|
| |
2022 - glava
agrarna izbjeglica
dragutin
U
2022 - 1956 = 66
* * * = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = 202x.g., NASLOVI DATOTEKA:
2022__Tehnicko_Izvjesce_Stratista_PIETETA_ori.docm 20220820-01_Titovo_Velenje_TITOV-SKATE-SESSION-Velenje.jpg 20220820-02_Titovo_Velenje_TITOV-SKATE-SESSION-Velenje.jpg 20221102-01_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_Damijan_zadaj_levo_veliko_povojno-MORISCE-800.jpg 20221102-02_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_Dragutin_zadaj_levo_veliko_povojno-MORISCE-800.jpg 20221102-03_Sostanj_Gorice_Si_Sveti.jpg 20221102-04_Sostanj_Gorice_Si_Sveti.jpg 20221102-05_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_koliko_zrtev_je_pod_VODO-govori_se_nekoliko-hiljada.jpg 20221102-10_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_mnozicna_POVOJNA_morisca.jpg 20221102-11_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_mnozicna_POVOJNA_morisca.jpg 20221102-12_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_mnozicna_POVOJNA_morisca.jpg 20221107-01_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_stolpnica_RUDARSKA-na vidiku.jpg 20221107-02_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-03_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-04_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_morisce_domacinov.jpg 20221107-05_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-06_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_Damijan_je kaj skrito_pod_zemljo.jpg 20221107-07_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ.jpg 20221107-08_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_je kaj skrito_pod_zemljo.jpg 20221107-09_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-10_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_morisce.jpg 20221107-11_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_sondiranje-MORISCE_tu_je_bilo_preko_50_kostura.jpg 20221107-12_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-13_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-14_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_je kaj skrito_pod_zemljo.jpg 20221107-15_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg 20221107-16_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_registrirano_MORISCE.jpg 20221107-17_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_MORISCE_sredina_slike.jpg 20221107-18_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_MORISCE_sredina_slike.jpg 20221107-19_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_NARAVNOST_dostop_do_morisca.jpg 20221107-20_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_Velenjka_desno_morisce.jpg 20221107-21_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_starejsa_hisa_desno_Velenjka.jpg 20221107-22_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_NARAVNOST_dostop_do_morisca.jpg 20221109__Bencik_Lili__Split-SABA_RH_antifasisti.docm 20221201_Otporas_Jasenovac_1941__SPC_180.000_zrtava_1960-Yugo_1.700.000_zrtava.docm zz_20121206__SLOVENCI_in_SLOVENKE_NA PROTESTNEM_ZBOROVANJU.docm zz_20130127__Nas_Cas_uredniku_Vovk_Stanetu.docm zz_20131108a__Nas_Cas_uredniku_Vovk_Stanetu_vprasanje.docm zz_20131108b__Nas_Cas_odgovor_Spegelj_Bojani.docm zz_20131108c__Nas_Cas_dodatni_odgovor_Spegljevi_PARKIRISCE.docm zz_20140506__Nas_Cas_Efenkova-61_lopovski_NADZORNI_ODBOR.docm zz_20150209__Strovs_2012-2015_Predlog_ZAKONA.docm
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
2022__Tehnicko_Izvjesce_Stratista_PIETETA_ori.docm DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin
TEHNIČKO IZVJEŠĆE ZA STRATIŠTA U YUGOSLOVIJI
„P I E T E T A“
ANNO 2022 – dragutin http://safaric-safaric.si/Google_Maps_dragutin.htm i svijet na vašim rukama
Ovo izvješće je napravljeno kao potpuni pregled u tabličnom obliku obuhvaćeno sve ono što sam do sada uspio obraditi. U ovom izvješću je prikazano sve što sam sakupio ali moj arhiv ima zaloga još kojih stotinjak članaka i nešto knjiga na tu temu. Moje izvješće za 2017.g. bilo tada kartirano oko 5.400 stratišta za podruje Jugoslavije, i to za pojam kao „masovna stratišta“, dok je ovo sadašnje izvješće za trenutačno sanje u početku 2022.g. tako je bilo napravljeno na kartiranju, kako to prikazuje sada već kod zbroja oko 8.928 stratišta. Da se razume, ovo je brojka za čitavo Jugoslaviju od 1918.g., kao područje, kakvo je bilo za vrijeme iza WW1 i WW2 ili vrijeme komunističkog i srbočetničkog te i drugačijeg ljudskosti u divljanja. Kraljevina SHS je bila nezakonita nasilna te okupacija susjednih država i to ne po volji naroda. Ali to nije sve, sakupljeni podaci za okorjeli naziv „Stara Jugoslavija“ ili kao i SHS, jer se je već tada pojavljuju organizirani masovni zločini već od prvih dana ili od 1918.g. pa tako i poznati zločinački pokolj hrvatskih vojnika kod Odese od kraljevske srbo-četničke terorističke srpske vladavine. Za pravilno razumijevanje broja stratišta potrebno mi je naglasiti, da je zbog sakupljanja razno raznih dokumenata i izvora podataka već je mnogo lokacija - stratišta bilježeno i po dva puta ili i više. Kod bilježenja mi je bilo važno što bolje ustvrditi točniju lokaciju, što nam daje na znanje po lokaciji i opisu, da je u pitanju baš taj punkt, samo što ti imaju različiti opisi i izvor podataka, pa i vremensko su dobiveni i različiti izvori. Važno je da se sve bilježi na što bolju točnost mjesta, jednom će se moći napraviti i kao neka „čistka“ ili udruživanje pojedinih sadržaja u jednome. Godišnje izvješće za udružene 2020. i 2021.godinu tu prilažem, jer je obuhvaća neka prošla naša zajednička jako uspješna aktivnost ne sa postavljanjem društva, već je bitno ono, od kada smo o tome razmišljali, pamtili pa i potajno bilježili. Ne pitajte me koliko dana ili mjeseca sam žrtvovao, u pitanju je puno godina ali napravio sam nešto, što će ostati za arhivu našeg društva-udruge a sigurno i nešto mnogo važnije, jer je pisana riječ jača od svakog oružja. Baš u to snagu „pisana riječ“ vjerujem i tako sam to godinama stvarao. Bilo mi je postavljeno već puno puta a zašto ne knjiga. Istina je ali prosudio sam da je mnogo važnije da što više ugradim u „digitalnu bazu“, jer imam jaku podlogu iz struke projektiranja, gdje vječito svakim satom koristi elektronika ili računalo. Tako sam već 1981.g. otišao u Njemačku ta kupim neko malo kompjutersku garnituru, koja je mogla poslužiti početnim aplikacijama sa malim printerom na trgovačku termo traku. Izradio sam svoje programe za digitalnu izračunavanje građevinsku statiku betonskih konstrukcija, pa i drvenih i čeličnih konstrukcija već tamo 1982g., to je bilo vrijeme, kada se je tek počela koristiti to postignuće tehnike i u većim organizacijama i institucijama. Da, u kasno noć !!! Priloženo moje izvješće ima tamo mnogo za prepoznati, oprostite ono o meni samome, takav mi je bio životni put u rasponu odavde do svemirske vječnosti. Nitko mi nije stao uz mene da me tehnički dopunjava u samom radu na ovome što vam dajem, ali ipak su mi mnogi davali informacije, koje sam obradio. Nemojte pomisliti da je sa ovim nešto već završeno, ne, o tome će biti još godinama stvaralaštva, dopunjavanje i nikada neće prestati, biti će i netko drugi iza mene, u to vjerujem, nisam jedni u tome, ima ih još prilično, znam. Pomislite, država ima jednog predsjednika, jednog premijera, pa onda mogu tako i ja biti nekakva „jedinka“ kao što su neki drugi. Ja vjerujem „da nas ima“! Uz svako tabelu pripremio sam kraće pojašnjenje, da će se lakše i razumjeti kako i što je bila podloga. Za ovaj paket obradio sam 675 raznih materijala, a to su razne objave u javnosti i na desetine knjiga, koje sam zbog velike brojke stratišta odvojeno bilježio. Čeka me još u arhivu 140 dokumenata, a knjige imaju i do hiljadu stranica, dok se i dnevno stalno objavljuju nove objave, ima ih na stotine. Moram javno kazati da je u Sloveniji već koju godinu potpuno mrtvilo, jer Vele istraživači među njima i neki mini „hrvateki“ koji žive u Sloveniji su se potpuno ušutjeli, njih više od 10 udruga i koji čine Savez hrvatskih društava u Sloveniji, nema ih više nigdje, a nisu baš ništa napravili, da bi nešto ostalo iza njih. Jer ti su sve „dobro“ odradili i pospremili pod tepih. Kao i posljednji Apačo!? Posljednjih 30 godina nitko iz Slovenije nikada nije organizirao jedno jedino „turu“ hodočasnika da bi bili prisutni na kojoj od komemoraciji ipak bilo je pojedinaca manje od prstiju jedne ruke, a i ti nisu bili kao članovi spomenutih hrvatskih društava u Sloveniji. Taj savez i Bleiburg – nikada nešto čuli. Nije baš tako kako sam tu nešto loše napisao, bili su oni bili i pjevali su pjesme pred kapelo gdje „nije“ pokopan balkanski krvnik u kući „cvijeća“ u Beogradu. To se zbilo u samostalnoj (!?) Hrvatskoj. Slovensko društvo „Društvo za ureditev zamolčanih grobov“ je 1998.g. izdalo prvo knjigo o sakupljenih podataka grobišta-stratišta samo za Sloveniju. Poslije uspjeha tog našeg društva (Slovenskog) kod Maribora pri početnih proljetnih građevinskih radova u Bohova kod Teznog, kada smo postigli prekid radova na autocesti „Obvoznica Maribor“ te tražili sondiranje proti tenkovskog kanala (dužinu oko 2km), gdje se je skoro otkrilo-potvrdila se je naš zahtjev, ekshumirano 1.179 žrtava. Društvo je donesla odluku, da se što prije sredi sakupljena dokumentacija o stradanju ili počinjenih zločina, tako da se izda i druga knjiga, dobila je naslov „Tudi mi smo umrli za domovino“ od 730 stranica. To je bilo svibnja 2000.g. u Ljubljani. Kada pak su za ovo saznali heroji „osloboditelji ljudstva“ ti su postali panični. Savez slovenskih boraca (pravilnije krvnika) sakupila se je točno u istom objektu i prostoriji, gdje su nekada donesli odluku o podizanju partizanskog ustanka u Sloveniji. Ovako pak Wikepedija zapisuje: „Ustanovni kongres KPS je potekal v strogi tajnosti ponoči s 17. na 18. april 1937 najprej v cerkvi, potem na kmetiji Barličevih na Čebinah nad Trbovljami.“ Tu nešto otkrivam kako je objavljeno tko su autori odnosno sastav članova. Urednički odbor imao je 5 članova, jedan od tih je i bio udbaški oficir.
