1944 - glava

 

 

agrarna

izbjeglica

 

 

 

dragutin

 

U

 

2022 - 1956 = 66

 

 

 

* * *

= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

 

* * *

                       

 

= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

1944.g., NASLOVI DATOTEKA:

 

1944__Crne_Bukve-komentarji.htm

http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/@1941_1950/$$glava_1944/1944__Crne_Bukve-komentarji.htm

1944__Crne_Bukve-komentarji.pdf

http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/@1941_1950/$$glava_1944/1944__Crne_Bukve-komentarji.pdf

 

1944cc__ZLOČIN KOJI JE PRESTRAVIO DUBROVČANE

http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/@1941_1950/$$glava_1944/1944xx_199911xx-Vjesnik_Mijovic-Dubrovnik_Daksa_zlocini-15st.pdf

 

 

1944xx_199911xx_Vjesnik_Mijovic_Dubrovnik_Daksa_zlocini-15st.pdf

 

1944_VDV_3_pohod_01.jpg

1944_VDV_3_pohod_02.jpg

1944_VDV_3_pohod_03.jpg

1944_VDV_3_pohod_04.jpg

1944_VDV_3-01.jpg

1944_VDV_3-02.jpg

1944_VDV_3-03.jpg

1944_VDV_3-04.jpg

1944_VDV_3-05.jpg

1944_VDV_3-06.jpg

1944_VDV_3-07.jpg

1944_VDV_3-08.jpg

1944_VDV_3-09.jpg

1944_VDV_3-10.jpg

1944_VDV_3-11.jpg

1944_VDV_3-12.jpg

1944_VDV3_13_Atlas.jpg

1944_VDV3_14_1999_karta.jpg

194400a_Dubrovnik_smrtne_presude_DAKSA.jpg

19440205__2368_Vrhovni_stab_Marsal_Jugoslavije_ubijanje.jpg

19440315_Polak_Stjenka_Dnevno_Povelje.jpg

19440328_Cetinje_Gale_Otok_Ruda_Poda_Krivodol_Rozani_Vostane_Ljuti_poklano_1530_ljudi.docm

19440424_Sarajevo_Osvit_Dragun_Hrvatski_Istok_i_Hrvatski_Zapad.docm

19440802_NDH_Medjunarodni_Ivjestaj_Crvenog_Kriza_o_Jasenovcu_1944.docm

19441012_Tito_Draza_cetnici_partizani.jpg

19441123__Nasice_ZUBNO_ZLATO_zrtve_za_poklon_prijateljima.jpg

 

x

= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

 

 

KOPIJE TEH DOKEMETOV DOBIL: 2001-02-22

 

1944_VDV_3_pohod_01.jpg

 

 

1944_VDV_3_pohod_02.jpg

 

 

 

 

1944_VDV_3_pohod_03.jpg

 

 

1944_VDV_3_pohod_04.jpg

 

 

KOPIJE TEH DOKEMETOV DOBIL: 2001-02-22

 

1944_VDV_3-01.jpg

 

 

1944_VDV_3-02.jpg

 

 

1944_VDV_3-03.jpg

 

 

1944_VDV_3-04.jpg

 

 

 

1944_VDV_3-05.jpg

 

 

1944_VDV_3-06.jpg

 

 

1944_VDV_3-07.jpg

 

 

1944_VDV_3-08.jpg

 

 

1944_VDV_3-09.jpg

 

 

1944_VDV_3-10.jpg

 

 

1944_VDV_3-11.jpg

 

 

1944_VDV_3-12.jpg

 

1944_VDV3_13_Atlas.jpg

 

1944_VDV3_14_1999_karta.jpg

 

 

 

194400a_Dubrovnik_smrtne_presude_DAKSA.jpg

 

 

19440205__2368_Vrhovni_stab_Marsal_Jugoslavije_ubijanje.jpg

 

 

 

 

19440315_Polak_Stjenka_Dnevno_Povelje.jpg

 

 

 

19440328_Cetinje_Gale_Otok_Ruda_Poda_Krivodol_Rozani_Vostane_Ljuti-poklano_1530_ljudi.docm

Kartiranje podatkov rojstni, ali naslovi, za pomanjkljive podatke pa je vse kartirano lokacija Ljubljani

 

2022-03-29

SLOBODNA DALMACIJA

Cetinjani se prisjećaju najmasovnijeg zločina nacističke vojske nad civilima u cijeloj Hrvatskoj: u dva dana je pobijeno, poklano i zapaljeno 1530 nedužnih mještana

PIŠE TONI PAŠTAR, 29. ožujka 2022.

