_*** GLASNIK ***_

HALO HALO

- ZA DOMOVINU - SPREMNI -
* YU - KRVAVI BALKAN *
HALO HALO

* * * kroz tisocljeta * * * YU - BALKAN * * * kroz tisocljeta * * *

      KOMUNIZEM JE NASTAL KOD TERORIZEM = BEZAKONJE in UBIJANJE

       

      2001-12-08, DNEVNIK, 8. december 2001

       

      O zastaranju zločinov proti človeštvu in o spravi Na kritiko publicista Iva Žajdele v Družini 25. novembra letos ponavljam: »Kazenski pregon za hudodelstva na Slovenskem med vojno in ob koncu vojne .je zastaran.« V tem času je na območju Slovenije veljal kazenski zakonik Kraljevine Jugoslavije z dne 27. januarja 1929, dopolnjen 9. oktobra 1931, v katerem je v členu 6 pod točko 3 posebej določeno, da ostane v veljavi tudi zakon o zaščiti javne varnosti in reda v državi z dne 29. januarja 1929. V členu 78 navedenega zakonika je določeno, da »pravica do preganjanja zastara v dvajsetih letih pri zločinstvih, za katere je predpisana smrtna kazen ali dosmrtna robija«. Ta zakon je veljal do sprejema nove ustave DFJ in ga ni mogel preklicati noben avnojski sklep ne revolucionarno »pravo« Kominterne, ki tako in tako ni priznavala nobenega »buržoavzega prava« in je bilo njeno pravo samo v moči orožja. Ne samo Ivu Žajdeli, tudi mnogim drugim se upira misel, da bi tako grozni zločini mogli ostati nekaznovani. Ko I. Žajdela navaja člene v kazenskem zakonu, ki se nanašajo na »nezastarljiva hudodelstva«, prezre, da je sedanji zakon začel veljati šele 1. januarja 1995 in da je tudi kazenski zakon SFRJ z enako določbo začel veljati 1. julija 1977, ko so ti zločini že zastarali oziroma je zastaral kazenski pregon. Oblast prejšnje SFRJ je poskrbela, da je pregon proti storilcem zastaral, sedanja oblast pa si prizadeva, da odgovorni za pregon, ki so še živi, ne bi kazensko ali drugače odgovarjali. Na vprašanje, zakaj sem svoje mnenje zdaj sporočil javnosti, povem, da zato, da bi nevedne in dobro misleče odvrnil od upanja, da bodo po očitno krivični sodbi za Vinka Levstika zdaj prišli na vrsto pravi odgovorni za bratomorni holokavst. Slednje je izključeno, ker je simbioza med prejšnjo totalitarno in sedanjo oblastjo še premočna, da bi se pravosodje spoprijelo z vprašanji, na katere bi moralo odgovoriti. Na tiskovni konferenci 14. novembra letos smo naši najvišji znanstveni ustanovi, Univerzo v Ljubljani in Univerzo v Mariboru, zaprosili za odgovor na vprašanje, kateri kazenskopravni predpisi so v zadevnem času veljali na območju Slovenije, od govora nismo dobili. Odgovor bi moral biti zanimiv za pravosodje. Če bi se odločilo za nezastaranje, bi moralo upravičiti neukrepanje, če za zastaranje, bi moralo spremeniti Levstikovo obsodilno sodbo v oprostilno. Žajdelov očitek, da s svojim stališčem branim zločine, ne drži. Prav zato, ker jih obsojam, mnogi iz kontinuitete odklanjajo deklaracijo o narodni spravi, katere avtor sem. Glede na pol stoletno odmaknjenost kaznovanje še živečih storilcev, kljub teži dejanj, ne bi bilo več smiselno. Namesto kaznovanja - odpuščanje. Odpuščanje je bistvena sestavina sprave, ki je višja etična vrednota od vsake, še tako pravične sodbe. Sprava je najčistejša in najlepša zavrnitev sovraštva in terorizma, ki ogroža svet. Sprava je zmaga dobrega nad zlim. To spoznanje je vodilo našega gibanja za narodno spravo.

      STANISLAV KLEP Bleiweisova 6, Kranj



         

         

        1933 - glava

         

         

        agrarna

        izbjeglica

         

         

         

        dragutin

         

        U

         

        2022 - 1956 = 66

         

         

         

         

        * * *

        = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

         

        * * *

         

         


         

         

        = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =

        1933.g., NASLOVI DATOTEKA:

         

        193312_19340512_20110615_Ljubicic_Smrt_Josipa_BEGOVICA_i_atentat_na-kralja_Aleksandra.docm

        x

        = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =


         

         

        193312_19340512_20110615_Ljubicic_Smrt_Josipa_BEGOVICA_i_atentat_na-kralja_Aleksandra.docm

        2011-06-15

         

        VLATKO LJUBIČIĆ                                                             VIROVITICA, 15. LIPNJA 2011.