Ovo je sadašnja prava poveznica za pristup toj knjizi: http://safaric-safaric.si/knjige/uzd/2000_Umrli_za_domovino_foto.pdf 2000 Umrli za domovino fotohttp://www.safaric-safaric.si › knjige › uzd › 2000_... PDF Slovenija 1941-1948-1952: tudi mi smo umrli za domovino: zamolčani grobovi in njihove žrtve: zbornik / [Franc Perme, Anton Žitnik in drugi]. 737 strani
Kada je knjiga bila dana u javnost, Savez Slovenskih boraca donosi odluku, da se ti moraju sastati i donesti odluku ili „ZAKON“, da se sve knjige oduzmu, zabrane, da se pokrene progon uredničkog pet članskog odbora. Na tom skupu na Čebinah bio je i tada već kao „bivši“ predsjednik R. Slovenije a tko drugi nego komunist g. Milan Kučan. Donesena je bila „USTAVNA“ (?) odluka, da se ne smije pozivati niti jedan partizan (ili krvnik) na razgovor ili na preispitivanje. I TAKO TO BILO OD PAMTIVIJEKA I DO VIJEKA VJEKOVA AMEN !!! Demokracija ti pak idi ponovno u šume nabirati maline i jagode, a kestanji su nešto malo kasnije… Kod našeg predsjednika sada već pokojnog g. Franca Perme iz Novo Polje kod Ljubljane, dogovorili se i pokupili sve knjige te ih privremeno sakrili ili prodali. Kako je došlo do uzroka, da se je predsjednik slovenskog društva odlučio na raspravi svog odbora, kako mi je osobno po telefonu 11. travnja 2009.g. ispričao kao predsjednik g.Perme, da će društvo odjaviti a to znači da se prekine sa svim aktivnostima i da društva više neće biti u registru. Imao je predsjednik dobar razlog za takvo odluku, jer se je to od njega i (ne)službeno tražilo da se toga riješi. Savez boraca Slovenije imao je i još danas ima „odlučujuću riječ“ kada se mora vlada odlučiti i koga je potrebno progoniti ili gorčiti život barem u pravdi što nije tako opasno. Osobno sam imao i ja dosta problema pa i velike troškove zbog tih zločinačkih boračkih klipana !!! Kažnjavan u prometu zbog toga nisam bio ali alko-test je bio češće ali nikada nije bio u pitanju alkohol, jer toga nije bilo, oduzimanje vozačke dozvole pak je bilo dva puta, na parkiralištu pred stanom ili na dvorištu uvijek iza pola noći, moja radna navika kao projektant raditi u kasno noć – pa rekli su samo obična kontrola. Odupro sam im se, pa zato jer su bili dosadni ko proljev... Žalosno i istinito, prestao sam koristiti vozilo u noćno doba !!! Ne samo ja već i dosta njih sa „Balkana“ nemamo na sudovima poštene šanse za pravdu. Dajem časnu riječ niti u 15 godina sudskog „baratanje“ nemam „pravice“ do pravde, i isto je tako za mene i u Haagu! Ako ne znate, tamo u Haagu je postavljena pista krvniku iz Kočevskog Roga – Ivanu Mačku. Zašto to spominjem, nije samo policijsko „provjeravanje“ kako se ono kaže „ništa nije slučajno“. Što pak bi bilo da sam slučajno bio zaposlen u državnoj službi. Imao sam svoj biro već 1986.g. i bio sam u njemu svoj i slobodan. Za legalno postavljen spomenik žrtvama u Kočevskom Rogu visine 9m, donesena je bila općinska odluka za rušenje – i ta odluka još drži. Savez boraca ili partijski komitet odlučuje kada smijemo ili ne na WC. Poznata državna komisija za žrtve WW2 i poraća (Ferencova) nije smjela imati čovjeka da sakuplja te podatke u Velenju, dok je samo bio jedan koji je brinuo za poznatu „Pučnikovu“ komisiju ali samo za područje Šoštanja. Ovogodišnje izvješće koje je bilo potrebno završiti i predati ministarstvu, je broji broj žrtava oko 4 (četiri) hiljada. Kao mnogo i to izvješće ću ja skoro dobiti. Nešto komentara kako neki objavljuju tematiku, kada nabrajaju recimo za moje interese kartiranje stratišta. Za moju kvalitetno obradu potrebno je utvrditi lokaciju stradanja ili grobište. Jako mnogo opisa je ako već ne znamo točniju brojku žrtva, ipak bi se moralo „pametnije“ opisati točniju lokaciju stratišta. Manjkav opis lokacije nekog stratišta ima neugodno rješenje, za isti slučaj ili stratište s vremenom se pojavljuju više lokacija a to je prava zbrka kako se tada opredijeliti o samoj lokaciji? Više autora kod nabrajanja stratišta paušalno nabraja neka stradanja - lokacije, čak vjeruje svome dobrom opisu, nabroji nekoliko već davno poznata ili oguljena tematika u istom trenu zaboravi najbliže. Želim spomenuti, da mnogi u istom redu „obradi“ čak nekoliko ne krajeva već i država. Puno puta se pojavljuje, kako pojedinci ili šlampasti novinar viknu is sveg grla kao je njihov sugovornik “otkrio je stratište“ novo stratište, a o istom stratištu imam čak i ja karte već više godina. Čak i doktori nauka u stanju su izjavljivati, precizno toliko je i toliko je stratišta-grobišta za čitavu jedno državu, kao da je s tom izjavom sve završeno i da nemamo što više prčkati po terenu i sakupljati podatke. Recimo slučaj primjer o slovenskoj državnoj komisiji, koja objavljuje brojku za „masovna stratišta“ i one pojedinačne žrtve, koje nemaju apsolutno nikakvo vezu sa žrtvama WW2. To su primjeri ugrađeni u masu za „masovna stratišta“ a žrtva je bila ubijena na graničnom prijelazu 2 godine iz rata. Ima u takvim „statističkim“ popisima i žrtava iz ljubomore. Evo najsramotnijeg primjera, hrvatski (totalno komunistički) povjesničari za neka grobišta, koja imaju na stotine žrtava pa i hiljade a da nikako i nikada nisu krenuli za tom istinom. Takvi mi se gade. Ništa manje mi se ne gadi da država (Slovenija) ima stav ili da financira za ekshumaciju samo za svoje, ako pak se zna, da nisu „domače“ žrtve, onda se zaobiđe takva lokacija i (!?) nema toga niti na popisu.
ANNO 2022 - dragutin
ANNO 2022 - SLOVENIJA
Područja Slovenije su podijeljena prema poštanskim brojevima ili prema pojedinim izvorima. Moji prvi potajni zapisi o stradanju ljudi pod nazivom „WW2“ je bilo više kao spontano, nekako usput. Zapisa u mojem arhivu ima nešto, čini mi se da je kao početna prva rečenica bila u originalu baš ovako: „1989-04-28 foto podatke posredovala VERA BANDALO - PEJOVNIK med. sestra.“
Sada već pokojni sugrađanin i član Varaždinskog društva, koji je bio i član „Povjerenstva za Sloveniju“ građevinar i privatni majstor g. Mihael Slivar (Velika Kopanica 29.09.1926. – 25.10.2020.g.), bio mi je velika potpora, jer je sve sakupljao na temu žrtava i objavljene komentare. U različitim nonama objavio je oko 80 članaka, koje skoro sve imam i ja arhivirano, ono što bilo u vremenu ručnih pisaćih strojeva, da bi dočekao vrijeme, da si je kupio ili da sam mu spremio neki stariji kompjuter, dolazio je meni u biro gdje se je naučio toliko, da je već savladao ili znao pisati obične tekstove na kompjuteru, kupio je kasnije prijenosni kompjuter i printer. Bio je pravi tvrdo glavi borac, pisao je i pisao, kada pak je zaboravio arhivirati što je napisao a nespretno isključio kompjuter – napisanog teksta više nije bilo. To ga je toliko razljutilo, da me je počeo vrijeđati i optuživati, da sam ga namjerno pogrešno naučio. Bio sam primoran napisati mu pismo, da mi više kao takav ne dolazi u biro. Kliknite poveznicu, prepoznat će te, kako smo nas dvojica završili i rastali se za vjeke vjekova…amen safaric-safaric.si/clanovi_pokojni/slivar_mihael/Slivar_Mihael.htm Treći član povjerenstva bio je dr. Božidar Pahljina, sa obitelju u Ločama, kod slovenskih Konjica. Ovdje prikazan životni put pokojnika napisala je supruga dr. Cvijeta Pahljina, na moju prijateljsku molbu „dragutina“, da bi imali pravi životopis jednog „okorjelog“ Hrvata, koji je u svojoj ambulanti preko zvučnika glasno izvodio hrvatske domoljubne pjesme pa i one ZDS. Kliknite priloženo poveznicu gdje će te vidjeti neke neobične slike o nekim našim aktivnostima. safaric-safaric.si/clanovi_pokojni/pahljina/Pahljina.htm Prilažem ovu osnovnu našu poveznico o našim pokojnim članovima pa i još nekih drugih ljudi – jer ja „dragutin“ odlučujem, koga ću staviti na portal i koga neću staviti na taj naš svečani spomen i u slavu im. safaric-safaric.si/clanovi_pokojni.htm Koliko smo bili uporni kao članovi Povjerenstva za Sloveniju, još koji redak, prepoznati će te iz daleka… Na pitanje i prijedlog člana g. Slivara, da je vrijeme da idemo u Zagreb te da potražimo Hrvatsko povjerenstvo za ratne i poratne Hrvatske žrtve. Tako 1996.g. najavimo se prihvatne pisarne, da bi željeli razgovarati s ljudima iz državnog povjerenstva. Prvo nas je primio tajnik Florijan Boras, da on još zamolio predsjednika državnog povjerenstva g. Kazimira Sviben. Od 1996.g. poslije posjete Državnom Povjerenstvo u Zagrebu vječito mi zuje u glavi neke rečenice, koje su odlučile o mojim - reći ću „hobi“ ili bolje neki noviji životni put.
Dolič Kao projektant za ovu slovensku područje gdje živim sa svojim birou od 1986.g. a to je preko 30 godina mojeg samostalnog projektiranja (tu je bilo i preko 15 godina rada kao umirovljenik !), napravio sam ukupno do sada od brojke od 528 nacrta. Neki će se pitati pa kakve ima to veze sa ovim izvješćem. Ima baš ima jako odlučujući faktor pa i za povijest. Dvojicu ću sada spomenuti. Pokojni Franc Perme bio je građevinski privatnik, ustanovio je slovensko društvo „Društvo za ureditev zamolčanih grobov“ već davne 1991.g. Tako 1956.g. taj vaš „dragutin“ postane zidarski „vajenec“ – učenik. Što je tu zajedničko na liniji Perme-dragutin?, pa dragutin postavi svoju internetsku stranicu već 2002.g. Portal kao „PIETETA“ ima u početku 2022.g. na toj internetskoj stranici oko 26 hiljade raznih datoteka. Dvojica naših pokojnih članova jedan Pahljina doktor drugu Slivar zidar, dragutin isto tako zidar. Za miloga Boga, pa mi si služimo kruh tako se krećemo na lokalnom pa i na državnom području. Zapamtite da su mnoge streljane ali streljačka društva te stratišta kao „gače i guzica“ mora da se puca. Stratišta-grobišta kao i komunalna odlagališta isto tako su kao „gače i guzica“, uz to i jezera, špilje i jame. Googlov zemljovid je moj alat gdje su kartirani spomenute lokacije o žrtvama. Izradio sam i „digitalni“ Goolov zemljovid, slovenske likvidatorske brigade „VDV 3 brigada“ njih imenom i prezimenom preko 700, gdje su bili rođeni ili aktivni, koji su pravili ili „oslobađali“ narod. Šokantni zemljovid, skoro svi članovi VDV 3 brigade bili su „proleteri“ ili rudarski radnici – bez obitelji. Nisam zaboravio kada sam spomenuo što mi ono nešto već od davnine „zuji“ u glavi. Tajnik Hrvatske saborske komisije g. Florijan Boras nam kaže, da je predsjednik Hrvatske samostalne države dr. Franjo Tuđman naručio saborskoj komisiji neka se sve piše i bilježi o žrtvama i iz WW2 i poraća što god to bilo. Nekoliko godina kasnije na „slobodnim“ komunističko-udbaškim izborima pobjeđuju naravno komunisti. Predsjednik Vlade, ne više Hrvatske, postaje Kumrovački Klipan Ivica Račan i rasturi nas u 3pm. Ali je i obećao da će formirati novo komisiju (?) od tri akademika (valjda opet komunističku) pazite ovo, da će popisati žrtve i iz WW1, kao da od nas pravi budale, jer akademici, kao i dan danas u 2022.g. opet ništica. Pokojnom predsjedniku udruge „Hrvatsko žrtvoslovno društvo“ pripada velika zasluga, da smo mi svi volanteri opet radili i dalje po svoje po uputama dr.prof.emeritusa Zvonimira Šeparovića. Na mojoj ili na našem društvenoj stranici pod simbolom „PIETETA“ je posebno poglavlje, kome i kako i zašto mi pripadamo svome narodu, neka vas povede ova poveznica. safaric-safaric.si/clanovi_pokojni.htm Dragutin_Safaric-Google_HZK-Hrvatski_zrtvoslovni_kongresi Google potraživanje koristiti ovaj sastav riječi: Dragutin Šafarić Hrvatski žrtvoslovni kongres
Tezno - Bohova - kanal – sondiranje – skica kanala Zaselak Bohovo je pod općinu Tezno, gradsko novo groblje pak je pod imenom Dobrava. Imam hrabrosti kazati, da jako dobro ljudi znaju koristiti riječ za što sam tu spomenuo oni govore u Teznom, a ja ču sada o nečemu što je isto tako zastrašujuće pod općinu Tezno. Počnimo od Bohovog, nekako od pruge Pragersko-Tezno-Maribor, krajevi do podnožja brda Pohorja. Na istočnoj strani pak je kanal Zlatoličje i dalje malo veća rijeka Drava. Od spomenute pruge pa do kanala je dužina malo manje od 3km, ali je od pruge zapadno još prema podnožju Pohorja skoro jednaka dužina. Kada smo 1999.g. već rano u proljeću krenuli aktivisti društva „Društvo za ureditev zamolčanih grobov“ i bili smo više puta na toj lokaciji pa smo od domaćina puno doznali a skoro nikako javno obznanjeno. Gradsko groblje je novijeg datum izgrađenih 1985.g., nije iz davne prošlosti. To je područje šume „Stražunski gozd“, je u blizini Mariborske AC-obvoznice ili još bliže uz cestu Ptuj-Tezno. Za vrijeme gradnje ili proširenja groblja prema istoku, građevinski mehanizacija izravnavala je teren. Neki radnici koji su tamo radili nisu više htjeli raditi – jer su sa strojevima povremeno otkopali ljudske kosture. Ništa posebno, pronašli su zamjenu radnika i dalje su radili na gradilištu (stratištu). To još nije sve na što želim skrenuti pažnju, koju ne možete pronaći u javnim medijima. Nijemci su imali u Stražunjskoj šumi svoju vojnu bazu. Kada ih tamo nije bilo više, teren ili oprema ili baraka su dalje koristili „osloboditelji“. Još nisam sve kazao. Ima arhivirane neke izjave domaćina koje sam skinuo sa foruma (tada još nije bilo FB !!!), kako su više puta odlazili u tu šumu i tražili zlato – čije ?, od žrtve. Baš imam volju za zapisivanje. U toj Stražunskoj šumi koja se proteže od Teznog preko Bohove (to je mjesto ekshumiranih onih 1.179 žrtava u proljeće 1999.g., koje su ukopali u jesen na sam dan Sumita u Sarajevu. Da Hrvatska nije bila pozvana na taj ukop. Pa oni već znaju zašto je to trebalo tako bili. Ja nisam državni „sfulani“ medij pak ću po svoje. Opet sam u spomenutoj šumi, ne berem jagode već informacije, nikada javno objavljene. Kada su „naši“ tjerali okupatora tamo malo dalje, sa avionima su pomalo bombardirali, jer u tom području je bila sagrađena njemačka tvornica nam svima poznata TAM a to je „Tvornica Automobila Maribor“ gdje su izrađivali i avionske motore. Pa trebalo to sve uništiti. Ne, još nisam gotov, jer se hrvatski komunističko-četnički „istraživači“ ne bave sa sitnim stvarima, jer toga nema u (toplim) arhivima. Normalno da su bila potrebna skladišta i goriva. Mlađi povratnik sa „Križnog puta“ imam sačuvani članak, bio je spretnijih ruku pak je bio dobar majstor i u radionici obnavljao je vojnu opremu. Zašto ovo navodim. To područje gdje je u ovo vrijeme pa i nekada bio aerodrom. Taj mladi majstor tvrdio je (kasnije je postao svećenik), da je puno puta kroz prozor pratio kako su odvodili ljude u nekakav kanal ili ulaz u rov, ali ih nikada nije video da bi se ti vratili iz tog rova. http://safaric-safaric.si/katas_slo/20_mb/20170606_Svetina_Strovs_Bohova_Rogoski_gozd_zrtve.pdf http://safaric-safaric.si/katas_slo/20_mb/maribor_2007/Maribor_2007.htm
Košnica – 500 bez glave (domaćini i gdje su žrtve) – mladi vojnici Da povežem ritam komunističkih lopova ili kriminalaca, pravilnije oslovljavanje pak Krvnici. Krvnici su u Dubrovniku očistili one koji su bili ugledni ili imućniji već 1944.g., u Celju su već u jesen 1945.g. napravili isto „čistku“, da su došli plijena. Desetljećima se je mislilo da su žrtve pokopane uz mali potok uz šumu kao to su domaće žrtve (politička taktika), pa odlučili izvršiti ekshumaciju te iskopali oko 400 kostura sa glavama, što nije bilo ono što si očekivali. Kosturi mlađih ljudi za zdravim zubima. Nikako među njima nije bilo kostura od žrtava starijih ili imućnijih već neki mladi ili nepoznati vojnici. Još se nije ništa otkrilo a gdje bi onda mogli biti ubijeni i pokopani oni domaći ljudi iz Celja?
