HRVATSKA OLUJA


Nakon Bljeska Oluja se sprema,
Kakve do sad u povijesti nema.
Strategiji ratnoj nepoznata,
Sve do ove Oluje Hrvata.
Na tisuću i devet stotina,
Devedeset i peta godina,
Kolovoza, četvrtoga dana,
Do olujnog dolazi megdana.
U pet sati, u cik rane zore,
Kad topništvo hrvatsko zaore,
Na području Kninske biskupije,
Petsto godin gdje smo bili prije.
Gospodari svoje domovine,
Kneževine zatim Kraljevine,
Suverene Države Hrvata,
Do krvavog s Kolomanom rata.
I poraza na Petrovoj Gori,
Od onda nas tuđin stalno mori.
Ugari su Svačića dotukli,
Mlečani se po Hrvatskoj vukli.
Kad su došli Turci Osmanlije,
Slobode nam više bilo nije.
Na Krbavskom polju Hrvat strada,
Na domaku Zvonimirov grada.
Velebit se diže u oblake,
Hrvatica Vila daje znake...
Da ćmo jednom mi slobodni biti,
Da će barjak hrvatski se viti,
Na Tvrđavi i Petrovoj gori,
Kroz stoljeća Vila stalno zbori.
Ostanite sa vjerom u Boga,
Poslat ću vam proroka "Staroga",
Iz Žitnika sela malenoga,
Domovine Oca hrvatskoga...
Stoljeća će duga prolaziti,
U Kraljevskom gradu nećmo biti.
Gospodari naše kninske slave,
Sve pobune hrvatske zaglave...
Naše Like i naše Krbave,
Padale su viteški nam glave,
Ko i ona dičnog Kvaternika,
Rakovice tragična je slika.
I u vrijeme Drugog svjetskog rata,
Nezavisne Države Hrvata,
Na prostoru Kninske biskupije,
Vlaški uljez mirovao nije.
Ti prebjezi, ta balkanska bijeda,
Napadati poče iz zasjeda...
Po Hrvatskoj ustanke dizaše,
Svojatajuć sve hrvatsko naše.
Razbojnici vlaški sa Balkana,
Zaprijetiše uništenjem nama.
Bleiburškoga polja tragedije,
Križnim putem kao nikad prije.
Ti krvnici Sime Dubajića,
Pobiše nam kolone mladića.
Genocidom sve su uništili,
Sa njima su Jazovke punili.
Vladali su pedeset godina,
Zatirući ime Hrvatima.
Mislili su da nas neće biti,
I da će se Hrvatskom širiti.
Iz pepela rađaju se novi,
Hrvatskoga roda Vitezovi,
Koji nose na grobnice cvijeće,
Koji Bleiburg zaboravit neće!
Nikome se pokorit ne daju,
U obranu Hrvatske ustaju.
Novog rata četiri godine,
Nova mladost za Hrvatsku gine.
Ponavlja se opet ista slika,
Po Hrvatskoj od istih krvnika.
Što balvane cestama valjaju,
Što Hrvatim živjeti ne daju.
Po Hrvatskoj Srbi podivljali,
Oluju su hrvatsku čekali,
Da ih smete kao svako smeće,
Po Hrvatskoj ubijati neće.
Branili smo zemlju goloruki,
Srbi su nas svom tehnikom tukli,
Prisvojene te jugo-armije,
Takvu borbu svijet vidio nije.
Bojišta su plivala u krvi,
Vukovar im slomi zube prvi,
Zatim redom gradovi do Boke,
Vodili smo bojeve žestoke,
Od Dunava pa do Dubrovnika,
Svuda bješe skoro ista slika.
Na tisuće padalo je glava,
Braniteljim nek je vječna slava.
Franjo Tuđman Zagorec po krvi,
Postati će poglavar nam prvi,
Prvoborac partizan iz rata,
Posta novi vođa u Hrvata.
On je Titov general po činu,
Al u srcu nosi Domovinu.
Novi pečat on Hrvatskoj dade,
Cijeli svijet Hrvatsku priznade.
Suveren je Države Hrvata,
Zapovjednik viteškoga rata.
Prosudbama mudrim on se bori,
Snažnu vojsku tijekom rata stvori.
Gojko Šušak do njeg ispod stijega,
Hercegovac sa Širokog Brijega.
Tuđmanov je ministar obrane,
I suradnik kroz sve ratne dane.
Silan Stožer časnički stvaraju,
Strategije sve ratne poznaju...
Proslavljeni general Bobetko,
Kog naslijedi general Červenko,
Te časnici novoizgrađeni,
Ovim ratom u borbi kaljeni.
S vojnicima ratuju Redari,
Ustavnoga poretka čuvari.
Policajci Ivana Jarnjaka,
Dvjesta tisuć Olujunih momaka,
U Oluju sad hrvatsku kreće,
I nitko ih zaustavit neće.
Sa svih strana momci jurišaju,
Sa trideset strana napadaju,
