2014-02-03

    Lepoglavska pri a

    "Navik on ivi ki zgine po teno"  

    Frano Krsto Frankopan

     

    U Lepoglavi, u Hrvatskom Zagorju

    Gdje neko Hrvat ekao mile slobode ''Zorju''

    Ko i  se ogromna tvr a... Petsto godina broji!

    Ne izjede ju vrijeme, tu a, ni grom ni hr a,

    Stolje a klize, ona prkosno stoji.

    I kao sijeda baka glava joj mudra, stara,

    Pamti uljeze, bitke i monarhije:

    Tur ina, Habsburgovca i lukavog Ma ara,

    I tko sve za Hrvatskom ruku pru ao nije

    Jer htjede svaki Vrag na tu i sjesti prag.

     

    Sje a se ''baka'' u tvr u do o e pavlini,

    Bijeli fratri, ljudi pametni, fini,

    Hrvatski bio im duh. Tu molili, radili,

    Stjecali svagdanji kruh, ivjeli za svoj rod.

    I donosili plod i bili Zemlji ast.

    A onda carska vlast grabe ljivoga stranca,

    Josipa drugog, Austrijanca,

    Uze pakleni mah. Zavlada jad i strah

    Pavline tjerahu van! I ni ta odnijeli nisu

    Tek o i suza pune. A voljom carske krune

    Taj sveti samostan, strpljivo brojio dan po dan

    I posta mnogom uzniku stan.

    I zbore hladni zidi: ovje e, do i, vidi,

    Povijest sa uva spom. Ovdje su patnici bili

    I krvlju po kropili zidine Lepoglave.

    Bjehu to doba strave, doba krvavih muka

    Kada je ''Crna ruka'' i jugobagre svita

    U ime naroda i Tita krojila zakon svoj.

    I kad je ''petokraka'' usred crnoga mraka

    Lomila Hrvatu kost. Kada samice hladne       

    Pamti e ljude gladne i pla , kletvu i post.

    Rijeka suza je tekla, a jugopravda rekla

    Da Hrvat mora patit i krivnju patnjom vratit

    I ostat vje ni crv. Junak koj' slu at ne e,

    Eto mu puste sre e! U Lepoglavu s njim!

    Iscurit e mu krv, imat e neznan grob,

    Stog slu aj ''usta ko ubre'' rob si i samo rob!

     

    I tako jednog dana na radost partizana

    U staru Lepoglavu do ao ovjek svet.

    Visoko dignuo glavu, mrzio du man ga klet.

    Crna ga resila halja i dostojanstvo kralja

    I osmijeh mio, blag. A cijelom Lepoglavom

    Sa pritajenom stravom uo se apat drag:

    Ljudi, Stepinac to je! Na pastir i na brat!

    uvaj ga Bo e s neba, on rodu svome treba

    On e nam snagu dat. On je na stanac kamen,

    Utjeha, nada i kras. Vjere  i hrvatstva znamen,

    Ponos nam, tit i spas. On bilo na e slu a,

    I tu nog roda krik. Hrvatska njegova du a

    Sa nama trpi bol. On na je mu enik

    to patnju svaku ku a i dr i ko vrstu nit

    Hrvatsku suznu dol.

     

    Nepobjediv ko lav, dade se Domu sav

    I trpio je rad. ovjek  nevin i prav

    Ba kao Isus Krist. Iz ponosnog mu oka

    Sjala ljubav duboka, a obraz bje mu ist.

    I samo Hrvat osta, nikada izdajica,

    A nudi e mu dosta da bude kukavica,

    Da im se proda, da se Vragu poda

    I bude gazda u Crkvi vazda,

    Da vlada s Titom i njegovom svitom,

    Ih, kakav mu nudi e raj!

    No takvom raju u paklu je kraj!

     

    Vrijeme prohuja... Povijest zapisa

    Lepoglavsku pri u, neumrli spom.

    Pobje e iz hladnih zidina klupko crvenih guja

    to trovahu ivot sinu hrvatskom.

    Nestao Josip drugi, nesta i carstvo Juge,

    Na doba suza i tuge, ostao spomen klet.

    Al' na Stepinac ivi i nikad ne e mrijet.

    Danas je bla enik, a sutra bit e svet!

    ''Jer navijek ivi koji po ten mrije,

    U kome srce hrvatsko bije.'' Slava mu!

     

    Marija Dubravac Brisbane

2014-10-26

BRANITELJI

Koljena kle e, srce do srca,

Mu eva hrvatskih itav roj!

Usta apu u rije molitve

Zar opet kre u u ljut boj?

Za to im du a pla e, grca,

Vape l od Boga vje ni spas?

Hrabri borci hrvatskog puka,

Sinci junaci, doma kras.

Ne mole za se. Rat i muka

Ste e im   rtvom lijepi raj.

O Bo e, osim rajske pla e,

U svece ih upi i, daj!

Gle, bogalja je me u njima,

Proteza, taka, te kih rana

Neizbrisivih o iljaka,

Spomen na tisu u groznih dana;

Na krvavu borbu za Dom

Kad avo otimo Vukovar,

A Hrvat vjeran stijegu svom

Na oltar Majci Domovini

Polagao ivot na dar.

rtvovali su vrli sin i

Nepro ivljenu sre u, radost,

Cvjetna polja i sunca sjaj

Obitelj, ljubav, snove, mladost,

Dom o ev i rodni kraj

-

Koljena kle e, gore srca,

Junaka asnih cijeli roj!

Du a za mrtvom bra om grca,

Za sokolima koje proguta boj.

O dragi na i, Blago Zadro,

Sa a, Mladene, Tomislave,

Ivo, Sebastijane, Mato,

Antune, Miroslave

Hrvatske Zemlje zlato,

Borci neumrle slave,

Ponosu svojeg roda.

Iz va ih ivota i krvi

Ni e slatka sloboda.

