2015-06-26

HDnevno.hr

Boris Scitar/PIXSELL

Boris Scitar/PIXSELL

„MOJA MAMA SE SVEGA SJEĆA“

STRAVIČNO SVJEDOČANSTVO: ‘Manoliću, bio si u dvorištu kad su po tvom nalogu pobili obitelj Rudelić.

Znaš li da su još zakopani u voćnjaku?’

Autor: S. Vučković Petak, 26. Lipanj 2015.

 

"Mamina mama Magdalena je prije nego je skočila u bunar bila mučena u sobi od istih koji su strijeljali obitelj. Mama se sjeća njenih krikova", piše sin preživjele majke Slave.

Josipu Manoliću, bivšem visokopozicioniranom pripadniku Udbe koji ovih dana najavljuje kako će ubrzo “doći Bogu na istinu”, ne bi trebalo dopustiti odlazak u čistilište prije nego ovdje objasni neke stvari.

Potomci njegovih žrtava, naime, tvrde kako je upravo Manolić bio alfa i omega u odlukama o smaknućima, a Ivica Gašparić u pismu koje je poslao Gradskom portalu Đurđevac tvrdi kako je ovaj udbaš bio prisutan i pri samim izvršenjima:

“Kako je sramotno teško pokretanje institucija za iskapanja žrtava 2. svjetskog rata govore i jednostavniji primjeri. Surovo ubijanje članova obitelji Rudelić u selu Križic, općina Ivanska, kod Bjelovara, dogodilo se u noći 25. svibnja 1947.g., ( slaveći valjda Titov rođendan ) dakle dvije godine po završetku Drugog svjetskog rata, od pripadnika UDBA-e koji su tražili križare. Obitelj su činili otac Josip (r.1892.), majka Mara (r.1896.), sin Ivan (r.1916.) i kći Magdalena (r.1922.) a bili su optuženi za prikrivanje križara. Otac, majka i sin su iste noći strijeljani, a Magdalena je od straha skočila u bunar i utopila se. Komunističke vlasti nisu dopustile da se obitelj pokopa na mjesnom groblju, nego su svi zajedno pokopani pod plotom u obiteljskom voćnjaku. Slučaj je istražen i poznat. A zašto žrtve leže još i danas u voćnjaku, zašto nisu doživjele dostojanstveni katolički pokop na groblju, iako je Hrvatska već 20 godina slobodna, sramotno je pitanje za sve institucije vlasti.”

Ima jedna nedorečenost u tekstu. Mamina mama Magdalena je prije nego je skočila u bunar bila mučena u sobi od istih koji su strijeljali obitelj. Mama se sjeća njenih krikova. U jednom trenutku se otrgla i pobjegla van. Htjela je uzeti i mamu i s njom skočiti u bunar, ali ne znam tko ju je spriječio u tome. U kući nakon strijeljanja ostala je još prabaka koja nije hodala od 95 godina starosti. Kad su Magdalenini roditelji i brat strijeljani, Mara ( njena mama) je još davala znakove života. Netko od prisutnih je čuo da je rekla da je ne zakopaju duboko jer je još živa. Tada su ih suseljani morali odvući u štagalj gdje su Maru pripadnici Udbe još jednom upucali. Netko od suseljana htio je Mari (Magdaleninoj mami) skinuti naušnice i dati mojoj mami, ali to nisu dopustili. To je ono što su mojoj mami ispričali suseljani koji su sve to vidjeli.

Da bi stvar bila strašnija nalogodavac tog zločina je još živ, a i bio je prisutan u dvorištu i sve to gledao tog dana, 25. Svibnja 1947. Šef bjelovarske UDBE Josip Manolić. Mama Slava ( udata Gašparić ) je živa i sve to može potvrditi ali kome kad pravna država ne funkcionira i štiti komunističke zločince.
Napomena:

Mama Slava moja pomajka, živi u selu Rastovac općina Ivanska kod Bjelovara.
S poštovanjem”,

Ivica Gašparić

Autor: S. Vučković Petak, 26. Lipanj 2015.