UVID U POJEDINE POSEBNE
... AKTUALNE TEME ...

TITO JE NAREDIO I NADGLEDAO POKOLJE U SVIBNJU I LIPNJU 1945.
<

Maranata, Pastiru dobri,
Rabi, Učitelju
 dođi na polje, more, gore,
na zipku i grobove
raspelom Tvojim označene,
krvlju i znojem ispačene,
isplakane suzama naroda moga.
Budi početak i svršetak,
prvi i posljednji
uskrsla pobjeda
alfa i omega
 naroda moga.
Maranata
dođi gospodina
u zemlju Hrvata
Maranata
dođi na radost
svega naroda moga
Maranata
dođi nam brzo i zauvijek ostani
Neka prođe vrijeme zavodnika,
lažnih proroka
i svih kukavica, izdajica,
 krivokletnika
i svih varalica, otpadnika
strašnih ubojica
i svih sluga Zloga
iz naroda moga.
Skini lažne maske
s lica moje zemlje Hrvatske
Nek’ zablista svom ljepotom
i vjerom u Tebe Boga
naroda moga.



KALENDAR DOGAĐAJA
2012.


HRVATSKI ULJUDBENI POKRET
http://www.hrvatskauljudba-nova.com/



* * * IKA - Glas Koncila * * *






već je (opet ???) vrijeme za nove ratove

2013-04-16

 

 "....Dvadesetak posto izlaznika, a od toga 5 % "nevažećih" (bezvriednih) listića. Što to govori? Svakako, puno toga. Da narod u ogromnoj većini prezire Euniju, i / ili: da zna da mu glas ne vriedi ništa; da mu je svejedno tko će biti izabran...(...) Napokon, ovi izbori, već i stoga jer je na njih izašao tek djelić biračkoga tiela, ne predstavljaju izraz narodne volje, pa ni volje ovog i ovakvog, danas na žalost zavedenog, zaludjenog i manipuliranog naroda, nego rezultat puke manipulacije, izborne procedure i izravne podvale. Kako je i bilo programirano, i kako se moglo predvidjeti, u EU-parlamentu "predstavljat" će nas prokušani i pouzdani slugani novoga nam gospodara, čiji će jedini posao biti da, kao i do sada, anticipiraju gazdine zapovjedi dok ih ovaj još nije niti izgovorio, te da ih smjesta pokorno izvršavaju.-....." Mladen Schwartz


2013-04-13

Tekst i slike: Damir Borovčak

Medijsko i političko prešućivanje istine o Donjim Mostima

U subotu 13. travnja, održana je komemoracija kod spomenika prvim hrvatskim civilnim žrtvama u Drugom svjetskom ratu, seljacima u selu Donji Mosti koji su stradali od srpske vojske dana 10. travnja 1941. u prijepodnevnim satima ispred župne crkve Sv. Benedikta u središtu sela.

U nazočnosti hodočasnika iz Zagreba, Macelja, Virovitice, Koprivnice, Križevaca i drugih okolnih mjesta bili su nazočni domaćini iz Kapele i Bjelovara, kao i učenici OŠ Mirka Pereša iz Kapele koji su izveli prigodan pjevačko-recitalski program. Okupljene su u ime domaćina pozdravili načelnik općine Kapela Danijel Kovačec, u ime potomaka žrtava gđa Zorica Bojko, u ime branitelja Domovinskog rata prvi zapovjednik obrane Bjelovara Stjepan Budinski te u ime Bjelovarsko-bilogorske županije zamjenik župana Krešimir Jelavić. Nazočne su pozdravili od strane prispjelih hodočasnika Ante Beljo u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva, a u ime Udruge Macelj 1945. govorio je Damir Borovčak. Potom je u ime Županijskog odbora i povjerenstvom za očuvanje, skrb i obilježavanje prešućivanih hrvatskih žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća povijesne događaje u Donjim Mostima tumačio dr. Dragutin Sudar.

Nakon polaganja vijenaca institucija i udruga mjesni župnik Mario Filipović je predvodio molitvu za sve žrtve Donjih Mosti, a nakon skupa na groblju u župnoj crkvi Sv. Benedikta u Donjim Mostima održana sv. misa koju je predvodio Bjelovarsko-križevački biskup dr. Vjekoslav Huzjak.

 


Govor Damira Borovčaka - Donji Mosti 13. travnja 2013.

Medijsko i političko prešućivanje istine o Donjim Mostima

Poštovani,

od 8. travnja 2006., od kada je otkriven ovaj spomenik dolazimo u Donje Moste iz Zagreba, Macelja i drugih mjesta Sjeverne Hrvatske..., pozivajući pri tom sve one koji su prijatelji istine. Činimo to po onoj poznatoj poruci Petra Šegedina - Svi smo mi odgovorni.

Od otkrivanja ovog spomenika pa do danas, prošlo je sedam godina, no istina o događajima u Donjim Mostima ostala je i nadalje nedostupna za širu hrvatsku javnost. Nažalost, ta istina nije prešla granice Bjelovarsko-bilogorske županije, iako su događaji početkom travnja 1941. u Bjelovaru i zločin 10. travnja 1941. u Donjim Mostima, kamen temeljac istine o Drugom svjetskom ratu.

Dana 10. travnja ove godine u Ujedinjenim narodima započela je rasprava o ulozi međunarodnog kaznenog pravosuđa u procesu pomirbe. Sazvao ju je srbijanski predsjedatelj Opće skupštine Vuk Jeremić. O njegovom govoru pisale su dnevne novine (Slobodna Dalmacija,10. travnja): Jeremić je dokazao da je dobar učenik politike Dobrice Ćosića koji tvrdi da je laž najbolji instrument za ostvarivanje ciljeva te politike. Dosljedno tome na Jeremićevoj raspravi istina je promatrač, a laž igra glavnu ulogu. U raspravi se srbijanski predsjednik Nikolić prisjetio osnivanja NDH 10. travnja 1941. i logora Jasenovac. Dakle, srbijanska politika ne posustaje u podmetanju podvala i prijepora, pa bi se hrvatski medijski izvjestitelji i urednici trebali potruditi objaviti punu istinu o tom vremenu, a ne nasjedati na staru komunističku propagandu ili podmetanja etno-trgovaca. A najvažnija istina upravo je ovdje u Donjim Mostima, više od 70 godina prikrivena i prešućena. Glavno pitanje glasi - zašto ta istina nije dostupna široj hrvatskoj javnosti, posebice u posljednjih 7 godina, od otkrivanja ovog spomenika?

Kako bi se činjenično odgovorilo raznim srbijanskim 'vukovima' i domaćim etno-trgovcima treba poznavati okolnosti 10. travnja 1941. kad su nedužno stradali hrvatski civili ovdje u Donjim Mostima. Zbog toga treba spomenuti nekoliko važnih činjenica:

U Zagrebu 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića dogodile su se Prosinačke žrtve koje označavaju početak krvavog gušenja slobode hrvatskog naroda na početku 20. stoljeća. Nad prosvjednicima protiv prijevare priključenja Hrvatske, bez pristanka hrvatskog naroda, u zajednicu sa Kraljevinom Srbijom, počinjen je krvavi pokolj. Prema službenom izvješću na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 5. prosinca 1918. ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi, iz strojnica velikosrpskih žandara. Žrtve imaju zajednički grob na zagrebačkom Mirogoju, a Zagrepčani su tek 2003.g. dobili spomen-ploču na Trgu bana Jelačića. Nažalost tekst je sramotno cenzuriran, ne spominje ni uzroke ni posljedice zločina, ni broj žrtava, ni naredbodavca, ni počinitelje. A sve to je utvrđeno i poznato.

Samo malo više od godinu dana poslije tog krvavog događaja u Zagrebu, slijede isti događaji na području Bjelovarsko-bilogorske županije:

U proljeće 1920. godine dogodila se pobuna seljaka u Velikom Trojstvu zbog ekonomskog iskorištavanja i pljačkanja od strane beogradskih vlasti. U sukobima sa srpskim žandarima smrtno je stradalo troje seljaka, petero teško ranjeno, a uhićeno 109 seljaka.

