimka zaslona
Posljednji tjedan hrvatski medijski prostor zatrpan je optužbama na račun gradonačelnika Vukovara Ivana Penave i plakata koji je predstavljen kao najava programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Mediji su u sve upetljali 80-godišnju majku Jean-Michela Nicoliera, a njegov brat otkrio je da su krivo prenijeli njezine riječi i da se obitelj slaže s korištenjem njegove slike.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
> Plenković proziva Penavu: Nema pravo privatizirati Dan sjećanja
Intervju s majkom Jean-Michela Nicoliera
U fokus je, osim slova "U" koje je bilo u sklopu određene riječi i rečenice na plakatu, bio HOS i 80-godišnja majka Jean-Michela Nicoliera. S njom su, naime, pojedini mediji napravili intervju oko teme plakata i činjenice da se njezin sin nalazi na njemu.
Možda će vas zanimati
Nicolierov brat: Slažemo se s korištenjem njegove slike, riječi moje 80-godišnje majke su pogrešno prenesene
2. studenoga 2023. u 11:30
2. studenoga 2023. u 11:30
Moja mama ima uskoro 80 godina, narušenog je zdravlja i jučer se loše osjećala nakon objavljivanja članka koji je pogrešno prenio njene riječi
Od koga je krenuo narativ oko politizacije?
Podsjetimo da je cijeli narativ oko politizacije Kolone sjećanja pred izbore i korištenja Jean-Michela u političke svrhe pokrenut od strane HDZ-a, čiji su pripadnici to javno napali, a onda i od mainstream medija, koji su u svom tumačenju plakata najprije krenuli od pretpostavke da gradonačelnik Vukovara želi koristiti žrtvu Vukovara u političke svrhe, za što nemaju nikakvog dokaza, a sam plakat se ne može tako protumačiti.
Ovako su izgledali medijski napisi posljednjih dana:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ovo su neki od primjera napisa u kojima je prikazana Nicolierova majka kao žena koja je potpuno ogorčena činjenicom da se njezin sin nalazi na plakatu, a kako se iz napisa da iščitati, za sve je očito kriv Penava.
Mediji objavili da je "došlo do preokreta"
No, sada je objavljena istina oko onoga što je Nicolierova majka zaista rekla, a što ne, nakon objave Paula Nicoliera na Facebooku. No zanimljivo je kako se i dalje koriste riječi poput: "preokret", "Penavin plakat" ili "ipak odobrila", iako zapravo nije riječ o nikakvom preokretu jer se radi isključivo o krivom prenošenju nečijih riječi, kako tvrdi njezin sin. Ne radi se ovdje ni o "Penavinom" plakatu, niti o liku Ivana Penave kao takvoga, radi se o plakatu Kolone sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a ne radi se ni o tome da je obitelj "ipak odobrila" korištenje slike Jean-Michela Nicoliera jer Paul Nicolier ni na jednom mjestu u objavi ne navodi da obitelj ne odobrava ili da nisu odobravali Jean-Michela Nicoliera na plakatu.
> Otvoreno u režiji HRT-ovog Smrtića: Tri sudionika protiv Mlinarića zbog Penave i slova U
Korištenje Nicolierove majke za napad na Penavu
Mediji su počeli napadati Ivana Penavu, gradonačelnika Vukovara i predsjednika DP-a, koristeći za njega one epitete koje inače četnici koriste za Hrvate. Zatim su se nadovezali na majku Jean-Michela Nicoliera, napravili s njom intervju i njene riječi iskoristili kako bi izvrnuli namjere vukovarskog gradonačelnika i prikazali ga kao onoga koji koristi svoj politički položaj za promociju sebe i svoje stranke.
Gradonačelnika Vukovara su mediji također "počastili" nekim novinskim napisima, koje istina, nismo navikli slušati ni čitati u hrvatskom medijskom prostoru.
Evo nekih primjera:
>Hitrec: Pristaše komunističkoga zločinca radosno pronašli nove ustaše
Paul Nicolier objavio da su riječi majke krivo prenesene
Brat vukovarskog branitelja, pripadnika HOS-a Jean-Michela Nicoliera, Paul Nicolier, objavio na svom Facebook profilu kako se on i njegova obitelj zapravo slažu oko toga da njegov brat Jean-Michel Nicolier bude na plakatu Vukovarske kolone sjećanja te podržavaju činjenicu da pripadnici HOS-a predvode ovogodišnju Kolonu sjećanja, a ono što je najvažnije navodi da su mediji riječi njegove majke krivo prenijeli.
"Moja mama ima uskoro 80 godina, narušenog je zdravlja i jučer se loše osjećala nakon objavljivanja članka koji je pogrešno prenio njene riječi, te je morala uzeti 3 tablete i preležati dan. Više ne želi davati nikakve intervjue, iako je jučer bilo više ponuda"; objavio je Paul Nicolier.
ŽELJKO GLASNOVIĆ: DUBOKA DRŽAVA PROTIV STIPE MLINARIĆA
02/11/2023
Foto: Hina
Još jedna emisija "Zatvoreno" u kojoj je vukovarskom branitelju Stipi Mlinariću pripremljena klasična boljševička zasjeda koja nalikuje na najcrnje staljinističke montirane procese. S jedne strane Stipo Mlinarić, koji je oličenje hrvatskog branitelja i glas gotovo 16 000 poginulih branitelja čija su imena upisana na kenotafu iza oltara u crkvi Mati Slobode na Jarunu, a s druge strane pseudoliberal iz stranke Titovih štafetara Dario Hrebak, mentalni jugoslaven i serijski aborcionist Predrag Matić i Ante Deur smokvin list u Odboru za branitelje.
Bio sam član tog odbora klimoglavaca. Izišao sam s jednog sastanka Odbora kad sam shvatio da tamo sjede apologeti komunističkog režima. Nekima smeta 27. slovo hrvatske abecede na plakatu za Vukovar, a ne smeta im rehabilitacija četništva u Srbiji, pa i u Hrvatskoj, ne smeta ih niti zvijezda petokraka pod čijim je simbolom ubijeno više od 110 milijuna ljudi. Jesu li Josip Đakić, Ante Deur ili Predrag Matić rečeni Fred ikada položili vijence na mjestu u Vukovaru na kojem je ubijeno 200 najistaknutijih građana Vukovara u travnju 1945. godine od strane Titovih tifusara?
Trebalo bi apologeta četničkih i komunističkih zločina poput Predraga "Freda" Matića izrijekom zabraniti da se uopće pojavi na državnoj televiziji. Kad započne rečenicu sintagmom "Mi branitelji" trenutačno dobijem PTSP. On, kao navodni branitelj sam je svojim izborom postao član SDP-a koji je direktni nasljednik kriminalne i zločinačke organizacije KPJ koja je najveća kriminalna organizacija u Europi izvan Sovjetskog saveza. Po čemu je taj mentalni jugoslaven kompetentan komentirati o Vukovaru?
Kada je točno klimoglavac Ante Deur pokrenuo bilo kakvu inicijativu za isplaćivanje ratne odštete i za povrat oduzete arhive iz Beograda? Kada je pokrenuo bilo kakvu inicijativu za pronalazak nestalih, za otkopavanje masovnih grobnica po Vukovaru? A član je vladajuće stranke koja je amnestirala komunističke zločine, koja je spriječila povrat nasilno oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine i koja je perfidno spriječila povratak izvandomovinske Hrvatske. I onda on, čovjek bez ikakvog kredibiliteta, kaže Mlinariću – koji je osnovao "Centar dr. Ivana Šretera" da bi zločince priveo pravdi – kako je to paradržavna institucija. Očito je zaboravio za koje ciljeve se borio u DR.
A kao posebno pojačanje pripadnicima Duboke države protiv Mlinarića dolazi i anonimus iz ATJ Lučko. Agitpropovci na Yutelu su mogli pozvati bivše zapovjednike ATJ Lučkog, a ne jednog anonimusa koji iznosi svoje osobno mišljenje o situaciji. Umjesto toga izvlače se citati iz Yutarnjeg lista kao vjerodostojna informacija.
Prije nekoliko godina ta režimska partijska krpa proglasila je Milku Planinc Osobom godine. Ta spodoba, i politička komesarka bila je prisutna na Kočevskom Rogu u svibnju 1945. god. kada su Titovi tifusari zaklali i bacili u jame desetke tisuća hrvatskih i slovenskih vojnika i civila. Kao as iz rukava u emisiji "Zatvoreno" pojavljuje se i Sorošev žetončić Sandra Benčić, članica jedne međunarodne mreže čiji je cilj rušenje suvereniteta nacionalne države.
Sugovornici u "Zatvorenom" predstavljaju anacionalnu povijesno političku grupaciju koja je amnestirala četničke i komunističke zločine za osobne interese. Kroz cijelu emisiju proteže se laž da je Hrvatska ujedinjena u DR. Danas Hrvatska liči na udbaško-komunistički kalifat.
Pojedinci inficirani kriminalnim komunističkim kromosomima preuzeli su medije, kulturni prostor, nevladine udruge i sve državne institucije. Stipo Mlinarić sanjao je neovisnu hrvatsku državu, a probudio se u današnjoj satrapiji koju slobodno možemo nazvati Croslavija, komentirao je Željko Glasnović na facebooku.
https://kamenjar.com/zeljko-glasnovic-duboka-drzava-protiv-stipe-mlinarica/
KOMENTAR: STIPE MLINARIĆ JE BIO IZVRSTAN IU EMISIJI KOD DUJMOVIĆA.
Poslije dugo vremena on je upozorio da nije samo Milanović rekao ono o ploči u Jasenovcu, već ju je Plenković skinuo. Čini mi se da je možda ostalo nejasno da je prije Plenković skinuo nego je Milanović rekao da bi je bacio u smeće.
Zapravo volio bih ćuti i to da skidanje spomen-ploče braniteljima zbog oznake odobrene od vlasti RH predstavlja čin veleizdaje.
Još se nadam ćuti i je li Pupovac rekao dozvoljenom u RH četničkog obilježja sa 4S na sastanku u Saboru na kome je tražio da se makne ploča u Jasenovcu s dozvoljenim simbolom HOS-a.
PENAVA: NEKI SU SI DALI ZA PRAVO NEGIRATI ŽRTVU NICOLIERA I MANIPULIRATI NJEGOVOM MAJKOM.
SRAM IH BILO!
2. studenoga 2023.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (Domovinski pokret) ponovio je da "oni koji ne prihvaćaju vrijednosti Vukovara" nemaju što tražiti u koloni sjećanja. U izjavi novinarima nakon obilježavanja 32. obljetnice sloma obrane vukovarskog naselja Lužac, Penava je ustvrdio kako u odnosu s obitelji u Vukovaru ubijenog pripadnika HOS-a Jeana Michela Nicoliera nema nikakvih problema, niti ih je bilo.
"Nikada više nemojte u zloj namjeri uzeti taj HOS"
Ustvrdio je kako mnoge smeta HOS pa bi htjeli izbrisati ulogu pripadnika te postrojbe u Domovinskom ratu, prenosi HRT. Trebamo biti ponosni i nositi majicu bilo koje ratne postrojbe iz Domovinskog rata, kazao je Penava dodajući kako u koloni sjećanja očekuje svakog hrvatskog građanina, pa i predsjednika Republike.
>Penava optužuje: Ministar Medved ukrao je Vukovarcima kolonu sjećanja
"Tko god osjeća da ne pripada u taj ambijent, taj ne prihvaća Domovinski rat. Gdje su svi ti bili i zašto nisu pokojnom Manjkasu Crvenkapi tada došli i s revera mu skinuli oznaku HOS-a. Ako to nisu tad napravili, ja ih molim iz poštovanja prema tim ljudima, nikada više nemojte u zloj namjeri uzeti taj HOS jer ste licemjerni i pokvareni", poručio je Penava.
HRVATSKI GENERALSKI ZBOR UKLJUČIO SE U RASPRAVU O VUKOVARU, TVRDI KAKO JE RIJEČ O PRIVATIZACIJI DOMOVINSKOG RATA
PITANJE: Jesu li se javili kada su im zaustavili najelitniju postrojbu ljetos u Kninu. Ili su – što bi rekao Njegoš – SLIJEPI KOD OČIJU.
Za razliku od svećenika u Kninu koji im je izravno na kraju mise to i rekao!
Ali ima i među biskupima onih koji misle na sličan način kao ovi generali:
2 studenoga, 2023 Uncategorized
U današnjem Hrvatskom tjedniku vidim tekst BRATSKI EKUMENIZAM i izjavu biskupa Škvorčevića kako HPC nije dobrodošla zbog nacionalnog predznaka.
SPC mu je dobrodošla, valjda zato što je srpsko sve:
Tako je još Miloš S. Milojević napisao 1872. godine srpsku povijest Odlomci istorije Srba i jugoslavenskih zemalja u Turskoj i Austriji Spomenimo neka poglavlja: Tragovi nekadanjem življenju Srba u Indiji i življenja srpskog u Africi, O starim Kinezima i njihovom sudaru sa Srbima, O Srbima u Italiji, Dolazak starih Elina i Rimljana u srpske zemlje itd. Tako doznajemo: "Ime Srbin mnogo je starije od imena Sloven" (str. 107). Tu možemo naučiti o Sibirskoj Srbiji, u Mesopotamiji osnovaše Novu Sarbarsku (Srbiju), pa se vjeruje da su Srbi "zidali vavilonske kule".
S.L. Lazić će u knjizi Srbi u davnini, Zagreb, 1894. tvrditi da su Srbi narod "u kojem se i sam Hrist rodio" (str. 232), a u svojoj Kratkoj povjesnici Srba će reći "neki vele, da je i sam Aleksandar Veliki bio Srbin" (str. 11).
Spomenimo još Baltičku Srbiju, Dansku Srbiju, Srpsku Galiju, španske i portugalske Srbe. Srbi su vodili teške borbe u Engleskoj gdje im je ubijen kralj Raško, protiv Karla Velikog, naselili su Italiju. Rumunji su porimljeni Srbi, a Bugari su Srbima u Bugarskoj nametnuli samo svoje ime, itd. itd.
Sve je u duhu poznate pjesme (beogradski politički list Srbski Narod, od 25. ožujka 1944.):
Nebo je plave srpske boje
A u njem stanuje srpski bog.
Oko njega anđeli srpski stoje
I služe Srbina boga svog!
ILI:
Josip
https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/
RADIĆ PODSJETIO NA DOGAĐAJ U KNINU OVE GODINE: ZATO ĆE HOS BITI PRVI U KOLONI SJEĆANJA
1. studenoga 2023.
Vukovarski gradonačelnik izazvao je lavinu reakcija najavom da će ove godine Kolonu sjećanja predvoditi pripadnici HOS-a te da svi oni koji imaju nešto protiv njih, ali i oni koji misle „mjeriti kukuruz" ne trebaju dolaziti na obilježavanje stradanja Vukovara. O tome su u „U mreži Prvog" raspravljali Mario Radić (DP), Nikola Mažar (HDZ) i Biljana Gaća (SDP)
"Mi pričamo o dvije diskutabilne stvari, a prva je da Vukovar u svom imenu ima slovo u, koje je iste veličine kao i sva druga slova, a druga je stvar u koju se ne može vjerovati u prostoru, da je HOS branio Vukovar. To su činjenice same po sebi", kazao je Mario Radić.
Radić: Ne može biti podjela među braniteljima
Dodaje da je priča o politizaciji HOS-a počela 5. kolovoza, kada su Marko Skejo i njegovi iz 9. bojne koji su sudjelovali u akciji Sinj-Knin, htjeli doći na Dan branitelja u Knin te im je policija zabranila da prisustvuju.
>'Otvoreno' u režiji HRT-ovog Smrtića: Tri sudionika protiv Mlinarića zbog Penave i slova 'U'
"Tog je trenutka ova vlast prešla svaku mjeru. Ne može biti podjela među braniteljima", naglasio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Ove smo godine odlučili da će oni biti prvi u koloni", dodao je Radić i rekao kako je to odgovor na provokaciju od 5. kolovoza i politizaciju Domovinskog rata.
Možda će vas zanimati
Novinari uočili slovo 'U' na Penavinom plakatu; Raspudić: Svako slovo je ravnopravno i dobrodošlo
27. listopada 2023. u 15:45
'Nećemo pristati na taj jugoslavenski komunistički kompleks gdje će Hrvat morati strepiti da ne bi slučajno negdje stavio i neko slovo', kazao je Raspudić
Radić je poručio da onaj tko ima problem s tim, ima problem s karakterom Domovinskog rata.
Mažar: Stavimo u prvi plan žrtvu Vukovara
Nikola Mažar iz HDZ-a kazao je kako su na samom početku organizacije Dana sjećanja članovi Odbora, ali i članovi braniteljskih udruga, iskazali nezadovoljstvo plakatom.
"Imali smo politizaciju od strane gradonačelnika i Domovinskog pokreta", kaže Mažar.
>Plenković proziva Penavu: Nema pravo privatizirati Dan sjećanja
"Što se tiče HOS-a, moramo biti jasni. Od kada se obilježava Dan sjećanja na žrtvu grada Vukovara, HOS, kao i sve druge braniteljske postrojbe, obilježavaju svake godine isti i nikada se ništa negativno u tom smjeru nije dogodilo", naglasio je.
Dodaje kako je u mandatu ove Vlade u Zakonu o hrvatskim braniteljima rečeno tko su hrvatski branitelji te da osim Zbora narodne garde, vojske, policije i ministarstava vezanih za obranu vrlo jasno stoji i HOS.
Možda će vas zanimati
Privođenje HOS-ovaca kod Knina; Ministarstvo obrane za Narod.hr: Poslali smo Skeji pozivnicu
9. kolovoza 2023. u 23:00
Iz Ministarstva obrane potvrđuju nam da je Marko Skejo pozvan kao zapovjednik 114. brigade HV „R"- Split te kako svoj dolazak nije službeno potvrdio
"Moja je poruka da svi stavimo u prvi plan žrtvu grada Vukovara, svetost toga datuma i obilježimo ga kako treba", istaknuo je Mažar.
Biljana Gaća iz SDP-a ističe kako joj je žao što se o toj temi mora razgovarati u ove dane te da joj je drago što je većina stranaka osudila ovakav pristup.
20231103_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-4.docm
2023-11-03
PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-04.
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Josip Pečarić
REAGIRANJA SLUGA SVJETSKIH MOĆNIKA
Napadi na HOS i ZDS krenuli su poslije MEMORANDUMA SANU 2. Hrvatska vlast služi tome jer je takva želja svjetskih moćnika. Simbol HOS-a odobren od hrvatskih vlasti, pa tako i Plenković (skinuo spomen ploču poginulim jer ima od nevoljene države odobren simbol, a u Kninu ih pozvao pa hapsio) i Milanović (bacio bi tu istu ploču u smeće, zabranjivao HOS-ovcima da nose taj simbol koji je odobrila nevoljena država i zabranjivao im da budu na proslavama akcija u kojima su sudjelovali). Zato su zanimljiva njihova reagiranja s tim da je očito teže Predsjedniku vlade jer je on i skinuo ploču u Jasenovcu prije ispada Predsjednika Države, a on je i hapsio u Kninu.
Mnogo puta sam napisao i ponekad i rekao da se sluge svjetskih moćnika lako prepoznaju po lažima o:
1. STEPINCU
2. JASENOVCU
3. ZDS
Najvažniji dokaz sluganstva im je ZDS jer se tako izravno napada Domovinski rat kada su branitelje nazivali ustašama, a Hrvatsku Tuđmanovom ustaškom državom. Predsjedniku Tuđmanu na sprovod nisu došli bijesni što je u ratu pobijedio. Ostali su im jedino sluge po onoj uputi kineskog filozofa i ratnika Sun Tzua (Umijeće ratovanja):
Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja, bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu.
... Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite nejedinstvo i svađe među građanima neprijateljske zemlje ... Poništavajte sve vrjednote. Budite velikodušni u ponudama i darovima da biste kupili informacije i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu, ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate.
Znalački su na vlast doveli takve jer su svjesni podjele na Hrvate i one koji za sebe kažu da su Hrvati.
Zato ovdje dajem dva najnovija reagiranja dvojice predsjednika koji uopće ne spominju ni uklanjanje spomen ploče, ni ružni postupci prema HOS-ovcima sve do hapšenja u Kninu. Njima je tolerancija kada iskazuju nepoštivanje braniteljskih obilježja koje je odobrila hrvatska država, a iskazi ljubavi prema oznakama fašističkih agresora na Hrvatsku.
Da lakše je biti sluga nego slušati naputak velikog hrvatskog kardinala Franje Kuharića:
Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima (u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.).
1.
PLENKOVIĆ:
DOMOVINSKI POKRET ZLORABI KLJUČNE DANE HRVATSKE POVIJESTI
03/11/2023
Foto: Hina
Predsjednik Vlade Andrej Plenković osvrnuo se na izjave predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penava koji je zatražio ostavku ministra hrvatskih branitelja te na potpisivanje peticije u Škabrnji, istaknuvši da Domovinski pokret (DP) zlorabi ključne dane hrvatske povijesti.
Nakon što je jučer objavljeno kako stanovnici Škabrnje potpisuju peticiju u kojoj traže da u delegaciji Vlade na Dan sjećanja ne bude predstavnika srpske nacionalne manjine, Plenković je u petak ocijenio da se radi o djelovanju Domovinskog pokreta i politizaciji.
"Imali smo tu sličnu situaciju lani, sad vidim da su išli korak dalje. Sve je to djelovanje Domovinskog pokreta u Vukovaru i Škabrnji, dakle čista politizacija, kada jedna politička stranka nastoji zlorabiti ključne dane hrvatske povijesti", rekao je Plenković novinarima u Zadru, gdje je sudjelovao na sastanku Otočnog vijeća.
Komentirajući današnji istup predsjednika DP-a Ivana Penave koji je zatražio ostavku ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Plenković je poručio da "ne zna dokle to sve skupa kani ići".
Poručio je kako je Medved, kao najdulji ministar tog portfelja, učinio iskorake u zaštiti prava i interesa hrvatskih branitelja, nestalih u Domovinskog ratu, inicirajući niz zakonskih izmjena.
"I nije mi jasno kako je sad, najedanput, 2023., eto baš uoči parlamentarnih izbora, sad pod navodnicima, Tomo Medved ukrao kolonu u Vukovaru", upitao je Plenković, dodavši da ranijih godina za to nije bio optuživan.
"Što se to sad dogodilo, pa da je najedanput nešto drugo", upitao je Plenković te istaknuo da nije dobro za hrvatsko društvo da se sada stvaraju neke umjetne podjele, i da se stvar do te mjere politizira.
Ocijenio je da Penava ima želju za jakim politiziranjem obilježavanja Dana sjećanja, čiji program, kao gradonačelnik Vukovara, odbija usuglasiti s Vladom preko Vijeća za domovinski pijetet.
Premijer je poručio i da Vlada suosjeća s obiteljima, sa svima koji su izgubili svoje najmilije u najgorim, najstrašnijim zločinima koji su se dogodili u Domovinskom ratu. Ipak, smatra da Hrvatska, koja je ostvarila sve svoje nacionalne ciljeve, ima snage za uključivost, toleranciju i pomirdbu.
"U jednom trenutku moramo poslati političku poruku pomirdbe. I to je ono što radim posljednjih sedam godina", rekao je, dodavši da svjesno, čak i računajući na dio političke štete koju ima u tradicionalnom biračkom tijelu, namjerno drži manjine u svojoj koaliciji.
Dolazak predstavnika srpske nacionalne manjine u Vukovar i Škabrnju te u Kolonu sjećanja, kao što je to prošle godine bio dolazak potpredsjednice Vlade Anje Šimprage u Škabrnju su po riječima premijera važne političke i simboličke geste.
"Tridesetak godina kasnije moramo gledati prema budućnosti na jedan način koji nije ni naivan, vrlo bitno, nije naivan, ali je konstruktivan", istaknuo je premijer. (Hina)
2.
MILANOVIĆ: PENAVINI STAVOVI SU MALO PRETJERANI
03/11/2023
Predsjednik Republike Zoran Milanović ocijenio je u petak da su stavovi vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave oko Kolone sjećanja malo pretjerani, a uz to je ocijenio kako u ovo doba godine skoro uvijek postoje tenzije te da očekuje malo više fleksibilnosti i razuma.
Milanović je u petak posjetio Tehnički i Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci nakon čega su ga novinari upitali kako doživljava stavove gradonačelnika Penave.
"Pa kao malo pretjerane, ali razumijem s kim ima problem. Ali, na kraju krajeva, ta HOS-ova zastava je svake godine tamo u prvom redu. HOS je bio u Vukovaru, kasnije ih je Tuđman zabranio jer su skoro njemu došli glave, ne oni koji su branili Vukovar, nego neki drugi", odgovorio je Milanović.
Tu je bilo dosta prevratničkih ambicija među vodstvom HOS-a i zato su prije svega došli na udar Tuđmana i HDZ-a, rekao je, dodavši kako "taj obračun ne prestaje".
Prethodnih dana negativne reakcije na političkoj sceni izazvala je odluka vukovarskog Odbora za obilježavanje Dana sjećanja te izjave gradonačelnika Penave da će Kolonu sjećanja predvoditi pripadnici HOS-a, plakat sa velikim slovom "U" te poruka "svima onima koji imaju nešto protiv HOS-a" da ne dolaze u Vukovar.
Također, stanovnici Škabrnje potpisuju peticiju protiv dolaska članova SDSS-a na obilježavanje Dana sjećanja.
Milanović je to nazvao "neveselim".
"Skoro uvijek su tenzije u ovo doba godine. Mislim da to nije toliko prema SDSS-u nego prema nekom drugom", ocijenio je.
Upitan hoće li on ići u Vukovar, Milanović je odgovorio kako bi išao te poručio kako "očekuje malo više fleksibilnosti i razuma".
"Ne bi trebalo sad zaoštravati na način na koji se zaoštrava", rekao je. (Hina)
3.
CRKVA ZANIJEMILA KNINSKI ŽUPNIK OČITAO 'LEKCIJU':
'NIJE LIJEPO OVO ŠTO SE DOGAĐA, MOLIM DA SE PREKINE OVAKVA PRAKSA'
Vojni biskup u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan predvodio je svečanu misu u subotu 5. kolovoza u Kninu u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, 28. obljetnice VRO „Oluja" i svetkovine nebeske zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta
Autor D.D. / Foto: ScreenshotSubota, 5.08.2023, 16:24
Vojni biskup u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan predvodio je svečanu misu u subotu 5. kolovoza u Kninu u prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja, 28. obljetnice VRO „Oluja" i svetkovine nebeske zaštitnice Vojnog ordinarijata u RH Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta.
Misu u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta koncelebrirali su umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, svećenici Vojnog ordinarijata i drugi svećenici.
Prije početka mise okupljene je pozdravio biskup Bogdan, prenijevši čestitke za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja šibenskog biskupa Tomislava Rogića i dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića koji s mladima iz Hrvatske sudjeluju na Svjetskom danu mladih u Portugalu, piše IKA.
Biskup Bogdan u propovijedi je istaknuo „tri stijene na kojima smo kroz povijest gradili svoju sadašnjost, a to su: Petrova stijena – Rimokatolička crkva, domovina i obitelj". Poručio je da „imamo obvezu prema potomcima i sretnoj budućnosti nastaviti poštovati i promicati vrjednote svojih predaka." Pozvao je da te tri stijene „čuvamo i branimo poput naših branitelja u Oluji 95. i to čestitošću, profesionalnom stručnošću, vrlinama i krepostima ljudskoga i kršćanskoga života."
U završnoj riječi gvardijan i župnik u Kninu fra Josip Gotovac istaknuo je da „svaka obljetnica VRO 'Oluja' u svima nama vraća jake emocije ponosa i zajedništva koje smo imali nakon oslobođenja domovine 1995." Kazao je da „Republika Hrvatska nije sljednica ni ustaškog nacizma ni partizanskog antifašizma. Država Republika Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu." Izrazio je uvjerenje da je naša pobjeda izvojevana uz Božju pomoć kao i zajedništvo našeg kroz povijest napaćenog hrvatskog naroda.
Upozorio je da u isto vrijeme ponosa na slavnu pobjedu u „Oluji" nije lijepo što se događa na proslavi ovoga dana. Naime, svake godine dolazi sve manje branitelja i posjetitelja. Mnogo je onih koji dođu, ali moraju ostati iza prepreke. Stoga je fra Josip pozvao da se prekine ta praksa jer su nam upravo branitelji omogućili da se slavi ovaj dan.
„Naša domovina je vlasništvo cijelog hrvatskog naroda. Imamo svoju vlast, vojsku, policiju, institucije, mi smo jedan narod i jedno tijelo. Želio bih da proslava 'Oluje' bude spontano svenarodno veselje bez ikakvih velikih ograda i podijeljenosti", kazao je fra Josip.
Rekao je da je visoka cijena kojom smo platili slobodu. Često spominjemo broj žrtava – 15.000 poginulih i nestalih, od kojih je 402 djece. Mnogi su ranjeni, porušeni su nam domovi, uništena nam je ekonomija. „I upravo zbog visoke cijene slobode nemamo pravo biti nemarni i molim predstavnike vlasti da u strateškim odlukama slušaju volju naroda kroz institut i referenduma", dodao je fra Josip. Istaknuo je najzaslužnije za stvaranje samostalne Republike Hrvatske, najprije zagovor Blažene Djevice Marije, zatim mudro političko vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, dobrog kardinala blagopokojnog Franju Kuharića, hrabrost hrvatskih branitelja i zajedništvo cijeloga naroda.
Primijetio je da nije lijepo da se hrvatske branitelje spominje i stavlja u bilo kojem obliku u negativni kontekst. „Hrvatski branitelji su časni ljudi na koje je rat ostavio duboke ožiljke. Oni kao i njihove obitelji s tim ožiljcima i dan-danas žive", primijetio je fra Josip. Obrativši se braniteljima, fra Josip je rekao: „Dragi branitelji, ma što tko govorio o vama, vaše zasluge u stvaranju Hrvatske su u pravom smislu herojske." Kazao je da se snaga zajedništva pokazala i po završetku rata. Izgradili smo porušeno. „U ratu koji nam je nametnut mi smo pobijedili, ali nikoga ne mrzimo, štoviše mi molimo kršćanski za svoje neprijatelje. Ali, zbog visoke cijene slobode imamo moralnu obavezu od napadača tražiti dva uvjeta: iskreno kajanje i nadoknadu svekolike štete", poručio je fra Josip.
Pozvao je na obnovu zajedništva našega naroda „jer to je jedini put i jedina naša snaga i naša budućnost". „Zaustavimo podjele. Neka nam dobrobit domovine i naroda bude na prvom mjestu. Odrecimo se osobnih, privatnih interesa", potaknuo je fra Josip, zaključivši: „Ne sumnjam da će doći vrijeme procvata naše drage domovine."
Na misi su sudjelovali predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i saborski zastupnici, predsjednik Vlade Andrej Plenković, potpredsjednici Vlade, ministri, izaslanici predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske, gradonačelnik Knina, župani, predstavnici kulturnih ustanova i lokalnih vlasti, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga admiral Robert Hranj, vojnici, dočasnici, časnici, generali, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, pripadnici i djelatnici policije, branitelji, obitelji hrvatskih branitelja, hrvatski ratni vojni invalidi, obitelji poginulih, nestalih i preminulih hrvatskih branitelja i drugi hodočasnici i vjernici.
POGLEDAJTE I POSLUŠAJTE:
202311031_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-5.docm
2023-11-05
REAGIRANJA SLUGA SVJETSKIH MOĆNIKA-02.
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-05.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Josip Pečarić
Moram priznati da mi je zabavno reagiranje Predsjednika Vlade RH (04/11/2023):
PLENKOVIĆ: VLADA PRIPREMA NOVI PLAKAT KOJI 'ĆE POSLATI VAŽNU PORUKU'
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je u subotu u Bjelovaru da je dobra jučerašnja odluka Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj da se napravi drugi plakat koji će poslati važnu poruku da je Vukovar mjesto posebnog pijeteta, poručivši da je sve ostalo politizacija.
Drugim riječima Predsjednik vlade misli da je njegovo uklanjanje spomen-ploče hrvatskim braniteljima u Jasenovcu na zahtjev predstavnika naroda koji je izvršio fašističku agresiju na Hrvatsku samo politizacija. Zaboravlja da je dao ukloniti spomen ploču jer je na njemu bio simbol koji je odobren od vlasti hrvatske države, pa je to bliže nepoštivanje hrvatske države. A da sve bude još gore oš tada im je Pupovac poručio kako kokarda u RH nije zabranjenja i nju dakle ne smiju dirati, ali znak koji je odobrila Država mora se ukloniti. I onda ga Predsjednik Vlade i ukloni.
Da to nije politizacija - to je mnogo mnogo gore. To je čin veleizdaje.
Vijeće je prihvatilo na sjednici u petak programe obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koje su pripremili Grad Vukovar i Općina Škabrnja dok nije suglasno s korištenjem predstavljenog plakata kao službenog promotivnog materijala.
Premijer je rekao novinarima da će novi plakat koji će pripremiti Vlada, odnosno Vijeće biti vidljiv, a upitan očekuje li da će ga gradonačelnik Vukovara Ivan Penava prihvatiti, rekao je da to u konačnici nije bitno i da je to njihova stvar.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković izjavio je u subotu u Bjelovaru da je dobra jučerašnja odluka Vijeća za domovinski pijetet, mir i razvoj da se napravi drugi plakat koji će poslati važnu poruku da je Vukovar mjesto posebnog pijeteta, poručivši da je sve ostalo politizacija.
Vijeće je prihvatilo na sjednici u petak programe obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koje su pripremili Grad Vukovar i Općina Škabrnja dok nije suglasno s korištenjem predstavljenog plakata kao službenog promotivnog materijala.
Premijer je rekao novinarima da će novi plakat koji će pripremiti Vlada, odnosno Vijeće biti vidljiv, a upitan očekuje li da će ga gradonačelnik Vukovara Ivan Penava prihvatiti, rekao je da to u konačnici nije bitno i da je to njihova stvar.
Poruka je očita: Možeš prevariti i izmanipulirati majku Jeana Michela Nicoliera (vidjeti u Prilozima):
PENAVA: NEKI SU SI DALI ZA PRAVO NEGIRATI ŽRTVU NICOLIERA I MANIPULIRATI NJEGOVOM MAJKOM. SRAM IH BILO!
Valjda se treba Jeanu Michelu i rugati jer je došao iz Francuske braniti Hrvatsku dok se današnji predsjednik vlade sklonio ako se ne varam - u Francusku.
A i obrazloženje za novi plakat je na toj razini:
„Vijeće smatra da je „plakat neprimjeren i kao takav neprihvatljiv jer je u javnosti potaknuo brojne negativne rasprave i reakcije".
I sada – kao i tada – protestirali oni koji su pripadnici naroda koji je izvršio fašističku agresiju na Hrvatsku, oni iz RH koji nikada nisu prežalili bivšu im tamnicu hrvatskog naroda i oni koji danas služe takvima – i to je dovoljno da se ukloni plakat. A kao napredak je – izradit će novi. Nadajmo se da će prevladati malo poštenja i napisati umjesto VUKOVA VYKOVAR.
"Što će biti s ovim što su oni napravili samostalno, bez konzultacije s bio kime, na određeni način isključili sve ostale suprotno višegodišnjoj praksi organizacije Dana sjećanja to nije naša stvar, to je njihova stvar", rekao je premijer na proslavi sv. Huberta, zaštitnika lovaca i lovstva.
Da, što će biti? Možda se ponovi 2013. s dvije kolone s onom porukom vladinoj koloni iz 2013.:
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
U prilozima dajem i što o tome misle legende Vukovara Predrag Peđa Mišić koji je iako Srbin branio Vukovar dok je današnji predsjednik bio nesposoban za tako nešto i sklonio se iz zemlje valjda vjerujući da će pobijediti fašistički agresor, i Tomisav Josić.
Plenković je prozvao Penavu da je pokazao "iznimno nepoštovanje prema državi" jer je poslao pismo potpredsjedniku Vlade i ministru branitelja Tomi Medvedu i nije došao na sastanak Vijeća.
Kakva je to poruka, da li su ovi drugi ljudi koji su jučer tamo bili nedostojni njegovog društva, što on time kani poslati poruku i to ministru koji je bio i zapovjednik Tigrova, koji je bio hrvatski branitelj, koji je ranjen, čiji je brat poginuo u domovinskom ratu, upitao je premijer.
Ocijenio je da su to vrlo neprimjerene poruke koje ne može drugačije nazvati nego jednom politizacijom i samoga Dana sjećanja, ali i u konačnici Vukovara kao simbola.
Možda posredno Plenković proziva Tomu Medveda jer mu nabraja zasluge koje su ga u našim očima činile velikim, a sada je spao na manipulatora s majkom.
Ponovio je da je njegova Vlada predložila Hrvatskom saboru da 18. studenoga bude Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, na žrtvu Škabrnje i da je prošlih godina jako dobro funkcionirala suradnja između Vukovara ili pak Škabrnje s Vijećem koje vodi Medved.
Valjda Plenković želi upozoriti sve na intervju legende Škabrnje Marko Miljanić, koji je bio na čelu Samostalnog bataljuna Škabrnja, pa vam i taj intervju dajem u Prilozima:
https://kamenjar.com/penava-apsurd-je-da-imamo-presudu-haga-za-ovcaru-a-nemamo-hrvatsku-za-vukovar/
https://kamenjar.com/marko-miljanic-skabrnja-ne-zivi-samo-za-ovaj-jedan-dan/
https://cronika.hr/2023/11/intervju-mladena-pavkovica-s-markom-miljanicem-junakom-domovinskog-rata/
Doista lijepo od Predsjednika vlade jer nas tako podsjeća kako prolazr takvi hrvatski velikani kao što je Marko Miljanić kada u Splitu pozdravu legendarne branitelje i njegove Škabrnje s njihovim pozdravom. A i opet se ruga Medvedu jer ga podsjeća na dobru suradnju dok nije izmanipulirao majku Vukovarske legende. Ili nije pa na plakatu je on. On je bio pripadnik HOS-a za koje je Siniša Glavašević u studenom 1991. rekao:
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
Dva mjeseca koja su možda odlučujuća za pobjedu u Domovinskom ratu. Pa kako da ne budu protiv toga da se takve 'zločince' izdvaja, zar ne?
Ako se Medvedu ruga Predsjednik Vlade ne čudi što to rade i drugi (vidi u Prilozima):
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/37247-koga-briga-za-plenkovicevog-lutka-i-njegovo-vijece
Plenković je rekao da mu nije jasno po kojoj je političkoj logici, nakon niza godina dobre suradnje i podrške Vlade najednom iz optike gradonačelnika Vukovara koji je dojučer bio u HDZ-u ministar hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade Medved "ukrao kolonu Vukovarcima".
"Meni to nije jasno kako to nije bila kvalifikacija lani, kako nije bila preklani, kako nije bila prije tri godine, četiri godine, ne znam što se to promijenilo", rekao je premijer.
Ovdje je Plenković u pravu jer su i on i drugi na vlasti i ranije maltretirali i HOS-ovce i mnoge druge (najpoznatiji Marko Perković Thompson, Josip Šimunić) pa su doista ovako nešto trebali napraviti ranije. Zapravo, vjerojatno se Predsjednik Vlade slaže s mojim mišljenjem da su trebali i poslije 2913. ići s dvije kolone. Prvo idu Hrvati, a onda ovi koji za sebe kažu da su Hrvati.
Druge kolone ne bi bilo, ali ne bi ni bilo svih ovih gadarija prema braniteljima, Šimuniću, Thompsonu itd.
Zaključio je da je 18. studenoga iznad bilo koga, iznad svakoga, koju god dužnost obnašao bio predsjednik vlade, gradonačelnik, ministar ili zastupnik.
"Tamo smo da pokažemo naše poštovanje i respekt prema žrtvi hrvatskih branitelja i prema gradu heroju. I samo na taj način možemo to na primjeren način uz poštovanje prema onima kojih više nema, koji su najzaslužniji za Hrvatsku slobodu i obilježiti. Sve ovo drugo je čista politizacija", poručio je premijer.
Dakle sigurno je da neće hapsiti HOS-ovce, one koji pjevaju nepodobne pjesme ili ne žele nositi zvezdu petokraku i pozdravljati sa SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU 18. studenoga. Za to ima puno drugih dana u godini, zar ne?
Upitan bili bilo dobro da se koloni priključi predsjednik Republike koji je lani bio u Škabrnji, premijer je rekao da je svatko u koloni dobrodošao.
(Hina)
https://kamenjar.com/plenkovic-vlada-priprema-novi-plakat/
I mene zanima hoće li se Predsjednik Države prikloniti koloni Hrvata ili onih koji za sebe kažu da su Hrvati.
PRILOZI
PENAVA: NEKI SU SI DALI ZA PRAVO NEGIRATI ŽRTVU NICOLIERA I MANIPULIRATI NJEGOVOM MAJKOM. SRAM IH BILO!
2. studenoga 2023. Foto: fah Fah
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (Domovinski pokret) ponovio je da "oni koji ne prihvaćaju vrijednosti Vukovara" nemaju što tražiti u koloni sjećanja. U izjavi novinarima nakon obilježavanja 32. obljetnice sloma obrane vukovarskog naselja Lužac, Penava je ustvrdio kako u odnosu s obitelji u Vukovaru ubijenog pripadnika HOS-a Jeana Michela Nicoliera nema nikakvih problema, niti ih je bilo.
Foto: fah
"Nikada više nemojte u zloj namjeri uzeti taj HOS"
Ustvrdio je kako mnoge smeta HOS pa bi htjeli izbrisati ulogu pripadnika te postrojbe u Domovinskom ratu, prenosi HRT. Trebamo biti ponosni i nositi majicu bilo koje ratne postrojbe iz Domovinskog rata, kazao je Penava dodajući kako u koloni sjećanja očekuje svakog hrvatskog građanina, pa i predsjednika Republike.
>Penava optužuje: Ministar Medved ukrao je Vukovarcima kolonu sjećanja
"Tko god osjeća da ne pripada u taj ambijent, taj ne prihvaća Domovinski rat. Gdje su svi ti bili i zašto nisu pokojnom Manjkasu Crvenkapi tada došli i s revera mu skinuli oznaku HOS-a. Ako to nisu tad napravili, ja ih molim iz poštovanja prema tim ljudima, nikada više nemojte u zloj namjeri uzeti taj HOS jer ste licemjerni i pokvareni", poručio je Penava.
HRVATSKI BRANITELJ PREDRAG MIŠIĆ PODRŽAO PENAVU: VOLJETI HRVATSKU I RUČATI S KOLJAČIMA MOGU SAMO NEKI
3. studenoga 2023. Foto: fah
Poznati vukovarski branitelj Srbin Predrag Peđa Mišić oglasio se na Facebooku i dao podršku gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi, kojeg napadaju zbog najave oko ovogodišnje Kolone sjećanja.
"ALO
GRADONAČELNIČE
Ivan Penava
Kako si jednom potezom razotkrio sve.
Ponoviti ću tvoje riječi.
"Tko
ne poštuje HOS
Ne poštuje žrtvu. Nije dobrodošao u Vukovar."
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Najglasniji
su oni koji su pomoću šatora došli na poziciju.
Ima i onih kojima je Porfirije darovao zemlju, pa sad napadaju.
Ali najjadniji su oni što se kunu u domovinu, a sa SDSS-om kule grade.
Imao si dovoljno hrabrosti, mudrosti, pameti i u pravo vrijeme potegnuti.
Mišić: Voljeti Hrvatsku i ručati sa koljačima i zločincima mogu samo neki
Vjeruj mi da nisi ti oni bi. A ti si sa srcem, oni bi samo iskoristili i odbacili. Kao što su pojedini od šatora u Savskoj izgradili karijeru.
Vidjeli
smo priču o HOS-u u Kninu.
Ovih dana su mi se toliko najb...... majke samo zato što sam te podržao.
Ali neka barem neka korist
Uspio si razotkriti sve dušebrižnike .
Voljeti Hrvatsku i ručati sa koljačima i zločincima mogu samo neki.
HVALA TI", objavio je Mišić.
Višestruki napadi na Penavu i HOS
Podsjetimo da je gradonačelnik Vukovara i predsjednik Domovinskog pokreta, Ivan Penava, u posljednje vrijeme višestruko napadan od strane mainstream medija i politike zbog odluke Odbora za obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara da ove godine Vukovarsku kolonu sjećanja predvode Hrvatske Obrambene Snage (HOS) koje su imale jednu od ključnih uloga kod pobjede u Domovinskom ratu. Naime sporan je bio i poster kolone sjećanja jer je iz njega, kako neki kažu, "iskočilo" veliko slovo U. A spominjalo se i da obitelj Jean-Michele Nicoliera nije dopustila korištenje njegove fotografije, što je njegov brat Paul demantirao.
>Plenković proziva Penavu: Nema pravo privatizirati Dan sjećanja
Govorilo se i o tome da Domovinski pokret pokušava "politizirati" Vukovarsku kolonu sjećanja, međutim ono što se dogodilo 5. kolovoza ove godine dovoljno govori tko je taj koji zapravo politizira ovakve događaje. Naime toga dana su ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a, Marko Skejo i njegovi suborci htjeli doći obilježiti Dan hrvatskih branitelja u Knin i to im je zabranjeno od strane policije. To je događaj koji je i bio inspiracija ovogodišnjoj Koloni. Gradonačelnik Vukovara pozvao je sve dobronamjerne građane da sudjeluju u koloni sjećanja.
