GORNJI DOLIČ

_*** GLASNIK ***_

HALO HALO


HALO HALO

- ZA DOMOVINU - SPREMNI -
* YU - KRVAVI BALKAN *
HALO HALO

* * * kroz tisocljeta * * * YU - BALKAN * * * kroz tisocljeta * * *

    Mile Boban

    OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (6.dio)

     

    http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm

    UVOD U OPIS – “OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš

    https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/

     

    OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA

    "VIDI ZAPISNIK GENERALA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA" (6.dio)

       Ovim pravcem krenula je najprije Ustaška Obrana, koju je vodio pukovnik Tomislav Meseć, zatim ostatci II. Gorskog zdruga (zapovjednika generala Zorna zarobili su bili partizani kod Zidanog Mosta (0601 Slo Zidani Most gen.Zorn) i putom za Zagreb ubili), dijelovi domobranskih jedinica iz Banja Luke (0602 BiH Banja Luka), Petrinje (0603 Cro Petrinje) i Like (0604 Cro Lika) i pripravnih bojna iz Podravine (0605 Cro Podravina), te mnoštvo gradjanskog stanovništva iz Bosne (0606 BiH …). Isticale su se žene na konjima. Iz Zagreba (0607 Cro Zagreb) se krenulo uglavnom 7. svibnja.

     

     

    0601 Slo Zidani Most gen.Zorn.jpg

     


     

     

    0602 BiH Banja Luka.jpg

     

    0603 Cro Petrinje.jpg

     


     

     

    0604 Cro Lika.jpg

     

    0605  Cro Podravina.jpg

     


     

     

    0606  BiH … x.jpg

     

    0607 Cro Zagreb.jpg

     

     

       Obrana je bila 9. svibnja stigla do Celja (0608 Slo Celje), gdje je most na ulazu u njega bio zaposjednut po partizanima. Odbivši traženu predaju oružja, koju su partizani popratili laskavim riječima, da se neće nikome ništa dogoditi, Obrana je krenula lijevo od mosta prema prvim kotama, koje su držali borci II. Gorskog zdruga s poručnikom Vinkom Svatosem, i nastavila dalje probijanje put grebena Alpama (0609 Slo Alpe). (Iz članka "Hrvatska Tragedija", odlomak "Sudbina skupine hrvatskog generala Zorna" od Dragutina Došena, "Danica, Chicago 1950.) 

     

     

    0608 Slo Celje.jpg

     

    0609 Slo Alpe.jpg

     

     

       Idućeg dana, 8. svibnja, krenuo je iz Zagreba Brzi Oklopni sklop Obrane (pukovnik Matković), a još prije se je na putu nalazila jedna skupina od 3.000 pješaka i dosta manjih dijelova, vodjeni dotle po pukovniku Petroviću, koja se kod Celja spojila s prethodnima, a dalje je zapovijedao pukovnik Petrović. Ta skupina stigla je na putu u Alpama skupinu pukovnika Mesića, koja je krenula dan ranije. Svaki član nove Petrovićeve skupine imao je dotle svojih neprilika.

       Brzi Oklopni sklop Obrane imao je teški okršaj s partizanima jedne vojvodjanske brigade u Krškom (0610 Slo Krško), gdje su ulične borbe trajale tri sata, a bilo mnogo mrtvih i ranjenih na obadvije strane. Suzbijeni partizani bili su se povukli. Zatim su do Zidanog Mosta (0611 Slo Zidani Most) stigli nesmetano, ali su tu morali stati, jer je dalje put bio zakrčen teškim njemačkim oružjem, koje je neka njemačka postrojba na povlačenju uništila. Po nalogu generala Luburića uništili su sav svoj podvoz i krenuli dalje pješke prema Celju (0612 Slo Celje), susrevši se s miješanom skupinom pukovnika Petrovića, a tjerani istom neprilikom, uklopili su se u nju.

     

    0610 Slo Krško.jpg

     

    0611 Slo Zidani Most.jpg

     

    0612 Slo Celje.jpg

     

       Povećana skupina, odbivši partizanski zahtjev, da položi oružje i nesmetano nastavi put, obišla je Celje (0613 Slo Celje) i kao i ranije Obrana, krenula put Alpama (0614 Slo Alpe).

     

    0613 Slo Celje.jpg

     


     

     

    0614 Slo Alpe.jpg

     

       Vidjevši kako partizani na glavnom putu na prevaru razoružavaju Nijemce, kojima su lažno obećavali, da će ih pustiti kućama, jedna treća skupina Hrvata od 3.000 vojnika takodjer se priključila Petrovićevoj skupini. Partizani su razoružanim Nijemcima kasnije presjekli put i zarobili ih. Vodeći časnici hrvatske skupine dogovorili su se s partizanima, da jedni na druge ne pucaju, te nesmetano prošli kroz partizanske postave i pokraj zarobljenih Nijemaca.