U jesen iste godine, 3. rujna 1920. u Velikom Grđevcu nova pobuna i nove žrtve. Ubijeno je ponovno troje seljaka, a isti dan u Čazmi izbija sukob sa žandarima i gine još dvoje seljaka.

Gotovo je nepoznato da se u Bjelovaru 1924.g. utemeljio pokret pod nazivom Udruženje četnika. Četiri godine kasnije, u Beogradu 20. lipnja 1928. ubijeni su Pavle Radić i Đuro Basariček, zastupnici u Skupštini, a Ivan Pernar i Ivan Granđa teško su ranjeni. Od posljedica atentata Stjepan Radić umro je u Zagrebu nekoliko tjedana kasnije. Trebalo bi s tim činjenicama upoznati Vuka Jeremića, srbijanskog predsjednika Nikolića, svjetsku javnost i predstavnike zemalja u skupštini UN-a.

Kao obrana od velikosrpstva, krajem 1928. u Zagrebu se pokreće ustaški pokret, a službeno je osnovan 7. siječnja 1929., u izbjeglištvu u Italiji. Dakle, Udruženje četnika u Bjelovaru osnovano je četiri godine prije bilo kakve pojave ustaštva! Taj slijed uzroka i posljedica, treba poznavati i istaknuti. Treba poznavati i to da je četništvo jačalo, širilo se i djelovalo posve slobodno i organizirano po Hrvatskoj do pred Drugi svjetski rat, pa tako i na prostorima Bjelovarsko-bilogorske županije, dok se je svaki otpor Hrvata gušio u krvi. Posljedice četništva su okrutna pojedinačna ubojstva Hrvata i nesrba u bjelovarskom kraju. Ukupno je ubijeno 20 seljaka prije krvavog 10. travnja 1941. u Donjim Mostima. Treba poznavati tu povijesnu spiralu zla i objaviti je hrvatskoj i svjetskoj javnosti, pa i skupštini UN-a.

Zastrašujući primjer srpske mržnje dogodio se 7. studenoga 1937. nad 18-godišnjim mladićem. Johan Johsing, rođen je 28. kolovoza 1919. u Velikoj Pisanici, sin Josipa i majke Jane, rođ. Blum, bio je po nacionalnosti Nijemac, poljodjelac, rimokatolik, neoženjen. Njega je Srbin Drobnjak 7. studenoga 1937. zaustavio na cesti u selu Velika Pisanica i rekao mu: „Zaklati ću te!“ Nakon te prijetnje, izvadio je nož i nasred ceste zaklao 18-godišnjeg Johana. Ubojica nije osuđen, a njegov odvjetnik je tada rekao: „Eto što vam je dala vaša HSS“. Znači ubojstvo je bilo iz političkih pobuda. Johanov djed Josip i otac također Josip, sreli su četnika Drobnjaka 1941. On je i njih napao nožem, a oni su ga tada pretukli. Dakle, nisu ga ubili iz osvete, a mogli su! Međutim, obojica su poslije Drugog svjetskog rata, po komunističkom sudu 1945. suđeni zbog tog događaja i dobili po 25 godina zatvora. Izjavu o ovom događaju dao je Ivan Johsing iz Velike Pisanice 7. studenog 1997. Ovakvu pravdu nad srpskim zločinima i nad nesrpskim žrtvama imamo sve do danas.

Svi su ti podaci dostupni u knjizi Zdravko Ivković, Josip Vusić, Anita Blažeković: Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije (MH – ogranak Bjelovar, rujan 2010.). Ta je knjiga životno djelo najupornijeg istraživača na ovim prostorima – pokojnog dipl. oec. Zdravka Ivkovića, kao 20-godišnji rezultat njegovog zalaganja i prikupljanja dokumenata za povijesnu istinu. Gospodinu Ivkoviću posmrtno velika hvala, jer je tom knjigom ali i posebnim zalaganjem na podizanju ovog spomenika vraćen dio pogaženog dostojanstva žrtvama u ovom kraju. U knjizi su objavljena i sjećanja Leopolda Supančića, jednog od vođa Bjelovarskog ustanka, povijesno su utvrđeni događaji prije i poslije 8. travnja 1941. kada je proglašena hrvatska država u Bjelovaru. Dogodilo se to bez ikakvih nacista ili fašista, samo slobodarskom težnjom i obranom samoorganiziranog hrvatskog naroda u Bjelovaru i okolici.

Krvoprolićem u Donjim Mostima srbijanski 2. konjanički puk "Car Dušan silni" je 10. travnja 1941. prvi započeo zločine nad hrvatskim civilima u Drugom svjetskom ratu, nekoliko sati prije proglašenja NDH u Zagrebu. To je kapitalna povijesna istina o početku Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Ona ruši sve lažne mitove i podvale o 10. travnju 1941., o Srbima kao prvim žrtvama, o njihovoj ugroženosti, o podmetanju prvih zločina hrvatskom narodu.

Zapažamo kako Bjelovarsko-bilogorska županija, poglavarstvo grada Bjelovara i općine Kapela, kao lokalne vlasti, pomažu i podržavaju očuvati sjećanje na spomenute događaje u Donjim Mostima, što je za pozdraviti. No, krajnje je vrijeme da se hrvatske vlasti na državnoj razini suoče s istinom o Donjim Mostima, kao početku zločina u Drugom svjetskom rata u Hrvatskoj. Ta je istina nužna zbog raznih kleveta političkih etno-trgovaca, zbog raznih tumača o srpskim nadpravima, raznih tumača lažnog antifašizma, raznih preokretanja istine poput one u hrvatskom mjestu Srb, lažnog napuhavanja događaja i brojki o Jasenovcu, sve do širenja srbijanskih neistina u skupštini UN-a. Upravo zato, događaji s područja Bjelovarsko-bilogorske županije, imaju temeljnu povijesnu važnost. Za istinu su odgovorni hrvatski dužnosnici, diplomate, predsjednici Vlade, Sabora i RH koji bi se konačno trebali suočiti sa povijesnim činjenicama iz Donjih Mosti i područja grada Bjelovara te ih prenositi hrvatskoj i međunarodnoj javnosti. Sve to, kako bi se zaustavilo svako daljnje širenje ljage i laži o hrvatskom narodu, kao uzroku i povodu ratnih stradanja, ali i zbog sprječavanja i širenja bilo kakve nove mržnje, sukoba i zla.

Pri tom, medijski izvjestitelji i medijski urednici imaju važnu ulogu i zadaću - potruditi se da istina iz Donjih Mosti konačno pronađe put i dospije do Zagreba, kako bi se potom upoznala i cjelokupna hrvatsku javnost.

Zato, još jednom vrijedi poruka Petra Šegedina - Svi smo mi odgovorni.



Srbi su započeli ratne zločine 1941.
Proglašenje hrvatske države u Bjelovaru

NDH 1918.g.
Čorlukić: 90.godišnjica NDH








godišnja skupština za 2012.g.

komunistički "raskoš" na Brijunima


      OVA RUKA TEBI VJERNO ZBORI

      posvećen legendarnom pjesniku iz strana herceg-bosanskih       

      rođenom u Stocu prije 90 ljeta

       

      ZAPIS O PETORICI

       

      Četvorica jednog vode

      Jednog gone četvorica

       

      Četvorica mrka lica

      Preko vode preko žica

       

      I od ića i od pića

      I od ruha i od kruha

       

      Kroz živice kroz ižice

      Od svobode od slobode

       

      I od hiže i od greba

      I od zemlje i od neba

       

      Četvorica jednog vode

      Jednog vode četvorica

       

      Četvorica jednog broji

      Četiri se jednog boji

       


    ŽRTVE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
    Podrućje: Hrvatska
    Podrućje: Bleiburg
    Podrućje: BiH
    Podrućje: Slovenija

     

