|
1945 – glava - Borl
agrarna izbjeglica
dragutin
U
2022 - 1956 = 66
* * * = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = 1945.g., NASLOVI DATOTEKA:
1945-UKZ_Zdenko_Zavadlav_Tereza_Hrncic_Grad_Borl_masovno_ubijanje.docm 20020707_Borl_Ptuj_grobovi.docm 20030516_BORL_vojno_grobisce_pod_Gradom.docm 20030518_BORL_Hrncic_Terezija.jpg 20030518_Borl_Jutarnji_Hrncic.jpg 20030518_Borl_Jutarnji_Hrncic_BORL03.jpg 20030518_Jutarni_Borl_Hrncic.docm 20030530-STA_Borl.docm 20030613_4_Borl_miAtlas.jpg 20030613_5_Borl_maAtlas.jpg 20040306_160_Borl.jpg 20040306_161_Borl.jpg 20040306_243_Borl.jpg 20040401_1_Borl.jpg 20040401_2_Borl.jpg 20040401_3_Borl.jpg 20040401_4_Borl.jpg 200405_IMOart_team.docm 20090511-71_Borl.jpg 20090511-72_Borl.jpg 20090511-73_Borl.jpg 20090511-74_Borl.jpg 20090511-75_Borl.jpg 20221112_Ptuj-Borl.jpg 20231028-Bol_KRIZ-1050_Zrtev.jpg 20231028-Borl.jpg 20231029-Borl_Dolane_KRIZ-1050_Zrtev_Google_detalj.jpg 20231029-Borl_Dolane_KRIZ-1050_Zrtev_Google_panorama.jpg 20231029-Borl_KRIZ-1050_Zrtev_Google_detalj.jpg
x = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
Slo_225_Ptu_04_01.jpg
Slo_225_Ptu_04_02.jpg
Slo_225_Ptu_04_03.jpg
http://www.safaric-safaric.si//zds@@@/@1941_1950/$$glava_1945_borl/Slo_2250_Ptuj.kmz
1945-UKZ_Zdenko_Zavadlav_Tereza_Hrncic_Grad_Borl_masovno_ubijanje.docm 2021-12-30 ŠOKANTNA ISPOVIJED SKOJEVCA – PRIZNAJEDA JE OSOBNO ORGANIZIRAO MASOVNE LIKVIDACIJEMUŠKARACA ŽENA I DJECE U SLOVENIJI,DIO ŽRTAVA PRONAĐEN KOD BORLAZdenko ZavadlavZdenko Zavadlav bivši zamjenik načelnika OZNE za područje Maribora
Šokantna ispovijed Zdenka Zavadlava 2003 god., kada je imao (79) bivšeg zamjenika načelnika OZNE, za područje Maribora, o masovnim ubojstvima Hrvata 1945. u Sloveniji. Iako je javno priznao zločin a nekoliko stotina žrtava tog zločina pronađeno, nikada protiv njega nije podignuta optužnica! Klikni ”sviđa mi se” podrži komunistickizlocini.net “U blizini jama morali su se svući dogola. Među njima je bila i jedna izuzetno lijepa djevojka. Knojevci su ih po pet vodili do jame i strijeljali, a posebna grupa ih je poslije zakapala. I ta mlada djevojka je nestala u jami. Serijsko strijeljanje se nastavilo. Tada sam se prvi put u sebi zapitao kamo smo to otišli s našim skojevstvom, partizanstvom i kakvo je to oslobođenje?! A onda opet konjak iz boce. Knojevci koji su ubijali bili su već poprilično pijani”. NAREĐENO NAM JE SA VRHA DA UBIJAMO Tko je Zdenko Zavadlav – skojevac, partizan, obavještajac, IB-ovac. Zdenko Zavadlav rođen je 1924. u Šoštanju. Njegov otac i majka bili su emigranti iz Italije (otac iz Gorizije, a majka iz Trsta). I otac mu je politički djelovao te bio član Komunističke partije. Zavadlav je kao mladić 1942. godine otišao u partizane, a prije toga su ga Talijani kao skojevca zatvarali u Goriciji, Trstu i Rimu. Odmah nakon dolaska u partizane ušao je u tzv. VOS (Slovenska sigurnosno obavještajna služba, op.a.). Prvo je radio na otkrivanju petokolonaša, a po osnivanju OZNA-e u kolovozu 1944. postao je njen pripadnik. Do svibnja 1945. obnašao je dužnost pomoćnika prvog odsjeka OZNA-e za Štajersku. Od svibnja 1945. do kolovoza iste godine bio je referent u OZNA-i Maribora, a nakon toga do svibnja 1946. zamjenik šefa mariborske OZNA-e. Potom je imenovan zamjenikom načelnika OZNA-e za šire mariborsko područje. Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-a za šire područje Maribora u vrijeme kad je u tom dijelu Slovenije bilo izvršeno više masovnih ubojstava sudionika Križnoga puta i Bleiburga, u svojoj ispovijesti otkriva da je i osobno organizirao masovne likvidacije kod Areha na Pohoiju. S bivšim “oznašem” Zavadlavom obavljen je 2003. god., intervju u njegovu stanu u Bilećanskoj ulici u Ljubljani, a povod je bio tada najnovije otkriće stotina kostura u masovnoj grobnici kod Borla, za koje naš sugovornik tvrdi da pripadaju Hrvatima. Dvorac Borl u kome je bila komanda 3. Armije Jugoslavenske vojske.
Što kao bivši pripadnik OZNA-e znate o novootkrivenom masovnom stratištu kod Borla? Na tom su mjestu u svibnju 1945., nakon što je rat već bio završio, poubijani Hrvati koji su uspjeli pobjeći iz kolona Križnog puta, ali su poslije uhvaćeni i predani 3. armiji Jugoslavenske vojske. Tereza Hrnčić pokazuje rupu koja je nastala ulegnućem masovnog grobišta u okolici Borla VI, kao tadašnji zamjenik načelnika OZNA-e za šire područje Maribora, kamo pripada i Borl, niste bili uključeni u te likvidacije? Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. Tada je baš u dvorcu Borl bilo zapovjedništvo 3. armije Jugoslavenske vojske, koja je ondje došla nakon oslobođenja. U rovovima oko dvorca ubijali su hrvatske domobrane, ustaše i civile – žene, djecu, starce… To su uglavnom bili ljudi koji su se probijali prema austrijskoj granici, a nisu bili uključeni u Križni put. Ondje je ubijeno nekoliko tisuća ljudi. Uloga Sime Dubajića No, i vas, odnosno slovensku OZNA-u i KNOJ tereti se za ubijanje ne samo Slovenaca, nego i Hrvata, Nijemaca, Srba…? Ne isključujem da je i toga bilo u tom poslijeratnom košmaru. Ali vam moram odati jednu tajnu: imali smo dogovor da svatko ubija svoje. Mi Slovenci svoje, a Hrvati i Srbi svoje. Primjerice, na Kočevskom rogu mi smo pobili svoje slovenske domobrane, a Srbi predvođeni Simom Dubajićem pobili su veću grupu nedićevaca i ljotićevaca. A tko je onda na Kočevskom rogu pobio Hrvale? Bila je to skupina na ćelu sa Simom Dubajićem. inače, naša podjela za masovne egzekucije izgledala je ovako: 1. armija pokrivala je područje Celja, 2. armija područje Gorenjske, 3. armija Bleiburg, a 4. armija Kočevski rog.
Više o pokolju Hrvata na Kočevskom rogu u člancima: KOČEVSKI ROG-NAREDIO SAM BACANJE TROTILA (EKSPLOZIVA) U JAME NAPUNJENE DESECIMA TISUĆA HRVATA DA TKO NE IZAĐE VAN! (Priznao zločin, žrtve pronađene a nije procesuiran)
U KOČEVSKOM ROGU OPET NOVO STRATIŠTE, PRONAĐENO PREKO 100 DJECE OD 15 DO 17 GODINA OD UKUPNO 250 TIJELA (Gotovo svi su civili)
U JEDNOJ OD MNOGOBROJNIH JAMA NA KOČEVSKOM ROGU PRONAĐENO JOŠ 35 UBIJENIH HRVATA I HRVATICA
Imate li snage javno progovoriti o pokoljima koje ste kao tadašnji visoki dužnosnik OZNA-e osobno organizirali i u njima sudjelovali?
