Mile Boban OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (23. dio)
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm UVOD U OPIS – “OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/
"C" Z A L A Z N I Z A - st. 102 Kad su partizani 11. svibnja ujutro već potpuno vladali Celjem, zatvorili su put prema zapadu gotovo svima onima, koji do tog vremena nisu bili prošli. Tako je hrvatski exodus bio presječen na glavninu, koja je odmakla, i zaštitnicu sa ostalim gradjanstvom, koja je zaglavila, ako ne već prije Celja, a ono konačno pred njim. Koji se nisu više mogli probiti Celju 10. svibnja ili nisu imali sreće umaknuti još 11. ili kasnijih dana, poglavito gradjani, razmislili (mislim, razmijenili, mo. Mile.) su se kao manje skupine na prostoru istočno od Celja, odakle su se mnogi počeli sami vraćati kući. Zadnji dijelovi hrvatskog exodus, poglavito dijelovi divizija, koje su posljednje s partizanima vodile borbu, imale su jako usporeno kretanje. Uslijed sužavanja fronte i sve gušćeg ulaska u lijevak, dakle prelaženje iz frontalnog oblika u kolonu i ubrzano povlačenje, postajala je zalaznička uloga ovih 6. svibnja sve važnijom. A kako su Nijemci sužavanje fronte koristili, da ispadaju iz dodira s partizanima i odmaknu, sve su jedinice ne samo štitile gradjanstvo i groš vojske već su (francuska riječ "gros" a u ovom slučaju znači "glavnina" mo. Mile.) bile zaštitnica i Nijemaca, koji dakle nisu bili nigdje zalaznica. Tako su sami Hrvati usporavali partizansko nadiranje. Dijelovi divizija - ili smanjene divizije - koje su posljednje vodile borbu, odnosno djelomično je nastavile kao zalazničku, bile su i njima su zapovijedali: 15. general Milan Čudina, 3. general Stjepan Mifek, 1. general Fritz, 9. najprije general Zoran, 2. i 5. ustaškom prvih dana general Boban, 8. Lovački Zdrug, I. i IV. Gorski Zdrug i niz ostataka osamostaljenih manjih jedinica. To su one divizije, koje jugoslavensko djelo "Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941 - 1945" spominje pod 12, svibnja 1945.: "... Pilštanj (2301 Slo Pilštan) - Podreseda (2302 Cro Podsreda) - Sv. Petar (2303 Slo Sveti Peter) – Koper? (2304 Slo Koper), gdje su vodile borbe sa dijelovima razbijenih ustaških divizija, koje su dalje nastojale da se probiju prema Dravogradu i Austriji." Ovdje će ih se skupno zvati "dijelovi divizija".
2301 Slo Pilštan.jpg
2302 Cro Podsreda.jpg
2303 Slo Sveti Peter.jpg
2304 Slo Koper.jpg
Glavni dio ovih jedinica bio je već izvučen kod skraćivanja fronte i kretao se je u glavnini, te dopro do Drave. U ulozi cjelokupne zalaznice vidno se očituju dva kraka i to jedan, koji se je povlačio dolinom Sutle (2305 Slo Dolina Sotle) i drugi, slabiji, na Zidani Most (2306 Slo Zidani Most). Radi zalaznice i njezin položaj pratiti će se po danima do njenog ugasnuća.
2305 Slo Dolina Sotle.jpg
2306 Slo Zidani Most.jpg
Mora se još reći, da se snage zalaznice, zajedno s pribjeglim joj gradjanstvom, nisu previše žurile naprijed iz razloga, što su im djelomično putovi bile još jače zakrčeni, nego glavnini, jer su se Nijemci predavali i nisu odmicali; jer su ovi dijelovi divizija vodili ljuću borbu, imajući par prvih dana više streljiva, a pred sobom baš češće odrpance partizane, kojima nisu htjeli olako popustiti - nerado su se udaljavali od domovine, budući su se nadali preokretu opće situacije i na koncu: znali su, da moraju izdržati, jer njih nije imao nitko više štititi, što nije bio slučaj kod glavnine, te su zato bili svjesni, da se moraju za glavninu zalagati i tako doprinijeti općem spašavanju zbjega. Ovdje treba istaći dijelove II. Zbora generala Luburića i glavnih Obranbenih Zdrugova, te dijelove I. Zbora, koji su se u zalazničkim borbama naročito istakli.