        UVODNA RIJEC
    Uvodna riječ
     
       Razmatranja - Cro
    gdje-kako-zasto-tko
     
       Razmatranja - BiH
    gdje-kako-zasto-tko
     
       Razmisljanja - Slo
    kje-kako-zakaj-kdo
     
       Razmatranja - XY
    gdje-kako-zasto-tko
     
        NAVIGACIJA
    Karta: Hrvatska
    Karta: Slovenija
    Karta: BiH
     
       GDJE SU GROBISTA
     
    Hrvatska
     
    BiH
     
    Slovenija
     
        BLEIBURG
     
    BLEIBURG
     
    Hrv.Kulturno Viječe:
    Tribina o Bleiburgu
     
    OLTAR u Bleiburgu
     
       Hrvatsko žrt.društvo
     
    HZD - 3.kongres
     
    HZD - (3.kon.) foto
     
    HZD - 4.kongres
     
    HZD - 5.kongres
     
       TOM SUMIC
     
    Decommunization
    The Unrealizable
    Project in Croatia
     
       aktivni BRANITELJI
     
    RAZNI AUTORI
     
       KOMUNIZAM
     
    RAZNI AUTORI
     
       ZAŠTO NAOPAKO ?
     
    g. Josip Kokić
     
       Veliki Lovrenčan
     
    KRIŽARA
     
       Hrvatski-Fokus
     
    kultura i znanost
     
       SVEĆENSTVO
     
    Komunističke likvidacije
    svećenstva u BiH
    prilog: g.Ivana i
    fra M.Stojić>
     
    MACELJSKO PODZEMLJE
     
     
    CELJSKO PODZEMLJE
     
    PERMETOVA KARTA GROBISTA
     
    SLOVENSKO PODZEMLJE
     
    Šport - podzemlje
     
    U POSJETI STE www PODRUČJE "AKTUALNO"
     



    VUKOVAR

    * M A C E L J *

    HRVATSKO ZAGORJE
    MACELJ
    Društvo za obilježavanje grobišta žrtava komunizma
    Međimurje: ČAKOVEC i KOTORIBA
    UDRUGA "DAKSA 1944/45"
    DUBROVAČKO NERETVANSKA ŽUPANIJA
    DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
    Podružnica VIROVITICA
    Društvo za obilježavanje grobišta žrtava komunizma
    Međimurje: ČAKOVEC i KOTORIBA
    UDRUGA "DAKSA 1944/45"
    DUBROVAČKO NERETVANSKA ŽUPANIJA
    DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
    Podružnica VIROVITICA
    Aktivni branitelji
    Republike Hrvatske

    HRVATSKA KATOLIČKO VIJEČE

    ANNO 2007.g.
    BLEIBURG - UDBA - BLEIBURG

    Hrvatski svijetski kongres
    dokumenti yugokomunističkih zloćina


    POGLEDAJTE POJEDINE RAZLIĆITE KOMENTARE
    * * * hrvatski jezik * * *
    * * * slovenski jezik * * *
    * * * BiH i Franjevci (hrvatski jezi) * * *
    * * * razni izvori * * *

    HODOČAŠĆE - TIHI KORACI - ROMARJI
    * * * putevima mučeništva * * *

    *** P J E S N I C I ***
    * * * putevima pjesnika * * *
    "Pjesme-Vukovaru"

    bogati zalogaj
    Knjige, literatura


    POGLEDAJTE POJEDINE LOKACIJE STRATIŠTA - GROBIŠTA
    na GOOGLE EARTH atlasu

    BLEIBURG
    CRO - Vampiri
    Nastanak Hrvata
    ZAGREB
    partizanski zločini
    Zrin
    Marija Bistrica
    Škrinjar
    Cetinjska povijest
    ZAGREB
    Krug za trg
    VARAŽDINSKA ŽUPANIJA
    Bjelovar
    Zadarski Domobrani
    Sisak-Moslavina
    CRNGROB
    TEZNO
    MACELJ
    DUBROVNIK
    CHM - UDBINA
    MEDJIMURJE
    VIROVITICA
    JAMA POD KRENOM
    KOČEVJE
    CELJE
    LAŠKO
    Barbarin rov
    Široki brijeg
    FRANJEVAČKI SAMOSTAN
    Bosansko Grahovo
    kroz povijest
    TEHARJE
    Višegrad 1992.g.
    Hrvatski svijetski kongres
    Obljetnice
    Hrv. Domobran
    PIETETA (cro)
    "enotna" obelježja
    KOMENTARI
    RODITELJI POUBIJANI A DJECU UZELI (1945.g)
    SLUČAJ KOD SLOVENJ GRADECA
    Knjige, literatura
    udruga novinara
    SLIKARSTVO
    SLIKARKA OD ROĐENJA
    GRANA IMENA ŠAFARIĆ
    ORIGINALNI DOKUMENTI
    moja PRADJEDOVINA
    DPD JEZERO Velenje
    DPD TRBOVLJE
    Bjelovar-Bilogora
    rabljeni automobili





    "MOJ OBITELJSKI KUTAK"




    život i sport
    Šafarić Kolar Matic


    Lorenzo Rota * * * David Per * * * Kolar Matic Safaric
    (Team Imm. Aurea Zanica) * * * (Adria Mobil) * * * (Nazionale Slovenia)





    YOGA
    Andrini Franz






    Antun Vrdoljak
    Komunistima je osveta svetinja

    SLIKA IZ VUKOVARA SA OVE STRANICE DALEKO U SVIJETU
    NAŠI TEKSTOVI i FOTOGRAFIJE PUTUJE SVIJETOM

    SVE ZA RADNIČKU KLASU i KRVOLOČNI KOMUNIZAM
    YUGO-KOMUNISTIČKI ZLOČINI


    IZVJEŠČE HRVATSKE SABORSKE KOMISIJE
    DRŽAVNO IZJVEŠČE O ŽRTVAMA - 1999.g.

    IZVJEŠČE DRŽAVNOG ZBORA SLOVENIJE 1999.
    JELI PRISTRANO ?

    IZVJEŠČE O KOMUNISTIČKOM DIVJANJU U SLOVENIJI 1945.

    POROČILO DRŽAVNEGA ZBORA SLOVENIJE 1999.
    JE MORDA PRISTRANO ?

    POROČILO O KOMUNISTIČNEM DIVJANJO V SLOVENIJI 1945.

    JANJEVO: najstarija Hrvatska dijaspora

    Požeško-slavonska županija
    18. travnja 2010. - 65. obljetnica stradanja Đakovčana u Ruševu


    HRVATSKA - CROATIA
    * * * ZA NJU SU DALI SVOJE ŽIVOTE * * *
    Association of Foreign Volunteers of the Croatian Homeland War 1991-1995.

    SPLIT - 3.lipnja 1944,g.
    i antifašisti u nalićju
    "VAMPIRA - KRVOSESA"

    Meštrović: Pismo - 1955
    i opet
    "SABORNICI - PROSTITUTKE"

    Smiljana Šunde
    i opet "JASENOVAC" ?

    2013-01-09

    Predraga moja prijateljice iz predragog nam Vukovara,
    Razumijem Vasu ogorcenost. Ali kada god se suocite s ovakvim stvarima sjetite se ipak kako su to pripadnici naroda koji su bjezali, pred Hrvatima, kako im rece njihov Sloba, kao zecevi.
    To su ipak pripadnici naroda koji su, kada se u Beogradu proculo da je u Splitu umjesto Vukovar, Vukovar na Franjino pitanje okupljeni narod vikao Zemun, Zemun, svoje nekretnine u Zemunu prodavali za pola cijene.
    To su ipak pripadnici naroda kojima se i danas ledi krv u zilama kad cuju Bojnu Cavoglave.
    Mene osobno podsjeca na sam dan pada Vukovara. Dan kada je svima nama u Hrvatskoj bilo strasno tesko. Javio mi se jedan poznanik iz Srbije da bi uzivao u toj mojoj patnji.
    Rekao sam mu:
    Dragi moj kolega, da smo mi imali samo polovicu vaseg naoruzanja vec bi vi pobjegli do Bugarske granice, a koliko smo mi Hrvati glupi rekli bi vam:
    Pa gdje pobjegoste, pa nase je samo do Zemuna.
    Oluja mi je dala za pravo, zar ne?
    Druga je stvar sto nas narod ne pamti dugo pa je na vlast doveo one koji se nisu radovali Oluji i koji su dan danas nesretni zbog toga sto su hrvatski ratnici od srpske vojske napravili zeceve. Istina, nisu pobjegli do Bugarske granice, ali vise zahvaljuci tome sto su svjetski mocnici zaustavili Hrvatsku vojsku.
    Lijepo Vas pozdravlja,
    Vas,
    Josip P.