Ja sam o tome već govorio, pa su me nazivali i prijetili mi, a na mene je u moj stan pucano iz kalašnjikova i jedva sam preživio. No, kako god taj dio naše povijesti bio ružan, odlučio sam o tome govoriti. Star sam i nije me briga više za ono što bi mi se moglo dogoditi. Neka se istina zna.
Ubojice su pile konjak Rat je već bio završen, kako ste mogli masovno ubijati ljude, i to bez suđenja? Naredba je stigla s vrha, a zna se gdje je bio vrh. Rečeno nam je: “Neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje”!
Kakva revolucija? Rekli su nam da je rat bio prva faza revolucije, a ono poslije rata druga faza.
Jeste li se ikada zabrinuli zbog onoga što radite i koja vas je od masovnih egzekucija posebno potresla? Da. Ona kod Areha na Pohorju. Po naredbi mog pretpostavljenog, načelnika OZNA-a Vladimira Rafaela Majhena, morao sam osobno organizirati i nadzirati masovni pokolj ljudi. Pripadnici mariborskog KNOJ-a po danu su iskopali jame, a noću smo ljude iz mariborskog zatvora vezane žicom ukrcali na kamione i krenuli prema Pohorju. Nije nam bilo svejedno, pa smo, kako bismo se ohrabrili, putem ispijali veće količine konjaka. Kad smo stigli u šumu, blizu iskopanih jama, ljude smo iskrcali iz kamiona i poveli do stratišta, a budući da je među zarobljenicima bilo puno Nijemaca, knojevci su im zapovjedili da putem pjevaju “Deutschland, Deutschland iiber alles!” U blizini jama morali su se svući dogola. Medu njima je bila i jedna izuzetno lijepa djevojka. Knojevci su ih po pet vodili do jame i strijeljali, a posebna grupa ih je poslije zakapala. I ta mlada djevojka je nestala u jami. Serijsko strijeljanje se nastavilo. Tada sam se prvi put u sebi zapitao kamo smo to otišli s našim skojevstvom, partizanstvom i kakvo je to oslobođenje?! A onda opet konjak iz boce. Knojevci koji su ubijali bili su već poprilično pijani.
Vi osobno niste ubijali? Ne. Rekao sam već da sam po svojoj funkciji u OZNA-i bio organizator i nadzornik svega
Okrutne partizanke na konjima U mariborski logor, gdje ste stolovali, slijevale su se kolone s tisućama zarobljenika. Jesu li tamo ostajali ili ste ih odmah izručivati 3. armiji? Uglavnom su odmah odvođeni u kolonama u dva pravca: prema Macelju i prema Borlu, a putem su ubijani. Posebnu okrutnost pokazala je grupa partizanki koje su u logor dojahale na konjima. Jedna od njih prepoznala je liječnika iz logora Jasenovac. Stavila ga je uza zid i mučila, pucajući mu oko glave. Potom gaje, zajedno s njegovom obitelji, odvela u koloni koja se kretala prema Macelju u Hrvatskoj, gdje je također veliko grobište.
Gdje ste završili nakon 2. svjetskog rata? U Beogradu, gdje sam radio kao klasični obavještajac, a pokrivao sam Italiju. Naši obavještajci slali bi mi otamo izvješća koja sam analizirao, a potom po primjerak prosljeđivao Rankoviću i Titu. Imali smo svog obavještajca i pri samoj Svetoj Stolici u Vatikanu.
Kajanje i isprika Što sada radite? U mirovini sam i pišem knjige, a moji ratni drugovi koji su još živi i koji su zajedno sa mnom sudjelovali u svom tom zlu dolaze i govore: “Prestani, Zdeno, s tim!” Obećao sam da im neću objaviti imena, pa su se malo smirili. Peče li vas savjest i kajete li se na kraju svega?