PENAVA: APSURD JE DA IMAMO PRESUDU HAGA ZA OVČARU, A NEMAMO HRVATSKU ZA VUKOVAR
03/11/2023 Foto: Hina
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ocijenio je u petak sramotnim da se po pitanju traženja odgovornosti vrha JNA za zločine učinjene u Vukovaru 1991. ništa nije učinilo, iako je od agresije na Vukovar i Hrvatsku prošlo više od tri desetljeća.
"Nije normalno da jedan grad bude sravnjen s zemljom, da 2717 žrtava bude samo u gradu Vukovaru, da 1800 civila strada u granatiranjima, da ima 550.000 progranika u Hrvatskoj i 148.000 u inozemstvu i da za to nalogodavci ne odgovaraju", kazao je Penava govoreći o kaznenoj prijavi protiv vrha JNA koju su nedavno podnijeli Centar dr. Ivana Šretera i Grad Vukovar.
Kazao je i kako mu je jasno da je riječ o političkoj odluci i da ako se bude pitala aktualna hrvatska vlast presuda protiv vrha JNA nikada neće ugledati svjetlo dana.
"Razlog tomu je jer tim strukturama još uvijek vladaju kontraobavještajne službe bivše države i još uvijek su ti dugovi i neizmireni računi toliko veliki da se to mora držati u ladici i da se s Vukovarom i drugim našim mjestima mora trgovati", ustvrdio je na konferenciji za novinare u Vukovaru.
Ocijenio je apsurdnim da premijer Plenković nudi pravosudnu pomoć Ukrajini i podržava Izrael umjesto da fokus stavi na Hrvatsku i rješavanje odgovornosti za ratne zločine počinjene nad Vukovarom i hrvatskim narodom.
Apsurdnim je ocijenio i to da imamo presudu Haaga za zločin na Ovčari, a nemamo hrvatsku presudu za zločin nad Vukovarom.
Predsjednik Savjeta za branitelje vukovarskog gradonačelnika Tomisav Josić rekao je kako je agresijom na Vukovar upravljala JNA koja je zapovijedala operacijom, a svi ostali su samo izvršavali zapovjedi vrha JNA.
Također je i on optužio hrvatske institucije da nisu ništa uradile po pitanju kažnjavanja za ratne zločine iz Domovinskog rata.
"Niti jedna institucija u Hrvatskoj nema popis žrtava iz Domovinskog rata te je Crkva bila primorana da napravi popis, a trebala ga je načiniti država.
Isto je i s ovom kaznenom prijavom na kojoj su imena 51 osobe iz zapovjednog lanca bivše JNA", kazao je Josić. (Hina)
https://kamenjar.com/penava-apsurd-je-da-imamo-presudu-haga-za-ovcaru-a-nemamo-hrvatsku-za-vukovar/
MARKO MILJANIĆ: ŠKABRNJA NE ŽIVI SAMO ZA OVAJ JEDAN DAN
03/11/2023
Jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata je i Marko Miljanić, koji je bio na čelu Samostalnog bataljuna Škabrnja, čiji su se pripadnici tri mjeseca krvavo borili prije nego je ovo malo, hrvatsko mjesto 18. studenoga 1991. okupirano.
Već se godinama bori za istinu, nikada ne zaboravljajući ni svoje suborce, a poglavito poginule i ranjene i obitelji koje su izgubile svoje najdraže. On, kaže, drugo i ne želi. Iznimno ga smetaju neistine, laži i podmetanja, na koje nažalost i on često nailazi. U ratu je izgubio desetak članova uže i šire svoje obitelji. Kad mu je bila živa majka, čijeg su supruga, a njegova oca, četnici ubili na pragu obiteljske kuće u Škabrnji, u Zadru je, da ne povjeruješ, nisu željeli primiti ni u Dom za starije, pa često naglašava – da su to „privilegije" onih koji su stvarali hrvatsku državu.
Uvijek je otvoren i iskren, bez obzira na posljedice.
Nu, njega se, kao i ostale junake u Škabrnji, uglavnom sjete pred obilježavanje dana okupacije ovog mjesta
Imate pravo – rekao nam je u podužem razgovoru te dodao: Neprestano me zovu, pitaju... Međutim, tijekom cijele godine – „nitko" – ništa. A Škabrnja ne živi samo za ovaj jedan dan, mi 365 dana u godini živimo s našim patnjama i mukama. U boli i tuzi.
Sad je iznimno važno, kažemo, tko će 18. studenoga biti na čelu kolone...
Da, to je najvažnije pitanje. U prve redove manje-više svake se godine guraju pojedini političari i politikanti, ali i oni koji nemaju nikakve veze sa stvaranjem hrvatske države. Mene su jedne godine, baš u Škabrnji, maknuli s prvih redove kolone, zajedno sa mojim unukom. Morali smo napraviti mjesta za goste iz Zagreba!? Ali, neprestano se pitam-zašto takvo zanimanje i takva gužva nije bila u vrijeme kad se Škabrnja branila, kad su ovdje svakodnevno ginuli branitelji, žene, starci i djeca? Nakon okupacije, zločinačka JNA, ali i domaći i ini Srbi-četnici, izvlačili su civile iz podruma, gazili ih tenkovima, klali, a potom pljačkali naše kuće i palili ih. Tada je trebalo doći u Škabrnju, kad je krv tekla našim ulicama.
Mnogi spominju samo 18. studenoga...
Tog dana je Škabrnja okupirana. Ali, mi smo se borili puna tri mjeseca. O tome malo tko ili nitko ne govori i ne piše. Nismo mi „šaptom" pali. Bili su tu krvavi dani. Tražili smo pomoć na sve strane. General Ante Gotovina je poslao u Škabrnju pripadnike HOS-a, Marka Skeju sa njegovim junacima, koji su rame uz rame branili ovaj kraj. Nikad neću zaboraviti Danku Dražinu, koja se kao mlada djevojka vratila iz Njemačke i priključila nama, kad je bila na čelu sa skupinom HOS-ovaca i u svakom trenutku, kao i mi svi, bila spremna i umrijeti za hrvatsku slobodu.
O svemu onome što se 1991. događalo u Škabrnji, o zvjerstvima pripadnika JNA i Srba, čak pet-šest puta svjedočili ste i u Haagu...
Kad sam sucu pokazivao fotografije ubijenih, zaklanih i tenkom pregaženih mojih sugrađana, samo je odmahnuo glavom i rekao – maknite to, to ne mogu gledati! Inače, neprestano, iz godine u godinu, ukazujem na ratne zločince, čak znam i njihove adrese, ali to malo koga zanima. Osudili su neke „nevažne" likove, neku ženu, a pravi zločinci ostali su bez kazni što se tiče Škabrnje. Glavni zločinac za nas je bio Ratko Mladić. Je li itko čuo da je samo jedan dan kažnjen zbog Škabrnje? A Mirka Norca još i danas progone, kao ratnog zločinca... Baš kao i mojeg prijatelja Skeju, koji je Junak Domovinskog rata.
Često ističete Mirka Norca!
Kako ga ne bih isticao kad nam je iz Gospića slao naoružanje! I on je jedan koji je učinio sve da se suprotstavimo deset puta jačem neprijatelju. I umjesto da bude nagrađen, progone ga. Njegovo ime u Škabrnji je zapisano zlatnim slovima.
A, kako Vi gledate na pozdrav HOS-ovaca „Za dom spremni"?
Kad sam ove godine u Splitu držao govor na jednoj obljetnici HOS-a i sam sam završio na sudu, jer da sam „uznemiravao narod" što sam rekao „Za dom spremni"! A taj pozdrav nema veze s onim iz NDH. Četnici su nam čitavo vrijeme rata govorili da smo „ustaše" i još nas i danas vežu uz NDH. Zašto se onda ne progone oni koji za hrvatske branitelje kažu da su „ustaše", da smo ostvarili hrvatsku državu kakva je bila u II. svjetskom ratu? Ni jedna država na svijetu ne progoni svoje branitelje, a još manje zbog nekakvog pozdrava. To što se kod nas neprestano ističe „Za dom spremni" nije ništa drugo nego okretanje stvari, pa mi umjesto da se bavimo velikosrpskim agresorima, traženjem ratne odštete i drugim, mi smo već godine potrošili na ovaj pozdrav, koji je „živio" tijekom hrvatskog obrambenog rata u kojem su sudjelovali pretežno oni koji nisu ni rođeni kad je postojala NDH. Mi smo se u Škabrnji, kao i oni u Vukovaru ili Osijeku borili s onima koji su nosili crvenu zvijezdu petokraku. Je li netko do danas kažnjen što je nosio „zvijezdu"? A mnogi je vjerujte nose i dalje, najviše na svom srcu!
Vas, kao i ostale ljude u Škabrnji, poglavito smeta ime Milorada Pupovca...
Taj čovjek je rođen nedaleko Škabrnje. Najveće je zlo hrvatske politike! Umišlja da je netko i nešto. Zašto nikada nije rekao na kojoj su se strani borila njegova braća u Domovinskome ratu? Na čelu je SDSS-a, udruge koju je osnovao Vojislav Stanimirović. Nevjerojatno je kako su se ovakvi ljudi, pored svih naših službi, uspjeli ubaciti u hrvatsku politiku, i još k tome čitavo vrijeme zarađivati na krvi Vukovara, Škabrnje i niz drugih gradova i mjesta u kojima su stradavali Hrvati. Taj nema što tražiti ovdje. Svake godine baca nekakav vijenac u Vukovaru za poginule Srbe. Što to ne čini u Beogradu, pa imaju i oni tamo Dunav! Pored toga, još nisam čuo da je Pupovac ili netko od njegovih ikada nešto govorio u Srbiji o našoj borbi u Domovinskome ratu, ili nazvao Srbe agresorima. Nevjerojatno je da ovaj čovjek ovdje može pričati i raditi što hoće. Ne mogu ni zamisliti da netko usred Izraela priča protiv njihove borbe s Palestincima te da ga zbog toga još hvale i pune mu džepove.
Evo, moja malenkost je svojedobno objavila i Vaš ratni dnevnik, knjigu iz koje se i te kako može vidjeti na koji ste se način tri mjeseca branili. Nu, o tome je pisao i Ante Milković, također istaknuti branitelj Škabrnje. Međutim, malo je kome svih ovih godina stalo do ovakvih zapisa, do istine...
U toj knjizi koju ste i Vi objavili, na jednom našem sastanku, kako je ostalo zapisano, Mile Škaro, 3. studenoga 1991., kaže: „O nama ne vodi nitko računa iz Zadra, mi smo napušteni, to je žalosno, što moram reći. U Zadru se svi šepure u odorama i dobro su naoružani i nalaze se na hrani, a mi ništa ne dobivamo. Mi smo loši, bez odora, loše naoružani. Drugi su odavno dobili plaću, a naš bataljun je Bogu iza leđa." Što se o tome ne vode rasprave?
Vi ste Marko zaslužili i čin generala Hrvatske vojske...
Ma, pogledajte samo koliko je generala u Hrvatskom generalskom zboru i u što se pretvorila ova udruga! Svi znaju za Ljubu Ćesića Rojsa, Tolja, Ademija i još neke. Ja ne poznajem većinu generala, a ne vjerujem da većina od njih uopće zna što se u Škabrnji događalo 1991. Od činova meni su dali „trolista", a ne bih dobio ni to da me vi niste predložili. Zahvaljujući vodstvu HGZ-a ova udruga gotovo više ništa ne znači, mada tamo ima i časnih i poštenih pojedinaca.
Evo, čitamo da se o žrtvi Vukovara sada javio i predsjednik HGZ-a Marinko Krešić...
Da, javio se „po zadatku". Koju je on brigadu ili ratnu postrojbu predvodio u Domovinskome ratu? Kada je i gdje on postao general? Navodno je i ratni invalid!? Sad se javio u svezi Vukovara, a nakon ovog razgovora možda će i meni dijeliti lekcije. Ovakvi naprosto nemaju srama, vjerujte. Uostalom, neka taj Krešić objavi svoj ratni put, a ja ću svoj, pa neka narod vidi tko je sve kod nas general. Čak ni pok. Marko Babić, Junak iz Vukovara, nije general, a ovaj se kiti tim činom. Nažalost.
Nego, kako ste zadovoljni s programom Hrvatske radiotelevizije (HRT) kad su u pitanju emisije vezane uz stvaranje hrvatske države...
– – Mene ne zovu na HRT. Kad obično dođu u Škabrnju s kamerama i mikrofonima, manje-više, obično mene zaobilaze. Ova televizija ima 4 programa, iznimno puno materijala o Domovinskome ratu, ali za njih je sve važnije osim toga. U informativnim emisijama o braniteljima objavljuju jedino ako se nešto govori i piše o njima kao negativcima. Kad ste recimo u bilo kojoj važnijoj tv emisiji HRT-a vidjeli i čuli nekog da govori o Škabrnji? – kazao je Marko Miljanić, ratni zapovjednik i stradalnik hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ
https://kamenjar.com/marko-miljanic-skabrnja-ne-zivi-samo-za-ovaj-jedan-dan/
https://cronika.hr/2023/11/intervju-mladena-pavkovica-s-markom-miljanicem-junakom-domovinskog-rata/
KOGA BRIGA ZA PLENKOVIĆEVOG LUTKA I NJEGOVO VIJEĆE?
04 Studeni 2023 08:10
Medvedovo Vijeće donijelo odluku o Penavinom potezu: 'Nismo suglasni samo s jednom odlukom'
Vijeće za domovinski pijetet, mir i razvoj prihvatilo je u petak na sjednici programe obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje koje su pripremili Grad Vukovar i Općina Škabrnja dok nije suglasno s korištenjem predstavljenog plakata
kao službenog promotivnog materijala.
"U duhu Zakona te uvažavanjem posebnosti Vukovara želimo da ovo Vijeće svojim radom i zaključcima oda priznanje podnesenim žrtvama, Vukovara, ali i svih krajeva Hrvatske, a da se izbjegne dodatna politizacija koja opterećuje kako stradalnike i hrvatske branitelje Vukovara tako i cjelokupnu hrvatsku javnost", istaknuo je ministar Tomo Medved na sjednici u Ministarstvu branitelja.
Dodao je kako to posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje kada se Kolonom sjećanja na dostojanstven i primjeren način odaje duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu hrvatskih branitelja i civila, priopćilo je ministarstvo.
Prethodnih dana negativne reakcije na političkoj sceni izazvala je odluka vukovarskog Odbora za obilježavanje Dana sjećanja te izjave vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave da će kolonu sjećanja predvoditi pripadnici HOS-a, plakat sa velikim slovom "U" te poruka "svima onima koji imaju nešto protiv HOS-a'' da ne dolaze u Vukovar.
Poziv svima na dostojanstveno obilježavanje dana posebnog domovinskog pijeteta
Vijeće je pozvalo sve da se priključe obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje kako bi na dostojanstven način u jedinstvu obilježili dane posebnog domovinskog pijeteta i odali počast svima koji su branili Vukovar i hrvatsku državu.
"Pozivamo sve kojima je Hrvatska u srcu - dođite u Vukovar i Škabrnju, budimo ponosni i dostojanstveni, poklonimo se žrtvama i pokažimo svehrvatsku snagu zajedništva".
Na sjednici su sudjelovali članovi Vijeća, osim predstavnika Grada Vukovara i jednog od predstavnika hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata s područja Grada Vukovara, koji su odbili sudjelovati u radu Vijeća, kažu u ministarstvu.
Ranijih godina, napominju uobičajeno su bili nazočni i gradonačelnik Vukovara, koji je već ranije najavio svoj nedolazak, te načelnik Općine Škabrnja, koji je i ove godine sudjelovao na sjednici.
Vijeće je razmotrilo programe koje su pripremili Grad Vukovar i Općina Škabrnja te su prihvaćena oba programa obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Vijeće je razmotrilo i plakat koji je izradio Grad Vukovar, a čiji izgled i sadržaj prije javnog predstavljanja nije usuglašen s Vijećem, te je stava da je plakat neprimjeren i kao takav neprihvatljiv jer je u javnosti potaknuo brojne negativne rasprave i reakcije, izazvao podjele i uznemirenost u velikom dijelu braniteljsko-stradalničke populacije.
Plakat ne šalje poruku pijeteta
Plakat ne šalje poruku pijeteta ni odavanja jednake počasti žrtvama, poručilo je ministarstvo uz napomenu da nikada ranije na plakatima nisu bile isticane pojedine postrojbe ili osobe.
Zbog svega navedenoga Vijeće nije suglasno s korištenjem predstavljenog plakata kao službenog promotivnog materijala obilježavanja dana posebnog domovinskog pijeteta te se usuglasilo o potrebi izrade plakata koji će izgledom i sadržajem odražavati duh Zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta, pozivati na zajedništvo braniteljsko-stradalničke populacije i čitave javnosti te poslati jasnu poruku da je Grad Vukovar simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu.
Uvažavajući doprinos Hrvatskih obrambenih snaga u obrani Vukovara, Vijeće je skrenulo pozornost na činjenicu da su svih proteklih godina Kolonu sjećanja predvodili branitelji Vukovara, među kojima i pripadnici HOS-a, zajedno s članovima obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja te je stava da je isticanje jedne postrojbe nepravedno u odnosu na doprinosu svih koji su sudjelovali u herojskoj obrani Grada Vukovara.
Vijeće je zaključilo da će Vlada i sva nadležna tijela Republike Hrvatske, unatoč izostanku suradnje od strane Grada Vukovara, u okviru svojih zakonskih ovlasti i sukladno propisima, i ove, kao i ranijih godina, pružiti potporu obilježavanju dana posebnog domovinskog pijeteta kako bi se dostojanstveno obilježio državni blagdan i kako bi se u miru i zajedništvu odala počast žrtvama.
Ministarstvo podsjeća da je na tom tragu i na inicijativu Grada Vukovara donesen Zakon o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta, na temelju kojega je formirano i Vijeće. Ne zato da bi se nešto nekome branilo, nego da bi se štitile vrijednosti za koje su mnogi žrtvovali svoje živote.
Fokus na žrtvi Vukovara kako bi se u zajedništvu odala počast najzaslužnijima
Upravo je tim Zakonom stavljen fokus na žrtvu Vukovara kako bi se u zajedništvu i dostojanstveno odala počast najzaslužnijima za našu slobodu i neovisnost, a Zakonom o blagdanima Vlada je 18. studenoga proglasila Danom sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, navodi se u priopćenju.
Na sjednici Vijeća održanoj u povodu organizacije ovogodišnjeg obilježavanja Dana sjećanja, Tomo Medved je podsjetio da je Vukovar proglašen mjestom posebnog domovinskog pijeteta jer ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne demokratske države te predstavlja simbol otpora, žrtve, pobjede i zajedništva.
Poseban domovinski pijetet, u smislu tog Zakona, predstavlja posebno poštovanje prema poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima u Vukovaru i svim hrvatskim braniteljima koji su branili slobodu, demokraciju i zajedništvo hrvatskog naroda, svim civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te Vukovaru, simbolu otpora, hrabrosti, zajedništva i mira, koji je tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku pretrpio velike ljudske gubitke i razaranja materijalnih dobara odnosno kulturne baštine, kažu u ministarstvu.
Zakonom je, naglašavaju, propisano da nositelji u planiranju i poduzimanju aktivnosti odavanja počasti, surađuju međusobno i s drugim tijelima koja sudjeluju u programu obilježavanja, a Vijeće za domovinski pijetet, mir i razvoj je stalno tijelo koje koordinira i prati aktivnosti obilježavanja posebnog domovinskog pijeteta te može predložiti mjere i aktivnosti radi njihova unaprjeđenja i prati njihovo provođenje.
https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/37247-koga-briga-za-plenkovicevog-lutka-i-njegovo-vijece
2023-11-06
REAGIRANJA SLUGA SVJETSKIH MOĆNIKA-03.
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-06.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Josip Pečarić
Veliki hrvatski književnik dr. sc Stijepo Mijović Kočan javi se s novim sonetom:
|
Subject: |
ZVONIN |
|
Date: |
Sun, 5 Nov 2023 22:48:00 +0100 |
|
From: |
Stijepo Mijović Kočan |
|
To: |
'Josip Pecaric' <pecaric@element.hr> |
SAMO JE ONO ČIME JA MOGU PRIDONIJETI PREPOZNAVANJU ZLA
smk
DRAGI JOŠKO SVE JE
Dragi Joško sve je konačno sad jasno
Časni Nicolier protiv nečastivog
Ratnog dezertera ̶ eno i sad živog
Vukovarski heroj ̶ nikad nije kasno
Da nad nečastivim vlada ono časno
Jean Michel primjer je humanog brižljivog
Protiv dezerterstva ̶ zla neizdržljivog
Koje već danas je postalo zloglasno
Konteso moliš me kani se soneta
Koji zoveš mrskim ̶ i tebi on smeta
A ugledu tvojem ne donosi ništa
Znam ali ovo je pucanj sa bojišta
Ne umijem drugim pa pucam zvoninom
Allons enfants sa mnom Domovine sinom
5/11/23
Hvala dragom prijatelju na njegovom zvoninu tj. sonetu. Prirodno Kočan je njime itekako doprinio prepoznavanju zla koje ovog puta dolazi od Plenkovića i njegovih koalicijskih partnera. U Prilozima zato dajem nekoliko novih tekstova o tom zlu koje je eto sada i opjevano.
Međutim jučerašnji tekst sam završio riječima:
I mene zanima hoće li se Predsjednik Države prikloniti koloni Hrvata ili onih koji za sebe kažu da su Hrvati.
Naime u lažima oko ZDS, dakle po kojima također prepoznajemo sluge svjetskim moćnicima sudjelovao je i on.
Danas vidimo na portalu direktno.hr njegovo reagiranje:
MILANOVIĆ OTKRIO KOJI BI ČELNIK ZEMLJE MOGAO DOĆI U VUKOVAR: 'TO U NAM RADI ŠTETU, A HOS...'
Predsjednik Zoran Milanović osvrnuo se na najavu Kolone sjećanja u Vukovaru.
06.11.2023.
"Imali smo svakakvih svinjarija, ali po meni je ovo previše", rekao je Milanović o plakatu za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.
Da umreš od smijeha. I on je šokiran što koriste latinično slovo U u riječi VUKOVAR, kada svi znaju da treba koristiti Y (tj, ćirilično U): VYKOVAR!
Dodao je kako je HOS prvi predsjednik Franjo Tuđman inkorporirao u Hrvatsku vojsku i da su oni dali određeni obol hrvatskoj obrani, no to je to.
Nevjerojatno priznanje. Predsjednik RH nam kaže da je sve one gadosti prema HOS-ovcima vršio zato što je znao da su oni dali određeni obol hrvatskoj obrani.
"Više od toga ih ne treba braniti", rekao je Milanović i uz poruku kako nam je to radilo ozbiljne probleme oko priznanja '90-ih.
Naravno da ih ne treba braniti. Mi im se divimo i tražimo iskazivanje poštovanja onima za koje je Siniša Glavašević u studenom 1991. godine rekao:
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
Je li to razlog što ih se napada?
Ponavljam pitanje iz prethodnog teksta: Jesu li ta dva mjeseca zapravo omogućila obranu RH?
Da to proširim: Jesu li ta dva mjeseca natjerale svjetske moćnike na priznanje RH koje je uslijedilo nedugo nakon pada Vukovara. Nije tada postao Vykovar, pa im je to sada cilj?
"O tome je Tuđman govorio više puta. To U nam radi štetu, to nam se ne isplati", istaknuo je.
Zbog Penave se javili iz samoupravnog mraka: Znate li što je 1993. bilo s HOS-om?
Umjesto mog komentara evo što u današnjoj kolumni na istom portalu o VUKOVARu, a ne o VYKOVARu piše Zvonimir Hodak:
'Ustaški' plakat za Kolonu sjećanja
Ivan Violić i Davor Butković ista su osoba. Gaje isto razmišljanje, istu ljubav ili mržnju. I tako su naš Ivan ili Davor napisali komentar: "Što stoji iza Penavinog harakirija s Vukovarom i Za dom spremni? Morbidna manipulacija ratnom žrtvom kakva nije viđena 30 godina". Naši Ivan i Davor su ogorčeni. "Ustaški" plakat za Kolonu sjećanja. U imenu grada Vukovara veliko slovo U, velika su i druga slova, ali slovo U... e to je čisti ustašluk. Da je sada "Stari" živ formirao bi se "četverored" sve do Golog otoka. Iritantna im je napose ona Penavina izjava: "Kome se ne sviđa HOS, neka ne dolazi u Vukovar".
Briga njih što je u predmetu Paraga, Đapić i Dedaković još 1993. godine tadašnji hrvatski Vojni sud pod predsjedavanjem suca Damira Kosa donio presudu da su postrojbe HOS-a regularne postrojbe Hrvatske vojske. Tu je presudu potvrdio i Vrhovni sud Hrvatske i od tada HOS ima potpuno legalni pravni status kao član HV-a. Kojim onda pravom bilo tko smije HOS isključiti s nekog događanja? I sad se iz "samoupravnog mraka" javljaju Ivan i Davor i putem (a koga drugoga nego) "Telegrama" prizivaju zatvor za Penavu i "kriptoustaše". Kriptokomunisti bi stvar riješili kao i u slučaju navijača koji su pjevali "Korak za korakom..."- jednostavno i po brzom postupku – hapšenjem.
https://kamenjar.com/hodak-orjunas-smoje-mogao-bi-dobiti-ozbiljnog-konkurenta/
"Moj apel Penavi i ekipi je da preskoče ovaj datum pa neka se kasnije raščišćavaju", dodao je Milanović i ponovio kako se najavio više ljudi iz inozemstva koji bi željeli prisustvovati.
"Možda dođe Denis Bećirović, razgovarali smo o tome", kazao je.
A da Predsjednik RH samo tim zainteresiranim objasni koja je uloga HOS-ovaca o kojoj govori Siniša Glavašević.
Naravno šalim se.
Znam da bi im se gazde naljutile da urade nešto protiv njihove volje. Znaju oni itekako dobro što je govorio Glavašević
Znaju oni itekako dobro tko je kriv što su od vojske koju su poslali u tu fašističku agresiju na RH napravljeni zečevi.
Pa pokazali su itekako kada danas kliču SLAVA UKRAJINI, a mrzak im je istovjetni pozdrav ZA DOM SPREMNI.
Josip Pečarić
PRILOZI
RADIĆ: HRVATSKE RATNE POSTROJBE SU SVETINJA I NE MOGU BITI PREDMET ASPRAVE
04/11/2023
Neka Plenković i Medved na svoj novi plakat stave Stanimirovića i Pupovca pa ćemo imati njihovu stranu i našu stranu posvećenu HOS-u!
Mario Radić: "Reći ću nešto što ne smije nitko reći, iznoseći isključivo činjenice. Mi pričamo o Vladi koja je koja je u koaliciji s SDSS-om. Predsjednik glavnog odbora SDSS-a, glavnog koalicijskog partnera ove vlasti je Vojislav Stanimirović, prvi okupacijski gradonačelnik Grada Vukovara. Pogledajte njegovu izjavu da je palo posljednje ustaško uporište – Vukovarska bolnica. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta, Stipo Mlinarić, napravio je sa svojim Centrom dr. Ivana Šretera optužnicu u kojoj je obuhvaćeno 57 oficira JNA, i mi ćemo nastaviti dalje u tom smjeru jer nitko u ovoj državi, u ovim lažnim svjetovima, to se ne smije ispitivati".
https://kamenjar.com/radic-hrvatske-ratne-postrojbe-su-svetinja-i-ne-mogu-biti-predmet-rasprave/
ANGELO ŽILIĆ/PORUČUJEM PLENKOVIĆU I SVIMA ONIMA KOJI NA SILU ŽELE DA MI ŠKABRNJANI OPROSTIMO I ZABORAVIMO ONIMA KOJI SU NAS UBIJALI – TO SE NEĆE DOGODIT.
Prenosimo priopćenje mladića čije riječi odzvanjaju kao snažan vjetar istine i boli. Angelo Žilić, najmlađa žrtva Škabrnje, hrabro dijeli svoje misli i osjećaje u vezi s događanjima koja su obilježila njegov život i živote mnogih Škabrnjana. Priopćenje je usmjereno prema premijeru Plenkoviću i svima koji na razne načine nastoje potaknuti pomirenje i zaborav.
Angelo jasno izražava svoje ogorčenje prema političkim potezima koji, umjesto istine i pravde, donose tugu i neprijateljstvo. Kroz njegove riječi, osjeća se duboka patnja Škabrnje, sela koje je trpjelo užase rata, gdje nijedna obitelj nije ostala netaknuta.
Postavljaju se pitanja koja odzvanjaju u srcima onih koji su izgubili najmilije i proživjeli strahote rata. Angelo izaziva razmišljanje o pravdi, oprostu i pomirenju. Njegove riječi neizbrisivo podsjećaju na važnost kažnjavanja zločina, na traženje istine i na potrebu za odgovornošću prema žrtvama.
Uz ožiljak ranjavanja na vlastitom tijelu kao vječni podsjetnik na tragediju Škabrnje, Angelo Žilić jasno stavlja do znanja da oprost nije moguć dokle god zločinci ne snose posljedice svojih djela. Njegove riječi predstavljaju snažan poziv na istinu, pravdu i poštovanje prema žrtvama rata, a istovremeno odražavaju nepokolebljivu hrabrost i dostojanstvo najmlađeg civilnog stradalnika Škabrnje.
Neka vam ovo priopćenje bude podsjetnik na trajnu potrebu za istinom, pravdom i sjećanjem na žrtve Domovinskog rata.
PRIOPĆENJE:
Premijer Plenković je prošle godine pod okriljem noći, dan prije obljetnice pada Škabrnje i Vukovara, doveo Anju Šimpragu, potpredsjednicu vlade da se pokloni žrtvama Škabrnje. To su učinili podmuklo bez da su o tome obavijestili mještane općine Škabrnja te tako navukli bijes i ogorčenje svih nas koji smo u patnji i boli proživljavali spomen na pad Škabrnje i monstruozne zločine počinjene od strane četničkih spodoba i JNA vojske pod zvijezdom petokrakom.
Svoj prikriveni dolazak su pravdali pomirbom, povjerenjem i suživotom.
Mi Škabrnjani smo imali povjerenje u naše susjede 1991. godine koji su, kad im se ukazala prilika, počeli paliti, pljačkati i ubijati svoje dojučerašnje susjede i prokazivati na one koji su se skrivali po podrumima.
Suživot je danas itekako moguć što je vidljivo i po koaliciji između vladajućih i SDSS-a, inače stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić. Upravo ta koalicija štiti spomenike četničkim vojvodama po mjestima u okolici Vukovara, štiti zločince koji i dalje slobodno hodaju po Negoslavcima u Lijepoj našoj i drugim mjestima, štiti sve one koji zvjerski i dalje po našoj dalmatinskoj regiji i zadarskoj okolici skidaju i pale zastave, veličaju takozvanu SAO Krajinu i uništavaju spomenike naših poginulih heroja iz Domovinskog oslobodilačkog rata.
Ne vidim da je notornom Pupovcu ili Anji to zasmetalo pa da je u medijima iznijela javnu osudu svih tih provokacija. Šutnja je često jača i od riječi a njihova šutnja je zapravo znak odobrenja na sve ovo što se događa.
Naposljetku, kako se pomiriti sa nekim tko i dalje veliča zločinačku ideju velike Srbije i četnički pokret?
Kako se pomiriti i oprostiti kad zločinci i nakon 30 godina nisu odgovarali za svoje nedjela?
Kako oprostiti nekome tko uopće nije ljudsko biće, jer upravo te spodobe koji su činili zločine su oličenje zla?
U Škabrnji ne postoji obitelj koja nije izgubila barem jednog člana u napadu.
Tko će vratiti naše najmilije, tko će vratiti moju ubijenu baku, moju uništenu mladost i litre suza i patnje moje obitelji i obitelji svih Škabrnjanaca?
Tražiti oprost a i dalje biti u stranci koja ima četnički predznak i koja štiti sve ono što je uništavalo moju i našu domovinu je još jedna politička licemjernost koja kod nas Škabrnjana neće i ne smije proći.
Upravo iz ovih razloga poručujem Plenkoviću i svima onima koji na silu žele da mi Škabrnjani oprostimo i zaboravimo onima koji su nas ubijali – to se neće dogodit.
Neće se dogoditi sve dok zločinci ne budu kažnjeni onako kako zaslužuju.
Neće se dogoditi sve dok postoji neiskrenost u traženju oprosta i dok je oprost politički motiviran.
Neće se dogoditi dok mi Škabrnjani ne dobijemo ratnu odštetu za pretrpljeno uništenje i opljačkano selo.
Ožiljak ranjavanja na mom tijelu je vječni podsjetnik na stradavanje moje Škabrnje, moje bake, moje tete, mojih sumještana te upravo zbog svega navedenog dajem podršku i potpis Inicijativi protiv dolaska takvih osoba.
Nikad zaboraviti, nikada oprostit
Angelo Žilić
Najmlađi civilni stradalnik Škabrnje
PETERNEL:ONI KOJI NE ŽELE HOS KAO REGULARNU POSTROJBU HV-A NE USUDE SE TO JAVNO REĆI, NEGO IM JE LAKŠE NAPADATI IVANA PENAVU!
06/11/2023
Igor Peternel, predsjednik DP-a Zagreb i potpredsjednik Gradske skupštine, izrazio je podršku predsjedniku DP-a i gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi te komentirao napade na ovogodišnju organizaciju vukovarske Kolone sjećanja i plakat posvećen HOS-u i Jean-Michel Nicolieru:
"Prošlo je već tjedan dana, a histerija oko Kolone sjećanja se ne stišava. Čak se i pojačala otkad je u javnost izašla informacija da se obitelj pokojnog Jean-Michel Nicoliera othrvala HDZ-ovim spletkama i složila s fotografijom, a time i političkom porukom".
"U principu ne postoji problem jer ideja je u sklopu komemoracije odati posebnu počast jednoj regularnoj postrojbi. Dobronamjernima bi to trebalo biti drago!".
"Meni se čini da, kao i obično, prepoznajem koji je pravi, a skriveni problem: svi oni koji ne žele HOS kao regularnu postrojbu Hrvatske vojske, kojima je HOS tabu tema, a ne usude se to javno reći, sada napadom na Penavu izražavaju zaobilazno o tome stav. Jer Penava je skandal zato što je po njima HOS skandal".
ŠILJO/VIKA I POVIKA NA PENAVU – DA SE NE BI GOVORILO O ZLOČINIMA I ZLOČINCIMA CRVENO-CRNOG AGRESORA!
Orkestrirana političarska, stranačka i medijska vika i povika na vukovarskog gradonačelnika i predsjednika Domovinskog pokreta Ivana Penavu pokazuje sve značajke nekadašnjih harangi koje bi povodom pojave „neprijateljskog djelovanja" organizirale „svjesne socijalističke snage". Zašto im je haranga potrebna? Zato da bi se zaglušno govorilo o jednom javnom pozivu i jednom plakatu – a pritom šutjelo o zločinima počinjenima nad braniteljima Vukovara i Vukovarcima, nad Hrvatima i ostalima. Da se ne bi govorilo o zločinima yugo-srbskog, crveno-crnog agresora! Onako kao što se vikom na ustaške zločine, NDH i „Jasenovac" pola stoljeća, zapravo sve do danas, ne-osuđivali zločin genocida nad hrvatskim narodom, osobito ne njegovi počinitelji – „oslobodioci" – godine 1945.
Možda je Penavin poziv mogao ili trebao biti malko drukčije intoniran. Možda je plakat o kojemu su se svi žestoko raskokodakali mogao ili trebao biti malko drukčiji. Recimo takav da se inkriminirano slovo „U" na plakatu napisalo manjim ili većim od ostalih slova. Možda se HOS nije trebalo toliko napadno izdvajati od ostalih, nego manje ili više „napadnije". Možda. Možda je Penava trebao biti oprezniji da se to što čini ne bi protumačilo kao dio predizborne kampanje u prilog Domovinskog pokreta. Možda. No sve su to nijanse o kojima se može i treba razgovarati i raspravljati. Uz dužno poštovanje i prema vukovarskom gradonačelniku i prema Domovinskom pokretu, a osobito prema nedužnim žrtvama obrane Vukovara i ukupne obrane Hrvatske u ovoj žalosnoj i ujedno veličajnoj prigodi.
„Dan neizbrisivog spomena na počinjenje i počinitelje surovih agresorskih zločina..."
Dan 18. studenoga proglašen je u mandatu ove vlade, g. 2020., za Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Uzdignut je na rang državnog blagdana i neradnog dana. On je zaslužio biti time. No zar samo i jedino time?
Općenito, među Hrvatima razvijen je kult patnje, žrtve i stradanja 'na pravdi Boga'. Za to postoje duboki i neprebrojivi razlozi u ukupnoj hrvatskoj povijesti, osobito u onoj iz razdoblja osmanlijskih pustošenja te u onoj prošlostoljetnoj. Hrvatski je narod više puta desetkovan. Nitko nikada nije proglasio da je nad njim više puta u njegovoj mučeničkoj i ujedno slavnoj povijesti izvršen genocid. Ni tko ga je sve počinio.
(Izvor za fotografiju: http://www.hkz-kkv.ch/images/titov_genocid-skalpovi_pletenica.jpg)
Kada se nad nekom skupinom, nad nekim narodom dogodi genocid, tj. uništenje ili desetkovanje njemu pripadnoga roda i poroda, ili kada se nad njegovim pripadnicima počine teški i masovni i bezrazložni i nezakoniti pokolji i pomori, tu uvijek imamo dvije strane. Jedna je strana „pasivna", ona koja je to pretrpjela. Druga je strana „aktivna", ona koja je pokolje i pomore i pojedinačne zločine počinila.
Da bi se bolje razumjelo u čemu je 'stvar', zamislimo da je taj „državni blagdan" drukčije nazvan. Recimo ovako: Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje i Dan neizbrisivog spomena na počinjenje i počinitelje surovih agresorskih zločina u Domovinskom ratu, napose u Vukovaru i Škabrnji.
Čega to bitnoga nedostaje u 'kulturi sjećanja' i 'kulturi djelovanja' u Hrvatskoj?
Razmislimo li malo bolje, priznat ćemo da je drugi dio tog naziva upravo ono što u nazivu tog spomendana nedostaje. I ne samo u nazivu, nego i u 'kulturi sjećanja', na koju inače pozivaju sve relevantne rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i Europskog parlamenta. I ne samo u 'kulturi sjećanja', nego i u 'kulturi djelovanja'. Što bi ona značila? Značila bi neumorno istraživanje počinjenih zločina o okolnosti u kojima su počinjeni, prikupljanje dokumenata i druge građe, otkrivanje osumnjičenih, pokretanje kaznenih postupaka i izricanje sudbenih presuda.
'Kultura djelovanja' značila bi i ustrajanje na svim drugim vrstama konzekvenci za sve krivce: izvršitelje, nalogodavce, političke pokrovitelje i današnje poricatelje. Konzekvence bi bile i međunarodnopravne i političke i diplomatske i zakonodavne i obrazovne i informativne i odgojno-formativne. Time bi smisao tog spomendana i tog sjećanja na dan 18. studenoga bio pun i potpun. Time bi se vršila pravda u istini. Sve dotle dok bude živih koji s pravom trebaju doći na udar pravde, pravedničkog sjećanja i pravedničkog djelovanja.
Paralelno s time, isto bi trebalo činiti na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, poznat i kao Dan crne vrpce, koji se obilježava 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj. To je paneuropski dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću. Spomendan je uveden odlukom Hrvatskoga sabora, a slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008.. Europski parlament donio je, povrh toga, 19. rujna 2019. Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe.
U ustima tobože proeuropskim režimaca i prorežimaca, i onih iz HDZ-ova i onih iz SDP-ova šireg jata, često se nađu izrazi kao što su „europske vrijednosti", „vladavina prava" odnosno, rjeđe, „pravna država". Doduše, još su im draži slogani „zaboraviti prošlost", „okrenuti se prema budućnosti" i „raditi na pomirenju". Na pomirenju između oplakivanih žrtava i nerasvijetljenih i nekažnjenih zločinaca?! Na zaboravljanju „onoga što je bilo". A time i „onoga što jest", sve do sada.
O čemu „svjesne socijalističke", jugoslavenske, velesrbske i protuhrvatske snage – 'gromoglasno šute'?
Dokle dakle spomenute „svjesne socijalističke snage", s kojima su isprepletene „svjesne jugoslavenske", „svjesne velesrbske" i „svjesne nehrvatske te antihrvatske" snage vode bezočne medijske kampanje protiv Penave, DP-a, HOS-a, bijelog polja, crnih odora, košulja i kapa, ZDS-a, U-a, komemoriranja na Pliberškom polju kod Bleiburga, povijesnog „revizionizma", neoustaštva, „fašizma", „ekstremizma", „isključivosti" i ostalih „negativnih pojava" danas, dotle im, tobože nesvjesno i nenamjerno, promiče potreba i obveza problematizacije onoga o čemu 'gromoglasno' šute. O čemu uglavnom šuti i službena politika i policija i DORH i gotovo čitav establišment. I to godinama i dugim desetljećima.
Svi oni šute o onomu što Stipo Mlinarić Ćipo i Ivan Penava upravo, uz ostalo, čine: prijavljuju one za koje imaju prikupljenih dokaza da ih se osumnjiči, okrivi i optuži za neke od počinjenih ratnih i poratnih zločina na vukovarskom i drugim područjima. To su, razumije se, zločini u kojima su svoje prste imali ili imaju mnogi. Sve do onih koji ih ne istražuju, koji ih zataškavaju, koji ne postupaju po zakonu kada se oglušuju o svako moguće otkriće o mogućim konkretnim krivcima. Riječ je o ljudima „s imenom i prezimenom".
O svemu tomu stranke i političari i urednici i novinari crvenoga i, ne u doslovnom smislu, kvislinškoga establišmenta uporno i ustrajno – šute. Evo najnovijeg primjera, povezanoga i s Ćipom – koji je osnovao Centar dr. Ivana Šretera za istraživanje o počinjenim i neistraženim i nekažnjenim ratnim zločinima u Domovinskom ratu – i s gradonačelnikom Penavom i s mučeničkim Vukovarom. Upravo jučer, u subotu, 3. studenoga, Ivan Penava objavio je na svojem Facebook-profilu sljedeće:
[DORH-u PREDANA KAZNENA PRIJAVA ZA RATNE ZLOČINE NAD VUKOVAROM]
5 godina nakon što sam organizirao prosvjed zbog neprocesuiranja ratnih zločina ne postoje pomaci po tom pitanju od strane naše države.
Tromost, nepoduzetnost i nebriga neće nas spriječiti da se nastavimo boriti za istinu i pravdu koju hrvatski narod zaslužuje.
U suradnji s Centrom dr. Ivan Šreter i angažiranim odvjetnikom DORH-u je podnesena kaznena prijava potkrijepljena dokumentima, a koja se odnosi na tzv. „operaciju Vukovar" te koja bjelodano pokazuje tko je upravljao, osmislio i naredio sve što se događalo prije 32 godine.
Prijava je podnesena protiv 51 osobe koja je sudjelovala u ratnom zločinu nad Vukovarom, a iz nje je vidljivo da je sve kontrolirala JNA kao i da je naoružavala sela gdje su bili nastanjeni pretežno Srbi 1990. i početkom 1991. godine.
Država i državno odvjetništvo koje nije bilo u stanju poduzeti minimalne poteze sada nema izliku da se ne može.
Dok naša vlada nudi pomoć Ukrajini u procesuiranju ratnih zločina te podupire Izrael u kažnjavanju ratnih zločinaca, hrvatskom narodu prolaze godine bez pravde.
Može se kad se hoće, a očito je da se nije htjelo i da se neće.
U toj sažetoj informaciji rečeno je zapravo sve što u ovoj prigodi treba reći. Sve što čine Penavi jako protivni, a koje smo već spomenuli, obična je pjena i bacanje hrvatskoj javnosti i hrvatskom narodu prašine u oči. Puko „zamajavanje", kako bi na svom jeziku rekli srbijanski Srbi. Obična i primitivna „zamjena teza", kako su voljeli govoriti komunistički političari i marksistički publicisti poput, recimo, na toj crti neumorno jednostrane i manipulativne Jelene Lovrić, sada kolumnistice neojugoslavenskog tjednika Nacional. Ili neki manje poznati iz Nacionalnu bratskih konzorcija koji izdaje Jutarnji list i Novi list, a i onih koji kontroliraju javne i mnoge privatne televizije i općenito medije, a i državne i ostale institucije.
(:::::)
2023-11-07
ŽALOSNO: OD HEROJA DO POLITIČARA
Josip Pečarić
Nekadašnji heroj a danas ministar Tomo Medved je uradio nešto doista sramotno MANIPULIRAO JE S MAJKOM Jeana Michela Nicoliera:
PENAVA: NEKI SU SI DALI ZA PRAVO NEGIRATI ŽRTVU NICOLIERA I MANIPULIRATI NJEGOVOM MAJKOM.
SRAM IH BILO!
Ministar Medved ne smatra da o tome treba reći i riječ:
TOMO MEDVED: ODAJMO POČAST ŽRTVAMA DOSTOJANSTVENO I BEZ RADIKALIZACIJE
06/11/2023
Foto: Hina
Potpredsjednik hrvatske vlade i ministar branitelja Tomo Medved u ponedjeljak je pozvao sve građane da pijetet žrtvama u Domovinskom ratu odaju dostojanstveno, bez politiziranja i radikalizacije.