Oružjima kad su tući stali,
I zemlja se i nebo zapali.
Dođi amo Ćosiću Dobrica,
I pogledaj ratnička im lica.
Jurišajuć u zanosu gore,
Za Hrvatsku dok se svoju bore.
Vele da si ti otac Srbije,
Kao pisca sramota te nije,
Četnicima Hrvatsku pokorit,
Za veliku Srbiju se borit.
Pogledaj ih kako brišu sada,
Dok hrvatska armija napada.
Za tri dana Oluja ih smete,
Sve korpuse, brigade i čete...
Nestade vam puste tvorevine,
Na tlu naše svete domovine.
Drina voda povijesna je međa,
Okrenite bježeć nama leđa,
Preko one ćuprije na Drini,
I bježite svojoj djedovini.
U Pašaluk od petsto godina,
Samo on je vaša postojbina.
Turcima ste vi vazali bili,
Oni su vas ko konje jašili.
Sad bi htjeli pokorit Hrvate,
Čiju povijest uopće ne znate.
Na Hrvatskoj i Džingis je pao,
I toliki tuđinac stradao...
Vi sigurno jednom ćete znati,
Tko su, što su, ratnici Hrvati.
Upitajte Novaković Milu,
I njegovu "bežanijsku" silu,
S tenkovima pogazi kolonu,
Tu vlastitu sirotinju onu,
Sa lažima koju ste opili,
Svetosavskim duhom zaludili,
Sad Dobrice svoju "SANU" zovi,
Neka piše Memorandum novi,
Da ga Pavle Savski blagoslovi,
Da ga Slobo ratnički oslovi,
Vaš fašizam jednom mora znati,
Oslobodit svoje će Hrvati.
Do povijesne međe rijeke Drine,
I do svakog pedlja Domovine.
Do zemunskog ušća rijeke Save,
Našeg Srijema i povijesne slave.
Nikad tuđe nismo osvajali,
Nit na tuđem koga napadali.
Pod hrvatskom zastavom Hrvati,
Osvajački neće ratovati.
Vojvodina nikad srpska ne bi,
Srbin ne smi prisvajat je sebi.
S Mađarima i sa Rumunjima,
Hrvat tamo svoje pravo ima.
Uzalud vam Hrvate tjerati,
Tamo će se povratit Hrvati.
Vojvodina svoje pravo ima,
Samostalna da ostane svima.
Ili ćmo je pravo podijeliti,
Samo srpska nikad ne smi biti.
I Dobrica to će doživiti,
Nek se Srbin u Srbiju vraća,
Tamo gdje ga napravio ćaća.
Što tražiste, pravo će vam biti,
Svi u jednoj državi živiti.
Sa svih strana stjerati vas treba,
U Srbiju ispod vašeg neba.
Nek Oluje nove vas tjeraju,
Po tuđini mira vam ne daju,
Srpskih djela užasna je slika,
Počinjena zločinstva tolika.
Na stotine sela popališe,
I gradove brojne razoriše,
Na tisuće hrvatskih žrtava,
Na stotine srušenih crkava...
Diljem zemlje naroda Hrvata,
Samo tijekom ovog strašnog rata.
Stić ih mora prokletstvo Biblije,
Zbog tolike ljudske tragedije.
Dunav plavi svog Hrvata zove,
Da oluje sprema ratne nove,
Da dođemo tamo gdje smo bili,
I kroz povijest Dunavom plovili.
Plodna zemlja Baranje nas čeka,
Vukovara razorenog jeka,
S grobnicama i sa grobovima,
Vitezovi leže u kojima.
Svetije nam zemlje nigdje nema,
Fruške Gore i ravnoga Srijema.
Nek za borbu spremaju se Bojne,
I olujne naše nove vojne.
Marširajuć s pjesmom na usnama,
Vitezova Jure i Bobana!
Gojka Šuška i Franje Tuđmana!
Razbojnici pravda stiže vama,
Vratit ćemo što je bilo naše,
Vi nas zvali vojska il ustaše,
Hrabra vojska koju vi poznate,
Vi po želji zovite Hrvate.
Nećemo se odreći nikada,
Ušća Save i Zemuna grada,
Nit tvrđave Petrovaradina,
Tu je stara međa Hrvatima.
Mi fašisti nikad nismo bili,
Samo smo se za svoje borili.
Fašisti su srpski osvajači.
Što tuđinom osvaja, harači,
Olujom ćmo hrvatskom brisati,
Na svoje će vratit se Hrvati.
Podunavlja i ravnoga Srijema,
Toj slobodi cijene žrtvi nema.
Ubojice Vukovara grada,
I naroda koji u njem strada,
Grobnice ćmo oslobodit naše,
Takav zavjet i stari nam daše.
Kunemo se Bogu velikome,
I cijelome rodu hrvatskome,
Svima onim što su do sad pali,
I živote za Hrvatsku dali...
Svi smo spremni Franjo Vrhovniče,
Za dom spremni! Franjo Predsjedniče!