Nitko normalan ne može biti ravnodušan prema svemu tome, pa ni ja. Tješim se da je ratno ludilo bilo krivo za sve. Ljudski je reći istinu, pokajati se i ispričati za sva zlodjela. Zato sam se i učlanio u slovensko Društvo za otkrivanje i obilježavanje masovnih grobišta. Otkrit ćemo sve prešućene grobove, obilježiti ih i tako odati dužno poštovanje svim tim nedužnim žrtvama. Uredništvo/komunistickizlocini.net
20020707_Borl_Ptuj_grobovi.docm Kraj Kraj Borl pri PtujuVir: DRUŽINA 21 - 7. julija 2002 Grobovi
Vir: JUTARNJI LIST, Zagreb, 18.maja 2003 Piše Mladen Genc
Vir: Datum objave: 16.05.2003, avtor: Slavko Podbrežnik, stran:
SLOVENIJA Regijski odbor NSi Ptuj Ormož je na seji prejšnji teden sprejel sklep, da bo na Zdenko Cerar, generalno državno tožilko, naslovili predlog za začetek postopka preiskave o najdbi kosti pri gradu Borl: "Tožilec mora postopek začeti takoj," nam je dejal Alojz Sok, poslanec NSi. "O tem, da so na Borlu pokopana trupla, se je v teh krajih vseskozi govorilo. Oba moja starša, rojena 1924 in 1925, sta za to vedela. Torej bi se ta preiskava na osnovi pričevanj morala pričeti že zdavnaj.
20030516_BORL_vojno_grobisce_pod_Gradom.docm (Večer, Petek, 16.05.2003, SLOVENIJA , avtor: Slavko Podbrežnik, stran: 13)
Petek, 16. maj 2003, 20:01 Vojno grobišče pod gradom Borl Ptuj, 16. maja (STA) - Na nekdaj državnem posestvu pod gradom Borl so pred dnevi našli človeške kosti. Travnik, ki ga je najemnik letos prvič po 58 letih zoral in tako naletel na kosti, je po besedah domačinov grobišče več tisoč trupel. Da gre za človeške kosti, so potrdili mariborski patologi, grobišče pa preiskujejo tudi kriminalisti, je poročala TV Slovenija. Grobišče pod Borlom naj ne bi bilo edino na tem območju, nekaj naj bi se jih namreč skrivalo še v Zavrču in okolici Majšperka. ... Petek, 16. maj 2003, 20:01 Vojno grobišče pod gradom Borl Ptuj, 16. maja (STA) - Na nekdaj državnem posestvu pod gradom Borl so pred dnevi našli človeške kosti. Travnik, ki ga je najemnik ... http://portal.eon.si/novica.jsp?id=39b78e:f53124cf3d:-3a70 - 22 KB - 16.5.2003
1. Datum objave: 16.05.2003, avtor: Slavko Podbrežnik, stran: SLOVENIJA So
sestradani otroci kočevskih Nemcev umirali v ormoškem gradu?
Včeraj smo objavili zgodbi o povojnih pobojih pri gradu
Borl v Halozah. O tem smo povprašali Iva Usarja, predstavnika za javnost
Policijske uprave Maribor. Poslal nam je pojasnilo, da policija primer
raziskuje, da so obvestili pravosodne organe na Ptuju in da nadaljujejo
zbiranje obvestil. Zganila se je tudi politika. NSi je zahtevala, da naj primer
razišče državno tožilstvo.