-

Koljena kle e, brat do brata,

ivih patnika golem broj!

uj, arko moli srce Hrvata

Za rodni prag, za narod svoj,

Za ljep e sutra i bolji dan,

Za Bo ji blagoslov, za sretan brak.

Nek Hrvatska Hrvatu bude stan,

U miru neka ivi svak .

Vraga nek satre sila Krista

U koli Raspelo neka vlada,

Djeca nek rastu nevina, ista,

Nek budu ponos sela i grada.

Nek mladost ima posla, kruha,

U svojoj zemlji neka cvijeta.

Od stranog neka bje i duha

I la nih ari tu eg svijeta.

Nek vladari rodu slu e rado

Nek ine to je Bogu milo

I sakupljaju svoje stado

U Kroacije toplo krilo.

Nek cijene asne branitelje

I vrijednost  svete krvi njine,

Nek tuju mu enika rtve velje -

Taj lovor-vijenac Domovine.

Ponizno moli brat do brata,

A u golemom mno tvu Hrvata

Sklopljenih ruku ovjek kle i,

Ko i nekada tuguje, je i

Zabrinut prebire ' udne niti

Jer Hrvat je opet te ko biti.

 

Marija Dubravac  Brisbane

2016-01-18

 

TIHOMIRU ORE KOVI U

NOVOM MANDATARU HRVATSKE

 

(Hrvati dijaspore)

 

Kad pro e ova duga mra na no

Kad sine zvijezda ekana odavno,

Stazom slobode moj narod e po

Zga eno ime bit e opet slavno.

O sini zvijezdo, danice nam sini,

eka te Hrvat ve godina broj.

Nek blista ime miloj djedovini

Nek patnik bude na svom pragu, svoj.

 

Kad odu oni to grije i e dost',

Na ijem dlanu krv pisala spome,

Uskrsnuti e Zvonimira kost

Uminut kletva rodu hrvatskome.

I bit e mira, pjesme, blagostanja,

Zlatnim e itom rodit pusti kraj.

Motikom, ralom, gdje seljak prianja,

Livada, njiva, zemaljski je raj.

 

Kad mine strava, tamnica i mrak,

Jednom vladaru klicati e ljudi.

Na elu povijest utkala mu znak:

Hrvatski rode, Za Dom spreman, budi!

''Za Dom, za grb, za budu nost bolju,

Ja li ke gore grana sam i list.

Vr it u vjerno Kroacije volju,

Geslo je meni - Stijeg oca, i Krist.

I samo va u u sve dane bit,

Po imo skupa eljkovanom cilju.

Gdje sloga cvjeta, a zar treba krit -

Tamo se nadat kruha izobilju.

Dajte mi ruku, pru it u vam obe,

Za djeli srca, itavo vam dajem,

Ja nisam ovjek pohlepe ni zlobe,

Poslu nost, rtvu, asno obe ajem.''

 

Kad pro e groznog komunizma strah

I padne sila crven petokrake,

Kad domoljublja razbukta se mah,

S novim vladarom bit e sre e svake.

O Bo e stari, Bo e pravde svete

Udijeli mudrost sinu hrvatskom.

Nek vrati slavu Zemlje razapete,

Nek vijekom ivi pradjedova Dom!

 

Marija Dubravac Brisbane

2016-05-02

 

HRVATSKO MOJA

Hrvatsko moja kuda te vodi
Onaj to krivim putima hodi?
Onaj tko stijegu okre e le a
Kog 'Za Dom spremni' boli i vrije a,
Onaj ko m tvoje mrsko je mlijeko
Koj danas la e to j ju er reko.
Hrvatsko moja kuda te vodi
Jadnik ko m re im crveni godi,
Koj Blajburgu se poklonit ne e,
Ve Brezovici sramotno kre e
I crvenim se naukom truje,
Na pro lost na u podmuklo pljuje.
Hrvatsko moja kraljice slavna
Na tu em elu kruna ti davna,
Tvojim se cvije em tu inac kiti
S bistrog ti vrela milo mu piti.
Spala si jadna na niske grane
Stranci te kruhom bljutavim hrane -
Plodovim to no gorki su vazda;
Gle, tu in skuplja rod tvojih brazda,
Rod kojeg stvori ljubav Hrvata,
Dobro mu srce od suhog zlata;
Rod ija j njiva topljena znojem
Onih, to nisu svoji na svojem,
Onih to mukom pla ali bjehu
Danak, tu emu hiru i grijehu.
Hrvatsko moja kuda te svr u
Oni to s tebe dukate zgr u
I la u da su po teno stekli -
Plati im Bo e kako su rekli.
O mili rode, patni ki rode,
Slijepi i gluhi Zemlju nam vode.
Ne daj im rode svojega glasa,
Dok slijepac vlada, nema nam spasa.


Marija Dubravac Brisbane



ZDS Marija Dubravac, Brisbane

IME NEPOZNATOGA DJE AKA

 

Velepromet... U as, strava...

Vrijeme stalo - Nebo uti.

Gdje du mana lebdi slava,

Gdje urli e avo ljuti

Gdje na zidu Slobo pi e,

Gdje krik smrtni u i para -

Sedamdeset ljudi di e

Branitelji Vukovara.

Sveti Bono i svi sveci

Pogledajte tu nu grupu;

Kom skrivi e, netko reci,

Da na srama vise stupu?

U svom gradu svoj znoj lili,

Od postanka mirotvorci.

Ko hrvatski djedi bili

Za Dom spremni - asni borci.

Nema krivnje. Savijest ista,

Tu u mrvu nisu htjeli.

U ila ih vjera Krista:

Po pravdi se pla a dijeli.

 

Sedamdeset sirotana

Ju er borci, danas ni ta

Sje aju se sretnih dana,

Slobodice i ognji ta.

Ne. Ne pla e duh junaka,

Zar bi junak vrli plako?

Ve mrska mu srbo aka

Agresorskog rata pak o.

