2009 - glava
agrarna
izbjeglica
dragutin
U
2022 - 1956 = 66
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
= =
* * *
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
= =
2009.g.,
NASLOVI DATOTEKA:
20090108-03 Sostanj
Gorica.jpg
20090314-49-00__HUP_broj_49-14_2009_xxx.docm
20090314-49-05__Sukilo_Krizni_Put_Huda_Jama_dragutin_intervju.jpg
20090314-49-06__Sukilo_Krizni_Put_Huda_Jama_dragutin_intervju.jpg
20090314-49-07__Sukilo_Krizni_Put_Huda_Jama_dragutin_intervju.jpg
20090314-49-12_Glasnik_Dragun_dragutin_Tito_Krizni_PUT.jpg
20090314-49-42_Glasnik_Dragun_dragutin_Huda_Jama.jpg
20090314-49-43_Glasnik_Dragun_dragutin_Huda_Jama.jpg
20090323_HD_Kljakovic-Santic_Maribor-Bohova_Likvidacije.docm
20090528__Nas_Cas_Turisticni_IZLET_v_BEOGRAD-V-NEKDANJO-SKUPNO-DOMOVINO__nasljednji-v-Cakovec.docm
20090607-08__Titovo_Velenje_ob_dnevu_volitev_
za_Evropu__sramotna_slika_komunisticnih_nasilnezev.jpg
x
= = = = = = = = =
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
20090108-03 Sostanj Gorica

https://docplayer.rs/171872600-Od-idu%C4%87eg-broja-savjeti-hrvatskoga-dr%C5%BEavnog-ureda-za-jezik-huda-jama-pretresla-preiskovalce-za-gr-eb-14-o-%C5%BEu-jka-2009.html
20090314-49-05__Sukilo_Krizni_Put_Huda_Jama_dragutin_intervju.jpg

20090314-49-06__Sukilo_Krizni_Put_Huda_Jama_dragutin_intervju.jpg

20090314-49-07__Sukilo_Krizni_Put_Huda_Jama_dragutin_intervju.jpg

20090314-49-12_Glasnik_Dragun_dragutin_Tito_Krizni_PUT.jpg

20090314-49-42_Glasnik_Dragun_dragutin_Huda_Jama.jpg

20090314-49-43_Glasnik_Dragun_dragutin_Huda_Jama.jpg

20090323_HD_Kljakovic-Santic_Maribor-Bohova_Likvidacije.docm
2009-03-23, Ponedjeljak, 23 Ožujak 2009
priredio: dk Partizanska ispovijed!
Partizanska ispovijed!