Hrastnik steklarji Kada je 2009.g. predsjednik društva g. Perme obnavljao kapelu blizu rudarskog rova u Hudoj Jami, onda je državna komisija trošila novac oko tri mjeseca, jer nisu znali što zapravo traže neke žrtve u rudarskim rovovima. Gospodin Perme je bio nestrpljiv ili ljut, jer veliki istraživači nikako da pronađu kosture, velike kubike iskopali te ručno izvozili iz jame i nema rezultata. Naš predsjednik u godinama koji je živio tamo negdje kod Ljubljani. Ustrajao je te ih zamolio da mu dozvole ući rudnik i da im točno pokaže gdje je potrebno kopati. Prije od deset dana bili su već otkrili maso ljudskih kostura užasa u rovu. Imam pravo sumnjati na iskrenost što to traže da bi raju udovoljili kao tamo nema ništa i to je to. Nisam još umoran već oko dva sata iza pola noći. Kada je g. Perme bio na svome radu uređivanju kapele ka njemu pristupi stariji čovjek te mu veli, tebe znam i tebi mogu nešto ispričati. Tamo u šumi iznad rudnika kod jedne (?) kuče je bio „šaht“ za ulaz u rudnik !? Još jedno šokantno informaciju. Radi g. Perme oko kapele i u kapeli kad se pojavi uz kapelu grupa starijih ljudi Nijemaca, koji su ga pitali dali nešto zna o nekih sedam njemačkih obitelji, koji su tada samo nestali 1945.g., a bile su to obitelji „STAKLARI“, u Hrasniku i u Trbovlju. Obogatio se je socijalizam. Znao sam jednog gospodina iz Hrastnika, kojemu su poslije WW2 ubili oca, osvetio im s eje tako, da godinama sakupljao podatke o zločinima te je za svoje područje okolica Hrasnika imao kartu koju sam isto i vidio sa 28 stratišta.
Pečovnik rudnik - streljana
Šoštanj Gorica – promet
Šoštanj popis pobitih – jezero Šoštanj i zabrana strancima u zaselak
Mislinja i Konji
Crngrob – streljana
Huda Luknja druženje i ronjenje kao „prilizavanje“ te suradnja sa domaćim jamarima – okolica ima nekih 20 jama ili špilja, morate mi vjerovati, niti u jednoj špilji nema ljudskih kostiju osim od davnih medvjeda. Nije baš tako ali samo kojih 100m dalje pak vam moram ovo dati na znanje: slovensko državno izvješte 1999.g. pak zapisuje oko 8 hiljada žrtava… Imam kopiju tog izvješća. Tko drugi bili pobijeni nego opet baš Ustaše (ne Hrvati !?) uglavnom civili ili po partizansko uljudno zapisano u povijesnim komunističkim knjiga to je bila samo „DRHAL“ a u prijevodu pravilno gramatički pak je to razumjeti kao „GAMAT“ objavljeno 1967.g, u knjizi „Veliki finale na Koroškem“ a to je tamo negdje nama svima poznato uz sam Bleiburg. Kilometar pred granicu za prijelaz u „Europu“ je Poljana, livada, gdje su Ustaše odložile „duge cijevi“ a onda masakr kao i kod Gornjeg Doliča, za koju bitku se hvale i ponose se kao posljednja bitka pred potpisom „KAPITULACIJA NJEMAČKE VOJSKE“. Poljana !? Spomen obilježje pak je na stubu posebni simbol „rasprsnuta ručna bomba“, tamo samo fale samo još bijeli golubovi, koji bi slavili Božju slobodu tamo ispod nebesa. Davne 1963.g. već prije odlaska u JNA radio sam kao KVZ (Kvalificiran Zidar)) na gradnji neki prizemni objekt u samom krugu Cinkarne u Celju. Kada smo već bili iznad terena 7 redova zida iz betonskih blokova (neki ljudi znaju koliko je to visina) tada je već trebalo postaviti manju skelu ili „odar“ da bi mogli polagati elemente do određene visine do 3m. Na toj skeli bili smo već i važeće osobe, jer smo već mogli gledati ne baš daleku okolicu a pogotovo onu prema istoku. Stariji domaći zidar mi dobaci, nemoj previše gledati u onom pravcu, mogao bi imati velike probleme. Pa nisam baš ništa napravio !?
Cinkarna Celje – Teharje - Pećovnik Za Celje sa užem područje mogli bi kazati, da je najkrvavije područje a vjerojatno i najviše pobijenih ljudi krajem WW2 i malo kasnije. Taj dio Celjske okolice je istočni dio kao Teharje sa Bukovžlakom, Štore još malo dalje isto sa više stratišta, slijedi južni dio Rudnik Pečovnik sa oko deset hiljada potopljenih u rudniku dubine oko 150m gdje je šath kod Zvodnog. Dalje jugo zapadnije je Huda Jama kod Spodnje Rečice kod Laškog. Satnicu oko 18 sati potisnemo za jedno brojku više imamo opet rudarski kraj Zabukovica. Iz Celja pravo na zapad je Savinjska dolina a tamo slavni lager djece na Petričku, sve puno i imamo brojne vojničke rovove, kao skladištenje goriva u metalnih buretima. Nije da sam dosadan ali to je moj život. Mnogu znaju da je na lokaciji „Petriček“ bio iza WW2 dječji lager, roditelje su pobili da djecu su dodijelili „odgojiteljima“, odgoj sa čvrstom rukom u znanjem. Evo vam kaj je za mene Petriček. To je bio davno dosta sređen sportsko-turističko područje. Sve opremljene streljane za sve discipline. Htjeli ili ne htjeli morat će te primiti na znanje, da sam ja tamo trenirao i takmičio sa svim vrstama sportskih rekvizita. Tako sam već davno zapisao ovako: „pokale so puške tedaj in pokajo še danes“! Još jedno gorko iz mojih dana oko 1956.g. i još dosta iza tada. Radnička kuhinja ili „menza“ je bila izvan mjesta Celje na sjeveru, dok je „menza“ bila na suprotnoj južnoj strani ispod samog „Celjskog starog grada“ rimskog grada. Ne zapisujem ovo bez razloga. U toj menzi je iza WW2 bio isto tako dječji lager kao onaj na Petričku. Ovo pak je, prava tragedija za koju sam od domaćih ljudi dobio odgovor prošle godine, napravio sam nekoliko slika jer je uz cestu i sve već opasna ruševina – to me je vratilo punih 65 godina u mladost. Nisam bio 45 ali… Sjeverni dio od Celja sa Golovcem gdje pak je puno stratišta – sada poznati sportski tereni i sve gradsko naselje. Onda još iz Celja prema Mariboru (tamo sam već bio) imamo gradić Vojnik, pa Frankolovo, pa do Slovenskih konjic, ako pak kazaljku potisnemo na brojku 02 (ono iza pola noći) onda smo na području manjih rudarski šahtova na brdu „Konjiška planota“, gdje su na putovima bile prepreke ili upozorenja da nemate tamo dalje pristup. Ostanimo još uvijek na zadnjem položaju kazaljke ali malo bliže Celje, sada autocesta i dio između dva tunela. Da, tamo sam bio pola godina vođa betonarne i upravljač za pripremanje betona za tunele 1973.g. Područje manjeg kanjona „Špitalič“ dobio je iza 1945.g. na dodatno zgodno simboličko ima ime „Dolina suza“. Tamo su nekoliko domaćih ljudi iselili, ne čete vjerovati u Srbiju – u Osijek !!! Ali ti ljudi smjeli su se vratiti u svoje domove tek 1952.g. ??? Tko zna taj zna zašto je nastalo ime „Dolina suza“. Ne, još nije gotova okolica Celja. Između Teharja, tamo je bilo njemačko vojno mjesto, i lager. Dok je i sada, prije nekoliko mjeseca bio sam tamo“ između Železare Štore i samog područja Teharje prema spomeniku, još sada bodljikava žica u šumi uz lokalni šumski put. Da se zna, tamo je i streljana. Još je i danas tajno područje deponija otpada kako Teharje i još više malo istočnije Proseniško! Grad Celje ima sa užom okolicom registrirano već davno 36 masovnih stratišta. Tamo kod Golovca priređivali su neku školu gađanja – ne sportsko već u žive ljudi vezane uz stupove. Dok nekoliko po sto metara južno od lagera (!?) Teharja, gdje je postavljen najveći „državni“ spomenik žrtvama WW2 u Sloveniji, je u kruga starog grada stari široki bunar, gdje su se ljudi baš lijepo okupali – da bi bili ljepši za odlazak u nebeska božanstva. Ovakvo brigu za čistoću i higijeno poznala je već „naša nam braća“!
Trbovlje – Hrastnik streljana – Brnica - Dolanc
Rečica streljana - Huda Jama i podzemni rovovi – šahtovi
Macesnova Gorica – sam u šumi i opasnost
Bistrica kod Sutle – Slo popis stratišta i HRVATSKA grobišta
Impol 1946
Pilić – Blanka
Samo proglašeni moj šef UDBAŠ Kužatko je doživio stečaj kao „Bundi“ Cipelar
Hrvatska grobišta u Sloveniji 3 jezićni
MEĐIMURAC - dragutin http://www.safaric-safaric.si/hup_glasila/glasnik_2008/Glasnik_026_2008.pdf
HRVAT EUROPEJAC - dragutin http://www.safaric-safaric.si/hup/hrvat_europejac/Hrvat_Europejac_1_Dragutin_10-14.pdf
Moj prilog u „glasnik_60“ – Zagreb iz 2009.g. Tu je sažeta neka moja kronika – pogledati. Naslov „IZDAJICE I ŠTAKORI“ na str. broj 6 – 8 http://www.safaric-safaric.si/hup_glasila/glasnik_2009/Glasnik_060_2009.pdf
ANNO 2022 - HRVATSKA
Područja Hrvatske su podijeljena prema redu županijskim brojevima ili prema pojedinim izvorima. Sa dolaskom u Velenje 1980.g., već i jesen organiziram ronilački klub, već iduću godinu pitanje novom društvo, da bi znali roniti u jami Huda Luknja kod Gornjeg Doliča, što sam sa ekipom i napravio. Druženje sa speleolozima-jamarji, ti me nekako opominju, dali znam, da su tamo malo dalje u 1945.g. u svibnju napravila partizanska vojska pravi ne masakr već pravi genocid nad ljudima. Pobiti nenaoružane ljudi, kako kosni u 1999.g. se zapisuje, da je tu bilo pobito oko 8 hiljada Hrvata, skoro sve civili koji se bježali pred krvnicima komunističko-četničkom razjarenom i krvožednom bandu – tako to ja zapisujem. Kao „prišlek“ u Sloveniju 1856.g. nešto se je tu i tamo „maglovito“ čulo o „anno 1945“ ali od toga ništa, uvijek u jedna strano ušlo a na drugoj već otišlo. Ja tu nisam ništa, vi stariji od mene niste smjeli ili pak sami niste htjeli to nama mladumčatimo da na pričate. Da, trebalo je otići trbuhom za kruhom, da bi nešto čuo ili prepoznavao moju ili naši povijest. Vi stariji ste za to krivi, vajda ste nas htjeli samo zaštiti. Ipak, hvala vam, nije kasno jer je tu „dragutin“. Ne, nikada nije kasno, tu se je u kraju oko „Hude Luknje“ u Velenju, malo kasnije kao „Titovo Velenje“ udomaćio neki bivši zidarček „dragutin“, koji je počeo neke stare dementne partizane uznemiravati. Pred sam katolički Božić velenjski udbaš (osobno sam ga znao) me je nekoliko puta pokušao zvati telefonom, no ipak sam jednom ja slučaju podignuo slušalicu a tamo poznati glas musliman „Hrupić“ zvan Beli UDBAŠ, prijeti mi, kako će mi baš za sam Božić 1999.g. pobiti obitelj i prekine liniju. Policijska kontrola praćenje – to je samo uznemiravanje uz sitne stvari. Zašto ne prije ili kasnije koju godinu ta prijetnja? Baš tu godinu dogodila se je kod Maribora u proljeće ekshumacija na Bohovom onih od 1.179 žrtava ili 17/m. Kažu tamo su bili uglavnom pobijeni Hrvati, a na ukop iste ekshumirane Hrvate baš nisu pa čak i uz naš protest iz slovenskog društva, pristali da stave u protokol kao i mnoge druge delegacije, da imaju predstavnika kod ukopa tih žrtava - Hrvata. Bili su ipak tamo prisutni neki Hrvatski sabornici ali samo kao civili. A na spomeniku uz gronicu nema tamo niti jednog slova ili brojke. Valjda su znali zašto tako. Posjedujem ispis tog protokola direktno na opčini Maribor u živo.