         

        SMRT JOSIP BEGOVIĆ I ATENTAT NA KRALJA ALEKSANDRA

         

        U prosincu 1933. godine  Josip Begović  je u Zagreb sudjelovao  u   neuspjelom  atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića. Rođen je 1908. godine u Suhopolju; živio je s roditeljima u obiteljskoj kuću u Virovitici. Njegov otac Josip Begović (stariji) je bio čovjek beogradskog kraljevskog režima i čelnik Radikalne stranke u Virovitici. Odlaskom na Zagrebačko sveučilište Josip Begović (mlađi) je došao u društvo Hrvatske nacionalne omladine i tu počinje njegov politički odgoj i rad. 1

        Nakon neuspjelog atentata, hapšenja i mučenje u Beogradu je osuđen na smrt. Kaznu  je izvršena 12. svibnja 1934. godine u 4 sata ujutro.

        Sat vremena pred smaknuće posjetio ga je njegov odvjetnik koji je u pismu njegovu ocu napisao: „KAŽEM VAM NIJE IZGLEDAO NI MALO UZBUĐEN, NAPROTIV, DAVAO JE UTISAK ČOVEKA KOME NIJE STALO DA GA NEKO ŽALI.“2

        Te noći Begovića je posjetio i njegov bivši vjeroučitelj iz Virovitice koji se tada kao sekretar Nadbiskupije nalazio na službi u Beogradu. On je s Begovićem ostao do kraja i u pismu njegovim roditeljima napisao: „Kao najveća utjeha Vam je to: DA JE VAŠ SIN UMRO IZMIREN SA DRAGIM BOGOM, UPRAVO SVETAČKI.“3

        Čekajući u Beogradu izvršenje smrtne kazne vješanjem napisao je pjesmu  koja oslikava njegovo raspoloženje i stavove u tom trenutku. U toj pjesmi sebe vidi kao onog tko je spreman „tiranu na put stati“2 što je stvarno i učinio. Dok su neki sudionici atentata zatajili, Begović je pokušao ispraviti njihovu pogrešku, što ga je na kraju dovelo do zatvora, mučenja i vješala. Prema tadašnjem virovitičkom odvjetniku i Begovićevu političkom suborcu Milanu Badovincu „krvnik Aleksandar“ je došao „trijumfalno prošetati po Zagrebu“ i „pokazati svijetu da je potpuno pacificirao tu buntovnu Hrvatsku. No prevario se u računu, jer je zaboravio da je tu još ona naša omladina, koja će znati očuvati Hrvatski ponos i pokazati tiranu, da je predaleko došao.“4

         

                                                   JOSIP BEGOVIĆ:

        Štrik se njiše, vjetar leti,

        vije ga uz stup…

        mlad ustaša sad će mrijeti,

        dati život skup.

                                                                   *              

        On je spreman život dati

        za hrvatski dom,

        i tiranu na put stati –

        dušmaninu svom.

                                                                   *                

        Niti strepi, nit se plaši,

        hrabro čeka smrt!

        Osvetit će njeg' ustaši:

        dušmana će strt.

                            *

        Ustaši je štrik na slavu,

        slobode simbol,    

        ponosno diže glavu

        ne zna što je bol.

                            *

        Krvnik već se štrika maši

        meće petlju sad!

        Al ustašu smrt ne straši,

        nit ga mori jad!

                                                                   *

        Neka rubi rusu glavu

        sinu hrvatskom!

        On će ginut sad na slavu

        milom rodu svom!

                                                                   *

        Zadnju svoju pjesmu vije

        rodu hrvatskom,

        njom pogađa krvopije,

        ko iz neba grom!

                            *

        Zbogom, mila domovino,

        i hrvatski rod

        za te sin je poginuo,

        nek te čuva Bog!

         

        Njegova druga pjesma je pronađena brižljivo skrivena u podstavi njegova odijela na zgužvanom napisana papiru. Njen je naslov: „Zadnja riječ srca: za dom – spremni!“ pokazuje da  pjesma  kombinacija osjećaja srca i njegova političkog stava: 

         

                                                 Oj, dome slatko li je

                                                  i slavno ime tvoje,

                                                  grud moja za te bije,

                                                  mrijet za te pripravna –

                                                  za svu čast i slavu stati,

                                                  za te krv i život dati,

                                                  miso, želja jedina.

                                                  Dome za te je.

         

        1)     Dr. Milan Badovinac, Neke uspomene na Josipa Begovića, Hrvatski tjednik, spomen-broj Josipu Begoviću, Virovitica, 1941. str. 3.

        2)     Dr. Mladen J. Žujević (Begovićev odvjetnik), Hrvatski tjednik, spomen-broj Josipu Begoviću, str. 2.

        3)     Justin Čmelar, isto

        4)     Dr. Milan Badovinac, Neke uspomene na Josipa Begovića, Hrvatski tjednik, Spomen-broj Josipu Begoviću, Virovitica, 1941. str. 3.

         

        Fotografije uz test: fotografija Josipa Begovića iz Hrvatskog tjednika, spomen-broj Josipu Begoviću, Virovitica, 1941.  i kuća Josipa Begovića u Virovitici, danas Arhiv