Rekao je to u Donjoj Stubici gdje je otvoren spomenik Domovini i žrtvama Domovinskog rata u spomen na sve poginule, stradale i nestale hrvatske branitelje, posebice na jedinog poginulog branitelja s područja Donje Stubice, pripadnika 'Tigrova' Stjepana Tučkara.
Medved je istaknuo da ga posebno raduje što je među inicijatorima postavljanja spomenika kao motiv prepoznat i poziv na zajedništvo.
„Kao što smo tada u Domovinskom ratu bili jedinstveni, potrebni su nam jedinstveno i zajedništvo i danas. Od svih nas se očekuje da upravo kroz takav pristup, s pijetetom, iskažemo zahvalu onima koji su svoje živote podarili na oltar naše domovine, da izbjegnemo svaki oblik politiziranja ili zlouporabe naših komemoracija, okupljanja, sjećanja na žrtve", naglasio je Medved.
Poziv vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave da podnese ostavku, ministar Medved je nazvao još jednim dokazom 'politiziranja s obljetnicom i komemoracijom u Vukovaru'.
„Pozivam i njega i sve koji to čine – imaju vremena, neka odustanu, neka promisle i zastanu na trenutak. Pozivam ga neka čuje i glas žrtve, neka pozove obitelji poginulih, nestalih, umrlih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, neka čuje i njihov glas", poručio je.
Medved je dodao da su i ove godine u Vukovar pozvani svi koji osjećaju potrebu doći pokloniti se žrtvama.
„Odajmo počast u tišini, dostojanstvu, skromnosti, bez radikaliziranja i politiziranja. To je ono što očekujem da će se dogoditi kao što se događalo svih ranijih godina", zaključio je ministar Medved.
Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar podsjetio je da je u Domovinskom ratu sudjelovalo više od 11 i pol tisuća zagorskih branitelja.
„Nema ni jedne vojne ili policijske postrojbe, ni jednog ratišta na području Hrvatske gdje nisu bili prisutni zagorski branitelji. S ponosom kažemo i uvijek ponavljamo da je vrhovni zapovjednik oružanih snaga bio prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman", naglasio je Kolar.
Dodao je kako nitko nema pravo, bez obzira od kuda dolazi i u čije ime govori, privatizirati Domovinski rat ni Vukovar, Škabrnju ili bilo koju bitku Domovinskog rata.
„Svi koji 18. studenoga žele doći u Vukovar, svi koji žele doći u Škabrnju su dobro došli", zaključio je Kolar.
Spomenik je izrađen na inicijativu HDZ-a Grada Donja Stubica i Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade 'Tigrovi', a autorica je Mirjana Drempetić Hanžić. (Hina)
https://kamenjar.com/tomo-medved-odajmo-pocast-zrtvama-dostojanstveno-i-bez-radikalizacije/
Da, tako je kada od heroja postaneš političar. Kada od heroja u ratu protiv srpskog fašističkog agresora postaneš suradnik onih kojima su ti fašistički agresori dragi ili pak i surađivali s njima.
Akademik Josip Pečarić
2023-11-08
PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-07.
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
Ovo je već sedmi tekst PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED.
Već u prvome sam dao tekst Davorina Karačića s istim naslovim tako da je bilo očito da je njegov naslov uzet i za ovaj niz tekstova. Naslov pokazuje koliko su priglupe priče o nekakvim politizacijama. Politizacije su im napad na jednu ratnu postrojbu iz Domovinskog rata iza koje će na red doći i druge postrojbe. To je očito i iz najnovijeg komentara Stipa Mlinarića:
MLINARIĆ O KOLONI SJEĆANJA: HOS JE PRVA I ZADNJA CRTA OBRANE – AKO SE NE IZBORIMO ZA NJEGA, PLENKOVIĆ I NJEGOVI POSLUŠNICI KRENUT ĆE I NA DRUGE RATNE POSTROJBE!
06/11/2023
Stipo Mlinarić: "Što bi narod rekao, ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da zvijeri ostave tragove. Tako je i naša inicijativa potaknuta progonom HOS-ove insignije koji traje već 25 godina. Prema tome, ovo je zadnja crta obrane i tu smo se mi jasno postavili, a posebno Ivan Penava, gradonačelnik Grada Vukovara i predsjednik DP-a".
"Kolona sjećanja bit će hrabra i dostojanstvena i ove godine, kao i svake druge. Mislim da će Vukovar posjetiti najveći broj ljudi do sada. Ovim putem pozivam sve – dođite u Vukovar da pozdravimo naše heroje, dostojanstveno oplačemo naše poginule i da zajedno velikim pljeskom odamo počast svim preživjelim herojima, koje vladajući pokušavaju sakriti sve ove godine, a to su pripadnici HOS-a, koji će predvoditi ovogodišnju Kolonu".
"Milanović je rekao da treba baciti ploču HOS-a, kao i Vesna Pusić. Onda su došli Tomo Medved i HDZ pa su skinuli ploču i odnijeli je. Mnogi drugi branitelji ne razumiju da je insignija HOS-a prva i zadnja crta obrane. Ako to pustimo, oni će ići dalje pa će im tako početi smetati Zbor narodne garde, Specijalna policija, Antiteroristička jedinica Lučko".
U spomenutom prvom tekstu dao sam i komentar hrvatskog književnika Javora Novaka. Evo u Prilozima njegovog novog komentara o hajci na Ivana Penavu.
Drugi u prilozima je tekst izvrsnog hrvatskog kolumniste Marcela Holjevaca. U svezi s naslovom ovih tekstova moram vas podsjetiti na moju knjigu 'BOJNA ČAVOGLAVE' / THOMPSONOFOBIJA, Zagreb, 2022.
U Kazalu se može vidjeti da postoji veliko poglavlje:
ZDS JE POSTAO ZADNJA LINIJA OBRANE
DOMOVINSKOG
RATA .................................................... 256
Otvoreno pismo Predsjedniku Ustavnog suda RH ................................. 256
Ivo Rendić - Miočević: Je li današnja Hrvatska postustaška ili
postkomunistička zemlja? .............................................................. 260
Pobjeda pokliča "Za Dom spremni" uzdrmala jugonostalgičare ................. 265
Željko Sačić: Naučite već jednom svi vi,
prije svega vi štetočinski,
protuhrvatski, protubraniteljski, manipulatori, ovaj pozdrav "Za Dom
spremni" nema nikakve veze sa ustašama
.......................................... 268
Dawn Dawns: Kratki pregled opasnog pjevanja u Hrvata ........................ 270
Zvonimir Hodak, Evo kako je klan Šerbedžija
izašao iz ormara, a
Kekinu i njegovima hladno poručujem 'uzalud vam trud svirači...'
............. 273
Pismo javnosti hrvatskih generala ................................................... 276
Mladen Pavković: Vrijeme je da se raznim smutljivcima kaže – dosta ........ 281
U ime obitelji: Predsjednik
Ustavnog suda Šeparović zloupotrebljava
sud za pogodovanje u predizbornoj kampanji
..................................... 283
Karamarko:
Slobodno možemo izreći ne ustaški, nego ZNG-ovski,
HV-ovski, HOS-ovski i Thompsonovski pozdrav
"Za dom spremni" ......... 285
Pismo g. Tomislavu Karamarku ..................................................... 287
Prilog, Karamarko i ZDS ............................................................. 290
Pupovčeva supruga i dalje napada Thompsona i Domovinski rat ............... 292
Nakon priopćenja o Čavoglavama: Kakve je
odluke dosad donosio
aktualni sastav Ustavnog suda (1) – Pitanje davanja djece na udomljavanje istospolnim
parovima
......................................................................... 295
Lili Benčik,
Koljački usklik "Smrt Fašizmu, Sloboda Narodu" je
protuustavan ............................................................................ 297
Lili Benčik, "Antifašisti" protiv odluke hrvatskoga suda .......................... 300
HDZ zadržava vlast Pupovcu! ....................................................... 303
Ivica Marijačić, Predsjednik Ustavnoga suda i Pupovčeva žena ................ 306
Davorin Karačić, Sud je donio
jedinu moguću odluku, a Ustavni sud nije
se izjasnio o pozdravu ZDS u Domovinskome ratu!
.............................. 309
Fusnote za fah idiote .................................................................... 310
Andrea Černivec, Veliki hrvatski i Thompsonov trijumf, a hladan tuš za
jugonostalgičare i velikosrbe .......................................................... 311
Thompsonov menadžment odgovorio Borisu
Miloševiću, Predsjedniku
SNV-a: 'Pitajte preživjele stradalnike iz Domovinskog rata, je li za njih
Bojna Čavoglave budnica'
............................................................ 315
Pismo Mladenu Pavkoviću ........................................................... 317
Prilog: Mladen Pavković, Protiv smo mržnje, ali i – zaborava! ................. 319
Hrvatski veleposlanik u Njemačkoj:
'Kontaktirali smo Bild i ukazali im
na neutemeljenost tvrdnji i neistinitost navoda'
................................... 321
Marcel Holjevac: ZDS je postao zadnja linija obrane Domovinskog rata ...... 324
I tada sam uzeo kao naslov poglavlja naslov jednog ot tih tekstova: onog posljednjeg kome je autor Marcel Holjevac! MOgli bi slobodno reći da je naslov ovih tekstova istovjetan s tim naslovom Marcela Holjevca, zar ne,
PRILOZI
JAVOR NOVAK: HAJKA
07 Studeni 2023
Što je sporno u tome ako prvi čovjek Grada Vukovara Ivan Penava kaže: vi koji ne volite HOS ne dolazite u Vukovar u Kolonu sjećanja? Što je sporno ako konačno odrapi strane veleposlanike pa kaže: vi ne ćete provoditi svoju politiku u Vukovaru i nama određivati što mi smijemo, a što ne smijemo! Je li Penava ikome zabranio dolazak? Nije. Je li rekao vi ne smijete doći? Nije. Što je onda sporno?
Sporno je to što je gradonačenik odbio provoditi sramnu politiku trgovačke koalicije, srbsko-hrvatskog nenarodnog suvezluka, politiku trojajčanih Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca ali i predsjednika Milanovića, kojom se postrojbe hrvatskih vitezova HOS-a ne samo stalno gura u stranu, već ih se proglašava fašističkima te se pripadnici časne postrojbe čak i sudski proganjaju.
Gradonačelnik Penava tome je rekao dosta. Ne ćete pokušavati poništiti žrtvu HOS-a u krvi, pripadnici kojega su branili Vukovar i ne samo njega, kad nam je bilo najteže. Dragovoljci, junaci HOS-a zaslužuju duboki naklon svakog poštenog Vukovarca i cijele Hrvatske. Ne pristajemo na politiku zaborava i krivotvorenja povijesti! Dosta. Nikoga se velikosrbi, koljači četnici i okupatori nisu tako bojali kao heroja HOS-a. Zašto? Nikada se nisu mogli pomiriti, do dana današnjega, koliko je malo HOS-ovaca, hrvatskih branitelja, branilo Vukovar. Zašto? Zbog hrabrosti i borbenosti HOS-a. Zbog toga što su ti hrvatski branitelji bili spremni i život dati, a nikako ne dopustiti neprijatelju, do onoga zadnjeg trena, da uđe u Vukovar i kolje po bolnici i ulicama razrušena grada. Zbog toga što su spašavali tolike obitelji iz podruma i herojski ih vodili kroz sama minska polja, u kolonama kojima su upravo HOS-ovci uvijek bili na čelu, kroz kukuruze u slobodu. Čitajte Damira Markuša: „58. HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca".
Tko zato dakle ima pravo, tko je taj koji bi trebao govoriti o Koloni sjećanja ako ne će Vukovar, njegova izabrana (i vrlo uspješna) vlast? Treba li Vukovar šutjeti i provoditi nenarodnu politiku Zagreba? Ne će više ići. Dosta je bilo. Dosta nam je Pupovčevih provokacija „naše i vaše žrtve", iritiranja s vukovarskim vijencima u Dunavu, dosta je ćiriličnih poigravanja sa svetom hrvatskom žrtvom.
Pokvarena ploča tzv. HDZ-a je i da Penava politizira Kolonu sjećanja. Međutim tko zapravo politizira hrvatsku žrtvu, otvoreno je pokazano na obljetnici Oluje u Kninu kad je policija zabranila pristup proslavi junacima HOS-a!! Milanović je tada čak izvrijeđao i junaka HOS-a Damira Markuša, čovjeka koji je više puta (u obrani Vukovara) bio ranjen. I onda se ministar Medved čudi ko' pura dr..u: što se to ove godine promijenilo, što se dogodilo da je Penava odlučio vratiti HOS na mjesto koje mu pripada? Da stvarno, što se to dogodilo u Kninu?
Povodom Penavina vraćanja elementarne časti jedinicama HOS-a, a koja im naravno pripada, grubim se riječima oglasio i Generalski zbor. Udruga je to u kojoj su tolike ostavke već dali brojni časni hrvatski generali, udruga koju se optužuje za trajno podilaženje vlasti Andreja Plenkovića. I to se još jednom pokazuje i danas, kad su iz Generalskog zbora, kao na Plenkovićev gumb, grubo vrijeđajući, napali gradonačelnika Penavu i kolonu na čelu s HOS-om.
Predsjednik GZ-a general Marinko Krešić tu vidi čak i besprizorno političko prepucavanje (?), pokušaje privatizacije Domovinskog rata i dijeljenja branitelja, a ponekad i performanse (?) u režiji raznih skupina ili neodgovornih pojedinaca. On čak vidi i da je tu riječ o nanošenju štete RH (!?), Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima, koje se zajedno s obiteljima poginulih i nestalih, beskrupulozno (?) gura na margine dok naslovne uloge bez imalo kompleksa za sebe grabe neodgovorni političari, kojekakvi ekshibicionisti (?) i tipovi nejasnih namjera. Čini se generalu Krešiću i takvom podrepaškom njegovomu Zboru, mnogo tu činjenica o HOS-u, uopće nije jasno. Od toga je gore samo ovo što piše S. Zavišić u JL: Amerikanka „sada živi u Makarskoj (...) a odrasla je u Bay Area u Kaliforniji, ali priznaje kako je sanjala da živi u balkanskoj zemlji..."
Gradonačelnik Penava uzdiže hrvatske branitelje HOS-a iz nenarodnog, protuhrvatskog, trgovačkog i koalicijskoga blata i želi im dati ništa više od onoga što su oni sami (svojim impozantnim herojstvom) odavno već zaslužili - biti (napokon!) na čelu Kolone sjećanja. Bi li HOS-ovac i junak Jean Michel Nicolier bio protiv toga? Čisto sumnjam.
U Zagrebu i Vukovaru danas smeta slovo U, već odavno smeta slovo H (Hrvat, Hrvatska) i slovo O (Oluja), sutra će smetati i slovo D (domovina) ili slovo P (patriot), pa slovo L (lustracija), pa slovo N (nacionalnost) i tako redom. Sva ta slova zato, po Pupovčevu nalogu, treba što prije zabraniti... Da nam predragi Pupi ne somnabulira ružne snove.
farizejština
Ono što ponavlja i Izbavitelj i svi njegovi klonovi jest da je Penava, svojim istupom o ovogodišnjoj Koloni sjećanja u Vukovaru, stvorio podjele te da se ne trebamo dijeliti. Papagajski to ponavlja i Generalski zbor. Prvo, o kakvim to podjelama, svi takvi, govore? Nije li Sabor, kao uostalom i svi svjetski parlamenti, mjesto različitih mišljenja, čitaj podjela? Drugo, nije li od tzv. HDZ-ea potpuno licemjerno govoriti loše o podjelama kad znamo tko je upravo taj koji je razbio branitelje u stotinu udruga, tko je razbio HSP-e, HSS, tko je razbio hrvatsku desnicu, tko je „otkupio" jednog potpunog prevrtljivca i falšeg komedijanta Zekanovića? Ako to nisu podjele i dijeljenja, onda ne znam što jesu.
Kad to odgovara tzv. HDZ-u, tada podjele mogu, a kad će se na primjeru napada na Penavu tzv. HDZ-e jasno iskompromitirati u velikom dijelu biračkoga tijela u po tu stranku vrlo sklisko predizborno vrijeme, tada podjele ne mogu!? Kako kaže onaj stari vic o dva pijanca koji pogađaju u kojoj je ruci boca rakije, a Štef nikako da pogodi pa Jura navodi: „Ma Štef! Daj se odluči!"
s ivice provalije
Užasa iz rata u Izraelu svakodnevno je toliko da to čovjek više ne može podnijeti, a da ne razvije osobnu obranu u obliku zasićenja. No, čini se i da su višestrani intenzivni diplomatski napori, te gomilanje vojne sile u istočnome Mediteranu zajedno, uspjeli rastegnuti vrijeme, odgovoriti Izrael od frontalnog kopnenog napada kao i Iran od intervencije, čime kao, kao da izgleda kako ne će doći do opasnog širenja rata.
Diljem svijeta, na djelu su procesi najšireg antisemitizma, teške mržnje prema Židovima i Izraelu te lančano povlačenje veleposlanika iz Izraela. Čak i uz prekid svih diplomatskih odnosa. Posebno je gadno u Austriji gdje su zapaljeni objekti na židovskom groblju te išarani zidovi antisemitskim simbolima, kukastim križevima i Hitlerovim imenom. I sve to na Središnjem gradskom groblju u Beču. Francuski je pak ministar unutarnjih poslova objavio da je zabilježeno oko devet stotina antisemitskih napada otkako je Hamas napao Izrael.
Na sceni je već i ono eksplozivno: lokalno širenje rata. Od početka sukoba, Šiitski pobunjenici u Jemenu, izveli su tri napada bespilotnim letjelicama i projektilima na Izrael. Najavili su i još napada da bi pomogli Palestincima. Izrael je zato, na tu novu frontu u Crvenome moru, poslao ratne brodove, jer su mu jemenski Hutiji (sateliti Irana) objavili rat i lansirali balističku raketu na sam grad Eilot. A taj je grad na sjeveru i nije u Crvenom moru, kako se pogrješno piše, nego je u Akapskom zaljevu. Jemen je pak na jugu Crvenoga mora kod tzv. roga Afrike.
Svijet je danas preplavljen stravičnim ruševinama u Gazi. Ljudi plaču, djeca stradavaju, žene su unesrećene, obezglavljene. Svi u tom užasu urlaju. Strašno. Sve je to tako horendno. Svaki novi rat sve je okrutniji i strašniji. Gaza će opstati tek kao ruševina, jedna jedina velika ruševina, a ljudi će u njoj moći živjeti tek kao krtice: pod zemljom i u tunelima. I Palestinci i Hamas odavno su shvatili da gube ovaj rat, ali uporno i samoubilački ga nastavljaju. Onog čega nema u medijima svijeta jest: Hamas i dalje svaki dan raketira Izrael. I istovremeno zahtijeva prekid izraelskog granatiranja!?
Ante Letica: "nisam vidio niti jednu arapsku humanitarnu organizaciju, arapsku zajednicu, bilo u V. Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, da je izrazila oštri prosvjed protiv terora Hamasa u Izraelu". Dodao bih: ne samo da u cijelom arabskom svijetu nije bilo ni jedne jedine osude terorizma, već su svi oni oduševljeno klicali Hamasu. No, prozirni su postali već i samome njemu, jer ne poduzimaju baš ništa. Ni vojno niti humanitarno.
Koliko su i strani vapaji jalovi, najbolje govore zahtjevi da Izrael prestane ubijati djecu. A kako uputiti raketu ili bombu tako da ona zaobiđe djecu i žene, a pogodi samo Hamasovce? Ipak, ostaje nadati nam se, da je čovječanstvo uspješno prebrodilo prvi šok i prvi bijes, jer od početka rata prošlo je već mjesec dana.
Izbaviteljeve svinjarije.
Mnogo se piše o svinjskoj kugi i strašnoj propasti slavonskih imanja (uz stravično iseljavanje). Ali ne govori se o suštinskim (i geopolitičkim) pitanjima: je li na sceni „svinjski rat"? Kako to da svinjske kuge nije u srbskim selima?
Gornji Kosinj i ne samo on.
Vrijedi podsjetiti na devastaciju koja se već dugo izvodi u Gornjem Kosinju (kraj Perušića). Čitam „Glas Gacke". Što je nama Gornji Kosinj? To je kraj s 36 arheoloških nalazišta od kojih će njih čak 17 potopiti umjetno jezero ili će biti izravno ugroženo tim megalomanskim HEP-ovim projektom.
Hidroelektrana odnosno njezino akumulacijsko jezero potopit će sve: arheološke lokalitete, stara groblja, iznimno plodna polja, kuće, crkve i ljude. Gornji Kosinj, dok se navoze ogromne količine kamena i zemlje za gradnju HES Kosinj, još uvijek čeka na svoje prvo sustavno arheološko istraživanje. Ono i brojna ona, koja mi je tadašnji gen. direktor HEP-a Damir Begović, u mikrofon H. radija, svečano obećao još davne 1995. Više podataka na:
https://www.glasgacke.hr/?ispis=detalji&novost=37363&kat=78
Izvornik sadrži dragocjene i istinite informacije o ovoj materiji s pobijanjem lažnih navoda i floskula koje se učestalo pojavljuju u medijima ali i s kojima su se solidno obrukali i ovdje navedeni odgovorni pojedinci. U tom širem tekstu nalaze se i točne (nasuprot brojnih krivih) karata područja zahvata HES Kosinj-Senj. Dodat ću samo tri citata (iz teksta cijenjenog auktora dr. sc. Ivana Mancea).
1.) „govorimo o lokalitetu Kosinjske tiskare, gdje je otisnut naš Prvotisak 22. veljače 1483. – danas ga slavimo kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Vrhunski doseg hrvatske kulture, na svjetskoj razini. O stolici prvih hrvatskih banova, Ban Dvoru – danas Mlakvena Greda da ne govorimo".
2.) „Hrvati su jedini na svijetu tiskali inkunabule na tri jezika (latinski, talijanski i hrvatski) i dva pisma (latinica i latinična gotica te glagoljica) i to samo 28 godina nakon izuma Gutenbergovog tiskarskog stroja. Deseci europskih naroda počinju tiskati knjige nakon Hrvata. Danas se najveća sila na svijetu SAD prostire na sjevernoameričkom kontinentu – koji je eto, kao kontinent, otkriven devet godina nakon što su Hrvati otisnuli svoju prvu knjigu".
3.) „U dvorištu naše prve tiskare, našeg neprocjenjivog nacionalnog, kulturnog i povijesnog hrvatskog bogatstva po kojem smo među prvim narodima u svijetu – vozaju se teretnjaci, pucaju eksplozivi bušenjem tunela, jaružaju rovokopači. I nitko da bi trepnuo i pitao izvođača radova: pa jeste li Vi – uz dužno poštovanje – normalni?"
Cmoje
Više nije vijest da je brončani Smoje već postao i splitski javni zahod.
Javor Novak
https://www.dragovoljac.com/index.php/javor-novak/37289-javor-novak-hajka
MARCEL HOLJEVAC NEUGODAN IZBOR:
PENAVINA JE PORUKA IZRAVNA
07 Studeni 2023
Ukratko, poanta nije da su HOS-ovci bili važniji od ostalih u obrani Vukovara, niti najbrojniji, niti najhrabriji (iako ih je relativno najviše poginulo u odnosu na ukupan broj). Poanta je da su najviše osporavani i da to Penava namjerava promijeniti.
Tijekom predizborne kampanje 2019. godine Milanović je zaobišao Kolonu sjećanja. Izjavio je tada da "tamo naprosto nema mjesta za pristojne ljude. HDZ je sve potjerao, sve su rastjerali". Istini za volju, Kolona sjećanja nikad nije ni bila za pristojne ljude. Kao što ni Vukovar braniti '91. nisu išli pristojni ljudi, ali išli su HOS-ovci sa ZDS-om i raznim insignijama s onim nepristojnim slovom abecede. Pristojni ljudi ne vole da ih pitate gdje su bili 1991. jer to nije pristojno pitanje. Pristojni ljudi, urbani, progresivni, radije idu u LGBT povorke. Mislim, pokušajte zamisliti nekog poput Tomaševića u Vukovaru? Jedina opasnost za četnike bila bi da umru od smijeha kad ga vide. A i morali bi dečki paziti na njega pa bi samo smetao.
Milanović je godinu dana poslije ipak došao u Kolonu sjećanja. Kao što je dolazio i svake godine do 2015., kad je, kako je objasnio, zbog politizacije i privatizacije kolone od HDZ-a prestao dolaziti. Tada su i on i brojni drugi rekli da je HDZ prisvojio Kolonu sjećanja. Ove nam pak godine HDZ i mediji kažu da Penava prisvaja i politizira Kolonu sjećanja. I da će rastjerati sve pristojne ljude kojima smetaju ZDS i taj čudni plakat. Neki "nisu za koheziju, nisu za uključivost... samo za ovakve provokacije koje misle da će koristiti njima i njihovu dijelu biračkoga tijela", kaže premijer.
Možda je zaboravio da je upravo zbog "Stožera za obranu hrvatskog Vukovara" prije deset godina došlo do podjele na dvije kolone, što nikako nije kohezija ni uključivost – ali je bilo uglavnom opravdano zbog izrazito neprijateljskog odnosa tadašnje vlasti prema braniteljima, i da je tada oporbeni HDZ bio prilično usko povezan sa Stožerom. I da su mu upravo takve "provokacije" pomogle kod dijela biračkog tijela. Uglavnom, povijest se u neku ruku ponavlja, samo ovog je puta HDZ taj koji je vlast, a Penava taj koji je "Stožer".
Teško da HDZ može opravdano kritizirati Penavu zbog politizacije Kolone i Vukovara i govoriti kako "ne smijemo politizirati" te da se "Domovinski pokret postavio jednostrano i uzeo žrtvu u svoje ruke", jednostavno zato što su oni to radili prije njega. Uostalom, ako je netko dugo privatizirao i instrumentalizirao braniteljski populaciju, to je bio HDZ. A to mu je pak omogućio SDP kojem tada branitelji baš nisu mirisali, a ni u ratu ih baš nije bilo previše. Kao što sad HDZ omogućuje DP-u da mu ih dijelom preotme.
Istina, bilo bi najbolje da politike u Koloni sjećanja nema. Ona je izrasla u fenomen spontano, iz naroda, u vrijeme kad se državu nasilno "detuđmaniziralo", a svako sjećanje na Domovinski rat pokušavalo zatomiti, kao vid otpora naroda takvim politikama, a političari, ako bi došli, došli bi u privatnom aranžmanu i hodali bi na začelju. No došlo je do politizacije – i HDZ je ne samo vodio glavnu riječ, pa je čak i uspio pretvoriti u državni blagdan, Dan sjećanja. To je pohvalno, iako su mnogi sudionici, istinu govoreći, bili sretniji dok nije bilo ničeg državnog u tome i dok nitko nije prisvajao zasluge.
Penavina je poruka izravna. Pupovac i ekipa sad imaju prilično neugodan izbor pred sobom. No upravo je Pupovac najbolji odgovor onima koji sad kritiziraju Penavu zbog politizacije Kolone i provociranja: nije li on upravo to radio prošle godine, provocirao i politizirao s vijencem "svim žrtvama", a za provokacije je on PhD spram Penave? Bi li se Pupovac prvi žalio da je netko u Jasenovcu stavio vijenac za sve žrtve, uključujući onog koji je pao s promatračnice? Ako je bilo dopušteno provocirati Pupovcu, koji se sad žali da je Penava povrijedio pijetet vukovarske žrtve, do koje je njemu kao jako stalo, ako je HDZ-u bilo dopušteno politizirati stvari kad mu je to odgovaralo, zašto onda ne bi i Penavi i svakom drugom?
Ovo nije Yukovar: Ne smeta mu petokraka
Publicitet je najčešće dobar, makar i negativan. Jer, sve ono zbog čega će vas jedni razapeti ujedno je ono zbog čega će vas drugi voljeti. Ne postoji političko pitanje na kojem građani u demokracijama nisu podijeljeni, samo u realnom socijalizmu postoji jedinstven stav.
Ali ako vam Sanja Modrić zamjera da ste izašli iz okvira svog "statusa, značaja i intelektualnih kapaciteta", drugim riječima, da ne znate gdje vam je mjesto, da vaš "status" nije takav da biste mogli i smjeli raditi ono što je uglednim antifašistima "po defaultu" dopušteno, provocirati ili, nedajbože, "politizirati" nešto – sve se nažalost uvijek na ovaj ili onaj način politizira, da si ne lažemo, naročito ako ima veze s ratom, od Jasenovca do Bleiburga – i da ste preglupi da biste s njima uopće raspravljali, onda znači da ste im ozbiljno prodrmali kavez.
Ako je to Penavi bio cilj, svakako je i više nego uspio jer je zasjenio vijesti iz Gaze, pa čak i ponukao rasprave o estetskim kvalitetama plakata (da, diletantski je, zapravo je grafički grozan, ali to je ovdje nebitno). Što god mislili o suspektnim slovima abecede i "spornim" pozdravima, ne možete mu zamjeriti beskičmenjaštvo, tako često među hrvatskim političarima.
Niti jedne godine nije bilo upitno tko vodi Kolonu jer je to svake godine netko drugi – dok na čelo nije, ove godine, došao HOS. Kolonu sjećanja su, kad je započela, vodili pripadnici 204. brigade koja je branila Vukovar, a kada je prošla pandemija, predvodila su je djeca koja su preživjela rat u Vukovaru. Iduće godine to će biti policija, kaže Penava.
Kvaka je da je do ove godine HOS, vrlo aktivan u obrani Vukovara, bio najviše marginaliziran i najviše na udaru medija, naravno zbog ikonografije bliske ustaštvu. Penavina poruka da u Vukovar nisu dobrodošli oni kojima smeta ZDS može se gledati i u kontekstu zabrane Skejinim HOS-ovcima da sudjeluju na proslavi pobjede u Kninu – odnosno, kao vraćanje HDZ-u milog za drago u ime HOS-a. Ukratko, poanta nije da su HOS-ovci bili važniji od ostalih u obrani Vukovara, niti najbrojniji, niti najhrabriji (iako ih je relativno najviše poginulo u odnosu na ukupan broj). Poanta je da su najviše osporavani i da to Penava namjerava promijeniti.
O načinu ispravljanja i razlozima osporavanja može se raspravljati, kao i o tome treba li komu "ustašoidna" reputacija i živopisan izgled kakav njeguje Skejo. O ulozi HOS-a u obrani Vukovara, međutim, ne može se raspravljati, to je neosporno. No valja primijetiti da HOS najviše smeta upravo onima koji su u vrijeme opsade vjerojatno molili Boga da ga antifašisti što prije "oslobode". Pri čemu njihova ideologija nije ništa manje suspektna, a ni simboli.
"Dosad smo na komemoracijama imali različitih obilježja na ratnim zastavama, no ovo je prvi put da se gradska vlast igra sa simbolima režima koji bi trebali biti daleko od svakog mjesta stradanja, a naročito stradanja kakvo je bilo vukovarsko", tvrdi Milorad Pupovac. Stvarno? Ne bih rekao. Ako im ne smeta petokraka kojom se kitio ubojica Vukovara Šljivančanin, ako ne smatraju da bi taj simbol trebao biti daleko od svakog mjesta stradanja, a viđali smo je posvuda, ne treba im smetati ni ono "u" u riječi Vukovar na plakatu. Ne možemo ga prekrstiti u YUkovar, ionako. A što se tiče primjedbi da Penava tragediju Vukovara koristi za predizbornu kampanju, to je istina, ali ionako svi sve što mogu koriste za predizbornu kampanju, u demokracijama to tako ide. Osim Pupovca, njemu glasovi ne trebaju da bi bio u Vladi i Saboru, njemu izborni zakon to jamči.
Državnička odluka: Tuđman bi bio zadovoljan.
Plenković je često na meti kritika kao "briselski ćato", često s razlogom. A onda – kad jednom Hrvatska za promjenu zauzme jasan stav pri glasanju u UN-u o rezoluciji koja u stilu Miss svijeta osuđuje "rat", a ne terorističku organizaciju koja ga je pokrenula i koja se kukavički skriva iza civila, žrtvujući ih za međunarodnu naklonost, kad postupi bez kalkuliranja o tome što će i kako će drugi, gledajući svoj interes, opet ispadne – "briselski ćato".
Hrvatska je glasala neovisno o "nesvrstanoj" europskoj većini, koja živi u strahu od milijuna svojih muslimana koji bi mogli dignuti revoluciju i početi napadati židovske vrtiće i sinagoge, pa i rušiti zapadne vlade ako bi odbile rezoluciju koju je – bez imenovanja agresora i bez ikakvog konteksta – ponudio Jordan, koji je praktički palestinska država, dakle strana u sukobu.
Hrvatska se svrstala u grupu 14 država u kojoj su uz SAD i Izrael još i Austrija i Mađarska te Češka. Europa je kukavički suzdržana – upravo kao što je bila kukavički suzdržana kad je osuđivala rat u Hrvatskoj i BiH, a ne Miloševića i Srbiju! Pa nije rat kriv što je rat, netko je izazvao rat! A izazvao ga je samo s jednim ciljem – počiniti genocid i izazvati reakciju pa se onda skrivati iza djece i civila. Svaka se budala može zalagati "za mir", naročito su glasni oni koji danas stavljaju smajliće uz vijest da su od one hipi-cure s koncerta koju su hamasovci oteli, silovali, ubili i raskomadali (ne nužno tim redom) našli samo komad lubanje. Ali ratovi imaju uzroke. Osuđujemo rat? Možemo isto tako osuditi koleru ili potres ili poplavu.
Zašto je Hrvatska protiv te licemjerne rezolucije? Zato što neki nisu zaboravili kako se i Hrvatima rezolucijama UN-a uskraćivalo pravo na obranu, pri čemu se pozivalo na povijesni kontekst, nejač, ugroženost Srba, Jasenovac, što sve ne. Oni koji su sad bili "za" i suzdržani isti su oni koji nisu znali imenovati agresora na Hrvatsku. Pacifistička prenemaganja samo produljuju ratove i stvaraju nove frustracije koje pak vode u nove ratove.
"Stajalište Republike Hrvatske od početka je jasno i principijelno. Osuđujemo teroristički napad Hamasa, ističemo pravo Izraela na sigurnost i samoobranu, uz poštovanje odredbi međunarodnog humanitarnog prava, kao i zaštitu civilnog stanovništva. Stoga su netočna tumačenja da je Hrvatska glasovanjem 'protiv' rezolucije u Općoj skupštini UN-a ujedno i protiv humanitarnih stanki, pružanja pomoći Gazi ili zaštite civilnog stanovništva. Uostalom, još prošli tjedan Vlada RH je uputila žurnu humanitarnu pomoć stanovništvu pojasa Gaze", kažu iz MVEP-a. S tim se nije teško složiti. Tim više što je Mate Granić podsjetio da je Hrvatska spriječila jednu takvu rezoluciju u UN-u koja bi zaustavila Oluju. Koja je zaustavila rat i agresiju učinkovitije od svih poziva na mir koje smo slušali godinama i koji su samo bili motor Miloševićeva ratnog stroja.
Kontekst rata: Žrtve su neizbježne.
No dok Hrvati sve masovnije prosvjeduju za Palestince, a Kata se kiti palestinskom maramom u Saboru – je li ikad stavila kockice ili trobojnicu kad je Hrvatska bila napadnuta ili je tada drukala za Jugoslaviju, Slobu i socijalizam, pitanje je retoričko – ili govore kako to "nije naš rat", susjedi su se jasno odredili. Šerif Patković, ratni zločinac i krvnik hrvatskih civila iz Lašvanske doline, a kasnije političar iz redova SDA, ovih je dana rekao da se stavlja Hamasu na raspolaganje. Ako ne znamo mi čiji je ovo rat, ovog puta za promjenu znaju u Sarajevu (devedeset prve bilo je obratno).
No vratimo se na famozni povijesni kontekst: palestinska djeca ginu, pa to znači da su Izraelci ratni zločinci, ne? I oni žive u getu u koji ih je Izrael stjerao, pa moraju se braniti? Imaju pravo na državu? Imaju, svakako, čim priznaju isto pravo Izraelcima.
No krivnja za ratni zločin nad palestinskim civilima ovdje je na – Hamasu. To što je ratni zločin, a što nije ne određujemo ni vi ni ja, nego ratno pravo, a ono je više nego jasno: Ako se vojska skriva među civilima, oni su legitimna meta. Ako je vojska u gradu, grad je legitimna meta. Ja još nisam vidio nikakav dokaz da je Izrael ciljano i s namjerom ubijao civile, što bi bio ratni zločin. Kolateralne žrtve su tragedija, ali su isključiva odgovornost onih koji ih koriste kao živi štit. Za razliku od napada 7. listopada, kad su cilj pokolja bili upravo civili – cilj i jest bio uništiti sve nade za mir i suživot, Hamas je to radio svaki put kad je bilo kakav sporazum bio na vidiku.
Rasprave o palestinskoj državi su besmislene jer Hamasu ona nije cilj. Smrti civila u Gazi posljedica su politike Hamasa. Nijemci su danas svjesni da za tragediju njihove zemlje prije 80 godina nije bio odgovoran netko drugi, i Japanci. Izrael je više puta tražio da se civili sklone iz ratne zone na sjeveru: Hamas im ne dopušta evakuaciju. Hamas, sa svoje strane, izraelskim civilima nikad nije dao ni minutu. Zar smo zaboravili što je bilo 2021., prije samo dvije godine, kad Izrael nije reagirao na zvjerski napad? Pa se eto ponovio, samo u gorem obliku.
Dakle, je li moguće uopće prosvjedovati za prava Palestinaca a da to ne bude prosvjed za Hamas? Je li netko '45. prosvjedovao što njemačka i japanska djeca ginu u bombardiranjima Berlina i Tokija? Je li netko rekao, "mi podržavamo njemački narod, ali ne naciste i Hitlera"? Ili da kaže da je bombardiranje Berlina ratni zločin jer ginu djeca pa ćemo Adolfa pustiti na miru? Nije, naravno, jer bi s pravom bio prokazan kao kolaboracionist.
Ako u ovoj i ovakvoj situaciji podržite Palestince, podržali ste teroristički Hamas, koji je u Gazi vodeća, vladajuća i jedina politička opcija. Ako podržite Ruse i imate razumijevanja za njihove posve legitimne frustracije – kao što su i frustracije Palestinaca koje su na vlast dovele teroriste, da se razumijemo, posve legitimne – podržali ste Putina. I njemačke frustracije Versajskim mirom bile su legitimne, no Hitlerova agresija na Europu nije. Podržati mir po svaku cijenu u ovom slučaju znači – podržati ostanak Hamasa na vlasti u Gazi, podržati nastavak sukoba i rata, podržati ostanak Palestinaca u getu u kojem su se našli – isključivo zaslugom svog vodstva. Jer su desetljećima pokretali ratove koje su gubili i odbijali svako rješenje koje ne bi uključivalo istrebljenje Židova s Bliskog istoka, koji im je pradomovina, i nestanak države Izrael. Na što, očito, Izrael ne može pristati.
Sviđalo se komu ili ne, što je ratni zločin, a što nije ne određuje broj mrtvih civila i djece, inače vrlo sporan jer znamo samo ono što servira tamošnja teroristička vlast, nego međunarodno ratno pravo. Ratni je zločin ne dopuštati civilima evakuaciju, što Hamas radi, pa smo i danas mogli na TV-u čuti oca koji je izgubio dijete u izraelskom raketiranju Gaze – ali za to krivi isključivo Hamas. Ratni je zločin pobiti civile u kibucu, ratni je zločin pobiti klince na techno partyju, ali nije ratni zločin gađati stambene četvrti, pa ni kolone izbjeglica (slučaj hrvatskih pilota!) u kojima je vojska pomiješana s civilima. To nije moje mišljenje, takvo je ratno pravo, takva je Ženevska konvencija. Prava Palestinaca mogu se početi rješavati kad Hamas ode u povijest, na ovaj ili onaj način. I u ovom slučaju, iznimno, inače poslovično beskičmenjačka hrvatska diplomacija posve je u pravu.
Marcel Holjevac/7dnevno
PENAVA REKAO ŠTO ĆE SE DOGODITI U VUKOVARU: 'SADA ĆEMO IM DEMONSTRIRATI I POKAZATI'
07. studenoga 2023.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava istaknuo je danas kako neće biti dva plakata za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, već će biti izvješen samo onaj koji je odobren od strane vukovarskog Odbora za obilježavanje Dana sjećanja.
"Nema te teme. To je nešto što cijelo vrijeme komunicira tzv. Vijeće za pijetet i premijer, ali od te priče nema ništa. Vlada i premijer našli su se s tim tezama u pravnom vakumu", izjavio je Penava novinarima uoči svečanosti otkrivanja spomen-obilježja obaranju prvog zrakoplova u Domovinskom ratu u Vukovaru.
Foto: Domovinski pokret
Sporni plakat
Podsjetimo, vijeće za pijetet nedavno je prihvatilo program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, ali se nije složilo s korištenjem plakata koje je izradio Grad Vukovar. Tvrdili su da je plakat neprihvatljiv jer je izazvao negativne rasprave i reakcije u javnosti, te podijelio braniteljsku i stradalničku populaciju.
Penava ističe je naglasio kako svaki grad u Hrvatskoj ima svog čelnika, koji je odgovoran za grad i raspolaže komunalnim službama.
Foto: Vukovar.hr
"U slučaju Vukovara komunalnim službama raspolažem ja i preko njih odlučujem što je u gradu prihvatljivo, a što nije i koji plakati se nalaze na kojim javnim površinama. Ne može to raditi ni predsjednik države niti Vlade niti Sabora, i to nikome ne pada na pamet osim ministru branitelja i predsjedniku Vlade", kazao je Penava.
'Pokazat ćemo da može'
Penava je također podsjetio da kao gradonačelnik potpisuje odobrenja za svako okupljanje u Vukovaru i da je odgovoran za sve što se događa tijekom tih događanja.
"Ne čini to nikakav premijer, nikakav predsjednik, nego ja kao gradonačelnik. Sve ove dane smo slušali kako to nešto ne može, a ja sam čekao da vidim kako to ne može. Sada ćemo im demonstrirati i pokazati da ta kolona pripada Vukovaru", poručio je.
Pozvao je premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića da se pridruže koloni sjećanja 18. studenog, ali pod uvjetom da se pridrže konteksta koji je predvidio vukovarski Odbor – tako da ovogodišnju kolonu predvode pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
20231109_Pecaric_Milsnovic_Odrekao_Goldsteina.docm
2023-11-09
MILANOVIĆ SE ODREKAO GOLDSTEINA?
U Prilozima je tekst koji bi na prvi pogled značio da je Predsjednik RH ili netko od njegovih suradnika pročitao knjigu:
J. Pečarić, Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf
Međutim iz teksta je očito da nije:
Ime od kojeg je Milanović nedavno digao ruke jest ono povjesničara Ive Goldsteina kojega je predlagao za veleposlanika u Grčkoj koji je s druge strane prihvatljiv premijeru Plenkoviću jer ga je uostalom i prema Milanovićevim riječima priveo u Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti.
"Predsjednik je najavio korekcije na popisu kandidata za veleposlanička mjesta zbog ratnih zbivanja u Gazi i zato je sa svojeg popisa makao Goldsteina jer se predsjednik protivi vojnoj intervenciji Izraela u Gazi, ali Goldstein zbog toga ne bi trebao biti zabrinut jer on od starta nije niti bio sporan Plenkoviću i njegovom ministru Grliću Radmanu", navodi naš sugovornik.
Formulacija zadnje rečenice znači da Goldstein ni danas nije sporan. Dakle moja knjiga je potpuno promašena. Valjda sam ja umislio da je Predsjednik žestoko napadao ministra Grlić Radmana zbog neslaganja oko izbora veleposlanika i u Grčkoj. Naravno nije teško u mojoj knjizi provjeriti jesam li ja to doista izmislio. Poznato je da stalno ponavljam da one koji služe svjetskim moćnicima možete prepoznati po lažima o:
1. Stepincu;
2. Jasenovcu:
3. ZDS.
Jasenovac je najvažniji u dokazivanju tzv. genocidnosti hrvatskog naroda. U tim lažima nema velikih razlika između Milanovića i Plenkovića. Tu je nebitan Grlić Radman. Međutim iz knjige se već iz naslova vidi tko je najveći problem Predsjedniku oko izbora veleposlanika. U knjizi je veliko poglavlje o Davidu Goldmanu koji je u Jerusalem Postu objavio tekst „Ovo sramotno ruganje holokaustu mora prestati". U tekstu je napisano kako hrvatski povjesničar Ivo Goldstein izmišlja da su u Jasenovac iz Njemačke u travnju 1945. dovezene nekakve drobilice za kosti pa zato nije nađeno mnogo posmrtnih ostataka žrtava. Dakle piše o onome po čemu je danas u Hrvatskoj Goldstein poznat kao Ivo Drobilica. Branili su ga Srbi, ali i JUSP Jasenovac, dakle posredno i Vlada RH koja ih financira. Ministarstvo Grlić Radmana ga nije branilo. Dakle što se tiče laži o Jasenovcu sličan odnos imaju i predsjednici i države i vlade. Istina treba naglasiti da je uslijedilo i izbacivanje „historičara" Ive Goldsteina iz hrvatske delegacije u Međunarodnom savezu sjećanja na holokaust (IHRA), ali je zamijenjen sa sličnim 'istoričarima' pa se očito odnos Vlade nije promijenio. O tome vidjeti npr. moju knjigu:
Hrvatski 'luđak' i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf
Siguran sam da ni jedan od dvojice predsjednika neće doći na današnje predstavljanje knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve" autora dvojice doktora znanosti Nikole Banića i Mladena Koića koji dokazuju kako je lažan i Popis žrtava Jasenovca koje priznaju dva predsjednika. A taj popis sam odavno nazvao „velikosrpski popis Goldsteinovih i Draže Mihailovića".