Kanal kod Dravske šume – vojska dalje radila
„Cro__KURPZ“ REPUBLIKA HRVATSKA KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Urbroj: 591-99-107 Klasa: 140-06/99-01 / 107
Kartiranje stratišta-grobišta prema sakupljenih podataka državne komisije je u tom poglavlje samo to obrađeno. Tako ako potražimo prva tri redaka, samo Zagreb sa svojom okolicom ili županijom ima 134 grobišta, dok po tom izvješću je ukupno 633 stratišta, ali potrebno je imati obzir, koje godine je bio napravljen popis stratišta. Kada pak su 2000.g. vlast u komunističkoj Hrvatskoj ponovno preuzeli vlast komunisti (valjda ? je tako htio hrvatski narod) i sa ispostavom komunističke vladavine a na čelo pak „nacionalni kriminalac“ Ivica Račan, koji je odmah „rasturio“ to državno komisiju, a Srpskoj pravoslavnoj crkvi je dodijelio Hrvatsku katoličku crkvu – zapravo UZAKIO ju. Ta ista Hrvatska komunistička vlast je skoro objavila kako ustanoviti „akademsku“ komisiju, koja napraviti popis žrtava čak od prvog svjetskog rata – WW1. Pa su nešto švrljali, sastavljali više puta državno komisiju – šminkeraj. Svugdje u narodu postoje ljudi, koji nikada baš nikada ne prestanu potajno raditi a da ti vlast nikako ne pitaju, dali smiju noću sanjati neke ljepote ili svoja sjećanja. Posebno je potrebno naglasiti, da državna komisija ili „KURPZ“ ima dosta slučajeva koja odstupaju od pojma kako shvaćamo odnosno ili dijelimo, da su žrtve 3 ili više da te zbrajamo u grupu „masovna stratišta“ a pojedinačno dvije žrtve ili samo jedna ne bi trebale piti u grupi zbrajanja tih masovnih stratišta, što je pogrešno i pravi nered u opredjeljenju što je što i koji popis staviti.
„Cro__KURPZ_croative“ REPUBLIKA HRVATSKA KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Urbroj: 591-99-107 Klasa: 140-06/99-01 / 107
CROATIVA REDIVIVA HRVATSKA DRUŽBA POVJESNIČARA »DR. RUDOLF HORVAT« - ZAGREB Ovaj blok je nekoliko više godina kasnije izradio svoj pregled stratišta a brojka njihovih stratišta već je puno veća brojka i to za 156 lokacija. Zagreb ima manje a Split puno više.
Pod ovo poglavlje su kartirana pod pojmom „masovno“ stradanje po zapisima podataka u javnoj objavi na portalu Wikepedija, i to 635 zločina (valjda kao masoni), nabrajanje bez posebnih dokaza. Neshvatljivo je u toj tako svetoj „Wikepediji“ da se samo jedna strana nabraja kao da je jedina kriva i da je samo NDH pravio zločine, a Yugo terorizam koji je bio osnova tih zločina i čino ih već davno i prije, to znači oni su prvi već davno pravili zločine. Da ne bi sada tu posebno razvijao pitanje što Hrvatima a što znači „ODESA“ iz one davne 1918 godine, kada srpski(!?) oficiri obećali povratak kućama, a ti su odložili oružje a nedavno zajednički su se borili prema kao nekakvom „tuđincu“ a potom pobili tih vojnike Hrvate njih oko 10 hiljada. Zar nije to ono poglavlje kako je nekima „zabranjeno sjećanje“? Pitanje je, kako to, da nikako i nikada Hrvatska ili Hrvati nisu pravili masovna ubijanja na podruju Srbije? Pod donju tabelo „Cro NDH“ žrtve su bili Srbi koji su kao teroristi ili okupatori stradali na području povijenih granica Hrvatske, onda su ti četnici bili teroristi na tim područjima – znači „tuđinac“ je a prema njemu se ponaša drugačija pa i pravila su isto tako drugačija.
Pod naslovom Cro NDH Siva Knjiga su kartirana-mapirane lokacije stradanja ljudi pod to državno oblast. Ta masovna ubojstva prema knjizi bi bili komunist, četnici i partizani kao „otpornici“ na području NDH države.
Podaci za ovo kariranje masovnih stradanja su bili uglavnom Srbi u Hrvatskoj prema sakupljenih i javno dostupni podaci iz Srbije, uglavnom su to kraške jamo po Dalmaciji, koji podaci su takvi kakvi se mogao prepoznati u toj dokumentaciji. Kraške jame i vrtače koje su kartirane neka bi bili njima uglavnom žrtve Srbi, koje bi neka tamo dovažali.
ANNO 2022 – KRALJEVINA SHS
ANNO 2022 – BOSNA i HERCEGOVINA Područja Bosne i Hercegovine su podijeljena na 4 izabrana dijelova ili prema pojedinim izvorima.
ANNO 2022 - SRBIJA Područja Srbije su podijeljena samo na 3 izabrana dijelova ili prema pojedinim izvorima. Nije da su u Srbiji ljudi stradali samo u WW2 i poraću, već je bilo puno žrtava već u samom početku napada na čitavu tadašnju Jugoslaviju već u travnja 1941.g.. To je razvidno u zbroju 50 + 33 = 83 lok. Zapisi pokazuju da se je to uglavnom dogodilo tek kada su započeli veći prvi sukobi a četnici su najprije ubijali svoje ljudi Srbe, drugačijeg razmišljanja – što im je već ugrađena brutalnost u genima. Tri spomenuta područja žrtava su podaci samo područja Srbije sa Vojvodinom i Kosovom.
ANNO 2022 – SHS KRALJEVINA YU-(?) Područja su za čitavo Kraljevinu SHS a to je nekako od 1918 – 1941.g. i 1945.g. i još i još kasnije. Ovo je dio do sada sakupljenih podataka za stradale žrtve-stratišta od Yugo-Kraljevskog terorizma, za koji je sakupljeno najviše za područje Bosne i Hercegovine. Nešto malo za samo Beogradsku Čaršiju kao Srbiju sa Vojvodinom i Kosovom, nešto ili ništa za Sloveniju, Crno goro i Makedoniju. Masovna ubijanja Židova koja se još neće da se priznaju, a već iza „oslobođenja“1945.g. pak je bilo isto tako masovna ubijanja ljudi germanske nacije uglavnom „kmete“ u vojvodini. Podataka je baš malo.
ANNO 2022 – CRNA GORA Područja Crne Gore nije podijeljeno zbog nedostatka više podatka i prema pojedinim izvorima. Mali broj lokacija-stratišta za CG je razlog kao da još nije na redu, kao u svim republikama u Jugoslavije, nije tamo ništa manje (u postotku %) stradalih ili pobijih, kako je to bilo u WW2 i poraću. Kat tad biti će sakupljeni podaci i biti će kartirano-mapirano i za tu područje.
Naslov stranice „PIETETA“ i pristup skidanju koristiti ovu poveznicu: http://www.safaric-safaric.si/
Velenje, 2021-03-12 za povjerenstvo Slovenije: Dragutin Šafarić
DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
Kolodvorska 3, 42 000 Varaždin Povjerenstvo za Republiku Sloveniju Dragutin Šafarić Velenje
Predmet: izvješće o radu Povjerenstva za Republiku Sloveniju 2020. i 2021. godine
Povjerenstvo za R. Sloveniju aktivno je već od 2002.g., a moje aktivnosti posljednjih godina su na tehničkoj kompjuterskoj obrati i na izradi „digitalne baze stratišta“, koje je postiglo smijem kazati već neke vrste vrhunac. Digitalna baza je „mapiranje-kartiranje“ na svjetskom „Google Earth Pro“, tako u ovo vrijeme moje stvaralaštvo pokazuje, da je već brojka na tu tematiku za vrijeme WW2 i poraća za područje Jugoslavije na brojki oko 8.600 pozicija i to „masovnih stratišta“. Sve to je podijeljeno na puno područja ili prema izvorima. Najviše je napravljeno tog raznog digitalnog kartiranja za Hrvatsku, brojka je preko 3.900 lokacija (!?), dok me misli vode u još strašniju brojku, za koju će trebati još nekoliko godina sakupljanja podataka i kartiranje. Neki su već davno tvrdili, da se je već „sve“ otkrilo i riješilo to pitanje broja stratišta, a ja o samom broju žrtava ništa neću nabrajati, jer još ne znamo niti koliko će se toga još otkriti i dopuniti nam statistiku. Za područje Slovenije ta brojka se je digla do 1.190 lokacija. Za Bosno i Hercegovinu sadašnja brojka je stala već kod 440 lokacija. Za Srbiju je za sada samo (!?) kartirano oko 130 lokacija. Nešto malo za Crno Goro a skoro ništa za Makedoniju (Sjev. Makedoniju). Početak kompjutersko kartiranje počeo sam unositi podatke za Sloveniju već 1995-6.g. uz pomoć nabavljenog digitalnog Slovenskog Atlasa, dok sam iste podatke prije bilježio na jednom većem slovenskom zemljovidu. Tako sam već 1997.g. u Čakovcu dao na stol tu kartu sa zabilježenim preko 800 stratišta samo za Sloveniju. Kartu imam još u arhivu. Slijedi nekoliko godina kartiranje stratišta na tehničkom (projektantskom AutoAcad) programu uz kojeg sam već imao posebni stolni Japanski stariji „ploter“ za veličinu ispisa 60/90 cm. Takvu ispisanu kartu poklonili samo Slovenskom ministarstvu 2003.g. za vrijeme posjete Ljubljani – jer su ti (!?) tražili da im „IZRUČIM“ arhiv!? Sjećam se 2008.g., kada mi je već pokojni prijatelj instalirao taj čudesni „Google Earth“, kao svjetsko čudo tehnike. Nije da je moja hvala, na Google imam već oko 50 hiljada raznih datoteka i slika. Ne pitajte koliko godina za to treba i koliko je bilo putovanja, sakupljanje podataka i na hiljada fotografija, koje su na kompjuteru i internetu. Tvrdim i jesam, da imam veliki arhiv i to kao najveći na Balkanu. A sada čitajte ovo. Da me nije otac uzeo sobom u Celje 1956.g., gdje je on već radio kao „željezo-krivac“ a mene tamo poveo te me „zasadio“ umjesto u „kalampirovu“ polje a on me dao za „zidarskog vajenca“, tako sve ovo što vam stavljam pred vas nikada ne bi bilo toga od mene. Tako sam bio još preko 15 godina zidarski radnik na najkrvavijem području od Celja do Bleiburga, a pred odlazak u JNA pretrpio sam dvije teške kritičke operacije na crijevima. Posljedice su bile pa takove – napuštam JNA poslije 15 mjeseci „mrcvarenja“ kao nesposoban za njih - ipak im hvala da sam ih preživio, jer sve su to tamo bili nam „draga nam braćo“. Vjerujem da je moja „pisana riječ najjače oružje“! Da ne duljim, u 26 godini starosti napravim 8 razred večernje dopisne škole u Ljubljani, sve sam žrtvovao, da se ne „zmrznem“ negdje na gradilištu. Ali ja ipak odlazim u mirovinu 2003.g. kao odgovorni samostalni projektant sa svojim biroem već od 1986.g., te već istu godinu kupujem PC kompjuter i potrebnu opremu za samostalno projektiranje i napravim sam 525 projekta. To je moj alat ovog postignuća. Sa dolaskom u Velenje 1980.g., ustanovim ronilački klub (i radio amaterski), uz sve to bio sam uspio dva puta se plasirati na Jugoslavensko prvenstvo u streljaštvu. Jamarski klub me pita, da li bi si upao roniti u (vodnom) sifonu u Hudoj Luknji, a to je već Gornji Dolič. Da Gornji Dolič, gdje je bilo 1945.g. u svibnju prije Bleiburga pobijeno oko 8.000 Hrvata uglavnom civili. Tamo nigdje nema niti najmanjeg znaka o tom genocidu, ali zato imam kojih desetak metara dalje od izlaza iz zgrade na svježi zrak, jedno čudo, najveći spomenik na svijetu visine od 9.7m, najvećeg balkanskog krvnika. Tko ne zna o kome je riječ neka se raspita ali malo tko to zna od „hrvatekov“, jer ih kao žrtve rata malo zanima... Ono što ćete moči pogledati na internetskom portalu „PIETETA“ je moje stvaralaštvo punih 35 godina. Priložit ću nekoliko poveznica, imat će te mogućnost pristupa do nekoliko desetak hiljada do raznih dokumentacija i sa mobitelom. Za sve ovo što možete vidjeti i osobno se osvjedočiti, svi mobiteli mogu to prikazati ako si preslikate koju tu ispod priloženo poveznicu. Kada pak spominjem, da imam (ili imamo!) kartirano oko 8.900 lokacija stratišta, to možete na portalu vidjeti samo kao „mrtve“ zemljovide ili kao obično sliku a ne kao digitalno, jer je ona u stvarnosti kao „živa“ slika, koja je fantastična kao video ili putujuća karta. Namjerno sam na portal položio neke karte, koje su totalno „nabijene“, ali digitalno na kompjuteru se može hiljadu puta uvećati – to je tajna tehnike. Toliko od Povjerenstva za Sloveniju. Uz to ipak moram vam kazati, da sam od tri članske ekipe iz 2002.g. ostao samo još ja, koji mogu da hodam ovim putovima. Ako je zanimljiva informacija, neka - neka, 28. svibnja idem biciklom na maraton od 60 kilometara na području Celja ili Savinjske doline, uglavnom bez ikakvih klanaca. Potpisano “Povelje“ našeg Varaždinskog i Slovenskog ili Permetovog društva bilo je 2001.g. u Varaždinu, dok sam ja u slovenskom društvo ili sa predsjednikom društva g.Permetom bio aktivan već od 1996.g. Slovensko društva je g.Perme registrirao već davne 1991.g. Naša suradnja bila je plodna, zajedno smo putovali, se posjećivali od Vukovara, Dubrovnika, Bjelovara, Zagreba a posebno Varaždinsku županiju. Sa odlaskom g.Permeta u vječni mir sa njim je otišlo u povijest i slovensko društvo „Društvo za ureditev zamolčanih grobov“. Tu je priložena datoteka u čast velikom gospodinu, zbog čega je bio progonjen, prijetilo mu se, bio je i u zatvoru 3 mjesece prisilnog rada. Kada je bio 7. Žrtvoslovni kongres u Varaždinu 2016.g., njemu u čast i slavu pripremio sam posebni „elaborat“ jer mu pripada takova čast. Prve odluke o postavljane javne internetske stranice na portal bila je u proljeće 2002.g., da bi pripremljena građa bila za aplikaciju već na portalu u proljeće 2003.g. Aktivnosti na tom našem portalu pod imenom „PIETETA“ je u ovo vrijeme na uvid već preko 25 hiljada raznih datoteka. Googlova statistika pak prikazuje da će skoro biti raznih uvida ili posjete tomu naslovu, našoj tematici, već blizu 30 milijuna. Za nekoliko dana biti će završen jedan posebni statistički pregled sakupljanja raznih materija kao rezultat ili pregled „digitalnog“ kartiranja-mapiranje za čitavo područje Jugoslavije, u vremenu preko 30 godina amaterizma, jer se je to događalo nama uz „bratsko“ nam suradnju i ljubavlju za ubijanje ili „ubij bližnjega svojega“. Iskreno vam izjavljujem da sam i ja postao imun za sva ta zgražanje koje nas vječito okružuje sve jače i jače svakim danom.