Suri orli tu eg neba

Vukovarska ru e gnijezda,

Srbiju pro irit treba,

Nek Petrova zasja zvijezda.

 

Sedamdeset ljudi slu a:

Crna smrt se ulja, ceri,

Pokajanje moli du a

Oko avla rtve mjeri.

etnik Dule, ko hijena

Vreba, hoda, rtvu tra i,

Hladno srce od kamena

Bijednog stvora prijetnjom dra i.

Lav obijesni gleda, re i,

Rakije mu nikad dosti,

Krv hrvatsku piti te i,

Nesretnicim mrvi kosti.

Sedamdeset mu enika,

Bo e, tko je sad na redu?

Kog e klati grozne psine

Da mu ivom srce jedu?

 

Tebe ho u, tebe ne u,

Danas, sutra, isto ti je.

Bocka Dule i popijeva:

Nema zemlje do Srbije!

Hej bre, mom e, hajde vani,

Kog se boji , Hrvatino?

Glavu gore, mirno stani

Da ti leglo materino...

Usta mladi , ali jao,

Glas ne iji ljuto cvili:

Ne dirajte mojeg brata,

Smiluj mu se, striko mili.

Nogu dragog brace uze

Priljubio uz nju lice,

Jeca, lije gorke suze -

Dijete majke Hrvatice.

Stariji bi bratac i o,

Mla i nogu pustit ne e.

Viknu Dule: Nek ti bude

Lepe sre e sred nesre e.

Odahnusmo. Nebu hvala

Ima du e u krvniku.

Savijest ga je prodrmala

Da ne ini zla bijedniku.

 

Ali jao! Bo ji ljudi

Pijani se etnik tr e:

Deder mali, mjesto brata

Van iza i... Br e, br e...

 

Nasta mete , ljudi cvile,

Ajme Bo e, pa zar dijete?

etrnaest tek mu ljeta,

to inite zvijeri klete?

Stariji se bratac di e

Pred zlikovcem ruke sklapa,

Bracu ljubi, molbe ni e,

Niz obraze suza kapa.

Gospodine, pustite ga,

Cvjetak je tek nje an, mla an.

Ja u i i mjesto njega,

On je maj in sinak sla an.

-  Bre, zave i! Dule dreknu

I odvu e rtvu vani.

Sedamdeset ljudi jeknu,

Ljuta bol im srce rani.

 

Glas urliko: Skidaj stvari,

elim da te vidim gola.

Ne vredi ti brale vi e

Nevinosti areola!

Nemoj striko, sramota me,

Nikome kriv nisam bio.

Sa aljenja imaj na me,

Mrava nisam pogazio.

Skidaj stvari! prolomi se

Srbovraga bijesna dreka.

Pla dje aka orio se

Vrag razori hram ovjeka.

Boli, striko, boli, jako!

Pustite me... Majkooo, jao!

Nemojte me ivog rezat...

An eo je izdisao.

 

Velepromet... U as, strava,

Sje anja se stra na bude -

Slika ru na i krvava...

ujem roblje svoje ljude,

Ponavljaju vje ni Za to

Rod hrvatski stradat mora?

Zar zlikovcu Bog bi pra to

I dao mu rajskog dvora?

Slu am krike dje akove

I umirem skupa s njime;

Ubi e ga. Ni sad ne znam

Kako mu je bilo ime.

 

Marija Dubravac Brisbane

(Napisano prema izjavi Vilima Karlovi a, branitelja,

koji je pro ao svoj pakao u vrijeme

srbskeagresije, u Vukovaru, 1991).

2017-04-23

 

LIPA NA A DOMOVINO

 

Sve joj vi e ri i blide,

Sve ju manje Rvat piva,

Sve se vi e gasi dide

Domoljublja vatra iva.

Lipa na a Domovino

Himno stara, himno mila,

Pivao te rod Ilira

I rvatskog roda vila.

Dok kosio seljak ito,

Dok kolivku mati ljulja,

Grlo roda plemenitog

Glasom eve i slavulja

Sa ratnikom, svatom, robom,

S prognanikom, umiru im,

Nad oltarom i nad grobom

Klicalo ti arom vru im.

Lipa na a Domovino

asnim ustim opivana,

Sveto gnjizdo materino,

Diko Zrinskih, Frankopana.

Savom, Dravom il Jadranom,

Gorom, dolom il ravnicom,

Kojom unuk po o stranom

Kitio te trobojnicom.

Himno Zemlje Kroacije

Sve te manje Rvat piva,

Ni stalo mu kanda nije

to pepelom dragulj biva.

Oj budi se, rode, budi,

Nek prkosi tvoja stina

Di pisahu slavni ljudi:

Lipa na a Domovina .

 

Marija Dubravac, Brisbane

Izvje e o blagoslovu spmen kri a u ukovcu kod Ludbrega

2017-04-29

                   

Marija Dubravac, Brisbane

JEZIK HRVATA

 

U asu ro enja maj ica mila

Jezikom roda nje no me zvala.

Ta moja lijepa hrvatska vila

Pitomo ime prabake mi dala.

U srce utkala niti od zlata -

Na jezik sveti, jezik Hrvata.

 

Putem suzne doli, u tuzi i sre i,

Jezik oca moga krasio mi ime.

I kad u mrtva u grob hladni le i

Rije i na kri u vezat e me s njime.

Hvala ti Bo e u vijeke vjekova

Za jezik na ih di nih pradjedova.

 

Hrvatski brate kud ti noga hoda

S tobom nek ide govor majke tvoje.

Veli aj njime povijest slavnog roda -

Raspelo, stijeg i tri svete boje.

Nek svatko svojim zakiti se krasom,

Ko i djed neka istim pri a glasom.

Marija Dubravac Brisbane

 

 

ISTINA NA E PUT

 

Umuknite la ovi, gadovi i smradovi,

Groznog Broza sinovi, sve podmukli lavovi!

Vjerni jugi voljenoj, petokraki crvenoj,

Sjeme gazde paklenog, mrzitelji roda svog.