Naime, očito je bilo da je to popis koji se može iskoristiti za tzv. genocidnost, jer je onaj koji koriste u Beogradu toliko smiješan: treba biti doista glup pa vjerovati da je više ubijenih u Jasenovcu nego što je po popisima žrtava ustanovljeno za cijelu državu.
Isti 'priču' Ivo Drobilica ponavlja i u novoj knjizi
„Povijesni revizionizam i neoustaštvo – Hrvatska 1989-2022" komentirajući u poglavlju HOFJUDE U HRVATSKO-SRPSKOJ VARIJANTI (str. 411—414) židovske povjesničare Esther Gitman i Gideon Greif. Naime, Gitman je došla u Hrvatsku gdje joj je mentor bio Goldstein. Ubrzo je shvatila koliki su dometi nekoga tko izmišlja drobilice i biološke zakone kojima se izruguje prof. dr. sc. Andrija Hebrang (HEBRANG: GOLDSTEIN JE DILETANT, ISTINA O JASENOVCU JE POD ZEMLJOM, I NIJE JU TEŠKO OTKOPATI I DOKAZATI
napušta mentora za koga povjesničar dr. sc. Josip Jurčević tvrdi da nam ne treba smatrati znanstvenikom.
Napušta Ivu Drobilicu i bazira svoja istraživanja o Stepincu na istini. Greif zastupa onu smiješnu brojku žrtava Jasenovca koja Srbima služi samo da osiguraju 'velikosrpsku brojku Goldsteinovih i Draže Mihailovića'. Naravno zna da i Milanoviću i Plenkoviću to odgovara jer su laži o Stepincu jedan od ključnih dokaza njihove poslušnosti. U Prilozima dajem i to poglavlje iz knjige Ive Drobilice. Naravno razumijem Iva Drobilicu. Kada ga je zbog laži 'otpilio' prof. Brandt pa je išao u Beograd s tatom koji je tada – zgodno – postao Predsjednik 'Jevrejskih opština' u Jugi, sada ima i povjesničarku Židovku koja ga je 'otpilila'. Zgodno mu za spas došla ideja da iskoristi ideju 'priče' o žrtvama u Jasenovcu s ovo dvoje židovskih povjesničara. Jest već viđeno, ali odgovarala obojici predsjednika kad su u pitanju laži o Stepincu. Ali problem je što je već itekako poznat kao Ivo Drobilica, pa on u RH samo izaziva podsmjeh i ruganje. Istina tada su mu i patnje veće pa je valjda i nagrada veća.
A da i jednom i drugom predsjedniku odgovaraju napadi na Stepinca vidljivo je i u odnosu prema SPC i HPC. Da je SPC politička organizacija moglo se iščitati iz pisma HAZU (Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku Uniju):
„U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem."
Poznato je da država daje ogromna sredstva za financiranje SPC koja ih zapravo koristi u srpskom programu nazvanom Srpski svet. Ta sredstva im je nelegalno omogućio Milanovićev predhodnik Ivica Račan o čemu u Saboru često govori general Prkačin, a prvi je na to upozorio Arhiepiskop HPC Aleksandar. U Prilozima dajem najnovije reagiranje Arhepiskopa Aleksandra iz koga izdvajam dio koji sve govori:
HPC je još 2015. objavila da podržava kanonizaciju katoličkog blaženika Alojzija Stepinca. SPC, koja je za vrijeme II sv. rata huškala na Židove u Srbiji, koja je huškala na Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata i koja je osuđena za genocid, protivi se kanonizaciji kardinala Stepinca.
Kad je Rusija napala Ukrajinu. SPC je podržala Rusku pravoslavnu crkvu, koja je huškala na Ukrajinu, čak je zbog toga ušla u shizmu s Carigradskom patrijarhijom i na ovaj način je sada SPC NEPRIZNATA crkva.
Ali zato vlasti u RH priznaju SPC, a ne priznaju HPC ni kada na sudu dokaže da je u pravu.
Tako čitam tekst GOLDSTEINOVO NEPRIMJERENO SPOMINJANJE TAOCA U RATU POTVRDA JE NJEGOVE ISKONSKE MRŽNJE PREMA SVEMU ŠTO HRVATSKI DIŠE i sve veće i veće je moje čuđenje Milanovićevoj želji da takve osobe kakav je Ivo Drobilica predstavljaju RH bilo gdje u svijetu.
Naime nisam siguran da je ovo o odustajanju istina pa otud ovo 'Još uvijek'. Naime u trenutcima kada je branio svoj izbor Drobilice za veleposlanika uvjeren sam da je gledao 'diplomatski' obračun njegovog kandidata u Novinarskom domu koji komentira gđa Lili Benčik ovako:
Prof. dr.sc. Ivo Goldstein svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek bio je profesor na Filozofskom fakultetu, podučavao je i ocjenjivao mlade ljude!
Pogledajte snimak od 5.40min:
https://youtu.be/c4cxf_lAJnY?si=E0RTJNtcuW9Y78Im
Misli li Predsjednik da je to ponašanje dostojno jednog veleposlanika? Ili bi volio da netko u Grčkoj prikaže to na njihovoj televiziji i da tako podigne 'ugled' RH?
Poziva se Predsjednik na činjenicu da je Drobilica sveučilišni profesor iz povijesti na Zagrebačkom sveučilištu, a ne smeta mu što njegovu stručnost osporavaju njegove kolege povjesničari. Tako prof. dr. sc. Josip Jurčević smatra, kao što sam već rekao, da ga uopće ne treba smatrati znanstvenikom, a postoji cijeli niz tekstova drugih povjesničara koji o Ivu Drobolici govore slično Jurčeviću.
Predsjednikovo pozivanje na profesuru Iva Drobilice je upitno već i zbog ovakvih mišljenja. Međutim meni je mnogo gore kad Ivo Drobilica govori o onima koji nisu završili povijest i osporava im prvo na istraživanja hrvatske povijesti jer su AMATERI iako je njegov suradnik bio njegov otac za koga i na Wikipediji kažu da je POVJESNIČAR AMATER i koji je za razliku od drugih amatera još i bez ikakvog fakulteta. Istina i njegov tata je izmišljao 'hrvatsku' povijest, ali mnogo mnogo inteligentnije od sina.
Zašto je to tako vidjelo se nedavno na sudu kada je tužio jednog amatera u povijesti zbog knjige – vjerovali ili ne – o Puhovskom. Svjedokinje su mu bile supruga i kćerka. Evo što su one svjedočile:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše (tuženik je amater povjesničar, op. J.P.), a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Zar i Predsjednika nije sramota kada usporedi ovakvo reagiranje njegovog kandidata za veleposlanika na tekstove jednog AMATERA u povijesti s onim u Novinarskom Domu?
Vratimo se tekstu o odustajanju Predsjednika od kandidature Iva Drobilice: Predsjednik je najavio korekcije na popisu kandidata za veleposlanička mjesta zbog ratnih zbivanja u Gazi i zato je sa svojeg popisa makao Goldsteina jer se predsjednik protivi vojnoj intervenciji Izraela u Gazi...
Što se tiče stava Predsjednika ono je istovjetno s njegovim ideološkim prijateljima i već je zbog toga došlo do izlaska židovskih organizacija iz tzv. Antifašističke lige (tzv. zato što su jedini istinski antifašisti hrvatski branitelji koji su slomili fašističku srpsku agresiju na Hrvatsku). Predsjednik RH bi puno mogao naučiti o zbivanjima u Gazi iz teksta Marcela Holjevca:
U Hrvatskom tjedniku, od 19. 10. 2023. su se narugali Drobilici:
Ivo GOLDSTEIN, povjesničar:
„Ako je u Gazi ubijeno 500 djece, za to je kriv Hamas, a ne Izrael!"
HT: Ako je u Jasenovcu ubijeno 500 soba, za to su krivi ustanici i pobunjenici protiv NDH, zar ne?
Ali u Hrvatskom tjedniku mu se rugaju zbog Drobiličinih različitih kriterija kada je u pitanju Izrael i Hrvatska.
Naime Goldstein je član Izraelske zajednice Bet Israel koja je napustila Antifašističku ligu i smiješno kada njihove stavove brani netko tko je poznat kao Drobilica. Ali jasno je kada vidimo tko su sve članovi te Lige:
Da nisu branili hrvatske interese vidljivo je čak i iz teksta:
GOLDSTEIN UMANJUJE ZLOČINE IZRAELA: SAUDIJSKI UDŽBENIK IMA ZADATAK – IDE 5 ŽIDOVA, UBIJETE 3, KOLIKO OSTAJE?
To je očito iz djela kada uspoređuje izraelsko prekomjerno granatiranjem Gaze s onim hrvatskim Knina iz Domovinskog rata:
Odgovarajući na paralelu s optužbama na račun hrvatske vojske da su prekomjerno granatirali Knin, Goldstein je rekao: "Kontekst je važan. Srpske civile je Beograd iskorištavao, ali ne tako brutalno da bude živi štit. Vojska se nije branila tako da je ostavila žene i djecu u Kninu, oni su išli s njima. Izrael se našao pred dilemom nakon 7. listopada."
Njima je Knin s jednim poginulim civilom prekomjerno granatiran i dan danas, a Vukovar nije. Vjerovali ili ne. I Predsjedniku RH to je – valjda – obrana hrvatskih nacionalnih interesa. Ali da ta obrana nacionalnih interesa bude još i uvjerljivija današnjem predsjedniku države sam u vrijeme dok je bio predsjednik vlade poslao niz pisama s prijedlogom da generala Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir. Tako u
Osmom pismu koje sam poslao njemu i potpisnicima i supotpisnicima Pisma VS-u UN-a postoji i slijedeći dio:
Američki general Walter Huffman, bivši ratnik koji ima iskustvo iz Vijetnama i Pustinjske oluje te najbolji vojni odvjetnik u SAD-u oštro je kritizirao Haag zbog nepravomoćne presude generalu Anti Gotovini koji je osuđen na 24 godine zatvora.
Prvostupanjska presuda šokirala je general bojnika Hauffmana koji je detaljno napisao s čime se sve ne slaže i zbog čega smatra da nema utemeljenih razloga za prekomjerno granatiranje Knina. Svoje mišljenje iznio je na 52 stranice u članku za Military Law Review, poručivši Haagu da odbaci presudu u predmetu protiv hrvatskog generala, Hauffman drži da će moguće utvrđivanje dijela presude Gotovini otvoriti brojne probleme za oslobodilačke operacije u budućim ratovima, mirovnim misijama i sukobima u svijetu.
Tvrdi da Gotovina nije zapovjedio ili učinio ništa izvan vojnih običaja ili konvencija te da bi osuda za prekomjerno granatiranje bila presedan u međunarodnom pravu.
Zaključuje da Haški sud ide dalje od dopuštene mu uloge međunarodnog suda. Sud, piše Hauffman, šalje poruku da se u svim budućim ratovima civile treba prebaciti bliže bojištu pa se ne će smjeti koristiti topništvo, a takvim se kaže, odlukama još više ugrožavaju ljudi.
– Ako pravna odredba o zaštiti civila bude nerealna, odnosno ako se ne bude mogla provesti, civili će jednostavno biti odbačeni ili upotrijebljeni kao štit i time stavljeni u veću opasnost – napisao je Hauffman u članku objavljenom u Military Law Review.
Naravno Hauffman nije štitio hrvatske nacionalne interese već istinu. Nešto što je nekima i dan danas strano, ali veoma pogodno da bi bili veleposlanici, zar ne?
Napominjem da su ta moja pisma Predsjedniku Vlade RH dovela i do filma o „Oluji" koji sam najavio u prilozima Četvrtog pisma Predsjedniku Vlade tekstom Miroslava Međimorca:
Američki Hrvat snima film o Oluji
OLUJA JE SPASILA BIHAĆ.
Film je i snimljen i postoji knjiga o tome:
J. Pečarić, Nobelova Nagrada za 'Oluju', Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/NobelZaGotovinu.pdf
Početak knjige je opet s pismom Vama:
PISMO PREDSJEDNIKU DRŽAVE
Poštovani Predsjedniče RH,
Vjerojatno znate da je povodom 25. obljetnice slavne i velebne vojno-redarstvene operacije "Oluja", Hrvatski filmski Institut darovao hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu američko-hrvatski dokumentarni film "Operacija Oluja" .
Engleska verzija filma dana je na linku:
https://www.youtube.com/watch?v=nKoUo8vzRnc&feature=youtu.be
A verzija s Hrvatskim titlovima:
https://www.youtube.com/watch?v=yZcQAY48CJs&feature=youtu.be
Na međunarodnom filmskom festivalu u SAD-u, WorldFest Houston, film je dobio dvije nagrade, Silver Remi Award. Za režiju, Nikola Knez, i za scenarij general dr.sc. Miroslav Međimorec i dr. Dorothy McClellan.
Od posebne važnosti za Vas bi trebao imati njihov komentar:
Ovaj film jasno i snažno dokumentira događaje te izvanredne vojne operacije, i dokazuje da Hrvatska, zajedno sa svojom vojskom i generalima, zaslužuje priznanje svjetske zajednice, a moguće i Nobelovu nagradu za mir.
Naime, svojevremeno sam Vam kao Predsjedniku Vlade RH poslao 12 pisama s takvim prijedlogom, tj. s prijedlogom da predložite generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir.
Niste mi odgovorili!
Pisma su dana u mojoj knjizi „Rasizam domaćih slugu", Zagreb, 2013. i ta pisma imate u prvom dijelu ove knjige NOBELOVA NAGRADA ZA 'OLUJU'.
Drugi dio je o odnosu hrvatskih vlasti prema činjenici da je ovaj film nagrađen u SAD-u, tj. da je ta činjenica sakrivena od hrvatske javnosti. Taj dio je uzet iz moje knjige „General Janko Bobetko" koja je objavljena na portalu dragovoljac.com:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/Bobetko2.pdf
Meni je jasno da kao autor nisam omiljen među hrvatskim političarima je agresiju na Hrvatsku nazivam pravim imenom -. FAŠISTIČKOM AGRESIJOM.
Ali u filmu je takvom karakterizira i tadašnji američki veleposlanik Peter Galbraith.
Ono što danas možete učiniti jest da osigurate da film bude prikazan na HTV-u. Možda Vam u tome može pomoći i Predsjednik Vlade RH, ali nisam siguran s obzirom da njegovi suradnici ne misle o Domovinskom ratu kao američki veleposlanik.
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
http://bezcenzure.hr/vlad/pismo-predsjedniku-drzave/
Činjenica da je Predsjedniku RH bliža 'istorija' njegovog kandidata puno govori, zar ne?
Da, je li moguće da se Predsjednik države odrekao Iva Drobilice?
Akademik Josip Pečarić
PRILOZI
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
MILANOVIĆ SE ODREKAO GOLDSTEINA: JEDNA KAP PRELILA JE ČAŠU
Iva Međugorac
05. studenoga 2023.
Već je neko vrijeme široj hrvatskoj javnosti dobro poznato da predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković njeguju odnos koji je zbog razine sukoba u kojima se nalaze nadišao fazu tvrde kohabitacije. Svijest o tome odavno se proširila i u Plenkovićevom HDZ-u, ali i na Pantovčaku, no ono zbog čega se u vladajućoj stranci o odnosima između dvaju lidera intenzivnije polemizira jesu nadolazeći parlamentarni izbori i kampanja koja je za te iste izbore praktički već krenula.
Milanović neće podilaziti Plenkoviću u kampanji
Nije tajna da je Milanović više od godinu i pol dana na vrhu ljestvice najpopularnijih političara, dok Plenković odnedavno prednjači na drugom kraju te ljestvice pri čemu se prošlog mjeseca svrstao tik uz Milorada Pupovca kao drugi najnepopularniji političar u zemlji. Status je to s kojim se u Plenkovićem okruženju poprilično teško nose, a teško se nose i sa time što bi Milanović zahvaljujući svojoj popularnosti mogao imati snažan utjecaj i na samu kampanju za parlamentarne izbore, a pored toga ne treba zaboraviti niti to da je predsjednik onaj koji nakon raspuštanja Sabora određuje datum izbora.
Jasno je kao dan iz odnosa premijera i predsjednika da Milanović neće podilaziti Plenkoviću u nadolazećoj kampanji, štoviše, iz dana u dan sve je više indicija koje ukazuju na to da će Milanović svojem kolegi iz Banskih dvora biti kamen spoticanja za osvajanje trećeg uzastopnog mandata.
Da se tenzije ne misle stišati mada su se ljetos preko posrednika uspjeli usuglasiti oko imenovanja ravnatelja VSOA-e i drugih čelnika unutar HV-a evidentno je i iz toga što se unatoč najavama Milanović i Plenković još uvijek nisu uspjeli usuglasiti oko popunjavanja diplomatskih fotelja, što je inače posebno važno Plenkoviću. U hrvatskoj diplomaciji širom svijeta skoro 70 posto mjesta ispražnjeno je ili su pak mandati generalnim konzulima, konzulima i veleposlanicima okončali, no vladajući dvojac još uvijek nije ni pokušao sjesti na pregovore i pronaći kakav, takav kompromis.
Plenković se oglušio na Milanovićeve pozive
Prema tvrdnjama iz Milanovićeva tima, predsjednik je koncem ljeta pokušao pozvati premijera na nastavak konzultacija, ali se u Vladi još jednom po tko zna koji put nisu odazvali na te Milanovićeve pozive, i to stoga što Plenković vjeruje kako Milanović po tom pitanju ima skrivene namjere pa je shodno tome odlučio ignorirati njegove pozive jer je kako kažu premijerovi suradnici oprezan.
"Posljednji razgovor na ovu temu vođen je koncem kolovoza 2021-e godine, a tada su dogovor pokušali postići ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i nekadašnji predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku Orsat Miljenić koji više niti nije na toj poziciji. Više od dvije godine Plenković odbija razgovore na temu diplomacije, a Milanović mu ne želi popustiti- predsjednikov stav je od starta jasan- od kadroviranje želi provesti po principu pola-pola, tako da on predloži polovicu kandidata, a drugu polovicu Vlada odnosno Plenković", tvrdi naš sugovornik s Pantovčaka te napominje kako još od starta neka imena koja je Milanović predočio Plenkoviću premijeru nisu bila prihvatljiva.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
"Milanović je uvjeren da Plenković želi osobno kadrovirati po diplomaciji, a on to ne želi dopustiti i smatra da na to ima pravo", otkriva naš sugovornik blizak predsjedniku Republike dodajući da Milanoviću smeta i to što Plenković odbija izravno s njime komunicirati na ovu temu pa će stoga sve i da do nastavka pregovora dođe u njima opet u Plenkovićevo ime sudjelovati Grlić Radman, a u Milanovićevo ime njegov novi savjetnik za vanjsku politiku Neven Pelicarić koji je i sam na tu poziciju stigao s diplomatske službe u Vatikanu nakon što mu je ondje istekao mandat.
"Milanović je po pitanju jedinog imenovanja u diplomaciju bio susretljiv na samom početku mandata kada je na dužnost veleposlanika u Beograd na Plenkovićevo inzistiranje poslan Hidajet Biščević. Predsjednik nije bio oduševljen tim rješenjem, ali je prihvaćanjem Biščevića htio Plenkoviću dati do znanja da je otvoren za pregovore i kompromis, ali s druge strane nije dobio ništa zauzvrat", smatra se u predsjednikovom timu. Međutim, u Plenkovićevom krugu drže da model kojega Milanović zagovara nije prihvatljiv jer se ne radi o trgovini.
Milanović odustao od Goldsteina
O čemu god da se radilo ne može se reći da i u HDZ-u nisu imali svojevrsne trgovinske namjere pa se u kontekstu budućih veleposlanika spominjalo njihova zastupnika Davora Ivu Stiera koji je trebao preuzeti Vatikan te Miru Kovača koji je trebao otići na diplomatsku službu u Pariz. S druge strane, na Pantovčaku se u protekle dvije godine popis navodno ipak korigirao pa Milanović više nije sklon tome da u Katar pošalje bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. No, ostao je pri tome da novinar Dragan Đurić bude generalni konzul u Tuzli, ali i da Dušan Viro tu dužnost preuzme u Subotici.
Ime od kojeg je Milanović nedavno digao ruke jest ono povjesničara Ive Goldsteina kojega je predlagao za veleposlanika u Grčkoj koji je s druge strane prihvatljiv premijeru Plenkoviću jer ga je uostalom i prema Milanovićevim riječima priveo u Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti.
Konflikti oko rata na Bliskom istoku
Inače kada je o sukobima na Bliskom istoku riječ valja napomenuti da su oni narušili brojne odnose ovdje u Hrvatskoj pa je tako nedavno Židovska vjerska zajednica Bet Israel napustila Anfitašističku ligu, a to isto prije toga učinile su i zagrebačka Židovska općina te Šoa Akademija. Vijest o izlasku Bet Istraela iz Antifašističke lige objavile su Novosti- glasilo Srpskog narodnog vijeća na čijem je čelu Plenkovićev koalicijski partner i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
Prema pisanju ovog medija Bet Istrael je još 26.listopada poslao zahtjev o hitnom prestanku članstva, a motiv za ovakve poteze ne samo Bet Israela već i zagrebačke Židovske općine već i njene obrazovne ustanove Šoa akademije navodno leži u otvorenom neprijateljstvu istaknutih članova Lige prema Državi Izrael pri čemu se posebice akcentiraju istupi Zorana Pusića.
Odnosi između čelnika Židovske općine Ognjena Krausa i Pusića navodno su poljuljani zbog Pusićeva teksta iz Novosti u kojem on progovara o sukobu na Bliskom istoku pri čemu je izraelsku vlast optužio za fašizam, a analizu izraelskog ministra financija Bezalela Smotricha komparirao s tekstovima Mile Budaka.
Treba podsjetiti kako je Antifašistička liga oformljena početkom proljeća 2015-te godine, a za njenog predsjednika imenovan je upravo Pusić dok je počasnim predsjednikom proglašen Juraj Hržnjek. Za zamjenicu predsjednika izabrana je Vesna Teršelić.
Odnosi su po svemu sudeći po izbijanju rata poljuljani na svim stranama, što možda za neke i jest novost, no kada su u pitanju Milanović i Plenković nastavak sukoba među njima dvojicom teško da ikoga više može iznenaditi.
https://www.dnevno.hr/vijesti/milanovic-se-odrekao-goldsteina-jedna-kap-prelila-je-casu-2258047/
PROMOCIJA KNJIGE 'JASENOVAČKI POPIS – LAŽNE ŽRTVE' U ZAGREBU
7. studenoga 2023.
U četvrtak 9. studenog 2023. godine u 19:00 u Domu specijalne policije, na adresi Trg žrtava fašizma 1, u Zagrebu održati će se promocija knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve" autora Nikole Banića i Mladena Koića i u izdanju Tkanice.
Uz autore knjigu će predstaviti i publicist i istraživač Igor Vukić. Zainteresirani mogu kupiti knjigu tijekom promocije. Više o svemu moguće je pročitati na https://jasenovac.hr/.
> Objavljena knjiga 'Jasenovački popis – Lažne žrtve' Banića i Koića
Većina materijala u knjizi još nije bila nigdje objavljena, a što se tiče tekstova prethodno objavljenih u Hrvatskom tjedniku, u knjizi su oni nadopunjeni novim saznanjima i povezani u veće tematske cjeline. Knjiga ima 792 stranice s 1.258 fusnota tako da se mogu provjeriti navodi iz knjige.
Mit o Jasenovcu kao zloglasnom logoru smrti počeo se kreirati još tijekom Drugog svjetskog rata. Nije bio jedini, ali je jedini preostali. U procesu znanstvenog razotkrivanja jasenovačkog mita bio je potreban drukčiji pristup od uobičajenog povjesničarskog gdje pojedinac ručno pregledava i obrađuje podatke. U istraživanjima koja su temelj podataka za ovu knjigu korištene su metode masovne usporedbe javno dostupnih baza podataka, ali i ciljanih dubljih obrada specifičnih slučajeva. Time je ujedno svima omogućena provjerljivost podataka i dokaza o Jasenovcu kao masovnoj prevari.
> Banić i Koić: Ožujak u Jasenovcu je mjesec za promjenu podataka
U praksi to znači da se u knjizi pokazuje i objašnjava kako je mrežni popis JUSP-a Jasenovac masovna prevara budući da sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba za koje se nedvosmisleno može pokazati da nisu stradale u Jasenovcu, već negdje drugdje, da su preživjele rat, da su umnožene na popisu ili da nikad nisu ni postojale. Pri tome je jasno prikazano da se ne može raditi o slučajnim pogreškama, a dodatno su ispitana i statistička svojstva cijelog popisa koja su pokazala kako je popis podatkovno neuvjerljiv. Ništa sličnoga nije bilo utvrđeno kod nekih drugih sličnih popisa žrtava ili progonjenih osoba, a analizirane su tisuće popisa ratnih žrtava. Primjenom inženjerskih metoda iz znanosti o podacima došlo se do rezultata koji ne ovise o subjektivnim interpretacijama, nego su utemeljeni na činjenicama i postignuti su pouzdanim metodama, a ne proizvoljnim nagađanjima.
> Koić i Banić: U JUSP Jasenovac čak šest promjena podataka u 2022.
Skoro svi rezultati objavljeni u knjizi su ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka kao što su digitalne baze javnih ustanova (Yad Vashem, Američki muzej holokausta, arhiv Arolsen), popisi žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, jugokomunistički i srpski popisi žrtava, zapisi osoba pokopanih na grobljima, osmrtnice, povijesne knjige s popisima žrtava različitih događaja Drugog svjetskog rata, biografski leksikoni, enciklopedije, novinski zapisi, videozapisi s mrežnih usluga kao što su YouTube te drugo. Posebno se pažnja davala tome da glavni javno dostupni mrežni izvori budu arhivirani tako da mogu biti dugotrajno dostupni.
Uz uvodni dio i uobičajeni kraj knjiga se sastoji od ovih osam poglavlja: Tvornica mitova, Poznati kao lažne jasenovačke žrtve, Statistika, Izvori, Narodi, Promjene, Prosvjetljenje i Na kraju.
https://narod.hr/kultura/promocija-knjige-jasenovacki-popis-lazne-zrtve-u-zagrebu
20231110_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-08.docm
2023-11-10
RUGAJU SE 'DANU DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI'
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-8.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
U tekstu LISTE SA STANFORDA, FAH IDIOTI I JOSIP ŠIMUNIĆ 9. već sam naveo više primjera fah idiota po Hrvatskom tjedniku a u povodu njihovih komentara oko Penavine izjave i plakata kojega su svi mogli dobiti u najnovijem broju tog hrvatskog tjednika. S Vukovarom su i četiri 'nova' fah idiota. Dva su takva da ih ne treba ni navesti. Prvi od tih fah idiota je Zdravko MILINOVIĆA i njegov priglupi komentar o slovu U u nazivu grada heroja
Zapravo je meni to zgodno jer mogu dati slijedeći tekst o tom i sličnim fah idiotima u RH:
DON ANĐELKO KAĆUNKO
KRETENSKA HISTERIJA PROGONA
(V)U(K)-VJEŠTICA...
ili:
Lijevoliberalni protuhrvatski EPP:
Eliminacija "Penavina Plakata"
Pod prozirnom maskom borbe protiv "ustaškog revizionizma" liberalna "javnost" (= mala ali "moćna gomilica" medijskih "štakora") nametnula ne naivnoj i politički nepismenoj hrvatskoj javnosti međusobno glodanje i nove razdore. A sve zbog tzv. Penavina plakata za Dana sjećanja na poginule u Vukovaru (i Škabrnji i HODoR-u - Hrvatskom obrambenom domovinskom ratu), s prozirnom namjerom da se domoljubnim Hrvatima malo pomalo ogadi i zgadi i Vukovar i sloboda i žrtva (za svoj narod) i ljubav za Dom(ovinu) pa i sam život, poglavito braniteljima... što je sveukupno dobro skrivena neprijateljska taktika u trajnom specijalnom ratu protiv Boga, čovjeka i naroda. Zato bi trebalo pročitati knjigu kolege dr. don Josipa Mužića RAT PROTIV ČOVJEKA.
No pogledajmo taj "nesretni i sporni" PLAKAT. Na njemu je u cjelini IZTAKNUTO i naglašeno samo JEDNO jedino slovo - to je pozlaćeno V (simbol POBJEDE – Victoria!) na samom vrhu plakata, smješteno u stiliziranu kockastu hrvatsku trobojnicu s križem na vrhu. Sva druga slova u riječi VUKOVAR nimalo se ni po čemu ne ističu!
U razini slova U – čineći i njim i s cijelom vertikalom VUKOVAR svojevrstan KRIŽ (simbol ŽRTVE!) – stoje manjim slovima vodoravno izpisane riječi: MOJ IZBOR (U) DOBRU I U ZLU. Dakle, poruka – duboko ljudska, kršćanska i domoljubna – podpuno je jasna:
VUKOVAR – kao simbol hrvatske žrtve i pobjede za slobodu, moj i naš je izbor u dobru i u zlu, tj. "dok nam živo srce bije"!
I što je tu sada sporno? Ništa! Normalnu čovjeku tu nema što biti sporno! Ali zlobniku i svim slugama Zloga odnosno ukupnoj hrvatskog i svjetskoj vragoslužinčadi, aktivnoj u tajnoj sotonerijskoj borbi protiv Boga i čovjeka, na tome je PLAKATU sporno SVE što je ljudska i kršćanska vrhunska VRJEDNOTA: ljubav, žrtva, sloboda, križ, borba...! SVE je to sažeto u riječi – koja je postala simbol nove Hrvatske nakon 1991. ili 1995. – VUKOVAR!
Zato je Neprijatelj prozirno nastupio u medijskoj kampanji s jeftinim trikom "reklamiranja reustašizacije" napadom na plakat u kojemu se u riječi VUKOVAR "ističe slovo U".
Međutim, ako se plakat pozornije promotri, ističe se – kako sam već naveo – samo slovo V na vrhu.
Nakon toga u nizu slova "iztiču" se djelomice samo UK (što je kratica za Britaniju – United Kingdom), jer slijedi slovo O, koje "grle" slijeva i sdesna slova H i S (Hrvatska i Sloboda!) čineći zajedno poznatu kraticu Hrabre Obrambene Sile – HOS (koja je mnogima TRN ili BALVAN u oku!).
Zatim se na donjem dijelu ili 'stupu' toga "vukarskog (slovnog) križa" ističu tri slova – VAR. Ona su kao kratica na globalnoj razini postala poznata preko televizijskih prijenosa nogometnih utakmica, kao sportski tribunal u dvojbenim (i) spor(t)nim situacijama – pa zbog čudnih presuda ponekad djeluje kao "nogometni Haag". I to je sve glede "spornosti" toga tzv. Penavina plakata koji "unosi razdor u Hrvatskoj", kako se papagajski ponavlja...!
Da budemo na čistu – nikakve veze nemam s Penavom ni njegovom strankom! Ova objava u prvom je redu obrana zdravog razuma i razkrinkavanje histerije lijevoliberalnog progona "hrvatskih U-vještica", koje U-ostalom i ne postoje, osim u bolestnim glavama mrzitelja svega hrvatskog i njihovim medijsko-političkim poslušnicima!
Sapienti sat (a blenti ni budilica)!
PS: Donosim i kolorirano iztaknuta slova – kao ilustraciju teksta – ali i (odmah uz prvu VUK-fotografiju) jednu znakovitu U-fotografiju iz Jutarnjeg lista s dva U-inicijala, kako bi tim primjerom 'JuLstašluka' bio očitiji absurd U-histerije & navedenoga lijevog EPP-a! A na kraju je škarama 'fotošopirani' plakat ćirilicom, kao prijedlog Penavi i hrvatskoj Vladi, da sljedeće godine na taj način pokušaju "spriječiti DVIJE kolone" u Vukovaru ili pak 18. studenoga potpuno dokinuti svaki 'vUkovarski četverored'...
NB-1: Nevjerojatno – na plakatu u vodoravnoj rečenici I U DOBRU I U ZLU je četiri (4) puta "istaknuto" odnosno navedeno slovo U i još nitko nije reagirao! Sramota!
NB-2: Penava je navodno izjavio da će "u Vukovaru biti samo JEDAN plakat", a evo danas sam u Hrvatskom tjedniku dobio svoj primjerak, što znači da je već umnoženo nekoliko desetaka a možda i stotina tisuća komada toga 'spornog' – jednog jedinog – U-plakata. Nevjerojatno je da ni na to širenje 'U-požara' ne reagiraju lijev(ičarsk)i ni 'U-DVD-i' ni 'U-PDV-i' (dakle ni dobrovoljna ni plaćenička "vatrogasna društva") – drugovi, trgnite se, jer "neprijatelj nikad ne spava"... :D
(9.11.2023.)
*
Drugi fah idiot je Zoran MILANOVIĆ koji je pokazao nepoznavanje osnovnih činjenica iz Domovinskog rata. Valjda u zadnje vrijeme želi opravdati naslov jednog mog starijeg teksta kada sam tvrdio da i on zajedno s Ivom Drobilicom treba postati akademik zbog njihovih 'zasluga' u povijesti.
Međutim dva fah idiota u ovom broju Hrvatskog tjednika pokazuju kako se hrvatske vlasti zapravo rugaju hrvatskoj pobjedi u Oluji i djelu nazivu tog blagdana:
DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI.
To su slijedeći fah idioti:
Gordan JANDROKOVIĆ, HDZ-ov
predsjednik Hrvatskog sabora:
'Vukovar je sveto mjesto, otužno je na njemu skupljati političke poene... Ne mogu shvatiti i ne želim imati razumijevanja za one koji na tome svetom mjestu, na toj komemoraciji, pokušavaju prikupljati političke bodove, a ovdje se evidentno radi o tome.'
HT: Nije svatko politički prosvijetljen kao Njonjo i njegova stranka kojima, primjerice, ne pada na pamet skupljati političke bodove nego samo koaliraju s onima koji su okupirali Vukovar, rušili ga i odvodili ranjenike iz bolnice na Ovčaru.
Meni ova Jandrokovićeva izjava pokazuje kako je njemu mnogo prihvatljivije da na DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI hapsi one kojima je očito po današnjim vlastima daj dan nepravedno tako nazvan. Jer kako možemo biti zahvalni onima koji su se izborili i bili ponajbolji u tome za hrvatsku državu kada treba izvršavati volju svjetskih moćnika koji su protiv toga. Uostalom to smo vidjeli i kada su uklonili spomen obilježje palim HOS-ovcima u Jasenovcu još 2017. godine itd. (vidjeti npr. tekst Marija Maks Slavičeka u istom broju Tjednika) Pa puno 'dokaza' o tima kojima je nepravedno posvećen DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI možete naći i u ovom broju Hrvatskog tjednika u tekstu Tanje Belobrajdić:
VUKOVAR
njihov izbor i u dobru i u zlu
Ovo su nevjerojatne price o mladim HOS-ovcima u Vukovaru koje izazivaju suze, bol, ponos
Fah idiotu Milanoviću predlažem da pogleda samo tekst ispod fotografije posmrtnih ostataka HOS-ovca Žarka Manjkaša Crvenkape.
Drugi fah idiot sličan Jandrokoviću je:
Anto ĐAPIĆ, o plakatu HOS-a za Vukovar, gradonačelniku Penavi I ministru branitelja Tomi Medvjedu:
'Medved je vitez, istinski hrvatski branitelj I minister, čovjek koji je otvorio svoje srce dragovoljcima HOS-a'
HT: Medved je otvorio srce dragovoljcima HOS.a tako što im je zabranio dolazak u Knin 5. Kolovoza I tako što je srušio spomen ploču 11-orici poginulih HOS-ovaca u Jasenovcu, Ne bi Đapič bio čuveni magistar da tako temeljito ne poštuje činjenice.
*
Očito je da se moj komentar o fah idiotu Jandrokoviću može doslovno prenijeti i sada s tom razlikom što Đapić nije izravno zaslužan za hapšenja HOS-ovac u Kninu.
Za uklanjanje spomen ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu jest:
A kada već spominjemo DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I HDZ evo i mišljenje jednog od rijetkih HDZ-ovca koji ne podilazi Plenkoviću u sluganskoj politici prema svjetskim moćnicima koji nisu željeli hrvatsku državu. Radi se o poznatom hrvatskom kiparu Ivanu Kujundžiću kome sigurno nije lako kada u Bujici čuje jednu gospođu koja u svom javljanju kaže da je Plenković najveći velikosrbin u RH, dok jedan drugi gledatelj naziva koaliciju na vlasti SRPSKO-HRVATSKA koalicija:
IVAN KUJUNDŽIĆ; OVAJ PUT NEĆE PROĆI BALVAN SAČEKUŠA HOS-A KAO LJETOS U KNINU, JER HOS ĆE PONOSNO KORAČATI NA ČELU KOLONE
8 studenoga, 2023
Screenshot Z1
Piše Ivan Kujundžić na fb
U NAČELU, VUKOVARSKI PLAKAT, A ŠTO?
Dok se, u Srbiji naprednjački "akademizira" kultura četništva do muzeologije čiki Draži, političkim kompleksašima, u Hrvatskoj smetaju pripadnici HOS-a, ljetos u Kninu, a sad na čelu kolone sjećanja, u Škabrnji i Gradu heroja, u Vukovaru! Što tu ne valja i koga zapravo plakati vrijeđaju ili tko komu oko plakata podvaljuju i smeta?!
Dobro je što se ratnik i ministar branitelja Tomo Medved nije dao uvući udbašima u meritum plakata jer niti trebamo dva plakata niti dvije kolone ikad više, već pozvao sve kojima je Hrvatska u srcu da dođu dostojanstveno i poklone se žrtvama, u Vukovar i Škabrnji.
Dan sjećanja na žrtvu Grada Heroja, doista treba biti dan zajedništva i pijeteta, oslobođen bilo čijeg kompleksa, politikantstva i uskogrudnog strančarenja, a ponajmanje je to sada korisno HDZ-u kao i usitnjenoj i atomiziranoj hrvatskoj desnici, koja bi morala graditi zajedništvo, kako ih ne bi nadmudrili (s)rodno zeleno-crveni, u izbornoj godini, kao svaki put po "pravedniku D'Hondtu" modelu i ostali kratkih rukava. Stoga, u najskromnijoj tišini bismo trebali ponizno koračati, s prstima sklopljenim na usnama, jednako Milanović i Plenković i Penava, i Karamarko.
Dizajniran autorski i simbolično, plakat nema ništa što bi na njemu bio zakonski suspektno. A onima koji bi sad bez malo zdrave pameti ponovo uvodili delikt mišljenja i zabrane, slobodu govora i izražavanja, bilo kroz književnost, glazbu ili općenito umjetnost, pjesmu ili stih pa i ovogodišnji dizajn Vukovarskog plakata, treba poručiti kako nas podsjećaju na ostatke natruha komunističkog sustava i tog mentalnog sklopa! Ma zapravo takve bi glave trebalo lustrirati, trebalo bi im jednako tako oduzeti pravnu sposobnost obnašanja javnih dužnosti, baš onako kako bi oni željeli oduzeti slobodu govora i izražavanja pojedincima, koji osim pjesme, stiha ili dizajna, nikom ne čine zlo, barem ne tako da bi se juridički moglo i trebalo kvalificirati pod nekom organiziranom skupinom, koja planira nekom počiniti zlo. I dosta je tog lova u mutnom i lova na vještice! U nedostatku kvalitetnih sadržaja i odgovora, više od četvrt stoljeća za uređenjem Domovine, pojedini političari poigravaju se sudbinama naroda i ljudima, koji se vesele, navijaju, proslavljaju ili komemoriraju, pjevaju ili crtkaraju...
O' Bože, pa što nam se to događa?
Na ovogodišnjem vukovarskom plakatu, koji je podigao toliko prašine, nisu puke brojke i slova već se na njemu nalaze stvarni životi pohranjeni u nacionalnoj memoriji, fotografije teških životnih sudbina krvavih prizora razaranja ratnog Vukovara, sa slikama poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. U njemu nema ništa sporno osim drugog slova u, u nazivu Grada Heroja. A što bi trebali ćirilično Y na mjesto latiničnog U, ili staviti sliku Pupovca, kako provokativno baca vijenac, u Dunav?! Što to smeta yugo-udbašima i njihovim flancima. Tako neprobavljivo iritabilno, do puknuća čira, im je na plakatu vodeni žig, loga HOS-a, što ih podsjećaju ne samo na ljute ratnike, u otporu crvenoj zvijezdi, JNA i srbočetničkim kokardama Belih orlova već i isključivo na ustaše.
E' pa to vam neće proći, jer konačno jednom će te morati prihvatiti da Hrvati komemoriraju sve nevine žrtve bez obzira na nacionalnost i vjeru, a da najviše cijene nemjerljivi doprinos hrvatskih ratnika i njihovih postrojbi u sastavu ZNG-i i HOS-a, koji se ničim ne vežu s II.sv. ratom, već pobjedničkim osloboditeljskim Domovinskim ratom, jednako, u Vukovaru, Škabrnji ili Oluji. U načelu se dakle, slažemo i kako slovo u , u Yugo semiotici, djeluje kao vrag, uznemirujuće ali bi se tu moglo pronaći zanimljive rješenja i uzbudljive, i oprečne reakcije. Ima tih znakova na pretek u svijetu od onoga na "Banovu", u Münchenu, znaka Ubana pa do ovog vukovarskog plakata, u kupusištu glava političkih mediokriteta na stotine ih je...
Kritike medija, do fascinacija pojedinim primjerima designa, ne tuzemnih, jer moš mislit; neki naš logo s inicijalom slova U?! Milina, opa Micky Marica i u pržun! Ali onih "inostranih", sa semiotički prepoznatljivim slovom U ima na pretek, i to njihovo porijeklo bi valjalo Šeksu dati da istraži, locirati i nazdravi... Ne, ček, ček, stvarno, pa ima jedan posebno zanimljivim i uzbudljiv znak U, onaj na kapi Sirene Williams, uh prava sirena, ali tko bih ju skinuo (mislim kapu)?
Tih resursa je na sijaset po svijetu, a što ćemo i s USA, pa Ujević, e da neki su to pukim slučajem riješili s Vujević, ali kako urazumiti ove pjesnike, ne bih ih sam Bog natjerao da zamjene U, u V pa ni moji Kujundžići, odmah do K im je U, itd... Užas da ti glava pukne od ustaških slova, što unutrašnjih semiotičkih neprijatelja to više i onih vanjskih... Ali možemo li to riješiti kako bismo ugodili Yugićo-udbaškoj unučadi i pra-prau-yu-unucima?! Jedino novim zakon o Hrvatskom jeziku, koji je u proceduri, nadam se u duhu svega pozitivnog znanstvenostručnog, onog nastalog kroz nacionalnu povijest, uklesanog i napisanog u glagoljici i latinici.
Sva akademska i politička elita, parlamentarne stranke i hrvatska kulturna javnost, dužni su i trebaju podržati prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, koji je upućen od Vlade Republike Hrvatske preko Trga Svetog Marka, u Hrvatski Državni Sabor, u proceduru, u kojoj bi s posebnim senzibilitetom filološke kulture treba svatko dati svoj doprinos, za sve što je u duši hrvatskog jezika, živo i naše; jer jezik je živi organizam, tako nas je učio prof. Rafael, ne Boban, oni Spaić i reče nam; kako je jezik pitak kao mliko, materinji, onaj s kojim rastemo i razvijamo se i koji nas uspostavlja malim homo-erecta-oratorima.
I na koncu, posebno važno je ne ostati bez tog jednog slova, u zakonu, sačuvajmo ga od političkih mediokriteta i falš interpretatora, džeparoša i hulja, jer to nije samo puko ustaško slovo već bitan samoglasnik i graf, u narodnoj glagoljičnoj inačici likovni ovako ⱆ, ili latiničnoj verziji. Na dizajnu vukovarskog plakatu samo yugo-mozgovi iz prve i jedino uoče jednakije slovo U, kojeg bi sada apatridi propale im Yuge, ne vratili Medvedu na doradu već pocepali i plakat kao i organizaciju ovogodišnje; KOLONE SJEĆANJA, U VUKOVARU! U Vukovar ili Škabrnju, baš stoga, dođimo dostojanstveno, i s pijetetom ne mjereći kuruze kako reče gradonačelnik ali i ne umanjujući doprinos bilo koje postrojbe koja je dala veliki i nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu.
Stoga na razmišljanje, kako bi se i čelo kolone s ratnim postrojbama od ove moglo godine rotirati ratnim postrojbama. Ove godine na čelu kolone su pripadnici HOS-a, koji su doista dali svoj veliki doprinos obrani Vukovara i Hrvatske, a njih se posebno nastoji izostaviti, kao ljetos u Kninu, a ovo je očito reakcija na ljetošnju svinjariju i to ne smijemo prihvatiti u daljnjoj praksi obilježavanja Dana pobjede ili sjećanja. Ako postoje određeni prijepori s Hosovcima njih treba riješiti u dijalogu pameti, a ne nečijeg ega, bilo Milanovićevih uvreda s pločom poginulih HOS-a; u smeće ili ljetošnjih balvan sačekuša Skejinih pred Kninom?