U Velenju, 05. 03. 2022.g.
http://safaric-safaric.si/katas__katas.htm https://mapio.net/pic/p-18005229/ https://get.google.com/albumarchive/112216634351337432495.htm http://safaric-safaric.si/dragutin-mix.htm http://www.safaric-safaric.si/dragutin-mix.htm http://safaric-safaric.si/Google_Maps_dragutin.htm http://safaric-safaric.si/katas__katas.htm http://www.geopedia.si/?params=L7387#T105_L7387_x630144_y118984_s7_b4 http://safaric-safaric.si/katas_Cro.htm http://safaric-safaric.si/katas_cro/05_var/katas_005_Varazdin.htm http://safaric-safaric.si/katas_cro/20_med/katas-020_Medimurje.htm http://safaric-safaric.si/katas_cro/07_bje/katas_007_Bjelovar.htm http://safaric-safaric.si/katas_cro/01_zag/katas_001_Zagreb.htm http://safaric-safaric.si/katas_cro/02_krp/katas_002_Krapina.htm http://safaric-safaric.si/katas_cro/03_sis/katas_003_Sisak.htm http://safaric-safaric.si/katas_Slo.htm http://safaric-safaric.si/katas_slo/10_lj/katas_10_Ljubljana.htm http://safaric-safaric.si/VDV.htm http://safaric-safaric.si/katas_slo/80_nm/katas_80_Novo_Mesto.htm http://safaric-safaric.si/Google_galeria.htm http://safaric-safaric.si/izvjesca.htm http://safaric-safaric.si/katas_slo/10_lj/katas_10_Ljubljana.htm http://safaric-safaric.si/Huda_Jama.htm http://safaric-safaric.si/katas_slo/20_mb/katas_20_Maribor.htm http://safaric-safaric.si/katas_slo/40_kr/katas_40_Kranj.htm http://safaric-safaric.si/clanovi_pokojni.htm http://safaric-safaric.si/safaric/2022_Tehnicko_Izvjesce_Stratista_PIETETA.htm http://safaric-safaric.si/Google_Maps_dragutin.htm http://safaric-safaric.si/katas_SFSN.htm http://safaric-safaric.si/katas_SFSN.htm https://www.academia.edu/4777694/6254556-glasnik26 http://safaric-safaric.si/katas__galeria_drzave.htm http://safaric-safaric.si/katas__dragutin/20190405_katas_YUgo_max.jpg http://www.safaric-safaric.si/Perme.htm http://www.safaric-safaric.si/perme/2016_HZK-7_kongres.htm http://www.safaric-safaric.si/Poveznice.htm http://safaric-safaric.si/YU_Balkan.htm http://safaric-safaric.si/hpc/20211202_Hr.Arhiepiskop-Aleksandar_SPC_HPC.htm http://safaric-safaric.si/Dubrovnik.htm http://safaric-safaric.si/katas_Srb.htm http://safaric-safaric.si/katas_srb/10_beo/katas_1001_Beograd.htm http://safaric-safaric.si/katas_srb/30_voj/katas_3000_Vojvodina.htm http://www.safaric-safaric.si/ndh_svastaras-ww2/20170929-Pejcinovic_SOTONA_Srbi_i_KATOLICI.htm
20220820-01_Titovo_Velenje_TITOV-SKATE-SESSION-Velenje.jpg
20220820-02_Titovo_Velenje_TITOV-SKATE-SESSION-Velenje.jpg
20221102-01_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_Damijan_zadaj_levo_veliko_povojno-MORISCE-800.jpg
20221102-02_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_Dragutin_zadaj_levo_veliko_povojno-MORISCE-800.jpg
20221102-03_Sostanj_Gorice_Si_Sveti.jpg
20221102-04_Sostanj_Gorice_Si_Sveti.jpg
20221102-05_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_koliko_zrtev_je_pod_VODO-govori_se_nekoliko-hiljada.jpg
20221102-10_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_mnozicna_POVOJNA_morisca.jpg
20221102-11_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_mnozicna_POVOJNA_morisca.jpg
20221102-12_Sostanj_Gorice_Si_Sveti_mnozicna_POVOJNA_morisca.jpg
20221107-01_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_stolpnica_RUDARSKA-na vidiku.jpg
20221107-02_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-03_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-04_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_morisce_domacinov.jpg
20221107-05_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-06_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_Damijan_je kaj skrito_pod_zemljo.jpg
20221107-07_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ.jpg
20221107-08_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_je kaj skrito_pod_zemljo.jpg
20221107-09_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-10_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_morisce.jpg
20221107-11_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_sondiranje-MORISCE_tu_je_bilo_preko_50_kostura.jpg
20221107-12_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-13_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-14_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_je kaj skrito_pod_zemljo.jpg
20221107-15_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem.jpg
20221107-16_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_registrirano_MORISCE.jpg
20221107-17_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_MORISCE_sredina_slike.jpg
20221107-18_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_KRIZ_MORISCE_sredina_slike.jpg
20221107-19_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_NARAVNOST_dostop_do_morisca.jpg
20221107-20_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_Velenjka_desno_morisce.jpg
20221107-21_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_starejsa_hisa_desno_Velenjka.jpg
20221107-22_Velenje_grobisce_Pod_Kozeljem_NARAVNOST_dostop_do_morisca.jpg
20221109__Bencik_Lili__Split-SABA_RH_antifasisti.docm 2022-11-09 SABA RH izvršila juriš: Osma "neprijateljska" ofanziva na hrvatske branitelje i dragovoljce Domovinskog rata!?.!
Ne mireći se sa gubitkom Jugoslavije, SABA RH, uporno nameće svoje jugo-komunističko titoističko naslijeđe kao temelj Republike Hrvatske, a pridružuje im se i udruga VEDRA iz Splita. Podsjećam da je 8.listopada 1991.godine, izglasana Odluka Sabora Republike Hrvatske od 8.listopada 1991.godine o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ 1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, 2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ, 3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ. Ovom odlukom točka 3, sve je rečeno, ali SABA RH i VEDRA se nikako sa time ne mogu pomiriti i onda pišu nebuloze.
„Uostalom, da Republika Hrvatska nije utemeljena na tekovinama NOB-a, ne bi imali što braniti“ VEDRA hrvatski antifašistički web magazin NETOČNO Hrvatski branitelji sa hrvatskim narodom branili su svoju zemlju od JNA, velikosrba i pobunjenih Srba, na kojoj obitavaju tisuću godina prije vaših tekovina, koja bi da je nisu obranili zajedno sa vašim tekovinama završila u Velikoj Srbiji. I to je nepobitna činjenica. I zato su bili SPREMNI i život dati!
Udruga VEDRA na svom portalu iznosi teze „dvojbe koje to nisu“ A jesu! https://www.vedra.hr/teme/obljetnice/dvojbe-koje-to-nisu/62y Tekovine NOB o kojima piše VEDRA, što se tiče hrvatskog pitanja, ustvari su tekovine Andrije Hebranga, jer je za njih zaslužan Andrija Hebrang kojega je Tito upravo zbog tih tekovina dao likvidirati. Hrvatska je pobjegla iz Jugoslavije, radi represije zbog tih tekovina. Ustav RH definira da je Republika Hrvatska nastala - na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. – u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Licemjerno, javno predstavljanje SAAB RH SAAB-ovi „borci“ me preko svog portala https://sabh.hr/ progone zbog mojih stavova koji su dijametralno suprotni njihovim, ja sa prohrvatskim, oni totalno titoističkim jugoslavenskim, sa namjerom da me „smire“. Da su neka druga vremena vjerojatno bi me već za svagda „smirili“, poznatim metodama iz njihove neprežaljene Jugoslavije. Hrvatska je ipak članica EU, usvojene su mnoge Deklaracije o ljudskim pravima, civilizacijskim dosezima koji osuđuju komunizam kao totalitaran, zločinački i represivni režim, pa me pokušavaju zaplašiti preko nekog ostarjelog mentalnog titoiste, koji mi prijeti sa 30 godina zatvora i 200 tisuća kuna kazne, misleći da će me to „smiriti“!? A u prvom članku Statuta SABA RH piše: „ zalaganje za ostvarenje ljudskih prava, jednakosti ljudi pred zakonom i za vladavinu prava, pravo na različitost i na međuljudsku toleranciju, a protiv diskriminacije: rasne, nacionalne, vjerske, spolne i kulturne te protiv organiziranog kriminala, korupcije i mita“ Znači „pravo na različitosti i na međuljudsku toleranciju“ je mrtvo slovo u Statutu SAABA RH. U tom smislu licemjerstva i lažnog predstavljanja, izdavanje ove knjige Prva hrvatska republika 1945.godine, da su autori samostalno izdali knjigu, smatrala bih je povijesnim istraživanjem, ali kada je u izdanju Udruge antifašista i antifašističkih boraca grada Splita, uz financijsku potporu SABA RH, a pisac je član udruge VEDRA, dr.sc. Josip Milat, predsjednik Nadzornog odbora, onda je to čista manipulacija sa namjerom nametanja jugo-komunističkog, titoističkog naslijeđa kao temelja Republike Hrvatske.