20030518_BORL_Hrncic_Terezija.jpg
20030518_Borl_Jutarnji_Hrncic.jpg
20030518_Borl_Jutarnji_Hrncic_BORL03.jpg
20030518_Jutarni_Borl_Hrncic.docm 2003-05-18, JUTARNJI LIST DRUGI SVJETSKI RAT Posmrtni ostaci pobijenih Nijemaca, Slovenaca i Hrvata nađeni u Sloveniji Otkrivena nova masovna grobnica partizanskih žrtava pokraj Maribora Partizani su me ovdje doveli kako bi me natjerali da odam brata, rekla je Terezija Hrnčić
Piše Mladen Genc BOBL, CIRKULANE - U susjednoj Sloveniji ovih je dana otkriveno još jedno masovno stratište na kojem je, prema kazivanju još živučih svjedoka, nakon oslobodenja u svbnju 1945. godine poubijano oko 1800 sudionika križnog puta i Bleiburga. Grobište je u blizini staroga grada Borla, uz samu magistralnu cestu Maribor - Varaždia, slučajno otkrio Jakob Bratec, seljak iz Sobetinca, nedaleko od Ptuja. Riječ je o državnom zemljištu koje nije obrađivano od Drugoga svjetskog rata, a Bratec ga je nedavno uzeo u zakup kako bi ondje posadio kukuruz. Nemalo se iznenadio i ostao šokiran kada je zaorao plugom te među brazdama ugledao ljudske kosti, lubanje i dijelove uniformirane odjeće i obuće. O svemu je odmah obavijestio policiju koja je izašla na teren te naredila da se kosti na istome mjestu zakopaju natrag, a dio je pokupljen i odvezen na patologiju.
Prisilili je da gleda Jučer smo posjetili slovenske Cirkulane i u obližnjem zaselku Gradišče uspjeli pronaći Tereziju Hrnčič (75), jedinu preživjelu svjedokinju masovnog pokolja kod Borla. U strahu za vlastiti život nikada se dosad o tome nije usudila pričati. Sada kada je to masovno gubilište slučajno otkriveno, Terezija se sa suzama, u očima prisjeća se tih dana i strahota koje je u sebi nosila. - Imala sam jedva 18 godina kada su me nakon rata ovamo doveli partizani i prisilili da gledam ta grozna ubijanja. Htjeli su me zastrašiti kako bih im odala gdje se skriva moj brat koji je bio u domobranima. I njega su htjeli likvidirati. Ljude su dovozili u kamionima sa svih strana. Ruke su im bile vezane žicom. Bilo je uniformiranih muškaraca, ali i civila - žena, djece i staraca. Ljudi su bili napola goli, a po govoru sam zaključila kako medu njima ima najviše Hrvata, a bilo je i Slovenaca te Nijemaca. Ljudi su očito prije dolaska ovamo već bili mučeni. Jedan muškarac bio je bez ruke. Ljudi su sklopljenih ruku molili za milost, a koljači su ih gurali do već ranije iskopanih njemačkih rovova i tu ubijali rafalima.
Život u strahu Kada više nisu imali streljiva, klali su ljude udarcima kundakom u glavu. Jedan od egzekutora, ujednom je trenutku prozborio: ‚Dosta je, ne mogu više. Pobili smo ih 1800’ - ispričala je Terezija Hrnčić. Dodala je da joj i danas u ušima odzvanjaju krici djece, žena i muškaraca koji su mučki poubijani na livadi podno staroga grada Borla. U obližnjim Cirkulana doznali smo da su tamošnji seljaci bili mobi mobilizirani te prisiljeni da žrtve pokapaju u već ranije iskopane njemačke rovove. - Grobovi su bili toliko plitko iskopani da su se još danima iz njih čuli jauci ljudi koje nisu odmah dokrajčili. Tu i tamo iz zemlje je virila i pokoja ruka. Ljude su ubijali i na obližnjem brijega, najviše Hrvate, pa to mjesto ovdje još zovu ‚ustaški breg’. Naime, priča se da je najviše ubijeno ustaša i hrvatskih domobrana, zatim Nijemaca te nešto naših slovenskih domobrana - ispričala je gospoda Hrnčič, čiji se križni put nakon Borla nastavio do Kidričeva, gdje je u logoru zadržana do kraja 1946. godine. Povjerila nam je kako osobno poznaje koljače te da su neki još živi. Time opravdava i svoju dugogodišnju šutnju o tom masovnom pokolju, dodajući da joj je tijekom života bilo više puta prijećeno smrću. Izručeno 12.000 domobrana- Krajem svibnja 1945. godine Englezi su kod Bleiburga partizanima izručili, osim Hrvata, i 12.000 slovenskih domobrana te 6000 Nedićevih dragovoljaca i Ljotićevih policajaca - tvrdi Franc Perme, predsjednik Društva za otkrivanje i uređivanje prešućenih grobova.