    Poštovani akademiče,

    danas, 08.01.2013., na facebook stranicama Vlade RH, gospođa pod imenom "Strašna Teta Fanika" objavila je tekst i sliku, koje vam šaljem. (slika s ćirilićnim natpisom Vukovar je u privitku)

     

    Želim da pogledate ovo. Mene fizički bole ovakve slike. Nije stvar u mladima... Nemaju pojma. Stvar je u Srpskoj zastavi sa ćiriličnim natpisom "Vukovar". Ovo je uslikano 6.1.2013. na pravoslavni Badnjak. Zašto me boli? Boli me zato što su pod ovakvim zastavama ubijani ljudi. Da...baš ovakvim. Srpskim zastavama sa ćirilićnim natpisom "Vukovar". Pod ovakvim zastavama su silovane žene. Pod ovakvim zastavama sam protjerana iz svog grada. A sad sam tu i opet gledam te zastave. Pa zar jedino Hrvati u Hrvatskoj ne smiju reći što misle? Znači...moramo poštovati manjine - poštujemo. Moramo živjeti skupa - živimo. Kad ja na Dan Državnosti na svom balkonu razvijem regularnu Hrvatsku zastavu, u Hrvatskom gradu Vukovaru, opominje me se i naziva nacionalistom. A ove stvari se događaju nama pred nosom i ne smije im nitko ništa reći jer su vječito ugrožena manjina.


    Terezija Dedaković - OTVORENO PISMO
    Mile Dedaković - JASTREB

    Prof. dr. sc. don JOSIP ČORIĆ – umirovljenik
    Uvaženom drugu (prerušenom u gospodina)
    NENADU STAZIĆU, dopredsjedniku hrvatskog sabora Zagreb


    2012-12-02

    RADIO VATIKAN - 2. 12. 2012. - PRILOG O GRAČANSKIM MNOŠTVENIM GROBIŠTIMA I ODNOSU PREMA ŽRTVAMA

    Željko Tomaševic [zeljko.tomasevic@inet.hr]

     

    Hrvatskoj javnosti je u listopadu 2012. upućena vijest o ekshumiranju prve od mnogobrojnih mnoštvenih grobnica u Gračanima, nekadašnjem selu na obroncima Zagrebačke gore, a danas zagrebačkom gradskom naselju. U prikrivanoj jami na Krivićevom brijegu su pronađeni zemni ostatci 30 maloljetnih žrtava za koje je potvrđeno da pripadaju polaznicima Domobranske škole, srednjoškolskoj djeci u dobi od 16-17 godina.

    Selo Gračani je nakon partizanskog zauzimanja Zagreba u svibnju 1945. postalo mnoštveno stratište na kojem je počinjen strašan srbo-komunistički pokolj nad zarobljenim vojnicima i civilima, pod vodstvom dragovoljačkog egzekucijskog odreda VI. ličke proleterske brigade, čiji su pripadnici bili Srbi koji su do 1944. većinom pripadali četničkim hordama.

    Uz zločine u Gračanima partizani su počinili i pokolj nemoćnih bolesnika u obližnjoj Plućnoj bolnici „Brestovac“ na Medvednici.

    Prema dostupnim pokazateljima, u Zagrebu je nakon II. svjetskog rata ubijen 4741 bolnički pacijent, što vjerno upućuje na jednaku zločinačku narav tih jugopartizana iz 1945. i srpskih okupatora Vukovara iz 1991., koji su primjerom svojih prethodnika i pod istim komunističkim znakovljem, na Ovčari mučili pa pobili bolesnike i osoblje Vukovarske bolnice.

    O partizanskim zločinima u Gračanima i na Medvednici pronađena je vjerodostojna dokumentacija tzv. „organa narodne vlasti“.

    Izvještajem o pokapanju leševa i njihovoj dezinfekciji koji je osobno potpisao ljekarnik Miroslav Haramija za grobišta njegove odgovornosti, navedeno je 25 mnoštvenih stratišta i 779 žrtava. Prema njegovom svjedočenju, osim ovih stratišta postojala su i druga stratišta pa je točan broj žrtava još uvijek nepoznat.

    Egzekucije su u Gračanima započele 19. svibnja 1945., dva dana nakon naredbe šefa OZNE Aleksandra Rankovića, kojom se rad OZNE u Zagrebu ocijenio nezadovoljavajućim, a bilo je rečeno da rade brzo i energično i da sve svrše u prvim danima.

    Zapovjednik VI. ličke proleterske brigade je bio general Đoka Jovanić koji je 1941. kao jedan od četničkih zapovjednika proveo genocid nad Hrvatima Boričevca, Brotnja i ostalih naselja jugoistočne Like i zapadne Bosne. Prema navodima očevidaca, osobno je silovao pa potom ubijao djevojčice, klao i komadao žicom vezane ljude. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1990. godine je pobjegao u Beograd, gdje se do smrti skrivao bez oznake imena na kućnim vratima. Tadašnji ministar unutarnjih poslova bio je Ivan Krajačić zvan Stevo, a načelnik OZNE za grad Zagreb, poznati partizanski psihopatski ubojica Marijan Cvetković.

    Nakon što je VI. lička proleterska brigada u Gračanima uspostavila svoj stožer i vojni zatvor, započela su kanibalska mučenja, masakriranja, silovanja i ubijanja nevinih žrtava. Svjedočanstva o podsljemenskim mučilištima i stratištima su desetljećima neuvjerljivo proglašavana „neprijateljskom propagandom“. Partizanski milicionari koji su upadali u obiteljske kuće i stanove, odvodili su na likvidacije cjelokupne obitelji zajedno s djecom, a u njihove domove useljavali su predstavnike nove vlasti.

    U gračanskim kućama su privedene osobe mučili i tjelesno sakatili, a žene i djevojčice silovali i držali za seksualno roblje pa potom ubijali. Sve su to proslavljali pjesmom i partizanskim kolom u „štapskom“ dvorištu.

    Prema navodu „oficira“ OZNE Dragutina Rafaja, u Gračanima su uglavnom ubijane čitave obitelji i veće skupine djece iz domova u Zagrebu, poput preko 500 djece u dobi od 7 do 15 godina koji su bili štićenici Državnog zavoda za odgoj djece koja su u ratu izgubila oba roditelja.

    Prema svjedočenju Miroslava Haramije koji je po nalogu „organa narodne vlasti“ provodio sanaciju dijela mnoštvenih grobišta, izgled trupala ukazivao je na bolesno stanje uma i zvjersko ponašanje krvnika. Stratišta su bila puna strahovito unakaženih i raskomadanih žrtava kojima su bile odsječene ili sjekirama raskoljene glave, prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Većini žrtava su zaživotno bili vađeni utrobni organi, većinom srca, jetra i maternice.

    Nakon provedene dezinfekcije, pregled grobnica su obavili sanitarni inspektori Higijenskog zavoda u Zagrebu, gospoda Sabadoš i Farkaš, uz opunomoćenike Zavoda dr. Berlotom i dr. Sindikom. Dr. Berlot se tijekom očevida onesvijestio, a dr. Sindik je dobio živčani slom nakon kojeg se liječio na psihijatriji.

    Tijela mučenika morali su zakapati sami mještani Gračana, da bi neki od njih potom također bili pobijeni, tobožnjom „greškom“ partizanskih krvnika.

    Unatoč strahotnom otkriću mučkog pokolja djece na Krivićevom brijegu u Gračanima, javna glasila u Hrvatskoj su o tomu prenijela tek šturu i bezosjećajnu vijest.

    Novinar Tihomir Dujmović se u svojem članku objavljenom u Večernjem listu zgroženo pitao je li moguće da u Hrvatskoj nema baš nikoga tko bi Dnevnik, Vijesti ili prvu stranicu novina posvetio likvidiranom dječaku u čijoj je ruci, svega 35 cm ispod površine zemlje, nađen stisnut križić i izrekao duboki prijezir prema onim zlikovcima pod „lijepom partizanskom kapom“ koji su mogli tako ubijati djecu? Nakon takvog članka dobio je otkaz u „Večernjem listu“.

