|
U Zagrebu, 27. rujna 2013.
Hrvatskim političarima i javnosti
Otvoreno pismo hrvatskim političarima
Socijalna pravda i jednakost viđena očima političara
Iako poučen iskustvima da obraćanje vama ništa ne mijenja, obavezan sam ponovno to učiniti nakon inzistiranja branitelja i stradalnika koje predstavljam. Oduševljeni su vašim reformama i strategijama kroz koje bez vizije i cilja novim nametima i rezanjima mirovina krpate proračunske rupe. Posebno su oduševljeni vašim stalnim naglašavanjem socijalne pravde i jednakosti. Dijeljenja teške sudbine. Oni bi vam željeli postaviti pitanje, zašto o toj jednakosti niste govorili i tako postupali kada su njima granate otkidale dijelove tijela i kada su obolijevali od bolesti uzrokovanih ratom? Gdje je tada bila velika većina vas političara koji sada vodite državu nastalu na njihovim otkinutim udovima i izgubljenim životima? Gdje je tada bila jednakost koju sada uporno ponavljate kao mantru? Zašto tada niste sa njima podijelili sudbinu? Ne, gospodo političari. Nikada nećete moći biti isti sa njima, jer su oni za vas bili spremni poginuti, a vi za njih niste. A to nikada nećete moći promijeniti. Ne možete oprati svoju savjest njihovim konstantnim omalovažavanjem. Mora se znati tko je tko. Kako vas nije sram govoriti o jednakosti, a ujedno ne umanjivati vlastite ogromne prihode i mnogobrojne beneficije, dok nemilosrdno pokušavate umanjiti njihove. Naravno, tako umanjujete i njihove zasluge za stvaranje države koju su prepustili vama, potpuno nesposobnima, da je vodite, i još nesposobnijima da osigurate uvijete za bolju budućnost njihove djece. Ako ne znate, to je osnovni razlog zašto su vam je povjerili. Svoju ćete djecu zasigurno dobro zbrinuti. Znate li da je većini umirovljenih branitelja i stradalnika 2001. godine mirovina jednim potezom pera ministra iz vaše partije umanjena 30%? Znate li da je to isto učinjeno i 2011. godine kada je smanjenje mirovine od 10% predstavljeno kao neizbježna privremena mjera štednje? Nitko od njih tada, pa niti do sada, nije dobio rješenje o umanjenju mirovine kako to nalaže zakon, a privremena se mjera pretvorila u trajnu. Odlukom neke druge partije koja ništa manje od vaše ne podcjenjuje branitelje. U međuvremenu te mirovine godinama nisu usklađivane. Pa molim vas izračunajte koliko su oni do sada sudjelovali u osiguravanju socijalne pravde i jednakosti te dijeljenju teške zajedničke sudbine, a koliko vi!? I opetovano vas u njihovo ime upozoravam, da ljude koji su izgubili dijelove tijela, oboljeli od posljedica rata, udovice koje su izgubile supruge ili djecu koja su izgubila očeve da bi vama osigurali povlastice, ne nazivate povlaštenima. Stradalnici Domovinskog rata, na temelju svojih primanja, isplanirali su živote svojih obitelji isto kao što to i vi činite sa neusporedivo većim primanjima. Zato ih novim umanjenjem tih minimalnih naknada za pretrpljene patnje, koje su pretrpjeli i umjesto vas, ne tjerajte na očajničke postupke, jer ćete u protivnom svi vi koji u tome sudjelujete snositi odgovornost za posljedice njihovih postupaka.
Razmislite dobro o tome, gospodo političari.
Za udrugu HVIDR-a Črnomerec Renato Šelj, predsjednik |
 
|
|
U Zagrebu, 15. prosinca 2012. Naš znak: 55/12 Javnosti
Predmet - Objava Registra hrvatskih branitelja
Poznato je da sam se kao bivši dopredsjednik Zajednice udruga HVIDR-a Grada Zagreba, nakon raznih manipulacija i politikantskih igara oko toga dokumenta, zalagao za objavu Registra hrvatskih branitelja, tj. da ga se učini dostupnim svima ili nedostupnim nikome. Nikako selektivno, što bi omogućilo manipulaciju odabranima. Ali napominjem, nakon što se učini po nama nekoliko potrebnih radnji.
