HRVATSKI LIST, 19. listopada 2006.

 

 

PREDSJEDNICE MESICU, AKO IMATE IMALO CASTI, VRIJEME JE ZA OSTAVKU

Prestrasno je sto je takav lazov i krivotvoritelj na celu Hrvatske

Prof. dr. Zdravko Tomac

 

Zivotni put aktualnog predsjednika Hrvatske, Stjepana Mesica bio je dosta vijugav, s puno velikih i neocekivanih zaokreta. Potjece iz komunisticke i partizanske obitelji. Akademik Bilandzic kaze, da ga je kao dijete, nosio na ledjima po sumama i gorama, zbog cega vjerojatno predsjednik Mesic toliko voli i danas pjevati pjesmu "Po sumama i gorama".

Sedamdesetih godina postao je disident i maspokovac, sljedbenik Savke i Tripala iako je samo nekoliko godina ranije kada se u stvari maspok radjao, trazio u Hrvatskom saboru u povodu Deklaracije o hrvatskom jeziku ostro kaznjavanje i zatvaranje potpisnika tvrdeci da su oni opasniji od terorista koji podmecu bombe po nasim ambasadama u svijetu.

 

Devedesetih napusta Savku i Koaliciju narodnog sporazuma i zajedno s Manolicem pridruzuje se Tudjmanu i HDZ-u. Postaje nacionalist i tvrdi HDZ-ovac. 1993. pocinje njegov zestoki sukob s Tudjmanom i HDZ-om koji nije zavrsen ni do danasnjih dana. Devedesetih godina je jedan od kljucnih ljudi u stvaranju i obrani Hrvatske kao samostalne i suverene drzave. Obnasa sve najvaznije politicke i drzavne duznosti. 1994. godine pokusava pucem zajedno s Manolicem, srusiti Tudjmana i HDZ cime bi bili ponisteni rezultati demokratskih izbora. Godine 1997. i 1998. postaje svjedok-pokajnik na Haaskom sudu i svjedoci protiv hrvatske politike devedesetih godina ciji su kljucni ljudi, pored Tudjmana, bili upravo Mesic i Manolic. Njegovo svjedocenje u Haagu temelj je krivotvorenih i na lazima utemeljenih optuznica protiv drzavnog i vojnog vodstva Hrvatske, u stvari protiv hrvatskoga naroda.

Mesic je svjedocio prema zelji dijela medjunarodne zajednice i tamo govorio neistine u stvari ono sto su od njega trazili.

VRATIO SE IDEALIMA TITOIZMA I BRATSTVA I JEDINSTVA

Kako bi opravdao svoje krivokletstvo na sudu, on cijelo vrijeme pokusava, koristeci svoj polozaj, krivotvorine pretvoriti u navodnu istinu, a istinu o Franji Tudjmanu i Domovinskom ratu i borbi Hrvata za opstojnost u Bosni i Hercegovini, u laz.

Danas Stjepan Mesic zagovara obnovu bratstva i jedinstva i nuznost balkanskih integracija u "regionu". Prihvaca krivotvorine o podjeli krivnje i stalno i sustavno radi na proizvodnji novih laznih dokaza koji bi trebali njegovu laz izrecenu kao svjedoka optuzbe u Haagu, pretvoriti u istinu. Najprije stidljivo a danas vrlo otvoreno, Stjepan Mesic se vraca idealima titoizma i bratstva i jedinstva. Nastoji postati novi Tito i ujedinitelj zavadjenih naroda na Balkanu a vjerojatno racuna, s obzirom da su mu Bosnjaci dali doktorat, obzirom da ima podrsku medjunarodne zajednice i da ga Srbi "uvazavaju", da bi mogao postati prvi predsjednik nove UDB-e (Udruzenih drzava Balkana).

Dakle, zatvara se krug. Bio je zadnji predsjednik Jugoslavije i jedan od kljucnih ljudi njenog rusenja, sto je sjajno opisao u svojoj knjizi s vise naslova. Najprije se zvala: "Kako sam srusio Jugoslaviju", pa se mijenjala do naslova "Kako je srusena Jugoslavija".