 

U Potkamešju se obilježava 78. obljetnica najmasovnijeg stradanja u povijesti toga kraja i najvećeg pojedinačnog zločina nad civilnim stanovništvom Hrvatske, kada se isključe koncentracijski logori.

Tijekom samo dva dana, 28. i 29. ožujka 1944. godine, pripadnici nacističke SS divizije "Prinz Eugen", uz sudjelovanje 369. "Vražje divizije" i još nekih postrojbi okupatorske vojske, pobili su, poklali i zapalili 1530 nedužnih mještana iz Gale (172/056),  Otoka (172/057), Rude (172/058),  Podi (172/059), Krivodola (172/060), Rožani (172/061), Voštane (172/062) i Ljuti (172/063),

pretežno djece, žena i staraca, čije je stradanje poimenično dokumentirano.

Iako je od toga barbarskog čina prošlo 78 godina, u Potkamešju se zločin ne zaboravlja, nego se krajem ožujka svake godine podsjeća na nevine žrtve, sve kako se nikada više takvo zlo ne bi ponovilo. A ponavlja se, svjedoci smo i danas na tlu Ukrajine.

Podsjećanje na stradanja u tom dijelu Cetinske krajine i odavanje počasti žrtvama započelo je u Otoku. U župnoj crkvi sv. Luke za otočke žrtve slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Frano Milanović Litre. Kod spomen-kosturnice vijence su položili i zapalili svijeće, uz rodbinu i predstavnike lokalne vlasti, i saborski zastupnici Luka Brčić, Marko Milanović Litre i Miro Bulj.

Za stradale stanovnike u Podima i Krivodolu u župnoj crkvi sv. Ivana u Grabu slavljena je sveta misa zadušnica. Izaslanstvo Udruge antifašističkih boraca i antifašista Cetinske krajine položilo je vijence na spomen-kosturnice u Podima i Krivodolu.

Komemoracije su održane u zaseocima Kundidi i Ratkovići na Podima te u Rudi. Središnje sjećanje na žrtve održalo se danas u Voštanima, u 11 sati, kada se u župnoj crkvi služila sveta misa, a potom su na spomen-kosturnice u Voštanima i Ljutu, uz molitvu odrješenja, položeni vijenci i zapaljene svijeće. 

 

 

 

 

19440424_Sarajevo_Osvit_Dragun_Hrvatski_Istok_i_Hrvatski_Zapad.docm

2023-09-09

HRVATSKI IZTOK I HRVATSKI ZAPAD

(H.A.), „Osvit“, Sarajevo, broj 113, 24. travnja 1944.

Napominjemo da ovdje ne mislimo dublje posizati u problem odnosa Iztoka i Zapada kao dvaju sfera života i rada, shvatanja i naziranja, koji se tu i tamo baš kod nas često spominju ali još češće krivo shvaćaju. Da li namjerno ili slučajno to je sporedno. Ne želimo čak ni negirati blistavost „bieloga“ Zapada, ali još manje pristajati uz izvikanu i izhitrenu misao o tom, da je sve crno što je s Iztoka. Mi ovdje želimo osvietliti ovaj problem iz jedne, ako se tako može reći, naše obćehrvatske i nacionalne perspektive gledanja.

Historijski je udes htio, da se nigdje u svietu tako jasno ne sukobe ova dva svieta nego baš kod nas i među nama. Da stvar bude još čudnija, taj je sukob sproveden i s jedne i s druge strane upravo po našim ljudima u našoj zemlji. Kao posljedica toga sukoba nastala je jedina stvarna činjenica, koja je i danas tu i koja ostaje: podjela našega naroda s obzirom na duhovnu orientaciju jednih prema jednoj, a drugih prema drugoj sferi tako, da su obje ove sfere u istinu postale naše. Baš ta osebina da smo mi narod, koji je u sebi upio sve odlike jedne i druge sfere poviestnoga izživljavanja daje našem narodu onu osebujnost i specifičnost, kakvu ćemo uzalud tražiti gdje drugdje u svietu.

