|
2010-11-18
ŠKABRNJI U SPOMEN
Koračam polako k'o avet u noći Samo jecaj vjetra me prati u tišini Dok granje vihori, to granje života K'o gavrani crni, misli mi se jate.
Svud oko mene - bogečko groblje I lebde zrakom ti mirisi prošlosti Niotkud tračka svjetla u toj dolini Dolini sjećanja, dolini suza i boli.
Mrak se crni na ovu dolinu spusti Sve purpurne cvijetove zakri u čas Zakri i male zakrvavljene ciklame I NAŠIH MRTVIH SOLDATA LIK.
I dođoh ja do te kuće kamene stare A u njoj stiha plače starica slijepa U rukama čvrsto svoju krunicu stišće Al' suze ne teku već sve su isplakane.
I dim tad osjetih, sa kućnog ognjišća Ognjišća toga - DOMOVINE moje Slike se nižu, te slike užasa i strave Ruke četničke vidim do lakta krvave.
Srce mi ludo tad u grudima zakuca I kao da taj čas nekud iskočiti želi Ne boj se Škabrnjo, topli moj Dome Izustih tad glasno - ja u bolu svome.
Visoko, visoko sad naš barjak vihori Sretna si Škabrnjo sloboda nam je tu Postojbina bila oduvijek si HRVATA Oduvijek si značila Ti znamen za nju.
HRVATSKI Dome Tvoj sin će doći Izgradit će on opet tu ognjišće svoje Dječji cvrkut će razliti se zrakom Zrakom i dolom ŠKABRNJE moje.
Vladimir Biondić |