Mile
Boban
OD
IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (28. dio)
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm
UVOD U OPIS – “OD
IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš
https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/
OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (28. dio)
SJEVERNI - LUČNI PUT
Osim glavnom
magistralom povlačenja i sa svake strane jednim bližim nesavijenim lučnim
putem, kretala se je jedna skupina sjevernim vrlo savijenim lučnim
putem, koji je već spomenut kao: Celje
(2801 Slo Celje) - Maribor (2802 Slo Maribor) - Leibnitz
(2803 Aut Leibnitz) - Koflach (2804 Aut Koflach) - Wolfsberg
(2805 Aut Wolfberg), poznata što je
u njoj bio Poglavnik dr. Ante Pavelić.
Njen začetnik činio
je ured Upravnog Stožer MINORS-a sa glavarom generalom Pećnikarom na čelu
i desetak osoba iz pojedinih odjela Stožera, nešto raznih dužnosnika iz
državnog upravnog aparata i dvije satnije oružnika, pošli iz Zagreba (2806 Cro Zagreb) 7. svibnja u 19 sati od Pantovščaka (2807 Cro Pantovščak), svi i sve dalje samo motorizirano.
(Ovdje
ću na ovoj 119 stranici zastati i nastaviti poslije dolje niže priloženog
opisa kojeg sam za 30-etu godišnjicu Proglašenja NDH Deseti Travnja 1941 -
1971. u cijelosti prepisao iz časopisa USTAŠA i stavio na Forum Hrvatski
Integralisti 20 rujna 2013. godine. To činim zato da čitatelju mogu usporediti
opise "OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA" i opise na temi
"S POGLAVNIKOM NA POVLAČENJU", te usporediti vrijeme, datume i mjesta. To je
potrebno kako bi se istina zadovoljila. Mo. Mile Boban.)
2801 Slo Celje Levec LAGER izbjeglica.jpg

2802 Slo Maribor.jpg

2803 Aut Leibnitz reka Mura.jpg

2804 Aut Koflach.jpg

2805 Aut Wolfberg.jpg

2806 Cro Zagreb Vrapče.jpg

2807 Cro Pantovščak.jpg

S poglavnikom na povlačenju
(Donosim ovdje bez ikakvih ispravaka
jedan opis Prof. Dolores Bracanović koji je izašao u časopisu USTAŠA,
specijalni broj posvećen 30-etoj obljetnici Desetog Travnja Proglašenja
Nezavisne Države Hrvatske 1941 - 1971. Prof. Bracanović donosi svoja sjećanja u
pratnji Poglavnika od Zagreba pa do sastanka sa svojom obitelji. Čitao sam
nekoliko opisa ljudi koji su bili u pratnji s Poglavnikom. Ovaj opis mi je
nekako, malo, drugačiji od svih prijašnjih, iako sada ne bih bio u stanju
pronaći prijašnje opise te ih usporediti sa ovim opisom. Možda netko od čitatelja
ovog opisa mogne nešto reći o tome. Otporaš.)

Oko tri sata poslije
podne, pri povlačenju iz Zagreba, zaustavila se naša kolona kod Novih Dvora (2808 Cro Zaagreb, Novi Dvori). Tu su se medju ostalima pridružila i jedna crna
kola.
"Poglavnik!"
reče mi dr. Niedzielski. (Dr.
Felix Niedzielski je napisao knjigu SOCIJALNI ESEJI koju je kao drugo dopunjeno
izdanje tiskao DRINAPRESS, Madrid, 1964. Knjiga je razdijeljena u tri
dijela: 1. Temelji marksističke ideologije, 2. Dislektički
i historijski materijalizam, 3. Socijalna nauka Crkve. Prilažem
sliku "SOCIJALNI ESEJI", mo, Otporaš.)
2808 Cro Zagreb, Novi Dvori.jpg