Zahtijevali smo da se sukladno odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja, a prije objave, Registar razvrsta u tri kategorije. 1. Dragovoljac iz Domovinskog rata - osoba koja se na poziv savjesti uključila u stvaranje i obranu RH 2. Branitelj iz Domovinskog rata - mobilizirani ili na druge načine aktivirani pripadnici vojske, policije, civilne zaštite i dr. 3. Sudionik Domovinskog rata - sve ostale osobe obuhvaćene Zakonom, a koje sada čine tzv. „neborbeni sektor“, pojam koji je nepoznanica u Zakonu Takvo razvrstavanje koje bi predstavljalo svojevrsnu reviziju, jasno bi dalo do znanja kome nije mjesto u Registru. To razvidno nikome nije u interesu pa će najavljena objava postati sama sebi svrha, dok će rješavanje očitih nepravilnosti biti prepušteno stihiji. To ne možemo prihvatiti i sa takvim se načinom objave koji će prouzročiti nova nezadovoljstva, a sigurno nosi i određene opasnosti, ne slažemo. Osobe na koje se kao „lažne“ aludira, imaju „sređenu“ dokumentaciju o sudjelovanju u Domovinskom ratu, vjerojatno bolje i ažurnije od pravih branitelja, pa se može pretpostaviti i to gdje treba tražiti krivce za takvo stanje. Ima više tvornica koje su proizvodile „branitelje“, a najveća od njih je politika. Mišljenja smo da je Ministarstvo branitelja imalo sasvim dovoljno vremena provesti sve radnje koje bi za rezultat imale otkrivanje „kukolja u žitu“ te objaviti Registar lažnih branitelja kao “božićni poklon“ prije svega pravim braniteljima, a nakon toga i javnosti. Ministarstvo branitelja bi napokon moralo početi raditi svoj posao te usmjeriti svoje snage na sređivanje registara poginulih branitelja i civila u Domovinskom ratu, neuposlene djece poginulih branitelja, neuposlenih HRVI-a i branitelja itd. Žalosno je da niti 15-ak godina nakon rata ti registri nisu sređeni, a to svi mi zaslužujemo. Zahtijevamo također i objavu registara koji bi hrvatskoj javnosti svakako trebali biti mnogo važniji i zanimljiviji , kao na primjer Registar agresora na RH, ratnih profitera, dezertera ili onaj korisnika povlastica slijedom sudjelovanja u NOB-u.
S poštovanjem, Za Udrugu HVIDR-a Črnomerec Renato Šelj, predsjednik v.r. |
|
2012-10-01 POZIV SVIM HRVATSKIM BRANITELJIMA, ALI I DRUGIMA – DOĐITE U PETAK, 12. LISTOPADA U 12 SATI U ZAGREB NA VELIČANSTVENI SKUP HRVATSKIH BRANITELJA I- NE ČEKAJTE POZIVNICU!