Da je to točno potvrdila je i udruga Vedra: https://www.vedra.hr/teme/obljetnice/dvojbe-koje-to-nisu/62y U nepotpisanom tekstu, znači da iza teksta stoji cijela udruga, jer nitko svojim potpisom ne želi javno biti odgovoran za napisani tekst, odgovaraju na moje zaključke kao „politikantsko negiranje vrijednosti tekovina antifašističke borbe, time i formiranja Vlade Federalne Hrvatske, kao upravno-pravnog temelja suvremene hrvatske države“ Udruga VEDRA poziva se na stavke Preambule Ustava RH, a to su odluke ZAVNOH-a. https://www.vedra.hr/teme/obljetnice/dvojbe-koje-to-nisu/62y Odluke ZAVNOH-a spominju se u preambuli u nabrajanju povijesnog slijeda izražavanja tisućljetne nacionalne samobitnosti i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, u različitim državnim oblicima i povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost. Kao što se spominju odluke ZAVNOH-a , spominje se i srednjovjekovna samostalna država Hrvatska u IX. stoljeću; spominje se i osnutak Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji; Njezinom uspostavom stvorena je zasebna jedinica sa širokim ovlastima u području zakonodavne, upravne i sudske vlasti s obilježjima državnosti, koja statusu federalne jedinice. U njezine su ovlasti preneseni poslovi poljoprivrede, trgovine, industrije, šuma, rudnika, građevina, socijalne politike i narodnog zdravlja, tjelesnog odgoja, pravde, prosvjete i unutarnje uprave, osim vanjskih, vojnih i sigurnosnih te onih poslova koji su osiguravali jedinstveni gospodarski i novčarski sustav. Predviđena je potrebna financijske samostalnost iz autonomnih prihoda kako bi Banovina uspješno mogla obavljati poslove iz svojih ovlasti. Organizacija vlasti u Banovini Hrvatskoj predviđala je da zakonodavnu vlast u ovlastima Banovine obavljaju zajednički kralj i Sabor. Sabor je vrhovno zakonodavno i predstavničko tijelo u poslovima iz ovlasti Banovine. Upravnu vlast imao je ban, koji je morao supotpisati svaki pisani čin kraljevske vlasti u Banovini. Bana je imenovao kralj, a odgovoran je Saboru i kralju. Banska se vlast ostvarivala preko 11 odjela kojima su na čelu bili odjelni predstojnici što ih je postavljao ban. Prvi ban Banovine Hrvatske bio je I. Šubašić. Znači ZAVNOH je jedna od dionica tisućljetnog puta hrvatskog naroda ka ostvarenju samostalne države Hrvatske. VEDRA na svojoj stranici tvrdi „tu dvojbe nema“ Hrvatska je nastala na tekovinama NOB. Ima dvojbe, itekako ima, jer manipuliraju zaključcima koji se ne temelje na činjenicama i to iz novije povijesti. Manipulira sa priključenjem Istre Hrvatskoj tvrdeći da je ZAVNOH 20, rujna 1943.godine poništio Rapalski i Rimske ugovore.
Odluka ZAVNOH-a o priključenju Istre Hrvatskoj, bila je bez ikakvog značaja na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946-47.godine Italija je kapitulirala 8.rujna 1943.godine. Rodoljubi Istre već su se organizirali i bez Komunističke partije, 13.rujna 1943.godine, Ljubo Drndić samoinicijativno je u zgradi “questure” u Pazinu napisao proglas „ istarski narode“. Proglas “Istarski narode” koji je pročitao Joakim Rakovac, imao je snažan politički učinak na Istrane. Danas priznaju da je poznati proglas od 13. rujna 1943. “Istarski narode”, djelo Ljube Drndića, a ne Okružnog NOO-a. Dušan Diminić o tomu piše: “Koliko se sjećam, na put u Istru krenuo sam 14. rujna 1943. u društvu s drugom Ljubom Drndićem, koji se zatekao ondje. On je iz Istre došao štampati velike proglase u kojima se objavljuje oslobođenje Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom". I odnio taj Proglas u Otočac gdje je bilo 2.zasjedanje ZAVNOH-a. Istarski rodoljubi na čijem su čelu su već ojačali komunisti, preradili u Proglas od 13.rujna 1943.godine, u kojem nije bilo Tita i Jugoslavije, pa 25. rujna 1943. u Pazinu donose proglas o sjedinjenju Istre sa Hrvatskom, u okviru buduće Jugoslavije. Te se odluke potom potvrđuju u Jajcu na zasjedanju AVNOJ-a dva mjeseca kasnije Istine radi treba napomenuti da je dr. Ante Pavelić također donio odluku o ništetnosti ugovora sa Italijom, tako da prvo pripojenje Istre Hrvatskoj dolazi 10. rujna 1943.godine, kada Ante Pavelić ukida sve sporazume sa Italijom (tj. Rimske ugovore) te pripaja Istru NDH, što nije imalo nikakvog učinka, jer je uslijedila Rommelova ofenziva kada su Nijemci nahrupili i uveli novi teror u Istri. Istra je oslobođena od Nijemaca u svibnju 1945.godine, Titova vojska ušla je u Trst i onda se zbog velikog broja likvidacija lokalnog stanovništva, što je izazvalo bijes Saveznika, morala povući, pa je formirana Slobodna zona Trsta, Zonu A (saveznička uprava) i Zonu B (jugoslavenska uprava). Pitanje Istre rješavalo se na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946-47.godine i da nije bilo istarskog svećenstva i matičnih knjiga, kojima su dokazali Saveznicima da je 75% stanovništvo hrvatsko, Istra bi pripala Italiji. Prema tome u slučaju Istre odluka ZAVNOH-a je bila potpuno bez ikakvog značaja na Pariškoj mirovnoj konferenciji.
ZAVNOH političko tijelo NOB-a kojim se gradila nova vlast ZAVNOH je bilo opće političko predstavničko tijelo sudionika antifašističke borbe na području Hrvatske u 2.svjetskom ratu. Na 3.zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom 9.svibnja 1944.godine donijeta je odluka o ZAVNOH-u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom organu državne vlasti demokratske Hrvatske. Izglasana je Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana demokratske Hrvatske, po demokratskim principima i ljudskim pravima kakve i danas poznajemo, ali uz ograničenje slobode. Vrijednost slobode, odnosno oslobodilačkog pokreta (NOP-a) je norma novog krivičnog prava . Iza vrijednosti slobode stoj represivni mehanizam novog prava, kojim se štiti stvaranje i opstanak novog društvenog sistema. U tome se očituje jednoumlje komunizma, legalizirana represija i sužavanje ljudskih prava. Predsjedništvo ZAVNOH-a povjerilo je Vladimiru Bakariću mandat za sastavljanje Narodne vlade Hrvatske, koja je bila osnovana u Splitu 14.travnja 1945.godine. Mandat prve narodne Vlade demokratske Hrvatske trajao je do 21. srpnja 1945.godine. Posljednje zasjedanje ZAVNOH-a održano je 24–25. srpnja 1945.godine u Zagrebu. Tada je promijenio naziv u Narodni sabor Hrvatske. Sve to provedeno je nedemokratski, bez općih i demokratskih izbora. Kratko je trajala demokratska Vlada u Titovoj komunističkoj Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji. Dokaz za to je političko ubojstvo Andrije Hebranga, Hrvata visokog dužnosnika Komunističke partije( sekretar CK SKH, član Politbiroa KPJ, ministar lake industrije u FNR Jugoslaviji) zbog sukoba sa Titom oko hrvatskog pitanja. „Andrija Hebrang je nezaobilazna figura novije hrvatske političke povijesti. Uspio je Hrvatsku prevesti iz tabora poraženih na stranu saveznika, pobjednika u Drugom svjetskom ratu. Stvorio je Federalnu Državu Hrvatsku koja je bila pravni temelj hrvatskog osamostaljenja 1990. godine. Hebrang je tvorac sadašnjih hrvatskih granica, a one, uzevši u obzir povijesne okolnosti i uvjete u kojima su povlačene, zasigurno nisu mogle biti šire nego što jesu. Ne može se nikako umanjiti ni Hebrangov odlučni zahtjev priključenju Baranje Hrvatskoj. Do 1945. godine Baranja nikada nije bila sastavni dio Hrvatske. Usprotivio se i izgradnji Auto-ceste bratstvo i jedinstvo smatrajući to potrebnim, ali tek onda kada za takvu prometnicu budu postojala vozila i koja bi po njoj mogla prometovati. Također se zalagao za kasniju izgradnju kanala Dunav-Tisa-Dunav, znajući kolika su sredstva za to potrebna, koja tadašnja porušena privreda nije imala niti je mogla akumulirati. Tražio je objašnjenje zašto se sad (1945.) opet pokušava opljačkati Hrvatsku predloženim tečajem zamjene 100 kuna za 2,50 dinara, dok je u Srbiji bio predložen tečaj za razmjenu 100 prema 5.35 Jedini se u Politbirou usprotivio nacionalizaciji malih i srednjih poduzeća, smatrajući to neprimjerenim postojećem hrvatskom gospodarstvu.“
https://hrcak.srce.hr/file/155968 Andrija Hebrang smetao je Đilasu i Rankoviću, jer je u NOV, bilo više Hrvata od Srba. Hrvati su u velikom broju pristupali NOV, nakon Pavelićeve predaje Dalmacije Italiji (Rimski ugovor) i nakon kapitulacije Italije, pa su ga zbog svega optužili kao ustaškog špijuna i ubili.
Njegov istražitelj, Mile Milatović, godinama se upinjao ne bi li dokazao kako je Hebrang bio ustaški špijun. Uhićeno je stotinjak nevinih ljudi, ali nitko nije htio Hebranga lažno teretiti. Knjiga koju je napisao uz pomoću Đilasa “Slučaj Andrije Hebranga”, tiskana je u 50.000 primjeraka, što samo po sebi govori da je bila predviđena kao propagandni materijal.( isto kao i ova knjiga) Pobio ju je argumentirano, rečenicu po rečenicu, Zvonko Ivanković-Vonta.
Za ilustraciju jugo-komunističke represije : Uhićeni su Vladimir i Margita Frajtć. Frajtić je bio osuđen na smrtnu kaznu, zatim je kazna ublažena na doživotnu. Kasnije na dvadeset godina. Odležao je dvanaest - potpuno nevin. Margita Frajtić je u Glavnjači bila zatvorena 33 mjeseca. Nevina. Olga Hebrang je osuđena na 12 godina, a odrobijala je osam i pol. Nevina. Bogdanka Podunavac optužena je kao dio Hebrangove grupe, tj. kao ustaška - gestapovska špijunka. “Umrla” 1951. godine u Glavnjači…. Još su mnogi nevini ubijeni u zatvoru. Vidi: Ivanković Vonta, Zvonko, Hebrang, Zagreb, 1988., str.295-319. Isti obrazac SAAB RH koristi i danas prema Hrvatima, optužbama za ustaštvo eliminirati svaku kritiku u svrhu očuvanja „tekovina NOB-a“ Nitko ne osporava da je Badinterova komisija uzela Ustav SFRJ iz 1974.godine kao osnovu za određivanje granica budućih samostalnih država. Taj Ustav je jedino dobro djelo koje je Tito ostavio hrvatskom narodu. Valjda mu je pod stare dane proradila savjest, a i bio je duboko svjestan velikosrpskog ekspanzionizma i raspada Jugoslavije, kada on ode sa političke scene. Taj Ustav je pravni temelj za određivanje granica budućih država, što naravno Srbi nisu priznali. Oni su u raspadu Jugoslavije vidjeli prigodu ostvarenja njihova „vekovna sna“ o Velikoj Srbiji, naravno sa teritorijem Hrvatske, na crti Virovitica-Karlobag. U tome je bit i čista podvala, jer Hrvatske ne bi ni bilo na „tekovinama antifašističke borbe“ nego bi bila u Velikoj Srbiji, da nije bilo otpora hrvatskog naroda 1991-1995,godine. SAAB-ovci bi se lako dogovorili sa „braćom Srbima“. Portal sabh.hr pun je komemoracija i obilježavanja jugoslavenskih praznika i dana ustanaka naroda i narodnosti Jugoslavije.
https://sabh.hr/obiljezavanje-78-godisnjice-oslobodenja-lacarka-i-srijemske-mitrovice/ https://sabh.hr/obiljezavanje-78-godisnjice-oslobodenja-rume-od-fasizma/
Koliko ja poznajem zemljopis Sremska Mitrovica i Ruma su u Srbiji!
VEDRA u svom tekstu NETOČNO i ZLONAMJERNO i SRAMOTNO , bez iznošenja činjenica tvrdi da hrvatski branitelji nisu stvorili Hrvatsku državu, nego da je ona nastala na tekovinama NOB-a. Da nije bilo hrvatskih branitelja tekovine NOB-a bi skupa s vama VEDRA-šima završile u Velikoj Srbiji!
VEDRA- Odluka o raskidu državno-pravne povezanosti SRH s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ-a stupila je na snagu 8. listopada 1991. godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država. Time je ustavno pravno prestala biti federalna i odredila se kao neovisna suverena Republika Hrvatska, dakle prije početka Domovinskog rata! NETOČNO, ZLONAMJERNO i SRAMOTNO od VEDRE. Domovinski rat odnosno prvi oružani sukob, počeo je 1.ožujka 1991.godine u Pakracu. · Naime 1.ožujka u pakračkoj policijskoj postaji po naredbi njihova zapovjednika Jove Vezmara došlo je do razoružanja 16 policajaca Hrvata, a ostala četvorica su bila udaljena s dužnosti. S policijske postaje skinuta je hrvatska zastava i postavljena je zastava Republike Srbije. U pobunu se uključila i JNA koja je poslala svoje tenkove iz Bjelovara koji su tu večer prošli kroz Lipik i Pakrac kako bi demonstrirali svoju moć. Drugoga dana hrvatski specijalci koji su došli iz Bjelovara u jednoj munjevitoj akciji povratili su policijsku postaju u nadležnost hrvatske države. Na njih su tom prilikom zapucali pobunjeni srpski policajci s položaja na Kalvariji. Uzvratili su im hrvatski specijalci Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/pakrac-1-ozujka-1991-dan-kada-je-poceo-rat-u-hrvatskoj-936155 - www.vecernji.hr · Zatim je uslijedio „krvavi Uskrs“ na Plitvicama 31.ožujka 1991.godine kada je pala prva žrtva JNA i velikosrpske agresije mladi policajac Josip Jović. · Zatim je slijedio pokolj 12-torice hrvatskih policajaca u Borovu selu 2.svibnja 1991.godine, koji su počinili pobunjeni Srbi. · Potom je uslijedio 1.kolovoza 1991.godine pokolj u Dalju koju su počinili pripadnici JNA i paravojnih postrojbi, ubijeno je 39 osoba, 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite. · 25.kolovoza 1991.godine počeo je napad na Vukovar, prvi tenk je uništen i srušena 2 zrakoplova. · 29.kolovoza 1991.godine masakr 10 civila i spaljeno selo Skela (u općini općina Glina), · 4.rujna 1991.godine masakr u Četekovcu, Balincima i Čojlugu kod Podravske Slatine ubijena su 22 hrvatska civila (muškarci i žene uzrasta između 18 i 80 godina) i dvojica policajaca. Četnici iz okolnih sela od ranog su jutra započeli s jakim minobacačkim napadima, a potom, kad su ušli u sela, nemilice su ubijali i masakrirali svoje dojučerašnje susjede. Cijeli dan trajalo je njihovo orgijanje - uz rafale iz strojnica, životinjske urlike, ubijanja, pljačku i palež kuća i gospodarskih zgrada. E da mi je znati tko je iz VEDRE napisao ovako diletantski tekst?! VEDRA-ši Domovinski rat 8.listopada 1991.godine još nije ni nije počeo., ha? VEDRA-ši u laži su kratke noge.