6. svibnja Zalaznica je branila prilaze Zagrebu, osobito na tri pravca putovima: Ivanić Grad (2307 Cro Ivanić Grad) - Oborovo (2308 Cro Oborovo) - Zagreb ili Zagrebačkom cestom (2309 Cro Zagreb Zagrebačka cesta), Petrinja (2310 Cro Petrinja) - Velika Gorica (2311 Cro Velika Gorica) - Zagreb (2312 Cro Zagreb) i Karlovac (2313 Cro Karlovac) - Desinić (2314 Cro Desinić) - Samobor (2315 Cro Samobor).
2307 Cro Ivanić Grad.jpg
2308 Cro Oborovo.jpg
2309 Cro Zagreb Zagrebačka cesta.jpg
2310 Cro Petrinja.jpg
2311 Cro Velika Gorica.jpg
2312 Cro Zagreb.jpg
2313 Cro Karlovac.jpg
2314 Cro Desinić.jpg
2315 Cro Samobor.jpg
Kod Oborova dan prije II. bojna 8. Lovačkog Zdruga štitila je skupinu od 80.000 gradjana, da stignu Zagrebu. Tom prilikom ova je bila napadnuta od 20 neprijateljski zrakoplova sa oznakom crvenog križa i pretrpila mnogo žrtava. Bojna je takodjer štitila ubrzano povlačenje još zaostalih borbenih snaga. Kod Petrinje 15. divizija zadržavala je neprijatelja, gdje se je na jednom mostu osobno založio zapovjednik divizije general Milan Čudina i (tu je) pao. Dalje je zalaznica divizije vodila borbu za dobitak na vremenu kod Žažine (2316 Cro Žažina) i Lekenika (2317 Cro Lekenika). Po padu Karlovca zadržavali su neprijatelja ostatci IV. Ličkog Zdruga pod zapovjedništvom satnika Lunge i branili položaje kod desnica još 7., 8. pa čak i 9. svibnja, kada se je skupina povukla preko Plješevice-(Cro?) (2318 Cro Plješevica) za Zidani Most (2319 Slo Zidani Most), gdje je u glavnini već spomenuta.
2316 Cro Žažina.jpg
2317 Cro Lekenika.jpg
2318 Cro Plješevica.jpg
2319 Slo Zidani Most.jpg
7. svibnja Težište neprijateljske navale ovoga dana teko je slivom putova od istoka i jugoistoka k Zagrebu. Neprijatelju je bio pružen jači otpor na potezu s. Komin (2320 Cro Komin) - Sv. Ivan Zelina (2321 Cro Ivan Zelina). Kod Ivanje Rijeke (2322 Cro Ivanja Rijeka) na Zagrebačkoj cesti(?) dok se nisu 5. ustaška divizija i dijelovi 2. ustaške divizije pod zapovjedništvom generala Bobana mogli približiti Zagrebu, bojne 8. Lovačkog Zdruga uspješno su zadržavale partizane. Otpor je bio podržavan i u toku noći izmedju 7. i 8. svibnja.
2320 Cro Komin.jpg
2321 Cro Ivan Zelina.jpg
2322 Cro Ivanja Rijeka.jpg
Jedinice pod zapovjedništvom generala Luburića zadržavale su partizane kod Hrastija (2323 Cro Hrastinje xxx). U noći na 8. svibnja vojnička skladišta kod Vrapča(?) (2324 Cro Vrapće) bila su dizana u zrak po zalaznicama I. Gorskog Zdruga.
2323 Cro Hrastinje xxx.jpg
2324 Cro Vrapće.jpg
Cijela njemačka fronta: 373 - 41 - 369 - 181 - 22 - 11 - zr. div. - jedan detasman, samo djelomično na bokovima uznemiravana na povlačenju, odlijepila se je od neprijatelja, te su Hrvatski ostajali sve više sami.
