Mile Boban OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (29. dio)
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm UVOD U OPIS – “OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/
OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (29. dio) Namjera je najprije bila kretati se ustaljenim pravcem preko Celja (2901 Slo Celje), no budući je ono bilo ugrožavano od partizana, odluka je bila pala za bliži, nezavijeni lučni put Maribor (2902 Slo Maribor) - Dravograd (2903 Slo Dravograd). Krenuvši prema Mariboru, par kilometara pred njim partizani su bili pokušali napasti skupinu. Nakon puškaranja i bez većih poteškoća je stigla u Maribor.
2901 Slo Celje Proseniško.jpg
2902 Slo Maribor Bohova.jpg
2903 Slo Dravograd.jpg
Saznavši medjutim u Mariboru, da je i sam Dravograd ugrožen od partizana, odlučili su se za sjeverni, vrlo savijeni lučni put: Maribor (2904 Slo Maribor) - Leibnitz (2905 Aut Leibnitz) - Koflach (2906 Aut Koflach) - Wolfsberg (2907 Aut Wolfsberg) i tako u većem luku zaobići opasnost dravogradske depresije. Skupina je produžila gradačkom cestom do Wildona (2908 Aut Wildon). Na njoj, u Spielfeldu (2909 Aut Spielfeld), oko 17 sati dr. Ante Pavelić upoznao je uglednike, da pošto će Nijemci te noći kapitulirati, da je glavni zadatak skupine ostaviti što prije rusko područje. Dao je nalog najbližima, da se preobuku u gradjanska odijela.
2904 Slo Maribor Spodnje Hoče.jpg
2905 Aut Leibnitz.jpg
2906 Aut Koflach.jpg
2907 Aut Wolfsberg.jpg
2908 Aut Wildon.jpg
2909 Aut Spielfeld.jpg
Kod Wildona (2910 Aut Wildon) krenula je skupina u dolinu riječice Kainacha (2911 Aut Kainach) i, kretajući se njome, kod Koflacha (2912 Aut Koflach) 9. svibnja jutrom prešla je u dolinu riječice Lavana (2913 Aut Lavana rijeka), na Twimberg (2914 Aut Twimberg). Odatle je produžila na jug, put 12km udaljenog Wolfsberga (2915 Aut Wolfsberg), dakle usmjerivši se hrvatskom exodusu iz obratnog pravca.
2910 Aut Spielfeld.jpg
2911 Aut Kainach.jpg
2912 Aut Koflach.jpg
2913 Aut Lavana rijeka uz cesto.jpg
2914 Aut Twimberg.jpg
2915 Aut Wolfsberg.jpg
Pred Wolfsburgom (2916 Aut Wofsberg) od sjevera zaustavila se je motorizirana karavana. Vrhu uglednika - koji je netom susreo Englez, a znao da partizani pritišću Celje (2917 Slo Celje) i Dravograd (2918 Slo Dravograd) i upravo čuo, da su već i u Klagenfurtu (2919 Aut Klagenfurt) - trebalo se je bilo odlučiti, hoće li k hrvatskom zbjegu ili od njega. Tri puta se je povorka bila okretala nazad, da bi se poslije par stotina prevoženih metara, u kolebanju, opet vraćala na isto mjesto, i onda trećega puta, za jedne konačno, zašla put sjevera do zaseoka Wiesenau (2920 Aut Wiesen), jedan i pol kilometar pred bad St. Leonhardom (2921 Deu St.Leonhard). Tu se je bilo odigralo drugo kolebanje i pala konačna odluka. Glavari obadva stožera, general Sertić i Pećnikar sa osobljem svojih ureda, dosta drugih dužnosnika i oružnici krenuli su K ZBJEGU putem Wiessenau (2922 Deu Wiessen) – Kliening (2923 Deu Kleining) – Lolling (2924 Aut Lolling) - Kl. St. Paul (2925 Aut St. Paul) - St. Johann (2926 Aut St. Johann) – Klagenfurt (2927 Aut Klagenfurt), a ostali OD ZBJEGA put sjevera – Jedenburgu (2928 Aut Jedenburg). (Prepisujući ovo 14 ožujka 2023. godine, dakle za 2 mjeseca bit će punih 78 godina od ovih tužnih, tragičnih i žalosnih uspomena hrvatskog exodusa, osobno se pitam tko bi mogao biti izravni pisac ovih dogodovština, ovih svih detalja, posebice detalja oko Poglavnika i njegove pratnje; dok, u prošlom (28) opisu iznesen je opis profesorice Dolores Bracanović "S Poglavnikom na povlačenju", gdje se opisuju sasvim drugačiji doživljaji Poglavnikove pratnje. Ali, u svakom slučaju i iz svih ovih sakupljenih s brda i dola izvještaja, istina će se saznati. Mo. Mile Boban.)
