2011-03-29

SVE SE ZNA, SVE SE MOŽE, SUDBINSKO JE PITANJE DA LI SE ŽELI?

Vezano uz hrvatski narod i njegovu samostalnu državu (Republiku Hrvatsku) najveća istina je da se sve zna: zna se da hrvatski narod u Republici Hrvatskoj i cijelom Svijetu (vezano uz ovo „cijelom Svijetu“ misli se poglavito na drugu hrvatsku domovinu, Bosnu i Hercegovinu!) doživljava i još će više u najskorijoj budućnosti doživjeti nepojmljujuće poniženje svoje državotvornosti (u Republici Hrvatskoj), svoje konstitutivnosti (u Bosni i Hercegovini), svoje osobnosti, svoje prošlosti i najavu poniženja svoje budućnosti te je izgledno da će mu se dogoditi ono što se nikada u povijesti nije dogodilo jednom pobjedničkom narodu – ista generacija uspjeti će izboriti, ali i izgubiti samostalnu državu.

Nadalje, zna se da se to može promijeniti samo ako se nešto radikalno ne učini.

Najbizarnija stvar u svemu navedenom jest činjenica koja se također zna: svi mi koji uistinu volimo Hrvatsku  (barem se tako javno, polujavno ili poskrivećki izražavamo) počam od profesora, ugladnih znanstvenika, književnika, akademika, do „malih“; „običnih“ neznanih domoljubnih pojedinaca, branitelja i dr., znamo što treba učiniti da bi se napravio spomenuti radikalan zaokret u hrvatskoj politici i porazile sve antihrvatske snage u zemlji i inozemstvu te osigurao opstanak, ponos i dostojanstvo samostalne i suverene hrvatske države i hrvatskoga naroda u cjelini te da to što znamo doista i jest ono što je u stvarnosti potrebno učiniti da bi se uspjelo u navedenome.

Svi znamo da je potrebno prepoznati i izabrati jedan novi istinski domoljubni program i jednog novog istinskog domoljubnog vođu na čelu toga programa te ih „do besvijesti“ medijski, verbalno i materijalno pomagati i promovirati među Hrvatima u Hrvatskoj i Svijetu, a sukladno svojim mogućnostima - negdje većim, negdje manjim: utjecajni domoljubni intelektualci i pojednici, vlasnici ili ideolozi svih mogućih domoljubnih medija, domoljubnih portala i domoljubnog tiska, doušnici u redovima vladajuće antihrvatske predsjedničke i vladine klike, hrvatski lobisti u hrvatskom iseljeništvu, domoljubni hrvatski kapitalisti iz cijeloga Svijeta i svaki već spomenuti „mali“ domoljubni hrvatski čovjek kao masovni verbalni apostol hrvatske istine).

Kada je to tako, ostaje ono najbizarnije, najfrapantnije i najlogičnije pitanje:

Pa zašto se, pobogu to već jednom ne učini?

Pitanje svih pitanje jest da li se to uopće želi, da li svaki od nas u svom srcu to uopće želi učiniti?

Ako se želi, to će se učiniti.

Ako se ne želi, neće se učiniti (u kojem će slučaju Hrvati u povijesti ostati zabilježeni kao poniženi gubitnički narod ogromnog neiskorištenog potencijala, a sve priče o „domoljublju“ svih nas „malih“ ili „velikih“ Hrvata koji smo se bilo kada, bilo gdje i na bilo koji način očitovali iskrenim domoljubima ostat će samo kao neiskrene prijetvorne fraze te će oni koji su ih izgovarali, upravo zbog te prijetvornosti biti manje „ljudi“ od otvorenih domaćih neprijatelja hrvatskoga naroda koji to svoje antihrvatstvo niti ne skrivaju i po njemu djeluju).

A ako se to želi učiniti, siguran sam da se može učiniti u okviru „HRAST-a, putem događaja koji bi tek mogli uslijediti.

Zbog čega?

Odgovor leži u logici povijesti.

Naime, povijest se može ponoviti samo jedanput.

Primjer za navedeno mogu biti dva događaja iz njemačke te dva događaja iz hrvatske povijesti 20. stoljeća, u kojima se povijest ponovila na donekle sličan način, ali samo jedanput.