8. svibnja Zalaznice su pružanjem jakog otpora usporavale približavanje neprijatelja Zagrebu. Da bi se dobilo vremena za uzmak hrvatskih i njemačkih borbenih snaga, koje su najviše od juga žurile savskom mostu (2325 Cro Zagreb Savski most) kod Zagreba, prije podne bilo je od strane Nijemaca partizanima ponudjeno primirje, bez kapitulacije, uz uzvrat, da se mostovi neće minirati niti što u gradu rušiti ili uništavati. Nije bilo ništa uglavljeno, ali je čutke s obe strane tako postupano. Oko podne bili su pregovori prekinuti, a vrijeme je iskorišteno za neuznemirivanje povlačenje i do 23 sata se je povuklo.
2325 Cro Zagreb Savski most.jpg
Peta i dijelovi 2. divizije po zapovjedništvom generala Bobana (neka mi se ovdje uz ovaj opis dozvoli staviti sliku kuće Viteza generala Ranka Bobana u kojoj se je on rodio 22. prosinca 1907.
( BiH …) Ta kuća je u trošnom stanju. Nitko u njoj ne živi, nitko ju ne uzdržava. Koliko sam mogao saznati Vlasnici kuće su potomci kćeri Rankova brata Petra Boban, nadimak "Puce" Radojke koja se je udala u Poljice veljače 1950. godine, koji žive u Poljicima.Trebalo bi pokrenuti dobrotvornu akciju i za povijest sačuvati ovu kuće, kako bi nadolazeći hrvatski naraštaji znali gdje se je rodio Legendarni Zapovjednik Crne Legije HOS-a NDH. Vitez Ranko, Rafajel Boban. Mo. Mile Boban.)
i 8. Lovački Zdrug uz niz drugih jedinica, bataljunskih i satnijskih jačina, kao mnogo brojna snaga povlačile su se preko bolnice na Rebru (2326 Cro Zagreb Rebro), prema selu Šestinama (2327 Cro Šestine).
2326 Cro Zagreb Rebro.jpg
2327 Cro Šestine.jpg
Kroz grad se nisu povlačili, jer nisu imali pouzdanih vijesti da li bi mogli kroz njega neuznemirivano proći, te da se izbjegne eventualni sudar s već infiltriranim partizanima u glavnom gradu, izabran je rečeni sigurniji put. Uz to je bila i zapovijed, da se Zagreb štedi. Druga bojna 5. Lovačke pukovnija pod zapovjedništvom bojnika Berislava Gračana (kasnije ubijenog u brodskom zatvoru) na lijevom boku povlačenja doticala se je groblja na Mirogoju (2328 Cro Mirogoj). Prije dolaska do njega susretala je gradjane, koji su na lijevoj ruci nosili znak N. Z. (Narodna Zaštita). Kako je ona bila odigrala veliku ulogu 1941., kod razoružavanja srpske vojske, to su se sada partizani htjeli tim znakom poslužiti kao varkom, da onda mogu lakše razoružavati hrvatsku vojsku i klati hrvatski zbjeg uopće.
2328 Cro Mirogoj.jpg
Baš na samom Mirogoju bilo se je sakrilo mnogo gradjanstva, računajući, da tu neće biti borbe. Kada je odmakla hrvatska vojska, ovi tobožnji zaštitari počeli su tu hrvatsko gradjanstvo od reda ubijati. (Za mnoge detalje ovog opisa "OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA'' Hrvati nisu znali. Čitati ovo danas, 8 ožujka 2023., za dva mjeseca bit će 78 godina od ove TRAGEDIJE HRVATSKOG NARODA, čovjeku se koža ježi, posebno svakoj Hrvatici i svakom Hrvatu. Prilažem sliku knjige "BLEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA" od 500 stranica, Hrvatska Revija 1976., puna je izjava tada još uvijek živih svjedoka očevidnih dogodovština ovih jugoslavenskih partizana počinjenih zločina nad hrvatskim narodom. Ova dolje slika na 187 stranici iste knjige je karta povlačenja hrvatske vojske i gradjanstva po uzajamnom sporazumu HDV, NDH i Stožera Savezničkih Snaga sa sjedištem u Italiji, kreće prema Bleiburgu. Mo. Mile Boban.)