2916 Aut Wofsberg.jpg
2917 Slo Celje Teharje Štore.jpg
2918 Slo Dravograd Muta.jpg
2919 Aut Klagenfurt.jpg
2920 Aut Wiesen.jpg
2921 Deu St.Leonhard.jpg
2922 Deu Wiessen.jpg
2923 Slo Kleining x.jpg
2924 Aut Lolling.jpg
2925 Aut St. Paul.jpg
2926 Aut St. Johann x.jpg
2927 Aut Klagenfurt.jpg
2928 Aut Jedenburg.jpg
Prvi su se najvećim dijelom smjestili u logoru Krumpendorfu (2929 Aut Krumpendorf), odakle su onda bili izručeni. Skupina za sjever, koju je dalje vodio general Vilko Begić, (prilažem sliku generala HOS-a Vilka Begić, mo. Mile Boban.)
2929 Aut Krumpendorf.jpg
Vilko Begić General Begić prvi s lijeva, Ministar Šumarstva i Rudarstva, Ivica Frković lijevo pozadi njega, te potpukovnik Rafael Boban desno.
i u kojoj je bilo dakle dr. Ante Pavelić, bila je po tome u Zeltbergu (2930 Deu Zeltberg) (Bad St. Leonhard) (2931 Deu Bad St. Leonhard) bombardirana po ruskoj avijaciji, poslije već stupanja na snagu njemačke kapitulacije.
2930 Deu Zeltberg.jpg
2931 Deu Bad St. Leonhard.jpg
Da bi se mogla pratiti daljnja sudbina ove skupine, pretiskava se od odnoseći se najglavnije iz članka prof. Dolores Bracanović, Argentina: "S Poglavnikom na povlačenju", izašlom u broju 291 - 2 - 3 - 4 "Hrvatska" od 10. travnja 1960., Buenos Aires: (Prilažem sliku opisa "OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA '' st. 121 tog opisa prof. Dolores Bracanović, kojeg sam ja stavio na opis br. 28., ne znajući da će ovaj isti opis biti u ovoj DRINI br. 2. 1963. Zato ga neću prepisivati, jer je već prepisan i napisan u broju 28. Prilažem poveznicu opisa br. 28 za one koji žele kontrolirati i jedan i drugi opis. Ispod ove slike ja nastavljam opisom br. 29. Mo. Mile.)