Ako bismo i s plakata i abecede izbacili slovo U, uvijek će nam reći kako smo ustaše jer slova i znakovi nisu ovdjen bitni, ovdje su bitne samo zle namjere, bijesnih negatora sveukupnog hrvatstva. Dođimo odati počast svim hrvatskim ratnicima posebno onima koji su položili svoje mlade živote na oltar domovine Hrvatske kao i svim nevinim žrtvama, u obrambenom i Domovinskom ratu!
Josip Pečarić
20231111_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-09.docm
2023-11-11
FAŠISTI ILI TERORISTI?
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-9.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
U RH imamo danas veliki problem:
Je li Srbija izvršila teroristički ili fašistički napad na RH?
Jesu li genocidne radnje iz presuda stalnog suda u Haagu rezultat fašističke ili terorističke agresije Srbije na RH?
Naravno vlasti u RH ne smiju ni pomisliti a kamoli usporediti izjave Hitlera i Slobodana Miloševića.
Hitler je govorio:
Njemačka će biti svjetski faktor ili je neće biti.
A Milošević:
Srbija će biti cela ili je neće biti.
Ili Hitler:
Njemačka i Austrija su dva oka u istoj glavi.
A Milošević:
Srbija i Crna Gora su dva oka u istoj glavi.
Iako sam mnogo puta na to upozoravao nitko se nije usudio to spomenuti. Još 2010. je Jutarni list objavio tekst:
SVJETSKI ZLOČINCI
Milošević na listi najvećih svjetskih diktatora, sedam mjesta iza Hitlera
05. prosinac 2010.
ZAGREB- u četiri rata kriv je za smrt 250 000 ljudi. Dva milijuna ljudi zbog njegove je politike ostalo bez krova nad glavom. Ovi podaci smjestili su ga na broj 19 na listi svjetskih diktatora magazina Life.
Prvo mjesto na listi svjetskih diktatora zauzeo je Staljin. Mussolini je na četvrtom, a nacistički vođa Adolf Hitler na 12. mjestu.
Bivši irački predsjednik zauzeo je 26. mjesto. Slike njegovog smaknuća vješanjem u prosincu 2006. obišle su svijet. Lista magazina Life obuhvatila je 28 svjetskih diktatora.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/clanak909224.html-3130376
Uostalom Sloba je i bio poznat kao „Balkanski krvnik".
A slovenski sveučilišni profesor prof. dr. sc. Boštjan Marko Turk je objavio članak u Hrvatskom tjedniku u kome je također pokazao kolika je velika sličnost između Miloševića i Mussolinija.
Međutim profesor Turk je na portalu 7dnevno, 07. ožujak 2020 objavio tekst koji govori o kontinuitetu srpskog fašizma:
Nakon 30 godina borbi 'Velika Srbija' sve više sliči na 'beogradski pašaluk'.
Pogledajte npr.:
Rijetko koja rečenica može srpski narod uvrijediti više od ove: "Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana. Pa da vidimo sme li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom". Rečenica je izrečena u Skupštini Srbije 1995. Njezin je autor Aleksandar Vučić. Ona sadrži sve elemente ponderiranog zla koje je zadesilo Srbiju tijekom najtežeg iskušenja između 1941. i 1945. Rečenica je najprije rasistička. U podsvijest Aleksandra Vučića uletjela je iz traumatizirane nacionalne uspomene: iako je Vučić želio da se kazna odnosi na Bošnjake ili na Muslimane (bilo je to u vrijeme opsade Sarajeva), odnosi se najprije na Srbe.
Nitko nije ponizio Srbe koliko nacisti (Nijemci) tijekom okupacije. Vrijednost života Srba i njemačkih vojnika (također austrijskih) s druge strane bila je postavljena u omjeru jedan prema sto. Tek sto srpskih života vrijedilo je jedan njemački ili austrijski život. Omjer jedan prema sto stvorio je najveće tragedije koje su i danas žive. U Kragujevcu je strijeljano 3000 talaca, uključujući i 300 školske djece, od kojih je 15 bilo između 8 i 12 godina. Ista logika slijedila se u Kraljevu, gdje je 20. listopada 1941. strijeljano 2190 civila (žena, djece, starijih ljudi). General Franz Boehme, koji je justificiran 1947. godine, bio je odgovoran za taj zločin protiv čovječnosti – također poznat kao genocid nad srpskim narodom.
Rečenica Aleksandra Vučića izražava duboku povezanost s nacističkim obrascem mišljenja: to je buđenje iz mrtvih Adolfa Hitlera, koji je prvi naredio najstrože mjere u pokoravanju srpskih civila. Dalje ova rečenica prikazuje Vučića kao rasista: omjer Srba prema Bošnjacima, kada je riječ o životu i smrti, postavlja se na jedan prema sto. Ali njegov najdublji sadržaj ostaje svjedočanstvo samouništenja koje srpske vođe izdvajaju nad narodom. Naime, ako Vučićevu izjavu uzmemo u smislenom kontekstu, odnos se najprije odnosi na Srbe: Srbin je manje vrijedan, njegov život vrijedi samo stotinu života jednog Nijemca. U Vučićevoj podsvijesti je prezir prema vlastitom narodu...
Međutim, znamo da su srpski fašizam pomagali i sudjelovali u njemu na razne načine svjetski moćnici koji nisu željeli hrvatsku državu i morali su je priznati kada su zapravo od njihove vojske u agresiji na Hrvatsku Tuđmanovi vojnici napravili vojsku zečeva. Bijesni na Tuđmana nisu mu došli ni na sprovod. Tuđman je tijekom rata zbog takve uloge svjetskih moćnika morao prihvatiti razne kompromise. To je danas postalo važno kada je Plenković kao netko tko je pobjegao od obrane Hrvatske nesvjesno nametno pitanje je li srpska agresije terorizam ili fašizam.
A podsjetit ću vas što je govorio Peter Galbraith, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993-1995 u filmu o 'Oluji' koji se ne usuđuju objaviti na televizijama u RH, a o tome sam napisao knjigu:
J. Pečarić, Nobelova Nagrada za 'Oluju', Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/NobelZaGotovinu.pdf
Film možete gledati na linku:
https://kamenjar.com/hrvati-iz-teksasa-napravili-film-o-oluji/
Govorio je o „fašističkom srpskom režimu koji je vršio genocid i masovna ubojstva" i o „zločinačkoj i fašističkoj strani".
Da govorio je ono što od početka govorim i ja i što bi umjesto sluganstva trebali govoriti hrvatski političari.
Drago mi je da su u filmu zabilježene i moje riječi:
Kao nagradu za spašavanje 150,000 ljudi u Bihaću, za uspostavljanje mira i završetak rata pristrane svjetske sile lažno su osudile hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača za ratni kriminal. Nepravomoćne osude Haškog tribunala bile su dugovječno tamnovanje. To je bio jedinstveni slučaj u ljudskoj povijesti u kojem su ljudi koji su branili svoje domove, spašavali druge, okončavali brutalne okupacije, borili se protiv terorista (istakao JP) i stvorili uvjete za mirno rješenje sukoba bili za to kažnjeni. Bogu hvala te himbene osude bile su 2015. godine poništene i osuđeni generali su pravomoćno oslobođeni.
Iako današnje vlasti u RH i ne smiju i ne žele govoriti o srpskom fašizmu ipak je nova paranoja kod Predsjednika Vlade RH dala naznake da će se uskoro u RH otvoriti i pitanje srpskog fašizma.
Istakao sam svoje riječi u spomenutom filmu gdje sam srpski fašizam sam nazvao i terorizam, pa je i to nekakva nada da će se u RH političari ohrabriti i početi govoriti o srpskom fašizmu.
Zapravo predsjednik Vlade, znajući da vodi politiku koja je suprotna hrvatskim nacionalnim interesima, nesvjesno pokrene ili upozori na takve stvari. Tako je jednom u Saboru svoju koaliciju nazvao ČETNIČKOM, pa se danas često ona tako i tako naziva uz dodatak da je i hrvatska. Bojeći se za svoj život počeo je govoriti o terorizmu i kada su institucije u RH tvrdile suprotno. Ustrajući na tome ovih dana je ponovno optužio Domovinski pokret da su teroristi na što je dobio zasluženi odgovor: Stipo Mlinarić je u Saboru da on koalira sa teroristima. Naravno upitno je možemo li četnike, po kojima je Plenković nazvao svoju koaliciju, nazvati teroristima jer oni su sudjelovali u FAŠISTIČKOJ agresiji na RH, dakle radi isto što i ja u spomenutom filmu.
Javio se i Pupovac podsjećajući nas priglupo na vrijeme kada je HRVATSKI predsjednik morao praviti kompromise sa svjetskim moćnicima i potpisivati da srpske ratne zločince neće suditi već ih nagrađivati. To je svima jasno zašto je to činio tada: Svi su znali da ga gazde današnjih vlasti u RH ne mogu smisliti jer je od 'njihove' srpske vojske napravio zečeve. Ali zašto to rade ove današnje vlasti osim ako nisu politički istomišljenici ili samo pokorna služinčad? Ili i jedno i drugo? U Prilozima daje tekst:
DAVOR DIJANOVIĆ: PUPOVAC BRANI ČLANA TERORISTIČKE VLADE TZV. RSK I RELATIVIZATORA ZLOČINA NA OVČARI
Iz naslova vidimo da se već ustalilo nazivati fašističku agresiju Srbije terorizmom. Tome nisam ja doprinio jer film u RH nije ni prikazan. Zasluge svakako idu Plenkoviću koji je svojim glupim napadom na Vukovarskog heroja Markuša postigao bar naziv TERORIZAM umjesto FAŠIZAM za fašističku srpsku agresiju.
Naravno smiješna je država u kojoj jedan Pupovac koga je HNES etički osudilo za veleizdaju uopće nekoga brani za zločine u kojima je i sam sudjelovao. Podsjetit ću vas da je predsjednik HNES-a bio prof. emeritus sa Pravnog fakulteta Zvonimir Šeparović koji je bio dvostruki ministar u vladam u vremenu kada je na čelu RH bio HRVATSKI predsjednik.
A u normalnoj državi ne bi se smjeli tiskati, a pogotovu ne izdašno financirati novine u kojima se napadaju oni koji – slično Plenkoviću (koji im uklanja i spomen obilježja jer imaju znakovlja koje je odobrila hrvatska, a ne četnička vlast) – napadaju hrvatske branitelje.
S tim novcem u Pupovčevim novinama plaćaju i jednog 'osloboditelja' Vukovara (ušao u Vukovar na srpskom tenku). O tome pogledajte kolumnu glavnog urednika Hrvatskog tjednika Ivice Marijačića koju dajem u Prilozima:
NOVA PROVOKACIJA PUPOVČEVA ČETNIKA
I PLENKOVIĆEVA PLAĆENIKA
Hrvatsku vojsku sada nazvao zločinačkom i terorističkom poput Hamasa.
Jasno je da ovakve stvari Plenković iz oportunističkih razloga ne smije reći.
Ali zato ima Pupovca i njegove kolumniste koje izdašno plaća, zar ne.
Ali ipak hvala mu što je on postigao svojom glupošću da je sada agresija na Hrvatsku TERORIZAM, a uskoro je za nadati se da će biti ono što i jeste FAŠIZAM.
Josip Pečarić
PRILOZI
MLINARIĆ PLENKOVIĆU: AKO ITKO KOALIRA S TERORISTIMA TO STE VI!;
PLENKOVIĆ: NE ZNAŠ I LAŽEŠ!
8. studenoga 2023.
Montaža: Narod.hr, izvor: Fah
Hrvatski sabor je, nakon kreće stanke, počeo novu 19. sjednicu koja će trajati do sredine prosinca. Sjednica je počela počinje aktualnim prijepodnevom u kojem pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i ministrima postavlja 40 zastupnika. Nakon aktualca premijer Plenković podnosi izvješće o održanim sastancima Europskog vijeća u razdoblju od travnja do listopada 2023.
U šest radnih tjedana do 15. prosinca zastupnike očekuje opsežan dnevni red na kojemu je, za sada, 185 točaka, među kojima su državni proračun za iduću godinu, zakon o hrvatskom jeziku i o državnim nekretninama, javlja HRT prenoseći Hinu.
Ovaj tjedan zastupnici će raspravljati u četvrtak o izvješću o stanju ilegalnih migracija i izmjenama obiteljskog zakona te u petak o izvješću o provedbi službene razvojne pomoći Hrvatske inozemstvu za 2022.
Plenković Benčić: Grad nikada nije bio prljaviji, promenada za divlje svinje
– Rekla sam vam da će vaše političko nasljeđe biti slučaj Agrokor i uništavanje institucija. Zanima me što mislite kako će arbitražni suci ocijeniti da RH ima stečajno pravo, ali da je premijer odlučio donijeti Lex Agrokor. Da je taj zakon pisala grupa konzultanata i odvjetnika iz grupe Borg. Da su se članovi Borg grupe uhljebili u Agrokoru. Da je roll-up kredit izravno dogovorio glavom i bradom guverner HNB-a. Ako će RH morati platiti tu odštetu, kako ćete točno vi podnijeti odgovornosti?, upitala je Sandra Benčić, Možemo.
– Jedna od protagonistica onog sramnog lupanja, a sada vidim i lupetanja. To je vaš legacy (op.a. ostavština), to će ostati od vas kada ponovno budete u oporbi. Dobili ste povjerenje da upravljate Zagrebom, da nema sredstava Vlade vaš legacy bi bio smeće. Grad nikada nije bio prljaviji, promenada za divlje svinje. Sve što se obnovilo, obnovilo se zahvaljujući Vladi, a ne vama, krenuo je Plenković.
Što se tiče Agrokora i izbacivanja vještačenja kao dokaza, premijer je kazao da se DORH mora očitovati o tome.
– Agrokogor je bio toliko prezadužen da mu je prijetila propast. Da su oni kolabirali, a nisu zahvaljujući našoj intervenciji, onda ne bi bilo našeg legacya, kazao je Plenković i nabrojao podatke o nezaposlenosti, spomenuo Pelješki most, drugu cijev tunela Učka, minimalnu i medijalnu plaću itd.
– Zanima me i kako će sud gledati na činjenicu da je na kraju tvrtka Agrokor pripala novom tajkunu Pavlu Vujnovcu, koji je prije toga posudio novce HDZ-u za kampanju. Rekli ste da je DORH neovisna institucija. Ha-ha. To je sve što ću o tome reći. Kažete sve što se obnovilo je zahvaljujući Vladi i europskom fondu, kojeg niste uspjeli na vrijeme iskoristiti pa ste morali tražiti produženje. A što se tiče svinja, brinite se za one u Slavoniji jer su naše barem žive, zaključila je Benčić.
Penava Plenkoviću: Pokušavate promijeniti povijest Domovinskog rata
Zastupnici su se vratili sa stanke, a za povredu poslovnika javio se Ivan Penava iz Domovinskog pokreta.
– Vi ste jako promijenili narativ, a pokušavate promijeniti i povijest Domovinskog rata. Nekad su teroristi bili SDSS i Vojislav Stanimirović. Pokušajte to objasniti hrvatskom narodu, kazao je Penava i dobio opomenu za zlouporabu povrede poslovnika.
– Kad je čovjek u strahu postaje agresivan. Vi ste u strahu jer vas ucjenjuje šef HEP-a Frane Barbarić i Pavao Vujnovac. Podnesite ostavku, poručila je Plenkoviću Karolina Vidović Krišto i dobila treću opomenu te zabranu govora na današnjem zasjedanju.
– Policija i DORH su utvrdili da je napad na Banske dvore teroristički čin. Samo se vi i predsjednik Milanović pravite da to nije tako, kazao je HDZ-ov Mario Kapulica zastupnicima DP-a.
Prvo pitanje iz redova oporbe stiglo je od Danijela Spajića iz Domovinskog pokreta.
– Prije dvije godine tražio sam stanku i pitao što nam u proračunu služi stavka od 3 milijarde kuna za prognanike i izbjeglice. Usporedio sam fotografiju Pakistanca koji je nožem ubo osobu u tramvaju. U Hrvatskoj u zadnjih 10 mjeseci ušlo je 55 tisuća nelegalnih migranata, dobili su potvrdu na granici da mogu ući na sedam dana i dalje ne znamo gdje su. Jesmo li svjesni što radimo sa zakonom o kršenju granice?, upitao je Spajić.
Odgovorio mu je premijer Plenković, koji je Spajiću spočitnuo da dolazi iz stranke iz koje je Markuš, koji je svjedočio na suđenju Čehuliću, osobi koja je osuđena za prijetnje premijeru.
– Vidim da predsjedništvo DP-a podržava ljude koji su osuđeni na kaznu zatvora i uvjetno. A vi ste to kao politička kazna 2020. pokazali, podržali teroristički napad. To je vaš prvi okvir. Drugi je da u Vukovar može doći samo tko je po Penavinom guštu. To je novi moment, stranka koja bi određivala tko može doći u Vukovar. Kao prvo, pod A – podržavate teroriste, pod B- ne bi dopustili svim Hrvatima da dođu u Vukovar. Što se tiče nezakonitih migracija, Vlada je usvojila izvješće o stanju nezakonitih migracija. Mi smo učinili maksimalni napor da Hrvatska uđe u šengenski prostor, vi po tome niste napravili ništa, kazao je Plenković.
– Nezakoniti migranti su registrirani, a vaše teze da imamo milijarde za izbjeglice nemaju uporišta, dodao je.
Mlinarić Plenkoviću: Ako itko koalira s teroristima to ste vi!
Za povredu poslovnika javio se Stipo Mlinarić iz Domovinskog pokreta.
– Nazivate Markuš teroristom, čovjeka koji se borio za Vukovar. Ako je SOA rekla da nije bio teroristički napad i DORH... ako itko koalira s teroristima to ste vi!, poručio je premijeru.
– Ne znaš i lažeš!, rekao mu je Plenković, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković odredio je stanku.
– Vi ste dužni izbaciti premijera iz Sabora jer vrijeđa Sabor, povikala je Karolina Vidović Krišto i dobila opomenu.
(...)
DAVOR DIJANOVIĆ: PUPOVAC BRANI ČLANA TERORISTIČKE VLADE
TZV. RSK I RELATIVIZATORA ZLOČINA NA OVČARI
Davor Dijanović
27. lipnja 2019.
Foto: Fah
Napad na skupinu sezonskih radnika u Supetru na otoku Braču, među kojima je bilo i pripadnika srpske nacionalne manjine, ponovno je medijski i politički iskorišten za difamaciju većinskoga hrvatskog naroda i prolongiranje kulta „ugroženoga Srbina". Gradonačelnica Supetra Ivana Marković žurno je reagirala nakon napada i odlučila oduzeti gradsku potporu Torcida kupu sa sljedećim obrazloženjem: „Grad Supetar ne može poticati sportska događanja čiji sudionici ili posjetitelji iskazuju mržnju." Prema upravo ingenioznoj logici gradonačelnice Marković valjalo bi uskratiti proračunska sredstva i, primjerice, kazalištima jer nema nikakve dvojbe da i među posjetiteljima kazališta ima onih koji iskazuju mržnju prema ovome ili onome. Kada bi išli dalje u razradu gradonačelničine apsurdne izjave – sve što se financira iz proračuna moglo bi ostati bez kuna zlatica.
> Pročitajte što je Vojislav Stanimirović 2010. rekao o zločinu na Ovčari!
> Robert Frank: Pupovac i dalje relativizira Domovinski rat i ono što mu je prethodilo
> Pupovac o Domovinskom ratu: 'Ne mogu slijediti pojednostavljenu, službenu ideologiju o tome'
Čveger Srbinu – hrvatskim je novinarima povod za međunarodni skandal
Od dubiozne logike gradonačelnice Supetra, međutim, još je više za analizu njezina reakcija u slučaju napada na sezonske radnike. Nije nam namjera relativizirati napad. Osobe druge nacije ili vjere, posebno ako nije bilo prethodnih provokacija, mogu napadati jedino primitivci koji nisu svjesni kakvu medvjeđu uslugu rade Hrvatskoj time što beogradskoj čaršiji i domaćim etnobiznismenima daju materijala za daljnji uzgoj kulta „ugroženog Srbina". Ono što čudi (ili ipak ne, s obzirom na njezino pljuvanje po Bleiburgu?) je da gradonačelnica Marković nije jednako vehementno osudila napad na legendarnu hrvatsku skijašicu Janicu Kostelić koja je također od strane pojedinaca iz Torcide napadnuta kad je pred koju godinu ljetovala u Supetru. Na Braču je svojedobno napadnut i Zdravko Mamić. Pisac ovih redaka nije njegov apologet, a još manje poklonik, no ako smo za deklaratornu osudu nasilja, zašto napad na Zdravka Mamića nije bio jednako osuđen kao napad na pripadnike srpske manjine?
Ne pravimo se grbavima: nelustrirani hrvatski mediji prepuni su prikrivenih srbofila, jugofila i onih koji sladostrasno uživaju (emocionalno ili od kuna zlatica) u difamiranju hrvatskoga naroda. Novinari u tzv. mainstreamu će – figurativno govoreći – od čvegera Srbinu u kakvoj seoskoj birtiji praviti međunarodni skandal, ali će u isto vrijeme prešućivati ili umanjivati monstruoznosti koje su u vrijeme Domovinskoga rata napravili pripadnici srpske manjine, a koji do danas nisu sankcionirani.
Nova sezona lova na navodne ustaše i fašiste
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U posljednje vrijeme u Hrvatskoj je otvorena nova sezona lova na navodne ustaše i fašiste. Hrvatsku je navodno uhvatila reustašizacija (za dokaz čemu je dovoljno negdje pronaći i neki sporni grafit koji može bilo tko napisati), a junački antife i ostali proračunski nametnici vode devetu neprijateljsku ofenzivu kako bi se ustašluk konačno uklonio iz Hrvatske. Istodobno, a posve sigurno i koordinirano (petokolonaštvo je u Hrvatskoj jedan od bolje honoriranih poslova) baš svaki dan se u vodećim srpskim medijima Hrvati optužuju za fašizam, mržnju prema Srbima i povijesni revizionizam. Cilj je nametnuti sliku o tome kako su Hrvati patološki srbomrsci, a Hrvatska posljednja oaza fašizma u Europi.
U fašiziranju Hrvatske sudjeluje i notorni etnobiznismen Milorad Pupovac. Nakon što je devedesetih klevetao Hrvatsku optužujući vlasti za navodno prekrštavanje Srba, nakon nečasne uloge u slučaju dr. Šretera i svih kasnijih provokacija koje su kulminirale lijepljenjem žute trake u Hrvatskom saboru, takva bi osoba u svakoj normalnoj državi bila prokazana kao provokator i poticatelj međunacionalnih tenzija. Ali, ne! U Hrvatskoj je Milorad Pupovac veliki moralizator ovlašten da patetičnim glasom i polusuznim očima docira i drži lekcije svima koji ne dijele njegova stajališta.
Nakon napada u Supetru (takve situacije etnobiznismenima dođu kao naručene) Pupovac je izjavio da živimo u zemlji mržnje i nasilja. Nije se teško domisliti što je ovom izjavom Milorad Suzni implicirao. Implicirao je kako Hrvati mrze Srbe i vrše nad njima nasilje. Nedugo nakon toga u Hrvatskom je saboru održao još jedan moralizatorski i patetični govor u kojemu je oštro napao sve one koji Vojislava Stanimirovića optužuju da je ratni zločinac. Ako je Stanimirović zločinac, i ja sam zločinac, poručio je Pupovac.
Pupovac brani člana terorističke vlade tzv. RSK i relativizatora zločina na Ovčari
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Za sliku o tomu tko je Vojislav Stanimirović nije se potrebno pozivati na svjedočenja o tomu kakva je bila njegova uloga u Tovarniku. Dično hrvatsko pravosuđe, poznato po svojoj samostalnosti i neovisnosti (prisjetimo se da je u Hrvatskoj svaki kriminal sankcioniran i da lopovi drhte od kaznenoga progona!) odbacilo je optužbe o Stanimirovićevoj ulozi u Tovarniku. Dovoljno je tek podsjetiti da je lekar Stanimirović bio gradonačelnik okupiranog Vukovara. Nakon svih ubojstva i monstruoznih zločina nakon pada Vukovara, zamislite, dragi čitatelji, tko je to mogao biti gradonačelnik okupiranog Vukovara? Zdrav razum nam govori: to je mogla biti samo osoba od posebnoga povjerenja onih koji su ubijali i klali na Ovčari. To je mogao biti onaj kadar koji je pad vukovarske bolnice nazvao padom „poslednjeg ustaškog uporišta." To je mogao biti Vojislav Stanimirović koji je 2008. u razgovoru za Novi list izjavio da se ne stidi što je bio ministar u zločinačkoj vladi terorističke tzv. republike srpske krajine i da bi ponovno sve učinio isto.
U razgovoru za Politiku Stanimirović je 2010. dao izjavu nakon koje je, ako ne prije, u Hrvatskoj trebao biti proglašen kao persona non grata. Stanimirović je naime, rekao: „Vidite, hrvatska strana stalno potencira da su iz bolnice na Ovčaru odvedeni hrvatski ranjenici, bolesnici i bolničko osoblje. S druge strane, imamo informacije da su u bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnike. I sada ovi protokoli koji su predati mogu da rasvetle šta je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika. Jer, oni koji nisu u tim protokolima, zapravo su preobučeni vojnici."
Milorad Pupovac, dakle, brani čovjeka koji relativizira monstruozni zločin na Ovčari i, štoviše, izjavljuje da, ako je Stanimirović zločinac, da je to onda i on. Bez obzira na Pupovčevo ironiziranje i provociranje, i Pupovca i Stanimirovića treba upozoriti da se prošlost nikada ne briše, da je budućnost uvijek otvorena, a da svaki zločin, pisao je o tome još i veliki Dostojevski, zahtijeva i kaznu. Pa tako i nesankcionirani zločini koje su počinili pobunjeni Srbi.
Četništvo i velikosrpstvo u Hrvatskoj i dalje živi
U isto vrijeme dok u Hrvatskoj traje lov na ustaše i fašiste, a u Saboru drže apologetski govori o čovjeku koji relativizira zločin na Ovčari, četništvo i velikosrpstvo i dalje živi u Hrvatskoj, na što upozoravaju i izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije (osim ako i SOA nije leglo ustaša, fašista i srbomrzaca?). U Borovu selu, mjestu pogibije hrvatskih redarstvenika, i dalje postoje četnički spomenici koji veličaju one koji su te redarstvenike bestijalno pobili.
Na tim spomenicima istočni dijelovi Hrvatske nazivaju se srpskim zemljama, ali to očito ne smeta niti vladajućim političarima, a svakako niti Miloradu Suznom i ostalim egzorcistima ustaških zloduha. Sve može, pa i četništvo, samo je hrvatstvo u Hrvatskoj potrebno difamirati i proganjati. Četništvo ako se već ne podupire, potrebno ga je relativizirati, a njegove dosege umanjivati.
U skladu s navedenom politikom, nezapaženo je prošlo i prošlotjedno otkriće da su nogometaši i uprava kluba Hajduk iz Mirkovaca pored Vinkovaca osvajanje županijske lige proslavili pjevanjem četničkih pjesama koje veličaju tzv. Krajinu i krajiške junake. O ovoj provokaciji, naravno, nije se oglasio Milorad Suzni, ali ako sutra netko iz Mirkovaca na sezonskome radu u Supetru (na hrvatsko more dolaze raditi i Srbi iz Srbije, iako se u njihovim televizijskim emisijama Hrvatska proglašava propalom državom) zapjeva neku krajišku pjesmu pa dobije po tamburi, isti će Milorad to iskoristiti za novu pljuvačinu po Hrvatskoj. Kao što je znanstveno elaborirao dr. sc. Mate Artuković, kult „ugroženoga Srbina" podrazumijeva da su Srbi uvijek samo ugroženi i žrtve, a da baš nikada ne mogu biti ni za što krivi. Upravo je taj kult jedan od glavnih stupova velikosrpske ideologije koju svojim postupcima podupire i Milorad Pupovac, ali posredno i oni koji – poput profesora informatike Marka Šolića – relativiziraju ulogu krivca i agresora i tako pljuju na tisuće mladih i hrabrih ljudi koji zasigurno nisu dali život za Hrvatsku u kakvoj danas živimo.
Davor Dijanović
Hrvatski tjednik/HKV
NOVA PROVOKACIJA PUPOVČEVA ČETNIKA
I PLENKOVIĆEVA PLAĆENIKA
Hrvatsku vojsku sada nazvao zločinačkom i terorističkom poput Hamasa
Toga provokatora ne bi bilo bez Pupovca, Pupovca bez Plenkovića, Plenkovića bez članova HDZ-a, a ovakvoga HDZ-a bez potpore biračkoga tijela. Zato prije no što hraknete i usmjerite pljuvačku prema Dežuloviću i Novostima, shvatite da je on samo Pupovčev četnički provokator i Plenkovićev plaćenik. Jedino ako to spoznate, dogodit će se promjene. U protivnome, nemojte se čuditi ako dogodine na Ovčari Pupovac i njegovi puleni budu igrali Žikino kolo, a Plenković se negdje iz prikrajka podrugljivo smijurio glupim Hrvatima
Piše: IVICA MARIJAČIĆ
Nema apsolutno nikakvih iznenađenja u djelovanju Srpskoga narodnoga vijeća, SDSS-a i njegova čelnika Milorada Pupovca.
Svake godine, kao po uvjetovanome Pavlovljevom refleksu, za obljetnicu okupacije i sloma obrane Vukovara 18. studenoga ili za Dan pobjede u Kninu 5. kolovoza Pupovac nekom snažnom provokacijom pokušava potisnuti te događaje iz kolektivne nacionalne memorije, obezvrijediti ih i poniziti aktere i cijeli hrvatski narod.
Dan sjećanja na veliku tragediju Vukovara 18. studenoga Pupovac se prije nekoliko godina dosjetio kontaminirati bacanjem vijenca u Dunav, i to baš dan prije Kolone sjećanja, tobože za sve, hrvatske i srpske žrtve, a zapravo za srpske agresorske žrtve. Naravno, svrha je te provokacije uvrijediti hrvatske žrtve, izjednačiti odgovornost za rat i, u biti, amnestirati Srbe i Srbiju za taj mega zločin.
Broj stradalih srpskih civila i na kninskome i na vukovarskome području mjeri se prstima jedne ruke, ali, svejedno, Pupovčeva prikrivena agresorska politika stavlja ih u istu ravan s tisućama namjerno i okrutno pogubljenih Hrvata u Dalmaciji i u Slavoniji. Dakle, za njega je politički, pravno i etički jednako ako je u žaru obrane od srpskoga napada bitke stradao jedan ili više srpskih civila kao i kada četnici okupiraju selo ili grad pa pokolju 40 ili 50 hrvatskih civila, staro i mlado, muškarce i žene ili kada ispale Srbi granatu i pogode stambenu zgradu, bolnicu ili hotel te ubiju na desetke nedužnih ljudi. Za njega je isto 99,9 posto srpskih zločina i 0,1 posto s hrvatske strane. Nitko se u Hrvatskoj godinama ne usuđuje upozoriti Pupovca na tu izopačenu, zapravo tipično velikosrpsku, viktimološku hermeneutiku.
Očekivana je bila Pupovčeva provokacija ovakvoga tipa za ovogodišnji Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje kao što je tekst njegova kolumnista, koji se zove Boris Dežulović, u kojemu je objavio kako sada svi pričaju i psuju zločine Hamasa i izraelske vojske u Gazi i Izraelu, a, kako kaže, o jednako stravičnim zločinima Hrvatske vojske zadnjih desetljeća nitko ne priča. Svatko – i sam autor pa i čelnik toga nakladnika, jako dobro zna da je to podvala i gnjusna laž, svjesno plasirana da Hrvati u ove dane ne govore o razmjerima srpskoga zla, nego da histerično psuju provokatora iz Pupovčevih Novosti. HV nije počinila ni jedan zločin, a posve sigurno ni jedan namjerni ili planirani u svojoj 30-godišnjoj povijesti.
Isti je autor prije par godina, također pred obljetnicu Vukovara, ispisao čistu „rapsodiju" mržnje pod naslovom „Jebo vas Vukovar" kojim je vrijeđao žive i mrtve žrtve srpskoga masakra na Ovčari ili u samome gradu, ali u recentnoj Hrvatskoj, u kojoj je izvrnut sustav vrijednosti, umjesto kazne autor je nagrađen, zaštitili su ga ne samo nalogodavci nego korumpirani i nelustrirani političari, novinarska udruga, a naposljetku i represivne institucije hrvatske države koje su u zadnjim desetljećima, onako orwellovski, stavljene u funkciju zaštite agresora i zločina, a progona branitelja i žrtava. Isti autor, podsjetimo se, s agresorskim je vojnicima u studenome 1991. ulazio u okupirani Vukovar i u svojoj reportaži za zastrašujuće zločine i masakre nije okrivio počinitelje niti suosjećao nad hrvatskom žrtvom, nego se samo u načelu tobože sablažnjavao nad ratom i zlom. Svi ti kvaziintelektualci i pseudoneovisni novinari i aktivisti osuđivali su tada, dakle, rat i zločine u načelu, ali nikada ne imenujući i ne osuđujući srpskoga agresora. Time su zapravo samo loše prikrivali svoju gorljivu unutarnju potporu srpskim četnicima i JNA da što prije sprže Hrvatsku i njezin narod. Autor koji 1991. ulazi u Vukovar s okupatorima i ne pokazuje nimalo empatije za tragediju hrvatskoga naroda u Vukovaru jednak je zločinac kao i oni s kojim a je ušao, samo, za razliku od njih, za pisaćim stolom, kao što je u to doba zločinac pred filmskom kamerom bio Rade Šerbedžija dok se snimao srbijanski film u okupiranome Vukovaru, a on bez ikakvih moralnih dvojba pristao na glavnu ulogu, kao što je u tom trenutku zločinac za mikrofonom bio i Đorđe Balašević jer je u svojoj „antiratnoj pjesmi" utjelovljenje zla vidio u časnoj sestri dok je voštanoga lica izlazila iz podruma pred 'oslobodiocima'. Svi ti naknadni „pacifisti" intelektualna su braća krvožednim četničkim koljačima s Ovčare. U tim strašnim trenutcima kada je Dežulović s okupatorima, s njima u društvu, o njihovu trošku, s njima na hrani i piću, ulazio u porušeni grad na čijim su ulicama ležala nepomična unakažena hrvatska tjelesa, nije samo mučen i ubijan Jean Paul Nicolier, nego i njegov, Dežulovićev, kolega Siniša Glavašević, ali, eto, veliki humanist Dežulović ni riječi o tomu nije napisao. Ali se zato nekoliko godina poslije rugao nesretnoj starici Kati Šoljić da njezina četiri sina stradala od srpskoga agresora nitko nije vidio. Kao što je poznato, za sramnu reportažu kojom je i sam herostratski uronio u zlo, Dežulović je dobio priznanje i nagrade, dobiva i danas pohvale od podjednako izopačenih likova kao što je i sam, što sve govori o Hrvatskoj i svijetu u kojemu živimo.
Hrvatska prije tridesetak godina nije ni imala vojsku koju se sada proglašava zločinačkom i terorističkom poput Hamasa. Napadnuta, bez policije i vojske, bez oružja, pod UN-ovim embargom u režiji izdajnika Bude Lončara, preživjela je i to je pravo čudo, ali je platila strašnu cijenu svoje slobode u tisućama nevinih civilnih i braniteljskih žrtava, u spaljenoj i razorenoj zemlji od čega se ni danas nije posve oporavila. Nisu ju slomili. Ali ni nakon svih poraza, agresori i njihovi propagandisti ne predaju se i pokušavaju, igrajući na duge staze, dati oduška svojim mržnjama i nostalgijama te ubiti svaku volju Hrvatima za samostalnošću i svojom državom, nadajući se kako će tako jednom oživjeti svoju mrtvu prošlost.
I kada taj čovjek piše da je Hrvatska vojska poput Hamasa, onda on čini isto kao i kad je prije par godina pisao Jebo vas Vukovar, isto kao i kad je ulazio u Vukovaru u društvu s krvožednim srpskim koljačima, isto kao i kad je pljuvao po nesretnoj ženi koja je izgubila četiri sina. U svim ranijim i u sadašnjem slučaju taj Pupovčev provokator i Plenkovićev plaćenik izraz je, prvo, vlastite mržnje prema Hrvatskoj, državi koju, po vlastitome priznanju, ne priznaje i ne podnosi. Na sljedećoj je razini Dežulović je izraz volje Milorada Pupovca kojemu takav provokator treba da izrazi ono što sam otvoreno ne smije. Nadalje, takav provokator izraz je volje predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića koji favorizira i financijski stimulira takav tip političkoga protuhrvatskoga razmišljanja jer to konvenira njegovome anacionalnom političkome habitusu i poltronskome globalističkome refleksu u Bruxellesu. Ali ni tu nije kraj fenomenu tzv. banalnosti zla i spirali odgovornosti. Dežulović je izraz volje HDZ-ovih članova koji ozareno veličaju i podupiru Plenkovića koji onda bira i podupire Pupovca koji podupire Dežulovića. Naposljetku, taj je Dežulović, svjesno ili nesvjesno, izraz volje birača koji, unatoč toj povijesnoj prijevari i izdaji, biraju HDZ i Plenkovića.
E, vidite, u tomu i jest problem. Da nije toga lanca i međusobne uvezanosti svih njegovih karika, ne bi bilo ni ovih provokacija ni provokatora. Zato prije no što hraknete i usmjerite pljuvačku prema Dežuloviću i Novostima, shvatite da je on samo Pupovčev četnički provokator i Plenkovićev plaćenik. Samo ako to spoznate, dogodit će se promjene. U protivnome, nemojte se čuditi ako dogodine na Ovčari Pupovac i njegovi puleni budu igrali Žikino kolo, a Plenković se negdje iz prikrajka podrugljivo smijurio glupim Hrvatima.
Hrvatski tjednik, 9. studenoga 2023.
MLINARIĆ: PLENKOVIĆU JE MARKUŠ TERORIST, A NE UBOJICE IZ BOROVA SELA
09 Studeni 2023
Andrej Plenković Domovinski pokret nazvao je terorističkom organizacijom. Za njega terorizam nije ubojstvo hrvatskih policajaca u Borovu Selu, nego je terorist Damir Markuš koji se borio za ovu državu, za razliku od njega koji nije, nego je u Parizu jeo kroasane. Plenković je danas pokazao svoje pravo lice.
Iako sam član Vijeća za domovinski pijetet, koje je zasjedalo u petak, nisam dobio poziv na njegovu sjednicu kojom je predsjedao ministar branitelja Tomo Medved zato jer bi se na sjednici argumentima i činjenicama suprotstavio vladajućima i branio ono što su oni napadali. Njih to ne zanima, njih ne zanima drugačije mišljenje, njih zanimaju poslušnici, oni koji će im samo klimati glavom.
Na HRT-u sam gostovao neki dan. To je došlo iz mračnih soba HDZ-a, preko Ante Deura koji me na javnoj televiziji optužio da radim paradržavnu instituciju. U prvi tren sam bio zbunjen, no on je mislio na Centar dr. Ivan Šreter. To je udruga koju sam osnovao prije godinu dana, koja se bavi neprocesuiranjem ratnih zločina i koja je do sada podnijela osam kaznenih prijava te angažirala dva najbolja odvjetnička ureda u Hrvatskoj. Znači, ako preko jedne udruge pokažete kako se treba raditi, vi ste za Andreja Plenkovića i njegove poslušnike paradržavna organizacija. U kojoj to demokratskoj državi na svijetu postoji?
Civilno društvo treba djelovati kao korektiv države i bilo bi dobro kada bi imali i civilno društvo koje bi urlalo protiv korupcije. Osobno djelujem u području koje mi je poznato i redovito ukazujem na to da oni koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku nisu procesuirani i kažnjeni.
Andrej Plenković Domovinski pokret nazvao je terorističkom organizacijom. Za njega terorizam nije ubojstvo hrvatskih policajaca u Borovu Selu, nego je terorist Damir Markuš koji se borio za ovu državu, za razliku od njega koji nije, nego je u Parizu jeo kroasane. Plenković je danas pokazao svoje pravo lice.
MLINARIĆ:
KAKO SE DUH MAJORA MEDIĆA
NASELIO U PLENKOVIĆA
10 Studeni 2023
Nije on Pupovca uzeo za partnera i suflera zato jer nije imao koga, nego jer slično misle. Ne prezire on Markuša zbog događaja na Markovom trgu, nego jer su takvi heroji kao on svjedoci njegovih izdaja. Nije on zatvorio Markov trg zato da bi se branio od terorizma, nego da bi se branio od naroda.
Jeste li se i vi jučer čudili: Zašto takav Plenkovićev napad na nevinog Damira Markuša? Cijelu noć sam razmišljao o tome jer to je bila mržnja koju sam već negdje vidio. I to znate gdje: To je onaj cinizam i podsmjeh koji sam nedavno doživio svjedočeći protiv majora Medića koji me maltretirao u logoru! Isti je duh bijesa i prezira izbijao jučer kod Plenkovića. Ista onakva mržnja i želja da me uništi samo da bi mogao.
Ali, znate li zašto? Kreće osveta za Vukovar, jer mu nije uspjela operacija devastacije Dana sjećanja. Stoga je bijesno i luđački krenuo na Markuša – ali ne radi Markuša. Nego, sad kreće progon Poula Nicoliera, i njegove mame. Osvećuje im se jer nisu htjeli dalje ići protiv Vukovara, onako kako se Medić nama osvećivao jer je slomio zube na Vukovaru kao i ovaj divljak.
Možda to ovog časa ne podržavaju Medved i ekipa, ali kako se progon bude zahuktao, kao i uvijek do sada, stat će oni iza svake geste velikog vođe. I Deur, i Medved, i Đakić... Ali i ovo me zaintrigiralo: Dok me gledao s tom mržnjom, došlo mi je da sam već negdje vidio takav izraz lica i mržnju: To je zapravo bijes kakav su imali oni koji su razarali moj grad.
Ali s tim se i sve drugo slaže: Jeste li ikada vidjeli ili naslutili i najmanji izraz iskrenog poštovanja prema hrvatskim braniteljima, divljenje njihovom herojstvu, zahvalnost za žrtvu koju smo podnijeli? U sam vrh vlasti ušuljala se zvijer koja ždere sve što je nama sveto. Ali, ne čini on to zato što ne zna, ili što nije sposoban. Nego zato što ne cijeni naš nacionalni identitet, našu povijest ni Domovinski rat.
Nije on Pupovca uzeo za partnera i suflera zato jer nije imao koga, nego jer slično misle. Ne prezire on Markuša zbog događaja na Markovom trgu, nego jer su takvi heroji kao on svjedoci njegovih izdaja. Nije on zatvorio Markov trg zato da bi se branio od terorizma, nego da bi se branio od naroda. Nije uzeo Medveda, Deura, Đakića i Milasa zato što voli branitelje, nego da bi ga oni branili od branitelja. Oni su tu da, kad ga, kao ja i slični budemo prozivali – da ih pusti kao pse da nas napadaju i kritiziraju.
Zato je osmislio operaciju Vukovar, jer je htio razvodniti i demotivirati Kolonu sjećanja. Zato u njegovoj režiji Pupovac baca vijence u Dunav, zato ponižava Hrvatsku vojsku koja se mora pokloniti žrtvama za koje nije kriva; zato se ne da HOS-u u Knin, i zato sve ovo. Zato sve ovo, i zato onakav očajnički bijes. No, prepoznali smo i prozreli na vrijeme. Ali, ne znaš ti Plenki što je Vukovar! I dobro je što ne znaš.
a20231109__Kacunko_VUKOVAR_U_Plakat_Penava.docm
2023-11-11
Anđelko Kaćunko
Kad je već tako - spomen mojega pok. biskupa Mile i lijevoliberalni EPP (eliminacija "Penavina plakata"), evo i moja reakcija na taj "sporni" uradak ("potkapacitiranog Penave", rekao bi vatreni Žare (na)Puhovski):
KRETENSKA HISTERIJA PROGONA (V)U(K)-VJEŠTICA...
ili: Lijevoliberalni protuhrvatski EPP: Eliminacija "Penavina Plakata"
Pod prozirnom maskom borbe protiv "ustaškog revizionizma" liberalna "javnost" (= mala ali "moćna gomilica" medijskih "štakora") nametnula ne naivnoj i politički nepismenoj hrvatskoj javnosti međusobno glodanje i nove razdore. A sve zbog tzv. Penavina plakata za Dana sjećanja na poginule u Vukovaru (i Škabrnji i HODoR-u - Hrvatskom obrambenom domovinskom ratu), s prozirnom namjerom da se domoljubnim Hrvatima malo pomalo ogadi i zgadi i Vukovar i sloboda i žrtva (za svoj narod) i ljubav za Dom(ovinu) pa i sam život, poglavito braniteljima... što je sveukupno dobro skrivena neprijateljska taktika u trajnom specijalnom ratu protiv Boga, čovjeka i naroda. Zato bi trebalo pročitati knjigu kolege dr. don Josipa Mužića RAT PROTIV ČOVJEKA.