    Ako je šutjeti o tim pokoljima u komunističko doba značilo preživjeti, ako je neotkrivanje i neosuđivanje zločinaca do današnjega dana živuće pravilo, pitamo se kako je moguće da dostojan javni spomen i otkrivanje nevinih žrtava komunističkoga terora u Hrvatskoj, i 2012. godine, bude dovoljan razlog za otkaz radnog odnosa novinaru, uz već ranije prioritetno pokrenut postupak za ukidanje samostalnosti Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova komunističkih zločina nakon II. Svjetskog rata i njegovo podvođenje pod okrilje političkog odlučivanja.

    Štoviše, ukazuje li to na bolest našeg društva na osnovnoj moralnoj i etičkoj razini?

    Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević

     

    Pjesma Ratimira Mlinarića kojem je otac jedan od ubijenih i

    bačenih u jednu od jama u Gračanima:

     

    ''GRAČANSKE  JAZOVKE''

    Te su jame u vječitoj sjeni,

    do njih sunčani ne dopiru zraci,

    leže mnogi tu neznani junaci

    što nevini bješe tada pobijeni.

     

    Nema ovdje križa, nema spomenika,

    ovdje nitko više ne zapali svijeće,

    ovdje nitko ne ostavlja cvijeće,

    a koliko mnogo tu je pokojnika!

     

    Pokatkada ipak ovdje tiho stigne

     netko blizak od njihovih živih

    pa izmoli više molitava tihih,

    pritom svaki tužan glavu prigne.

     

    Bože, hoće l' ikad vrijeme jednom doći

    da će ove jame označit se moći,

    da se koja ploča, križ postavi,

    da se pale svijeće, da se cvijeće stavi?

     

    Ratimir Mlinarić




    * * * Hrvati Pogledajte ovo-1 * * *
    prateča slika ovog dokumentarnog prikaza




    akademik: Josip Pečarić

    RASIZAM DOMAĆIH SLUGU:
    JOSIPOVIĆEV RASIZAM

    (Pismo potpisnicima VS UN-a)















    * * * krenimo na lov za domaćim izdajicama * * *



    Neka dragi Bog,
    Gospodin naš
    poživi našega Oskara Šarunića
    koji je snimio cijeli događaj.
    Neka blagoslovi drage ljude iz
    Hrvatskog žrtvoslovnog društva,
    sve branitelje i naše drage biskupe.
    Bog i Hrvati.

    http://www.youtube.com/watch?v=c0NTz4cUOOo&feature=share







    "ZLOČINI - ZLOČINI - ZLOČINI"











    "SI SVETI"
    slikopis
    ANNO 2012

    2012-10-29

    DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA

               ŽRTAVA KOMUNIZMA

    DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA 

               RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

    Čakovec - Varaždin 29.  listopada 2012.

     

    P  o  z  i  v  n  i  c  a

     

         Kojom Vas, povodom blagdana Svih Svetih i Dušnog dana na molitvu, polaganje cvijeća i paljenja svijeća na grobištima i stratištima žrtava Drugog svjetskog rata i poraća svugdje gdje se ona nalaze, a pozivamo Vas da se na dostojan način sjetimo i poginulih u Prvom  svjetskom ratu kao i žrtava i poginulih u Domovinskom ratu. 

         U spomen na žrtve poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata članovi Društva će u srijedu, 31. listopada u 11,00 sati vijenac položiti kod spomenika na grobištu Dravska šuma Varaždin, najvećem grobištu Varaždinske biskupije, a pomolit ćemo se i  za žrtve ostalih prešućivanih, znanih i neznanih grobišta kao i za spokoj žrtava koje su tih proljetnih i ljetnih mjeseci 1945. godine, nošena valovima rijeke Drave, tražila posljednju postaju u kojoj će počinuti. 

    Nakon toga, u 11,30 sati svijeće će se zapaliti i kod spomen križa na grobištu „Sep“ kod Gornjeg Hrašćana, u župi Macinec u Međimurju.

        Tijekom narednih dana, na blagdan Svih Svetih i Dušni dan, članovi Društva zapalit će svijeće i kod ostalih spomen obilježja podignutih u spomen na žrtve ratnih stradanja i totalitarnih ideologija prošlog stoljeća, … Na grobištu Pancerica u Virje Otoku, grobištu „Križara“ u Lovrečanu, šumi Gaj u Strmcu Podravskome, Maruševcu, Drvarićevoj šumi u Tužnome, Čukovcu kod Ludbrega, … Ksajpi u Šenkovcu, Repovoj šumi kod Štrigove, na Lešu u Kotoribi, Vratišincu…. Leskovcu kod V. Toplica, Ljubešćici… Predstavnici povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju svijeće će zapaliti i kod spomen kapelice kod grobišta Huda jama kod Laškog, Gornji Dolič, Gorica nad Šoštanjem, Košnica kod Celja, Marija Reka kod Prebolda i grobišta kod Hrastnika…

         Članovi Društva iz Virovitice položit će vijenac i zapalit svijeće kod spomenika hrvatskim žrtvama na groblju u Virovitici i ostalim stratištima i masovnim grobnicama, Šintarnica (kod Virovitice) i na grobištu hrvatskih oružnika (kod virovitičke obilaznice), Kaže, Mrtvi jarak, Pčelić ...

          Smatramo da svaki čovjek ima pravo na život, a samim time i pravo na dostojan pokop i grob, bez obzira na njegovo političko, vjersko i nacionalno opredjeljenje. Kako vjerujemo da dijelite naše mišljenje pozivamo Vas da nam se priključite u odavanju počasti žrtvama kojima je to pravo desetljećima uskraćivano i prešućivano.

     Ukoliko ste u mogućnosti pridružiti nam se. Do grobišta  Dravska šuma najjednostavnije je doći iz Optujske ulice u Varaždinu. Tu na semaforu skrenete prema sjeveru, u suprotnom smjeru je poznato varaždinsko groblje. Dakle skrenete u Kumičićeve ulice i vozite do kraja, pa nakon toga produžite preko mosta odvodnog kanala, do obala rijeke Drave gdje je spomen križ. Od Optujske svega oko 2 kilometra. A ako ne stignete, ni na jedno grobište, ne očajavajte, dovoljno se na nekom od groblja, koja će te sigurno posjetiti, u molitvi i na te stradale sjetiti i po mogućnosti kod središnjeg križa zapaliti svijeću, za prešućene, nestale, a i one čije grobove ovih Svih Svetih ne možete posjetiti.

    Za Društvo za obilježavanje grobišta zapisao Franjo Talan, predsjednik









    2012-10-24.g., Dobrava - Tezno
    zajedničko sječanje na žrtve
    SLOVENIJA - HRVATSKA






    informacija o posjeti izloženih slika
    iz projekta "PIETETA"






    Zvonimir Despot - GVOZDANSKO
    ZABORAVLJENO JUNAŠTVO!




    Velebitski ustanak - zločin ili ponos?
    Povodom 80. obljetnice Velebitskog ustanka







    2012-08-26

    Dan hrvatskih mučenika

    Propovijed željezanskoga biskupa Egidija Živkovića, Crkva hrvatskih mučenika, Udbina, 25. kolovoza 2012.


    Draga subraćo u biskupstvu, dragi svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre u Kristu!

    Radujem se danas i zahvaljujem dobrom Bogu na darovanoj prigodi da kao željezanski biskup slavim zajedno s vama svetu Misu na ovom simbolikom bogatom i svetom hrvatskom oltarištu. S ljubavlju i poštovanjem grlim krajeve koje moji pradjedovi napustiše početkom šesnaestog stoljeća napuštajući obale Like, Gacke i Krbave u jednom od najtragičnijih razdoblja naše bremenite povijesti. Donosim vam pozdrave iz Gradišća u Austriji gdje već 500 godina čuvamo svoju katoličku vjeru i svoj hrvatski jezik i tradiciju.