Primjer prvi: i prvi i drugi svjetski rat službeno je započeo njemački narod (u prvom svjetskom ratu njemački narod Austro-Ugarske, uz najtješnji dogovor sa njemačkim narodom carske Njemačke, a drugi svjetski rat njemački narod Trećeg Reicha), u oba slučaja želeći ispraviti tadašnji nepravedni svjetski poredak koji su kreirali britansko-francuski saveznici, a koji su, nimalo ne respektirajući interese svih ostalih, ponajviše zakinuli veliki i slavni njemački narod. Oba svjetska rata završila su katastrofalnim njemačkim porazom i njegovim ogromnim ljudskim, gospodarskim i državotvornim poniženjem. Treći se puta to njemačkom narodu sigurno neće ponoviti

Primjer drugi: obje samostalne hrvatske države u 20. stoljaću ostvarene su vizijom i djelovanjem jakih, autoritarnih, ponekad i isključivih (pa i diktatorskih) osoba (dr. Ante Pavelića i dr. Franje Tuđmana), u njihovoj uspostavi ogromnu ulogu imala je politička pa i vojna podrška hrvatskog povijesnog saveznika Njemačke, u oba slučaja bile su trn u oku velikosrpsko-jugoslavenskih elemenata i (što je za njihovu sudbinu mnogo važnije) „neželjeno čedo“ europskih političkih velesila, povijesnih saveznica Srbije (Velike Britanije i Francuske).

Prva hrvatska država u 20. stoljeću, upravo zbog moći svojih europskih neprijatelja,  završila je svoj kratki vijek ne samo političkim i vojnim porazom već i fizičkim uništenjem najvećeg dijela hrvatske državotvorne supstance.

Sudbina druge hrvatske države u 20. stoljeću, ostvarene kao „Božje čudo“, trenutno je u fazi u kojoj kao samostalna država postoji samo još „na papiru“ te je, upravo zbog djelovanja svojih europskih političkih neprijatelja potpomognutih domaćim jugoslavensko- velikosrpkim izdajicama, na putu da još jednom nestane sa političke i povijesne pozornice Europe i Svijeta, a svi oni koji su je stvarali (prvanstveno hrvatski politički vođe toga doba te hrvatski branitelji) da završe kao osuđeni, zatvoreni i poniženi (ovoga puta, za razliku od 1945. godine -  vidi velikoga napretka! – ne i kao likvidirani) destruktivni ljudski elementi.

 Međutim, siguran sam da taj put može biti prekinut i da će hrvatska država biti spašena te da će hrvatski neprijatelji u  Hrvatskoj i Europi doživjeti svoj politički poraz od hrvatskoga naroda, upravo kao što je Srbija doživjela vojni poraz 1995. godine!

Mišljenja sam da ovoga puta (i to za sva vremena) hrvatska država može biti spašena putem političkoga pokreta „HRAST“.

Zbog čega?

S obzirom da se povijest može ponoviti samo jedanput (u slučaju Hrvatske već se jedanput ponovila, kako sam uvodno opisao u ovome članku) ovaj put Hrvatsku neće spasiti pokret okupljen oko nekoga velikoga autoritarnog i prema drugima isključivog vođe već pokret kojega će, kao uzor hrvatskome narodu, predvoditi pošteni i neiskvareni, demokratski usmjereni i nesebični, stručni i bogobojazni, ali i iskreno domoljubni hrvatski intelektualci između kojih je samo potrebno izabrati jednoga („prvoga među jednakima“) kao službenog vođu, ali ovoga puta kao demokratskog, domoljubnog, otvorenog prema svim stručnim i dobronamjernim prijedlozima, ali nesklonog „trulim“ kompromisima“ predvodnika demokratskog domoljubnog hrvatskog povijesnog uspravljanja  – a taj pokret je utemeljen pod imenom HRAST – Hrvatski rast! 

S obzirom na iznijeto, pratite aktivnosti HRAST-a i maksimalno ga podržavajte jer ono ključno vezano uz navedeni pokret, a što će biti presudan čimbenik nove povjesne pobjede Božjega hrvatskog naroda, još se nije dogodilo!

Pozivam stoga HRAST da učini to što je potrebno, a što je određenim kanalima već i najavio.

                                                                                          Tomislav Stockinger