U petak, 12. listopada u 12 sati, organizirat ćemo ispred Paviljona, na Zrinjevcu u Zagrebu, miran i dostojanstven Veličanstveni skup hrvatskih branitelja „Da se ne zaborave“. Kao organizatori se potpisuju HVIDR-a RH, Udruga branitelja Podravke, Udruga hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata, ali i brojne druge udruge koje su nam dale potporu. Želja nam je da se prije svega obratimo Hrvatskom saboru, Vladi, predsjedniku države, kao i Ministarstvu branitelja, te široj javnosti. Želja nam je da jednostavno skrenemo pozornost, ili bolje rečeno, izrazimo svoje ogorčenje na kampanju kriminalizacije hrvatskog Domovinskoga rata, na vrijeđanje i omalovažavanje onih koji su bili prvi kad je trebalo, onih koji su dali svoje živote i krv za Domovinu. Skrenut ćemo pozornost na neprovođenje u djelo Deklaracije o Domovinskome ratu, u kojoj se ističu sve vrijednosti oslobodilačkog rata i skrbi nad ljudima koji su oružjem i žrtvom stvorili hrvatsku državu. Također želimo i dat ćemo potporu hrvatskim generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini, koji od Haaškog suda očekuju prvostupanjsku presudu. Mnogi kao da ne shvaćaju da se suđenje i presude, poglavito ako će biti nepovoljne, ako će generali možebitno biti osuđeni, a od Haaškog suda je i to moguće, da se te presude neće odnositi na hrvatske generale, jer su oni časno i pošteno branili hrvatsku državu, već će to biti presuda hrvatskoj državi, dr. Franji Tuđmanu, odnosno svima nama koji smo na bilo koji način sudjelovali u ratu. Ne možemo i ne želimo više šutjeti, kao da se suđenje generalima ne tiče nas, već samo i isključivo onih koji su u zatvoru, što je najobičnija podvala i laž. Markač i Gotovina nisu vodili svoj rat, niti su ratovali za svoje, privatne interese. Slično je ili gotovo isto i s bosanskim Hrvatima koji također čekaju presudu. Prisjetit ćemo se i dati potporu i drugim nevino osuđenim hrvatskim braniteljima, koji se nalaze u mnogim tamnicama od Hrvatske do Srbije. Bit će to prigoda da toga dana, dakle, 12. listopada čestitamo i rođendan general pukovniku Anti Gotovini! Žalosno je i jadno što se o Domovinskome ratu sve više i sve češće govori negativno, kroz razna suđenja, neprovjerene dokaze i činjenice, dok se istodobno perfidno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. U Hrvatskoj je zavladala tišina, mir, ali i strah. Ljudi se boje, poglavito za svoja radna mjesta. U tome nisu izuzetak ni razvojačeni hrvatski branitelji. Nigdje nema djece, roditelja, udovica, članova obitelji poginulih i ranjenih branitelja, kao da su u zemlju propali. Gdje su roditelji oko 400 dječaka i djevojčica koje su Srbi u ratu ubili? U isto se vrijeme uzdiže crvena zvijezda petokraka, kao da smo u vrijeme Domovinskoga rata nosili zvijezdu na kapi umjesto hrvatske šahovnice. Žrtva i agresor već su skoro postali jedno te isto. Naime, kad se spomene da bi trebalo procesuirati Srbe koji su ratni zločinci, Srbi, koji su bili okupatori, odmah izlaze u javnost, u medije (u kojima im daju prostora koliko žele i trebaju), i ističu da je u Domovinskome ratu poginuo i veliki broj ljudi na drugoj, njihovoj, četničkoj strani, pa da zbog toga i Hrvate treba suditi. Međutim, mi ćemo i ovim skupom nastojati ukazati na uzroke i posljedice, a to znači da ne bi bilo žrtava ni na jednoj strani da Srbi, JNA, Crnogorci i domaće izdajice nisu podmuklo i poput zvijeri napali Hrvatsku, klali, i poklali hrvatski narod, djecu, žene, starce, rušili bolnice, dječje vrtiće, škole, gospodarske objekte, krali i odnosili u Srbiju hrvatska kulturna dobra… Hrvati su mali narod, a kad jedan mali narod poput nas doživi takvu tragediju kakvu smo doživjeli mi, u ratu koji su započeli Srbi 1991., svjedoci smo da se još nismo oporavili niti da ćemo se od njega oporaviti još dugi niz godina. Ono što je hrvatski narod doživio i u ovom ratu, nije bilo ništa drugo nego želja srpskog agresora ka istrebljenju i potpunom uništavanju hrvatskog nacionalnog bića. A o tome se ne govori i ne uči u školama. Stoga držimo nedopustivim i nečasnim da se hrvatske branitelje marginalizira i prešućuje, da se o njima govori kao o ratnim profiterima, privilegiranim ljudima, da ih se u filmovima prikazuje kao drogeraše i alkoholičare, koji su odlazili u rat samo rade slave i svoga probitka, a ne iz najviših ideala. Na bojišnici je jedina povlastica bila smrt i neizvjesnost, ali to danas 20 i više godina nakon početka srpske agresije očito nikoga ne zanima. Neki nas, pa čak i određene udruge, žele omalovažiti, kao to će biti politički skup određene stranke ili partije. Ne, to neće biti nikakav politički skup, u smislu da će političari voditi glavnu riječ. Nisu ga političari niti potaknuli. Tu će govoriti ljudi koji su istinski bili u ratu, koji su stradali i kojima danas nije dobro. Na skup smo pozvali i pozivamo da dođu i sve političare, zovemo ih da nam daju podršku, i da slušaju one koji su ih i doveli u fotelje. Ako su u Splitu na jednom skupu bila četiri ministra, s onim šarenim zastavicama, vjerujemo da će ih ovdje biti barem dvostruko više, te da će u ruci držati hrvatsku zastavu, zastavu slobode. Pozivamo sve hrvatske branitelje, zaposlene i nezaposlene, studente i radnike, sve koji nam žele dati potporu u borbi za prava i dostojanstvo ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu da dođu u petak, 12. listopada i da budu s nama, kao što su mnogi bili, a mnogi i nisu, te 1991. godine.