       Začelni dio - buduće velike alpske ili Ajanovićeve skupine - bio je oblikovan od jedne skupine, koja je stigla u Celje, i jedne druge, s kojom se sastala na putu. Iz Zagreba (0615 Cro Zgreb) je na 7. svibnja u 4 sata krenuo jedan vlak, koji je vozio 4 do 5 vagona ranjenika, žensku ustašku mladež iz Zagreba, Križevaca (0616 BiH Križevac) i drugih mjesta, gradjane - žene, djecu i roditelje državnih i ustaških dužnosnika, te pedesetak svećenika i bogoslova. U Celju (0617 Slo Celje) su 9 svibnja bili iskrcani svi, osim ranjenika, vezani uz postelju, koji su pali partizanima u ruke. Ova se je skupina u Celju pridružila jednoj drugoj skupini od dijelova PTA-a i druge vojske, zatim dijelova Časne radne službe i brojnog gradjanstva iz Bosne, s Avdagom Hasićem na čelu. Nad cijelom uvećanom skupinom preuzeo je vodstvo general Junuz Ajanović, kojem je zamjenikom bio dopukovnik Mimić. Ova je uvećana skupina na putu dostigla prednje, dakle već spojene Mesićevu i Petrovićevu, te je ta velika skupina od 300.000 osoba sada dobila ime generala Ajanovića. (Ranjenici u Celju kao nepokretni, koji su ostali na vlaku svi su stradalo jer su taj vlak zapalili zajedno sa ranjenicima: dragutin)


     

     

    0615 Cro Zgreb.jpg

     

    0616 Cro Križevci.jpg

     


     

     

    0617 Slo Celje.jpg

     

     

       Dijelovi te velike skupine patili su od gladi, te su neki jeli i bukovo lišće. Pred Eisenkappe-lom (0618 Aut Eisenkappel) jednim drmajem kaleidoskop se promijenio i skupina se raspolovila. Eisenkappelom su prolazili uglavnom 14. svibnja. "Od nje, - kaže se u članku "BLEIBURG" od Hrvoja Bošnjanina, izašlom u 1. broju ``Hrvatske Države", Munehen, - ide još uvijek prema Dravi 15.000 ljudi, na čelu s Avdagom Hasićem, Milom Ostojićem i pukovnikom Mesićem. Čudnom ironijom sudbine i dobrotom jednog engleskog majora - koji ih je opskrbio hranom i s nešto odloženog oružja slovenskih domobrana i četnika te ih upozorio, da će ih partizani napasti - ova se skupina bori još 16. i 17. svibnja s komunistima i razbija ih bez poteškoća oko Klopinskog jezera (0619 Aut Klopinsko jezero) i na brdima kod Grabelsdorfa (0620 Aut Grabelsdor), gdje vodi borbu 12, stojeći tuzlanski zdrug i 32. pješačka pukovnija. Do razoružanja Hasićeve skupine dolazi tek na Dravi 18. i 19 svibnja. Sam opjevani junak Kladnja (0621 BiH …) iz istočne Bosne, pukovnik Hasić, vidjevši da ne može prebaciti preko Drave i spasiti veći dio svojih ljudi, ubija iz samokresa najprije svoju žene, a onda i sam sebe i, u prisustvu i danas živih svjedoka, veli: "Kad ne mogu kako treba spasiti svoje ljude, ne trebam ni ja živjeti!" taj potresni čin dogodio se 19. svibnja u 8 sati, nedaleko od dravskog mosta, koji vodi prema željezničkoj postaji Teinachstein (0622 Aut Teinachstein). - Dalje uzvodno prelazi Mesićeva skupina Dravu kod Galiziena (0623 Aut Galicien), mostom "Annabrucke' (0624 Aut Annabrucke) ', imajući zadnje sukobe s partizanima još 19. i 20 svibnja. Uvidjavnošću engleskog majora, ova se skupina uglavnom spasila i šutke razišla u pozadini engleskih trupa".


     

     

    0618 Aut Eisenkappel.jpg

     

    0619 Aut Klopinsko jezero.jpg


     

     

    0620 Aut Grabelsdor.jpg

     

    0621 BiH … x.jpg

     


     

     

    0622 Aut Teinachstein.jpg

     

    0623 Aut Galicien.jpg

     


     

     

    0624 Aut Annabrucke.jpg

     

       Odbivši Mesićevu skupino (4.000 osoba), bivša Hasićeva skupina odsjela je većim dijelom u logoru Grafenstein (0625 Aut Grafenstein), doživivši sudbinu, kako se govori u "Izručenju".

