Mile Boban OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (30. dio)
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm UVOD U OPIS – “OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/
OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (30. dio) Bivši partizan Branko Babin, sin Rudolf, rodjen u Babindolu kod Zadra 28. 2. 1928., u svojoj izjavi od 25 svibnja u Rimu, veli uglavnom o Nijemcima, nešto i o Hrvatima: "Mobiliziran sam u partizansku vojsku u listopada 1944. i to u autočetu 19. dalmatinske divizije, jer sam po zanimanju mehaničar. Pošao sam .... Likom, Hrvatskim Primorjem i Istrom, prateći iz izvjesne daljine operativne jedinice. Malo dana nakon završetka rata došli smo u Ilirsku Bistricu i tu ostali desetak dana. kroz to vrijeme vidio sam mnoštvo njemačkih ratnih zarobljenika, a malo domobrana; ustaša i četnika tu nisam vidio, jer su partizani u razgovoru spominjali, da bi zarobljene ustaše na licu mjesta ubijali. Pričali su mi drugovi, da je bilo oko 20.000 njemačkih zarobljenika .... Strašno su izgledali, izgladnjeli, poderani, često bosi .... vidio sam .... pojedine lješine njemačkih zarobljenika već u stanju raspadanja .... prema Ilirskoj Bistrici iz Rijeke vidio sam na mnogo mjesta masovne grobove u obliku trokuta, neke dugačke 10, i 20 metara .... Zarobljenike su pratili ljudi iz V. Dalmatinske brigade .... do Rijeke i Zadra pješice, tumačeći time, da su tobože nju (15. brigadu 19. dalmatinske divizije kaznili, radi lošeg postupanja sa zarobljenicima ...." ----------------------------------------- (Kako ovaj opis nema priloženog izvora, pregledao sam dvije knjige "BLEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA", koje je tiskala "Hrvatska Revija". Obje knjige su pune imenima, prezimenima, mjestima i datumima iskaza očevidaca partizanskih i imaju po 500 stranica. Jedna je tiskana 1976. a druga 1977. godine. Pregledao sam ove knjige ne bih li našao iskaz ovog partizana Branka Babina. Nisam ga mogao na brzinu pronaći što ne znači da nije tu, ako je tu, ali sam našao desetak i više slika s bleiburškog groblja a neke od tih slika prilažem ovdje. Slike su iz knjige tiskane 1976.
Prva (1) slika je dvije knjige "BLEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA"
Druga (2) slika je sa dvije slike. Ja ću prepisati šta ispod njih piše. Ispod slike lijevo piše: GROB HRVATSKIH VOJNIKA NA BLEIBURŠKOM POLJU, OD 1945-1974., njegov prvi izgled (3001 Aut Bleiburg, groblje SPOMENIK), s izvornim natpisom. (vidi članak "Bleiburg" - mjesto hrvatskih pohoda"),
3001 Aut Bleiburg groblje SPOMENIK.jpg
Ispod slike desno piše: GROB HRVATSKIH VOJNIKA NA BLEIBURŠKOM POLJU, od 1945. - 1974. - prije njegova prekapanja po njemačkom, "Crvenom Križu", 3 kolovoza 1974,
3002 Aut Bleiburg, Unter-Loibach – groblje.jpg
Slika (3) je moj prvi posjet bleiburškom groblju u kolovozu 1968. Prilažem ovdje pismo kojeg sam pisao jednom prijatelju 17 svibnja 2020. koji je od mene tražio neke podatke kako je došlo do te posjete. Sadržaj pisma je ispod ove slike.
Odgovor prijatelju Hrvatu 17 svibnja 2020.
Bog! dragi moj prijatelju, Kako sam ti prije dva dana rekao da ću potražiti sliku kada sam bio na Bleiburškom (Unter-Loibach) groblju u kolovozu 1968. godine. Pronašao sam ju na portalu otporas.com pa ti ju šaljem. Slika nije najjasnija, jer je u boji i tako je to bilo u ona doba. Ali svakako bih ti želio reći kako je do toga došlo. Moj pok. brat Rafo se je oženio sa Zdenkom Prlić u Trstu točno na Veliku Gospojinu 1968. godine. Tu smo bili preko dva tjedna. Sreo sam neke tu u Trstu koji su mi rekli da su tu u Trstu (3003 Ita Trst – UDBA ubija) prije nekoliko dana poginuli Ante Znaor i Josip Krtalić; da im je netko podmetnuo pakleni stroj u njihovo auto. Tu sam odmah rekao sam sebe da ću u povratku za Pariz otići na Bleiburg. Tako je do toga došlo. Sada ću nastojati opisati koliko me sjećanje drži, jer danas je sasvim drugačija stvar i pogled na ovo groblje nego što je to bilo tada, te godine 1968. Slika nije najsjajnija, pa ću zato nastojati pojasniti neke stvari.