Mladen Pavković, voditelj skupa i predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR) |
|
2012-08-06 TAKVO OBILJEŽAVANJE DANA POBJEDE U KNINU HRVATSKI BRANITELJI NISU ZASLUŽILI!
Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke(UBIUDR) nezadovoljna je, kao i većina ostalih braniteljskih udruga, s obilježavanjem Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana pobjede u Kninu. Takvo središnje obilježavanje jednog od najvažnijeg blagdana u Hrvata ljudi koji su stvorili hrvatsku državu uistinu nisu zaslužili. Naime, u Kninu se kao prvo nije znalo jel se obilježava „trijumf“, odnosno pobjeda, ili je pak riječ o komemoraciji? Iako je bilo rečeno da će ovoga puta političari biti u „drugom planu“, oni su ponovno bili u prvom. Istina, braniteljima su dozvolili da podignu hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi, ali nitko im nije dao javno govoriti, pa su „umjesto njih“ to učinili, a tko drugi nego političari, od potpredsjednika Sabora, predsjednika Vlade, pa do predsjednika Republike. Nitko nema ništa protiv da i oni govore, dapače, ali zbog čega se nije čuo glas neke majke ili nekog djeteta poginulog branitelja, nekog od hrvatskih generala s one čuvene fotografije s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, ili nekoga od ratnih zapovjednika poput Damira Krstičevića? Kad se svirala himna Republike Hrvatske ni ona se nije odsvirala do kraja, cijela, već samo jedan manji dio(sic!), što je još više u očaj bacilo sudionike proslave, koji se i nisu okupili u nekom velikom broju. Na središnjem trgu, na centralnom mjestu, mogli smo vidjeti isključivo političare, ali i neke visoke časnike, ali ne i hrvatske branitelje, koji su i ovoga puta poslužili tek toliko – za fotografiranje! Nije se osjećala pobjednička atmosfera, poglavito nakon govora političara koji su isticali kako se „svatko svakome treba ispričati“ i kako je i u Oluji bilo zločina. Glavna „zvijezda“ bio je Srbin Veljko Džakula, koji je na žalost tako i najavljivan, kao da dolazi neki visoki dužnosnik SAD-a, a ne abolirani ratni zločinac, kojeg se sjećamo nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak, kad mu je hrvatska policija stavljala lisice na ruke, kao jednom od kolovođe srpske agresije na području Pakraca. Sva sreća da i on nije govorio, a novinarima je rekao da se nije došao ni ispričati, već da je to prije njega učinio također ratni zločinac Milan Babić. Džakula uostalom nema baš nikakve veze s Olujom. To je izgleda bila njegova osobna „pobjeda“ nad srpskim rivalom Miloradom Pupovcem i ništa, ništa više! Nitko se nije usudio javno ni pozdraviti hrvatske generale Ante Gotovinu i Mladena Markača, pa čak ni generala Čermaka koji je oslobođen na Haaškome sudu. To nas je podsjetilo na suđenje Blaženom Alojziju Stepincu, kad se ni njega većina nije usudila ne pozdraviti, nego ni spomenuti u pozitivnome, od 1945., pa sve do 1990. Ako su generali Gotovina i Markač junaci Domovinskoga rata, ako im hrvatska država plaća obranu, ako se svi slažu da nisu krivi, zbog čega ih ne spomenuti, bez obzira što si drugi misle i govore. Ukoliko još ove godine budu čak možebitno oslobođeni hoće li se njihova imena i dalje prešućivati i marginalizirati, baš kao i imena 174 poginula branitelja u Oluji, čija imena iz „tehničkih razloga“, kako reče ministar branitelja, ponovno nismo čuli. Dakle, ove godine središnja proslava u Kninu bila je uistinu skromna, kao da je netko namjerno želio da se o njoj „ne čuje ni do Beograda“, a kamoli do Haaga!