 

Dakle Stjepan Mesic na kraju svoje politicke karijere zeli obnoviti balkansko zajednistvo i vjerojatno napisati svoju posljednju knjigu s mogucim naslovom: "Kako smo obnovili titoslaviju ili kako smo stvorili novu UDB-u (Udruzene drzave Balkana). Politicka strategija Stjepana Mesica, aktualnog hrvatskog predsjednika ima tri temeljna cilja:

Prvi;Velikosrpsku agresiju i velikosrpski osvajacki genocidni rat radi stvaranja Velike Srbije, naknadno krivotvorinama pretvoriti u sukob srpskog i hrvatskog nacionalizma s podijeljenom krivnjom. Bezbroj je dokaza koji pokazuju da Mesic sustavno kriminalizira Domovinski rat i Franju Tudjmana i vojno i drzavno vodstvo a amnestira velikosrpsku osvajacku politiku. U tome je dosta uspio uz sinhronizirano djelovanje znatnih snaga medjunarodne zajednice i domacih snaga. Tako da se dogadja veliki povijesni obrat. Stvarno planirana i provedena velikosrpska genocidna politika kako se to blaze kaze etnickog ciscenja s planiranim i ostvarenim masovnim ratnim zlocinima, pretvara se u individualnu krivnju pojedinaca a pojedinacni zlocini Hrvata u obrambenom Domovinskom ratu i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, pretvaraju se u kolektivnu krivnju hrvatskog drzavnog i vojnog vodstva, pa i cijelog naroda.

Veliku ulogu, nazalost, u tome ima aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesic. Zato je i bio izabran od tuziteljstva Haaskog suda kao svjedok optuzbe sa zadatkom da tamo kaze ono sto je Tuziteljstvo zeljelo cuti i sto mu je na brifingu prije saslusanja reklo, da treba reci.

ZELI BITI NA CELU UDRUZENIH DRZAVA BALKANA

Mesicevo svjedocenje bilo je kljucno za proglasenje Hrvatske kao agresora na Bosnu i Hercegovinu i za optuzbe za zlocinacki pothvat protiv Srba u hrvatskoj.

Odbijanje Haaskog suda mogucnosti da Hrvatska brani istinu o Domovinskom ratu, kao "prijatelj suda" s cinicnom tezom, da Hrvatska zeli krivotvoriti istinu, vise je nego strasno. Zato se mora postaviti pitanje odgovornosti Stjepana Mesica i ne samo njega, za prihvacanje krivotvorenih optuznica te za bespogovornu suradnju s haaskim sudom suprotno interesima hrvatskoga naroda.

 

Drugi cilj na kojem Stjepan Mesic sustavno radi je rehabilitacija Tita i titoizma. Cak je rekao da se "Tita ne smije optuzivati za ratne zlocine". Zlocine komunizma opravdava zaslugama antifasizma te antifasizam izjednacuje s komunizmom. Mesic sustavno radi na stvaranju uvjeta da se sadasnja Hrvatska, utemeljena na vrijednostima Domovinskog ratu, destruira i da se umjesto nje izgradjuje neka nova Hrvatska utemeljena na rezultatima Drugoga svjetskoga rata i komunistickom antifasizmu. Treci; cilj je stvaranje pretpostavki za novu UDB-u (Udruzene drzave Balkana) kao institucionalni okvir balkanskog zajednistva zemalja bivse Jugoslavije bez Slovenije ali s Albanijom. U ostvarivanju toga cilja Mesic sustavno izjednacava Milosevica i Tudjmana. Amnestira velikosrpsku politiku kao krivca i namece Hrvatskoj krivnju koje nema kako bi naknadno krivotvorinama dokazao da je njegovo svjedocenje protiv Hrvatske u Haagu bilo ispravno.

Znatan dio medjunarodne zajednice, stranke bivse sestoclane koalicije, srpske stranke, muslimanske stranke i znatan dio medija, podrzavaju vrlo cvrsto i sustavno takvu politiku Stjepana Mesica.