U Zagrebu nakon "Oluje", Mate Ćavar

    

      ANNO 1995

*** r a z n i ***** a u t o r i ***

2015-01-21

OSUĐEN NA DOŽIVOTNU HRVATSKU

BOŽIDAR ALIĆ

Datum: srijeda, 01. siječnja 2014. u 11:15

SANJAM HRVATSKU

Sanjam katoličku, marljivu, radinu, tradicionalnu Hrvatsku. Sanjam Hrvatsku, kojoj grb počinje, bijelim poljem. Nevinim. Isusovim.

Sanjam Hrvatsku. Sanjam našu lijepu, ljubljenu, voljenu Hrvatsku. Bez zvijezde petokrake, lišenu nametnika i zločinca tita i njegovih. Sanjam našu Domaju, gdje su lustrirani svi, a pogotovu Oni. Oni protivu kojih se borismo, ginusmo i poradi kojih krvarismo gotovo jedno stoljeće.

Sanjam Hrvatsku. Našu Hrvatsku. Napokon našu. Hrvatsku naših djedova i baka, Hrvatsku naših roditelja i Hrvatsku djece naše.
Sanjam Hrvatsku, hrvatskoga naroda. U mojemu snu manjina nema. Čak i oni koji se tako osjećaju ne traže " hljeba, povrh pogače".
Sanjam Hrvatsku. Bez amnestiranih četnika. Bez aboliranih silovatelja. Bez dvojezičnih natpisa. Sanjam Hrvatsku gdje je naša rana, naša smrt, naš Uskrs, naš Vukovar uzdignut na čast Oltara.

Sanjam katoličku, marljivu, radinu, tradicionalnu Hrvatsku.
Sanjam Hrvatsku, kojoj grb počinje, bijelim poljem. Nevinim. Isusovim.
Sanjam Hrvatsku u kojoj se pozdravlja: „ Hvaljen Isus i Marija". Sanjam Hrvatsku u kojoj ljudi odzdravljaju: „Vazda Isus i Marija".

Sanjam Hrvatsku, moju obitelj Hrvatsku. Sanjam Hrvatsku u kojoj će muž poštivati, ljubiti i držati ženu kao „kap vode na dlanu". Sanjam Hrvatsku u kojoj će žena biti sretna i ispunjena u svojoj samozatajnosti dojeći dječicu hrvatstvom. Sanjam Hrvatsku u kojoj će djeca poštivati svoje djedove i roditelje i govoriti jezikom hrvatskim.

Sanjam Hrvatsku, Hrvatsku branitelja, Hrvatsku Hrvata, Hrvatsku mučenika i Hrvatsku budućnosti živih. Poštujte branitelje i štujte smrt i žrtvu njihovu. Na tim će se krvlju natopljenim temeljima održati Hrvatska zora, koja se eto ponovno budi.
Mrak je. Tma i tmuša. Ljigavi Jednooki Lignjun, koji je mozak masonskog zla, usmjerenog protivu nas, protiv Hrvatske, koju iznad svega i nadasve mrzi državu Hrvatsku još uvijek stoluje kao predsjednik sviju zločinaca i okrvavljenih mrzitelja Hrvatske, koji vladaju Hrvatskim državnim saborom i derneče na Trgu sv. Marka, plešući četničko kozaračko kolo, u sretnoj mržnji prema svemu hrvatskomu. Pokajte se, ispovjedite se svi koji ste glasovali za njih, za partizanske udbaške ubojice roda svoga! Sve njih treba smaknuti s javne, političke, ili bilo koje druge scene i aktivnosti, makar i na redovitim izborima. Oni su Zlo, spadala, vucibatine i četničke priležnice anglosaksonskog istospolnog sotonizma. Napokon i zavazda ih treba i moramo ih maknuti, spraviti u ropotarnicu njihove koljačke, okrvavljene, bezbožnjačke povijesti mržnje i gađenja prema državi Hrvatskoj i nama Hrvatima. Neka trunu i vape u paklu koji su sami stvorili klanjajući se luciferu! Neka trunu zanavijeke s titom i hitlerom i staljinom! Rijetki koji se obrate i na samrtnoj postelji bit će spašeni. Rijetki!
Sanjam Hrvatsku Hrvata. Sanjam Domaju našu i djecu djece njihove.
Sanjam slobodnu i nezavisnu i državu i iznad svega i sviju Hrvatsku.
Jer...
„dok je srca , bit će i Kroacije".