No prije nego što jasnije podvučemo sastav te specifičnosti i osebujnosti našega naroda, mi želimo podvući one momente, koji su uvjetovali podvojenost našega naroda i način, kako se ta podvojenost odražavala u našem podvojenom poviestnom izživljavanju.

Pojam Iztok i Zapad kod nas datira od onoga časa, kada je s kraja četrnaestoga stoljeća jedan, iztočni dio hrvatskoga naroda s prodorom Osmanlija na Balkan došao pod izravan politički utjecaj i kulturnu sferu, koja se uokviravaja bedeme carstva osmanlijskoga.

Tada je naime i posljednja naša slobodna zemlja, bosanska kraljevina, izgubila  svoju samostalnost. 

Uža  Hrvatska već nekoliko stoljeća ranije bila je lišena svoje pune državne slobode i nezavisnosti. Ali samo iz činjenice, što je ostala u istoj kulturnoj sferi, to se u ono doba, kada je na pr. samo vjerski momenat igrao presudnu ulogu, nije smatralo ni tako tragično ni pogubno. Glavno je bilo, da se ostaje u istoj kulturnoj sferi, dotično u sferi kršćanstva. Upravo zbog ovog i ovakvog shvatanja koje je bilo dominantno za ono vrieme svuda u svietu, pa i u Hrvatskoj.

Opasnost sa Iztoka, koja je prietila jugoistočnoj Europi, prisiljavala je ugarsko-hrvatske i austrijske vladare, kao i cielo zapadno kršćanstvo s rimskim papom na čelu, da ovaj osjećaj što snažnije razvije upravo kod Hrvata, koji su imali na svojim plećima podnieti dobar dio snage naleta s Iztoka. Tako je nastala i ona  „predziđe kršćanstva“, počastni naslov koji su dobili Hrvati iz okvira zapadne  sfere  za svoju revnu borbu protiv prodora Osmanlija.

Na drugoj strani imamo sličnu činjenicu.

Naime gotovo sva slava, koju su Osmanlije i njihovo oružje stekli u Europi imade se najvećim dielom pripisati opet Hrvatima, koji su u stvari bili „bedem islama“ u Europi.

Da to objasnimo.

Onaj dio hrvatskih zemalja, dotično Bosna, koja se propašću hrvatskoga kraljevstva 1102. godine nije htjela podvrći pod žezlo ugarskih kraljeva, osnovao je zasebnu samostalnu državu, Kraljevinu Bosnu, koja je još preko tri i pol stoljeća zadržala svoju državnu samostalnost, vješto se snalazeći okružena neprijateljima, koji su vrebali sa svih strana. Kada se početkom petnaestoga stoljeća pojavila još jedna moćna sila, dotično osmamlijsko carstvo, koje je svojim prodorom na Balkan srušilo sve prepreke i poslije Kosovskoga boja zakucalo na vrata bosanskog kraljevstva i ozbiljno  ugrozilo  njenu samostalnost, Bosna je i u tom momentu pokazala divan primjer sjajnog snalaženja. Naime, dok su bosanski kralj i razne velmože mislili, da će svojim taktiziranjem naći neki modus iz pritiešnjenosti, u koju su bili zapali, dotle su neki bistri sinovi ove ponosne zemlje gledali jasnije stvarnosti u oči i realnim gledanjem postupili tako, kako će i u slučaju neminovnoga pokleknuća  zemlje  pred svježom osmanlijskom silom sami opet preuzeti sudbinu svoje zemlje u svoje ruke, pa makar pod plaštem i u okviru moćnog carstva osmanlijskoga.

Tako je za Bosnu pripremljeno ono, što je prekosavskoj Hrvatskoj namienjeno nekoliko stoljeća ranije.

Ali kada je došlo do osmanlijske okupacije Bosne nju nisu provodili nitko drugi, nego opet domaći sinovi Bosne, koji su se već dotle bili toliko snašli, da su došli na Portu, pa i na samo kormilo carstva osmanlijskoga.

I pokraj Mehmeda Fatiha vidimo mi kako 1463. godine okupaciju Bosne za račun Osmanlija provodi slavni veliki vezir Mahmut paša Hrvat i kako od tada, pa kroz dugi niz godina čitava zemlja stoji pod vlašću i upravom domaćih sinova kao sandžak-begova i okružnih i župskih upravitelja. No ne samo to, nego i na samom sultanovom dvoru naši su ljudi sebi prokrčili tako prostran i siguran put, da su se domogli odlučujuće vlasti, a svome jeziku dali značaj diplomatskoga jezika.