Ne, za to se nismo borili!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke(UBIUDR), 048-651-573, 099-6651-562 |
|
2012-03-27. OTVORENO PISMO UDRUGE RATNIH VETERANA „HRVATSKI DOMOBRAN“
Hrvatski domobrani okupljeni na redovitoj Godišnjoj Skupštini Udruge u Zagrebu 24. ožujka 2012. godine odluče uputiti Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske dr Ivu Josipoviću, predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću, kao i nadležnom Ministarstvu branitelja, koje skrbi i o ratnim veteranima, preživjelim članovima regularne hrvatske vojske iz II. svjetskog rata.
Otvorenim pismom iskazujemo ogorčenje i zabrinutost zbog najave Vlade Republike Hrvatske o pokušaju dokidanja Dana državnosti RH i Blagdana Tjelova. Također, upozoravamo svekoliku hrvatsku javnost na krajnje nedemokratski čin ministra branitelja Predraga Matića i njemu nadređenih, koji potezom pera želi dokinuti netom ustrojeni Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon Drugog svjetskog rata, Zakona koji je usvojen u Hrvatskom saboru u ožujku prošle godine, uz suglasje većine parlamentarnih stranaka.
Prema Rezoluciji Vijeća Europe br.1481/2006., prihvaćenoj i u Hrvatskom Saboru, govori se o potrebi osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Posljedično tome, suočavanjem sa zločinima koji nikada nisu sustavno istraženi u Republici Hrvatskoj, a prema relevantnoj evidenciji MUP-a, samo u Hrvatskoj postoji više od 600 masovnih grobnica s preko devedeset tisuća ubijenih Hrvata, žrtava poraća, razvojačenih vojnika, svećenika, civila, žena i djece, likvidiranih isključivo zbog drugačijeg političkog svjetonazora.
Zbog naprijed iznesenog, snažno se protivimo priključenju novoustrojenog i neovisnog Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon Drugog svjetskog rata, u Ministarstvo branitelja, čime se zatire objektivni pristup otkrivanju povijesne istine. Tvrdimo da je to kraj demokracije i povratak u polustoljetne okove, protiv kojih smo se i u nedavnom Domovinskom ratu borili i izborili, te bili uvjereni kako je to nepovratno iza nas. Nažalost, mnogi ideološki zlikovci okrvavljenih ruku, još i danas pod krinkom tzv. antifašizma, uživaju sva prava i blagodati državnih institucija RH koje ih nažalost, nezasluženo štite.
Nadamo se i očekujemo od Vlade RH nastavak od ranije započetih postupaka istraživanja, procesuiranja i osude svih živućih zločinaca, te primjerenog obilježavanja svih grobova i stratišta, žrtava komunističke osvete.
Također pozivamo Predsjednika RH i predsjednika Vlade RH, da svojom svesrdnom potporom omoguće konačno razriješenje teškog povijesnog bremena, kako bi smo konačno neopterećeni mogli promišljati budućnost.
Mi, hrvatski domobrani tražimo Istinu za sve jame i stratišta, nijeme svjedoke partizanskih zločina bez kazne !
Prosuđujemo kako Hrvatsku treba izgrađivati po kršćanskim načelima oprosta, molitve i pokajanja za sve nevine žrtve, kako bi buduće naraštaje oslobodili utega komunističke prošlosti.
Za Hrvatsku uvijek!
Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran U Zagrebu, 24. ožujka 2012. |
