GORNJI DOLIČ

_*** GLASNIK ***_

HALO HALO


HALO HALO

- ZA DOMOVINU - SPREMNI -
* YU - KRVAVI BALKAN *
HALO HALO

* * * kroz tisocljeta * * * YU - BALKAN * * * kroz tisocljeta * * *

     

    Mile Boban

    OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA (5.dio)

    OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA - I. DIO "POVLAČENJE" (5. dio)

     

    http://www.safaric-safaric.si/zds@@@/Zzx__POVEZNICE.htm

    UVOD U OPIS – “OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA” – DRINA br. 2 1963. (2.dio) – Otporaš

    https://otporas.com/uvod-u-opis-od-ivan-planine-do-bleiburga-drina-br-2-1963-2-dio/

     

    OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA

     

                                                  I. D I O 

                                     P  O  V  L  A  Č  E  N  J  E   (5.dio)

                                             Z A Č E N J E  

       U danima od 5. do 9. svibnja iz Hrvatske se otiskivao njezin najborbeniji, najsvjesniji i najskupniji narodni sloj put zapada; napušten je sjeverozapadni ostatak države sa Zagrebom i prešlo se u inozemstvo - u emigraciju.

       Povlačenje je bilo masovno, ogromno. Tisućama seljačkih kola, kamiona, biciklista, konjanika i pješaka kolone su davale dojam prave seobe naroda. To je bila treća seoba Hrvata u većem stilu. Prva je bila dolaskom naših predaka u ove zemlje za vrijeme seobe naroda, druga bijeg pred Turcima, a, eto, treća uzmak pred jugopartizanima. Politički izgledalo je kao veleban plebiscit hrvatskog naroda za slobodu i demokraciju, a protiv balkanskog i istočnjačkog komunizma.

       Tih dana na putu Zagreb (0501 Cro Zagreb) - (Zidani Most (0502 Slo Zidani Most) ili Krapina) (0503 Cro Krapina) - Celje (0504 Slo Celje) – Dravograd (0505 Slo Dravograd), na dužini od 200 kilometara, kretala se je hrvatska nacija; četiri stotine tisuća ljudi, žena i djece, koji su svojom odlukom i pokretom na zapad plebiscitarno glasovali za hrvatsku državnost i samostalnost u ime onih, koji su pali, u ime onih, koji su se još borili i čuvali odstupnicu u ime onih, koji iz bilo kojih razloga nisu na taj put pošli. Kretali su se svi oni, koji su istinski mislili na hrvatsku državnost i samostalnost i kojima je bilo moguće kretati.

       Nitko nikoga iz tih dugačkih kolona nije natjerao na taj put u tudjinu i neizvjesnost. Svatko je krenuo sam, bez predrasuda i uvjeren, da će sami broj izbjeglica biti dovoljnim dokazom zapadnim demokratima, da taj mali hrvatski narod, koji pod ovim nebom traži samo slobodu i samostalnost u etničkim i povijesnim granicama, zaslužuje biti saslušan. Ništa taj narod nije moglo pokolebati u toj dubokoj vjeri, niti teškoće puta, niti glad, niti hladnoća snježnih Alpa.

       Hrvatski narod kretao je u emigraciju, da potraži spas i sačeka pravednu odluku zapadnih sila; u vjeri da će tamo, gdje su njegovi vodje Stjepan Radić i drugi tražili razumijevanje, dobiti zadovoljštinu i za nekoliko dana povratiti se kući, te se ta treća hrvatska seoba nije shvaćala ni malo ozbiljno i tragično. Mislilo se je, da je to samo taktički potez, da se sačuva na okupu vojska i narod od osvete jugo-komunista. Dolazili su, naime, tužni glasovi iz istićnih hrvatskih krajeva o njihovom barbarizmu; paljenju i klanju. A kada se hrvatski čovjek vrati na svoje uništeno ognjište, ne može postati faktor svjetskog mira na Jugoistoku, jer tamo mira nema, dok nema Hrvatske Države.

       Povlačenje je trajalo nekih osam dana. Prema okolnostima, na koje je već ukazano, oblikovalo se u tri toka: a) koji su pošli 4., 5. ili dijelom 6. svibnja i stigli u Klagenfurtsku kotlinu (0506 Aut Klagenfurt); b) koji su pošli 5., 6., a poglavito 7., djelomice i 8. i zaglavili se pred izlaskom lijevka na Dravi (0507 Slo Pameče), odnosno glavnina i c) vezani borbom kao zalaznica Nijemcima i svojima, probijajući se podlegli najkasnije 15. svibnja, uglavnom oko Celja (0508 Slo Celje).