I sada dolazi do onoga, što je najzanimljivije u cjelokupnom spletu događaja i onovremenom izživljavanju našega naroda, kada kod nas dolazi do stvaranja pojmova „Iztok“ i „Zapad“.

Mi vidimo kako naši ljudi na jednoj strani odlučno se bore za Zapad u službi jedne zapadne imperije, a drugi opet za Iztok u službi jedine iztočne imperije; dakle i jedni i drugi prolievaja svoju krv za tuđe račune, slavom kite tuđu poviest i tuđe oružje.

Podsjećamo samo na dva slučaja susreta naših velikana s jedne i druge strane: susret Nikole Jurišića i Ibrahim paše Požežkoga u boju pod Kisekom, gdje su se ovi slavni sinovi roda hrvatskoga našli jedan prema drugom kao protivnici i neprijatelji. Jedan u službi bečkoga ćesara, drugi u službi stanbolskoga sultana.

Nešto ih je ipak spajalo: zajednički hrvatski jezik, s kojim su sporazumievali.

Drugi isti slučaj pruža nam susret Nikole Zrinjskoga i Mehmed paše Sokolovića pod Sigetom, gdje je Mehmed paša pozvao Zrinjskoga na predaju materinskim hrvatskim jezikom.

Ovakovih nabrajanja mogli bi nadovezivati mnogo.

Pa ona topla rieč, kojom su se dopisivali razni visoki dostojanstvenici s jedne i druge strane Save.

Vidimo, dakle, kako je poviest kod nas stvorila dva pojma razlikovanja, ne za naše probitke nego za naše uprezanje u službi drugoga. To je ono što ovim napisom želimo iztaći. To je misao, koja je za nas i danas i te kako aktuelna i takova će ostati sve dok među nama i oko nas bude bilo ljudi, koji žele, bezazleno ili zlonamjerno, upotriebiti sve, samo da nas udaljuju i odtuđuju, jer će tako tuđin i neprijatelj uviek lakše svršiti svoje paklene osnove i ostvariti svoje planove, koji idu za našim kidanjem, a onda i uništenjem.

Tko misli drugčije nema pravo; tko to ne vidi i ne shvaća, taj je kratkovid, a tko god podržaje sve ove i ostale smicalice, koje narušuju međusobno zbližavanje i tko sije razdor, taj je neprijatelj svoga rođenoga naroda.

 

 

 

19440802_NDH_Medjunarodni_Ivjestaj_Crvenog_Kriza_o_Jasenovcu_1944.docm

2022-11-26

Otporaš             16.4.2012

 

Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944.

 

Samo za one koje ovo zanima. Prenosim ovo bez cenzure.

Sada: Kol 15, 2010
Visitors Counter
Demistifikacija crno-biele historiografije

Donosimo dosada neobjavljene dokumente Međunarodnoga odbora Crvenoga križa pri NDH, koji će zbog svojih podataka i ocjena zasigurno izazvati pozornost, ali i polemike u hrvatskoj javnosti....

„Međunarodni odbor Crvenoga križa i Nezavisna Država Hrvatska“ pozamašni je rukopis mr. Marija Keve, asistenta u Hrvatskome institutu za povijest - Podružnici za Slavoniju, Srijem i Baranju u Slavonskome Brodu. Rođen je 1977. u Varaždinu, diplomirao i magistrirao iz povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dobitnik je godišnje nagrade za znanost za g. 2006. za knjigu „Stradalnici Brodsko-posavske županije u Domovinskom ratu“, i trenutno je suradnik na znanstvenom projektu >Slavonija, Srijem i Baranja 1860-1945. - politika, društvo i kultura<. Samostalno ili u suautorstvu objavio je četiri knjige, tridesetak znanstvenih radova a sudjelovao je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Predmet njegova znanstvenoistraživačkog rada uz ostalo su i logorski sustav u NDH i djelatnost Međunarodnoga odbora Crvenog križa (MOCK) u Drugom svjetskom ratu. Rukopis na 461 stranice donosi 78 dokumenata na izvorno pisanim jezicima: francuskome, njemačkom i engleskom, te njihovu prijevodu na hrvatski, koji govore o naporima najpoznatije međunarodne humanitarne organizacije da preko svog poslanika u Zagrebu, Švicarca Juliusa Schmidlina, pomogne Židovima u NDH, interniranim osobama i osobito djeci. Dokumenti su pohranjeni u Arhivu Međunarodnoga odbora Crvenog križa u Ženevi, uz iznimku po jednoga dokumenta iz arhivskog odjela Središnje agencije za ratne zarobljenike MOCK-a i Hrvatskoga državnog arhiva. Problematične pojmove u dokumentima razjasnili su i preveli ugledni znanstvenici s Hrvatskoga instituta za povijest i s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Tajni Schmidlinovi dokumenti