Fotelje vam ste ene kletvom mrtvih pra ene,

U zlu tijelu zao duh, u as smrti gorak kruh.

Knjiga e vas pamtiti, pjesma sramom kititi.

Umuknite zlotvori! Glas iz jama govori -

Stotin tisu glasova umorenih sinova:

Izdajice, slugani, kumunizmu prodani,

Du a va a prljava krije djela krvava.

Povijest na u kaljate u la i se valjate,

Na Dom spremni pljujete, ogavine bljujete.

Zemlja pla e pod vama, izdajni kim huljama.

Jasenovac spom je ljut, al istina na e put.

 

Marija Dubravac Brisbane

 

IMA NAS HRVATA

Da juna tva nije, srca bilo ne bi,
Ostali bi spomi na Borninu slavu.
Zaborav i pepel progutali sve bi
Kri , stijeg i boju crven bijelu plavu.
Al junaka ima, ima nas Hrvata,
Jo postoji stara kolijevka od zlata.
U njoj dom je sveti asnih pradjedova,
Tu e Hrvat ivjet u vijeke vjekova.

Bez rtve junaka ne bi bilo roda
Zvonimira grana odavno bi svela.
Plakala bi Zemlja ko drvo bez ploda
Povijest svoju di nu ne bi preboljela.
Al junaka ima, ima nas Hrvata,
Jo postoji stara kolijevka od zlata.
U njoj dom je sveti asnih pradjedova,
Tu e Hrvat ivjet u vijeke vjekova.

Kom bi pjesnik pis o da juna tva nije,
Uzalud bi tekla, Sava, Drava, Drina.
Opjevao ne bi blago najmilije
Ono to se zove slatka Domovina.
Al junaka ima, ima nas Hrvata,
Jo postoji stara kolijevka od zlata.
Branit e ju Hrvat snagom pradjedova,
Za Dom spreman ostat u vijeke vjekova.
Marija Dubravac, Brisbane

 

2017-11-19

Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

 

Hranio si me kad sam bio gladan,

Bolestan, smrznut, odba en i jadan.

Plakao sa mnom i na grud me svij'o,

U svojem domu ljubavlju me grij'o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,

Obasuo me miljem, na svu mjeru;

U srce meko od suhoga zlata

Skrio si bijednog ispa enog brata.

A ja, Isus Krist, u bli njemu disah,

Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.

Jedan je Praljak, jedna istina,

Jedna Hrvatska sveta Domovina,

rtvom junaka sazdana, uvana,

Mr njom zlotvora skvrnjena, pljuvana.

Puna je knjiga hrvatskih svetaca,

Od stolje a sedmog patni kih otaca

I bra e to sudila haa ka je neman,

Jer Hrvat domoljub bje e za Dom spreman.

Ah, to je Haag, to li jugo-udba?

Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,

Mriju bez Boga i bez ljudske asti.

A tebe ekaju, hrvatski sine,

Nebeski dvori moje Domovine.

Na kri u, patnji, nagradu si steko,

Istinu, Pravdu, branio i reko.

Ne boj se, brate, zlo ina ke ruke,

I ja sam takve okusio muke!

Blago onima to nevini trpe,

U muci te koj Bo ju snagu crpe.

Za tebe uvam vijenac od lovora,

ivjet e sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko ne e zbrisat -

Hrvat e uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

 

Marija Dubravac, Brisbane

 

2018-04-18

Marija Dubravac  Marija Dubravac: NE ZABORAVIMO SPLITSKU RIVU

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/wp-content/uploads/2018/04/2018-04-12_17-25-36_662-735x400.jpg

MARIJA DUBRAVAC: NE ZABORAVIMO SPLITSKU RIVU

 

SPLITSKA RIVA (2018.)

 

(U spomen na prosvjed protiv Istanbulske konvencije)

 

Splitska Riva, Splitska Riva,

Di no galeb mirno pliva

Di se stara pisma piva

Tu di plamti vira iva 

Di se tuje sveti Duje,

Di se ZDS uje,

Di no ovik do ovika

Pamti povist davnog vika.

 

Splitska Riva sva lipota

uva pri e iz ivota

Sa kolina na kolino;

Uz akulu, dobro vino,

Svit ponavlja a se zgodi

Ko je umra, ko se rodi

Pamti a je dobro, ru no,

Iz ratova vrime tu no

 

Dvanaestog travnja bilo

Kad u Splitske Rive krilo

Sokolova sleti jato

Kroacije Majke zlato,

Domoljubi, juna ine,

Tvrde vire, tvrde stine

Koja uva zapis ri i:

Boj Rvatu smrt ne pri i.

 

Sokolovi, sokolice,

Digli svete trobojnice;

arom du e, slo nim grlom

Pozdravili pismom vrlom

Cesaricu rajsku Divu

Raspivali cilu Rivu.

U i, bu i more sinje,

Srca plamte ka buktinje.

 

Slu aj sinka a govori:

Rvat doli, Bog je gori

Ko se Boga igrat eli,

Nek u paka avlu seli,

Nek ne kvari Sveto pismo,

Otac, majka broj mi nismo!

Bog nas prozva OVIK, ENA,

To je zakon svi vrimena.

 

Mater slatko dite rodi,

S mu em o njem brigu vodi,

Dite ljubi mater, a u,

Triba sestre, dragu bra u.

Materinog triba mlika

Plod utrobe od ovika.

Jerbo mater ko ne si e,

Domoljubljem taj ne di e.

 

Splitska Riva ula ri i

Pa se rodom slavnim di i:

Sve to nije plod utrobe

To je izum vrag-rugobe.

Ima l igdi lip e i ta,

Od svog doma i ognji ta?

Nema, nema , ap e Riva,

Tek obitelj sri u skriva.

 

Vi, vladari, glave ine,

Zator na e Domovine,

Upamtite Splitsku Rivu

I poruku roda ivu:

NE DIRAJTE NA U DICU,

BO JEG LIKA SVETU KLICU!

