Mile Boban

OD IVAN PLANINE DO BLEIBURGA - VRIJEME GRUPIRANJA (4. dio)

Veoma ojačani partizani, u prvom redu borcima, organizacijom i postavom svojih armija u razvijenoj generalnoj ofanzivi zadnje dekade mjeseca travnja 1945., potisnuli su luk obrane, sužavajući ga na sve manji prostor, te potiskujući obrambene snage sve dublje u lijevak. Zato je 30 travnja 1945. pala njemačka odluka za odstupanje s hrvatskog državnog područja, a 4. svibnja je rečeno, da se Zagreb više ne može braniti. Daljnja obrana zamišljala se je na liniji Maribor (0401 Slo Maribor) – Celje (0402 Slo Celje). Toga dana počeo je hrvatski exodus.

0401 Slo Maribor.jpg

0402 Slo Celje.jpg

Prvi dana mjeseca svibnja 1945. luk obrane sužavao se je na Zvonimirovu Liniju, a na 5. svibnja povukao se je s nje u pravcu grla lijevka, prelazeći na čiste pravce povlačenja: Varaždin (0403 Cro Varaždin) - Ivanec (0404 Cro Ivanec) – Krapina (0405 Cro Krapina) – Rogatec (0406 Slo Rogatec) – Celje (0407 Slo Celje); Zagreb (0408 Cro Zagreb) - snop putova – Rogatec (0409 Slo Rogatec) – Celje (0410 Slo Celje); Zagreb (0411 Cro Zagreb) i Samobor (0412 Cro Samobor) - Krško (0413 Slo Krško) - Zidani Most (0414 Slo Zidani Most) – Celje (0415 Slo Celje).

0403 Cro Varaždina.jpg

0404 Cro Ivanec.jpg

0405 Cro Krapina.jpg

0406 Slo Rogatec.jpg

0407 Slo Celje.jpg

0408 Cro Zagreb.jpg

0409 Slo Rogatec.jpg

0410 Slo Celje.jpg

0411 Cro Zagreb.jpg

0412 Cro Samobor.jpg

0413 Slo Krško.jpg

0414 Slo Zidani Most.jpg

0415 Slo Celje.jpg

Obzirom na mjesta zborova unutar obrambenog luka, oni su zauzeli pravce: I. Zbor: Varaždin (0416 Cro Varaždin) - Celje (0417 Slo Celje). II.., III. i IV. Zbor: Zagreb (0418 Cro Zagreb) – Celje (0419 Slo Celje). V. Zbor: Samobor (0420 Cro Samobor) - Celje (0421 Slo Celje). Svi su se kod Celja (0422 Slo Celje) morali probijati kroz partizansku zapreku, koja je Nijemcima donijela njihov Celjski debakl.

0416 Cro Varaždin.jpg

0417 Slo Celje.jpg

0418 Cro Zagreb.jpg

0419 Slo Celje.jpg

0420 Cro Samobor.jpg

0421 Slo Celje.jpg

0422 Slo Celje.jpg

U G R O Ž A V A N J E P O N I J E M C I M A

Već na prve službene vijesti, da predstoji njemačka kapitulacija, dne 2. svibnja 1945. njemački su zapovjednici počeli dolaziti u dodir s partizanima u svrhu kapituliranja. U Hrvatima su izazvali

sumnju, da će ih ostaviti na cjedilu, što se je i dogodilo. Njemački zapovjednici nisu bili dorasli, da prihvate misli svog vrhovnog zapovjednika za jug, maršala Kesselringa, date na konferenciji dne 7. svibnja 1945. u Grazu (0423 Aut Graz), da se bez obzira na odluku o kapitulaciji nastave operacije povlačenja, dok se ne stigne na njemačko područje, te tako nisu imali pred očima spašavanje svojih vojnika, a dosljedno tome ni da pomognu svojim saveznicima Hrvatima, obima većinom oko Celja (0424 Slo Celje).