No pogledajmo taj "nesretni i sporni" PLAKAT. Na njemu je u cjelini IZTAKNUTO i naglašeno samo JEDNO jedino slovo - to je pozlaćeno V (simbol POBJEDE – Victoria!) na samom vrhu plakata, smješteno u stiliziranu kockastu hrvatsku trobojnicu s križem na vrhu. Sva druga slova u riječi VUKOVAR nimalo se ni po čemu ne ističu!
U razini slova U – čineći i njim i s cijelom vertikalom VUKOVAR svojevrstan KRIŽ (simbol ŽRTVE!) – stoje manjim slovima vodoravno ispisane riječi: MOJ IZBOR (U) DOBRU I U ZLU. Dakle, poruka – duboko ljudska, kršćanska i domoljubna – podpuno je jasna:
VUKOVAR – kao simbol hrvatske žrtve i pobjede za slobodu, moj i naš je izbor u dobru i u zlu, tj. "dok nam živo srce bije"!
I što je tu sada sporno? Ništa! Normalnu čovjeku tu nema što biti sporno! Ali zlobniku i svim slugama Zloga odnosno ukupnoj hrvatskog i svjetskoj vragoslužinčadi, aktivnoj u tajnoj sotonerijskoj borbi protiv Boga i čovjeka, na tome je PLAKATU sporno SVE što je ljudska i kršćanska vrhunska VRJEDNOTA: ljubav, žrtva, sloboda, križ, borba…! SVE je to sažeto u riječi – koja je postala simbol nove Hrvatske nakon 1991. ili 1995. – VUKOVAR!
Zato je Neprijatelj prozirno nastupio u medijskoj kampanji s jeftinim trikom "reklamiranja reustašizacije" napadom na plakat u kojemu se u riječi VUKOVAR "ističe slovo U".
Međutim, ako se plakat pozornije promotri, ističe se – kako sam već naveo – samo slovo V na vrhu.
Nakon toga u nizu slova "iztiču" se djelomice samo UK (što je kratica za Britaniju – United Kingdom), jer slijedi slovo O, koje "grle" slijeva i sdesna slova H i S (Hrvatska i Sloboda!) čineći zajedno poznatu kraticu Hrabre Obrambene Sile – HOS (koja je mnogima TRN ili BALVAN u oku!).
Zatim se na donjem dijelu ili 'stupu' toga "vukarskog (slovnog) križa" ističu tri slova – VAR. Ona su kao kratica na globalnoj razini postala poznata preko televizijskih prijenosa nogometnih utakmica, kao sportski tribunal u dvojbenim (i) spor(t)nim situacijama – pa zbog čudnih presuda ponekad djeluje kao "nogometni Haag". I to je sve glede "spornosti" toga tzv. Penavina plakata koji "unosi razdor u Hrvatskoj", kako se papagajski ponavlja…!
Da budemo na čistu – nikakve veze nemam s Penavom ni njegovom strankom! Ova objava u prvom je redu obrana zdravog razuma i razkrinkavanje histerije lijevoliberalnog progona "hrvatskih U-vještica", koje U-ostalom i ne postoje, osim u bolestnim glavama mrzitelja svega hrvatskog i njihovim medijsko-političkim poslušnicima!
Sapienti sat (a blenti ni budilica)!
PS: Donosim i kolorirano iztaknuta slova – kao ilustraciju teksta – ali i (odmah uz prvu VUK-fotografiju) jednu znakovitu U-fotografiju iz Jutarnjeg lista s dva U-inicijala, kako bi tim primjerom 'JuLstašluka' bio očitiji absurd U-histerije & navedenoga lijevog EPP-a! A na kraju je škarama 'fotošopirani' plakat ćirilicom, kao prijedlog Penavi i hrvatskoj Vladi, da sljedeće godine na taj način pokušaju "spriječiti DVIJE kolone" u Vukovaru ili pak 18. studenoga podpuno dokinuti svaki 'vUkovarski četverored'...
NB-1: Nevjerojatno – na plakatu u vodoravnoj rečenici I U DOBRU I U ZLU je četiri (4) puta "iztaknuto" odnosno navedeno slovo U i još nitko nije reagirao! Sramota!
NB-2: Penava je navodno izjavio da će "u Vukovaru biti samo JEDAN plakat", a evo danas sam u Hrvatskom tjedniku dobio svoj primjerak, što znači da je već umnoženo nekoliko desetaka a možda i stotina tisuća komada toga 'spornog' – jednog jedinog – U-plakata. Nevjerojatno je da ni na to širenje 'U-požara' ne reagiraju lijev(ičarsk)i ni 'U-DVD-i' ni 'U-PDV-i' (dakle ni dobrovoljna ni plaćenička "vatrogasna društva") – drugovi, trgnite se, jer "neprijatelj nikad ne spava"… :D
(objava na Fejsu, 9.11.2023.)
a20231109_Pecaric_Milanovic_Odrekao_Goldsteina.docm
2023-11-09
HOFJUDE U HRVATSKO-SRPSKOJ VARIJANTI
Posljednjih godina u hrvatskoj i srpskoj javnosti desne orijenracije značajan publicitet dobili su Esther Gitman i Gideon Greif. Oboma im je zajedničko da su Izraelci odnosno Židovi, kao i da se bave raznim aspektima povijesti Drugog svjetskog rata. Gitman se bavila najviše nadbiskupom Stepincem, dočim je Greif 2018. i 2019. u Srbiji i okolnim zemljama postao najglasniji i medijski najprisutniji promotor mantre o 700.000 jasenovačkih žrtava.137
Gitman je 2002. stigla u Zagreb kao Fullbrightova stipendistica s ambicijom da, u užem smislu, istraži okolnosti pod kojima su njezina majka i ona 1941. pobjegle iz njezina rodnog Sarajeva, a u širem smislu da istražuje Holokaust u NDH i spašavanje Židova. Prihvatio sam da joj budem mentor. Kao marljiva osoba, prikupila je za relativno kratko vrijeme dosta informacija. Međutim, u jednom sam trenutku shvatio da je u tumačenju tih događaja otišla u posve krivom smjeru i da moje sugestije više ne uvažava, pa sam se u prijateljskom razgovoru zahvalio na dužnosti mentora. Gitman je kasnije u intervjuu tvrdila da sam bio „zatečen" kada je "naišla na dovoljno svjedočanstava o Hrvatima koji su u NDH spašavali Židove pred ustaškim pokoljima" te da sam se "iznenadio kad je kazala da će proučavati spašavanje Židova u NDH".
Tobože sam je pitao: "Zar zaista ima tako puno tih primjera da se mogu znanstveno obraditi i onda je ona odgovorila da su zagrebački arhivi puni svjedočanstava i dokumenata".138 Gitman je posve krivo interpretirala naše razgovore. Naravno da sam temeljito poznavao povijest ne samo spašavanja židova,139 nego sam već rada imao i iskustvo predlaganja Pravednika među narodima. Naime, koju godinu ranije Jagica Ɖerek dobila je tu titulu zahvaljujući prijedlogu koji sam napisao zajedno s ocem.
Gitman je kasnije doktorirala te objavila knjigu When Courage Prevailed (2011.), koja je ekspresno prevedena na hrvatski. Posve nesvjesna šireg konteksta nekritički je prezentirala ulogu nadbiskupa Stepinca i Crkve u spašavanju Židova i u odnosu prema vlastima NDH. Nadalje, poglavlje koje je napisala o liječnicima (79-85) dobrim je dijelom rađeno prema poglavlju (173-197) u knjizi Holokaust u Zagrebu, ali je uopće ne spominje. Objavom knjige Gitman je postala "državotvorni" historičar, svojevrsna ikona desnice i Crkve. Imala je 2008. čast na zagrebačkom Kaptolu otvoriti međunarodni simpozij "Kardinal Alojzije Stepinac - povijesni kontekst u međunarodnoj perspektivi", pa onda 2016. još jedan međunarodni simpozij o Stepincu i Srbima. O njoj je snimljen dokumentarni film koji se prikazivao u elitnom terminu na Prvom programu HRT-a.140 Dobila je više priznanja (nadbiskup Bozanić dodijelio joj je Medalju za širenje istine o blaženom Stepincu, a "Mreža hrvatskih žena" nagradu Friends of Croatia). Predsjednica Republika odlikovala ju je redom kneza Branimira s ogrlicom "za osobite zasluge stečene istraživanjem, dokumentiranjem i promicanjem istine o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća te produbljivanju razumijevanja između hrvatskog i židovskog naroda". Postala je i počasna doktorica Sveučilišta u Splitu.
Gideon Greif se u srpskoj javnosti vehementno promovirao kao istraživač povijesti Jasenovca ponajprije kao zagovornik teze o 700.000 jasenovačkih žrtava. U jednom televizijskom nastupu naveo je da je nekakva srpsko-hrvatska komisija 1945. procijenila kako je u Jasenovcu ubijeno 1.400.000 ljudi. U brojnim javnim istupima tvrdio je otprilike ovako: „U koncentracijskim logorima koja su vodili Hrvati smrt je smatrana vrhunskom vrijednošću... hrvatske su ruke potpuno prekrivene krvlju na stotine tisuća nevinih Srba, Roma i Židova". Isticao je i da je „ispitao i saznao da je u Jasenovcu bilo najmanje 57 načina ubijanja".141
Naposljetku, objavio je i monumentalnu i osebujnu knjigu Jasenovac.
Na primjer, na naslovnoj stranici Greif se titulira "Expert for Auschwitz"! Je li on ekspert i za Jasenovac? Iz onoga što se može vidjeti u knjizi, odgovor bi bio negativan. Naime, na preko 700 stranica knjige atlasnog formata malo je teksta, uglavnom su prezentirane fotografije i faksimili dokumenata od kojih neki imaju, a neki nemaju nikakve veze s Jasenovcem (primjerice, biografija supruge predsjednika SAD-a Franklina Roosevelta Eleanor i Deklaracija o ljudskim pravima). Na 17
stranica poglavlja "Konačno rešenje jevrejskog pitanja u NDH" samo su fotografije i faksimili i kratki potpisi pod slike. Iako uređivački odbor ističe kako "ova knjiga nije uperena ni protiv jednog naroda, religije ni države, već protiv fašistoidnih ideologija nacizma, fašizma i ustaštva", konstatira se kako je "Jasenovac dugo vreme bio sakriveni holokaust", što je jedan od besmislenih argumenata miloševićevske propagande.142
Greifa posebno brine "porast neo-ustaštva u srcu Evrope", pa ističe kako "stalna postavka u muzeju u Jasenovcu prikazuje logor koji je bio koncentracioni logor smrti kao puki radni logor", što je još jedna neistina. Osim toga, termin "koncentracioni logor smrti" je nemušti oksimoron. No to je samo jedna u nizu pogrešaka kojima tekst obiluje.
U njemu ima i politikantskih ispada: kao dokaz ustašoidnosti hrvatske vlade predstavljen je hrvatski ministar vanjskih poslova Davor Stier kao "član familije zapovednika Jasenovca Stiera"; u maniri talijanskog revizionizma i neofašizma predstavlja se zapovjednika Druge talijanske armate ratnog zločinca Marija Roattu "kao spasioca 600.000 Srba i nekoliko tisuća Židova", a talijansku fašističku vojsku kao navodne mirotvorne i "hrabre ljude" (talijanski historičari taj su mit posve dekonstruirali).143
Greif je bio i predsjednik međunarodnog povjerenstva o Srebrenici koji su osnovale i financirale vlasti Republike Srpske. Izvještaj te ko- misije doveo je u pitanje činjenice potvrđene u brojnim procesima pred ICTY-jem i ICJ-em i "ustanovio" da genocida u Srebrenici nije bilo. To „je dokument koji zaslužuje da bude poslan na smetlište povijesti
i korišten samo kako bi se ukazalo na moralne propuste 'korisnih idiota' koji se upuštaju u nijekanje i iskrivljavanje genocida", konstatirao je Menachem Rosensaft, izvršni potpredsjednik WJC-a.144 Najavljeno je da će zbog zasluga za istraživanje povijesti Auschwitza Greif dobiti visoko odlikovanje njemačkog predsjednika, ali je nakon pritiska s raznih strana ta odluka bila povučena.
Djela Gitman i Greif ostala su na margini interesa profesionalne historiografije. Vrijedno je zabilježiti izjavu pakračko-slavonskog vladike Jovana (Jovana Ćulibrka), autora važnih historiografskih tekstova i knjiga: "Mi imamo sada slučaj revizionizma u Srbiji i u Republici Srpskoj koji je masivan s naše strane. To je podrška lažnoj priči s Gideonom Greifom... struka ćuti i postavlja se pitanje ozbiljno etike u strun istoričara. Imamo državni projekat revizije u Srbiji... Kao što se svatko bori ovde i negdje drugdje protiv toga da je Jasenovac bio nekakvo lječilište, mi smo dužni da se oglasimo i po ovoj stvari".145
Greif i Gitman tobože promoviraju srpske i hrvatske nacionalne interese, ali ih zapravo ugrožavaju i štete im, jer otežavaju ili čak onemogućavaju da se Hrvati i Srbi na pravi način suoče s vlastitom prošlošću. Krugovi koji ih promoviraju nacionalistički su i etnocentrični.
Oni tobožnje povijesne činjenice koje ovaj dvojac predstavlja shvaćaju kao sredstvo za promociju određenih političkih ciljeva. Tim je krugovima važna činjenica da su Greif i Gitman Izraelci, Židovi (Večernji list je članak o Gitman naslovio "I američka Židovka stala u obranu blaženog Stepinca!"). U njihovim nakaradnim percepcijama povijesti i sadašnjosti Židovi imaju posebno mjesto: i kad ih se promovira i poštuje i kad ih se već sutradan, tako neki od Židova napravi nešto „krivo", sve kao kolektivitet difamira i progoni. Naime, od poštovanja i fascinacije, s jedne, do difamiranja i progona, s druge strane, u takvim krugovima često zna biti samo nekoliko koraka. Isticanje Greif i Gitman u prvom planu borbe za (revizionističku) istinu perfektno detektira dubinske slojeve antisemitizma u krugovima koji ih podržavaju. A antisemitizam i povijesni revizionizam (i u hrvatskoj varijanti i neoustaštvo) uvijek idu ruku pod ruku.
OSVRT NA ODLUKE EKUMENSKE KOMISIJE HBK
Pravoslavne crkve nazivaju se po državi, ne po narodu ili plemenu – u Hrvatskoj je Pravoslavna crkva Hrvatske ili HPC, a u Srbiji – Pravoslavna crkva Srbije – SPC. Postojanje samostalne PC u nekoj državi je dokaz njene suverenosti.
Pravoslavna crkva Hrvartskog kraljevstva osnovana je 1691., po prvi puta obnovljena 1942., po drugi puta obnovljena 2013. Visoki upravi sud u svojoj presudi u korist HPC, a protiv nezakonitih radnji države (RH) govori o postojećoj crkvi i sve je to u redu jer mi već godinama održavamo redovita bogoslužja i puno drugih događaja, na kojima je sudjelovalo i više pripadnika klera KC, stoga nije nam jasno na što misli biskup Škvorčević kad kaže „da je najavljeno osnivanje HPC".
U Hrvatskoj HPC ne valja zbog hrvatskog
"nacionalnog predznaka", ali u Hrvatskoj SPC sa srpskim nacionalnim
predznakom je u redu?!
HPC nema "protusrpske stavove", nego tvrdi da SPC kao PC Srbije nema
što raditi u Hrvatskoj, što je sukladno crkvenom kanonu i zakonu.
HPC u Hrvatskoj moli „za blagovjerni
hrvatski narod, njegovo kristoljubivo vojnstvo i njegove pobjede nad
neprijateljima", što mora raditi svaka nacionalna PC. Isto to radi i SPC,
moleći za srpski narod, što je sasvim u redu – u Srbiji.
HPC je još 2015. objavila da podržava kanonizaciju katoličkog blaženika
Alojzija Stepinca. SPC, koja je za vrijeme II sv. rata huškala na Židove u
Srbiji, koja je huškala na Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata i koja je
osuđena za genocid, protivi se kanonizaciji kardinala Stepinca.
Kad je Rusija napala Ukrajinu. SPC je podržala Rusku pravoslavnu crkvu, koja je huškala na Ukrajinu, čak je zbog toga ušla u shizmu s Carigradskom patrijarhijom i na ovaj način je sada SPC NEPRIZNATA crkva.
INFO: Na Popisu 2021. kao članovi SPC u Hrvatskoj izjasnilo se je 1518 vjernika. Na istom tom popisu Hrvata pravoslavaca bilo je 10 puta više – 15 980!
HPC je zaista "unutarpravoslavno pitanje", koje nema veze sa Srbijom i njenom crkvom.
HPC nema veze niti sa Katoličkom crkvom ali kad je Ekumenska komisija HBK odlučila baviti se sa HPC-om, mogao je biskup Škvorčević zatražiti sastanak sa poglavarom HPC Arhiepiskopom Aleksandrom i dobiti sve informacije iz prve ruke, ali nije.
Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar
https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/
20231112_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-10.docm
2023-11-12
SDSS I HDZ - IDEOLOŠKI PRIJATELJI
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-10.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Izgleda da je Andrej Plenković napokon shvatio što je rekao i redar koloni vlade 2013. pa sada poručuje:
'BOLJE DVA PLAKATA NEGO DVIJE KOLONE'
https://kamenjar.com/plenkovic-bolje-dva-plakata-nego-dvije-kolone/
Čini mi se da je malo zakasnio. Ljudi više vjeruju Hrvatima nego onima koji za sebe kažu da su Hrvati. To se vidi i iz pitanja koje Ivan Penava postavlja Plenkoviću:
„Što je teroristički čin nego ubojstvo 12 redarstvenika, napad na Škabrnju, Petrinju, Vukovar...? Tko je od nalogodavaca odgovarao za taj teroristički čin? To vas ne sekira? To vam nije problem, ali vam je Damir Markuš problem? Zapitajte se malo i porazgovarajte sa savješću.
Poštovani predsjedniče Vlade, vi ste jako promijenili narativ, a pokušavate promijeniti i povijest hrvatskog naroda. Nekada je u Hrvatskoj terorizam i terorističke organizacija bio SDS, Vojislav Stanimirović i ta ekipa, a vi se ovih dana jako trudite pokazati teroristima heroje, dragovoljce, ljude koji su po tri puta ranjavani u Domovinskom ratu..."
A ako hoćete o napadima na HOS:
Istina to ne optužuje tolik Plenkovića koliko njegove poslušnike branitelje kojima su vrijednije kroasane koje je u vrijeme Domovinskog rata Plenković jeo u Parizu od života koje su na Oltar Domovine položili HOS-ovci.
O terorizmu, a zapravo o fašizmu pisao sam u prethodnom tekstu „FAŠISTI ILI TERORISTI (PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED, 9.)" koji je objavljen je na portalu bezcenzure.hr:
https://bezcenzure.hr/vlad/fasisti-ili-teroristi/
Nisam ni spomenuo da je Boris Dežulović bio i FAH IDIOT TJEDNA u zadnjem broju Hrvatskog tjednika misleći na ovaj tekst o ideološkoj povezanosti aktera 'priče' o terorizmu – o ideološkoj povezanosti SDSS-a I HDZ-a i njima bliskih pojedinaca, a Dežulović je kolumnist u Pupovćevim Novostima.
Meni su (profesionalna deformacija) uvijek zanimljiviji FAH IDIOTI koji su navodno znanstvenici. Tako je u istom broju fah idiot ponovno:
Hrvoje KLASIĆ, jugoslavenski povjesničar za zagrebačkome Filozofskom fakultetu:
'Hrvatska je ugled izgubila s Titom!'
HT: Kako ne, hrvatski se ugled prvo počeo srozavati sa smrću Špiljka, a onda se nepovratno strmoglavio kad je krepao jedan od 10 najvećih ratnih zločinaca u povijesti. Da nisu ugledni, ne bi ovaj istoričar-alkemičar mogao bravare i opančare, ratne zločince, pretvarati u državnike.
Zadivljuje me inteligencija 'kolege' Klasića. I ja se volim hvaliti uspoređujući se s JB Titom. I JB Tito i ja smo među deset najboljih u svijetu. On među ubojicama, a ja po broju znanstvenih radova u matematičkim časopisima. Pametan kakav jest Klasić hvali JB Tita jer je deseti, a Slobodan Milošević tek trideseti. dok se Pavelić uopće nije ni plasirao na te liste. Pa kako da ne hvali JB Tita? DESETI je JB Tito! Bravo 'kolega'!
Za one kojima nije jasno zašto u Hrvatskom tjedniku smatraju Klasića alkemičarom. On je u tom tjedniku još 29. travnja 2021. bio:
FAH IDIOT TJEDNA
Hrvoje KLASIĆ, povjesničar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, o zadnjim danima logora Jasenovac:
'Maks Luburić dolazi u Jasenovac i daje naredbu da se napušta Jasenovac i da se obračuna s preostalim zatvorenicima. U tjednima, mjesecima prije krenulo je spaljivanje i uništavanje dokaza, prije svega tijela ljudi koji su ubijani. Tijela se otkapaju i najvećim dijelom se spaljuju na otvorenim lomačama, rade se ogromne posude na koje se tijela stavljaju, naftom polijevaju i tako uništavaju, ali kreće i ubijanje ostalih i bacanje u Savu'.
HT: Heureka! Goli Arhimed je nakon kupanja trčao kroz Sirakuzu vičući da je otkrio zakon, kasnije nazvan po njemu, a ovaj sa svojim Heureka možda dobije Nobelovu nagradu za kemiju jer se dosad vjerovalo da kosti jednog tijela ne mogu izgorjeti ni na 1000 stupnjeva u krematoriju za tri sata, pa se dodatno melju kako bi sve postalo pepeo u urni. Goldstein je malo manje glup pa je smislio drobilicu kostiju, ali je onda odustao od nje, a Jakovina još manje pa se bar čuva ekstremnih nebuloza.'
Naravno to sam odmah komentirao tekstom:
PLEMENITI KLASIĆ OD OGROMNE POSUDE
http://dragovoljac.com/index.php/razno/26040-plemeniti-klasic-od-ogromne-posude
https://bezcenzure.hr/vlad/plemeniti-klasic-od-ogromne-posude/
U mojoj knjizi o sjajnoj mladoj povjesničarki dr. sc. Vlatki Vukelić često se spominje i Klasić. Zapravo ga ismijava kao povjesničara, a može se naći i među sudionicima Porfirijeva kružoka u Zagrebu – Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić, Drago Pilsel, Branimir Pofuk, Dejan Jović, pater Tvrtko Barun, Milorad Pupovac, Petar Kuzmić, Josipović, Villi Matula...
Na 'crvenom' Sveučilištu u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić poslije intervencije partijske organizacije grada Zagreba nije potvrđena za dekanicu na Fakultetu hrvatskih studija.
Naravno Klasić, koji je kako smo već vidjeli uz Goldsteina poznat i po 'istraživanjima' Jasenovca, nije se usudio izaći na dvoboj s Igorom Vukićem u povodu Vukićeve knjige već je stradala urednica Karolina Vidović Krišto što se usudila pozvati u emisiju tjednog znalca (Vukić) i neznalicu koji slično Goldsteinu izmišlja smiješne dokaze pa je eto čuven i kao alkemičar. Goldstein je po jednom takvom 'dokazu' i nazvan Ivo Drobilica. Tako je prije nekoliko dana predstavljena knjiga dvojice doktora znanosti N. Banića i M. Koića JASENOVAČKI POPIS – LAŽNE ŽRTVE. Prepuna dvorana Doma specijalne policije a svi nazočni su se valjali od smijeha na spomen Iva i njegove drobilice po kojoj je dobio ime. Istinski eksperti u računarstvu su proučavali popis i uspoređivali ih s drugim popisima i objavili na stotine tekstova ukazujući koliko je lažnih imena na tom popisu. 'Stručnjaci' koje plaćaju ovakve vlasti shvatili su da trebaju ukloniti samo jedno ime na koje su im ukazali doktori znanosti Banić i Koić.
Zašto?
Pa vlast ih plaća a dotičnoj žrtvi u logoru Jasenovac na sprovodu je bio Predsjednik Vlade.
Ostalim sličnim 'žrtvama' Plenković nije bio na sprovodu pa su i dalje na tom popisu koji sam odavno nazvao: „velikosrpska brojka Goldsteinovih i Draže Mihailovića"!
Naravno, u gore spomenutom Porfirijevom Kružoku nema HDZ-ovaca. Njihov doprinos SPC je poznat, pa bi bilo očito da ih se veže izravno za 'Srpski svet'. Zato je poveznica HDZ-a i SSDS-a 'zvezda petokraka' za koju se zajednički bore svim silama. Njihova 'zvezda' nasuprot HRVATSKOG pozdrava ZDS. A na to ih podsjećaju oni kojih su se u ratu najviše bojali – HOS-ovci. Kakav je npr. bio Crvenkapa i 'HOS-ova štafeta smrti' (vidjeti Priloge).
Zato i HDZ i SDSS napada HOS-ovce, a izdašno financira Pupovčeve Srbe, a ne Srbe koji su slično HOS-u branili RH:
Ne treba pripisivati samo Srbima umješnost kada su uspjeli stvoriti koaliciju SDSS – nasljednicu stranke koja je sudjelovala u fašističkoj agresiji na Hrvatsku i stranke koju je stvorio HRVATSKI predsjednik koji je od njihove vojske napravio zečeve. Uvijek treba imati na umu da su ti 'zečevi' bili vojska svjetskih moćnika koji su bili i ostali protivnicu neovisne Hrvatske. Može biti ali Srpska Hrvatska. A to srpske sluge u RH dobro razumiju.
Još u knjizi Trijumf tuđmanizma, Zagreb, 2003. Koja sadrži moje tekstove iz prethodnog razdoblja objavo sam tekst o promjeni HDZ-a: Detuđmanizacija i HDZ. Sanader, Kosor i sada Plenković uspjeli su dovesti Hrvatsku u poziciju da je vlast ipak podobna svjetskim moćnicima koji nisu željeli Hrvatsku. Na vlasti je Srpsko-hrvatska koalicija sastavljena od onih koji su bili protiv Hrvatske pa je glavni čovjek te koalicije Pupovac i onih koji su zbog raznih razloga prihvatili ulogu srpskog sluge i ispunjavaju sve što Pupovac traži od njih.
Danas imaju i Memorandum 2. SANU kao putokaz koji im je pokazao da rat nastave „Borbom simbola". Na jednoj strani ZVEZDA PETOKRAKA (zapravo i kokarda), a na drugoj ZDS.
Zato sam još 7. 12. 2016., ako ne i ranije pisao:
https://bezcenzure.hr/vlad/konacna-pomirba-djece-partizana-i-cetnika/
Pomirili se jesu, zajedno jesu, ali bez pobjede ZVEZDE nisu sigurni u konačnu pobjedu. Ipak i u HDZ-u imate čudnih osoba koji još uvijek vjeruju da je to Tuđmanova stranka, pa moraju biti oprezni, zar ne?
Zapravo su stalno su u strahu koliko takvih ima u HDZ-u i tko je takav.
Kako su i laži o logoru Jasenovac (u kojima su važni i Ivo Drobilica i Klasić) itekako i dalje važne u Beogradu su se zabrinuli kada se pojavila moja knjiga: Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472. Internet izdanje:
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf
Uplašili su se da nas ne financira Vlast, pa se o toj knjizi diskutiralo na televiziji u Beogradu (u RH ionako tako nešto ne smiju ni spomenuti).
Naravno ja sam im se narugao knjigom:
J. Pečarić, Hrvatski 'luđak' i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf
Ja sam poslao obavijest s linkom knjigu ravnatelju njihovog povijesnog instituta, a ministar Grlić Radman svom kolegi ministru iz Vlade TS koji su sudjelovali u emisiji.
Odgovore nisam dobio.
Možda sam bio nepristojan pa sam usporedio moj znanstveni opus i opus cijelog tog njihovog instituta na svjetskoj bazi Scopus i ispostavilo se da ja tamo imam skoro 11 PUTA više radova nego cijeli taj Institut. A ja sam im 'luđak' a oni su znanstvenici.
Naravno bio sam pokvaren jer sam znao kakvi su kod nas u tom pogledu Ivo Drobilica, Klasić, Josipović i sl. pa sa unaprijed znao što će Scopus pokazati.
Zapravo umjesto znanošću oni proizvode lažnu znanost slično s 'istoričarima' u RH. To je u Srbiji dovedeno na visoku razinu i o jednoj takvoj stvari nedavno je u 'Bujici' govorio saborski zastupnik Stipo Mlinarić kada je Centar dr. Ivana Šretera na čijem je on čelu podigao osmu kaznenu prijavu zbog "Operacije Vukovar".
Prvo su ga napali iz HDZ-a i drugi iz RH, ali odmah i mediji u Srbiji:
'NOVI USTAŠKI PLAN HRVATSKE': SRPSKI MEDIJI U HAJCI ZBOG MLINARIĆEVE KAZNENE PRIJAVE
Tekst dajem u Prilozima.
Na žalost teško je naći i na Internetu ono što je ispričao Mlinarić kod Bujanca.
Upozorio je koliko su Srbi još kod pada Vukovara znali da im je važno očuvati 'zvezdu petokraku' i JNA pa su snimali onu čuvenu scenu kada četnici pjevaju Slobodanu da im pošalje salate jer „ Bit će mesa klat ćemo Hrvate". Scenu su snimali ČETIRI puta i pazili da se na njoj ne pojavi 'zvezda petokraka'!
Vjerovali ili ne.
Nitko nije sudio onima koji su predvodili fašističku agresiju na RH: Vrhu JNA. Tek danas se spominje napad terorista, što sam ja govorio u vrijeme snimanja filma „Oluja" računajući da će u SAD-u prije shvatiti o čemu se ovdje radi kada koristim riječ terorizam, mada sam mnogo prije toga uvijek tvrdio da se radi o fašističkoj agresiji.
Zasluge Mlinariča i DP za to su velike, pa završimo ovaj tekste riječima Šilje sa portala hrvatsko.nebo:
Dodamo li svemu tomu za Plenkovića vrlo neugodan sukob s DP-om (Penava, Mlinarić...) u pogledu obilježavanja Dana sjećanja, koji će epilog imati sljedeće subote, 18. studenoga, u Vukovaru, među tisućama bivših branitelja i ostalih domoljuba koji već dugo nisu nimalo oduševljeni Plenkovićevim odnosom prema hrvatstvu, Domovinskom ratu, četništvu, srbijanskom agresoru i procesuiranju ratnih zločinaca, zaokružili smo sliku. U toj slici, Plenković sve više sliči na plivača u nemirnim vodama koji sve češće gubi živce, koji se smušeno batrga, no koji dosljedno sprječava priznati ikakvu i ičiju krivnju za tolike dosad razotkrivene skandale, afere i očite zloporabe i nezakonitosti. I koji nastoji spriječiti i smjenjivanja i ostavke. Sve do danas, kada je po hitnom postupku 'smijenio' ministra Banožića – kao da on ministre može samo tako smjenjivati (zna se tko ih je izabrao – naime Sabor). No, bilo kako bilo, Plenković je danas načinio presedan: smijenio je ministra Banožića ne čekajući da se oporavi ni da se službeno rasvijetle sve činjenice povezane s jutrošnjom prometnom nesrećom. Što samo pokazuje da je i sam shvatio kako je 'vrag odnio šalu'. Tako neugodne situacije u kojima je fizički stradala samo poneka osoba često su 'jače' od onih situacija u kojima su – na manje 'opipljiv', na manje bolan ili zoran, a na više posredan način – veliku štetu pretrpjeli mnogi, a i čitav narod i njegova država.
U roku od nekoliko mjeseci
Plenković je, otkako je na vlasti, postupno neutralizirao čitave sustave etičke, političke, nadzorne, inspekcijske, pravosudne i kaznene odgovornosti. Hrvatska država postajala je skupa s većinom naroda entitet bez imuniteta, izložena svakovrsnim skorojevićima, uzurpatorima, nasilnicima, muljatorima i grabežljivcima, svedena na 'Eldorado', po čijoj imovini i zakonima i snagama reda gaze 'besprizorni' tipovi i tipice, od Dalićke do mnogo sitnijih pohlepnika. Pa ipak, kada se činilo da takvo stanje Plenković uspješno održava, opravdava ili tolerira, najnoviji događaji koji su se – poput udaraca Sudbine – sručili na njegove ministre i na njega čini se da bi mogli čitavo tako uspostavljeno Plenkovićevo 'carstvo' ne samo narušiti, nego i srušiti. Sada je samo pitanje hoće li se to dogoditi u roku od nekoliko dana ili, vjerojatnije, nekoliko mjeseci.
https://hrvatskonebo.org/2023/11/11/siljo-narusava-li-se-iznenada-i-rusi-plenkovicevo-carstvo/
Josip Pečarić
PRILOZI
DP: ŽARKO MANJKAS CRVENKAPA - NA ČELU KOLONE HODAO KROZ MINSKO POLJE KAKO BI SPASIO DRUGE
11 Studeni 2023
Jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Žarko Manjkas Crvenkapa, bio je dečko iz zagrebačke Dubrave kada je počeo rat. Nije mogao mirno promatrati kako nedužni Hrvati ginu od četničke ruke. Dragovoljno se prijavio u HOS te krenuo braniti Vukovar i Bogdanovce. U četrdeset dana bitke za Bogdanovce uništio je 12 neprijateljskih tenkova.
Nakon četrdeset dana teških borbi za Bogdanovce, na današnji dan 1991. četnici su uspjeli razbiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Samo taj dan tamo je ranjeno i poginulo pedesetak Hrvata. Preostali branitelji i civili znali su što ih čeka pa su napustili razrušeno i spaljeno selo i krenuli u proboj poznat pod imenom 'HOS-ova štafeta smrti'.
Dok su se probijali kroz kukuruzišta, upali su u minsko polje. Tada su se dragovoljci HOS-a odlučili svjesno žrtvovati – stali su na čelo kolone i probijali put kroz minsko polje kako bi spasili druge.
Među poginulima bio je i Žarko Manjkas Crvenkapa. Predvodeći povlačenje, stao je na minu i ubrzo preminuo. Zahvaljujući njegovoj žrtvi i žrtvi njegovih suboraca, mnogo civila i branitelja preživjelo je i uspjelo se domoći slobodnog teritorija. Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape pronađeni su tek 2020. godine.
Neka mu je laka hrvatska gruda za koju je dao sve što je imao. Veliki ratniče, hvala ti za Domovinu!
'NOVI USTAŠKI PLAN HRVATSKE':
SRPSKI MEDIJI U HAJCI ZBOG MLINARIĆEVE KAZNENE PRIJAVE
11. studenoga 2023.
Foto: fah, snimka zaslona, Montaža: Narod.hr
Nakon što je Centar dr. Ivana Šretera na čelu sa saborskim zastupnikom Stipom Mlinarićem podigao osmu kaznenu prijavu zbog "Operacije Vukovar", digli su se srpski mediji. Tako Informer piše da Hrvatska ima "novi ustaški plan protiv Srbije". Na svojim mrežama oglasio se i Mlinarić koji poručuje da je to "znak da smo na dobrom putu".
Saborski zastupnik i predsjednik Centra dr. Ivana Šretera Stipo Mlinarić i odvjetnik i pravni zastupnik Centra Berislav Živković prije 10-ak dana izvijestili su da su DORH-u podnijeli osmu kaznenu prijavu protiv 51 visokog oficira JNA.
Kazao je kako nijedna od osam kaznenih prijava koje je Centar podnio nije napisana na jednoj stranici, kako inače to rade mnogi, te kako obuhvaća "operaciju Vukovar", a koja je, uz grad Vukovar, obuhvaćala i područje od Iloka do Erduta i svih sela koja su stradala.
Možda će vas zanimati
30. listopada 2023. u 15:30
Stipo Mlinarić, saborski zastupnik i predsjednik Centra dr. Ivana Šretera, i Berislav Živković, odvjetnik i pravni zastupnik Centra dr. Ivana Šretera
"Oni je nazivaju 'operacija Vukovar'. Kroz dokumente JNA i kroz ovu kaznenu prijavu vidi se tko je upravljao, tko je osmislio još devedesetih godina i tko je naredio ovo što se događalo u jesen '91. Sve je kontrolirala JNA. Iz dokumenata je vidljivo da je JNA naoružavala sela gdje su bili nastanjeni pretežno Srbi 1990. i početkom '91. godine. Sve je potkrijepljeno dokumentima – iz kojeg skladišta je uzeto oružje koje je podijeljeno tom i tom selu. Bio sam vojnik i vrlo dobro znam kako se pišu zapovijedi", naglasio je Mlinarić.
Informer: Neoustaški plan Zagreba
Ova prijava nije dobro sjela u susjednoj Srbiji gdje se opet potegla priča o "ustaštvu".
"Neoustaški režim u Zagrebu ima novi pakleni protiv Srbije – spremio je čak 50 optužnica protiv oficira bivše JNA za navodne ratne zločine tijekom rata devedesetih godina prošlog vijeka!", piše Informer.
Dalje pišu kako će optužnice biti podnesene "protiv više od 50 Srba koji su u jesen 1991. godine sudjelovali u oslobađanju Vukovara!?! Kaznene prijave za navodni ratni zločin državnom hrvatskom Tužilaštvu za ratne zločine podnijela je tamošnja nevladina organizacija 'Centar Dr Ivan Šreter i, s obzirom na proteklu sistematsku praksu proganjanja Srba, nema sumnje da će prijave biti prihvaćene. Kako prenose zagrebački mediji, Srbi će biti optuženi po istom receptu kojim je u Haškom tribunalu suđeno visokim oficirima JNA Miletu Mrkšiću, Veselinu Šljivančaninu i Miroslavu Radiću za navodni ratni zločin u Ovčari kod Vukovara."
>Mlinarić o mučnim trenucima zatočeništva u srpskim logorima: 'Tu se gubi svaka ljudskost'
Odvjetnik Dušan Bratić kaže da je državni projekt Hrvatske proganjati i osuditi sve koji su se suprotstavili oružanoj secesiji.
"Pitanje je samo kojim će redom tko doći pod udar. Svako tko je kročio u Vukovar više ne smije izaći iz Srbije", upozorava Bratić u Informeru, dok pukovnik Veselin Šljivančanin ističe da Hrvatska pokušava svoje "zločine pripisati drugima".
Mlinarić: Procesuirat ćemo sve što država nije htjela
Na napise koji dolaze od srpskih medija reagirao je i sam Mlinarić koji poručuje da je upravo to znak da je na dobrom putu.
Možda će vas zanimati
14. rujna 2023. U 08:28
Hrvatske zarobljenike je tukao, ispitivao, ili barem promatrao dok ih tuku.
"Centar dr. Ivan Šreter podigao je osmu kaznenu prijavu prije desetak dana. Podigla se medijska bura I u Hrvatskoj, ali i u Srbiji. HDZ me optužuje da je to paradržavna organizacija, što je notorna laž. Centar je udruga koja se bavi procesuiranjem ratnih zločina.
Osma kaznena prijava podnesena je DORH-u za 51 visokog oficira JNA za 'operaciju Vukovar. U Srbiji su mi posvetili emisiju od sat vremena, a Vučićevi tabloidi optužuju Centar i pljuju po njemu. To je znak da smo na dobrome putu! U toj se emisiji prokazao pukovnik JNA Miodrag Jevtić, koji tamo priznaje da su poslani u Vukovar po naredbi Srbije.
>Srpski mediji: 'Turci nokautirali Hrvate, ustaške pjesme promakle selektoru Hrvatske'
Poručujem našem DORH-u: samo radite svoj posao. Javljaju se, evo, i potencijalni zaštićeni svjedoci I javno priznaju da su po naredbi došli rušiti i činiti zločine u Vukovaru i u Hrvatskoj. Centar dr. Ivan Šreter ne staje na ovoj prijavi, idemo dalje na dalmatinsko zaleđe, na Banovinu, idemo procesuirati sve ono što država nije htjela u ovih 25 godina!", stoji u objavi na Facebooku.
20231113_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-11.docm
2023-11-14
PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-11.
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Portal bezcenzure.hr objavio je deseti dio ovih mojih 'komentara':
Bio sam uvjeren da je to i zadnji o sramotnim napadima Vlasti na Kolonu sjećanja. Oni koji na blagdan 'Dana domovinske zahvalnosti' hapse one kojima trebamo biti zahvalni sada govore o pijetetu tako da opet napadaju te koje su tada hapsili. O tome zapravo i govori taj moj deseti nastavak.
Naravno u cijeloj priči je Pupovčev SDSS koji želi pokazati Hrvatima da im je uzalud bilo ginuti i pobijediti u ratu, da im je uzalud bilo u ratu o srpskih agresora napraviti – kako ih je Milošević nazvao – zečeve, jer se njegova i Slobina politika danas provodi u RH:
PENAVA O DOLASKU SDSS-A: TAJ ČIN JE ZLOČEST, PROVOKATIVAN, USMJEREN PROTIV ONOGA ZBOG ČEGA SE MI OKUPLJAMO
Grad vukovar
(...)
O delegaciji SDSS-a: "Da je dostojanstva u Vladi, zaustavila bi se"
O dolasku delegacije SDSS-a 17. studenog rekao je: "Ima tu jedna zanimljiva zakonska stvar. To ćete sve čuti u srijedu, Mlinarić će s pravne strane o tome, što i kako će taj dan biti. Nisam se još bavio s tim. Taj čin je zločest, provokativan, usmjeren protiv onoga zbog čega se mi okupljamo."
Na pitanje jesu li predstavnici SDSS-a poželjni u Koloni, istaknuo je:
"Jasna je razdjelnica u pitanju. Moram podržati ljude u Škabrnji i razlučiti dvije stvari – vjerujem da ljudima u Škabrnji ne smetaju predstavnici sprske manjine u Koloni. Kad govorimo o političkim predstavnicima, SDSS-u, govorimo u Koloni su svi dobrodošli, ali koliki apsurd je to kad ti isti ljudi dođu dan ranije s namjerama i bacaju vijenac srpskim žrtavama. Imamo malicioznu strukturu i ljude koji omalovažavaju žrtvu Vukovara s tim činom gdje odjednom ne postoje dobri i loši dečki, agresori i branitelji, nego se samo taj dan u Vukovaru i Domovinskom ratu drugačije dijele žrtve, odjednom ne postoji zlostavljač i pravednik. Jasno je da je riječ o političkoj provokaciji u elementima Vlade RH. Da je imalo dostojanstva u Vladi, to bi se zaustavilo. Toga nažalost nema. Hoćemo li se mi samoorganizirati opet, hoće li to napraviti netko treći ili ćemo imati cirkus kao dosad, novu sol na vukovarsku ranu, reći će vrijeme, ali vidimo kuda smjera i Milorad Pupovac i Andrej Plenković kad to dozvoljava.
"Plenkoviću je sad oportuno pisati o desnom terorizmu pa su neka dva maloljetnika privedena, ne znajući što je to, treba ih privesti ako je ozbiljno. Ali onda ga se pita o likvidaciji u Borovu Selu i nastaje tajac. To su prazne priče, ljudi bez argumenta, emocije i karaktera koji pokušavaju prodavati nešto poput magle. Takvi klauni ne mogu prodavati maglu. Možda mogu u Zagrebu, ali tu moraju odgovoriti na neka temeljna pitanja na koja još nemamo odgovor.", prenosi N1.
Zapravo kako sam i napisao u prethodnom tekstu, a i puno puta prije toga Plenković ništa 'ne dozvoljava' Pupovcu. On samo sprovodi politiku svjetskih moćnika koji nisu željeli hrvatsku državu i zbog samih sebe moraju pobijediti Tuđmana mrtvog, kada nisu mogli dok je bio živ.
Sve to je poznato onima koji i pročitaju moje tekstove pa bi bilo besmisleno pisati ovaj 11. nastavak, da nije našeg poznatog kolumniste Zvonimira Hodaka. On je 'kriv' zbog ovog teksta.
Naime, u svojoj kolumni od 13. 11. 2013 on piše:
Približava se 18. studeni – Dan sjećanja na vukovarske žrtve. Neki tzv. "progresivci" silno su ogorčeni zbog plakata vukovarskog gradonačelnika, uglavnom zbog slova U. Međutim, Vukovar ne postoji bez slova U. Samo trideset godina nakon što smo stvorili državu ti neki žele umjesto Vukovara – Vkovar. To naravno izaziva bijes ostalih. Tako npr.: Mate Primorac hladno analizira: "SDSS, stranka koju su osnovali ratni zločinci '90-ih, čiji članovi su radili na stvaranju paravojne SAO krajine, danas drži Vladu i odlučuje o sudbini države te ima medijsku i zakonsku podršku. HOS-ove postrojbe koje su branile Hrvatsku, čiji su najbolji sinovi izginuli na ratištima diljem Domovine, bez i jednog ratnog zločina, danas su praktički zakonski zabranjene, HOS nepoželjan i medijski šikaniran".
Obećali su nam vedriju budućnost. Očito su gledali krivu prognozu!
Ima i onih koji su slučajno naletjeli na pravu prognozu. Ali tek nakon revizije povijesti koje nam prodaju Klasić, Jakovina, Markovina... Dokle će nam zlosretna odluka o izboru strane u Drugom svjetskom ratu visjeti k'o uteg na nogama? Kako su se ponašale u to šizofreno vrijeme Švicarska, Španjolska, Švedska...? No oni su se, presvlačenjem uniformi, oprali. Ili što reći o Hitlerovoj Austriji, nacističkoj Njemačkoj i Italiji koja je izmislila fašizam?