"Sidjemo,
da ga pozdravimo" Bio je miran, ozbiljan i sabran kao uvijek, samo je iz njegovih dubokih očiju gledala
u nas beskrajna tuga. Pružio mi je ruku
i rekao: "Još ćemo se vidjeti".
Osjetila sam tek sada, da idemo iz Hrvatske. (Ja mislim da tadašnju vladajuću političku klimu u
Hrvatskoj možemo usporediti sa današnjom političkom situacijom vladajućeg VRH
RH. Koliko su tada Hrvati bili politički podijeljeni, moglo bi se reći da su
toliko i danas; pa iz te perspektive trebamo gledati kako bi se Hrvati osjećali
kada bi danas morali napuštati Hrvatsku zbog političke situacije, mo,Otporaš.)
Kolona
je krenula. Mnoštvo naroda, more - bujica! Sve je isprepleteno: samovozi, pješaci, seljačka kola i dvokolice. Idu
starci i djeca, žene i muškarci. Idu seljaci i radnici, djaci i
intelektualci. Ide jedna vojska, ide jedan narod u progonstvo! Ide zato, što je
poslije osam stoljeća obnovio svoju državu, što ju je gradio i branio od
neprijatelja. Ide u progonstvo jedan narod, koji je svojom krvlju obilježio na
zemljopisnoj karti hrvatske državne granice, narod, koji je zahtijevao svoje
mjesto pod suncem i tražio uvijek samo
svoje, a nikada tudje. (Prilažem
zemljovidnu kartu granica NDH., mo.)

Ide nepregledno mnoštvo mirno i
dostojanstveno. Nad nama lete zrakoplovi zapadnih
saveznika. Nitko ih se ne boji, niti se pred njima sakriva. Ne smatramo ih
neprijateljima.
Pomislih, kad bi bar iz tih zrakoplova snimili ovaj naš mimohod pred nepravdom
zapadnog svijeta! Možda bi oni iz Londona i Washingtona gledajući te snimke
shvatili bar nešto od naše tragedije!
Prelazimo granicu i ostavljamo za sobom našu dragu i svetu Hrvatsku!
Noćimo u Rogaškoj Slatini (2809 Slo Rogaška
Slatina).
2809 Slo Rogaška Slatina.jpg

8. svibnja. -
Krenemo prema Mariboru (2810
Slo Maribor). Pred odlazak još vidim Poglavnika, kako u odori s crnim
plaštem stoji na stubištu bolnice u Rogaškoj Slatini
(2811 Slo Rogaška Slatina) i promatra pokret. Par kilometara pred
Mariborom partizani pokušavaju napad na našu kolonu. Nastaje puškaranje. Bez
velikih poteškoća slijedimo put. U Spielfeldu (2812
Aut Spielfeld) oko pet sati popodne sazivlje nas Poglavnik i kaže nam da
će Nijemci te noći kapitulirati pred Rusima, pa da nam je glavni zadatak
ostaviti što prije rusko područje. Daje nam nalog, da se preobučemo u
gradjanska odijela. Ove se noći ne spava. Vozimo se najprije prema Klagenfurtu (2813 Aut Klagenfurt).
2810 Slo Maribor.jpg

2811 Slo Rogaška Slatina.jpg

2812 Aut Spielfeld.jpg

2813 Aut Klagenfurt.jpg

9. svibnja. -
Stiže vijest, da su u Klagenfurtu
(2814 Aut Klagenfurt) već partizani. Mijenjamo pravac - Judenburg (2815 Aut Judenburg). U Zeltbergu (2816 Aut Zeltberg) predvečer, iznenade nas Rusi bombadiranjem naše kolone.
Ima nekoliko ranjenih. Sve je u vatri. Dosta je stradalo austrijsko pučanstvo,
koje je bilo izišlo na ulicu, ne sluteći nikakvo zlo, i mirno gledalo naše
povlačenje. Tako su postupali Rusi, iako je već bila najavljena kapitulacija.
Od sada računamo i na opasnost ruskog bombadiranja, pa se na zvukove zrakoplova
sklanjamo s ceste, što prije nismo činili, jer nas zapadni saveznici nisu
bombardirali na povlačenju.
2814 Aut Klagenfurt.jpg