VEDRA-Upravo rezultat referenduma bio je „okidač“ Miloševiću i vođama velikosrpske politike za agresiju na Republiku Hrvatsku. NETOČNO, očita namjera okriviti Hrvatsku za rat. Velikosrpska agresija na Hrvatsku planirana je još memorandumom SANU iz 1986.godine. Miloševićevim preuzimanjem Komunističke partije Srbije, započela je realizacija velikosrpske ideologije, koja je začeta još 1844.godine sa NAČERTANIJEM Ilije Garašanina . To je ključni dokument o velikosrpskim planovima osvajanja susjednih zemalja. Oduzimanjem oružja TO Hrvatske od strane JNA, pokazana je sprega JNA i velikosrpske ideologije. 23.svibnja 1990.godine Ivica Račan SDP-SKH, tadašnji premijer predao je protuustavno i protupravno oružje TO JNA i time razoružao hrvatski narod. Da bi nakon toga, JNA dio tog oružja podijelila pobunjenim Srbima.
VEDRA-U povijesnom je slijedu, plebiscitarnom voljom svih njezinih građana, Republika Hrvatska i de jure postala samostalna država prije agresije na njezinu neovisnost i teritorijalni integritet.
NETOČNO, SRAMOTNA LAŽ Hrvatska je postala neovisna raskidom svih sveza sa SFRJ 8.listopada 1991.godine, a otvorena , oružana agresija je počela 1.ožujka 1991.godine. Balvan-revolucija ili početak stvaranja Velike Srbije, započelo je 17.kolovoza 1990.godine uz potporu JNA. Taj dan Srbi slave kao „Dan ustanka srpskog naroda“ i taj datum smatra se početkom rata s Hrvatskom. Srbi su 30. rujna 1990. godine na sjednici SNV-a proglasili autonomiju srpskog naroda na „etničkim i istorijskim teritorijama“ 21. prosinca 1990. godine izglasan je Statut SAO Krajine, s glavnim gradom Kninom. Daljni korak u provođenju srpskih ciljeva bio je ulazak općine Pakrac u sastav SAO Krajine 22. veljače 1991. Ta odluka izazvala je prvi oružani sukob srpskih pobunjenika i hrvatske policije, u koji se umiješala JNA kako bi zaštitila srpske pobunjenike.
VEDRA-Prema tome, teza da su državu „stvorili“ hrvatski branitelji u Domovinskom ratu nije i ne može biti prihvatljiva. NETOČNO, SRAMOTNA LAŽ.
VEDRA-Doprinos je branitelja u oslobađanju okupiranih teritorija i očuvanju teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu je nesporan, ali branili su i obranili ono što je već postojalo! Uostalom, da Republika Hrvatska nije utemeljena na tekovinama NOB-a, ne bi imali što braniti.
NETOČNO, GLUPO, VEOMA GLUPO Imali su itekako što braniti, ono što je već postojalo, svoju zemlju, koju nisu donijele tekovine NOB-a, već Hrvati na njoj žive od stoljeća 7. Nisu doselili sa tekovinama NOB-a, bili su na njoj, izgradili je i pod tuđinskom vlašću, pa ne bi pod svojom. Čista manipulacija! · Temelj države Hrvatske prvi su slobodni izbori 1990.godine, · Ustav 1990.godine · Domovinski rat 1991-1995, godine! · Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.) Donijeta izvršavajući volju naroda očitovanu na referendumu 19. svibnja 1991.godine 1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, 2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ, 3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ.
Hrvati su branili svoju zemlju, svoj životni prostor, na kojem su stoljećima živjeli, a ne vašu jugo-komunističko, titoističku tvorevinu, Socijalističku Federalnu Republiku Hrvatsku. Hrvatski branitelji stvorili su drugu i drugačiju demokratsku Republiku Hrvatsku. Kao što je Komunistička partija na čelu sa Titom, socijalističkom revolucijom u 2.svjetskom ratu provela promjenu društveno-političkog državnog uređenja Jugoslavije, tako je hrvatski je narod predvođen dr.Franjom Tuđmanom, na prvim demokratskim izborima (1990.godine), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost, sa novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojim je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. Hrvatski branitelji i hrvatska vlast dosegli su civilizacijski nivo, bez odmazde prema gubitnicima, bez masovnih likvidacija potencijalne oporbe i upravo iz tog razloga mogu sljednici jugo-komunističko titoističke ideologije u Hrvatskoj tiskati ovakve knjige., nisu likvidirani kao što u oni masovno likvidirali Hrvate. Kako je ono rekao saborski zastupnik SDP-a, Nenad Stazić „Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“ U Jugoslaviji bi završili na Golom otoku. U slobodnoj Hrvatskoj pokazuju tu svoju agresivnu i zločinačku narav, koristeći sva demokratska prava, kojih u Jugoslaviji nije bilo, da nam nameću svoju ideologiju kao jedino ispravnu i jedino moguću. A ja im poručujem kao predstavnica hrvatskog naroda da mi imamo Hrvatsku, koju samo trebamo urediti jačanjem demokratskih procesa i institucija, bez njihovih tekovina NOB-a.
Lili Benčik/hrvatskepravice
x_20150209__Strovs_2012-2015_Predlog_ZAKONA.docm
Zakon o pokopališki in pogrebni dejavnosti ter o urejanju pokopališč (ZPPDUP) http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO199.(…)NOVA ŽALITEV ŽRTEV KOMUNIZMA
Ob
koncu leta 2014, ko so se v praksi že pokazali učinki sprememb arhivskega
zakona, ki ga je sprejela leva koalicija ob zavzeti podpori Nove Slovenije, je
vodstvo te, kot pravijo krščansko demokratske stranke, šlo še korak bolj na
levo s predlogom Zakona o dostojnem pokopu. Zgleda, da so se sami zavedali
zgrešenosti svojega početja, zato so predlog zakona predložili v predhodno
mnenje parlamentarnim strankam in nekaterim nevladnim organizacijam. Ugoden odziv
so dobili le pri strankah kontinuitete z nekdanjim komunističnim režimom.
Najbolj ostro so predlog tega zakona zavrnili v Novi Slovenski zavezi, ki
artikulira stališča preživelih žrtev komunizma in svojcev pobitih mučenikov. OPOMBA: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO199.
20221201_Otporas_Jasenovac_1941__SPC_180.000_zrtava_1960-Yugo_1.700.000_zrtava.docm 2022-12-01
Od godine 2024 Glavni grad Hrvatske će biti JASENOVAC .......
- OD GODINE 2024 GLAVNI GRAD HRVATSKE ĆE BITI JASENOVAC - - ZAGREB ĆE BITI SREDIŠTE HRVATSKE BAŠTINE I KULTURE -
Bog vrlo dragi i vrlo poštovani, SVI, HRVATICE I HRVATI,
Najprije da Vas lijepo pozdravim i zaželim sve najbolje. Da ne duljim neki mi se javili da im dostavim neke podatke o Jasenovcu, jer navodno da su negdje pročitali da sam ja pisao o intervju dra. Tuđmana. Ja sam to potražio i pronašao da sam ja to sve prepisao na portalu "Storm Front" 2014 dok sam bio prijavljen pod korisničkim imenom "Otporaš". Poslije ovoga oni su mene za stalno banirali. Malo prije sam se neugodno iznenadio kada sam vidio da su čak izbrisali i taj intervju Franje Tuđmana za Gals Koncila. Prilažem sliku novine Glas Koncila, te sve ću ovdje ponovno i doslovno prepisati kao jedan vrlo važan povijesni dio naše zajedničke hrvatske tragedije o kojoj ovdje dr. Franjo Tuđman govori i iznosi istinu.
Usput, dodajem, da ću za ovaj dra. Franje Tuđmana intervju staviti naslov:
- OD GODINE 2024 GLAVNI GRAD HRVATSKE ĆE BITI JASENOVAC - - ZAGREB ĆE BITI SREDIŠTE HRVATSKE BAŠTINE I KULTURE -
Naslov:
Intervju s dr. Franjom Tuđmanom, autorom
"KAKO JE STVARAN JASENOVAČKI MIT"
knjige "BESPUĆA POVIJESNE ZBILJNOSTI"
U povodu upravo objavljene knjige "Bespuća povijesne zbiljnosti", u kojoj je jedan dio posvećen držanju Katoličke Crkve u Hrvata, posebno nadbiskupa zagrebačkoga Alojzije Stepinca, za Drugog svjetskog rata, zamolili smo za intervju njezina autora dr. Franju Tuđmana, našto je on rado pristao.
GK: G. Tuđman, na početku razgovora kratko pitanje: otkud "Bespuća"? Pojasnite nam naslov knjige.
Tuđman: Treba zapravo reći potpuni naslov knjige - "Bespuća povijesne zbiljnosti". Naime, ako promatramo povijesnu zbilju, lako ćemo doći do zaključka da osim tehničkog razvitka, odnosi među ljudima i narodima od praiskona do danas u biti ostaju istovjetni. To pogotovo vrijedi ako promatramo međunacionalne odnose ne ovomu našem tlu, gdje se vrtimo zapravo u krugu. Odatle naziv "bespuća", jer zapravo dolazimo do one uzrečice: "Ništa nova pod suncem!"
GK: ne činili Vam se da je to pomalo pesimistično gledanje na povijesno bivanje i ljudskog roda?
Tuđman: Svakako da sama ta riječ "bespuća" dopušta i takvo gledanje, ali sveukupna povijest daje nam obilje razloga za takvo zaključivanje. Ne radi se o povijesti kakvu bismo mi željeli, nego kakva je ona uistinu bila od biblijskih vremena do danas. Jer koliko god u njoj postoji jedna težnja prema plemenitomu, moramo biti realni i vidjeti u kakvomu je svijetu čovjek živio i u kakvomu živi.
GK: Kako tumačite činjenicu da je Vaša knjiga pobudila veliko zanimanje javnosti i da je istodobno na javno-informativnoj razini zapravo prešućivana?
Tuđman: Dva su razloga: jedan je sam sadržaj a drugi je autor. Sadržaj se bavi još uvijek tabu-temama (npr. ratnim žrtvama). Nažalost, na tom području u posljednjem desetljeću došlo je do poplave pseudoznanstvenih knjiga, koje promiču teoriju o genocidnosti hrvatskog naroda. K tome, živimo u prilikama u kojima službena hrvatska stajališta polaze od toga da mi u Hrvatskoj ne bismo smjeli davati nikakvih povoda zaoštravanju međunacionalnih odnosa. To je tvz. "politika čistih ruku", u kojoj znanstvena, politička i kulturna javnost mora imati čiste ruke u odnosu na otpor neounitarističkim i neohegemonističkim presizanjima. (Moglo bi se reći da se današnja politička elita RH vlada istim načelima tadašnjeg YU sistema, jer ne dozvoljavaju i ne žele da se u Hrvatskoj SPROVEDE LUSTRACIJA, mo, Otporaš.) Moja knjiga također želi prikazati da mi trebamo imati "čiste ruke", čistu savjest bez zaoštravanja tih međunacionalnih suprotnosti koje koje su se u naše dane razvile do pojava mržnje i krajnjega nerazumijevanja. No takva politika ne bi smjela ostati "čistih ruku" u smislu ravnodušnosti prema poplavi tih pseudoznanstvenih teza koje ne dolaze samo iz pera publicista, nego i iz pera književnika, profesora i akademika. Ta politika progona istinite riječi provođena desetljećima na hrvatskomu tlu urodila je time da svako hrvatsko gledište, kolikogod ono bilo znanstveno, objektivno ili čak marksističko, bude proglašeno nacionalističkim ili fašističkim. (Bravo Franjo Tuđmane! Današnja vlada tvoje Druge Hrvatske Države u dvadesetom stoljeću se isto tako po jugoslavenski vlada kada Hrvati danas pozdravljaju starim hrvatskim pozdravom ZA DOM SPREMNI, te kažu i tvrde da je to "ustaški" i "fašistički" pozdrav. Neka ih je SRAM!!!. To otvoreno kaže Mile Boban, Otporaš, a promijenit ću moje mišljenje tek onda kada i današnja vlada RH promijene svoje mišljenje i dozvoli Hrvatima bez straha i progona pozdravljati sa tim našim starim hrvatskim pozdravom: ZA BOJ SPREMNI, ZA DOM SPREMNI!., ista stvar. Mo.) Moja se knjiga bavi tim pitanjima i stoga je bio težak put do njezina objavljivanja. Osim toga, njezin je autor više od dvaju desetljeća proganjan radi uvjerenja da je neophodno zastupati povijesnu istinu bez obzira na službene ocjene.