Na to su se ova bojna i drugi sitniji dijelovi zaustavili i, razgoličivši zaštitare da su partizani, uzeli su gradjanstvo u zaštitu. Razvila se je velika borba. Bilo je tu partizanskog klanja i jauka žrtava, što je nemoguće potpuno opisati. U noći izmedju 8. i 9. svibnja stigla je ova skupina boraca u Šestine (2329 Cro Šestine), gdje se je upravo kod istočnog ulaza odigralo jedno zvjersko ubijanje. Jednoga željezničara, koji je imao petero nedorasle djece, upravo su partizani bili ubili pred ženom i djecom, što je bio služio u Hrvatskoj Državi. (Njemu treba kao i mnogim drugim Hrvatima koji su se borili za Prvu Hrvatsku Državu sa tri (3) inicijala NDH u prošlom stoljeću dignuti spomenik u Zagrebu i dati im ime ulice; a ne - kako to kaže dr. Tomislav Dragun - slušati i odobravati što kaže i što govori gradonačelnik Zagreba Jugoslaven i boljševik Tomislav Tomašević. Po jugoslavenskom i beogradske čaršije receptu, taj mrzitelj svakog hrvatstva od 1941 pa do 1945. Tomislav Tomašević nije toliko mudar koliko su bili glupi oni koji su glasali za njega da on bude čelnik grada Zagreba. Mo. Mile Boban.)
(Iz iskaza Dragutina Schalta od 9. srpnja 1961., Cleveland.) Zagrebu su se bile od juga približavale umanjene 3. divizija pod zapovjedništvom generala Mefika i 9. divizija, te u noći prilazile Zagrebom prema Podsusedu (2330 Cro Podsused), gdje su ih bili partizani zadržali.
2329 Cro Šestine.jpg
2330 Cro Podsused.jpg
Od jugoistoka povlačeći se kroz Zagreb (2331 Cro Zagreb), I. Gorski Zdrug imao je okršaj s partizanima u Vlaškoj ulici (2332 Cro Zagreb Vlaška ulica). Dalje se je povukao bez borbe preko Černomerca (2333 Cro Černomerec) na Samobor (2334 Cro Samobor).
2331 Cro Zagreb.jpg
2332 Cro Zagreb Vlaška ulica.jpg
2333 Cro Černomerec.jpg
2334 Cro Samobor
Zalazničku ulogu u Zagrebu imali su "crnci", Maksovci ili Luburićevci, i bili zadnji, koji su prolazili, razdijeljeni u manje grupe od 20 do 30 ljudi, gotovo svi sa šmajserima, nisu trpjeli, da s prozora izviruju znatiželjnici i motre, koja to vojska prolazi. Zagreb je bio već infiltriran partizanima, koji su se u njega ilegalno bili uvukli. Oko 11 sati prvi slabi partizanski klin - od četiri koncentrična - vrlo zaplašeni ulaze od juga (2335 Cro Zagreb) u taj dio grada. 2335 Cro Zagreb.jpg
Došlo je do više okršaja opet u Vlaškoj ulici (2336 Cro Zagreb Vlaška ulica), a na periferiji grada od Dubrave (2337 Cro Dubrava), te kasno u noći oko Radio postaje (2338 Cro Zagreb). Iz iskaza Rev. Hijacinta Franje Eterovića od 1. siječnja 1961. u Lyncg-u, Nebraska, USA, uzimlje se: "Straža oko Radio postaje dala je ipak otpor i, koliko se mogu sjetiti, na hiljade naboja je ispaljeno u borbi, dok je radio postaja pala. Ja sam imao prilike slušati na radio, kada su partizani ušli u Radio postaju, kako su preuzeli emisiju psujući prisutnim hrvatima ustašku mater, ali i hrvatski je govornik oštro odgovarao i ostala mi je u sječanju jedna konfuzna svadja i izmjena medjusobnih uvreda. To se je dogodilo oko 10 ili 11 sati u noći."