https://otporas.com/od-ivan-planine-do-bleiburga-28-dio/
PRIMORSKIM POJASOM Terenski odvojeno, kao sporednim lijevim pravcem povlačile su se Hrvatske Oružane Snage i gradjanstvo iz Like, Gorskog Kotara, Primorja, Istre i Trsta, kopnom i morem, koji su do posljednjih dana još tamo bili, općim pravcem na Trst, s namjerom, da se probiju dalje u Italiju i u susret Englezima. (Ja ne mogu odoljeti dok ovo prepisujem a da ne ponavljam - ne za mene i one koji to znaju - nego za hrvatske naraštaje to da je Hrvatska Državna Vlada NDH imala preko političkih i diplomatskih kanala veze sa Zapadnim Saveznicima za povlačenje HOS-a i građanstva prema zapadu, tj Austriji kojima će se predati. U to svrhu je HDV napisala Glavnom Stožeru Savezničkih Snaga koji se je nalazio u Italiji MEMORANDUM i 4 svibnja 1945. ministar HDV dr. Vjekoslav Vrančić i Admiral HRM Andrija Vrkljan bili zaduženi da taj MEMORANDUM HDV odnesu i predaju Savezničkim Snagama u Italiju. Prilažem sliku te knjige kao i poveznicu opisa br. (9) OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA gdje se nalaze detalji hapšenja ministra HDV dr. Vjekoslava Vrančića i Admirala HRM Andriju Vrkljana. (Po djelu dr. Vjekoslava Vrančića “S bijelom zastavom preko Alpi", Buenos Aires, 1953.) (Prilažem sliku knjige “U SLUŽBI DOMOVINE”, Buenos Aires, 1977.
Kako se i na korici knjige očito vide naslovi
https://otporas.com/od-ivan-planine-do-bleiburga-kobni-mercedes-drina-br-2-1963-9-dio-dio/
Sada se postavlja jedno ozbiljno povijesne naravi pitanje URBI ET ORBI tko je koga izdao? Tko je lagao? Tko je pogazio svoju riječ: HRVATI ili ENGLEZI tj. ZAPADNI SAVEZNICI? Bog je Milostiv, Bog je Pravedan, Bog će po našim djelima nama svima Suditi, pa tako će Suditi i Zapadnim Saveznicima što su izručili Hrvatsku Vojsku i Hrvatske Civile jugoslavenskim partizanima na klanje, te tako bili sudionici tih stravičnih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom. Moja opaska Mile Boban, Otporaš.)
Kopnom su se povlačili hrvatski legionari 392. njemačke divizije, dijelovi 11. hrvatske pojačane divizije, osobito njezinih ustaških sastava, razni manjih ustaških postrojbi lokalne službe i dosta gradjanskih izbjeglica, ukupno oko 10.000 osoba. Mnoštvo nije imalo mnogo svoje riječi, jer nije imalo neke neposredne hrvatske vlasti nad sobom, kad se je bilo otisnulo iz domovine. Vodjeno po svojim zapovjednicima i izbilim prvacima kružoka, bilo je ovisno i jako upućeno na VII. njemački korpus, kao regularnu najvišu njemačku borbenu vlast u otporu protiv partizana, pod zapovjedništvom generala planinskih trupa Kublera, u početku odsutnih časova na Rijeci (2932 Cro Rijeka).
2932 Cro Rijeka.jpg
Ovisnost o korpusu u ispravi o njegovoj kapitulaciji partizanima glasi: "Hrvatski fašisti, uključivši legionare kao i kod korpusa nalazeći se gradjani ..." Točka 10. "Propisa C" od 6 - 7 svibnja 1.945. u Ilirskoj Bistrici (2933 Slo Ilirska Bistrica), po djelu E. Schmidt - Richtberg "Das Ende auf dem Balkans", Heidelberg 1.955., str. 162.)
2933 Slo Ilirska Bistrica.jpg
Drugi partizanski napadni klin vodio je preko Ilirske Bistrice (2934 Slo Ilirska Bistrica) (prvi preko Zagreba) s ciljem, da se što prije domognu do Trsta (2935 Ita Trst) i budu što jačim čimbenikom u zaledju Tršćanskog zalijeva(2936 Ita Trščanski zaljev). Zato su pojurili s jačom snagom još o koncu travnja pojasom Ilirske Bistrice.