    Udbina je propovjedaonica s koje upućujemo poruku cijelom hrvatskom narodu. S Krbavskog polja bacamo pogled na cjelokupnu našu povijest – pogled koji grli svaki, pa i najmanji zakutak ove drage zemlje Hrvatske. Ovdje su sva naša stradanja i stratišta na jednome mjestu. Ovo je mjesto na kojem čuvamo tragove mučeništva i zaboravu otimamo uzore samoodricanja. Častimo one koji su se u okruženju mržnje odlučili za ljubav. Prisjećamo se žrtava daleke i nedavne prošlosti čvrsto vjerujući da autentično mučeništvo nije ni slučaj niti sklop okolnosti iz kojih nije bilo drugog izlaza. Mučeništvo je kruna i vrhunac posve svjesnog opredjeljenja za vjernost. 

    Hrvatski mučenici su žene i muževi koje su Hrvati prepoznali kao uzore svjedočenja ljubavi. Uz mnoštvo anonimnih ne možemo danas ne spomenuti Miroslava Bulešića, istarskog svećenika koji je zaklan 1947. godine u župnom uredu u Lanišću. Samo godinu dana prije u Gospiću je strijeljana s. Žarka Ivasić iz Krašića, a krivica joj je bila što je Isusovu ljubav svjedočila svim ranjenicima bez obzira koju su odoru nosili. Kako ne spomenuti 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca za čiju većinu grobova još uvijek ne znamo. Ili kako zaobići pet blaženica, pet sestara Kćeri Božje Ljubavi koje su odvedene s Pala 1943. godine i ubijene u Goraždu, malom gradiću na obali Drine u Istočnoj Bosni. Iste te godine 1943. u Brnazama kraj Sinja ubijen je i spaljen fra Rafo Kalinić noseći bolesniku Presveti Oltarski Sakrament. I dva svećenika, gradišćanska Hrvata, su podnijela mučeništvo: jednoga su komunisti ubili u jednoj hrvatskoj župi u Mađarskoj, a drugi je okončao u koncentracijskom logoru Dachau samo zato što se priznao Hrvatom! Mislim i na blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, ali i na sve one za koje je pokrenut postupak, kao npr. za dominikanca Dominika Barača. A koliko je samo neznanih koji su odolijevali zovu mržnje, zla i osvete i čiji je životni stav bio birati dobro u svim okolnostima i prema svim ljudima. Svi oni su razlog da je Udbina ne samo mjesto stradanja nego i mjesto nade. Uzvisina je ovo s koje puca pogled daleko, daleko – sve do vječnosti. 

    Svrnimo zajedno pogled na upravo naviještenu Riječ Božju i tragajmo za porukom koju bi trebalo ponijeti s ovog mjesta nade i živjeti u svakodnevici koja je pred nama.
    Prorok Izaija tješi i hrabri svoj narod koji se nakon progonstva vraća na svoja porušena ognjišta i pokušava iznova započeti graditi i živjeti u darovanoj slobodi. Svoj narod hrabri istinom da ga Bog nije zaboravio i da mu nije okrenuo leđa. Vizija proroka Izaije skoro me prisiljava da se danas i ovdje zamislim nad sudbinom dragog mi hrvatskog naroda. Nakon stoljeća stradanja, pretrpani raznoraznim jarmovima, udarani i šibani sa svih strana, pa i s onih s kojih to nismo očekivali, sanjali smo i umirali za slobodu. Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njenog bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena. Ne mogu prešutjeti činjenicu da mnogi Hrvatsku danas doživljavaju kao zemlju bez nade, prepunu ljudi svladanih letargijom i beznađem. Od razočaranih branitelja do mladih koji svugdje osim u njoj vide svoju budućnost. 

    Što bi u ovom povijesnom trenutku trebala činiti Crkva? Crkva, ako želi ostati vjerna svome poslanju, ne smije šutjeti, ne smije popustiti pred napastima interesa i kompromisa, mora poput proroka stati na stranu istine bez obzira na cijenu koju će za to morati platiti. Kada stvari nazivamo njihovim pravim imenima, kada kažemo da je pobačaj ubojstvo, a ne pravo žene da raspolaže svojim tijelom, da su istospolni brakovi i njihovo usvajanje djece izopačenje ljudske prirode, a ne dostignuća suvremene demokracije, da je poigravanje s genetikom ponovni pokušaj čovjeka da se igra Stvoritelja, a ne napredak znanosti, onda nam kažu da smo zaostali i konzervativni, da ne razumijemo čovjeka i njegove potrebe, onda smo kočničari na putu u, priznat ćete, u najmanju ruku nejasnu i zamagljenu budućnost. Bojim se budućnosti, bojim se Europe u čijem se ustavu ne smije spomenuti Božje ime, bojim se za Hrvatsku u čijim temeljima ne bi bile ugrađene kršćanske vrijednosti. I kada odgovaram na pitanje što bi u ovom povijesnom trenutku trebala činiti Crkva, posve sam uvjeren da ona mora biti proročki glas, glas nade koji će ovom narodu neumorno naviještati da ga Bog nije ni prevario ni ostavio ili zaboravio. 

    Ipak ono bitno što želim podijeliti s vama danas jest poruka današnjeg Evanđelja. Krist Kralj – Kralj svega stvorenoga! Ima u nama nešto što se, ponekad i nesvjesno, opire svakoj vlasti i autoritetu. Ne volimo kraljeve, careve, predsjednike, direktore, šefove, biskupe, šefove bilo koje vrste. Njihovo upravljanje i njihova prijestolja najčešće su popločana životima drugih, mnogim nedosanjanim snovima i još više s mnoštvom isplakanih i neisplakanih suza. Mnogi naši zemaljski vladari, vrlo brzo nakon što se uspnu na svoja prijestolja i zaposjednu svoje vile i rezidencije, zaborave svoja obećanja, zaborave služiti narodu. 

    Krist Kralj – Kralj svega stvorenoga! Čudan kralj i još čudnije prijestolje. Izudaran, krvav, popljuvan i ismijan. Potpuno nemoćan i beskrajno osamljen. A prijestolje? Vrhunac ljudske domišljatosti kada se nekoga hoće povrijediti i poniziti. Dvije ukrštene grede, čavli, trnova kruna i ploča s podrugljivim natpisom: Isus Nazarećanin Kralj Židovski. Istina, kad se sve zbroji, poruke i obećanja koja je davao bila su u najmanju ruku i čudna i neshvatljiva. Blago siromasima, blago tužnima i progonjenima, ljubite svoje neprijatelje, praštajte... Ovo što se upravo događa na uzvisini iznad Jeruzalema mogla bi biti posljedica trogodišnjeg okupljanja oko sebe nevažnih i odbačenih. Postao je jedan od njih: najveći odbačenik i osamljenik – napušteni Bog. Kako je moguće da ga nisu čuli, je li stvarno nisu mogli shvatiti? A toliko im je puta govorio o Kraljevstvu koje se razlikuje od svih drugih. Kraljevstvu utemeljenom, ne na sili i oružju, ne na nepravednim zakonima i novcu, ne na sebičnim interesima i lažima, nego o Kraljevstvu u čijim je temeljima ljubav. I ovo što se sada odigrava na Kalvariji jest vrhunac ljubavi, zadnji čin svjedočanstva o Kraljevstvu koje započinje i trajat će vječno. Nažalost, ni u trenutku umiranja mu ne vjeruju. Nastoje ruganjem povećati bol – a mnoštvo ih je tu: i oni koji poznaju Božji zakon i često se pozivaju na njega i vojnici i prolaznici. Kako se samo lako i brzo ljudi ujedine oko nepravde i tuđe boli. Ne samo prije, nego i danas. Tek jedan, i to obješeni razbojnik, prepoznat će u raspetom Nazarećaninu Boga, osluhnut će srcem da tu na Kalvariji počinje otkucavati vječnost: sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje... Nakon ove presude i nakon ove sramotne smrti postat će upitna sva ljudska sudišta i presude bilo gdje u svijetu.