RVAT SLU I BOGU SVOMU,

VIRAN DIDU, ODAN DOMU!

 

Marija Dubravac, Brisbane/Hrvatsko nebo

2018.g.: BUDNICA

Sije anj, 2019

Uz B.B. pozdravlja Vas Marija Dubravac

 

 

BLANKI MATKOVI


Treperi nam zvijezdo sjajna
I razgoni jugotmine,
Hrvatice, vilo bajna,
Sunce na e Domovine.
Brani, titi, povijest djeda
Biser gazit vragu ne daj,
to j pisala glava sijeda
U amanet rodu predaj.
Od stolje a sedmog do sad
Istine se unuk hvata:
Do lo pleme iz Irana,
Di no pleme Harahuata.
Imalo je svojeg kralja,
Prigrlilo stijeg i Kr sta,
I to pleme osta vijekom
Bo ji narod, stijena vrsta.
Bje i vra e od svetinje
Ne diraj nam tvrdu stijenu
Sru iti je nikad ne e
Dok je zapis na kamenu.
Treperi o zvijezdo sjajna
I razgoni smr u mraka,
Dok je tebe, blistati e
asno ime od predaka.

Marija Dubravac, Brisbane

 

Uz B.B. pozdravlja Vas Marija Dubravac

 

 

 

GROZDA (Iz knjige RODU NA DAR)

 

(Grozda Budak, k erka dr. Mile Budaka, hrvatskoga knji evnika i politi ara, izmrcvarena je na najgori na in ljudskoga izuma,

1945. Vje na joj slava!).

 

Pamti li tko djevu jednu,

Mladu asnu Hrvaticu,

Bijelu ru u, nje nu, ednu,

Zagreba ku ljepoticu?

Oj bila je divna jako,

Dva joj oka zvijezde jasne.

Divio se ru i sva ko

Ah te rujne usne krasne!

Gle, Zagrebom hitro kro i

Milosrdnih do sestara.

Nad knjigom joj bdiju o i

Domoljubljem sve izgara.

U srda ce de zaviri

Slavna u njem klica ni e;

Hrvatstvo se bi em iri,

Rano kasno Za Dom! kli e.

Roditelji bajne vile

Porijeklom si asnim slove.

Lijepa Grozda oca Mile

Ponos ku e Budakove.

K erka u i, otac pi e,

Ognji te mu dika rodu.

Du om, srcem, ivi, di e

Nezavisne za slobodu.

Ta voljena Zemlja mila

Krvlju, suzom okupana,

Budakovom i u bila

Sre a, davno eljkovana.

 

Naredbama vraga, Boga,

Il prokleta Zvonimirom

Radost doma hrvatskoga

Prohujala s ratnim virom.

Nesta mira i veselja

Sti e vojska partizana,

Vra jih osloboditelja

Stra na horda sa Balkana.

U Zagrebu nasta strava,

Jaukanje, o aj, groza

Urla, divlja, vlast krvava,

Jugobagra druga Broza.

Hapsi, tuci, kolji, davi,

Zatvori su dupkom puni.

Petokrake mo noj slavi

rtvovani milijuni.

Usred krvi, crne kobi,

Uzdisanja, te kih rana,

Gle, sinova ni u grobi

Od Blajburga do Jadrana.

to usta ka jeste svita

U dubine nek propadne,

Ispred slike druga Tita,

Sva Hrvatska neka padne.

Ajme ljudi, Bo e, jao,

Oj hrvatski jadi gorki!

Puk nesretni vapijao

Bistri koj nam udotvorki.

Pomozi o Gospe sveta,

Dosta nam je Kalvarije.

Zar je na a Zemlja kleta,

Zar slobode vrijedna nije?

Svibanj cvao. Iz visina

Sunce tu an prizor gleda.

Jedna djeva roda fina

U ake se vragu ne da.

Upla ena srna mlada

Grozda, k erka Budakova,

Ljepotica Zagreb grada

Bila janje sred vukova.

Pla u zove Bo je ime,

Suza kvasi o i sramne.

Isukrste, izbavi me

Pohotnika elje plamne.

Al ko tu a kada zgazi

Zelen ita nje ne vlati,

Tako stra ni jugovrazi

Otpo eli orgijati.

Cvijet Budakov, cvijet ljiljana

Obe asti vra ja eta.

Le i djeva, popljuvana

Poput Krista razapeta.

Smrtnim hropcem hropte grudi,

Usta ica zar jo di e?

Pro teno joj ba ne budi,

U mukama nek izdi e.

Drugarice partizanke,

Ponesite duge pile.

Zar ste zalud Brozovljanke?

U ijoj ste vojsci bile?

Tako, tako, na rad haj te,

Bogato vam ratno znanje.

O trom pilom komadajte

Budakovo lijepo janje.

 

ivo meso pila re e

Vrisak Grozdin Zagreb uo.

Bol u asna prsa ste e,

Glas janjeta utihnuo.

Usred pjesme i pijanke

Da ukrase konac djelu,

Gle, krvave partizanke,

Ispili e Grozdu cijelu.

U mukama Krista Boga

Izdahnula nesretnica,

Cvjetak roda hrvatskoga,

Zagreba ka ljepotica.

Djevoj ino srce mlado

Bezbo nice psuju, bodu;

Na ra nju ga peku rado,

Hrvatskome vi u rodu:

  Protivnici partizana,

Zaklana je mlada krava!

Po elji vam izrezana,

Evo mesa zabadava!

Paveli a juna ine,

Sve vas o tri ra anj eka.

Vi usta e, Hrvatine,

Topit e vas krvi rijeka.

Nek vas topi, neka te e,

Robom nek je Hrvat svaki.

Nek usta ka gamad re e:

Slava zvijezdi petokraki!

  Drug Staljin je ures, nada,

Komunizma Bog jedini.

Srp i eki neka vlada

U Titovoj jugovini.