     


     

     

    0501 Cro Zagreb.jpg

     

    0502 Slo Zidani Most.jpg

     

    0503 Cro Krapina.jpg

     

    0504 Slo Celje.jpg


     

     

    0505 Slo Dravograd.jpg

     

    0506 Aut  Klagenfurt.jpg      

     


     

     

    0507 Slo Pameče.jpg

     

    0508 Slo Celje.jpg

     


     

                                                              A           

                                           Stigli u Klagenfurtsku kotlinu (0509 Aut Klegenfurt)

       U općoj namjeri, da se zbjeg skupi u Koruškoj, upravni njegov dio, koji je činila Hrvatska Državna Vlada s dosta uredskog osoblja, nešto prvih isturenih trupa iz suženog fronta te gradjanstva, imao je Klagenfurt za uži cilj prispjeća. Prvo su imali doći u dodir sa Saveznicima i, drugo, operativnom dijeli ili mnoštvu biti stanoredjema. Naprijed zamišljeno poslanstvo za dodir sa saveznicima bilo je po volji Stožera savezničkog zapovjedništva za Sredozemlje. 

    (Prilažem poveznicu sadržaja "Memorandum Hrvatske Državne Vlade od 4 svibnja 1945" kojeg je HDV. poslala Stožeru savezničkog zapovjedništvu za Sredozemlje o kojem pisac ovog opisa ovdje govori, mo. Mile boban, Otporaš,) 

     

    0509 Aut Klegenfurt.jpg

     

    Da se je bila mogla ostvariti ta valjana upravna zamisao, sve rasplinjavanje i patnje mnoštva exodusa lijevkom bile bi honorirane.

       Dobra upravna zamisao oslonjala se je na podesnosti Klagenfurske kotline. Ona je utisnuta 

     

    izmedju alpskih masiva, duguljastog protezanja zapad - istok, koji je oblik još izrazitijim čini protičuća Drava svojim južnim rubom. S juga je omedjena visokim Karavankama (0510 Aut Karavanke), sa sjevera padinama visokih Tauern Alpa (0511 Aut Tauer Alpe), a sa zapada Villaškim Alpama (0512 Aut Vilaške Alpe). S istočne strane nalaze se brdski grebeni, prolazni jedino dolinama Drave (0513 Aut Drava) i Meže (0514 Slo Meža). U nju se ipak lakše stiže i sa zapadne i sa istočne strane, dok je prilaz s južne strane preko Karavanka i sjeverno preko Tauern Alpa (0515 Aut Tauer Alpe) vrlo težak i ograničen. Kod hrvatskog povlačenja od osobite važnosti je bila prirodna zaštićenost od juga. Centar kotline čini Vrpsko jezero (0516 Aut Vrpsko jezero) i na njemu grad Klagenfurt (0517 Aut Klagenfurt), s još više prometnih mjesta na jezeru, a takodjer i na rijeci Dravi (0518 Aut Drava). Kotlina je po svojoj naseljenosti i komunikativnosti bolja podesna za kratko i prolazno primanje i smještaj čak dva milijuna osoba.

     


     

     

    0510 Aut Karavanke.jpg

     

    0511 Aut Tauer Alpe.jpg

     


     

     

    0512 Aut Vilaške Alpe.jpg

     

    0513 Aut Drava.jpg

     


     

    0514 Slo Meža dolina.jpg

     

    0515 Aut Tauer Alpe.jpg

     


     

     

    0516 Aut Vrpsko jezero.jpg

     

    0517 Aut Klagenfurt.jpg

     


     

     

    0518 Aut Drava.jpg

     

     

       Medjutim, ni sam hrvatski upravni kapacitet ni prikladnost prostora nisu ništa koristili, jer su Englezi, potsticani jugo-partizanima, već 10. svibnja Hrvatsku Državnu Vladu i njeni uži pomoćni aparat izručili komunističkoj Jugoslaviji, prije nego većina mnoštva stigla u kotlinu. Zato se je hrvatsko mnoštvo, u nedostatku zajedničkog vodstva ili nekog plana, moralo samo snalaziti na licu mjesta, osjećajući, da svima prijeti opasnost izručenja. Zaustavljalo se i zadržavalo na mjestima, gdje je tko stigao, guran tih dana medjunarodnim metežom u Klagenfurskoj kotlini (0519 Aut Klagenfurt).