HRVATSKA U SVE GOREM POLOZAJU

Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. godine, ocekivalo se da ce HDZ radikalno napasti politiku Stjepana Mesica i stranaka sesteroclane koalicije. Medjutim, nista od toga nije se dogodilo. HDZ je u stvari prihvatio Mesicevu politiku, politiku Ive Banca, Vesne Pusic i drugih koji su provodili radikalnu detudjmanizaciju i kriminalizaciju ne samo Franje Tudjmana i HDZ-a nego i Domovinskog rata. Nakon pobjede HDZ-a i Sanadera na izborima, Vesna Pusic vise puta baca rukavicu Ivi Sanaderu i HDZ-u svojim izjavama, da podrzava HDZ i Ivu Sanadera, jer oni provode politiku HNS-a i njenu politiku. Medjutim odgovora nema.

Na predsjednickim izborima postaje ocito da HDZ nije zelio pobijediti Mesica, da su na djelu bile igre i igrice koje su trebale zamazati oci javnosti i bez velikih problema omoguciti Stjepanu Mesicu i drugi predsjednicki mandat. HDZ-ova Vlada, bez bilo kakve potrebe spasava tuziteljstvo Haaskog suda i Carlu del Ponte, potvrdjivanjem navodne tocnosti krivotvorenih transkripata s brijunskog sastanka vojnog vodstva hrvatske s Tudjmanom prije pocetka "Oluje". Taj krivotvoreni transkript postaje temeljni dokaz da je "Oluja" bila planirani zlocinacki pothvat etnickog ciscenja. Nakon sto je Vlada legalizirala taj transkript otpale su mogucnosti da Vlada brani istinu na Haaskom sudu kao "prijatelj suda". To je dalo sansu Haaskom sudu da odbije zahtjev Vlade, da nastupi kao "prijatelj suda", a Carli del Ponte je dalo mogucnost da slavodobitno i cinicno ustvrdi, da se protivi da hrvatska Vlada nastupi kao "prijatelj suda", jer bi Vlada htjela krivotvoriti hrvatsku povijest.

 

I akcijski plan hvatanja Ante Gotovine (locirati, identificirati, uhititi, transportirati), pokazao se kao veliki promasaj jer se jos jednom potvrdilo da je Hrvatska ponovno prevarena. Tvrdilo se da je uhicenje Gotovine zadnji (jedini) uvjet za brzi ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Nakon uhicenja stalno se odgadja prijem Hrvatske za daleku buducnost a Hrvatskoj se stalno postavljaju novi ultimatumi sve tezi i tezi koji Hrvatsku dovode u sve gori polozaj.

 

U povodu desete obljetnice "Oluje", Hrvatska je bila od strane svih struktura Srbije i svih politickih i drustvenih opcija pribita na stup srama. Najvisi drzavni duznosnici Srbije trazili su od medjunarodne zajednice da kazni Hrvatsku jer "slavi najveci zlocinacki pothvat i etnicko ciscenje izvrseno poslije Drugoga svjetskoga rata." Medjutim, to ne smeta Mesica i ostale da sklapaju prijateljstva s Tadicem i Kostunicom i, da zajedno pod vodstvom Ive Banca. nastupaju na americkim sveucilistima. To im ne smeta da dovode toga Tadica u Knin gdje on optuzuje Hrvatsku da nije dovoljno ucinila da bi se Srbi jos masovnije vratili i bahato odbija priznavanje krivnje velikosrpske politike.

SMIJE LI HRVATSKI NAROD MIRNO GLEDATI I SLUSATI TAKVOG LAZOVA

Iako je Stjepan Mesic vrlo konkretno cijelo vrijeme optuzivao i kriminalizirao "Oluju" kao zlocinacki pothvat, HDZ je ipak prihvatio da se uoci desetgodisnjice "Oluje", odlikuje Stjepan Mesic. Time si je HDZ vezao ruke jos vise. Jer i Mesic ima puno pravo sada reci, "prestanite me napadati zbog kriminalizacije Domovinskog rata i vojnih i drzavnih duznosnika koji su bili na celu u procesu stvaranja i obrane hrvatske drzave jer dobiveno odlicje koje ste mi dali, znaci vase priznanje, da sam ne samo u pravu nego da se i slazete s mojom politikom."