 


2012-06-30

Dan Dive Grabovčeve

Svojevremeno sam u emisiji "Oci u oci sa Zdravkom Tomcem rekao:

"Ali kod Thompsona je još posebno, što uvijek treba voditi računa zašto ga oni napadaju, a što nema veze sa pjevanjem.  Ima veze samo utoliko što on kroz svoje pjesme vrši utjecaj na hrvatsku mladost. Nedavno sam napisao na Internetu da se zapravo oni boje činjenice da na školovanje, što se tiče domoljublja, hrvatskog ponosa, časti i poštenja, na mlade ljude u Hrvatskoj, više utjecaj ima Thompson sa svojim pjesmama nego cijelo hrvatsko školstvo."
Svojim današnjim e-mailom don Vinko Puljić nas iznova podsjeća na značaj koji Marko Perković Thompson ima za Hrvatski narod:

 

Diva Grabovčeva jest djevojka iz hrvatskog naroda, koja je živjela u 17. st. za vrijeme turske vladavine u Rami. U nju se zagledao Tahirbeg Kopčić i htio se oženiti njome. Kad Diva nije pristala, našao ju je u planini Kedžari kod ovaca i htio na silu uzeti.

Ona je radije izabrala smrt.

Svake godine, na prvu nedjelju iza Petrova, na Divinu grobu, služi se sv. misa. Dolaze mnogi hodočasnici. Taj se dan u Rami zove Divin dan.

Bez obzira koliko pripovijest o stradanju Dive Grabovčeve odgovara povijesnoj istini, ona odgovara psihološko-sociološko-povijesnoj istini ovoga puka, posebno djevojaka.

Stoljećima su roditelji odgajali djecu, učeći ih da im je jedini ponos njihova vjera i poštenje što im nitko ne može oteti. Za tu vjeru i čast naš narod je naučio žrtvovati živote.

O Divi je napisano puno priča i igrokaza, te ispjevano puno narodnih pjesama. Kuzma Kovačić, uradio je kip Dive Grabovčeve u bronci koji senalazi na Kedžari. Diva je u klečećem položaju s uzdignutom glavom prema nebu. Lice joj je puno sjaja i ljepote.

Ona je simbol svih onih koji drže do i bore se za svoje djevičanstvo kao i za svoj vjerski i nacionalni ponos, kroz sva teška i burna vremena.

Marko Perković Thompson je pjesmom "Divi Grabovčevoj" snažno prenio te neprolazne vrijednosti i svetosti.

 

Sutra, 01.07. dobro je poslušati pjesmu i iskreno se pomoliti Bogu za čistoću srca te vjerski i nacionalni ponos Naroda moga hrvatskoga!

 

Thompson ima sjajan osjećaj što treba opjevati u svojim pjesmana da svoj narod iznova podsjeti što su hrvatske vrjednote, da one ne prestanu živjeti u svakom hrvatskom čovjeku. Bez njegove pjesme puno Hrvata ne bi ni znalo za Divu Grabovčevu iako je o Divi napisano puno priča i igrokaza, te ispjevano puno narodnih pjesama, a naš  je veliki kipar Kuzma Kovačić, odnedavno i član suradnik HAZU, uradio njen kip. A danas, najviše zahvaljujući Thompsonu priču o Divi Grabovčevoj znaju svi.

 

JP


(2014.g.) PISKAĆ Nenad


„EKOFRUT“ d.o.o., Varaždin


Ivica Apatić – bene37+


DOMOVINO MOJA
HRVATSKA


Biondić Vladimir


Golik Bozidar


Kovać Miso


Kranjčević


Mateljan don Ante


Prpa Mile


2010-01-04 HD MiLika
Croatia-Criminal


2012-11-16.g., Lovrić


Maki


Valcic-Belic Vera


Vulić Petar


Tolić Šime


Tolić Darko


2011.g., Margert Grahovac Siegrest


2012.g. Krnich John


2014.g., Ante Nadomor TADIĆ - Sutra


Marko Perković Thompson


2015.g., KONTIĆ Mislav


2015.g. VIDOVIĆ Jozo


xxx