Zahvaljujući indoktriniranim "istoričarima" sami smo sebi navukli lance povijesne krivnje iz kojih se ni ne pokušavamo izvući. Hvala Kangrgi, Zvonareviću i Filozofskom faksu u Zagrebu.
Komunistička istina i dalje caruje. Po toj partijskoj logici pokolj razoružanih hrvatskih zarobljenika bez suda, suđenja i dokaza prihvatljiv je jer su se partizani žurili. Da je bilo više vremena možda bi se pojavili i neki dokazi u korist okrivljenih. Da se izbjegnu slične situacije komunističke su vlasti suđenje Pavelićevim generalima (28 Hrvata i Srba) hitno prebacili u Beograd. Tamo su, naravno, svi bili osuđeni na smrt zbog "mržnje" koju su iskazali prema Srbima i Židovima. Moja crna prognoza o 1945., godini koja se vraća ostaje. Kad duboka država napokon završi bitku s HOS-om i NDH-om na red dolazi Republika Hrvatska (podcrtao JP). Volio bih da se varam.
https://kamenjar.com/hodak-gdje-je-nestao-mesicev-dosje/
Približava se 18. studeni – Dan sjećanja na vukovarske žrtve. Neki tzv. "progresivci" silno su ogorčeni zbog plakata vukovarskog gradonačelnika, uglavnom zbog slova U. Međutim, Vukovar ne postoji bez slova U. Samo trideset godina nakon što smo stvorili državu ti neki žele umjesto Vukovara – Vkovar. To naravno izaziva bijes ostalih. Tako npr.: Mate Primorac hladno analizira: "SDSS, stranka koju su osnovali ratni zločinci '90-ih, čiji članovi su radili na stvaranju paravojne SAO krajine, danas drži Vladu i odlučuje o sudbini države te ima medijsku i zakonsku podršku. HOS-ove postrojbe koje su branile Hrvatsku, čiji su najbolji sinovi izginuli na ratištima diljem Domovine, bez i jednog ratnog zločina, danas su praktički zakonski zabranjene, HOS nepoželjan i medijski šikaniran".
Obećali su nam vedriju budućnost. Očito su gledali krivu prognozu!
Ima i onih koji su slučajno naletjeli na pravu prognozu. Ali tek nakon revizije povijesti koje nam prodaju Klasić, Jakovina, Markovina... Dokle će nam zlosretna odluka o izboru strane u Drugom svjetskom ratu visjeti k'o uteg na nogama? Kako su se ponašale u to šizofreno vrijeme Švicarska, Španjolska, Švedska...? No oni su se, presvlačenjem uniformi, oprali. Ili što reći o Hitlerovoj Austriji, nacističkoj Njemačkoj i Italiji koja je izmislila fašizam?
Zahvaljujući indoktriniranim "istoričarima" sami smo sebi navukli lance povijesne krivnje iz kojih se ni ne pokušavamo izvući. Hvala Kangrgi, Zvonareviću i Filozofskom faksu u Zagrebu.
Komunistička istina i dalje caruje. Po toj partijskoj logici pokolj razoružanih hrvatskih zarobljenika bez suda, suđenja i dokaza prihvatljiv je jer su se partizani žurili. Da je bilo više vremena možda bi se pojavili i neki dokazi u korist okrivljenih. Da se izbjegnu slične situacije komunističke su vlasti suđenje Pavelićevim generalima (28 Hrvata i Srba) hitno prebacili u Beograd. Tamo su, naravno, svi bili osuđeni na smrt zbog "mržnje" koju su iskazali prema Srbima i Židovima. Moja crna prognoza o 1945., godini koja se vraća ostaje. Kad duboka država napokon završi bitku s HOS-om i NDH-om na red dolazi Republika Hrvatska (podcrtao JP). Volio bih da se varam.
https://kamenjar.com/hodak-gdje-je-nestao-mesicev-dosje/
Podcrtao sam dio u kome on konstatira ili daje malo detaljniji naslov mojih tekstova.
Vjerujem da i Hodak misli slično meni o sluganstvu današnjih vlasti koje su u naslovu mog prethodnog teksta: SDSS i HDZ. Takav redoslijed je dan jer je SDSS nasljednik stranke koja je sudjelovala u fašističkoj agresiji na Hrvatsku u kojoj je pobjednik bio Tuđman i njegovi branitelji.
Uostalom HRVATSKOG predsjednika spominje u tekst I Hodak na način na koji ja radim godinama, pa I sada kada govorim o njemu kao o HRVATSKOM predsjedniku. Naime Hodak kaže:
Uvijek se pitam zašto Tuđmana zovu "prvi hrvatski Predsjednik" kad je on "prvi i zadnji hrvatski predsjednik.
O tome sam govorio i u Vukovaru kada smo obilježili 100. Obljetnicu rođenja Utemeljitelja Republike Hrvatske, Moj govor sam počeo riječima:
Dr. Franjo Tuđman je jedinstvena pojava u svjetskoj povijesti. Stvoriti državu jednog malobrojnog naroda unatoč protivljenju svjetskih moćnika je nešto doista posebno. Cijeli život HRVATSKOG PREDSJEDNIKA (neki vole reći prvog hrvatskog predsjednika što meni nije jasno jer se odmah zapitam: A tko je bio drugi?) je bio takav da je to omogućio. Borba na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu, najmlađi general u JNA koji se isticao proučavanjem općenarodne obrane, izuzetan znanstveni rad u povijesti, direktorovanje u povijesnom institutu, zatvor, povezivanje s tzv. hrvatskom neprijateljskom emigracijom, stvaranje HDZ-a, stvaranje države, pobjeda u Domovinskom ratu to je jedno jedinstveno djelo u kome je svaka karika bila nužna u ostvarenju cilja: neovisne države hrvatskog naroda!
Zato ne iznenađuje što se napada i dr. Tuđman kao povjesničar. Napada se sve što Tuđman jest. Ali napad na njega kao znanstvenika je i zato što on i predvodi hrvatsku paradigmu u povijesnoj znanosti.
https://bezcenzure.hr/vlad/tudman-i-hazu/
Da, takvog predsjednika i njegove branitelje danas napadaju oni kojima je on omogućio da vladaju državom – kako sam svojevremeno napisao i Račanu – čije ime ne vole!
Josip Pečarić
20231115_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-12.docm
2023-11-15
KAD NAPOKON ZAVRŠE BITKU S HOS-OM I NDH-OM NA RED DOLAZI REPUBLIKA HRVATSKA
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-12.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Promijenio sam naslov prema Hodaku iz prethodnog nastavka jer je izravno rečeno ono najvažnije: Svi ostali iz naslova ovih tekstova znači HRVATSKA. Njima smeta Hrvatska!
Uz sve tekstove stavljao sam riječi Siniše Glavaševića, ali mogao sam čitatelje na isti način podsjetiti na ulogu HOS-ovaca u obrani Dubrovnika, Škabrnje ili na HOS-ovu štafetu smrti.
Kad takvi nekome smetaju jasno je da im smeta HRVATSKA.
Kakvi su uopće ti ljudi Kojima smetaju HOS-ovci pa da su poznati samo po ovim nevjerojatnim junaštvima od kojih sam ja u serijalu sam ponavljao Glavaševićeve riječi divljenja prema njima? Zar ih nije dobro opisao redar kada je koloni Vlade u Vukovaru 2013. Rekao „Pustite da prvo prođu Hrvati". Zar to ne zaslužuju i ovi danas koji otvoreno pokazuju da im smetaju takvi zbog kojih bi možda Vukovar pao dva mjeseca ranije, a onda bi vjerojatno i Hrvatska (pogledajte opet Hodakov današnji naslov), čije su simbole tražili iz Dubrovnika jer se HOS-ovaca agresorski vojnici panično boje, koji su junački branili Škabrnju izazivajući paniku kos onih koji su je opkolili, ili oni koji su svojim tijelima čistili minsko polje da bi civili mogli proći u HOS-ovoj štafeti smrti. A predvodio ih je Crvenkapa kome u Zagrebu nisu stavili ni simbol koji je pronađen na njemu kada su ga pronašli.
Zar se ne bi njima trebali ponositi kao što se ja ponosim već činjenicom da uz moju sliku znaju staviti taj znak koji je pronađen kod Crvenkape, a kojima je kost u grlu svima ovima kojima smeta HOS. I to ne samo urednici već se može naći i u komentarima čitatelja:
https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/42551-h-hitrec-99.html
Ne bi im smetao već bi i oni bili ponosni da ih redar 2013. nije dobro opisao, zar ne?
Njima su draži oni za koje im kažeš koji nisu željeli RH kažu da im moraju biti dragi. A to nisu Srbi koji su bili na strani Franje Tuđmana, branitelja već oni koji su bili na strain fašističkog agresora tj. onih koje su podupirali ti svjetski moćnici. Zato u Prilozima dajem tekst:
ŠTO TO PUPOVAC PORUČUJE BACANJEM
VIJENCA U DUNAV?
https://narod.hr/hrvatska/sto-to-pupovac-porucuje-bacanjem-vijenca-u-dunav
Iz njega izdvajam dio reagiranja zamjenice gradonačelnika Vukovara Ivane Mujkić koja je prije tri godine prozvala je Vladu RH i HDZ radi činjenice što je bacanju vijenca u Dunav u spomen na ubijene Srbe iz Vukovara 1991. godine bio nazočan i državni tajnik:
"Sramim se svoje države i iz dna duše se sramim stranke čiji sam član do prije par mjeseci bila!!!! Koliko se još možemo sagnuti pred Miloradom Pupovcem i SDSS-om, a sve za 76 ruku u Saboru?? I nema onoga tko će me uvjeriti da će se vijenci sutra bacati u Dunav za sve građanke i građane koji su poginuli u velikosrpskoj agresiji, jer taj vijenac ćemo položiti na Memorijalnom groblju! Ovdje će se vijenac bacati za sve ostale, za one koji nisu bili žrtva nego agresor...za one zbog kojih vise nema 2717 Vukovaraca, za one zbog kojih smo kuće gradili ponovo iz temelja, za one zbog kojih smo svoje školske dane provodili u nekim tuđim školama, a svoje najljepše dane djetinjstva, mladosti ili starosti provodili u hotelskim sobama!"
Odgovorila joj je danas i tzv. Oporba:
Mlinarićeva najava izazvala bijes u ostatku oporbe: 'Prijetiti tako nekome...'
Naravno tko je miliji gazdama u svijetu miliji je i njima i vlastima u RH. Zato vas podsjećam na presudu HNES-a iz 2015., koju dajem u prilozima, da vas podsjetim na neke zasluge čovjeka koji zapravo – po želji onih koji su bili uz fašističku agresiju na Hrvatsku. Iz nje će biti jasnije zašto im smeta HOS, hrvatski branitelji uopće i zašto im je redar iz 2013. poručio što oni nisu, a s druge strane ta Presuda HNES-a je bila izvrsna preporuka današnjim vlastima da su im takvi idealni suradnici bliski i svjetonazorski. Pa potpisnici su sve redom zadrti tuđmanisti, zar ne?
Josip Pečarić
Na današnji dan 15. studenoga 1991. pripadnici srpskih milicija s Banovine, regrutirani iz domicilnog srpskog življa, ubili su sve preostale stanovnike Hrvate zaseoka Kostrići pored Hrvatske Kostajnice. Najmlađe žrtve bile su djeca od 2 i 4 godine, a najstariji starac od 93 godine. Ukupno je ubijeno 16 preostalih živih ljudi u selu iz kojeg su već prije etnički očišćeni Hrvati. Nakon zločina u selu nije ostao nitko živ, selo je ostalo pusto i bez ljudi.
PRILOZI
ŠTO TO PUPOVAC PORUČUJE BACANJEM VIJENCA U DUNAV?
14. studenoga 2023.
Vukovar, 16.11.2021. - Izaslanstvo Srpskog narodnog vijeća bacilo je vijenac u Dunav za sve stradale u ratu 1991. godine. U izaslanstvu bili su potpredsjednik vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i izaslanik predsjednika Republike Srbije Veran Matić. foto HINA/ ml
Milorad Pupovac svake godine 17. studenog, uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, dolazi u Vukovar kako bi bacio vijenac za vukovarske žrtve srpske nacionalnosti. Nikome nije jasno za koga on to dan prije Kolone sjećanja baca vijenac, koja imena se kriju iza tih ljudi, tko su te nedužne srpske žrtve, kad se vijenac za sve građanke i građane koji su poginuli u velikosrpskoj agresiji polaže 18.11. na Memorijalnom groblju.
Mujkić: "Sramim se svoje države"
Zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Mujkić prije tri godine prozvala je Vladu RH i HDZ radi činjenice što je bacanju vijenca u Dunav u spomen na ubijene Srbe iz Vukovara 1991. godine bio nazočan i državni tajnik Zvonko Milas.
Mujkić je pojasnila da se na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje prisjećamo Hrvata, Srba, Mađara, Francuza. Cijela Hrvatska prisjeća se žrtava velikosrpske agresije, naglasila je, osim onih koji "već godinama 17.11. bacaju 'venac' u Dunav i prisjećaju se svih ostalih", rekla je Mujkić.
Zapitala se kome to Pupovac baca vijenac i tko su ti ostali? Zapitala se i kome će to predstavnik Vlade RH baciti vijenac? "Očito onima koji su poginuli vršeći agresiju na Hrvatsku", napisala je na svom Facebook profilu. Naglasila je da nikako drugačije nije moguće objasniti zašto nije dovoljno položiti vijenac kao i svi ostali na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, nego to treba činiti još jednom, za sve one koji se ne smatraju žrtvom velikosrpske agresije nego žrtvama obrambene hrvatske vojske?
Ona je svoju potresnu poruku napisala na Facebook profilu, a dio nje, koji je i danas aktualan, prenosimo:
"Sramim se svoje države i iz dna duše se sramim stranke čiji sam član do prije par mjeseci bila!!!! Koliko se još možemo sagnuti pred Miloradom Pupovcem i SDSS-om, a sve za 76 ruku u Saboru?? I nema onoga tko će me uvjeriti da će se vijenci sutra bacati u Dunav za sve građanke i građane koji su poginuli u velikosrpskoj agresiji, jer taj vijenac ćemo položiti na Memorijalnom groblju! Ovdje će se vijenac bacati za sve ostale, za one koji nisu bili žrtva nego agresor...za one zbog kojih vise nema 2717 Vukovaraca, za one zbog kojih smo kuće gradili ponovo iz temelja, za one zbog kojih smo svoje školske dane provodili u nekim tuđim školama, a svoje najljepše dane djetinjstva, mladosti ili starosti provodili u hotelskim sobama!"
Možda će vas zanimati
Dogradonačelnica Vukovara: 'Pupovac i HDZ-ov Milas odaju počast agresorima'
16. studenoga 2020. u 23:59
ZA KOGA ĆE TO SUTRA ZVONKO MILAS ZAJEDNO S MILORADOM PUPOVCEM BACITI VIJENAC U DUNAV??
Mlinarić: "Tu se radi o laži"
Prošle godine Stipo Mlinarić je pojasnio za medije kako je Pupovčevo ponašanje sramotno. "Bacati vijenac, a ne reći imena onih zbog kojih ga bacate potvrđuje da se tu radi o laži", ustvrdio je Mlinarić tada.
"Takvi performansi koji se izvode iz godine u godinu su nedopustivi, posebice jer je upravo Vlada Andreja Plenkovića donijela zakon prema kojem je Grad Vukovar mjesto posebnog pijeteta", ocijenio je Mlinarić.
"Goran Kitić Kitara je Srbin koji je živio s nama, Vukovarac koji se borio s nama na Sajmištu, a koji je ubijen u siječnju 1992. Zavezali su ga za špagu na ušću Vuke u Dunav i ostavili ga danima tako. Misli li gospodin Pupovac na Gorana Kitića Kitaru kad baca vijenac u Dunav? Borio sam se do zadnjeg dana u Vukovaru, a na ovom mjestu, u ovo vrijeme nitko nije ubijen osim Hrvata. Prema tome, pitam se kakve to performanse radi Pupovac?
Provokacija i izdaja
Zašto to radi i zašto provocira?'", upitao se Mlinarić te poručio kako je "ta priča s performansima završena priča".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Što ih ne pitate imena i prezimena ubijenih ljudi? Ja ću vam reći imena i prezimena 262 ranjenika koja su ubijena na Ovčari, reći ću vam 2717 imena ljudi ubijenih u Vukovaru", rekao je Mlinarić.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je rekao kako najviše boli i vrijeđa Vukovarce to što legitimitet tom Pupovčevom činu daju i visoki politički dužnosnici te predstavnici Vlade RH time što i sami sudjeluju u bacanju vijenaca za tzv. nedužne srpske žrtve. "Toleriranje takvih organiziranih provokacija u očima Vukovaraca nije ništa drugo nego izdaja", ustvrdio je Penava ranije.
Što Pupovac kaže?
U nedjelju je Pupovac izjavio za medije kao bi ga neki htjeli baciti u Dunav, ali da on neće odustati, nego će doći i baciti vijenac.
"Neki bi me htjeli baciti u Dunav, ali neću odustati. Doći ću baciti vijenac."
Milorad Pupovac je izjavio ranije da u Dunav baca jedan vijenac za žrtve srpskog podrijetla, a drugi za žrtve hrvatske nacionalnosti. "Drugi vijenac položili smo na Ovčari za sve koji su tamo mučki ubijeni, dok smo ovdje u crkvi Sv. Nikolaja, mjesec dana nakon što ju je posvetio patrijarh Porfirije, u kojima je izrazio žaljenje za stanovnike ovog grada i Hrvata i Srba, upalili svijeće", rekao je predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
"Griješe oni koji misle da, kada odlazimo na Dunav, time imamo neku drugu namjeru i pomisao osim sjećanja na žrtve i njihovo priznavanje, kao i da odlaskom na Ovčaru imamo neke druge namjere", rekao je Pupovac nakon posjeta crkvi Svetoga Nikolaja u Vukovaru prošle godine. Zašto to radi i zašto provocira?'", upitao se Mlinarić te poručio kako je "ta priča s performansima završena priča".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Što ih ne pitate imena i prezimena ubijenih ljudi? Ja ću vam reći imena i prezimena 262 ranjenika koja su ubijena na Ovčari, reći ću vam 2717 imena ljudi ubijenih u Vukovaru", rekao je Mlinarić.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je rekao kako najviše boli i vrijeđa Vukovarce to što legitimitet tom Pupovčevom činu daju i visoki politički dužnosnici te predstavnici Vlade RH time što i sami sudjeluju u bacanju vijenaca za tzv. nedužne srpske žrtve. "Toleriranje takvih organiziranih provokacija u očima Vukovaraca nije ništa drugo nego izdaja", ustvrdio je Penava ranije.
Što Pupovac kaže?
U nedjelju je Pupovac izjavio za medije kao bi ga neki htjeli baciti u Dunav, ali da on neće odustati, nego će doći i baciti vijenac.
"Neki bi me htjeli baciti u Dunav, ali neću odustati. Doći ću baciti vijenac."
Milorad Pupovac je izjavio ranije da u Dunav baca jedan vijenac za žrtve srpskog podrijetla, a drugi za žrtve hrvatske nacionalnosti. "Drugi vijenac položili smo na Ovčari za sve koji su tamo mučki ubijeni, dok smo ovdje u crkvi Sv. Nikolaja, mjesec dana nakon što ju je posvetio patrijarh Porfirije, u kojima je izrazio žaljenje za stanovnike ovog grada i Hrvata i Srba, upalili svijeće", rekao je predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
"Griješe oni koji misle da, kada odlazimo na Dunav, time imamo neku drugu namjeru i pomisao osim sjećanja na žrtve i njihovo priznavanje, kao i da odlaskom na Ovčaru imamo neke druge namjere", rekao je Pupovac nakon posjeta crkvi Svetoga Nikolaja u Vukovaru prošle godine.
"Da je dostojanstva u Vladi, zaustavila bi se delegacija SDSS-a"
Poruku o ovakvim dolascima Penava je poslao i ove godine.
"Imamo malicioznu strukturu i ljude koji omalovažavaju žrtvu Vukovara s tim činom gdje odjednom ne postoje dobri i loši dečki, agresori i branitelji, nego se samo taj dan u Vukovaru i Domovinskom ratu drugačije dijele žrtve, odjednom ne postoji zlostavljač i pravednik. Jasno je da je riječ o političkoj provokaciji u elementima Vlade RH. Da je imalo dostojanstva u Vladi, to bi se zaustavilo. Toga nažalost nema", poručio je u ponedjeljak Penava.
https://narod.hr/hrvatska/sto-to-pupovac-porucuje-bacanjem-vijenca-u-dunav
HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE
DRUGO SUDBENO VIJEĆE
Broj: HNES – SV / 3 – 2015
Zagreb, 18. travnja 2015.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Drugom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, u sastavu: Zvonimir Šeparović - predsjednik, Zdravko Vladanović - glavni tajnik te članovi Vijeća: Nikola Debelić, Ante Beljo, Vladimir Iljkić, Josip Jurčević, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Željko Olujić, Josip Pečarić, Zdravko Tomac i Đuro Vidmarović, u postupku protiv Milorada Pupovca za koju je podignuta etička optužba na sjednici održanoj 20. studenoga 2014. godine u Vukovaru, jednoglasno je donijelo ovu
ODLUKU
O ETIČKOJ OSUDI
MILORAD PUPOVC, rođen 15. studenog 1955. godine u Donjim Ceranjima kod Benkovca, državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u Zagrebu, pripadnik srpske etničke manjine u Hrvatskoj, redoviti sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
ETIČKI JE ODGOVORAN
1. što je kao zastupnik Srba u Hrvatskoj, od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, stao na stranu okupatora, umjesto da pokuša umiriti dio etničkih Srba iz Hrvatske koji su se priključili agresoru, posjećivao je svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca, pod nadzorom srbijanske okupacijske vlasti iz kojeg su istjerani svi Hrvati, kuće im srušene, a imovina opljačkana, te se sastajao sa svojom braćom Vojislavom i Mladenom, koja su bila pripadnici agresorske vojske, hrabreći sunarodnjake da ustraju u agresiji, pri čemu je Mladen, jedan od njegove braće, bio u Alfa centru kod Bruške, koji je vodio zloglasni kapetan Dragan,
2. što je u veljači 1992. grubo napao kardinala Kuharića i optužio Katoličku crkvu u Hrvatskoj, izjavivši da je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno", a te tvrdnje nikada nije dokazao,
3. što je 1991., kao predstavnik Srba sudjelovao u razmjeni dvojice liječnika etničkih Srba za liječnika etničkog Hrvata i domoljuba dr. Ivana Šretera, iako je Pupovac tada već znao da je dr Šreter mučen i ubijen nekoliko dana prije razmjene, a da mu se ni do danas nije otkrio grob,
4. što je svoju društvenu i političku moć gradio na protuhrvatskoj mitologiji o Drugome svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu,
5. što je u Hrvatskom saboru istupao provokativno iznoseći neargumentirane stavove, kao u slučaju kada je pročitao lažno pismo izmišljenog Hrvata, koji je vrijeđao Muslimane u Hrvatskoj, i u slučaju kada je nosio žutu traku na ruci sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Židovi u vrijeme nacizma te kada je dijelio samoljepljivu traku (selotejp) aludirajući na generala hrvatske pobjedničke vojske Branimira Glavaša,
6. što je praktično privatizirao srpski tjednik Novosti, koji plaćaju hrvatski porezni obveznici, u kojem uporno potiče mržnju među većinskim hrvatskim i manjinskim srpskim narodom iznoseći laži o Hrvatskoj i Hrvatima, i pri tome se politički obračunava sa svojim neistomišljenicima,
7. što je, prema optužbama drugih srpskih političkih stranaka i organizacija, zlouporabio svoju poziciju u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske kako bi Srpskom nacionalnom vijeću i sebi priskrbio materijalnu korist, tako da je prema nalazu Državne revizije otuĊio 3,8 milijuna kuna, zatim 2,2 milijuna kuna, kao i donacije norveške Vlade za razvoj regionalne suradnje i solidarnosti i donaciju Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, što je svjesno odredio nelegalne paralelne članove Nadzornog odbora, kako bi osigurao da se lažni završni račun usvoji sa, 'zamračenih' 2,1 milijun kuna, a sa osnovanom sumnjom da je taj iznos prisvojio za sebe, tako da ga je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno", i da je „reketirao" sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama i da je svoju politiku sveo na „etnobiznis" optuživši ga da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta, kako bi se Srbima nametnuo kao njihov „zaštitnik",
8. što je prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika uz članstvo u Nadzornom odboru Tesla štedne banke d.d., za što ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo novčano s 9.000 kuna, 9. što je u veljači 2015., izjavio za ljubljansko Delo da je zabrinut postojanjem tendencija koje Hrvatsku vraćaju u ratne 90-te i poticanjem neprijateljstva prema manjinama te liberalnim i socijalnim strankama, što se vidjelo i na inauguraciji nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, te nije propustio reći „da što se tiče Jugoslavije, mogu reći da je to bila dobra država", pojašnjavajući da su „neki intelektualci u tadašnjem Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu predviđali da će zbog 'nacionalističkih politika' doći do krvavog rata",
10. što je na skupovima u Srbu, pokušavao rehabilitirati četnički pokret, ne spominjući da su u Srbu 1941. godine Srbi-četnici u suradnji s talijanskim okupatorima i komunističkim partizanima, pobili veliki broj Hrvata i sravnili sa zemljom hrvatska sela u okolici Srba,
11. što nikada nije osudio srpsko-četničke zločine nad hrvatskim narodom niti se kao predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj ispričao hrvatskom narodu za zločine, mučenja, razaranja i progone hrvatskoga življa u tzv. „Krajini" od 1990. do 1995.,
12. što je kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, pa time i dr. Franji Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, u stranom tisku izjavio da je „ostalo otvoreno pitanje tko je kriv. Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije,"
13. što je prozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, da je bliže ustaškoj nego europskoj ideji Hrvatske, i izrekao uvrede protiv novoizabrane Predsjednice zbog crkvenog blagoslova njezina Ureda, pa se zbog svega toga Milorad Pupovac
ETIČI OSUĐUJE ZA VELEIZDAJU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA
OBRAZLOŽENJE
Nakon što je na svojoj prvoj radnoj sjednici održanoj u Pastoralnom centru Sv. Bono u Vukovaru protiv Milorada Pupovca, pred Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem, podnesena etička prijava te slijedom iste podignuta etička optužba za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, ovo Sudbeno vijeće provelo je postupak i pri tome utvrdilo etički relevantne činjenice i okolnosti koje se navode u dispozitivu ove Odluke. U razmatranju etičke optužbe, Vijeće je polazilo od notornih činjenica da je Milorad Pupovac osnovnu školu završio u Zadru, a potom u Zagrebu gimnaziju. Da je nakon završenog studija filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na istom fakultetu ostao raditi kao asistent lingvistike. Kao docent preuzeo je novoosnovanu katedru za lingvistiku i orijentalne studije. Danas je šef Katedre za primijenjenu lingvistiku, Odsjek opće lingvistike. Autor je više knjiga iz područja znanosti o jeziku i predavač na više domaćih i stranih sveučilišta. Vijeće također polazi od činjenice da je Milorad Pupovac društveni odnosno politički predvodnik srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Danas je saborski zastupnik i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Za cijelo vrijeme javnog djelovanja nije se odrekao komunističkih i projugoslavenskih političkih uvjerenja i prikrivenog zagovora velikosrpske politike prema Republici Hrvatskoj. U politiku ulazi 1989. kroz Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. Prije propasti te stranke osniva Ligu socijaldemokrata. Kako ni s tom strankom nije polučio dobre rezultate na izborima u srpnju 1991., u Lipiku okuplja četrdesetak srpskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum. U veljači 1992. verbalno je napao kardinala Kuharića i Katoličku crkvu u Hrvatskoj svojom sramotnom izjavom da je u Hrvatskoj 11 tisuća srpske djece pokršteno. Kardinal Kuharić odmah je tražio provjeru takve tvrdnje pa je Živko Kustić, tadašnji glavni urednik „Glasa Koncila", ustvrdio da „nijedan takav slučaj nije zabilježen". Zbog toga je Okružni zagrebački tužitelj u svibnju 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa nikada nije došlo.
Početkom 1995. napušta SDS i osniva Samostalnu srpsku stranku (SSS). Uoči izbora priključuje se Akciji socijaldemokrata Hrvatske i s njihove liste ulazi u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića, gdje je bio potpredsjednik. S njihove liste bio je u više mandata saborski zastupnik. Godine 1997. u prostorijama „Prosvjete" osnovao je Srpsko narodno vijeće (SVN) kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj. U vrijeme dok je SDP bio na vlasti (2000. – 2003.) Pupovac je bio marginaliziran. No, zato je sa svoja tri saborska mandata bio ključni koalicijski partner HDZ-a u razdoblju od 2003. do 2011. Iz SDSS-a je bio i potpredsjednik vlade.
Druge srpske stranke, posebice Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i Srpska pravedna stranka u Republici Hrvatskoj, optuživale su ga da je tu poziciju koristio kako bi SNV-u i sebi priskrbio materijalnu korist. Prema riječima Nenada Vlahovića, predsjednika SPS-a, Pupovac je „za sebe učinio puno, obogatio se na srpskoj tuzi i jadu." Na skupštini SNV-a je rečeno: „Vi Hrvati imate svoju hobotnicu, a naša je hobotnica Pupovac". Srbi su prijavili Pupovca USKOK-u zbog 2,2 milijuna kuna. Srbi su optuživali Milorada Pupovca da samovoljno troši njihov novac.
Žestoki sukob, u kojem je puno toga došlo na vidjelo, dogodio se 2011. između Milorada Pupovca i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Tjednik Novosti koje izdaje SNV objavio je tekst u kojemu se govorilo o Josipovićevoj ulozi u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića koji je mimo natječaja dobio posao ubiranja naknade za glazbena autorska prava. Josipović je uzvratio žestoko. Pupovca je optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno". Ustvrdio je kako je „reketario" sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama. Pupovčevu politiku Josipović je sveo na – „etnobiznis" optuživši ga i da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta kako bi se Srbima nametnuo kao zaštitnik. Na stranu Josipovića u tom sporu stala je i Koalicija udruženih izbjeglica iz Srbije koja je na stajalištu da Pupovac „nije učinio gotovo ništa" da se riješe njihovi izbjeglički problemi, iako je njegova stranka zadnjih 8 godina ili bila na vlasti ili je podržavala. Odnos s Josipovićem promijenio se u vrijeme izbora 2014. – 2015. kada su, navodno, ogromna sredstva namijenjena za srpska manjinska prava, uložena u izbornu predsjedničku kampanju Ive Josipovića.
Prema dr. Zdravku Tomcu u „državničkoj petoj koloni" u Hrvatskoj ključnu ulogu ima Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču on i dalje, zajedno sa srbijanskom politikom, optužuje „Oluju" i hrvatske branitelje na isti način kako su to činili srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, četnički vojvoda i potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić. Ne samo zbog njegove sadašnje protuhrvatske politike nego i zbog ponašanja u vrijeme Domovinskog rata treba u Saboru postaviti pitanje može li Milorad Pupovac biti predsjednik Odbora za vanjsku politiku nakon što je, kada je Hrvatska bila izložena agresiji, lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku vjeru prešlo više od 11 tisuća srpske djece. Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda hrvatskim generalima i Hrvatskoj nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama Der Standard u Beču između ostalog je rekao: „Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Čermaka ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaje pravde nije." Dakle, Pupovac optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje i tvrdi da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća je presuda povratak u 90-te te kaže: „Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala, nego kao sloboda od krivnje, i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000.-te". Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: „Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se nov kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: „Što da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni." Pupovčeve su izjave u potpunosti u skladu sa srbijanskom politikom obaju Memoranduma i u skladu s izjavama Aleksandra Vučića, potpredsjednika vlade Srbije koji u listu Politika u Beogradu kaže: „Imaju li i Srbi pravo na pravdu, i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na Europskom tlu nakon II svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?" Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Prema tim izjavama čini se da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskog sabora.
Milorad Pupovac je nad jamom Jadovno, u kojoj nisu pronađene kosti, izjavio da su „zločini u Jadovnom matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i u BiH." Za Pupovca je hrvatski junak Stjepan Devčić, koji je ubijen u Velebitskom ustanku 1932., godine „ustaški terorist". Pupovac je u Saboru iznošenjem sadržaja anonimnog pisca iskoristio da bi na sjednici saborskog odbora zatražio da je „došlo vrijeme da se u Hrvatskoj konačno pokrene borba protiv fašizma." Pupovac nije nikada objasnio što je učinio ili propustio učiniti za spas dr. Ivana Šretera, hrvatskog domoljuba, koji je nestao u srpskom četničkom zločinu u Zapadnoj Slavoniji. Nije nikada objasnio što je radio na okupiranom području 1993. godine u svom rodnom kraju u druženju sa četničkim pobunjenicima, vlastitom braćom Mladenom i Vojislavom, pripadnicima postrojbi zloglasnog kapetana Dragana. U slučaju hrvatske tužbe za genocid protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) Pupovac cinično izjavljuje da je „šteta za hrvatski novac", premda, je Sud utvrdio da se radilo o srpskoj agresiji, da brijunski transkripti ne pokazuju nikakve zle namjere prema civilima srpske narodnosti i da topnička vatra na Knin nije bila usmjerena na civile, nego na vojne objekte. Milorad Pupovac, koji je ocijenjen u Hrvatskoj kao „Srbin po zanimanju, na račun Hrvatske po kojoj pljuje prima plaću", a njegova politika poručuje: „Srbi neće priznati Hrvatsku jer to je samo 'privremena ustaška država'". Prema jednoj drugoj ocjeni, „Pupovčeva mržnja prema Hrvatskoj je jedinica mjere zla."
Na temelju izloženih činjenica i u duhu općih propisa kojima se uređuje pravo javnosti na pristup informacijama, valjalo je radi generalne i specijalne prevencije odlučiti kao u dispozitivu ove Odluke, odnosno etički osuditi Milorada Pupovca za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
Predsjednik Drugog sudbenog vijeća i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Dr. sc. Zvonimir Šeparović, v.r.
Članovi Drugog sudbenog vijeća Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Zdravko Vladanović, dipl. iur., glavni tajnik, v.r.
Prof. dr. dr. h. c. Nikola Debelić, v.r.
Ante Beljo, v.r.
Vladimir Iljkić, dipl. iur., v.r.
Prof. dr. sc. Josip Jurčević, v.r.
Zvonimir Hodak, dipl. iur., v.r.
Nevenka Nekić, prof., v.r.
Željko Olujić, dipl. iur., v.r.
Akademik Josip Pečarić, v.r.
Dr. sc. Zdravko Tomac, v.r.
Mr. sc. Đuro Vidmarović, v.r.
DOSTAVITI:
1. Javnosti, putem medija
2. Pismohrana, ovdje, -
https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/04/6.-HNES-ETI%C4%8CKA-OSUDA-MILORAD-PUPOVAC.pdf
Zašto to radi i zašto provocira?'", upitao se Mlinarić te poručio kako je "ta priča s performansima završena priča".
"Što ih ne pitate imena i prezimena ubijenih ljudi? Ja ću vam reći imena i prezimena 262 ranjenika koja su ubijena na Ovčari, reći ću vam 2717 imena ljudi ubijenih u Vukovaru", rekao je Mlinarić.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je rekao kako najviše boli i vrijeđa Vukovarce to što legitimitet tom Pupovčevom činu daju i visoki politički dužnosnici te predstavnici Vlade RH time što i sami sudjeluju u bacanju vijenaca za tzv. nedužne srpske žrtve. "Toleriranje takvih organiziranih provokacija u očima Vukovaraca nije ništa drugo nego izdaja", ustvrdio je Penava ranije.
Što Pupovac kaže?
U nedjelju je Pupovac izjavio za medije kao bi ga neki htjeli baciti u Dunav, ali da on neće odustati, nego će doći i baciti vijenac.
"Neki bi me htjeli baciti u Dunav, ali neću odustati. Doći ću baciti vijenac."
Milorad Pupovac je izjavio ranije da u Dunav baca jedan vijenac za žrtve srpskog podrijetla, a drugi za žrtve hrvatske nacionalnosti. "Drugi vijenac položili smo na Ovčari za sve koji su tamo mučki ubijeni, dok smo ovdje u crkvi Sv. Nikolaja, mjesec dana nakon što ju je posvetio patrijarh Porfirije, u kojima je izrazio žaljenje za stanovnike ovog grada i Hrvata i Srba, upalili svijeće", rekao je predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac.
"Griješe oni koji misle da, kada odlazimo na Dunav, time imamo neku drugu namjeru i pomisao osim sjećanja na žrtve i njihovo priznavanje, kao i da odlaskom na Ovčaru imamo neke druge namjere", rekao je Pupovac nakon posjeta crkvi Svetoga Nikolaja u Vukovaru prošle godine.
"Da je dostojanstva u Vladi, zaustavila bi se delegacija SDSS-a"
Poruku o ovakvim dolascima Penava je poslao i ove godine.
"Imamo malicioznu strukturu i ljude koji omalovažavaju žrtvu Vukovara s tim činom gdje odjednom ne postoje dobri i loši dečki, agresori i branitelji, nego se samo taj dan u Vukovaru i Domovinskom ratu drugačije dijele žrtve, odjednom ne postoji zlostavljač i pravednik. Jasno je da je riječ o političkoj provokaciji u elementima Vlade RH. Da je imalo dostojanstva u Vladi, to bi se zaustavilo. Toga nažalost nema", poručio je u ponedjeljak Penava.
https://narod.hr/hrvatska/sto-to-pupovac-porucuje-bacanjem-vijenca-u-dunav
HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE
DRUGO SUDBENO VIJEĆE
Broj: HNES – SV / 3 – 2015
Zagreb, 18. travnja 2015.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Drugom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, u sastavu: Zvonimir Šeparović - predsjednik, Zdravko Vladanović - glavni tajnik te članovi Vijeća: Nikola Debelić, Ante Beljo, Vladimir Iljkić, Josip Jurčević, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Željko Olujić, Josip Pečarić, Zdravko Tomac i Đuro Vidmarović, u postupku protiv Milorada Pupovca za koju je podignuta etička optužba na sjednici održanoj 20. studenoga 2014. godine u Vukovaru, jednoglasno je donijelo ovu
ODLUKU
O ETIČKOJ OSUDI
MILORAD PUPOVC, rođen 15. studenog 1955. godine u Donjim Ceranjima kod Benkovca, državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u Zagrebu, pripadnik srpske etničke manjine u Hrvatskoj, redoviti sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
ETIČKI JE ODGOVORAN
1. što je kao zastupnik Srba u Hrvatskoj, od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, stao na stranu okupatora, umjesto da pokuša umiriti dio etničkih Srba iz Hrvatske koji su se priključili agresoru, posjećivao je svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca, pod nadzorom srbijanske okupacijske vlasti iz kojeg su istjerani svi Hrvati, kuće im srušene, a imovina opljačkana, te se sastajao sa svojom braćom Vojislavom i Mladenom, koja su bila pripadnici agresorske vojske, hrabreći sunarodnjake da ustraju u agresiji, pri čemu je Mladen, jedan od njegove braće, bio u Alfa centru kod Bruške, koji je vodio zloglasni kapetan Dragan,
2. što je u veljači 1992. grubo napao kardinala Kuharića i optužio Katoličku crkvu u Hrvatskoj, izjavivši da je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno", a te tvrdnje nikada nije dokazao,
3. što je 1991., kao predstavnik Srba sudjelovao u razmjeni dvojice liječnika etničkih Srba za liječnika etničkog Hrvata i domoljuba dr. Ivana Šretera, iako je Pupovac tada već znao da je dr Šreter mučen i ubijen nekoliko dana prije razmjene, a da mu se ni do danas nije otkrio grob,
4. što je svoju društvenu i političku moć gradio na protuhrvatskoj mitologiji o Drugome svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu,
5. što je u Hrvatskom saboru istupao provokativno iznoseći neargumentirane stavove, kao u slučaju kada je pročitao lažno pismo izmišljenog Hrvata, koji je vrijeđao Muslimane u Hrvatskoj, i u slučaju kada je nosio žutu traku na ruci sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Židovi u vrijeme nacizma te kada je dijelio samoljepljivu traku (selotejp) aludirajući na generala hrvatske pobjedničke vojske Branimira Glavaša,
6. što je praktično privatizirao srpski tjednik Novosti, koji plaćaju hrvatski porezni obveznici, u kojem uporno potiče mržnju među većinskim hrvatskim i manjinskim srpskim narodom iznoseći laži o Hrvatskoj i Hrvatima, i pri tome se politički obračunava sa svojim neistomišljenicima,
7. što je, prema optužbama drugih srpskih političkih stranaka i organizacija, zlouporabio svoju poziciju u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske kako bi Srpskom nacionalnom vijeću i sebi priskrbio materijalnu korist, tako da je prema nalazu Državne revizije otuĊio 3,8 milijuna kuna, zatim 2,2 milijuna kuna, kao i donacije norveške Vlade za razvoj regionalne suradnje i solidarnosti i donaciju Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, što je svjesno odredio nelegalne paralelne članove Nadzornog odbora, kako bi osigurao da se lažni završni račun usvoji sa, 'zamračenih' 2,1 milijun kuna, a sa osnovanom sumnjom da je taj iznos prisvojio za sebe, tako da ga je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno", i da je „reketirao" sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama i da je svoju politiku sveo na „etnobiznis" optuživši ga da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta, kako bi se Srbima nametnuo kao njihov „zaštitnik",
8. što je prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika uz članstvo u Nadzornom odboru Tesla štedne banke d.d., za što ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo novčano s 9.000 kuna, 9. što je u veljači 2015., izjavio za ljubljansko Delo da je zabrinut postojanjem tendencija koje Hrvatsku vraćaju u ratne 90-te i poticanjem neprijateljstva prema manjinama te liberalnim i socijalnim strankama, što se vidjelo i na inauguraciji nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, te nije propustio reći „da što se tiče Jugoslavije, mogu reći da je to bila dobra država", pojašnjavajući da su „neki intelektualci u tadašnjem Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu predviđali da će zbog 'nacionalističkih politika' doći do krvavog rata",
10. što je na skupovima u Srbu, pokušavao rehabilitirati četnički pokret, ne spominjući da su u Srbu 1941. godine Srbi-četnici u suradnji s talijanskim okupatorima i komunističkim partizanima, pobili veliki broj Hrvata i sravnili sa zemljom hrvatska sela u okolici Srba,
11. što nikada nije osudio srpsko-četničke zločine nad hrvatskim narodom niti se kao predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj ispričao hrvatskom narodu za zločine, mučenja, razaranja i progone hrvatskoga življa u tzv. „Krajini" od 1990. do 1995.,
12. što je kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, pa time i dr. Franji Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, u stranom tisku izjavio da je „ostalo otvoreno pitanje tko je kriv. Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije,"
13. što je prozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, da je bliže ustaškoj nego europskoj ideji Hrvatske, i izrekao uvrede protiv novoizabrane Predsjednice zbog crkvenog blagoslova njezina Ureda, pa se zbog svega toga Milorad Pupovac
ETIČI OSUĐUJE ZA VELEIZDAJU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA
OBRAZLOŽENJE
Nakon što je na svojoj prvoj radnoj sjednici održanoj u Pastoralnom centru Sv. Bono u Vukovaru protiv Milorada Pupovca, pred Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem, podnesena etička prijava te slijedom iste podignuta etička optužba za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, ovo Sudbeno vijeće provelo je postupak i pri tome utvrdilo etički relevantne činjenice i okolnosti koje se navode u dispozitivu ove Odluke. U razmatranju etičke optužbe, Vijeće je polazilo od notornih činjenica da je Milorad Pupovac osnovnu školu završio u Zadru, a potom u Zagrebu gimnaziju. Da je nakon završenog studija filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na istom fakultetu ostao raditi kao asistent lingvistike. Kao docent preuzeo je novoosnovanu katedru za lingvistiku i orijentalne studije. Danas je šef Katedre za primijenjenu lingvistiku, Odsjek opće lingvistike. Autor je više knjiga iz područja znanosti o jeziku i predavač na više domaćih i stranih sveučilišta. Vijeće također polazi od činjenice da je Milorad Pupovac društveni odnosno politički predvodnik srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Danas je saborski zastupnik i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Za cijelo vrijeme javnog djelovanja nije se odrekao komunističkih i projugoslavenskih političkih uvjerenja i prikrivenog zagovora velikosrpske politike prema Republici Hrvatskoj. U politiku ulazi 1989. kroz Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. Prije propasti te stranke osniva Ligu socijaldemokrata. Kako ni s tom strankom nije polučio dobre rezultate na izborima u srpnju 1991., u Lipiku okuplja četrdesetak srpskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum. U veljači 1992. verbalno je napao kardinala Kuharića i Katoličku crkvu u Hrvatskoj svojom sramotnom izjavom da je u Hrvatskoj 11 tisuća srpske djece pokršteno. Kardinal Kuharić odmah je tražio provjeru takve tvrdnje pa je Živko Kustić, tadašnji glavni urednik „Glasa Koncila", ustvrdio da „nijedan takav slučaj nije zabilježen". Zbog toga je Okružni zagrebački tužitelj u svibnju 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa nikada nije došlo.