     

    0519 Aut Klagenfurt.jpg

     

     

       Put Klagenfurske kotline počeli su se Hrvati otiskivati iz svoje domovine 4, svibnja, prelazeći još istog dana državnu granicu. Medjutim, sticajem okolnosti nastale se bile dvije vrste kretanja - motorizirano i pješačko - različitih napora i sudbine.

       Po još nezakrčenim putovima prema Klagenfurtu (0520 Aut Klagenfurt) kretao se je motorizirani dio 4. svibnja - pozadnji dijelovi vojske i prvi istureni borbeni dijelovi od sužene fronte; 5. svibnja uz prednje i upravni aparat, te gradjanski bjegunci iz Bosne (0521 BiH) i Slavonije (0522 Cro Slavonija); 6. svibnja sve više gore spomenutih, Državna Vlada i dio oružništva - sve skupa kao p r e d t r u p a. Dan - dva kasnije probijali su se spretno brzi automobili od glavne kolone. Sve motorizirane skupine i skupinice, u pokretu neovisne jedna od druge, ukupnog broja od nekih 10.000 osoba, stizale su bez većih zapreka i ometanja po partizanima, poglavito baš zastrašujućim dijelom puta Celje (0523 Slo Celje) - Maribor (0524 Slo Maribor) - Dravograd (0525 Slo Dravograd), obično još istog dana na svoj cilj - Klagenfurt (0526 Aut Klagenfurt), koji je bio zamišljeno sabiralište, a kasnije razdvajalište za glavni dio ili mnoštvo zbjega, koji se je u to vrijeme većinom još nalazio u domovini.

     

    0520 Aut Klagenfurt.jpg

     


     

     

    0521 BiH.jpg

     

    0522 Cro Slavonija.jpg

     


     

     

    0523 Slo Celje.jpg

     

    0524 Slo Maribor.jpg

     


     

     

    0525 Slo Dravograd.jpg

     

    0526 Aut Klagenfurt.jpg

     

       Istih dana, a neovisno od hrvatske predtrupe, stigli su u Griffen (0527 Aut Griffen) 5.000 Hrvata, pripadnika 369. Legionarske divizije i drugih njemačkih jedinica, popunjenih Hrvatima. Po razrješenju dužnosti u njemačkoj vojsci, ostali su u neizvjesnosti, čekajući da budu prihvaćeni od Hrvatske Vlade.

     

    0527 Aut Griffen.jpg

     

     

       Rano i brzo stigli su takodjer u Klagenfurtsku kotlinu (0528 Aut Klagenfurt) i neke skupine i skupinice pješaka, koje su se bile odlučile na put preko Kamniških Alpa (0529 Slo Kamniške Alpe). No ovaj put preko grebena Alpa pošle su skupine, koje su kao slabije i časovito osamljene bile ugrožavanje od partizana na području Celja. Prokrčivši put kroz Celje (0530 Slo Celje) ili obišavši ga, udarale su dolinom Savinje (0531 Slo Savinjska dolina) preko Letusa (0632 Slo Letuš), Ljubna (0533 Slo Ljubno), Solčave (0534 Slo Solčava) i grebenom na Eisenkappel (0535 Aut Eisenkappel). Šišavši u Sittendorf (0536 Aut Sittendorf), upućivale su se jednim od daljnjih putova prema Klagenfurtu (0537 Aut Klagenfurt).

     

    0528 Aut Klagenfurt.jpg


     

    0529 Slo Kamniške Alpe.jpg

     

    0530 Slo Celje Savinjska.jpg

     


     

     

    0531 Slo Savinjska dolina.jpg

     

    0532 Slo Letuš.jpg

     


     

     

    0533 Slo Ljubno.jpg

     

    0534 Slo Solčava.jpg

     


     

     

    0535 Aut Eisenkappel.jpg

     

    0536 Aut Sittendorf Graz.jpg

     


     

     

    0537 Aut Klagenfurt.jpg

     

     

       Takove skupine i skupinice oblikovale su se već na 5. svibnja, dok se to manje ponavljalo i narednih dana, prednost im je bila u tome, što su se kao neovisne mogle brže kretati, a nedostatak, što su radi slabosti bile putem ugrožavanje po partizanima, a baš ove iznimno i po četnicima. Djelatnost četnika u ovim slučajevima posebno je zanimljiva.

       Mnoštvo je dosta brzo stizalo. Skupinica od 5.000 osoba, (za moj pojam to nije "skupinica od 5.000 osoba", nego mnoštvo, često puta veće i od župljana jedne župe kao što je bila Goričko-Sovićka župa. Ne želim ponavljati ali želim podsjetiti da ima malo Hrvata koji su upoznati s ovim detaljima - ponavljam DETALJIMA - Mo. Otporaš.) u kojoj je bio Rev. dr. Charles Kamber, iako je na putu uznemirivan po četnicima, već 9. svibnja bila je u Klagenfurtu (0538 Aut Klagenfurt).