Gradivo je iznimno važno za stjecanje potpunije i kvalitetnije slike o humanitarnom radu u Hrvatskoj za vrijeme II. svjetskog rata, a tematski se odnosi na pitanje ustaških logora (uglavnom Jasenovac i Stara Gradiška), odnose Međunarodnoga odbora Crvenoga križa s nacionalnim društvima Crvenoga križa NDH i Jugoslavije, potom s kraljevskom vladom u Londonu, odnosi s vladom NDH i vladom Titove Jugoslavije, izvješća iz sabirnih i radnih logora itd.“ - napisao je u predgovoru autor. To je tek prva knjiga dokumenata o spomenutoj problematici koja će, treba se nadati, što prije biti dostupna ne samo znanstvenoj javnosti nego i široj čitateljskoj publici. Budući da pojedini dijelovi dokumenata donose podatke i ocjene koji poprilično narušavaju uvriježene historiografske „slike“ ili im čak proturječje, netko bi s razlogom mogao pomisliti da je riječ o svojevrsnoj demistifikaciji crno-bijele historiografije. Među njima se, u prvome redu, ističu Schmidlinovi dokumenti: tajna obavijest od 18. srpnja i tajno izvješće od 2. kolovoza 1944. upućeni Međunarodnom odboru Crvenog križa u Ženevu, u kojima poslanik MOCK-a pri NDH piše o posjetu tamošnjim logorima. No, potrebno je također imati u vidu da je svaka vlast u povijesti, što usputno vrijedi i za sadašnje prilike, nastojala ostaviti što bolji dojam pred (ne samo međunarodnim nego i svim drugim) službenim posjetiteljima zatvora, logora, bolnica, sirotišta, sabirališta i sl. Stoga je vrlo teško zaključiti u kojoj mjeri ti opisi odgovaraju stvarnim prilikama u ustaškim logorima. S druge strane, ako sve više na vidjelo izlaze činjenice da je poslijeratna Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača zbog ideoloških razloga krivotvorila dokumente i manipulirala izjavama svjedoka, da je postojalo osmišljeno, sustavno i organizirano „popunjavanje“ broja jasenovačkih žrtava (o tome u jednom od sljedećih brojeva), da je čak i Muzej holokausta u Washingtonu, jedna od najuglednijih ustanova u svijetu o stradanju židovskoga naroda u Drugome svjetskom ratu, podlegao nekim krivotvorinama o jasenovačkom logoru, da velika većina srpskih povjesničara svjesno izmišlja i prenosi teze koje nemaju nikakve vrijednosti za objektivnu povijesnu spoznaju i sl., onda je put do objektivne istine o ustaškim logorima više nego trnovit. Imajući sve to u vidu, kao i neprijepornu činjenicu da su u njima počinjeni masovni zločini, ali i još uvijek problematične uvjete i broj zatočenika u njima (o čemu je Schmidlin posebice „provokativan“, iako za to, očito, nije imao nikakvih posebnih razloga jer je jednostavno bilježio ono što je vidio) najbolje je objaviti spomenute dokumente bez komentara i zaključaka, prepuštajući ih nekom budućem znanstvenom pravorijeku. Dokumenti su donijeti sa svim oznakama, velikim slovima i podcrtavanjima kako stoje u izvorniku.