     

    0625 Aut Grafenstein.jpg

     

     

       Druga polovina prvotne velike Ajanovićeve skupine, pod vodstvom pukovnika Petrovića, takodjer je vodila borbu s partizanima i mukom dospjela do Ferlacha (0626 Aut Ferlach), gdje se je 16. svibnja rascijepala. Dio od 8 tisuća osoba pod vodstvom pukovnika Petrovića udario je logor na potezu Viktring (0627 Aut Vikring) - Klagenfur (0628 Aut Klagenfurt), a od drugih sedam tisuća pet tisuća su se raspršili, dok su dvije tisuće imale nestalni boravak u Ferlachu (0629 Aut Ferlach), odakle su, na smetnji Englezima, bili odmah izručeni u Jugoslaviju.

     

    0626 Aut Ferlach.jpg

     

    0627 Aut Vikring.jpg

     


     

     

    0628 Aut Klagenfurt.jpg

     

    0629 Aut Ferlach.jpg

     

       Na kraju su stigli u Klagenfursku (0630 Aut Klagenfurt) kotlinu kojih 20.000 osoba, od raznih zaostalih i sretno probilih se skupina i skupinica, sve do dogadjaja izručenja u Bleiburgu (0631 Aut Bleiburg). Ovi su prvenstveno povećavali logore trokuta Klagenfurt (0632 Aut Klagenfurt) - Viktring (0633 Aut Viktring) - Grafenstein (0634 Aut Grafenstein), te Volkermarkta (0635 Aut Volkermarkt), Griffena (0636 Aut Griffen) i Wolfsberga (0637 Aut Wolfsberg), a djelomično se rasturili po naseljima i šumama. I od jednih i od drugih djelovi su bili hvatani i kasnije na Bleiburgu (0638 Aut Bleiburg) i Dravogradu (0639 Slo Dravograd) izručivani.

     


     

     

    0630 Aut Klagenfurt,jpg.jpg

     

    0631 Aut Bleiburg.jpg

     


     

     

    0632 Aut Klagenfurt.jpg

     

    0633 Aut Viktring.jpg

     


     

    0634 Aut Grafenstein.jpg

     

    0635 Aut Volkermarkt.jpg

     


     

     

    0636 Aut Griffen.jpg

     

    0637 Aut Wolfsberg.jpg

     


     

     

    0638 Aut Bleiburg.jpg

     

    0639 Slo Dravograd.jpg

     

       Dakle, do trenutka izručenja na Bleiburgu u Klagenfursku kotlinu bilo je stiglo oko 70.000 hrvatskih izbjeglica. Osim Hrvata, ovamo se je bilo sleglo i više desetaka tisuća pripadnika drugih narodnosti, osobito stacioniranih na prostoru Viktring (0640 Aut Viktring) - Klagenfurt (0641 Aut Klagenfurt). U slovenskom logoru u Viktringu (0642 Aut Viktring) bilo je 12.000 Slovenaca i 6.000 Srba, a u Spitalu (0643 Aut Spital) na Dravi 80.000 Kozaka.

     


     

     

    0640 Aut Viktring.jpg

     

    0641 Aut Klagenfurt.jpg

     


     

     

    0642 Aut Viktring.jpg

     

    0643 Aut Spital.jpg

     

     

       Tako je bila i bez plana ostvarena, ako ne jedna alpska tvrdjava, a ono jedno slučajno alpsko zborište euro-azijskih antikomunističkih boraca.

       Prvi dodiri s Englezima uslijedili su bili već na dan njihovog ulaska u Klagenfurt, odnosno Korušku, - na 8. svibnja. Odmah su zahtijevali, da se razoruža kvarenjem oružja na gomile u jarke. Ako su neke skupine ostale duže vremena pod oružjem, bilo je zato, jer Englezi nisu uspjeli tamo stići.

       Na hrvatskoj strani prvoga i drugoga dana oružje je odlagano bez razmišljanja. No narednih dana, poslije doživjelih napada (osobito putem do Klagenfurta), novostigle veće skupine ustručavale su se odmah položiti oružje, ali naravno bez uspjeha.

     

    Napomena: (Otporaš)

    Preko šest desetljeća moje hrvatske političke emigracije, imao sam priliku pročitati mnogo napisanih stvari u raznim knji

    gama, novinama, časopisima itd. o povlačenju hrvatske vojske, o Bleiburškoj Tragediji, ali detalje i o detaljima koje autor ovih opisa Ante Ljekić "OD IVAN

    PLANINE DO BLEIBURGA" iznosi, saznao sam više nego sam prije znao. Ova tragedija hrvatskog naroda je vrlo bolna i vrlo tužna. Neka naš Dragi Bog dadne VJEČNI MIR SVIM ŽRTVAMA "BLEIBURŠKE TRAGEDIJE"! POČIVALI U MIRU BOŽJEM!

     

                                                                                             

    Mile Boban, Otporaš,

    Austin, Texas.

    Subota, dne 18 veljače 2923.

     

    Nastavlja se (7. dio) strana 32: Za vrijeme razoružavanja....