    Govoreći o Kraljevstvu nebeskom, Isus reče da je ono kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj zemlji. Kraljevstvo je Božje uvijek početak. Dragi moji! U našim dlanovima je sjeme. I o nama ovise plodovi. Nemoj danas reći da ne možeš ništa učiniti i da će ionako sve ostati po starom. Imaš nebrojeno mogućnosti posvjedočiti da je već sada moguće živjeti i graditi kraljevstvo o kojem je Isus govorio. Moguće je započeti, nemoj čekati da uvijek drugi učini prvi korak! Moguće je praštati – zašto uvijek misliš da će tvoja ispružena ruka značiti poraz ili poniženje? Moguće je ljubiti – zašto skrivati i potiskivati toplinu koju nosiš u srcu? Nemoj se bojati reći i pokazati da voliš, da ljubiš. Pa jedino se ljubav dijeljenjem umnaža! Zato nemoj škrtariti. Ako prihvatiš da je moguće započeti iznova i ako sjeme budućeg kraljevstva budeš zalijevao strpljivošću i blagošću, katkada i bolom i patnjom, vidjet ćeš odraze Vječnosti i u svojoj obitelji i na svom radnom mjestu i u svojoj župnoj zajednici i u ovoj dragoj zemlji Hrvatskoj. Ovim svijetom nećemo proći drugi put. Nemojmo odgađati ljubav. I ne zaboravimo: raspeti Kralj je s nama, nikada nas neće ostaviti same ili zaboraviti ili prevariti. Razumjet će svaku našu patnju, ugrijati sve naše osamljenosti, raširenim probodenim rukama zagrliti svako naše razočarenje i krivi korak. I dok se s ljubavlju i ponosom prisjećamo svih naših mučenika, imajmo na umu životni stav jednoga od najvećih, blaženog kardinala Stepinca: "Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti." Toliki su, napajajući se na njegovu uzoru, godinama podnosili strahote jugoslavenskih kazamata, izgnanstva, pa i umiranja. Bilo je to vrijeme – koliko god ga neki danas pokušavali neutemeljeno uljepšavati – prepuno lažnih svjedočanstava, egzekucija bez sudova i optuživanja bez dokaza. Što bi nam danas s ovog svetog mjesta poručili naši hrvatski mučenici? Da budemo Crkva glasna, iskrena i nepokolebljiva! Da budemo Crkva nepotkupljiva i narod ponosan na svoju povijest i svoje kršćanske vrijednosti za koje su toliki žrtve podnosili i umirali. Da čuvamo domovinu i ne zaboravimo patnje i krv kojom je naša sloboda plaćena. Neka nam naši hrvatski mučenici budu uzori, putokazi i zagovornici na našem životnom putu! Svi naši hrvatski mučenici u domovini i iseljeništvu molite za nas! Amen.

    http://www.youtube.com/watch?v=fk4gasVrydk

    http://www.youtube.com/watch?v=vTVxyDodPvM






    Bosansko Grahovo 2012.g.
    'Dan sjećanja' sigurno, ali polako pada u zaborav!






    Razum dr. Stjepan
    Vrijeme je da srušimo velikosrbski mit o Jasenovcu









    HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCA
    Šutnja o proslavi Dana pobjede u Zagrebu
    2012.g.


    2012-07-24

     

    ŠIROKI BRIJEG - POKOP 42 ŽRTVE IZ DRUGOGA SVJETSKOG RATA I PORAĆA

     

    VICEPOSTULATURA

     

    Postupak mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«
    Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg; tel.: (039) 700-325; faks: (039) 700-326;

    mostar@pobijeni.info; www.pobijeni.info
    IB: 4227318660009; UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški:
    Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM – Vicepostulatura
    žiro-račun (BiH): 3381602276649744; devizni račun (inozemstvo): IBAN: BA393381604876650839; SWIFT: UNCRBA22

     

    Široki Brijeg, 23. srpnja 2012. (Povjerenstvo / Vicepostulatura) – Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg i Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« organiziraju prvi pokop žrtava iz Drugoga svjetskog rata i poraća ekshumiranih na teritoriju Širokog Brijega od 2010. do danas. Ukupno 42 žrtve! Dva su partizana poginula u napadu na Široki Brijeg u veljači 1945., a ostalo su branitelji Širokog Brijega i civili koje su komunisti tada poubijali.

    Obred pokopa održat će se 29. srpnja, a započet će u 17.45 ispred širokobriješke Gradske mrtvačnice u Klancu, s tim da će lijesovi s posmrtnim ostatcima pobijenih biti izloženi već od 17.00, čime se pruža mogućnost svima onima koji se još jednom žele pomoliti za žrtve da to učine u miru, prije službenog početka obreda.

    Sprovodni obredi započet će hrvatskom himnom. Nazočnima će se najprije obratiti Pero Kožul, pročelnik Povjerenstva. Nakon njega govorit će njegova ekscelencija Franz Kaufman, zamjenik veleposlanice SR Njemačke u BiH, zbog toga što je među žrtvama i 14 njemačkih vojnika. Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade Županije Zapadno-hercegovačke i Miro Kraljević, načelnik općine Široki Brijeg, također će se u svojstvu domaćina obratiti nazočnima.

    Poslije protokolarnoga uvodnog dijela počinju sprovodni obredi koje će predvoditi širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić. Sprovodna povorka potom će se zaputiti prema širokobriješkom groblju »Mekovac«, gdje će pobijeni napokon, nakon punih 67 godina, biti pokopani u zajedničku općinsku grobnicu.

    Treba naglasiti kako se, zahvaljujući mještanima, zna identitet jednog od ekshumiranih vojnika. Radi se o hrvatskom vojniku Ivanu Tolju iz Ljubuškog. Njegovi zemni ostatci bit će predani obitelji, odnosno bratu Ljubi, te će biti pokopani u njegovoj rodnoj Gredi, u Šipovači, u općini Ljubuški. Možda se zna i identitet pobijenih partizana. Prema tvrdnjama mještana Ljubotića, radi se o Luki Vujaku iz Konavala kod Dubrovnika i Ivi Duperu koji bi trebao biti odnekud iz Slavonije. Obojica su poginula u borbama u blizini samog mjesta pokopa na »Sunčenjaku«. Identitet ostalih još je nepoznat. Budući da se, prema pričanju svjedoka, među 28 pobijenih u Knešpolju, u Dubravi (Stipetina ograda i Kruška), nalazi i jedan franjevac, Vicepostulatura se potrudila napraviti DNK analizu svih kostura. Dobiveno je 14 potvrdnih ishoda analize, ali se ubijeni franjevac ne nalazi među njima. Zbog istrošenosti kostiju i nemogućnosti određivanja koliko bi pokušaja trebalo još napraviti te zbog skupoće samog postupka trenutno je do daljnjega obustavljena DNK analiza.

    Inače, svi pobijeni smješteni su u limene sandučiće s utisnutom brojčanom oznakom. Prilikom iskapanja, naime, vodilo se računa da kosti svakog tijela budu pohranjene odvojeno, u posebne limene sandučiće. Na prikladan način taj je sandučić označen i natpisom koji kaže gdje su i kada određeni posmrtni ostatci iskopani te pod kojim se brojem vode. Isti podatci o posmrtnim ostatcima vode se i u uredu Povjerenstva. Iskapanje je inače išlo ovim redom: I.) u svibnju i lipnju 2010., Dubrava u Knešpolju, ekshumirana tri grobišta-stratišta (Stipetina ograda 1 – pronađeno 8 tijela; Stipetina ograda 2 – pronađeno 12 tijela; Kruška – pronađeno 8 tijela), II.) početkom kolovozu 2011., Pobranica u središtu Širokog Brijega (pronađeno 7 tijela), III.) početkom travnja 2012., Sunčenjak u Ljubotićima (pronađeno 2 tijela), IV.) krajem svibnja 2012., Čajerac podno Bošnjakova brda (pronađeno 1 tijelo), V.) također krajem svibnja 2012., Barevište u Mokrom (pronađena 4 tijela). Kako vidimo, dosada je ekshumirano ukupno 42 tijela žrtava stradalih na ozemlju Širokog Brijega.