0423 Aut Graz.jpg

0424 Slo Celje.jpg

Teški položaj Hrvata još više se pogoršao, jer je upravo u kulminaciji povlačenja, dok je središte zbjega bilo pred celjskom zaprekom, uslijedila njemačka kapitulacija. Opasnost je prijetila hrvatskom povlačenju, jer Nijemci nisu bili više čvrsti prema partizanima. Postojala je još i opasnost, da će se njemački zapovjednici pokušati dogovoriti partizanima s cjelokupnim izručenjem Hrvata.

Osim toga i njihova velika vojska od 150.000 vojnika, pometena kapitulacijom, usporila je brzinu povlačenja te je jako zakrčivala putove, osobito oko Zidanog Mosta (0425 Slo Zidani Most), zatim kod Celja (0426 Slo Celje), a nadasve poslije Celja pa do Bleiburga (0427 Aut Bleiburg) sa svojih desetak tisuća kamiona, mnogo topova, putničkih samovoza i drugog podvoza. Ovim vozilima ili pješke kretale su se šest njemačkih divizija s mnogo drugih motoriziranih skupina rasutih jedinica. Nalazili su se u isto vrijeme na putovima s Hrvatima i, jer su zakrčivali putove, bili su vrlo kobni za brzinu hrvatskog povlačenja. Njemački vozari (misli se na šofere, mo. Mile Boban, Otporaš.) nisu se držali voznog reda na cijeloj dužini puta, već su prestizali skupine pred sobom, malo poštivajući vozni red; da desno idu pješaci, a do njih kola i konji, te ostala vozila, dok lijevi dio puta treba biti slobodan za prolaz samovoza u oba pravca. Ovi nedisciplinirani vozači izlazili su iz povorke i tjerali konje lijevom stranom, što je izazvalo prometnu zbrku. (Čitajući sadržaj ovog opisa ne mogu se oteti dojmu da člankopisac nije bio direktni očevidac sadržaja ovih opisa, isto kao što je bio i Fra. Oto Knezović koji je napisao knjigu "POKOLJ HRVATSKE VOJSKE 1945"., u kojoj je opisao svoja osobna viđenja i uspomene, mo. Otporaš.)

Brzina hrvatskog povlačenja iz zemlje uslijedila je radi razvitka dogadjaja, čiji su najglavniji

datumi:

0425 Slo Zidani Most.jpg

0426 Slo Celje.jpg

0427 Aut Bleiburg.jpg

4. svibnja 1945. njemačko zapovjedništvo odredilo je povlačenje svih njemačkih i hrvatskih trupa u Sloveniju, na prostor Maribor (0428 Slo Maribor) – Celje (0429 Slo Celje), gdje se je namjeravalo organizirati novi otpor.

0428 Slo Maribor.jpg

0429 Slo Celje.jpg

6. svibnja - bio je izdan proglas Hrvatske Državne Vlade, cjelokupno hrvatska oružana snaga napusti teritorij Hrvatske i da civilno pučanstvo, ukoliko želi napustiti Hrvatsku, krene s hrvatskom vojskom. (Mrzitelji, neprijatelji i klevetnici Prve Hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH u prošlom dvadesetom stoljeću su sustavno tvrdili i pisali da je Poglavnik i Hrvatska Državna Vlada naredila hrvatskom narodu da napusti Hrvatsku i da ih slijedi u njihovu povlačenju, mo. Mile.)

6. i 7. svibnja - krenuo je najveći dio Hrvata put Slovenije.

7. svibnja uvečer - krenuo je Poglavnik s jednom kolonom pravcem Zagreb (0430 Cro Zagreb) - Rogaška Slatina (0431 Slo Rogaška Slatina) - Maribor (0432 Slo Maribor) – Leibnitz (0433 Aut Leinitz).

0430 Cro Zagreb.jpg

0431 Slo Maribor.jpg

0432 Slo Maribor.jpg

0433 Aut Leinitz.jpg

7. na 8. svibnja u noći, na putu za Klagenfurt, saznao je Poglavnik u Rogaškoj Slatini (0434 Slo Rogaška Satina) preko brzoglasa - od general-pukovnika Loehera - o Njemačkoj i sveukupnoj kapitulaciji. Tada je general- pukovnik Loeher vratio pravo zapovijedanja nad hrvatskim i legionarskim trupama u ruke Poglavnika.