2815 Aut Judenburg.jpg

2816 Aut Zeltberg.jpg

Namjeravamo ovu noć ostati tu pokraj ceste. General Begić
daje naglo nalog za pokret. Trčim u bolnicu po jednog našeg ranjenika. Mrtvi i
ranjeni leže pokriveni dekama. U tami ne raspoznajem nikoga. Zovem ga po imenu.
Odlazimo skupa. Ni ove noći nema spavanja ni odmora. Bujica se neprestano i
polagano kreće, kao da smo na mehaničkim stubama. Ne možemo se zaustaviti niti
da bi htjeli, jer oni, koji su iza nas žure se naprijed.
10 svibnja. -
Stižemo u 5 sati ujutro u Judenburg i tu se namjeravamo predati
Amerikancima. Dolazi nagla
zapovijed za pokret: Amerikanci se povlače iz Judenburga (2817 Aut Judenburg), a ulaze Rusi. Žurimo se
prema Trieben-u (2818 Aut Trieben).
Zabasasmo. Našli smo opet pravi put. Najednom zastoj!
Sa strane Triebena u bezglavom trku jure Kozaci na konjima: Rusi su u Trieben-u (2819 Aut Trieben). Nalazimo se u klopki! S jedne i druge strane, iz Judenburga (2820 Aut Judenburg) i Trieben-a (2821 Aut Trieben) dolaze prema nama Rusi. Stojimo
tako na cesti, savjetujući se, što da učinimo. Mišljenja su različita.
Poglavnik predlaže šumu. Jedan dio nas uzimlje naprtnjače i slijedi Poglavnika.
2817 Aut Judenburg.jpg

2818 Aut Trieben.jpg

2819 Aut Trieben.jpg

2820 Aut Judenburg.jpg

2821 Aut Trieben.jpg

Šuma se naglo uspinje. Previše nas je na
okupu. Dijelimo se u dvije grupe.
Jednoj je na čelu Poglavnik, a drugoj general Begić. Kako smo stigli na prvi
vrhunac dijelimo se ponovno u dvije grupe. Uz Poglavnika ostaje njegov sin (Velimir, mo.) i nas četvero, od
kojih su dvojica već mrtvi.
Spustila se noć. Ne možemo dalje, jer čujemo puškaranje. Prespavat ćemo
ili bolje rečeno probjeti tu na jednoj strmini, pod vedrim nebom, hvatajući se
stabala, da se ne odskliznemo. Hladno je, a nemamo se čim pokriti.
11. svibnja. -
Rano ujutro krećemo, još prije zore. Uvijek
kroz šumu u brda. Nemamo hrane, jedna kutija od kile šećera u
kockama, je sva naša zaliha. Bratski je dijelimo.
Svako par sati jedna kocka po osobi. Čitav dan pješačimo. Spušta se noć. Iscrpljeni odlučujemo približiti se selu. U
jednoj seljačkoj šupi, provedemo noć na golom podu tresući se od studeni.
12. svibnja. -
Ujutro smo od seljaka dobili mlijeka i jednu kokoš, koju smo zaklanu
uzeli sa sobom, jer nismo imali vremena prirediti je. Idemo dalje. Vrhunac za
vrhuncem se niže. Prodjemo jedan i mislimo, da ćemo odahnuti a ono drugi uskrsnu pred nama još viši i strmniji. (Upoznat
sam sa ovime, jer kada samo Kukić (ovo mu je nadimak) i ja koncem pedesetih
godina prošlog stoljeća prelazili Alpe iz Italije (2822 Ita Ale Italija-Francuska) za Francusku, imali smo isto iskustvo. Lutajući po tim
Alpama bez konačnog kraja, jedva smo ostali živi. Zahvaljujući talijanskim
Carabinjerima koji su nas spasili sigurne smrti, ostali smo živi, mo, Otporaš.) Oko
nas snijeg. Umorni smo i gladni, gutamo snijeg, da ugasimo strašnu žedj, koja
nas muči. To smo predvečerje napokon prešli Taurske Alpe! Na vrhu smo se odmorili deset minuta, a onda smo se žurno
počeli spuštati. Padali smo, sklizali se, opet se dizali
i kotrljali, ali noć nas nije smjela tu zateći! Konačno smo stigli do
prve seljačke kuće.
2822 Ita Ale Italija-Francuska.jpg

