Mile Boban OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (18. dio)
http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm UVOD U OPIS – “OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/
III. faza Klinom do dravskog željezničkog mosta Kako se hrvatski borbeni redovi nisu dali potisnuti partizanskim općim napadom, to osokoljeni i ojačani pristiglim pojačanjima, povedeni su sami u odlučan protunapad. Potiskivali su partizanske bojne i brigade pravo na Dravu, a na bočnim kotama 507 i 511 takodjer, te 513. Jednim klinom bliže i zato prikladnijem za prvi trenutak. U ograničenim borbama pred mrak željeznički (1801 Slo Dravograd) je most dva puta prelazio iz ruke u ruke, ali na koncu opet ostao u partizanskim. Veoma ograničene borbe bile su nastavljene cijelu noć. Strašni su to bili sudari. Partizani kažu: "Izmiješali bismo se, čuo se jauk, psovke, vika ..." (Potpukovnik Jugoslavenske narodne armije" Milan Banak u "Zagrebačkom vjesniku" iz 1961.)
1801 Slo Dravograd stari most.jpg
No u toku sati ovih najvećih naprezanja hrvatsko je vojničko vodstvo došlo do spoznaje, da kada nije bilo moguće munjevitom brzinom zauzeti mostove, dalje će to teško uspijeti. K tome je pravac Dravograd - Lawamund (1802 Aut Lavamind) za Klagenfurt bio previše izložen. Zato se proboj do Austrije trebao izvršiti malo dužim, makar i težim pravcem, dolinom rječice Meže: Dravograd (1803 Slo Dravograd) - Gustanj (1804 Slo Guštanj) - Prevalje (1805 Slo Prevalje) - Poljana (1806 Slo Poljane) - Bleiburg (1807 Aut Bleiburg), vežući kroz to vrijeme glavninu neprijateljskih snaga u rajonu Dravograda. Napad na mostove trebalo je nesmanjenom jačinom nastaviti, da se ne bi neprijatelju otkrila namjera probiti se sporednim pravcem. Tokom noći, koliko je bilo moguće više, privlačeni su borbeni dijelovi iz pozadine, da tu budu sutrašnjeg, najvažnijeg dana.
1802 Aut Lavamind.jpg
1803 Slo Dravograd.jpg
1804 Slo Guštanj.jpg
1805 Slo Prevalje.jpg
1806 Slo Poljane granatiranje izbjeglica.jpg
1807 Aut Bleiburg.jpg
Na jugo tokom popodneva hrvatska vojska
odupirala se je grčevito dalje pritisku partizanske 17. divizije i niza
partizanskih raznih grupa sa terena. Još uvijek je bilo veliko mnoštvo
hrvatskog zbjega na proširenjima uske doline pred Slovenjgradcem, 12 km.
udaljeno od Dravograda. Pred njim na otvorenoj cesti bilo je toliko raznih
vozila, da je, usprkos velikoj grubosti u probijanju, promet zastajao. U ovom
slučaju bile su strašne kojekakve fantastične vijesti. Samo manji dio vozila
mogao je oticati putem kroz Slovenjgradec. ( Od
Slovenj Gradca pa do Drvavograda nema „uske doline“ na tom puto je to jedina
preje Gornjeg Diloča i dalje kroz Mislinju je široka dolina - dragutin).
1808 Slo Šmartno pri Slovenj Gradcu.jpg
1809 Slo Mislinjska dobrava.jpg
1810 Slo Gornji Dolič.jpg
Na Dravogradu, kako je vojska popodne potisnula partizane i oslobodila doline i uvale južno od Dravograda, za njom je nagrnulo gradjanstvo. Ono je od ovoga časa postalo prvim i najpodesnijim ciljem partizanske bacačke i topničke vatre. Tako je potrajalo i dalje tokom 14. i 15. svibnja, do sloma. U 17 sati gradjanstvo je bilo teže tučeno topničkom vatrom, nego borbeni redovi. Bilo je dosta žrtava. (Prilažem sliku hrvatskog zbjega, tj. građanstva tog dana na bleiburškom polju. Tu nema hrvatske vojske, vide se samo civili. Prilažem jednu drugu sliku koje je izgled više vojničke nego civilne naravi. Ovo je jedna velika Hrvatska Tragedija koju bi sve hrvatske vlade trebale nazvati GENOCIDOM. Ako HDV RH ne pokrene pitanje kod međunarodnih institucija i vlada, onda, s prvom hrvatski narod ima pravo se pobuniti i pokrenuti demokratskim putem i načelima REFERENDUM DA SE BLEIBURG PROGLASI GENECIDOM. Mo. Mile.)
14 svibnja Još u ovoj fazi, u ranu zoru, s prispjelim pojačanjima hrvatske su jedinice otpočele novi i po partizane neočekivano žestok napad na položaje na Dravi (1811 Slo Ruše Drava). Borbena linija protezala se je u polukrugu od zapadnih padina Pohorja (1812 Slo Ruše Drava), ili jugoistočno i istočno od Dravograda, rijekom Dravom (1813 Slo Ruše Drava) na sjever, te na istočne padine Štehanik Gupfa (1814 Aut Gupf) s kotom 526, koja je stalno mijenjala gospodara.