„Neobuzdano vrijeme u napetoj sredini“

Prvo kraću obavijest od 18. srpnja 1944. pod br. 739. Schmidlin je poslao „na ruke de Cheneviére“, pa je dobro samo ukratko nešto reći o njima. Julius Schmidlin, po ocu nekadašnjem konzulu u Zagrebu, podrijetlom je iz Švicarske, rođen je 3. rujna 1911. u Zagrebu. U siječnju 1943. imenovan je za poslanika MOCK-a pri NDH, sa sjedištem u Preradovićevoj ul. 24 u Zagrebu. Angažirao se na reorganizaciji unutarnjeg ustroja Hrvatskoga crvenog križa, osiguravanju pomoći za zatočene Židove u ustaškim logorima i opskrbi ratom postradale djece, te na problematici logoraša zatočenih u Italiji. Zagreb je napustio početkom ožujka 1945. Dr. Jacques Cheneviére rođen je 1886. u Parizu a školovao se na glasovitoj Sorboni. Član je MOCK-a od 1919. do 1959. čiji je bio i predsjednik dvije godine. Vodio je Središnju agenciju za ratne zarobljenike MOCK-a za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Od Schmidlina je dobio izvješće sljedećeg sadržaja: „TAJNO Veoma poštovane gospođe i gospodo, Pred. Posjete logorima Pozivajući se na moje dopise od 6.6. o.g. i od 20.6. o.g. br. 678. Dana 13. srpnja o.g. zamoljen sam da se pripremim za jedno višednevno putovanje koje bi se provelo zajedno s glavnim ravnateljem za javni red i sigurnost. Upravo se vraćam s tog petodnevnog putovanja koje mi je omogućilo da prilično temeljito pregledam tako čuvane koncentracione logore (ovdje ih zovu radni logori) JASENOVAC, STARA GRADIŠKA, GREĐANI SALAŠI i pripadajuće objekte u okolici. [Sva su isticanja u citatima moja, T. V.] Ovaj put Vam još ne mogu dati jedan detaljni izvještaj, jer mi za to nedostaje vremena. Ne bih htio, naime, propustiti nedavno prijavljenog kurira. U svakom slučaju, sada već mogu ukratko reći da ću morati napraviti dva izvještaja, svakog na poseban način. Jedan će sadržavati trenutne logorske činjenice koje sam vidio, koje - usprkos svim očekivanjima - i sve u svemu nisu loše. Drugi će, pak, sadržavati sve moje strahove, mišljenja i zaključke diskretne prirode (vidi moju obavijest br. 653). Uspio sam uspostaviti kontakt koji je izuzetno važan u vremenu koje je potpuno neobuzdano, i u napetoj sredini.“

Sve ovisi o pregovorima

„Na tome kontaktu ću morati graditi kako bih dao sve od sebe, to jest dati onoliku pomoć potrebitima, koliko mi je moguće. Dogovori i zakoni na žalost više ne vrijede u takvim slučajevima i u našem vremenu. Dakle, sve ovisi o pregovorima koji su potpuno specifične prirode. To je jedna teška, ako ne i opasne, zadaća. Ipak mi nitko ne može predbaciti da sam učinio nešto što ne ulazi u okvir naših obveza. Što se tiče samog putovanja, moram primijetiti da je isključen sav komfor. Bombardiranja, mitraljiranja iz zrakoplova, pucanja i stalna opasnost od napada partizana (takav se dogodio) događaju se svakoga sata. I sredina u kojoj se mora ophoditi sadrži isto tako neugodne trenutke. Također ćete primiti fotografije. Veoma poštovane gospođe i gospodo, izvolite primiti uvjeravanje mojeg osobitog poštovanja. Na M.O.C.K., Na ruke gospodina de Cheneviérea J. Schmidlin (vlastoručni potpis) Poslanik Međunarodnog odbora Crvenog križa za Nezavisnu Državu Hrvatsku“ (Kevo, isto, dokument br. 69, str. 402-403).

Upoznavanje ustaškoga časničkog kadra

Drugo, također „tajno“, izvješće pod br. 762. o posjetu logorima Jasenovac i Stara Gradiška, te ekonomiji Gređani Salaš, Schmidlin je poslao 2. kolovoza 1944. Jeanu Etienneu Schwarzenbergu, članu Tajništva i voditelju odjela za posebnu pomoć MOCK-a. Schwarzenberg je rođen 1903. u plemićkoj austrijsko-švicarskoj obitelji, doktorirao je iz prava i bio austrijski diplomat i prije i nakon Drugoga svjetskog rata. U međuvremenu g. 1940. stavio se na raspolaganje MOCK-u u kojemu je najprije bio voditelj prevodilačke službe, a potom poslova oko civilnih zatočenika. Za pitanja Židova postao je nadležan g. 1942. a dužnost voditelja Odjela za posebnu pomoć MOCK-a preuzeo je ožujka 1944.
Logori isključivo za uništenje?