     


     

    0538 Aut Klagenfurt.jpg

     

       Jedne su skupinice ili desetci, jako oslonjeni na Nijemce, bili probili preko još zapadnijeg prevoja Ljubelja (0539 Slo Ljubelj) iznad Tržića, a skupine iz Rijeke (0540 Cro Reka) i Primorja (0541 Cro Primorje) stizale su različitim putovima preko Travisi-a (0542 Ita Travisi).

     

    0539 Slo Ljubelj.jpg


     

     

    0540 Cro Reka.jpg

     

    0541 Cro Primorje.jpg


     

     

    0542 Ita Travisi.jpg

     

       Dne 8. svibnja jedan slovenski četnički odred, kojim je zapovijedao kapetan Maran, i slovenski domobranci, kojima je zapovijedao kapetan Stamenković, a svi pod skupnim zapovjedništvom posljednjega, koji su se nalazili na povlačenju od 6. svibnja iz pravca Novog Mjesta (0543 Slo Novo Mesto) mimo Celja (0544 Slo Celje) i preko Savinjskih (0545 Slo Savinjske Alpe) i Kamiških Alpa (0546 Slo KamniškeAlpe), po prijelazu Eisenkappela (0547 Aut Eisenkappel) na putu u Klagenfurt (0548 Aut Klagenfurt) napadali su skupinice od gornjeg dijela hrvatskog zbjega. Ljude su razoružavali, zarobljavali i zadržavali, a manje družbe i skupinice, gdje su mogli sve prisutne pohvatati, odvodili na stranu i ubijali.

    (Na tom putu iza Domžala vodi put prema Alpama, zna se za nekoliko srpskih stratišta – taj sukob vjerojatno nije bio sa komunistima ? - dragutin)


     

     

    0543 Slo Novo Mesto.jpg

     

    0544 Slo Celje.jpg

     


     

    0545 Slo Savinjske Alpe.jpg

     

    0546 Slo Kamniške Alpe.jpg

     


     

     

    0547 Aut Eisenkappel.jpg

     

    0548 Aut Klagenfurt.jpg

     

     

       I motorizirane i pješačke skupine ometali su na putu infiltrirani partizani u ovom kraju, potpomognuti domaćim, drugorazrednim, partizanima. Partizani su nastojali što prije zauzeti ili bar napraviti nesigurnim onaj dio sjeverozapadnog prekograničnog prostora, na koji su oni polagali pravo. Od 1. svibnja, kako je njihova 4. Armija ušla u Trst (0549 Ita Trs), razašiljali su svoje krače snage dobrim putovima na sjever prema Koruškoj (0550 Aut Koruška), a na zapad prema Furlandiji (0551 Ita Furlanija). Snagama ovih krakova partizani su se spuštali preko Karavanki (0552 Slo Karavanke) u Korušku (0553 Aut Koroška), odnosno prodirali preko Travisi-a (0554 Ita Travisi), te je na 7. svibnja već polu-okupirali do linije Galicien (0555 Sch Galicien) - Ferlach (0556 Aut Ferlach) - Rosseg (0557 Aut Rosseg) - Arnoldstein (0558 Aut Arnoldstein). Dne 8. svibnja prešli su Dravu kod Ferlacha (0559 Aut Ferlach), a toga istoga dana ušli su Englezi u Klagenfurt (0560 Aut Klagenfurt) sa dva bataljuna, a slabije organizirane bande uputili su put Volkermarka (0561 Aut Volkermark). Ove bande, kao i sve partizanske snage u Koruškoj, primila je pod svoje zapovjedništvo IV. Operativna Zona za Sloveniju 10. svibnja, čije je sada sjedište bilo u Volkermarku. Dok joj je sjedište bilo u Topolšici (0562 Slo Topolšica), bila je zabavljena zaprečavanjem puta hrvatskoj vojsci i pučanstvu kod Celja (0563 Slo Celje) i dalje, te razoružavanjem iste. Imala je zadatak prisvojiti pravo na okupaciju područja južno od Drave (E. Schmidt - Richberg "Das Ende auf dem Balkan", Heidelberg 1955, str. 145.) i zarobiti svoga neprijatelja, koji se je povukao na to područje.