Pitanje svih pitanja, problem svih problema, na kraju se svodi na slijedece: smijemo li, svi skupa prihvatiti laz kao istinu, smijemo li najzasluznije ljude Domovinskog rata zrtvovati? Smijemo li raditi to sto radimo? Pogotovo se postavlja pitanje, smije li hrvatski narod mirno gledati djelovanje drugoga hrvatskog predsjednika Stjepana Mesica, koji je svojim laznim svjedocenjem u Haagu ali i svojim politickim djelovanjem, postao glavni tuzitelj protiv Hrvatske i Domovinskog rata?

Podsjetit cu na jos neke Mesiceve lazi i krivotvorine u kojima on i dalje krivotvori hrvatsku povijest i lazno optuzuje svoju domovinu.

Govoreci povodom cetrdesete obljetnice medjunarodnog rada Zaklade Conrad Adenauer, 24. srpnja 2002. godine u Berlinu, Mesic je ustvrdio da Hrvatska nije demokratska zemlja te je izmedju ostaloga rekao: "Ljude valja, od onih na vrhu drzave i drustvene piramide pa do onih u njenim temeljima, uciti demokratski misliti ici cu i korak dalje: valja ih ponekad prisiljavati da nauce demokratski misliti." Kako si zamislja, to prisilno ucenje demokracije, Mesic pokazuje svojim odnosom prema onima koji govore istinu koja se njemu ne svidja, nazivajuci ih "seronje", "smece" ili "ustasoidi". Predsjednik Mesic se ponosi time sto cesto ne govori istinu pa je uhvacen u lazi na Haaskom sudu, cinicno rekao: "Samo mi moja zena vjeruje da ja uvijek govorim istinu."

Na sveucilistu u Lawovu u Ukrajini, Mesic je tesko optuzio hrvatsku politiku rekavsi da je hrvatska politika "u prvome redu bila antisrpska".

 

 

Optuzujuci Hrvatsku za antisrpsku politiku, Mesic ponistava bezbroj svojih izjava i optuzbi da su Tudjman i Milosevic vodili dogovorni rat radi podjele Bosne, jer nije moguce istodobno voditi dogovorni rat sa Srbijom i voditi antisrpsku politiku.

BUDIMIR LONCAR

Mesic se ispricao u Beogradu za sve zlocine koje su cinili Hrvati, cim je izjednacio krivnju agresora i zrtve, cime je uvrijedio hrvatski narod koji nije na Beograd ni na srpski teritorij ispalio niti jedan metak. Mesic se nije smio ispricati u Beogradu jer Hrvatska nije ratovala na teritoriju Srbije, mogao se eventualno ispricati Srbima u Hrvatskoj. Mesic je lazno tvrdio da Crna Gora nije ratova s Hrvatskom i da nije napala Hrvatsku. Mesic je 29. svibnja lazno ustvrdio amnestirajuci velikosrpskog agresora da su brutalni rat izazvali Milosevic i Tudjman. Mesic je rekao: "Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je izrazena kroz politiku Slobodana Milosevica ali i Franje Tudjmana. Pokusaj promjene granica doveo je do brutalnog rata." Izjava bilo koga u Hrvatskoj a pogotovo predsjednika Hrvatske, kojom se velikosrpsku agresiju pretvara u nepotrebni dogovorni brutalni rat u reziji Milosevica i Tudjmana, nije samo neistinita, nego je i uvreda svim braniteljima jer ih proglasava"budalama" koji nisu primijetili da su marionete Tudjmana i Milosevica u dogovornom brutalnom ratu. Stjepan Mesic je izazvao pravi sok kada je oslobodilacku akciju "Maslenica", kojom je pocelo oslobadjanje Hrvatske i sprijecena namjera velikosrpskog agresora da prepolovi Hrvatsku kod Zadra, nazvao nepotrebnom, u stvari kada je dr. Franju Tudjmana i generale Bobetka i Gotovinu optuzio i za zlocin p rema hrvatskim vojnicima. Optuzio ih je da su tu akciju bespotrebno organizirali uoci izbora, kako bi HDZ pobijedio na izborima.