 

Godinama Hrvat mrio,

Va ena su srca mnoga.

umom, trnjem, grobak bio

Sinku roda patni koga.

Al krvavih nakon muka

Nad Hrvatskom zasja duga.

Pobijedila pravde ruka

Ode k vragu smradna juga.

Osta gnjusno spominjanje

Iz Brozove vladavine,

Pol stoljetno jaukanje

Ispa ene Domovine.

Osta spomen na djevicu

Mile Budak k erku mladu

Domoljubku, Hrvaticu,

Bo ji darak Zagreb gradu.

Grozdo, rodu odgovori

Gdje li trune srce tvoje?

uj iz Neba glasak zbori:

Vijekom kuca srce moje.

Zalud su ga pekli, boli,

Ubila ga vatra nije.

Ne umire koji voli

Grudu zemlje Kroacije.

 

Marija Dubravac

 



2019.g.:
Uz pedesetu obljetnicu ivota u tu ini
DOM MU HRA E BURA VIJE

2019-01-05

Sretna Vam Nova godina!

 

Uz pedesetu obljetnicu ivota u tu ini, u Zagrebu je tiskana moja nova domoljubna knjiga DOK MU HRA E BURA VIJE.

To je moj dar na im ljudima i nemam od toga ni dolara prihoda.

Ako elite kupiti kopiju knjige, mo ete se obratiti na emu glazbeniku

 

(Najbolji hrvatski tambura i)  Stanko ari ; +385-98-231590 u Zagreb.

 

Knjiga je tvrdi uvez, puno slika na ih asnih Hrvata te domoljuba i poznatih osoba, 440. str. 

Cijena 100.- kuna.

Stanko mo e poslati i po tom Va oj rodbini u Hrvatskoj, pa e Vam ve netko ponijeti kad krene ovamo.

 

Od srca zahvaljuje - ZDS Marija Dubravac - Brisbane, Australia

 

2019-01-07

 

 

PRAVDO BO JA, OSVETI ME!

 

(Uz hrvatski Kri ni put. Svibanj, 1945).

 

Iznad Maclja pono bila, oblak skrio mjesec, zvijezde.

Sablasnoga sred mrtvila bijele sjene neke jezde.

eta l' umom svijet duhova, vara li te razum zdravi?

Jesu l' sjene pri a snova, je l' ti ma ta kule pravi?

uje pucnje gromovite, zemlja stenje, podrhtaje,

Oj strahote jezovite, danak sudnji re bi, da je.

Uzbiba se Macelj cio, zemlje drijelo riknu dosti,

Vulkan gnjevni provalio, uskrsnule ljudske osti.

 

Tisu '  kosti', sto put vi e, tisu ' grla, stra nih krika,

Macelj umu preplavi e hrabre vojske bojovnika.

Ljepote li svakolike: Hercegovci, Dalmatini,

Juna ine kr ne Like, Slavonci i Istranini

I Zagorci i Prigorci, Bosanci i Podravljani

Hrvatice majke momci, rodu na dar odabrani.

Sve enici, Kristu vjerni, s pukom nikli s pukom mrli,

Rije i meke, dobri, smjerni, ruka stado bratski grli.

 

Oko gleda, uho slu a, divni borci u red stali

I ko jedno srce, du a, gromoglasno ponavljali:

''Zaklinjem se mo nom Bogu da u slu at Poglavnika,

Krvlju branit Zemlju svoju, biti Domu tit i dika.

Dokle ivim du a e mi izgarat ko baklje plamen,

Domovino, blago sve mi, tebe ljubim, vijekom, amen.''

Vrijeme stalo. Mjesec zasja, askom bjegnu pomr ina.

Macljom jeknu ''Lijepa na a'' sveta pjesma od davnina.

 

Tisu ' ruku, tisu ' grla, digo e se k Nebu gore.

Slu aj brate, usta vrla Gospodaru i a zbore:

''O, Svesilni, de pogledaj, vapiju ti roblja glasi!

Umaknuti pravdi ne daj, od ljage nam ime spasi.

Nikom nismo krivi bili nit' eljesmo tu u mrvu.

Hrvat topli zaklon dao strancu, bogcu, mravu, crvu...

Branili smo prag otaca, vatru, pepel svog ognji ta,

Naredbu ti sve tovali - Ne po eli bli njeg, ni ta:

 

Njeg'va ku a, njiva, ena, konj, magare, tvoje nije.

asni zakon svih vremena opomena iz Biblije.

Juna ki nam pradjedovi po tenje u du u vrgli,

Hrvatstvom nam elo slovi, stijeg s barjaka nismo strgli.

Reci, Bo e, gdje je sada boja crven bijela plava

S koje vojska na a strada? Gdje je Doma na eg slava?

Zar znak gre ne petokrake nad Hrvatskom da nam stoji,

Da Hrvatu kopa rake, da krvavu sudbu kroji?

 

Domovinu ovi tama, ajme, Bo e, Bo e velji,

Skopa e nam tisu ' jama bezbo nici mu itelji:

Herceg, Koret i Dragani , Vinceljak, brek i Strme ki,

Hudi Brodar i Valjevec, Fizir, Krivak, grozni Smre ki.

Krvava im lica, ruke, pokoljenje kletvu prima,

Hrvatskog e borca muke pravdu tra it vjekovima.

Oj du mane, hladni kamu, do i, vidi mu ili ta,

Povijest ti na stupa sramu broji rtve i grobi ta.

 

Na koljena, vra je sluge, izdajnici roda, vjere,

ekaju vas kazne duge, vatri pakla nema mjere.

Pokajanje, suza gorka, kutak e vam Neba spravit,

Krista radi prostit emo, al' nikada zaboravit.

Stra ne jame, hude jame, iji li vas izum stvori,

Sred sablasne no i tame da se duh za pravdu bori?

Zar boginje klete ruka rtveniku grotlo sazda,

Da ju bolnih sred jauka Hrvat krvlju poji vazda?