     

    0549 Ita Trst.jpg

     


     

     

    0550 Aut Koruška.jpg

     

    0551 Ita Furlanija.jpg

     


     

     

    0552 Slo Karavanke.jpg

     

    0553 Aut Koroška.jpg


     

     

    0554 Ita Travisi.jpg

     

    0555 Sch Galicien.jpg

     


     

     

    0556 Aut Ferlach.jpg

     

    0557 Aut Rosseg.jpg

     


     

     

    0558 Aut Arnoldstein.jpg

     

    0559 Aut Ferlach.jpg

     


     

     

    0560 Aut Klagenfurt.jpg

     

    0561 Aut Volkermark.jpg

     


     

     

    0562 Slo Topolšica 9 maj 45.jpg

     

    0563 Slo Celje.jpg

     

       Iako partizanska infiltracija Klagenfurske kotline nije bila dugotrajna - Englezi su trpili svega dva tjedna - ipak su imali dosta vremena, da Engleze nahuškaju protiv Hrvata. Inače su vršili zastrašivanja i pljačkanja, hvatali manje skupine, prikriveno ih ubijali i inače teško ugrožavali cijelu kolonu, dok konačno nisu dojadili i, inače titofilskoj, engleskoj VII. Armiji.

       Pod ovakvim okolnostima ugrožavanja morali su i hrvatska predtrupa (misli se na hrvatske jedinice ili hrvatsku vojsku, mo. Mile.) i brza vrsta pješaka gledati samo na svoje spasavanje. Od 5.000 brzih pješaka veliki broj razišao se po okolnim selima, da ne budu na dohvatu Englezima za izručenje, ali se istovremeno i izlagalo opasnosti, da budu pohvatani od partizana, što se u mnogo slučajeva i dogodilo.

       Sljedeća skupina, koja je stigla u Klagenfurtsku kotlinu, bila je velika i poznata skupina pješaka pod vodstvom generala Januza Ajanovića. Sastajala se od tri skupine, rastavljene medjusobno po više sati hoda, pa čak i do jednog dana. Partizani se nisu usudili mnogo je napadati, jer su je sačinjavali dobrim dijelom vojnici, i to još s četano, ali su mnogi ljudi zbog umora ostajali na putu, koje su kasnije, s ledja i bokova dolazeći, partizani pobili. Ta velika skupina nastala je oko celjske (0564 Slo Celje) zapreke iz istih razloga i na isti način kretala se istim pravcem, kao i predhodni manji dijelovi.

     

    0564 Slo Celje.jpg

     

       Probivši celjsku zapreku, odredio je vrhovni zapovjednik zaštitnice, a nakon kapitulacije Njemačke i vrhovni zapovjednik sve hrvatske vojske u povlačenju, general Vjekoslav Luburić, da se pojedini zapovjednici imaju na najbrži i najlakši način probiti u Korušku. Uslijed zakrčenosti putova njemačkim podvozom i oružjem, nije bilo moguće probiti se skupno, već se je povlačenje vršilo u skupinicama. Taj nalog dobio je i general Januz Ajanović, pukovnik Tomislav Mesić i neki drugi zapovjednici. Na taj način nastale su opisane skupine. (Vidi zapisnik generala Vjekoslava Luburića). (Prilažem poveznicu na kojoj je sadržaj niže priloženog opisa generala Luburića. Pošto je ovo naša zajednička hrvatska slavna i tragična povijest, bilo bih mi drago da zainteresirani Hrvati nađu dovoljno vremena za ovo pročitati i saznati što prije nisu imali priliku znati. Hvala svima. Mile Boban.)

     

    https://otporas.com/misija-hrvatskoj-pro-domo-sua-pise-general-drinjanin/

     

    ....Predao sam tada, pred Zidanim Mostom (0565 Slo Zidani Most), zapovjedništvo Zbora mom prvom pomoćniku generalu Junusu Ajanoviću, koji je primio zapovjedništvo II. Zbora i uvrstio se u kolonu. Ja sam se nakon izvršene misije povratio u Hrvatsku. Poglavniku sam izričito rekao da se ne mislim nikome predati, ni sada ni poslije, i da ću kod kuće čekati, da li će se ostvariti ono u što je Poglavnik vjerovao, tj. da će Amerika obnoviti Hrvatsku i pomoći naše Oružane Snage

     

    https://otporas.com/od-ivan-planine-do-bleiburga-vrijeme-grupiranja-cetvrti-4-dio/

     

    0565 Slo Zidani Most.jpg

     

     

    Nastavlja se (6.dio) strana 28.

     

    Nema slike