Početkom 1995. napušta SDS i osniva Samostalnu srpsku stranku (SSS). Uoči izbora priključuje se Akciji socijaldemokrata Hrvatske i s njihove liste ulazi u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića, gdje je bio potpredsjednik. S njihove liste bio je u više mandata saborski zastupnik. Godine 1997. u prostorijama „Prosvjete" osnovao je Srpsko narodno vijeće (SVN) kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj. U vrijeme dok je SDP bio na vlasti (2000. – 2003.) Pupovac je bio marginaliziran. No, zato je sa svoja tri saborska mandata bio ključni koalicijski partner HDZ-a u razdoblju od 2003. do 2011. Iz SDSS-a je bio i potpredsjednik vlade.
Druge srpske stranke, posebice Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i Srpska pravedna stranka u Republici Hrvatskoj, optuživale su ga da je tu poziciju koristio kako bi SNV-u i sebi priskrbio materijalnu korist. Prema riječima Nenada Vlahovića, predsjednika SPS-a, Pupovac je „za sebe učinio puno, obogatio se na srpskoj tuzi i jadu." Na skupštini SNV-a je rečeno: „Vi Hrvati imate svoju hobotnicu, a naša je hobotnica Pupovac". Srbi su prijavili Pupovca USKOK-u zbog 2,2 milijuna kuna. Srbi su optuživali Milorada Pupovca da samovoljno troši njihov novac.
Žestoki sukob, u kojem je puno toga došlo na vidjelo, dogodio se 2011. između Milorada Pupovca i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Tjednik Novosti koje izdaje SNV objavio je tekst u kojemu se govorilo o Josipovićevoj ulozi u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića koji je mimo natječaja dobio posao ubiranja naknade za glazbena autorska prava. Josipović je uzvratio žestoko. Pupovca je optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno". Ustvrdio je kako je „reketario" sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama. Pupovčevu politiku Josipović je sveo na – „etnobiznis" optuživši ga i da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta kako bi se Srbima nametnuo kao zaštitnik. Na stranu Josipovića u tom sporu stala je i Koalicija udruženih izbjeglica iz Srbije koja je na stajalištu da Pupovac „nije učinio gotovo ništa" da se riješe njihovi izbjeglički problemi, iako je njegova stranka zadnjih 8 godina ili bila na vlasti ili je podržavala. Odnos s Josipovićem promijenio se u vrijeme izbora 2014. – 2015. kada su, navodno, ogromna sredstva namijenjena za srpska manjinska prava, uložena u izbornu predsjedničku kampanju Ive Josipovića.
Prema dr. Zdravku Tomcu u „državničkoj petoj koloni" u Hrvatskoj ključnu ulogu ima Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču on i dalje, zajedno sa srbijanskom politikom, optužuje „Oluju" i hrvatske branitelje na isti način kako su to činili srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, četnički vojvoda i potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić. Ne samo zbog njegove sadašnje protuhrvatske politike nego i zbog ponašanja u vrijeme Domovinskog rata treba u Saboru postaviti pitanje može li Milorad Pupovac biti predsjednik Odbora za vanjsku politiku nakon što je, kada je Hrvatska bila izložena agresiji, lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku vjeru prešlo više od 11 tisuća srpske djece. Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda hrvatskim generalima i Hrvatskoj nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama Der Standard u Beču između ostalog je rekao: „Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Čermaka ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaje pravde nije." Dakle, Pupovac optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje i tvrdi da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća je presuda povratak u 90-te te kaže: „Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala, nego kao sloboda od krivnje, i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000.-te". Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: „Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se nov kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: „Što da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni." Pupovčeve su izjave u potpunosti u skladu sa srbijanskom politikom obaju Memoranduma i u skladu s izjavama Aleksandra Vučića, potpredsjednika vlade Srbije koji u listu Politika u Beogradu kaže: „Imaju li i Srbi pravo na pravdu, i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na Europskom tlu nakon II svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?" Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Prema tim izjavama čini se da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskog sabora.
Milorad Pupovac je nad jamom Jadovno, u kojoj nisu pronađene kosti, izjavio da su „zločini u Jadovnom matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i u BiH." Za Pupovca je hrvatski junak Stjepan Devčić, koji je ubijen u Velebitskom ustanku 1932., godine „ustaški terorist". Pupovac je u Saboru iznošenjem sadržaja anonimnog pisca iskoristio da bi na sjednici saborskog odbora zatražio da je „došlo vrijeme da se u Hrvatskoj konačno pokrene borba protiv fašizma." Pupovac nije nikada objasnio što je učinio ili propustio učiniti za spas dr. Ivana Šretera, hrvatskog domoljuba, koji je nestao u srpskom četničkom zločinu u Zapadnoj Slavoniji. Nije nikada objasnio što je radio na okupiranom području 1993. godine u svom rodnom kraju u druženju sa četničkim pobunjenicima, vlastitom braćom Mladenom i Vojislavom, pripadnicima postrojbi zloglasnog kapetana Dragana. U slučaju hrvatske tužbe za genocid protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) Pupovac cinično izjavljuje da je „šteta za hrvatski novac", premda, je Sud utvrdio da se radilo o srpskoj agresiji, da brijunski transkripti ne pokazuju nikakve zle namjere prema civilima srpske narodnosti i da topnička vatra na Knin nije bila usmjerena na civile, nego na vojne objekte. Milorad Pupovac, koji je ocijenjen u Hrvatskoj kao „Srbin po zanimanju, na račun Hrvatske po kojoj pljuje prima plaću", a njegova politika poručuje: „Srbi neće priznati Hrvatsku jer to je samo 'privremena ustaška država'". Prema jednoj drugoj ocjeni, „Pupovčeva mržnja prema Hrvatskoj je jedinica mjere zla."
Na temelju izloženih činjenica i u duhu općih propisa kojima se uređuje pravo javnosti na pristup informacijama, valjalo je radi generalne i specijalne prevencije odlučiti kao u dispozitivu ove Odluke, odnosno etički osuditi Milorada Pupovca za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
Predsjednik Drugog sudbenog vijeća i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Dr. sc. Zvonimir Šeparović, v.r.
Članovi Drugog sudbenog vijeća Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Zdravko Vladanović, dipl. iur., glavni tajnik, v.r.
Prof. dr. dr. h. c. Nikola Debelić, v.r.
Ante Beljo, v.r.
Vladimir Iljkić, dipl. iur., v.r.
Prof. dr. sc. Josip Jurčević, v.r.
Zvonimir Hodak, dipl. iur., v.r.
Nevenka Nekić, prof., v.r.
Željko Olujić, dipl. iur., v.r.
Akademik Josip Pečarić, v.r.
Dr. sc. Zdravko Tomac, v.r.
Mr. sc. Đuro Vidmarović, v.r.
DOSTAVITI:
1. Javnosti, putem medija
2. Pismohrana, ovdje, -
https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/04/6.-HNES-ETI%C4%8CKA-OSUDA-MILORAD-PUPOVAC.pdf
"Da je dostojanstva u Vladi, zaustavila bi se delegacija SDSS-a"
Poruku o ovakvim dolascima Penava je poslao i ove godine.
"Imamo malicioznu strukturu i ljude koji omalovažavaju žrtvu Vukovara s tim činom gdje odjednom ne postoje dobri i loši dečki, agresori i branitelji, nego se samo taj dan u Vukovaru i Domovinskom ratu drugačije dijele žrtve, odjednom ne postoji zlostavljač i pravednik. Jasno je da je riječ o političkoj provokaciji u elementima Vlade RH. Da je imalo dostojanstva u Vladi, to bi se zaustavilo. Toga nažalost nema", poručio je u ponedjeljak Penava.
https://narod.hr/hrvatska/sto-to-pupovac-porucuje-bacanjem-vijenca-u-dunav
HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE
DRUGO SUDBENO VIJEĆE
Broj: HNES – SV / 3 – 2015
Zagreb, 18. travnja 2015.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Drugom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, u sastavu: Zvonimir Šeparović - predsjednik, Zdravko Vladanović - glavni tajnik te članovi Vijeća: Nikola Debelić, Ante Beljo, Vladimir Iljkić, Josip Jurčević, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Željko Olujić, Josip Pečarić, Zdravko Tomac i Đuro Vidmarović, u postupku protiv Milorada Pupovca za koju je podignuta etička optužba na sjednici održanoj 20. studenoga 2014. godine u Vukovaru, jednoglasno je donijelo ovu
ODLUKU
O ETIČKOJ OSUDI
MILORAD PUPOVC, rođen 15. studenog 1955. godine u Donjim Ceranjima kod Benkovca, državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u Zagrebu, pripadnik srpske etničke manjine u Hrvatskoj, redoviti sveučilišni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i predsjednik Srpskog narodnog vijeća.
ETIČKI JE ODGOVORAN
1. što je kao zastupnik Srba u Hrvatskoj, od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, stao na stranu okupatora, umjesto da pokuša umiriti dio etničkih Srba iz Hrvatske koji su se priključili agresoru, posjećivao je svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca, pod nadzorom srbijanske okupacijske vlasti iz kojeg su istjerani svi Hrvati, kuće im srušene, a imovina opljačkana, te se sastajao sa svojom braćom Vojislavom i Mladenom, koja su bila pripadnici agresorske vojske, hrabreći sunarodnjake da ustraju u agresiji, pri čemu je Mladen, jedan od njegove braće, bio u Alfa centru kod Bruške, koji je vodio zloglasni kapetan Dragan,
2. što je u veljači 1992. grubo napao kardinala Kuharića i optužio Katoličku crkvu u Hrvatskoj, izjavivši da je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno", a te tvrdnje nikada nije dokazao,
3. što je 1991., kao predstavnik Srba sudjelovao u razmjeni dvojice liječnika etničkih Srba za liječnika etničkog Hrvata i domoljuba dr. Ivana Šretera, iako je Pupovac tada već znao da je dr Šreter mučen i ubijen nekoliko dana prije razmjene, a da mu se ni do danas nije otkrio grob,
4. što je svoju društvenu i političku moć gradio na protuhrvatskoj mitologiji o Drugome svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu,
5. što je u Hrvatskom saboru istupao provokativno iznoseći neargumentirane stavove, kao u slučaju kada je pročitao lažno pismo izmišljenog Hrvata, koji je vrijeđao Muslimane u Hrvatskoj, i u slučaju kada je nosio žutu traku na ruci sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Židovi u vrijeme nacizma te kada je dijelio samoljepljivu traku (selotejp) aludirajući na generala hrvatske pobjedničke vojske Branimira Glavaša,
6. što je praktično privatizirao srpski tjednik Novosti, koji plaćaju hrvatski porezni obveznici, u kojem uporno potiče mržnju među većinskim hrvatskim i manjinskim srpskim narodom iznoseći laži o Hrvatskoj i Hrvatima, i pri tome se politički obračunava sa svojim neistomišljenicima,
7. što je, prema optužbama drugih srpskih političkih stranaka i organizacija, zlouporabio svoju poziciju u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske kako bi Srpskom nacionalnom vijeću i sebi priskrbio materijalnu korist, tako da je prema nalazu Državne revizije otuĊio 3,8 milijuna kuna, zatim 2,2 milijuna kuna, kao i donacije norveške Vlade za razvoj regionalne suradnje i solidarnosti i donaciju Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, što je svjesno odredio nelegalne paralelne članove Nadzornog odbora, kako bi osigurao da se lažni završni račun usvoji sa, 'zamračenih' 2,1 milijun kuna, a sa osnovanom sumnjom da je taj iznos prisvojio za sebe, tako da ga je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno", i da je „reketirao" sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama i da je svoju politiku sveo na „etnobiznis" optuživši ga da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta, kako bi se Srbima nametnuo kao njihov „zaštitnik",
8. što je prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika uz članstvo u Nadzornom odboru Tesla štedne banke d.d., za što ga je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo novčano s 9.000 kuna, 9. što je u veljači 2015., izjavio za ljubljansko Delo da je zabrinut postojanjem tendencija koje Hrvatsku vraćaju u ratne 90-te i poticanjem neprijateljstva prema manjinama te liberalnim i socijalnim strankama, što se vidjelo i na inauguraciji nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, te nije propustio reći „da što se tiče Jugoslavije, mogu reći da je to bila dobra država", pojašnjavajući da su „neki intelektualci u tadašnjem Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu predviđali da će zbog 'nacionalističkih politika' doći do krvavog rata",
10. što je na skupovima u Srbu, pokušavao rehabilitirati četnički pokret, ne spominjući da su u Srbu 1941. godine Srbi-četnici u suradnji s talijanskim okupatorima i komunističkim partizanima, pobili veliki broj Hrvata i sravnili sa zemljom hrvatska sela u okolici Srba,
11. što nikada nije osudio srpsko-četničke zločine nad hrvatskim narodom niti se kao predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj ispričao hrvatskom narodu za zločine, mučenja, razaranja i progone hrvatskoga življa u tzv. „Krajini" od 1990. do 1995.,
12. što je kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, pa time i dr. Franji Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, u stranom tisku izjavio da je „ostalo otvoreno pitanje tko je kriv. Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije,"
13. što je prozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, da je bliže ustaškoj nego europskoj ideji Hrvatske, i izrekao uvrede protiv novoizabrane Predsjednice zbog crkvenog blagoslova njezina Ureda, pa se zbog svega toga Milorad Pupovac
ETIČKI OSUĐUJE ZA VELEIZDAJU HRVATSKIH NACIONALNIH INTERESA
OBRAZLOŽENJE
Nakon što je na svojoj prvoj radnoj sjednici održanoj u Pastoralnom centru Sv. Bono u Vukovaru protiv Milorada Pupovca, pred Hrvatskim nacionalnim etičkim sudištem, podnesena etička prijava te slijedom iste podignuta etička optužba za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, ovo Sudbeno vijeće provelo je postupak i pri tome utvrdilo etički relevantne činjenice i okolnosti koje se navode u dispozitivu ove Odluke. U razmatranju etičke optužbe, Vijeće je polazilo od notornih činjenica da je Milorad Pupovac osnovnu školu završio u Zadru, a potom u Zagrebu gimnaziju. Da je nakon završenog studija filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na istom fakultetu ostao raditi kao asistent lingvistike. Kao docent preuzeo je novoosnovanu katedru za lingvistiku i orijentalne studije. Danas je šef Katedre za primijenjenu lingvistiku, Odsjek opće lingvistike. Autor je više knjiga iz područja znanosti o jeziku i predavač na više domaćih i stranih sveučilišta. Vijeće također polazi od činjenice da je Milorad Pupovac društveni odnosno politički predvodnik srpske etničke manjine u Republici Hrvatskoj. Danas je saborski zastupnik i predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Za cijelo vrijeme javnog djelovanja nije se odrekao komunističkih i projugoslavenskih političkih uvjerenja i prikrivenog zagovora velikosrpske politike prema Republici Hrvatskoj. U politiku ulazi 1989. kroz Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu. Prije propasti te stranke osniva Ligu socijaldemokrata. Kako ni s tom strankom nije polučio dobre rezultate na izborima u srpnju 1991., u Lipiku okuplja četrdesetak srpskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum. U veljači 1992. verbalno je napao kardinala Kuharića i Katoličku crkvu u Hrvatskoj svojom sramotnom izjavom da je u Hrvatskoj 11 tisuća srpske djece pokršteno. Kardinal Kuharić odmah je tražio provjeru takve tvrdnje pa je Živko Kustić, tadašnji glavni urednik „Glasa Koncila", ustvrdio da „nijedan takav slučaj nije zabilježen". Zbog toga je Okružni zagrebački tužitelj u svibnju 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti. Do procesa nikada nije došlo.
Početkom 1995. napušta SDS i osniva Samostalnu srpsku stranku (SSS). Uoči izbora priključuje se Akciji socijaldemokrata Hrvatske i s njihove liste ulazi u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića, gdje je bio potpredsjednik. S njihove liste bio je u više mandata saborski zastupnik. Godine 1997. u prostorijama „Prosvjete" osnovao je Srpsko narodno vijeće (SVN) kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj. U vrijeme dok je SDP bio na vlasti (2000. – 2003.) Pupovac je bio marginaliziran. No, zato je sa svoja tri saborska mandata bio ključni koalicijski partner HDZ-a u razdoblju od 2003. do 2011. Iz SDSS-a je bio i potpredsjednik vlade.
Druge srpske stranke, posebice Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i Srpska pravedna stranka u Republici Hrvatskoj, optuživale su ga da je tu poziciju koristio kako bi SNV-u i sebi priskrbio materijalnu korist. Prema riječima Nenada Vlahovića, predsjednika SPS-a, Pupovac je „za sebe učinio puno, obogatio se na srpskoj tuzi i jadu." Na skupštini SNV-a je rečeno: „Vi Hrvati imate svoju hobotnicu, a naša je hobotnica Pupovac". Srbi su prijavili Pupovca USKOK-u zbog 2,2 milijuna kuna. Srbi su optuživali Milorada Pupovca da samovoljno troši njihov novac.
Žestoki sukob, u kojem je puno toga došlo na vidjelo, dogodio se 2011. između Milorada Pupovca i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Tjednik Novosti koje izdaje SNV objavio je tekst u kojemu se govorilo o Josipovićevoj ulozi u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića koji je mimo natječaja dobio posao ubiranja naknade za glazbena autorska prava. Josipović je uzvratio žestoko. Pupovca je optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno". Ustvrdio je kako je „reketario" sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama. Pupovčevu politiku Josipović je sveo na – „etnobiznis" optuživši ga i da namjerno potiče sukobe niskog intenziteta kako bi se Srbima nametnuo kao zaštitnik. Na stranu Josipovića u tom sporu stala je i Koalicija udruženih izbjeglica iz Srbije koja je na stajalištu da Pupovac „nije učinio gotovo ništa" da se riješe njihovi izbjeglički problemi, iako je njegova stranka zadnjih 8 godina ili bila na vlasti ili je podržavala. Odnos s Josipovićem promijenio se u vrijeme izbora 2014. – 2015. kada su, navodno, ogromna sredstva namijenjena za srpska manjinska prava, uložena u izbornu predsjedničku kampanju Ive Josipovića.
Prema dr. Zdravku Tomcu u „državničkoj petoj koloni" u Hrvatskoj ključnu ulogu ima Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču on i dalje, zajedno sa srbijanskom politikom, optužuje „Oluju" i hrvatske branitelje na isti način kako su to činili srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, četnički vojvoda i potpredsjednik vlade Aleksandar Vučić. Ne samo zbog njegove sadašnje protuhrvatske politike nego i zbog ponašanja u vrijeme Domovinskog rata treba u Saboru postaviti pitanje može li Milorad Pupovac biti predsjednik Odbora za vanjsku politiku nakon što je, kada je Hrvatska bila izložena agresiji, lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku vjeru prešlo više od 11 tisuća srpske djece. Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda hrvatskim generalima i Hrvatskoj nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama Der Standard u Beču između ostalog je rekao: „Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Čermaka ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaje pravde nije." Dakle, Pupovac optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje i tvrdi da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća je presuda povratak u 90-te te kaže: „Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala, nego kao sloboda od krivnje, i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000.-te". Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: „Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se nov kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: „Što da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni." Pupovčeve su izjave u potpunosti u skladu sa srbijanskom politikom obaju Memoranduma i u skladu s izjavama Aleksandra Vučića, potpredsjednika vlade Srbije koji u listu Politika u Beogradu kaže: „Imaju li i Srbi pravo na pravdu, i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na Europskom tlu nakon II svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?" Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora. Prema tim izjavama čini se da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskog sabora.
Milorad Pupovac je nad jamom Jadovno, u kojoj nisu pronađene kosti, izjavio da su „zločini u Jadovnom matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i u BiH." Za Pupovca je hrvatski junak Stjepan Devčić, koji je ubijen u Velebitskom ustanku 1932., godine „ustaški terorist". Pupovac je u Saboru iznošenjem sadržaja anonimnog pisca iskoristio da bi na sjednici saborskog odbora zatražio da je „došlo vrijeme da se u Hrvatskoj konačno pokrene borba protiv fašizma." Pupovac nije nikada objasnio što je učinio ili propustio učiniti za spas dr. Ivana Šretera, hrvatskog domoljuba, koji je nestao u srpskom četničkom zločinu u Zapadnoj Slavoniji. Nije nikada objasnio što je radio na okupiranom području 1993. godine u svom rodnom kraju u druženju sa četničkim pobunjenicima, vlastitom braćom Mladenom i Vojislavom, pripadnicima postrojbi zloglasnog kapetana Dragana. U slučaju hrvatske tužbe za genocid protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) Pupovac cinično izjavljuje da je „šteta za hrvatski novac", premda, je Sud utvrdio da se radilo o srpskoj agresiji, da brijunski transkripti ne pokazuju nikakve zle namjere prema civilima srpske narodnosti i da topnička vatra na Knin nije bila usmjerena na civile, nego na vojne objekte. Milorad Pupovac, koji je ocijenjen u Hrvatskoj kao „Srbin po zanimanju, na račun Hrvatske po kojoj pljuje prima plaću", a njegova politika poručuje: „Srbi neće priznati Hrvatsku jer to je samo 'privremena ustaška država'". Prema jednoj drugoj ocjeni, „Pupovčeva mržnja prema Hrvatskoj je jedinica mjere zla."
Na temelju izloženih činjenica i u duhu općih propisa kojima se uređuje pravo javnosti na pristup informacijama, valjalo je radi generalne i specijalne prevencije odlučiti kao u dispozitivu ove Odluke, odnosno etički osuditi Milorada Pupovca za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
Predsjednik Drugog sudbenog vijeća i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Dr. sc. Zvonimir Šeparović, v.r.
Članovi Drugog sudbenog vijeća Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
Zdravko Vladanović, dipl. iur., glavni tajnik, v.r.
Prof. dr. dr. h. c. Nikola Debelić, v.r.
Ante Beljo, v.r.
Vladimir Iljkić, dipl. iur., v.r.
Prof. dr. sc. Josip Jurčević, v.r.
Zvonimir Hodak, dipl. iur., v.r.
Nevenka Nekić, prof., v.r.
Željko Olujić, dipl. iur., v.r.
Akademik Josip Pečarić, v.r.
Dr. sc. Zdravko Tomac, v.r.
Mr. sc. Đuro Vidmarović, v.r.
DOSTAVITI:
1. Javnosti, putem medija
2. Pismohrana, ovdje, -
https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/04/6.-HNES-ETI%C4%8CKA-OSUDA-MILORAD-PUPOVAC.pdf
20231116_Pecaric_PADNE_LI_HOS_i_SVI_OSTALI_CE_DOCI_NA_RED-13.docm
2023-11-16
KAD NAPOKON ZAVRŠE BITKU S HOS-OM I NDH-OM NA RED DOLAZI REPUBLIKA HRVATSKA 2.
(PADNE LI HOS I SVI OSTALI ĆE DOĆI NA RED-13.)
„Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu."
(Siniša Glavašević, studeni 1991.)
„Pustite da prvo prođu Hrvati"
(Redar koloni Vlade u Vukovaru 2013.)
Išao je kroz minska polja na čelu kolone smrti i dao svoj život da ne stradaju civili. I nisu mu dozvolili znamen s rukava na spomen obilježje staviti. Kakvi su to ljudi?
U najnovijoj pjesmi posvećenoj i njemu, bojovnicima HOS-a, ali i drugim sinovima Domovine koji su ratovali za našu slobodu spominju se JUDE koji junacima sude. Valjda se to odnosi na one koji ih hapse na Dan Domovinske Zahvalnosti mrze znak na rukavu Crvenkape. Doista tako nešto Crvenkapi i HOS-ovcima mogu učiniti samo JUDE, zar ne?
"CRNI ČELIK" –
Snimili pjesmu posvećenu bojovnicima HOS-a, ali i drugim sinovima Domovine koji su ratovali za našu slobodu – VIDEO
-
13/11/2023
Foto: Screenshot YouTube
Grupa Croatica je snimila spot za svoju novu pjesmu naslova "CRNI ČELIK". U svojoj objavi na društvenim mrežama napisali su:
"Dragi prijatelji
Ponosno vam predstavljamo "Crni čelik".
Pjesmu posvećenu bojovnicima HOS-a, ali i drugim sinovima Domovine koji su ratovali za našu slobodu. Dok je srca, bit će i Croatije."
"CRNI ČELIK"
Korak im je težak, suza priča sjećanje
Ispod svete zastave mole ruke sklopljene
Nemirno je ovo vrijeme, za šaku škuda
Junacima Jude sude
Al' ratnika je osmijeh jači nego izdaja
Jer on podsjeća na vrijeme slave, ponosa
Bosna i Hrvatska, jednog srca dijela dva
Pamte pjesmu prastaru, ona ih je spajala
Kao crni čelik u vatri kovan
Jučer i danas nesalomljiv je
Domovini vjeran, on je spreman
Za Dom Sveti mrijeti, ostat slobodan
Hladna polja Vukovara, vatra Južnog bojišta
Istim slovima je priča pisana
Kad se tijelo raspadne, znaj da simbol ostaje
Štafetu smrti hodali do vrata Vječnosti
I sada mladi k'o nekad idu cestom nebeskom
I Francuz i Irac s braćom svojom hrvatskom
Djeca će ih pamtiti, osmijehom ih slaviti
Zapjevajmo brate za mladost tu
I kada gusta magla padne, znat ćeš da su tu
Kao crni čelik u vatri kovan
Jučer i danas nesalomljiv je
Domovini vjeran, on je spreman
Za Dom Sveti mrijeti, ostat slobodan
Tekst i glazba: Pere Eranović
U spotu se pojavljuju bojovnici 9. bojne HOS-a
SPLITSKI BEND CROATICA OBJAVIO PJESMU KOJU SU POSVETILI HOS-U
15 Studeni 2023
Splitski bend Croatica objavio je pjesmu "Crni čelik" koju su posvetili bojovnicima HOS-a i drugim sudionicima Domovinsko rata koji su se borili za slobodu. "Dok je srca, bit će i Croatije", poručili su.
Splitski glumac Pere Eranović glavni je vokal i autor pjesme. Imao je samo dvije godine kada mu je 1992. godine na južnom ratištu poginuo otac Stipe. Marin Židić, Joško Cikatić, Ivan Rogošić, Marin Bobeta i Boris Stanić ostali su članovi benda.
Scene spota snimane su ispred splitskog spomenika HOS-ovcima.
Poznata lica u spotu
Bivši ratni zapovjednika IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" Marka Skeju, članovi Hrvatskog nadzemlja i pripadnici 9. bojne HOS-a pojavljuju se u spotu.
Zahvale
U opisu videa na YouTubeu napisali su zahvale.
"Zahvale: UUHBDR Split, SDŽ, AP video, Branka Pleština Stanić, Diana Kurobasa, Gloria Rocchi, Teo Turk, Zdravko Kraljević, Ante Worek, Andrija Kaćunko, Zoran Voloder, Petar Rajković, Ante Tonći Sedlar, Mladen Škare, Antonia Tanjić Vidović, Bojovnici 9. bojne HOS-a, Hrvatsko nadzemlje, Hrvoje Radeljić, Jedina.hr, Željko Skoko, Borko Kovač, Doris Stanković, Ante Šustić.
Hvala našim obiteljima i nadasve našem Bogu. Velik si", poručuju autori pjesme i spota.
Prve reakcije
"Bravo Croatica, dojam nakon prvog slušanja. Zaslužili su HOS-ovci ovakvu pjesmu, ima priču, spominju se junaci Vukovara, mnogo je tu simbola, a možda najupečatljiviji dio: "Kad se tijelo raspadne, znaj da simbol ostaje!" Crvenkapa kao i ostali poginuli, zaslužili su da se o njima pjeva! Od ideje do realizacije stvarno posložen spot odlično. Najviše su me se dojmili grafiti koji su iscrtani po gradu u čast pripadnicima HOS-a, te tako sjećanje na njih ne blijedi!", napisao je jedan korisnik
Skejo za Direktno: Draganovim 'Crvenim beretkama' dali smo dobru lekciju tako da je jedna od najjačih srpskih postrojbi vraćena u Srbiju!
"Bome, žestoko, poput HOS-a!!!! Hvala Vam", napisao je oduševljeno korisnik.
"Prekrasno je vidjeti jedan mlad i kvalitetan bend s ovakvim tekstovima! To je to, i sadržaj i glazbena kvaliteta! Bravo, puna podrška", komentirala je korisnica.
Sinoć je bilo prekrasno u Lisinskom na koncertu Najboljih hrvatskih tamburaša. Nisu mogli završiti koncert a da ne otpjevaju pjesmu Vukovar, Vukovar. I danas Vukovar gori na braniku svoje Hrvatske. To nam pokazuje ovih dana i Zajednica udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Republike Hrvatske.
Vjerovali ili ne oni su za jedinstvo ali takvo da svi mi ne budemo HRVATI već ONI KOJI ZA SEBE KAŽU DA SU HRVATI. Kriv im je Penava, a ne oni koje sam opisao u prethodnom tekstu.
Ne znam kako su zamislili da ja ne budem Hrvat.
Već sam napisao knjigu o Vukovaru:
Josip Pečarić: VUKOVAR I NJEGOV STOŽER
Zagreb, 2013.
Na str. 35-36. mogu pročitati:
"...jednoj gospođi iz Vukovara koja je bila ogorčena spoznajom da današnje vlasti toleriraju ovakva četnička događanja, napisao sam:
Razumijem Vašu ogorčenost. Ali kad god se suočite s ovakvim stvarima sjetite se ipak kako su to pripadnici naroda koji su bježali, pred Hrvatima, kako im reče njihov Sloba, kao zečevi.
To su ipak pripadnici naroda koji su, kada se u Beogradu pročulo da je u Splitu umjesto "Vukovar, Vukovar" na Franjino pitanje okupljeni narod vikao "Zemun, Zemun", svoje nekretnine u Zemunu prodavali u pola cijene.
To su ipak pripadnici naroda kojima se i danas ledi krv u žilama kad čuju Bojnu Čavoglave.
Mene osobno podsjeća na sâm dan pada Vukovara. Dan kada je svima nama u Hrvatskoj bilo strašno teško. Javio mi se jedan poznanik iz Srbije da bi uživao u toj mojoj patnji.
Rekao sam mu:
"Dragi moj kolega, da smo mi imali samo polovicu vašeg naoružanja već bi vi pobjegli do bugarske granice, a koliko smo mi Hrvati glupi rekli bi vam:
‒ Pa gdje pobjegoste, pa naše je samo do Zemuna."
Oluja mi je dala za pravo, zar ne?
Druga je stvar što naš narod ne pamti dugo pa je na vlast doveo one koji se nisu radovali Oluji i koji su dan danas nesretni zbog toga što su hrvatski ratnici od srpske vojske napravili zečeve. Istina, nisu pobjegli do bugarske granice, ali više zahvaljujući tome sto su svjetski moćnici zaustavili Hrvatsku vojsku."
A u Hrvatskoj ima puno Hrvata koji me ne doživljavaju kao akademika već ovako:
Akademik
Strašno je vidjeti da baš branitelji policajci smatraju da treba podržavati nezakonita ponašanja vlasti u RH. Ne samo da su uklonili spomen obilježje braniteljima u Jasenovcu jer je na ploči bio od hrvatske države odobren symbol HOS-a, ne samo da su uz suze morali hapsiti Skeju koga mogu gledati u gornjem spotu i to na dan Domovinske zahvalnosti već se i sada stavljaju na strain vlasti i to sada kada znaju da vlast već godinama krši zakon i u Vukovaru. Stipo Mlinarić im je dao podatke o svjesnom kršenju hrvatskih zakona:
MLINARIĆ PORUČIO PUPOVCU DA OVE GODINE NEĆE BACITI VIJENAC U DUNAV: NEKA NE KRŠI ZAKON
(Tekst je dan u Prilozima.)
MLINARIĆ: NIJE PLENKOVIĆ PUPOVCA UZEO ZA PARTNERA I SUFLERA ZATO JER NIJE IMAO KOGA, NEGO JER SLIČNO MISLE
I onda su njima iz Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Republike Hrvatske problem oni koji se tome protive i ne poštuju hrvatske zakone, a time i hrvatsku državu, oni koji i smatraju da svi pa i vlast, pa i policija pa bili oni i branitelji poštivati zakone RH.
Članovi te zajednice bi trebali prvo pogledati što misle drugi branitelji. Na primjer Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) o najvažnijem članu Srpsko-hrvatske koalicije na vlasti napisao je članak:
PUPOVAC NIČIM NE ZASLUŽUJE MEDIJSKU PAŽNJU, ALI...
https://bezcenzure.hr/vlad/pupovac-nicim-ne-zasluzuje-medijsku-paznju-ali/
A trebali bi znati tko je Mladen Pavković. On njemu je ovih dana Hrvatsko-američki redatelj Nikola Knez, koji u Americi ima svoju filmsku tvrtku „iFilms LLC", snimio dokumentarni film
Snimljen dokumentarni film o Mladenu Pavkoviću - Kamenjar
FILM O PAVKOVIĆU – *** PORTAL TJEDNO ***
DRAGOVOLJAC - Snimljen dokumentarni film o Mladenu Pavkoviću
A o današnjim vlastima o kojima piše Pavković može se pročitati i u tekstu:
KAKO JE NASTAO PUPOVČEV SDSS I TKO SU BILI NJEGOVI OSNIVAČI?
Tekst je pisan u povodu najnovijeg kršenja hrvatskih zakona od strane vladajućih o kojima govorimo a koje podržavaju branitelji iz spomenute Zajednice udruga:
Milorad Pupovac svake godine 17. studenog, uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, dolazi u Vukovar kako bi bacio vijenac za vukovarske žrtve srpske nacionalnosti. Stipo Mlinarić, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, ukazao je na Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta. U njemu stoji da su dani pijeteta u Vukovaru 17., 18., 19. i 20. studenoga. U članku 8 navedena su mjesta gdje se odaje pijetet. To su vukovarska bolnica, braniteljsko groblje, Ovčara, Borovo Commerce i Velepromet. No, Pupovcu očito to ne smeta. Upoznat ćemo vas stoga kako je njegova stranka nastala.
https://narod.hr/hrvatska/kako-je-nastao-pupovcev-sdss-i-tko-su-bili-njegovi-osnivaci
A tko je Nikola Knez vjerojatno ne znaju u toj udruzi branitelja policajaca. On je snimio film o „Oluji" koji je nagrađen u SAD-u, ali nije prikazan u RH. Smeta hrvatskim vlastima tj. Srpsko-hrvatskoj koaliciji.
Zašto?
O tome sam pisao u devetom iz serije ovih tekstova:
Peter Galbraith, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993-1995 u tom filmu govori o „Oluji" nešto što se ne bi svidjelo Pupovcu, vlastima u Beogradu i Zagrebu a o tom filmu sam napisao i knjigu:
J. Pečarić, Nobelova Nagrada za 'Oluju', Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/NobelZaGotovinu.pdf
Film možete gledati na linku:
https://kamenjar.com/hrvati-iz-teksasa-napravili-film-o-oluji/
Galbraith je govorio o „fašističkom srpskom režimu koji je vršio genocid i masovna ubojstva" i o „zločinačkoj i fašističkoj strani".
Da govorio je ono što od početka govorim i ja i što bi umjesto sluganstva trebali govoriti hrvatski političari. A trebali bi govoriti i branitelji iz Zajednice udruga. Imam previše godina da bih od Hrvata postao onaj koji za sebe kaže da je Hrvat, ili JUDA kao u pjesmi "CRNI ČELIK".
Josip Pečarić
PRILOZI
MLINARIĆ PORUČIO PUPOVCU DA OVE GODINE NEĆE BACITI VIJENAC U DUNAV: NEKA NE KRŠI ZAKON
15. studenoga 2023.
Foto: Domovinski pokret
Stipo Mlinarić, saborski zastupnik Domovinskog pokreta održao je konferenciju za medije u Hrvatskom saboru na kojoj je govorio o SDSS-ovom bacanju vijenaca u Dunav najavljenom za 17. studeni. Mlinarić je podsjetio na to da je prošle godine na jednoj nacionalnoj televiziji 17. studenoga najavio da Milorad Pupovac više neće baciti vijenac u Dunav i tako prljati žrtvu Vukovara.
"Ja do svoje riječi držim. Ove godine Milorad Pupovac neće baciti vijenac u Dunav, a sad ću vam reći i zašto. Nismo mi siledžije, nasilnici niti huligani. Postoji crta ispod koje se ne ide, a ovo je crta ispod koje se ne ide", poručio je Mlinarić te ukazao na Zakon o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta.
Što kaže Zakon?
Podsjetio je na to da su za taj zakon bili i Andrej Plenković, Tomo Medved te Milorad Pupovac i SDSS. "U člancima 6, 7 i 8 jasno stoji da su dani pijeteta u Vukovaru 17., 18., 19. i 20. studenoga. Točno u zakonu stoji kome se pijetet odaje. U članku 8 navedena su mjesta gdje se odaje pijetet. To su vukovarska bolnica, braniteljsko groblje, Ovčara, Borovo Commerce i Velepromet. To nije Dunav gdje dolazi Milorad Pupovac raditi performans", pojasnio je Mlinarić.
"Ne baca vijenac u Dunav Milorad Pupovac, vijenac baca Andrej Plenković. Ništa se ne radi što nije odobrio Andrej Plenković. Za nas Vukovarce, ta četiri dana koja su proglašena danima posebnog pijeteta, to je za nas veliki tjedan kao za katolike Uskrs. To su naši Veliki četvrtak, petak i subota. Tih su dana mir i tišina, kao kod katolika, nema provokacija", poručio je.
> Što to Pupovac poručuje bacanjem vijenca u Dunav?
Kome baca vijenac?
"Prošle godine smo ga čekali ja i Mario Radić, ali nas je zaobišao i sat vremena ranije bacio taj vijenac. Pitali smo ga kasnije neka kaže kome baca vijenac. Tko je ubijen 17. 11. tamo gdje on baca vijenac? Za svaku godišnjicu koju mi obilježavamo znamo svako ime i prezime poginulog, a za 50 posto znamo i gdje su poginuli. Za neka mjesta ne znamo kao za dr. Šretera, no možda zna gospodin Pupovac. Možda bi to bila ruka pomirenja da kaže gdje je dr. Šreter. Možda je ruka pomirenja da Dragana Jeckov svoje sumještane pita gdje su nestali iz Negoslavaca pokopani. To je ruka pomirenja", istaknuo je Mlinarić.
Mlinarić je podsjetio i na to da se njegov prijatelj Šestan iz Borova Sela vodi kao nestao. "Njegova majka ga do danas nije pokopala kao što nema ni Mario Radić grob da ocu zapali svijeću. To Milorada Pupovca, Draganu Jeckov i ostale iz SDSS-a ne zanima, ali to ne zanima ni Andreja Plenkovića. To je poraz, a time krše i zakon koji su oni samo izglasovali", naglasio je Mlinarić.
"Ako će ove godine kršiti zakon, ja ga čekam tamo. S koliko ljudi? Mogu dovesti koliko hoću. Stat ćemo u živi lanac, ne ćemo dati da se krše zakoni. Mi znamo da HDZ krši zakone gdje god stigne, od prometa i krađe do lopovluka. Ovaj zakon je za nas svet i ne će ga kršiti. Ne će ga nitko prljati sa svojim performansama. Pupovac je izabrao 17. 11. da izjednači agresora i žrtvu. Ne može to tako, Milorade".
'Pupovac ove godine neće bacati vijenac'
Mlinarić je podsjetio na da je osnovao centar dr. Ivan Šreter koji je podignuo kaznene prijave DORH-u. U tim prijavama točno stoji, u priloženoj dokumentaciji, koja je srpska dokumentacija, da su zločine planirali devedesete godine, stoji gdje je skladište oružja teritorijalne obrane u Srbiji iz kojeg je uzeto oružje, a točno stoji i broj puške koju su zadužili u selima poput Trpinje, Bobote, Borova Sela, Bršadina i Negoslavaca.
"Pripremali su, organizirali su i vodili agresiju na Republiku Hrvatsku. I što bi mi sada trebali 2023. godine? Staviti znak jednakosti. Pupovac ove godine neće bacati vijenac. Pozivam Plenkovića da se očituje o ovom zakonu, pozivam ministra Božinovića da ne krše zakon. Pozivam gospodina Milinu da se drže zakona. Ako oni ne budu provodili zakon mi ćemo stati u živi lanac, u miru, u tišini, bez ekscesa. I ne će ga baciti", rezolutan je Mlinarić.
Radić: Kakva su to dva antifašizma?
Potom je govorio i zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić. On je podsjetio na to da se Domovinski pokret proziva za radikalizam, a da se zapravo samo traži poštivanje zakona.
PUPOVAC NIČIM NE ZASLUŽUJE MEDIJSKU PAŽNJU, ALI...
15 studenoga, 2023
Sve dok će oni koji su na vlasti trebati dvije-tri ruke „u zraku", a poglavito dok će mu hrvatski mediji, od televizija do dnevnih i tjednih novina, pridavati pažnju koju ničim ne zaslužuje, Milorad Pupovac, kako ga neki zovu i Srbin po zanimanju, nešto će „značiti" na političkoj sceni. Tu svoju „vjernost" onima na vlasti nitko u povijesti nije tako dobro naplatio kao ovaj čovjek. On i njegovi uključeni su u državne strukture, osobito tamo gdje se okreću novci, a novinari prenose sve što on kaže, uvijek i obvezno sa nekom njegovom dobrom fotografijom. Čak prima i iznimno velika financijska sredstva za svoj bilten Novosti, u kojem ne može pisati tko želi, i u kojem se neprestano pljuje i bljuje po Hrvatima i Hrvatskoj. Uz to, izigrava, kao i neki drugi njegovi kompanjoni, mirotvorca, pa i humanistu.
Gadljivo da bolje ne može biti.
Sad se većina medija ponovno bavi Pupovcem. Danima! Hoće li ili neće 17. studenoga, baciti nekakav vijenac u Dunav u Vukovaru. Vijenac koji on svake godine baca nema hrvatskih obilježja već samo srpskih. Na taj način on „žali" sve, dakle sve, nevino ubijene ljude u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, što ne postoji nigdje na svijetu. Naime, možete li zamisliti da je netko bacio u Dunav u Vukovaru ili Beogradu vijenac za sve poginule nakon završetka II. svjetskog rata!?
A to, hoće li ili neće ovaj politikant i provokator baciti nekakav vijenac u nekakvu rijeku ne bi imalo baš nikakvog značaja, da se pojedini mediji „ne trgaju" da to poprate na način kao što su to činili kad se Willy Brandt svojedobno pomolio i zatražio oprost u Poljskoj za sva zla koja su činili Nijemci.
Kad stradalnici Domovinskog rata od Zagreba, Knina, Škabrnje, Karlovca, Voćina, Pakraca, Vukovara, do Dubrovnika tijekom čitave godine polažu vijence tzv. nacionalni mediji to uglavnom prešućuju, kao „nije važno"!
S obzirom da Pupovac i njegov učitelj Stanimirović nisu sudjelovali u obrani Republike Hrvatske (Stanimirović je bio i okupatorski gradonačelnik Grada Vukovara!), kakvi smo mi to branitelji i kakvi su to političari koji godinama trpe „teror" razno-raznih pupovaca, koji nam (zahvaljujući i pojedinim medijima) ne daju „disati" ni kad obilježavamo ponosne i tužne obljetnice iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata?
Činjenica je da Pupovac u ovoj državi radi što hoće, kao što je i činjenica da mu je to dozvoljeno, kao nikome od hrvatskih političara.
U Državnom odvjetništvu vjerojatno ima pregršt prijava protiv njega, njegove udruge, pranja novca, mutnih radnji i koječega drugog, ali te prijave očito ne izlaze iz ladica...
Ovaj kontraverzni politikant, koji ništa drugo ne radi već gdje god stigne prenosi mišljenje Srba iz Srbije, jednom je izjavio da „treba naći inspiraciju i priznavanje stradanja jednih i drugih" te (čujte sad ovo!) „nećemo sada brojati koliko je na kojoj strani poginulo!".
Na te i takve skandalozne izjave, po pravilu, gotovo nitko iz državnog vrha ne reagira, već se to prihvaća kao nešto posve „normalno". Sve dok će to tako biti, Pupovac će žariti i paliti!
No, to što radi ovaj Srbin, na žalost, kako se čini, nema nikakve veze s komemoracijama, već samo i isključivo s njegovom promocijom!
On, da ti pamet stane, od Hrvata javno traži izjednačavanje žrtve i agresora. Zamjera, kaže, što državne pravosudno-policijske institucije ne pronalaze i ne sankcioniraju one koji su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata ubili Srbe (agresore), a uopće ne pita koliko je u ovom ratu nastradalo nevinih Hrvata, a ne zanima ga ni to tko je kome prvi „ušao u dvorište"!
Razne komemoracije pupovčevi Srbi iskorištavaju da „celom svetu" daju do znanja da je Hrvatska fašistička država, gdje (zamislite!) i jedan Marko Perković Thompson svojim domoljubnim nastupima „vraća Hrvatsku u fašizam i NDH-a"!
Na te monstruozne srpske provokacije mora se i treba odgovarati, jer neki koji prate televiziju ili čitaju novine uvjereni su da je Pupovac „u pravu", tim prije što se njegovi govori i razmišljanja najčešće objavljuju bez – komentara!
To je nama naša borba dala!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
https://bezcenzure.hr/vlad/pupovac-nicim-ne-zasluzuje-medijsku-paznju-ali/