Zar je pla a domoljublja podla smrt i bezdno mrko,

Zar jo trubi vraga trublja da je 'pas' bez du e crko?''

--

Utihnulo tisu ' grla, nad Macljom gle, svi e zora,

Vojska silna gdje no mrla, zemlja vje no stenjat mora.

Kost Hrvata pravdu udi, groblje oca, kri i ime.

No u i sad vri te ljudi: ''PRAVDO BO JA, OSVETI ME!''

 

Marija Dubravac Brisbane

 

2019-01-12

Domoljublje kada hlapi, u povijest nek mis o leti:

Gladan, smrznut, pradjed bio, za Hrvatsku spreman mrijeti.

Ne zaboravimo ih!

ZDS Marija Dubravac

 

ZABORAVLJENIM JUNACIMA GVOZDANSKOGA

 

Na pol puta Gline Dvora, na obronku Zrinske gore

Snu dila se kula stara, zidovi joj pri u zbore.

Razvalina eno str i, grmlje hladan kamen grli,

Spomen mio davnih dana jo vjekovi nisu strli.

 

Od stolje a trinaestog ubi Zrinskih znak ju krasi:

Za Dom spremni! Za Krst asni! zidinom se i sad glasi.

Sinko dragi, de zastani, prigni uho k zidu kule,

E da ne bi rije i bake sve pomalo utihnule.

Pohrani ih u dno srca, zaborav da otme, ne daj,

Kao biser dragocjeni, unucima na dar predaj.

Pokoljenja neka znadu o Gvozdanskom pri u davnu,

Neka pjesmom veli aju pradjedova povijest slavnu.

 

Zbori kula: Djeco mila, lozo moja plemenita,

Nekada sam gorda bila, gradila me Zrinskih svita.

Rod iskrenih po tenjaka hra e koje grom ne ru i,

Jerbo temelj kri a stoji u kr anskog sina du i.

Zrinsko stablo, zdravo sjeme, iz kog ni e di na klica:

Pavle, Juraj, Mirko, Niko, Katarina i Jelica...

I  jo mnogi iz te ku e ostavi e divne spome.

Zrinski bili pravednici u narodu hrvatskome.

Po tivali siromahe, putnicima konak dali,

Kralju vjerni, ginut spremni, Svetog pisma nauk znali.

Blagoslov je bujo, cvao, knezovima Gvozdanskoga,

Bog stostruku pla u dao sincim djeda estitoga.

 

Srebrn novac tu se kov o, denar, gro i i taliri,

Stapali se u olovo Zrinskih lica, suveniri.

A jer Hrvat blaga im o, zavidio Tur in kleti;

Or o suri, grabe ljivi, hrvatskome kraju leti.

Nek se pti i njeg vi gnijezde tamo gdje im mjesto nije,

Nek osmanski polumjesec vijori sred Kroacije.

Gledaj turskog Malko -bega: s vojskom ode pa se vra a!

Ne da Hrvat Gvozdanskoga dok su slo na mila bra a.

Tur in bjesni, plane kuje, prokletstvo ga vra je ari.

Gvozdansko e aptom pasti vojska mo na kad udari.

Ej Hrvati, ej kauri zalud hrabrost od predaka,

Sokolovi Ferhat-pa e gu it e vas sna na aka.

 

Od Malko a on je ja i, na srcu mu guja spava,

Zgazit e vam stijeg, raspelo, prahom bit e roda slava.

Ferhat prijeti, vojsku sprema, u tri ljeta dvaput bio,

Pod zidinam Gvozdanskoga dvije bitke izgubio.

Zalud guja otrov trca, zalud kipi gnjev ratnika,

Ferhat-pa a mr njom grca, izmakla mu lovorika.

Obe aje Muhamedu: tre i put e imat sre e.

Gvozdansko e osvojit' il Ferhata biti ne e.

 

Jesen zlatom odjenula Zrinsku goru i Pounje,

Seljak njivom plod ubir'o, zriju, mire, ute dunje.

Vrijedni ljudi, mirotvorci, znojem lica kru ac stekli,

K'o pobo ni njeg vi predci Bogu dobrom hvala rekli.

Platno iva djeva mlada, o svatima momak sanja,

U frulicu pastir svira, jekom glasnom dol odzvanja.

Ljubav, radost, smijeh il tugu, u pjesme je ovjek svio,

Blago udni svijet Hrvata u svom domu sretan bio.

Al pomuti radost tihu vojska ljutog Ferhat-pa e.

Obe ao turadiji: Gvozdansko e biti na e!

Alaha mi, pobijedit u, il me ivog biti ne e.

Nekrst vri ti, konjic nji ti - u boj ljuti Tur in kre e.

 

Ajme, Bo e, pravdo, gdje si, emu kazna skromnom stvoru?

Ho e l ikad biti kraja ratovanju i pomoru?

Zar a daja, neman grozna, krv nevinih mora piti,

Nije l ovjek zavrijedio kraj ognji ta svojeg sniti?

Tko li satka kob Hrvatu, ija li ga kletva prati?

Od kolijevke do pokrova zar e vje no ratovati?

Zar poklonit' zemlju dragu da ju Tur in gazi, pljuje?

Ne! Ne da ju turskom vragu, ako gine, grob mu tu je

Reci, srce, mo e l ikad pobijediti slaba aka?

Gdje turbana deset tisu zaman srce od predaka!

Mo e, mo e! srce kli e, Dokle utim ljubav jaku,

Div Golijat ne e ubit elik-volju u junaku.

 

Ej, Ferhate, ej d udijo , zaboravlja Hrvat tko je:

Na Sigetu Zrinski mrio, al ne zgazi rije i svoje.

Razlije e se bojna truba, zemlja drhti, nebo je i,

Tristo ljudi blage udi usred kule stare kle i.

Pa k'o njihov ubi - Zrinski obe a e vjernost rodu.

Grla kli u: U boj, bra o, za Gvozdansko! Za slobodu!