Pohlepno gledamo kokoš i krumpir,
koji smo dobili. To će biti gostba! Kao jedinoj ženi u grupi zapala me dužnost,
da to skuham. Kuharsko umijeće nije nikada bila moja jaka strana. Poglavnik,
kao da to zna pa će mi smiješeći se:
! A znaš li ti profesorice?" I drugi se smiju. Moj odgovor i držanje bili
su nesigurni. Poglavnik mi priskoči u pomoć.
Uživajući u toplini kuhinje i prvim mirisima kokošje juhe čekali smo
strpljivo čas, kada ćemo poslije pet dana pojesti nešto toplo. Okrijepljeni, prospavali smo
ugodno tu prvu noć, na sijenu u
štaglju.
13. svibnja. -
U Donnersbachu (2823 Aut Donnersbach), susrećemo drugu grupu
Hrvata, pa sijedimo skupa dalje. Žurimo se cestom od Irdninga. Kažu nam, da će na ovoj strani mosta Ennse (2824 Aut Enns) Rusi
sada preuzeti stražu. Ako se to dogodi ne ćemo moći preći u američku zonu. Svi
smo umorni i iscrpljeni, te ne možemo
dalje. Poglavnik nas bodri, da ustrajemo.
Na drugoj strani Ennse ćemo se odmoriti!
Skupljamo zadnje snage, pješačimo bez odmora. Napokon ugledamo most, i Amerikance kako dolaze
Rusima. Taj smo moment iskoristili,
da predjemo most. Najradije bi se
bacili na travu pokraj ceste, da se odmorimo,
ali moramo dalje, još dalje, samo dalje od demarkacione linije.
Napokon se zaustavimo u Klankau(?) i tu
prespavamo.
2823 Aut Donnersbach.jpg

2824 Aut Enns _ Rusi.jpg

14. svibnja. -
Nastavlja se pješačenje. Noge su
nam umorne i izranjene, pune mjehurića.
Čim dodjemo do kojeg potoka
uranjamo ih u vodu, da ublažimo bol. Pijemo na svakom izvoru. Voda osvježuje i
daje snage za daljnji put.
Neka žena na cesti stala pred svoju kuću uz
veliki kotao i besplatno dijeli svim prolaznicima toplu kavu. Neka joj Bog
plati. Taj smo dan susreli i Madjare, kako se u dugom nizu seljačkih kola voze.
U Bad Ausse (2825 Aut Bad Ausse) nadjemo prvo konačište na krevetima. Tu se napokon malo
operemo i uredimo. Ali hrane nije bilo.
2825 Aut Bad Ausse.jpg

15. svibnja. -
U napasti smo, da krenemo, željeznicom dalje, jer
smo iscrpljeni dugim pješačenjem,
ali doznajemo, da je kontrola na željeznici. Ne preostaje nego šumom na Obertraun (2826 Aut
Obertraun). Susrećemo opet jednu grupu Hrvata, koja nas prepoznaje i
daje nam jesti. U Hallstattu (2827 Aut Hallstattu)
bi htjeli prespavati u jednoj gostioni, ali potrebno je ispuniti prijavnice.
Prenoćili smo kod nekih ljudi, koji su nam čak dali i jesti konjskog gulaša,
ali se neka njihova stara tetka bojala, da nas primi na spavanje, pa je
neprestano htjela ići prijaviti policiji.
2826 Aut Obertraun.jpg