Kao što je već rečeno, teško je ustvrditi temeljem dvaju citiranih Schmidlinovih dokumenata kakvo je općenito bilo stvarno stanje u ustaškim logorima Jasenovac i Stara Gradiška te u ekonomiji Gređani Salaš, zbog više razloga. Prvo, dokumenti opisuju situaciju kakva je bila u njima u srpnju i kolovozu 1944. pa se iz njih ne mogu rekonstruirati ranije godine, iako se, svakako, Schmidlinovi opisi ne smiju a priori zanemariti ili odbaciti. Drugo, Schmidlin jasno navodi da mu nije bilo dopušteno razgovarati sa zatočenicima i da nije pregledao sve dijelove logora u Staroj Gradiški, tj. njegovu „zapadnu stranu“, premda ističe da je, općenito, logore pregledao „prilično temeljito“. S druge strane dokumenti donose široj javnosti dosad nepoznate činjenice i detalje, koji dovode pod upitnik neke dosadašnje kategoričke historiografske tvrdnje. Prvo, prema Schmidlinovu svjedočenju u logorima su bili organizirani: bolnica, stomatološka ordinacija, sanitetska služba, ljekarna, praonica, mlin, pekarnica, proizvodnja soda-vode, drvorezbarska, mehanička, drvna, stolarska i postolarska radionica, oružarnica, kovačnica, bravarija, ljevaonica željeza, keramički i kemijski odjel, tkaonica, predionica, krojačnica, tiskara, strojarnica za proizvodnju struje, staje, zajednička kuhinja, šumski i poljodjelski radovi, škola, crkva, glazbene, kazališne i nogometne aktivnosti. Jasno je da su zatočenici bili besplatna radna snaga i da sve spomenute djelatnosti u logorima ne osporavaju eventualne zločine, ali logori su, očito, bili i sabirni i kažnjenički i radni i prolazni, što se uglavnom ne spominje, nego se samo tvrdi da su služili isključivo za likvidaciju zatočenika. Tome u prilog idu i na više mjesta ponovljene Schmidlinove ocjene da „logorske činjenice sve u svemu nisu loše“, da su „red i čistoća, koliko je to bilo moguće, vladali svuda“, da „vlada primjeren red za čistoću“, da zatočenici primaju pakete, da je „njihova kondicija dobra“, da „u svakoj prostoriji postoji peć za grijanje“, da se „svuda mogu primijetiti pokrivači, šaroliki domaći prostirači i slično“, da „bolesnički odjel, premda priprost, ostavlja zadovoljavajući dojam“ i sl.