I tako smo dosli do najnovijeg slucaja, kada ponovno grubo falsificira hrvatsku povijest i Budimira Loncara proglasava zasluznim covjekom iako je svima jasno, sto se vidi iz dokumenata, da je on u vrijeme kada je bilo najteze Hrvatskoj, bio na strani Jugoslavije, tek kada je vidio da Jugoslavija gubi onda se pokusavao "prebaciti" na nasu stranu. Nema nikakve dvojbe da je u tim presudnim vremenima Loncar bio protiv nas, cak je u to vrijeme i Stjepan Mesic zestoko kritizirao Budimira Loncara.

Kako sam u to vrijeme bio potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva, kao i svi clanovi Vlade, mogu potvrditi da je Budimir Loncar napravio ogromnu stetu Hrvatskoj, da je u to vrijeme bio zestoki protivnik samostalne Hrvatske i da smo mu zbog toga, kao Vlada, oduzeli pravo da kao savezni sekretar za vanjske poslove, zastupa Hrvatsku i govori o Hrvatskoj u medjunarodnim institucijama.

 

Nakon uvodjenja embarga na uvoz oruzja, Vlada demokratskog jedinstva, odrzala je 27. 9. 1991. sjednicu na kojoj je, izmedju ostalog, o gospodinu Budimiru Loncaru, usvojila slijedeci zakljucak: "Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Loncar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednacavajuci agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Loncara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeca sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i "zajednickoj nesreci hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako zalostan nacin od strane uzajamno iskljucivih politickih opcija". Neprihvatljivo je i zalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Loncara poznaju, razumiju i tumace diplomati stranih zemalja sto je posebno doslo do izrazaja u nastupu americkog drzavnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeca sigurnosti Ujedinjenih naroda. U skladu s izrazenim ocjenama Vlada Republike Hrvatske odrice pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Loncaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske ovom prilikom konstatira da je, za razliku od drugih ministara iz Hrvatske, gospodin Budimir Loncar propustio izraziti lojalnost Republici Hrvatskoj cime se stavio na stranu protivnika mirnog, demokratskog i pravednog rjesenja jugoslavenske politicke krize."

Ovom zakljucku Vlade ne treba nista dodati, on je jasan i nedvosmislen za sve, osim za predsjednika Mesica koji ide dalje u svojim krivotvorinama i pokusava Budimira Loncara pretvoriti u hrvatskog heroja i spasitelja s grandioznim zaslugama.

PRESTRASNO JE STO JE TAKAV COVJEK NA CELU HRVATSKE

Medjutim potrebno je ipak podsjetiti, obzirom na stanje duhova u Hrvatskoj i stalno ispiranje mozgova ljudima novim krivotvorinama i neistinama, da je u to vrijeme Budimir Loncar bio bitni cimbenik politike koja je radila na spasavanju Jugoslavije bez Slovenije. Pokusavali su svim sredstvima sprijeciti proglasenje samostalnosti Hrvatske, ukljucujuci i vojnu silu. Prijetili su razaranjem Hrvatske, vitalnih objekata i strasnim terorom. Bili su napravljeni planovi unistenja Zagreba, raketiranje Banskih dvora bio je dio toga plana, obezglavljivanja Hrvatske i zatiranja hrvatske samostalnosti. Ostvarivanju toga terora nad Hrvatskom i pokusaju da se Hrvatska silom zadrzi u Jugoslaviji, trebao je bitno pridonijeti i embargo na uvoz oruzja.

Zato je prestrasno, kada aktualni hrvatski predsjednik danas, krivotvori te slavne dane u borbi za samostalnost Hrvatske, kada covjeka koji je u to vrijeme bio protiv Hrvatske, ne samo uzima za svoga savjetnika nego i krivotvorinama ga proglasava za hrvatskoga heroja i spasitelja.