2827 Aut Hallstatt.jpg

16.svibnja. -
Morali smo zato još prije zore proslijediti put, koji nas je vodio uz
jezero. Poslije toliko vremena osjetih
opet ljepotu prirode i pozdravim je kao jednu našu vjernu saveznicu.
Hoćemo prema Pass Geschutt-u (2828 Aut Gschutt Pass), ali Amerikanci stoje na
raskršću i upućuju sve u logor Bad Ischel (2829 Aut
Bad Ischel). Stali smo i razmišljali šta ćemo. Nije bilo drugog izlaza,
jer su se uz cestu odmah strmovito dizale hrdine i nemoguće je bilo zaobići taj
prolaz. Opet nam je Bog pomogao. Straža je na čas ostavila svoj položaj i ušla
u kućicu, koja je tamo stajala, a dotle smo
mi brzo, prešli. (Neki će se sjetiti kako
je prošle godine Večernji List pisao kako su Amerikanci spasili od izručenja
Titi Poglavnika Dra. Antu Pavelića u Austriji 1945. Netko bi mogao sada
pomisliti da su ovi američki stražari namjerno otišli u tu kućicu kako bi se
Poglavnik sa svojom pratnjom, ako bi se ovih četvero osoba uopće mogli prozvati
"Poglavnikova pratnja, prebacio na drugu stranu, mo, Otporaš.)
2828 Aut Gschutt Pass 3D.jpg

2829 Aut Bad Ischel.jpg

U Russbachu (Russbach
am Pas Gschutt) (2830 Aut Russbach am Pas Gschutt)
smo u jednoj seljačkoj kući skuhali gulaš od krompira što su nam ga seljaci
dali.
2830 Aut Russbach am Pas Gschutt.jpg

17. svibnja.-
Ponovno smo prošli jednu američku stražu, koja je sve
legetimirala osim Poglavnika i mene, jer smo mi bili zadnji u grupi. Pada kiša.
Sklonismo se u šumu k nekim radnicima.
18. svibnja.-
Približavamo se cilju, još nekoliko brda pa ćemo stići. Pješačimo bez
odmora. Kiša sipi.
Leingreith! (2831 Aut Langreith). Konačno
smo stigli. Tu je Poglavnikova obitelj i neki drugi Hrvati. Ostajemo tu svi na
okupu očekujući daljnji razvoj dogadjaja.
20. svibnja. -
Došli su general Moškov i bojnik Šarić po upute. Poglavnik je po Moškovu
poslao poruku dru. Mačeku, da poradi za hrvatsku stvar. (Ovdje se treba nadodati jedna stvar a ta je da prof.
Dolores Braćanović niti jedne jedine riječi ne govori o "Poglavnikovu
zlatu" koji da je navodno, po neprijateljskoj promidžbi on odnio sa sobom.
Također se često puta spominje i general Moškov kako je išao tražiti po
Austriji Poglavnika da mu preda zlato. A što se tiče Poglavnikove poruke koju
je po Moškovu poslao dru. Mačeku, nekako mi to zvuči čudno. Zvuči mi čudno je
jer dr. Branko Pršelj u Hrvatskoj Revije sve potanko opisao svoj put uz dra.
Mačeka iz Hrvatske, mislim 8 svibnja 1845., pa sve do Pariza, gdje su skupa
ostali sve do polovice 1947. godine, kada su dobili potrebne papire za ulazak u
Ameriku. Po mome mišljenu Poglavnik tada nije mogao znati gdje se nalazi dr.
Maček 20 svibnja 1945. Recimo da je Poglavnik po generalu Moškovu i poslao toga
dana jednu poruku, ta poruka se je odnosila ili za nadbiskupa Stepinca ili za
dra. Mačeka, što je Poglavnik mislio da su oba u Zagrebu. Prilažem ovdje sliku
članka kojeg je napisao dr. Branko Pešelj s naslovom
"S
Predsjednikom Mačkom u Emigraciju".
2832 Slo Šentilj pri Mariboru – NDH zlato
2831 Aut Langreith.jpg