3003 Ita Trst – UDBA ubija.jpg
Počmi brojiti grobnice, bilo s desna bilo s lijeva, ima ih pet, što je svaka grobnica predstavljala po sto tisuća žrtava, ukupno pola milijuna Hrvata stradalo uzrokom predaje na Bleiburgu. Tako nekako i Ivan Prcela piše u knjizi “OPERATION SLAUGHTERHOUSE”. Ja sam na četvrtoj grobnici s lijeva. Ako se dobro zagledaš, mogu se primijetiti željezni križevi i na jednom, trećem križu se očito vidi vojnička kaciga. Dok sam to pomno pregledavao i pratio, opazih jednu ženu koja znatiželjno hoda oko groblja. Tužan i sav u mislima sam prišao k njoj, predstavio se i rekao odakle sam došao, našto mi je rekla svoje ime kojeg nisam zaboravio, i da mi je rekla da joj je ime Helena Kosmatsch. Reče mi da stanuje tu u toj kući i pokazala mi rukom. To su te kuće koje se vide uz groblje. Pitao sam ju od kada tu živi, našto je rekla da je ona Slovenka i da se je tu rodila i da tu živi. Tada mi je rekla da je bila svjedok tih partizanskih zločina. Rekla mi je da su oni i seljani (3004 Aut Unter-Loibach), iza kako su partizani otišli, sami pokopavali mrtve i pobijene Hrvate. Također mi je rekla da su se svi mještani dogovorili da neće tu zemlju obrađivati, gdje su pokopani Hrvati.
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=6983&page=2
3004 Aut Unter-Loibach.jpg
Eto dragi moj prijatelju, još mi lebdi ta žalosna uspomena na ove naše pobijene Hrvate. Ja sam ovo stavio u nastavcima na portal otporas.com. Ovaj dolje niže je br. 3. Ja ti sada prilažem poveznicu gdje se sve nalazi, od početka do kraja.
https://otporas.com/sto-mnogi-hrvati-ne-znaju-jest-prvo-organizirano-hodocasce-na-bleiburg/
Javite mi da znam da li si sliku dobio ili ne. Bog! Pozdrav. Bog! Mile.
Slika (4) ima četiri (4) slike. Ja ću napisati ispod svake šta tu piše. prva slika lijevo piše: FURGONETA NJEMAČKOG "CRVENOG KRIŽA" (D - KS 649) ODVOZI 3. kolovoza 1974. SMRTNE OSTATKE HRVATSKIH VOJNIKA, ISKOPANE IZ ZAJEDNIČKOG GROBA U UNTER-LOIBACH-u. (3005 Aut Bleiburg, Unter-Loibach groblje) Na slici desno vidi se cvijeće završenog groba. Na slici dolje lijevo piše (3006 Aut Unter-Loibach): NIKICA MARTINOVIĆ, zapovjednik "Počasnog bleiburškog voda", ubijen po Udbi 17 veljače 1975. (Roman Leljak je kasnije pronašao da ga je ubio udbaški plaćenik Milan Dorič, mo. Mile Boban.) (Snimljeno 10 travnja 1966., na grobu bleiburških žrtava.) Na slici dolje desno piše: SADAŠNJI GROB BLEIBURŠKIH ŽRTAVA, nakon što je njemački "Crveni Križ" dovezao 4. prosinca 1974., ostatke dvojice hrvatskih vojnika i pokopa ih u prijašnji vojnički grob u Unter-Loibach-u na bleiburškom polju (Gornja slika neposredno, donja u pripremanju nadgrobnog spomenika.
3005 Aut Bleiburg, Unter-Loibach groblje.jpg
3006 Aut Unter-Loibach.jpg
3007 Aut Unter-Loibach.jpg
Sve što je od gore prve zagrade pa do ove ovdje je moj dodatak. Nastavak počima od riječi "Nešto", Mile Boban.) ------------------------------------------ Nešto je hrvatskih izbjeglica sa pojasa oko Ilirske Bistrice umaklo u pravcu Trsta i u pravcu Ajdovščine. Od potonje par stotina osoba izvukle su se u Italiju, od onih, koji su izmakli prema Trstu, većina je zaglavila, i popunjavala fojbe pred Trstom, koje se danas nalaze s obadvije strane talijansko - jugoslavenske granice. One čekaju na medjunarodnu komisiju UN-a, da se otkopaju. U Trst dospjele male grupice utekle su se hrvatskim mornarima i s njima umakle. Nad ovim zapadnim dijelom hrvatskog zbjega - na Rijeci (3008 Cro Reka), u Istri (3009 Cro Istra), Kastavštini (3010 Cro Kastav) i Sredokraci (?) Rijeka (3011 Cro Reka) - Trst (3012 Ita Trst) - vršen je bio strašan pokolj, dok nije bio potpuno dotučen, nije ni dopirao do kolona smrti, koje su bile vučene dolinama Drave (3013 Cro Varaždin, Dravska šuma) i Save (3014 Slo Brežice).
3008 Cro Reka.jpg
3009 Cro Istra.jpg
3010 Cro Kastav.jpg
3011 Cro Reka.jpg
3012 Ita Trst.jpg
3013 Cro Varaždin, Dravska šuma
3014 Slo Brežice
Nastavlja se (31. dio) s M o r e m ...
|