20030530-STA_Borl.docm Posredovali gradivo o pobojih pri Borlu Ljubljana | 30.5.2003 | STA/D.L./B.M. V uradu generalne državne tožilke Zdenke Cerar so potrdili, da jih je v začetku tedna hrvaški generalni državni tožilec zaprosil za informacije in dokumentacijo glede množičnih pobojev hrvaških državljanov na slovenskem ozemlju ob koncu druge svetovne vojne, s katero razpolaga slovensko tožilstvo. O pobojih je pred kratkim za hrvaški tisk spregovoril nekdanji funkcionar komunistične vojaške policije - OZNA za mariborsko območje Zdenko Zavadlav. Na vprašanje o tem, ali zaradi njegovih izjav v tisku v uradu generalne državne tožilke razmišljajo tudi o kazenskem pregonu zoper Zdenka Zavadlava, so v uradu generalne državne tožilke pojasnili, da "bo pristojno tožilstvo proučilo možnost, da ponovno predlaga preiskovalnemu sodniku njegovo zaslišanje". Kot je znano, je namreč Zavadlav po odkritju množičnega grobišča pri gradu Borl pri Ptuju, v katerem naj bi bile pokopane žrtve povojnih pobojev, za hrvaški tisk spregovoril o povojnih dogodkih. Med drugim je izjavil, da so pri Borlu pokopani Hrvati, ki so jih maja 1945 pobili pripadniki 3. armade jugoslovanske vojske. Po njegovih navedbah naj bi šlo za hrvaške državljane, pripadnike ustašev, domobrance in tudi civiliste, ki so jih zavezniške enote iz avstrijskega Pliberka vrnile v Jugoslavijo V zvezi z grobiščem pri gradu Borl, ki so ga odkrili v prvi polovici maja, pa v uradu generalne državne tožilke pojasnjujejo, da glede tega poteka policijska preiskava, ki jo usmerja vodja ptujskega okrožnega državnega tožilstva Peter Čibej. "Policisti so doslej izprašali nekatere priče in preiskali teren z opremo, ki zaznava kovine. Specialist mariborske bolnišnice pa je potrdil, da gre za ostanke človeških trupel." V uradu so med drugim pojasnili, da so bili nekateri deli gradiva že posredovani hrvaškemu državnemu tožilcu. Na človeške kosti je na travniku naletel najemnik zemljišča, šlo pa naj bi za grobišče z več tisoč trupli. Pripadniki slovenske Ozne in Knoja so ubijali ujete slovenske domobrance, Hrvate pa so izročali 3. armadi, ki jih je prav tako usmrtila, je o povojnih dogodkih povedal nekdanji pripadnik Ozne Zdenko Zavadlav. Vojna hudodelstva: Po koncu druge svetovne vojne so v Sloveniji pripadniki partizanskih enot izvajali množične izvensodne poboje svojih vojaških in političnih nasprotnikov, med žrtvami so bili tudi civilisti
20030613_4_Borl_miAtlas.jpg
20030613_5_Borl_maAtlas.jpg
20040306_160_Borl.jpg Na sredini slike zgoraj je manjše drevo, tam je postavljen KRIŽ Opaziti je kar nekaj kanalov pokrito s snegom – kaj se tam skriva pod rušo !?
20040306_161_Borl.jpg V belem snegu se vidi več večjih kanalov na pobočju hriba
20040306_243_Borl.jpg Vidno drevo levo zgoraj kje je postavljen KRIŽ
20040401_1_Borl.jpg
20040401_2_Borl.jpg
20040401_3_Borl.jpg
20040401_4_Borl.jpg
200405_IMOart_team.docm rajtina
(5/14/03 11:06 pm)
Sjećanje na BLEIBURG i KRIŽNE PUTEVE M. Đilas: “Oni su morali umrijeti, da bi Jugoslavija živjela!” ............................................................................