2934 Slo Ilirska Bistrica.jpg
2935 Ita Trst pristanište.jpg
2936 Ita Trščanski zaljev.jpg
Nastao je bio vrtlog uzmicanja i ugibanja partizanima na cijelom širem predtršćanskom prostoru, u vrtlogu odigrala su se bila tri hrvatska udesa: na pojasu Rijeke (2937 Cro Rijeka), na pojasu Ilirske Bistrice (2938 Slo Ilirska Bistrica) i Trstu (2939 Ita Trst).
2937 Cro Rijeka.jpg
2938 Slo Ilirska Bistrica.jpg
2939 Ita Trst.jpg
Oni hrvatski izbjeglice, koji su stigli na Rijeku (2940 Cro rijeka), gledali su dakle zaštitu u njemačkom korpusu. On se je do 30. travnja branio iz opkoljenog i zatvorenog šireg područja Rijeke (2941 Cro Rijeka), a onda se iz njega probio 1. svibnja s ciljem, da dospije do Ljubljane (2942 Slo Ljubljana). S njim se je izvukao i najveći dio hrvatskog zbjega.
2940 Cro Reka.jpg
2941 Cro Rijeka.jpg
2942 Slo Ljubljana.jpg
Na pojasu Ilirske Bistrice pak, pojasom zamrežene i isprepletene situacije, bez izrazite fronte, već samo borbenih prostora, partizani su bili zaveli naivnog i nelojalnog prema Hrvatima generala Kublera, časnika na krivom mjestu, s drugim generalima i višim zapovjednicima. Da bi se naime domogli hrvatskog zbjega kod njemačkog korpusa uz ostalo, zaključili su partizani, kako je već gore napomenuto, kapitulacija, upadljivo kulantnu, ili obećavajući osoblju korpusa povratak kući. Moralo je inponirati tim generalima, što su ih divljački partizani u kapitulacijskoj ispravi počastili, da će cijelo osoblje korpusa - časnici, dočasnici i momčad - do daljnje odredbe biti podčinjeno zapovjedništvu 8. "udarne" (a koja im trupna jedinica nije "udarna"!) divizije. (Točka 4 "Propisa B"). Naravno, bila su i lukava obećanja o osobnim privilegijama. Za uzvrat general Kubler preko svog zamjenika generala von Hoeslina završio je gore rečenu točku 10, da cijela glasi: "Hrvatski fašisti, uključivši legionare kao i kod korpusa nalazeće se gradjanstvo, imaju se izručiti." Kada su se partizani domogli tog dijela hrvatskog zbjega i inače već poklopili korpus, stigla je generala Kublera sa krivcima neodklonjiva sudbina. Partizani su ima na 12. svibnja otkazali ugovor pod izlikom nekih nerazjašnjenih sukoba (str. 137. gornjeg njemačkog djela), odvojili časnike od momčadi i odveli u zarobljeništvo, da i njih pokolju. (Od "A" do "Z" ovi opisi Ante Ljekića "OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA" koji se nalaze u časopisu "DRINA" br. 2 1963., su uistinu potkrijepljeni mnogim vjerodostojnim dokazima, mjestima, imenima itd. Meni se je osobno javio gosp. Dragutin Šafarić, Hrvatima vrlo dobro poznat kao ISTRAŽITELJ hrvatskih grobišta po Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje, da on čeka završetak svih ovih opisa, te će on tada sve staviti u jedan svežanj, s jednom poveznicom na kojoj će svi ovi opisi biti, i možda će sve skupa biti nekih 200 ako ne i više stranica. Ja se u ime moje i svih čitatelja ovih opisa najiskrenije toplo zahvaljujem na njegovoj dobroj i plemenitoj želji za taj nesebični i zahvalni rad. Mo. Mile Boban.) Nešto markantnije sa hrvatske strane nije se bilo medjutim odigralo, osim ostalih i vapijućih k nebu i hrvatskih grobova.
Nastavak (30. dio) i"Bivši partizan Branko Babin, sin Rudolfa,...
|