GK: To je ono što Vi doslovce u knjizi nazivate "političkim kompleksom znanosti"?
Tuđman: Točno. No bez obzira na taj "kompleks", hrvatski kulturni i znanstveni radnici snose dio odgovornosti za stvarnost u kojoj živimo. Dopuštanje povijesnih obmana i laži istodobno dopuštamo da se u povijesnu svijest i povijesno pamćenje talože i pohranjuju negativne pojave ili prosudbe, koje kao bomba mogu ponovno i razorno eksplodirati i vratiti nas na strahote kakve smo proživjeli.
GK: Velik dio vaše knjige posvećen je problematici broja ratnih žrtava na jugoslavenskom prostoru. To je jedna od "dežurnih" kontroverzi u našoj historiografiji. Koji je razlog tome?
Tuđman: Nekoliko je razloga. Prije svega zbog objektivnih povijesnih prilika: Jugoslaviju su bile okupirale fašističke sile, a nakon rata je kao pobjednička zemlja na Mirovnoj konferenciji postavljala zahtjeve u odnosu na poražene zemlje. Pri tome je uveličala žrtve pretvarajući demografske gubitke u ratne. ratni su gubitci stvarne žrtve a demografski su oni koji su nastali iseljavanjem, i smanjivanje priraštaja (nataliteta, mo.) zbog ratnih uvjeta i dr. I odatle brojka 1 700.000. U tom sklopu mogao se razvijati i jasenovački mit, koji se utvrdio stalnim ponavljanjem brojke od 700.000 žrtava u tomu ustaškom logoru. Nosioci neohegemonističkih teorija umnožili su jasenovačke žrtve na milijun, i milijun i pol, pa čak ukupne žrtve Srba u NDH na više od dva milijuna.
GK: Držite li da je to pretvaranje demografskih u ratne gubitke bilo svjesno ili je po srijedi bila možda pogreška ili neznanje, ili nemogućnost utvrđivanja stvarnih žrtava?
Tuđman: To je učinjeno, kao što sam rekao, neposredno nakon rata iz utilitarističkih razloga da bi Jugoslavija na račun ratnih žrtava dobila veće ratne oštete. Poslije, međutim, nije bilo hrabrosti izići s pravom istinom , a pojedinci, koji nažalost nisu malobrojni svjesno su za održavanje tih brojki, osobito jasenovačkog mita.
GK: U knjizi iznosite svojevrsnu kronologiju uvećavanja broja žrtava srpskog naroda u Hrvatskoj od memoranduma Srpske pravoslavne Crkve iz 1941. u kojemu se spominje 180.000 žrtava do izjava posljednjih nekoliko godina da ih je bilo "više od dva milijuna". Razlika u procjenama je doista ogromna.
Tuđman: Čim je Memorandum SPC iz 1941. odnesen van, velikosrpski krugovi u inozemstvu od Londona do Eashingtona, osobito krug oko ambasadora Fotića u Americi, odmah ga je umnožio na 360.000. No zanimljivo je da se o samomu Jasenovcu za rata i neposredno nakon rata ne govori zapravo kao i nekakvom posebnom gubilištu. On je, to nema dvojbe, bio gubilište i mučilište, ali se spominje kao jedan u nizu logora ništa veći nego što su bili logori npr. na Sajmištu ili u Nišu. U to doba o njemu se ne govori kao o najvećem od svih nacističkih logora i u Njemačkoj ili čak kao "najvećem mučilištu u povijesti čovječanstva", što tvrdi jedan uvaženi srpski profesor i akademik. Takvu kvalifikaciju on je dobio tek u ovomu desetljeću. Dakle, on je očito poslužio namjerama da se cjelokupna hrvatska povijest u Drugom svjetskom ratu svede na NDH, na Pavelićeve zločine, na Jasenovac, na genocidnost. Jer zločine od 700.000 žrtava, odnosno milijun, ili milijun i pol, nije mogla izvršiti tek mala ustaška skupina. Stoga su žrtve monstruozno uvećane da bi se takav zločin sam po sebi mogao pripisati čitavomu hrvatskom narodu. Tu se kriju i opasne poruke za sadašnjost jer narod koji je imao samo Jasenovac i zločine, nema pravo na samo-odlučivanje već mora i danas biti na koljenima i tražiti oproštaj. No, povijesna stvarnost bila je sasvim drugačija. Hrvatski narod primio je razbijanje stare Jugoslavije kao nestanak "tamnice naroda" ali se on nikada u cjelini ni u većini nije poistovjetio s Pavelićevim ustaškim profašističkim režimom. Hrvatski je narod u većem broju negoli sam srpski narod u Srbiji pristupio antifašističkom partizanskom pokretu želeći osigurati svoju budućnost protiv svake hegemonije. (Trebali bi se na ovo osvrnuti hrvatska pera od povijesti koja vole pisati povijest i o povijesti i donijeti svoja mišljenja: zašto je Franjo Tuđman otišao u partizane ni puna dva mjeseca od uspostave Prve Hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH., a broj (3) je uvijek veći od broja (2) u dvadesetom stoljeću? Ja imam moje mišljenje, a rado bih želio čuti i mišljenje drugih. Usput, prilažem sliku Franjo Tuđman i Mile Boban. mo. Otporaš.)
Uveličavanjem žrtava išlo se za negiranjem uloge hrvatskog naroda u NOB-u i onoga što je hrvatski narod postigao odlukama ZAVNOH-a i AVNOJA-a o ustrojstvu Federalne Države Hrvatske (koje je glavni grad bio Beograd a ne Zagreb. Nedavno je u desetak nastavaka hrvatski nezavisni portal otporas.com donio Temeljne Odluke i Načela tog AVNOJ-a., pa preporučujem da se odluke ponovno pročitaju. To nam vrlo dobro svjedoči i pogibija Andrije Hebrang, starijeg, mo. Otporaš.) o pravu na svoj jezik, na samoodređenje do samo-odcjepljenja i dr. Povijesna je činjenica da je u Srbiji 1941. godine izbio masovni ustanak, ali je isto tako povijesna istina da je taj ustanak nakon dva mjeseca skršen i da se iz Srbije povuklo nekoliko stotina partizana te da u Srbiji od 1941. do 1944. godine nije bilo onoliko široka partizanskoga pokreta kakav je bio u drugim nesrpskim zemljama, osobito u hrvatskoj i Sloveniji. Iz tih povijesnih okolnosti dolazimo do današnjih dana u kojima oni, koji se nikad nisu mirili s federalističkim uređenjem, s idejom ravnopravnosti naroda Jugoslavije, pogrešno tumače vrijeme okupacije, NOB-a, ratnih žrtava i dr. s ciljem da se hrvatskom narodu nametne hipoteka zločina kao da on druge povijesti nije ni imao, i da prema tome nema pravo da suodgovorno sudjeluje u rješavanju svoje sudbine i budućnosti.
GK: Do koji ste Vi konkretno znanstvenih rezultata došli glede ratnih žrtava općenito i u tom sklopu jasenovačkih?
Fuđman: Problem ratnih žrtava postavio sam još u svojoj knjizi "Stvaranje socijalističke Jugoslavije" 1960. Tamo sam već naveo da se brojka od 1.700.000 žrtava zapravo odnosi na demografske gubitke jer sam uz žrtve spomenuo i posljedice rata. Moje procjene skupnoga broja ratnih žrtava su od 800.000 do 900.000. I to su strahotno velike brojke; to je više žrtava nego što je u ratu izgubila npr. jedna Francuska ili Velika Britanija. (Ovdje za svakoga ima ponešto za reći, mo.) Jasenovačkom mitu od 700.000 suprostavio sam se 1964.-65. kad se htjela u kamen spomen-obilježja uklesati ta brojka. Kad sam se tome suprostavio na sastanku Saveza boraca, jedan od ondašnjih najodgovornojih ljudi iz političkoga vrha mi je rekao: "Da, ti imaš pravo ali ti mi (tj. CK Hrvatske) u tome ne možemo dati podršku". Moje su spoznaje glede Jasenovca da je tamo ubijeno najviše 30.000 do 40.000 ljudi. Do njih sam došao na temelju dostupnih izvora a i razgovora s ljudima koji su imali uvida dokumentaciju, koja nije bila dostupna povjesničarima neposredno nakon rata.
GK: Neka novija znanstvena istraživanja (Kovočić, Žerjević) zacijelo potvrđuju Vaše ranije znanstvene a poznaje na području broja žrtava.
Tuđman:Njih dvojica sveli su svojim znanstvenim radovima broj ratnih žrtava na realnu osnovu o kojoj se može raspravljati. Dok sam pisao "Bespuća", raspolagao sam Kočovićevim rezultatima ali ne i Žerjavićevim. (Ovdje treba nešto nadodati a to je da svi oni koji u zadnjih pola stoljeća i više pišu o žrtvama Sabirnog Logora Jasenovac je vrlo dobro da se sazna prava i istinita istina o dogodovštinama u Jasenovcu od 1941 pa do konca travnja 1945, ali, niti jedan jedini od tih pisaca nije bio u to vrijeme na licu tog mjesta, osim pisca ove knjige "NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA JE BILO PRAVO IME Ilije Barbarića (1922-2015?) koji je od 1942. pa do zadnjih dana mjeseca travnja 1945. godine bio zapisničar Sabirnog Logora Jasenovac, sve knjižio, sve zapisivao, sve bilježio i o tim svojim zapisima i uspomenama napisao knjigu gore navedenog naslova, izdata u Splitu, naklada BOŠKOVIĆ 2010. godine. Prilažem sliku te knjige, a šta me najviše muči je to da se još nitko od hrvatskih pera nije osvrnuo na ovu knjigu osim Rudi Tomić iz Toronta koji je napisao vrlo lijep i prigodan osvrt na ovu knjigu 2011. Pa ako ćemo se istine držati, onda načelno i univerzalno pravilo je da se više treba vjerovati opisima i uspomenama živih svjedoka koji su sve zapisivali, nego onima koji svoje opise prepisuju iz drugih izvora. Prilažem također i sliku pisca kao i predgovor knjige st. 5. Ja tu knjigu imam punih 12 godina i često se koristim izvorima iz te knjige u kojoj piše da za njegovo vrijeme dok je on tu bio zapisničar od 1945 pa do konca travnja 1945., ukupni broj žrtava svih vrsta bolesti nije prešao dvije tisuće (2.000) mrtvih. Uz sve one koji se bave ovim pitanjem u traženju ISTINE JASENOVAČKIH ŽRTAVA, treba uzeti u razmatranje i ovu spomenuti knjigu Ilije Barbarića, Mile Boban, Otporaš. Danas je srijeda 1 prosinca 2022.) NDH je bilo pravo ime koje je hrvatski narod 1941. pozdravio, za to se ime borio. To nam je posvjedočio i hrvatski kardinal, sada blaženi A. Stepinac na jugoslavenskom-komunističkom suđenju 1946. godine u Zagrebu ima 216 stranica i tiskana je u Nakladi Bošković, Tijardovićeva 22, 21000 Split, Republika Hrvatska E- mail: boskovic@stt-com.hr Mile Boban, Otporaš.
Osnovna je zamjedba Kočoviću ta što on piše da su genocidne zločine u vrijeme rata činile samo ustaše. Međutim, stvarnost je takva da ih i po programu i po činidbi istodobno provodio i četnički pokret. Ako je ustaški pokret imao za ideju da smanji broj srpskog pučanstva u NDH na taj način da jednu trećinu protjera u Srbiju, drugu trećinu likvidira a treću pokatoliči, od čega se već početkom 1942. odustalo osnutkom hrvatske pravoslavne Crkve, (prilažem poveznicu o osnivanje Srpske pravoslavne crke u Hrvatskoj 1942., mo. Otporaš.)
https://otporas.com/zakonska-odredba-nezavisne-drzave-hrvatske-hrvatskoj-pravoslavnoj-crkvi/ četnički pokret imao je manje genocidan program, jer je proglasio da treba iskoristiti ratne okolnosti da se tzv. srpske zemlje - a to su, osim Srbije, Dalmacija, Slavonija, Bosna i Hercegovina, Lika, Banija i dr. - očiste od nesrpskog pučanstva, tj. hrvatskog, katoličkog i muslimanskoga, do zajedničkih granica Velike Srbije sa Slovenijom. To je doslovno sadržano u "Instrukcijama " Draže Mihailovića njegovim komandantima, gdje stoji sljedeće: "Stvoriti Veliku i u njoj Veliku Srbiju etnički čistu (...) Čišćenje državne teretorije od svih narodnih manjina (...) Čišćenje Sandžaka od muslimanskog žvlja i Bosne od muslimanskog i katoličkog življa...". To nije nimalo manje genocidan program. Glede učinka, četnički pokret nije imao logora ali je počinio takva zločinstva nad katoličkim i muslimanskim stanovništvom da su u cjelini žrtve hrvatskoga i srpskoga naroda gotov istovjetne (razumije se, riječ je o žrtvama u cjelini u ratu i revoluciji).
Razgovor vodio: Tomislav Vuković
Prepisao Mile Boban, Otporaš, srijeda 1 prosinca 2022, Austin Texas.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