2832 Slo Šentilj pri Mariboru – NDH zlato.jpg

http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/@ndh_povijest/1945_ndh_zlato/1945_NDH_MAMIC_Ilija_ZLATO-NDH.htm
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/@ndh_povijest/1945_ndh_zlato/1945_NDH_MAMIC_Ilija_ZLATO-NDH.pdf

Pošto se čitljivo vidi i
može se na ovoj kopiji pročitati, da su dr. Pešelj, Maček i njihova pratnja
napustili Zagreb već 5 svibnja. Ovaj opis je detaljan i tiskanu u H.R.
Svezak 4., prosinac 1970g., na st. 757-811. Mo. Mile Boban, Otporaš.)
1.lipnja. -
Poglavnik se prijavio američkim
vlastima. (Po svoj prilici iz ovih izvora je Večernji List crpio
svoje opise kako su Amerikanci spasili i čuvali Poglavnika, mo.)
6.lipnja. -
Navečer čujemo za izručenje i pogibiju
hrvatske vlade. Ta nas je vijest porazila.
Sutradan rano ujutro otišao je Poglavnik iz
Leingreitha (2833 Aut Leingreith). Par dana iza toga došli su Saveznici tražiti
Poglavnika. Neke su od nas preslušavali i odveli. Osobito su pravili pritisak
na obitelj, da bi otkrili Poglavnikovo skrovište. Nitko se od nas nije smio
udaljiti od mjesta boravišta.
2833 Aut Langreith.jpg

Bog je čuvao
Poglavnika!
xxxxx
Od ovih dogadjaja prošlo je više od
petnaest godina. Kroz to vrijeme čula sam i čitala u našem tisku mnogo
neistina, dajem zato u javnost ove moje bilješke. Neka bude skromno poljsko
cvijeće položeno na grob Poglavnika, - čovjeka velike životne snage, hrabrosti
i mudrosti, čovjeka od kojeg kroz sve te dane našeg povlačenja nismo čuli ni
jednu riječ tužbe ili pregovora, koji da nije bio ni gladan ni žedan ni umoran
ni iznemogao, kao svi mi drugi. Čovjeka, koji je kroz tih dvanaest dana, a i
kasnije u emigraciji imao za sve nas samo lijepu riječ pobude i poticaja, koji
je bio izvor naše snage i naše nade u budućnost.
Prof. DOLORES BRACANOVIĆ.
(Eto, neka se i ova
strana medalje zna. Poznato je da je Dinko Šakić napisao knjigu
"S
Poglavnikom preko Alpi". A i drugi su o tome pisali. Doći će vrijeme da će se
netko potruditi i sve pronaći, sve dobro proštudirati, kao što se je i sv.
Biblija kroz dva milenija študirala kako bi se saznala živa i prava istina. A
naša živa i prava hrvatska ISTINA je ta da je dr. Ante Pavelić
u siječnju 1929. godine utemeljio Hrvatsku
Revolucionarno Organizaciju Ustaša, dao moto "Ljuta trava
na ljutu ranu", izradio temeljna pravila u 17 Točaka Ustaških
Načela", Proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku sa tri inicijala
NDH, Stvorio najdržavotvorniji hrvatski državni praznik Deseti
Travnja. To su zasade i vrline dra. Ante Pavelića, Poglavnika NDH. Mo.
Mile Boban, Otporaš.)

U Rogaškoj Slatini (2834 Slo Rogaška slatina) na
8. svibnja oko 15 sati priključio se je skupini šef države Poglavnika dr. Ante
Pavelić sa svojom užom svitom i jednom satnijom PTS-a s lakim naoružanjem i
manjom radio napravom, glavar glavnog Stožera hrvatskih Oružanih Snaga general
Tomislav Sertić sa desetak osoba svog ureda, zatim general Gaščić,
Prohaska i Praunspreger, kao i mnogo pojedinaca iz javnih služba i privatnika,
na 200 kola, auta i kamiona, a sada pod zapovjedništvom generala Vilka Begića.
2834 Slo Rogaška slatina Poglavnik NDH.jpg

Nastavlja se (29. dio) strana 120.