1811 Slo Ruše Drava.jpg
1812 Slo Ruše Drava.jpg
1813 Slo Ruše Drava.jpg
1814 Aut Gupf.jpg
Poslije nekoliko sati žestokih i krvavih borbi uspjelo je, još rano, hrvatskim jedinicama potisnuti 6. brigadu 36. divizije, 12. brigadu 51. divizije i dijelove 8. brigade 51. partizanske divizije na lijevu obalu Drave (1815 Aut Lavamind), ali im nije uspjelo zauzeti mostove, osigurati mostobrane i ovladati putem, koji vodi k Lawamundu (1816 Aut Lavamind) (po partizanskoj interpretaciji). Uspjelo im je međutim vezati glavnu partizansku snagu.
1815 Aut Lavamind.jpg
1816 Aut Lavamind.jpg
U najvećoj žestini borbe za mostove uplašeni Bugari, odnosno GPU i OZNA, dobivši upravo pojačanje u topovima, napali su Hrvate, prekršivši prijašnji ugovor o nenapadanju. Borbu su prihvatile i vodile poglavito dvije smanjene hrvatske oružničke pukovnije dalje čitavog dana i čitavu noć izmedju 14. i 15 svibnja, kada su povedeni pregovori. Još ovoga dana Bugari su topničkom vatrom olakšali partizanima sprječavati izvlačenje hrvatskog mnoštva iz dravogradskog kotla u dolinu Meže (1817 Slo Dolina reke Meža). Hrvatski vojnički starješine povjerovali su Bugarima, te je zato ova bugarska nevjera jako potištila hrvatske borce. To će imati sutradan 15. svibnja velikog utjecaja na hrvatski otpor na Dravogradu.
1817 Slo Dolina reke Meža.jpg Dio hrvatski borbenih skupina - i gradjanstva, koje se je ovima uteklo pod zaštitu - bio se je silom prilika formirao kao posebna skupina, neka desna pobočnica, i ostao je na Dravogradu.
IV. faza probijanje k Bleiburgu Ranom zorom usporedno sa sakrivanjem prave namjere - nastavkom napada na mostove - prešlo se na probijanje dolinom Meže (1818 Slo Dolina reke Meža) put Austrije (1819 Slo Dolina reke Meža). Do visine Bleiburga bilo je prijeći 23 kilometra, najvećim dijelom kroz razne zapreke. Prodor i ulazak u dolinu Meže nije na početku bio borbeno težak, jer tu partizani nisu bili jaki, da bi se ozbiljnije mogli suprostaviti hrvatskoj vojsci. Oni su dolinu, kako je već rečeno, zatvorili sa tri brigade i bandama u jačini dviju brigada, razvučeno na liniji Štehanik Grupf (1820 Aut Gruf ?) - Gruber Gruff (1821 Aut Gruf ?). Uz partizansko uznemirivanje jako je zakrčivao put njemački podvoz. 1818 Slo Dolina reke Meža.jpg
1819 Slo Dolina reke Meža.jpg
1820 Aut Gruf.jpg
1821 Aut Gruf.jpg
PROBIJANJE U DOLINU MEŽE (1822 Slo Dolina reke Meža) Jedne su jedinice Obranbenih Zdrugova generala Luburića razbile još u noći izmedju 13. i 14. svibnja partizane pred sobom na ulazu u dolinu, probile se i od zore napredovale prema Bleiburgu. Medju njima bila je i već spomenuta I. Crnogorska brigada. Neprekidno su vodile čarkanja s partizanima. Tako je bila formirana jedna velika kolona, koja je kasnijih popodnevnih sati, poslije svladavanja još jednoga većeg otpora pred granicom, na nju istoga u mraku stigla. Suprotno ovima bilo je skupina, koje su još 15. svibnja u dubljem postrojenju prolazile pokraj Dravograda.
x 1822 Slo Dolina reke Meža.jpg
Pad Slovenjgradca Da bi se hrvatski zbjeg zadržao na Dravogradu, pao je udio južnom dijelu partizanskog obruča, 17. diviziji s pratećim joj bandama bez više organizacije, žurni zadatak, da svom snagom potiskuje i stješnjuje hrvatsku vojsku i gradjanstvo pred sobom. Začelje glavne skupine, odnosno osiguranje noću pred Slovenjgradcem, kanilo je inače, da se užurbano povlači dalje preko njega, a čim se budu mogli probiti njegovim zakrčenim putovima zaostali dijelovi glavne skupine. Pred podne imali su i posljednji hrvatski redovi Slovenjgradec iza ledja, povlačeći se dalje prema Bukovoj Vasi (1823 Slo Bukova Vas) pod borbom, korak po korak. Morali su svom snagom štititi natiskano začelje glavne skupine putem do Dravograda (1824 Slo Dravograd), koje je više stajalo nego se je moglo pomicati naprijed, jer su partizani žestoko nasrtali. Ovi su težili, da nadkriljavaju hrvatsko mnoštvo na putu.