0434 Slo Rogaška Satina.jpg

8. svibnja ujutro - u Rogaškoj Slatini (0435 Slo Rogaška Slatina) pala je posljednja odluka, da sve hrvatske trupe, koje su se iz Domovine povlačile i bile upotrebljavanje kao zalaznica Nijemcima, nastave najbrže povlačiti se općim pravcem za Korušku (0436 Slo Koroška), te da se po prijelazu austrijske granice s oružjem predaju Englezima, a ne u kojem slučaju partizanima.

0435 Slo Rogaška Slatina.jpg

0436 Slo Koroška.jpg

8. svibnja - general-pukovnik Loeher, zapovjednik hrvatske skupine, upostavio je pregovore s partizanima u Stupniku (0437 Cro Stupnik).

0437 Cro Stupnik.jpg

8. svibnja u 23 sata - stupila je na snagu bezuvjetna njemačka kapitulacija.

9. svibnja - po partizanskoj interpretaciji počeo je period "šest dana rata poslije rata" kojeg su oni vodili s Hrvatima. (Najvjerojatnije autor ovog sadržaja misli na knjigu koju je napisao Milan Basta "RAT JE ZAVRŠEN 7 DANA KASNIJE". Prilažem sliku knjige, mo. Otporaš.)

slika 041

10. svibnja - njemački Celjski (0438 Slo Celje) debakl.

Sva njemačka smetnja- bilo kao nevjera, bilo kao marševska smetnja - mnogo je održavala na slivanje i prestrojavanje hrvatskog mnoštva u kolone, grupe i grupice na putovima. Hrvati su trebali brzo se izvući i dijeliti prostor s Nijemcima. Probijanje ovog mnoštva zavisilo je mnogo od spremnosti voditelja, zakrčenosti puta i uznemiravanja od partizanima. Bila je namjera stići u Dravograd (0439 Slo Davograd) u što boljem redu i što čitavije.

0438 Slo Celje.jpg

0439 Slo Davograd.jpg

U N E I Z V J E S N O S T I

Pritiskivani od partizana, skučeni i stisnuti na najuži dio svog državnog područja, ulazeći već u lijevak i iznenadjeni njemačkim srozavanjem i učinjenom kapitulacijom, počeli su se hrvati pobojavati, da će ih Nijemci u najtežim časovima ostaviti na cijedilu. U takovom stanju počeli su se Hrvati povlačiti; u najvećoj žurbi i neizvjesnosti, jer nije bilo ništa uredjeno sa zapadnim saveznicima. Moglo se je od njih očekivati prije ne primanje, nego zaštita. Nije bilo ništa spremno za fizičko izvršenje, jer nije bilo ni uporišta za osiguranje putova, a ni tim baza za opskrbljivanje. Sumnja u njemačku nevjeru, proizišla iz ulagivačkog odnošaja prema partizanima, svakog sata se stupnjevala. Nije bilo plana i nije se više ni moglo sve skupno povesti, jer to zakrčenost putova, nepouzdanje u Nijemce i ulazak u lijevak nije dozvoljeno.

Povlačiti se bez dovoljno vremena za pripreme i sigurnog izgleda u uspjeh, značilo je - ići u neizvjesnost. Ali kada se pomislilo na odvratnost kapitulacije pred partizanima, usprkos svih tegoba, duhovi su se sabrali, snašli, preobrazili. Povratila im se stara snaga i pokrenuli su se jedinstvenom mišlju, umjesto svih drugih veza i vodstva s jednoga mjesta.

Svi su svojim visokim moralom obećavali zapovjednicima skupina, kolona i grupica, da će se do odredjenog prostora stići.

Kroz prizmu ovog uvoda treba povlačenje stalo gledati.

Nastavlja se s (4 dio) I. D I O - P O V L A Č E N J E

Prilažem sliku knjige st. 20 i 21

Slika 042