Uvod:
Bilo je prije 4 godine kad je
kapetan duge plovidbe Josip Kljaković Šantić došao do novih otkrića u vezi s
popisom žrtava koji je Jasenovac Research Institut (JRI) iz New Yorka stavio na
web-stranicu www.jasenovac.org, nakon što ga je potaknuo neprimjereni potez
CNN-ove novinarke Christiane Amanpour na dan sprovoda pape Ivana Pavla II.:
«Otkrio sam da je 75 žrtava četničkog zločina u Gatima
stavljeno na popis kao da su žrtve Jasenovca, kao i 63 Čikeša iz Žeževice,
poginula od njemačke i četničke ruke.
U Matičnom uredu Žrnovnice pronašao sam 30 mještana koji
su poginuli za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao partizani, no i njihova su
imena u uredno unesena na popis žrtava Jasenovca.
Monstruoznost te podvale ide dotle da su i civili koji su
umrli u zbjegu u El Shattu stavljeni na jasenovački popis.»
(Glas koncila 19.lipnja 2005.g.)….
…….I MNOGI, MNOGI DRUGI…..iz Podgore, Siverića, Solina
itd.
Međutim, kapetan Josip
Kljaković Šantić napisao je i jednu knjigu, promoviranu bez velike pompe naših
neovisnih medija, nedavno(16.ožujka og. u Solinu, promotor Josip Jović), a ta
knjiga se zove: «HRVATSKI PATRIOTI protiv
velikosrpske tiranije», Split 2009., naklada Bošković).
Na stranicama 317-319 može se pročitati i ovo….
«Ispovijed»:
-Znanci smo iz Vojno-pomorske
akademije od 1959. g.
Kapetan duge plovidbe Slavko M. naglo je napustio JRM,
potom smo se sreli oko 1980., a 2005. na moje pitanje zašto je napustio JRM ,
iako je bio perspektivan mladi komandant raketnog čamca, ispričao mi je:
'Do danas nisam nikom govorio
zašto sam napustio JRM tamo 1968. godine.
Slušajući 'partizansku' ispovijed pomoćnika komandanta za
moralno - politički rad u mom divizionu raketnih i torpednih čamaca, poručnika
bojnog broda Gojka, imao sam osjećaj ugroze i gađenja…
Svakog dana RM 10. rujna i dana JNA 22, prosinca bio je
'domjenak' na mot. Brodu Komande Flote «Istranka» za komandante i oficire
komande.
Tu je Gojko, u društvu s
generalom Karanovićem i drugim partizanskim oficirima, nakon svečanosti ispijao
piće i razvezao razgovor o partizanskom ratovanju .
Nakon malo više pića ponavljao bi uvijek istu priču koja
ga je sigurno jako opterećivala.
Kao komandant raketnog čamca prisustvovao sam i slušao
ovu ispovijest komesara Gojka':
«Bio sam vrlo mlad kad sam postao borac Krajiške omladinske
čete.
Najveći dio nas bili smo djeca
roditelja koje su ubile ustaše ili odvele u logor Jasenovac odakle se nisu
vratili.
Naravno da smo mi svi želili
osvetiti se za smrt naših roditelja.
Kad se rat bližio kraju ,
početkom maja 1945. godine naša se četa borila u Sloveniji s ostacima
neprijateljskih snaga u povlačenju.
Kad je objavljen završetak
rata, došli su drugovi iz više komande, okupili našu četu i obratili nam se:
'Drugovi omladinci, došao je
čas osvete za vaše roditelje.
Zadnje su bande zarobljene u
Sloveniji, na granici s Austrijom.
Vjerujemo da i vi želite
učestvovati u ovim pobjedonosnim ratnim operacijama naše slavne armije.
Zato se pripremite za osvetu'.
Svi su se složili da učestvuju i krenuli smo u područje šuma
oko Maribora.
Našu četu su rasporedili tako da je jedan vod prihvaćao
zarobljenike i navodio ih na nasip gdje je čekao drugi vod, koji ih je
likvidirao, a treći vod naše čete bi zatim vršio sanaciju…
Svakog dana bi se vodovi mijenjali.
Najteže je bilo onom vodu koji je morao likvidirati
zarobljenike.
Mi smo mislili da će likvidacija biti izvođena vatrenim
oružjem, recimo s unišanjenim puškomitraljezima koji mogu precizno gađati na
daljinu od preko 100 metara, ali su nam iz više komande naredili da likvidiramo
hladnim oružjem jer municiju treba štedjeti zbog možda novih borbi, ako nas
Englezi napadnu u Koruškoj.
Tako smo se rasporedili na nasipu , gdje su nam dovodili
ustaše i drugu bandu, pa kad bi se pored svakog od nas našao u koloni po jedan
bandit, tada bi pala komanda:
Smrt bandi!
Svaki od nas morao je probosti bajonetom na pušci, automatu,
ili nožem u ruci, bandita ispred sebe.
Gađali smo ih kako je ko stigao i mogao, udarcem u vrat, prsa,
stomak.
Bilo je to uglavnom u sumrak pa ih nismo baš zagledali.
Najteže je bilo slušati krikove i jauke probodenih, jer to
je skoro nemoguće izbrisati iz sjećanja.
Nakon svake
grupe koju smo likvidirali bacali smo dole po par ručnih bombi da dokrajče
ranjene.
Dok su nam
slali uniformiranu bandu mi smo to bez pogovora radili, ali kad su iza
zarobljenih vojnika na nasip stizale žene s djecom, mnogi su od nas odustali.
Jednostavno nisu mogli ubijati žene i djecu.
Takvima su odobrili da pucaju iz manje udaljenosti, a ako ni
to nisu mogli, zamijenili bi ih drugima iz čete, a oni bi išli u vod za
sanaciju ili vod za dovođenje zarobljenika.
Trajalo je to danima.
Ako se računa da je naša četa u jednom zamahu likvidirala
oko četrdeset bandita, ja mislim u toku jednog dana preko hiljadu.
Nakon pet-šest dana svi smo osjećali totalnu iscrpljenost i
tražili zamjenu.
Nakon
zamjene par dana smo se odmarali, a zatim su nas odveli na drugi položaj, gdje
smo likvidirali vatrenim oružjem na daljini od nekoliko desetina metara.
Opet su dovodili zarobljenike na jedan nasip iza kojega su
bili protutenkovski rovovi.
Vod za
likvidaciju bi tada otvorio jaku vatru iz automata i pogođeni bi padali niz
strminu.
Ako je neko
ostao na nasipu, javio bi se dobrovoljac i pošao ga dokrajčiti nožem ili
metkom.
I na ovim
mjestima smo likvidirali pet-šest dana, ne znam točno.
Potom su nas poslali iz Slovenije za Banju Luku naredivši
nam strogo da niko od nas nikom i nigdje ne govori o ovom zadatku.
Evo ja sada, među vama partizanima malo sam se raspričao…»
priredio: dk
20090528__Nas_Cas_Turisticni_IZLET_v_BEOGRAD-V-NEKDANJO-SKUPNO-DOMOVINO__nasljednji-v-Cakovec.docm

20090607-08__Titovo_Velenje_ob_dnevu_volitev_
za_Evropu__sramotna_slika_komunisticnih_nasilnezev.jpg