 

Predsjednik Tudjman i mi, Vlada demokratskog jedinstva i Hrvatski sabor donijeli smo povijesne odluke da bez obzira na te pritiske i opasnosti povijesnu odluku o samostalnosti Hrvatske. Donijeli smo odluke da blokiramo i napadnemo vojarne i dodjemo do oruzja, te da se naoruzamo bez obzira na cijenu, ukljucujuci i crno trziste oruzja, jer drugog rjesenja nije bilo. Dakle u to vrijeme su postojale samo dvije mogucnosti: ili kapitulirati i prihvatiti diktat i odustati od samostalnosti Hrvatske, ili se naoruzati i oduprijeti se planovima agresije i zatiranja Hrvatske. Hrvatska se odlucila za samostalnost i otpor agresiji Srbije i JNA.

Da bi se ilustriralo stanje duhova u danasnjoj Hrvatskoj u kojoj postoje mocne snage koje usprkos cinjenicama, zele krivotvorinama promijeniti povijesnu istinu, navodim interesantnu pricu o presucivanju istine.

Gostovao sam na HRT-u u jednoj emisiji povodom obiljezavanja Dana neovisnosti. U kuloarima saznao sam zanimljivu informaciju. Rekli su mi da su pronasli vrlo atraktivnu snimku moje konferencije za tisak, radio i televiziju nakon sjednice Vlade 27. rujna 1991. na kojoj sam, kako su mi rekli briljantno obrazlozio, zasto Vlada u svome zakljucku prosvjeduje protiv antihrvatske politike Budimira Loncara.

Na moje pitanje zasto to nisu objavili u aktualnim polemikama vezano za utvrdjivanje istine o stvarnoj ulozi Budimira Loncara i ponovnim krivotvorinama predsjednika Mesica, rekli su mi da je "sugerirano" da tu temu ne diraju i da ne bi bilo dobro da se objavi ono sto se je stvarno dogadjalo 1991. godine.

Dakle, postoje i danas u Hrvatskoj jake snage koje pomazu propagiranju povijesnih krivotvorina, koje stite lazi predsjednika Mesica i koje ne zele da se sazna stvarna istina.

Zbog uvodjenja embarga na uvoz oruzja, zbog nemogucnosti da se Hrvatska legalno i legitimno brani, JNA koja je bila naoruzana "do zuba" dobila je sansu da nas brzo pobijedi. Govorili su Milosevicu i Kadijevicu, a vjerojatno i Loncaru: "To treba uciniti brzo, efikasno i po mogucnosti uz sto manje krvi". Zato su nam uveli embargo da ubiju svaku pomisao na obranu, da nas natjeraju na kapitulaciju. U to vrijeme Budimir Loncar je bio u toj ekipi koja je stajala iza te politike.

Zato je prestrasno sto aktualni predsjednik drzave novim krivotvorinama pokusava ispirati mozak hrvatskom narodu.

Cijelom nizu Mesicevih krivotvorina dodana je aferom Loncar jos jedna. Mesic nas uvjerava da nije istina ono sto smo prezivjeli, da nije istina ono sto se je stvarno dogadjalo, nego da je istina ono sto on danas izmislja. Zastrasujuce je sto aktualni predsjednik Hrvatske, u svojim krivotvorinama i lazima ide tako daleko da danas tvrdi potpuno suprotno od onoga sto je sam tvrdio vezano za Budimira Loncara, te da one koji govore istinu naziva ustasoidima i drugim pogrdnim imenima.

I Hrvatska ce se morati konacno obracunati s lazima politicara, pogotovo s lazima koje su opasne za narod i drzavu, koje nisu samo osobne lazi kao sto je bila Clintonova kada je zaobilazio istinu opisujuci svoje odnose s odredjenom damom.

U Madjarskoj se podigla velika bura jer su uhvatili predsjednika Vlade u lazi, on se skruseno ispricao. Nas predsjednik Mesic bezbroj puta je uhvacen u lazi. On kontinuirano laze i tesko optuzuje vlastitu Domovinu, krivotvori povijest i sve one koji ne prihvacaju njegove lazi, grubo vrijedja.

Mislim da je konacno doslo vrijeme zbog svega navedenoga, da zatrazimo od predsjednika Mesica, da podnese ostavku.

 

Prof. dr. Zdravko Tomac