1823 Slo Bukova Vas.jpg
1824 Slo Dravograd.jpg
Do pred večer mogao se je hrvatski zbjeg do Bukove Vasi, 4 km. južno od Dravograda, potiskivan u stopu po partizanima, koji su se na koncu zaustavili pred mjestom. Mnogo manjih i odlučnih skupina vojske, dapače i jačih satnija ili slabijih bojna, svega više tisuća vojnika i gradjana, ne mogavši se približiti Dravogradu, zaobilazile su sa zapadne strane bilo Slovenjgradec (1825 Slo Slovenj Gradec), bilo Pameče (1826 Slo Pameče) ili Bukovu Vas (1827 Slo Bukova Vas). Provlačile su se onda pošumljenim i vrlo valovitim područjem, isprepletenim seoskim putovima, u sjeverozapadnom, odnosno zapadnom pravcu prema Prevalju (1828 Slo Prevalje) ili Poljani (1829 Slo Poljane), općim smjerom na Bleiburg, obišavši tako obično uspješno Dravograd u velikom luku. (Rijetki su opisu koje sam imao priliku do sada čitati da ovako u detalje opisuje mjesta i događaje zbivanja i putovanja ovog hrvatskog zbjega, kako vojničkog tako isto i građanskog, mil Mile.)
x 1825 Slo Slovenj Gradec.jpg
1826 Slo Pameče.jpg
1827 Slo Bukova Vas.jpg
1828 Slo Prevalje.jpg
1829 Slo Poljane.jpg
Na Slovenjgradcu (1830 Slo Slovenj Gradec) zarobili su partizani mnogo hrvatskih vojnika. Odmah su im skidali obuću. Vodili su ih kroz mjesto i zlostavljali, vičući im, da su ustaše, koljači, banda i da ih sve treba postrijeljati. Osobito u i tome bile revne partizanke. (Ja sam imao priliku raditi u Slovengradecu na zgradi jedne škole (1831 Slo Slovenj Gradec). Za vrijeme kopanja poduminte neki jedan metar dubok, počele su izvirati ljudske kosti, istrula vojnička odijela i zahrđale vojničke oznake. Prilažem sliku nas sedam radnika i sedam Hrvata koji smo tu radili. Ja sam taj koji desnom rukom držim dva prsta kao znak "V" nad glavom Ivan Boban, "Juka". Ja sam uzeo jedno hrđavo slovo "U" kojeg sam sa sobom donio u Pariz, očistio i za vječnu moju uspomenu sačuvao. Prilažem sliku tog "U" slova.
1830 Slo Slovenj Gradec.jpg
1831 Slo Slovenj Gradec.jpg
Stoje s desna: Ivan Boban, Vranić, Mile Boban, Ante Kozina, Ante Peijć, Lelo, sjede s desna: Jerko Boban, Kukić, Ivan Boban, Glavašušić, Frano "Vreja" Brnadić, Mašin. Slikano u Slovenjgradecu 20 srpnja 1959.
"U" slovo koje sam 1959, našao u Slovengradcu kopajući podumintu za jednu školu. Mo. Mile Boban, Otporaš.)
(Prilažem sliku titove miljenice, najveće partizanke koja je ubijala hrvatske vojnike i vršila sveke vrsti zločina nad hrvatskim civilima. Njeno ime je Milka Planinc, na svu žalost Hrvatica. Mo. Mile.)
https://otporas.com/od-ivan-planine-do-bleiburga-12-dio-general-boban-dosavsi-sa-svojim-jurisnicima/
Na 15. svibnja ujutro skupljenih oko 3000 časnika i vojnika svih vrsta oružja, partizani su izveli na jednu čistinu pod brijegom, da obrađuju jednoga po jednoga. Svaki, koji je rekao, da je služio bar tjedan dana u hrvatskoj vojsci, bio je izveden iz reda i na očigled sviju strijeljan. Od tih Hrvata zarobljenika ostali su na životu samo 23. U vremenu već pristizivanja kolona smrti od Dravograda, ova su dvadeset i trojica bili dovedeni k jednoj takvoj skupini od 2.500 zarobljenika - ili iste večeri od njih u obližnjoj šumi poubijanih 800 ustaša - o čemu će biti nastavljeno u trećoj fazi djela. (Arhiv hrvatskog izbjegličkog logora u Permu (1832 Ita Perm logor), Italija. - N. N., hrvatski vojnik izbjeglica. Iz djela dra fra Otona Knezovića - "Pokolj hrvatske vojske 1.945.", Chicago 1.960., str. 82 -87.)
1832 Ita Perm logor.jpg
Nastavlja se opis (19. dio) str. 85: Situacija pred podne.
|