Edited by: rajtina at: 5/14/03 11:16:07 pm
rajtina
(14/5/03 23:09)
NEZNANOM HRVATSKOM JUNAKU
Što ležiš negdje izpod briega, Tebi na ulazu u Arkade Veliki spomenik podić treba! Ne znam da li si pao kao borac Izpod zastave hrvatske svete, Ili su Te ubili u Koloni smrti i Ili si sa grudi majke odtrgnut kao diete. Taj spomenik neka bude naše jedinstvo, Ljubav među nama i sloga hrvatska. To će biti naše remek - djelo, Iz kojeg će niknut N. D. Hrvatska! I zato stari i novi borci, Kunu se Tebi, neznani hrvatski sine, Da će se do zadnje kapi krvi Borit za slobodu Domovine! Čuj: već kroz hrvatske gore Njihove pjesme čuje se jeka. Sviće naša Zora! Pucaju okovi! Ubojice Tvoje i hrvatskog puka Zaslužna kazna čeka. Tek onda će moć naraštaji, Hrvatska uzdanica, naš ponos i dika, Proći u mimohod ispred Tvoga lika!
rajtina Posts: 1621 (16/5/03 19:05) Franjo Talan, Križovljan,
Macelj – tužna obljetnica hrvatske tragedije Već desetljeća se kod križa na grobištu «Lepa Bukva» kod Macelja, nedaleko Krapine, polažu vijenci i pale svijeće u spomen na poubijane svećenike, civile i zarobljene hrvatske vojnike likvidirane u brojnim jamama Maceljske šume. Od 1991. godine, svake prve nedjelje u mjesecu lipnju za stradale se služi i misa zadušnica, a tog dana vjernici se posebno sjećaju tragične noći u kojoj je ubijen 21 svećenika i šezdesetak zarobljenih časnika vojske Nezavisne Države Hrvatske. Računa se da je na tom području nakon preuzimanja vlasti, 1945. godine, poubijano više od desetak tisuća ljudi, koji su se u kolonama smrti vraćali iz pravca Slovenije u Hrvatsku.
DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA - VARAŽDIN
Posts: 1624 (18/5/03 13:54)
KRIKOVI STRAVE IZ PLITKIH GROBOVA
Našao je ljudske kosti. Marija Bratec i Terezija Hrncic su svjedoci, koji potvrdjuju sumnje, da su to najvjerovatnije kosti poslije rata pobitih žrtava nasilja.
Bili su svezani sa žicom i naloženi na kamione tijesno kao klade drva. Neki od njih su već bili mrtvi. Živi su do mjesta ubistva nosili mrtve. Strijelski jarak se rastezao preko cijelog teritorija, od grada do šume. Tamo su ih razvrstili, još svezane. Većinu su pobili sa rafalima. Neke su pobili sa palicama i još žive pobacali u strijelski jarak. Pokopali su ih plitko. Još tjedan dana su se čuli krikovi iz plitkih grobova.
20090511-71_Borl.jpg
20090511-72_Borl.jpg
20090511-73_Borl.jpg
20090511-74_Borl.jpg
20090511-75_Borl.jpg
20221112_Ptuj-Borl.jpg
20231028-Bol_KRIZ-1050_Zrtev.jpg
20231028-Borl.jpg
20231029-Borl_Dolane_KRIZ-1050_Zrtev_Google_detalj.jpg
20231029-Borl_Dolane_KRIZ-1050_Zrtev_Google_panorama.jpg
20231029-Borl_KRIZ-1050_Zrtev_Google_detalj.jpg Pod grmom v središču je pred steblom levo križ
PITANJE JE: JESU UBIJALI PARTIZANI ili ŠUMSKI KOMUNISTIČKI DIVLJACI ??? |