2336 Cro Zagreb Vlaška ulica.jpg
2337 Cro Dubrava.jpg
2338 Cro Zagreb.jpg
Na desnom krilu pružale su zalaznice jak otpor kod Draganića (2339 Cro Draganić) te na potezu Sv. Jana (2340 Cro Sveta Jana) - Plješivica (2341 Cro Plješivica) - Klinča Selo (2342 Cro Klinča selo), koje su se sve pred večer povukle na Samobor (2343 Cro Samobor).
2339 Cro Draganić.jpg
2340 Cro Sveta Jana.jpg
2341 Cro Plješivica.jpg
2342 Cro Klinča selo.jpg
2343 Cro Samobor.jpg
Njemačke su divizije dobile zapovijed, da se neodloženo izvuku iz borbe, gdje su je još vodile s partizanima i povuku se. Teret zalazničkih borba time je pao potpuno na Hrvate. U zoru su zalaznice činile vidan luk, naročito "crnci" : od sjeveroistoka, istoka i juga na periferiji Zagreba cestom na Samobor. (Za današnji hrvatski naraštaj riječ "crnci" su bili borci i vojska Crne Legije, tada pod zapovjedništvom generala Ranka Bobnan, mo. Mile.) Imali su zadržati partizane, da može iz Zagreba (2344 Cro Zagreb) umaknuti još uvijek brojno gradjanstvo, koje je u vidu bujice napuštalo grad. Umanjene divizije nisu se mogle povlačiti u redu, jer su morale štititi i spašavati to gradjanstvo.
2344 Cro Zagreb.jpg
Na ovakvu jednu veću skupinu gradjana, koji su prolazili mimo tvornice cementa kraj Potsuseda (2345 Cro Potsused), partizani su bili otvorili vatru iz jednog svog gnijezda iz svih brzometnih oružja. Za nepunih 15 minuta ležalo je na cesti 600 do 700 gradjana i pogodjeni konji. (Ako se danas, poslije 78 godina ne može se pokrenuti sudski postupak i proces protiv izvršitelja tog gnjusnog zločina, jer su izvršitelji zločina mrtvi, onda bi današnja politička elita države hrvatske sa dva (2) inicijal RH, trebala pokrenuti sudski postupak kako bi zadovoljila pravdu i osudila zločin, kad se mrtvi izvršitelji ovog gnjusnog zločina ne mogu suditi niti osuditi. Mo. Mile Boban.) Jedan odjel satnijske jačine na juriš je zauzeo i uništio gnijezdo. Pristupilo se je bilo čišćenju puta, da se nastavi promet, i prikupljanju ranjenika, koji su molili, da ih se radije ubije, nego prepusti partizanima.
2345 Cro Potsused.jpg
Zagreb je padao. Partizani su polukružno nadirali iz tri pravca, uz već držanje južnog ruba grada. Posljednjih sati pučanstvo Zagreba, iako je medju njima bilo simpatizera partizana, držalo se je mirno i povučeno. Neizvjesnost što će im donijeti novi režim, zatim pametno pozivanje, dok je Radio postaja još bila u hrvatskim rukama, da se vlada mirno i rezervirano, djelovali su i na partizanske simpatizere i stvorili zaključak, da je pametnije ostati u kućama. Da budu suzdržljivi poticala ih je naročito okolnost, da hrvatska vojska, koja se je neposredno povlačila kroz Zagreb, nije ni izdaleka davala izgled neke potučene vojske na bijegu. Bile su to jedinice dobro uredjene, prilično odjevene, dobro oboružane, disciplinirane i poslušne zapovjednicima, a vojnici su po raspoloženju više ličili na vojsku, koja se s očitom borbenom dinamikom sprema na nove borbe, nego koja uzmiče pred nekim pobjedničkim neprijateljem. Na vojnicima nisu se zapažali nikakvi strah i briga, naprotiv, na svakom koraku osjećao se je neki duh homerskog junaštva i one spremnosti za borbu, koja se čita u hrvatskom epskom pjesništvu. (Iz iskaza očevidca Rev. Hijacinta Franje Eterovića, kao naprijed.)
Nastavlja se (24. dio) Pad Zagreba, st. 107.
|