Brani -kula rije i ula i k'o mati upamtila

Kad a ica domoljuba protiv sile bitku bila.

uj, top tre ti, vatra blje ti, Ferhat-pa a ne sustaje;

Junacim na brani -kuli med'ne rije i obe aje:

Predajte mi grada klju e, vrata irom otvorite.

Pustit u vas ive, zdrave, haj te kuda po elite.

 

Ne da junak grada klju e, k'o od raja Bo jeg da su,

Za prag ivo srce tu e, jo se nada eljnom spasu.

U pomo e bra a do i, rastjerati le inare,

Badnji dan e proslaviti u zidini kule stare.

Slava Bogu na visini ro en je Kralj, Isus mali!

U Gvozdanskom hrabri sinci   U se vrime zapjevali.

Bez ru ka i rujnog vina, bez bo i ne svije e plama,

Branila se Domovina - ma em, krvlju i rtvama.

Tristo smjernih mu enika, glad ih stra na dra i, mori,

Ispila im slabo tijelo, zadnja vatra eno gori.

Nema hrane, nema vode, ni streljiva, ni ogrijeva,

Al poslu aj, srce divno, edno, gladno, Kristu pjeva.

 

Jo vjeruje pomo sti e, za pobjedu kasno nije,

Odmaglit e silna vojska Ferhatove turadije.

Ratnik eka, nada blijedi, mrvu kruha ele usta.

Srce klonu. Pobjeda mu bila samo e nja pusta.

Gasnu zadnje vatre plamen, tek pokoja era gori,

Drvo puca, kripi kamen, proplaka e stari dvori.

S visoka ih patnik gleda, jo ga bodri zavjet sveti:

U ruke se vragu ne da, ko junak e ra e mrijeti.

On je Hrvat, tvrda stijena, iste su mu ruke, lice.

Ne podnosi nik vi jaram ni izdajstvo kukavice.

Makar bio ledom itav, ne e milost turske vlasti.

Nek je kostur, slab i mlitav, pred zlotvorom zar e pasti?

 

 

 Marijo Filipi. Izgubio je ruku i nogu u agresorskom ratu, ali ljubav sve mo e! Iz po tovanja prema junacima Gvozdanskoga, pokosi travu, kako bi staza pred starom kulom bila prohodna.

 

Damjan, Juraj, Andro, Niko, vo e tristo asnih ljudi

Zbore: Bra o, ostanimo, vjerni svojoj rodnoj grudi.

Uminut e patnja skoro, no ivjet e na a slava,

Ime e nam krasit vijekom boja crven-bijela-plava.

Za Doooom! Za Krst! dru tvo vrnu, srda ca se ruka hvata,

A kroz i a sudbu crnu zagrlio bratac brata.

Ci a zima tijelo ste e, hlapi snaga u junaka,

Mrtva trupla kulom le e, pu ku dr i hladna aka.

Na otponac prste stisla i k'o da se pucat sprema.

Oko irom otvoreno, bolu, suzi, traga nema.

Vidi samo oca vjernost, od Jadranskog dublju mora,

Koju Gospod Hrvatima darovao odozgora.

 

Studen kruta ne sustaje, ve posljednji ljudi mriju,

Al jo brane zadnjom snagom milu Majku Kroaciju.

Tristo bilo trides t osta, ne zna Ferhat to se zbiva.

Jel kauru borbe dosta, kakvu tajnu kula skriva?

Uho uli, oslu kuje, svud sablastni tajac vlada.

Huraaaa! Juri ! Razvalimo Gvozdanskoga vrata grada!

Za kripale te ke grede, pla u, cvile du e mrtve,

Zar e nekrst razarati to gradile djeda rtve?

Pri e Ferhat k brani -kuli... Gdje je Hrvat? Mo da vreba?

U strahu za ivot goli mo da tra i pomo Neba?

A kad tamo, Bo e, jao, turski pa a grud si hvata;

Na prozorim drevne kule smrznut Hrvat do Hrvata.

 

Re ' bi, stup je od kamena, gleda nekud u daljine,

uva slavu svog imena odan sinak domovine.

Stu io se mo ni Ferhat, glavu pognu, suzu bri e,

Usna drhti, jezik apnu: Tog na svijetu nema vi e.

Pogledajte, Turci moji, kako Hrvat mrijeti znade,

Gladovao, smrznuo se, ali grada ne predade.

Pa dotakne mrzli obraz junacima Gvozdanskoga,

Izustiv i: Vi ste korijen Nike ubi , bana svoga.

Katoli ki nek sve enik dostojno vas u grob sprati,

Juna tvo vam, dragulj sjajan, ko arko e sunce sjati.

Rahmet du am va im budi, Alah nek vam d enet poda;

Nek se pamte biser-ljudi, Hrvatine di nog roda.

 

 

 

 

Na prozorim drevne kule smrznut Hrvat do Hrvata. (Fotografija iz zbirke Marija Filipija)

 

Jure dani i stolje a stara kula je i, stenje,

Vjetrovi joj zide ru e - pada slava i kamenje.

eka jadna neka unuk o Gvozdanskom knjigu pi e,

Osudi joj sudba kleta u samo i nek izdi e.

K eri drage i sinovi, ponosnoga elik roda,

Podignimo trobojnicu, neka ivi rije SLOBODA !

Domoljublje kada hlapi, u povijest nek mis o leti:

Gladan, smrznut, pradjed bio, za Hrvatsku spreman mrijeti.

 

NEK SE RU I KULA SVAKA, AL NE SPOMEN NA JUNAKA

 

Marija Dubravac, Brisbane

 

 

 

 

Neka nam asni domoljub Marijo Filipi, ovjek bez ruke i noge, bude podstrek, da makar povremeno hodo astimo na mjesto gdje stara kula uva spomen na junake, kakvi se ra aju samo u Lijepoj na oj Kroaciji. Po ivali u miru Bo jem!