„Nedodirljiva“ komisija za utvrđivanje zločina  

Nasuprot tim zapažanjima i svjedočanstvima očevica Međunarodnog odbora Crvenoga križa, u široj javnosti, s određenim varijacijama na istu temu, već više od pola stoljeća nedodirljivo prevladavaju tvrdnje nekadašnje Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz g. 1946. Npr.: „Cilj je ustaša bio, da tako lošom i nedovoljnom hranom oslabe organizam zatočenika i da ga učine neotpornim protiv fizičkih napora i bolesti, koje su doista nastupile kao posljedica ovakve ishrane. K tome se pridružila i nečistoća...“ (Reprint izdanje: „Spomen-područje Jasenovac“ , Poglavlje C: „Sustavno uništavanje zatočenika“, točka 2: „Hrana i stan“, Banja Luka, 1980.) Drugo, Scmidlinova zapažanja ozbiljno dovode pod upitnik i broj zatočenika u logorima, koji se desetljećima krajnje nekritički iznosi u javnosti, jer on piše o „140 osoba“ koje je „otprilike“ izbrojao u Jablancu, oko „110 muškaraca“ u Strugu, oko „45 zaposlenih muškaraca“ u nekoliko starogradiških radiona, „od 190 do 220 Židova i kršćana“ u drugim radionama u Staroj Gradišci, „30 bolesnica“ u starogradiškoj bolnici, „17-ero djece različitih godišta“ u starogradiškoj logorskoj školi, „oko 70 - 80 osoba“ u jasenovačkoj tvornici lanaca (lančari), „oko 100 zatočenika u svakoj od šest drvenih baraka u dva reda“ u Jasenovcu, „oko 180 žena“ u dvije barake u ženskom odjelu jasenovačkog logora. Ovi se brojevi, dakako, ne mogu smatrati mjerodavnima, ali ih jednako tako teško uklopiti u brojne megalomanske tvrdnje nekih znanstvenika i svjetski vrlo uglednih ustanova, kao što su npr. Američki memorijalni muzej holokausta u Washingtonu sa 100 000 žrtava samo u jasenovačkom logoru, već spomenuta Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača sa 500 000 žrtava (što je još jedan u nizu dokaza da povijesna znanost ne smije nekritički preuzimati njezine dokumente kao mjerodavne) i Centar Simon Wiesenthal u Jeruzalemu sa 600 000 (usputno, čijemu voditelju Ephraimu Zuroffu nitko od najviših državnih dužnosnika tijekom njegovih posjeta Hrvatskoj nije smio nikada ni „pisnuti“ o toj notornoj laži koju godinama neutemeljeno širi diljem svijeta). Srpske znanstvene, crkvene, političke, medijske i sve druge ustanove s njihovih 700 000 do 1 200 000 žrtava, pa i više, uopće ne zaslužuju pozornost.

Schmidlin protiv hrvatskih znanstvenika

Treće, spomenuti Schmidlinovi dokumenti trebali bi potaknuti na preispitivanje i neke istaknute hrvatske znanstvenike jer potpuno „bacaju u vodu“ ili u najboljem slučaju dovode u ozbiljnu sumnju njihove zaključke. Tako npr. dr. Ivo Goldstein kategorički tvrdi: „Njemački poslanik Siegfried Kasche u svom izvještaju Berlinu u prosincu 1943. godine mogao je, bez imalo straha da će pogriješiti, konstatirati kako su 'Židovi i slobodni zidari već odstranjeni u Hrvatskoj'.“ („Holokaust u Zagrebu“, Židovska općina Zagreb i „Novi liber“, Zagreb, 2001. str. 476) Dr. Goldstein zapravo prenosi zaključak iz opširnog izvješća njemačkog poslanika, koje je objavljeno u knjizi Bogdana Krizmana („Ustaše i treći Reich“, knjiga I., „Globus“, Zagreb, 1983., str. 231 - 244). Međutim, Schmidlinovo izvješće od 2. kolovoza 1944. (osam mjeseci kasnije) u kojemu doslovce svjedoči: „U logoru Jasenovac zatočenici nose znakove. Židovi žute, pravoslavci bijele, a katolici plave poveze oko ruke. Moram primijetiti da je većina nosila žuti povez.“ opovrgava i Kascheovo izvješće iz prosinca 1943. i zaključak dr. Goldsteina iz 2001

 

Pogledajte teme slične ovoj: 

Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944.

 

Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944.

slobodni.net › ...

25. tra 2012. ... Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944. Samo za one koje ovo zanima. Prenosim ovo bez cenzure. Sada: Kol 15, 2010. Visitors Counter

Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944.

slobodni.net › ...

28. kol 2012. ... Kod nas taj period Jasenovca nismo učili po školama a nisam čuo ni da se priča o tome ali može biti logično, da su komunisti koristili logor za ...

Slobodni.net

slobodni.net › ...

Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944. ... Da li treba zabraniti Hrvatsku himnu u Jasenovcu, po ugledu na Njemački grad Dahau !?

Slobodni.net

slobodni.net › ...

Imaju fotografije iz '91., traže istinu o stradalim Vukovarcima. Zadnja poruka od Alex84 4.10.2012 22:48:31 ... Izvještaj Crvenog Križa o Jasenovcu iz 1944.

Jasenovac i ostali logori u NDH

slobodni.net › ...

19. sij 2012. ... Pregledom svih raspoloživih izvještaja o broju žrtava fašističkog ... iz Jasenovca sudjeluju Hrvatski crveni križ, Odbor narodne pomoći, ...

 

 

 

19441012_Tito_Draza_cetnici_partizani.jpg

 

 

 

 

 

19441123__Nasice_ZUBNO_ZLATO_zrtve_za_poklon_prijateljima.jpg