    Nakon završenih ukopnih obreda na groblju »Mekovac« slijedit će zajednička sveta misa zadušnica za sve žrtve, koja će biti održana u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo na Širokom Brijegu. Predvodit će je širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić. Na kraju misnog slavlja nazočnima će se obratiti i zahvaliti vicepostulator fra Miljenko Stojić.

    Pokopu će prethoditi »Večer sjećanja« koja će biti upriličena u srijedu, 25. srpnja, u dvorani kina »Borak« u Širokom Brijegu. Bit će sastavljena iz dva dijela. U prvom dijelu bit će prikazan video-materijal o djelovanju Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg i Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. U drugom dijelu bit će predavanje o stradanjima Hrvata u Drugom svjetskom ratu i poraću, s posebnim osvrtom na stradanja Širokobriježana u to doba. Održat će ga suvremeni i znameniti hrvatski povjesničar dr. sc. Jure Krišto iz Tomislavgrada, znanstveni savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.

    Sve informacije o navedenim predstojećim događanjima, ali i o drugim stvarima vezanim za Povjerenstvo i Vicepostulaturu, zainteresirani mogu dobiti kod pročelnika Povjerenstva Pere Kožula (tel. 039 706-371), kod glasnogovornika Povjerenstva Velimira Mabića (tel. 039 706-213) te kod vicepostulatora fra Miljenka Stojića (tel. 039 700-325).









    Izvješće o blagoslovu spmen križa u Čukovcu kod Ludbrega

    2012-07-10

     

    Jame su preko noći "gutale" i vojnike i civile

     

    http://www.zadarskilist.hr/clanci/09072012/jame-su-preko-noci-gutale-i-vojnike-i-civile

     

    Piše: Branko Božić 09.07.2012.Dodaj u omiljene članke Pošalji prijateljuPrintKomentiraj U Hrvatskoj je još oko tisuću, a u Sloveniji 400 neistraženih jama masovnih grobnica u koje su partizani bacili najmanje 500.000 Hrvata, kaže Stjepan Živković

     

    Komemoracija kod jame Smiljevka na području između Žerave i Ninskih Stanova Članovi Udruge Hrvatski domobran iz Zadra u subotu su posjetili dvije najveće masovne grobnice zapadnog dijela Zadarske županije, stratište Smiljevka u gustoj hrastovoj šumi između Žerave i Ninskih Stanova, te jamu Golubinka nedaleko Vrsi. Tradicionalnim križnim putevima te komemoraciji nazočili su članovi obitelji žrtava te njihovi daljnji rođaci iz Australije, Amerike, Švedske, Italije, kao i članovi Udruge Hrvatski domobran iz cijele županije i Like.

     

    Nakon minute šutnje za sve ubijene i bačene u jamu Smiljevka, organizator komemoracije povjesničar Ante Matijević iz Poljica je kazao kako istražujući ovu tematiku iz dana u dan dolazi do sve poraznijih podataka.

     

    - Partizani i njihovi pomagači tijekom Drugoga svjetskog rata, a naročito nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine, najprije su na zvjerski način, bez ikakvog suđenja ubili i umorili, a zatim u jamu bacili više od 450 hrvatskih, njemačkih i talijanskih vojnika te civila, ne samo s ninsko-vrškog područja, već s područja od Obrovca do otoka Vira. Onaj tko bi partizana ili člana njegove obitelji pogledao krivo, završio bi u ovom stratištu. Članovi tzv. Narodnih odbora su bili sud i egzekutori i sve su radili po naredbi Centralnog komiteta, kazao je uz ostalo Matijević.

     

    Poklonivši se žrtvama partizanskog nasilja sudionici križnog puta napustili su područje jame Smiljevke te su se zaputili prema jami Golubinka.

     

     - Ovu jamu duboku 45 metara narod je zvao "jama bezdanka" i veće je stratište i od čuvene jame Jazovke. Žrtve su ubijane i bacane pojedinačno i grupno iz logora, među kojima je jedan bio u obližnjim Vrsima na imanju Ivana Mrdelje zvanog Turonja. Komunistički zločinci to su uglavnom činili pod okriljem noći kako bi se do dokaza i svjedoka što teže moglo doći. Golubinka je "progutala" i veći broj talijanskih i njemačkih vojnika prilikom njihovog povlačenja s ovog ninskog područja, kao i civila. Ovdje su zločine uglavnom počinili izvršitelji iz Vrsi, Nina i Ražanca, njih oko 60. Baratamo podatkom da su samo u jednom danu bačene 52 osobe, 50 muškaraca i dvije žene, istaknuo je Matijević.

     

    Dopredsjednik Udruge Hrvatski domobran Zadar Stjepan Živković ustvrdio je da su se svi ovi zločini izvodili po naredbi i uputama Josipa Broza Tita i njegove desne ruke Rankovića.

     

    - Tito je u ožujku 1945. godine u Beogradu uzeo u svoje ruke sve moguće funkcije i znao je itekako dobro za Bleiburg i Križni put, kao i ostala hrvatska stratišta. U Hrvatskoj je još oko tisuću, a u Sloveniji 400 neistraženih jama masovnih grobnica u koje su po našim podacima partizani ubili i bacili najmanje 500.000 Hrvata. Mi u Hrvatskom domobranu i nadalje ćemo obilježavati, istraživati i iznositi istinu o hrvatskim paćenicima koji su dali živote za ovu našu državu, kazao je uz ostalo Stjepan Živković.

     

    Čast svim nedužnim žrtvama odana je i molitvom koju je predvodio vrško-poljički župnik don Boris Pedić.

     

    Područja pretvoriti u spomen-parkove Golubinka i Smiljevka još su, kažu u udruzi Hrvatski domobran, nedovoljno istražene. Osim utvrđivanja okolnosti stradavanja, udruga se brine da događaji ne padnu u zaborav, pa je uz pomoć Općine Vrsi kod Golubinke podignula kameni križ u obliku hrvatskog pletera. Tražit će da se prostori oko Golubinke i Smiljevke pretvore u spomen-parkove, a u njima izgrade kapelice.



    2012-07-09

    Neka se očituje Božo Vukušić

    Vrlo važno, pogledajte ovaj video i tko je u stanju da učini nešto djelatno za domoljuba o kome se ovdje radi, odnosno za Davora Trbuha, koji je u pritvoru u Klagenfurtu od komemoracije na Blajburgu

    http://www.youtube.com/watch?v=XUbKUVnCrdY&feature=relmfu 
    --
    Ivo Poljak, Duće-Vavlje III, 23a, 21310 Omiš
    021/735 073, 095/ 905 1100, ivo.poljak@inet.hr



    2012-07-05

    PROSVJED U SRBU

    Hrvatska braćo, pravaši, branitelje i domoljubi pozivamo Vas da i ove godine dođete na kontra skup u Srbu, dana 27. 07. ( petak ) s početkom od 11, 00 sati i spriječimo veličanje četništva od strane Milorada Pupovca u Hrvatskoj.

    Okupljanje, 27. 07. 2012. godine do 10, 00 sati u Bruvnu i u koloni u pratnji policije odlazak u Srb. Pozivamo Vas da ponesete Hrvatske barjake.

    Pozivamo sve zainteresirane koji se žele uključiti u organizaciju skupa iz drugih gradova i žele ići u Srb da nam se jave na mail - hrvatskipravasi@gmail.com, fejs Dražen Keleminec ili 099 827 6510.

    Polazak autobusa iz Zagreba u 06, 45 sati sa Mažuranićevog trga.

    Bog i Hrvati !

    ŠALJI DALJE OVU PORUKU !

    Dražen Keleminec






    DAN DRŽAVNOSTI - 2012.g.


    GENOCID U GORNJEM DOLIČU


    TABORIŠČA: Hrvatska, Slovenija, Italia, Poljska
    NEKOLIKO PRIKAZOV O TABORIŠČIH - LOGORI SMRTI

    stopama
    "KRIŽNOG PUTA"
    svibanj 1945. - svibanj 2012.
    u Dobravu i u Crngrob
    pretežno
    dolaze Hrvati (!?) zbrinuti za troškove
    u Bleibrug i Macelj pak dolaze Hrvati
    za vlastiti trošak








    stopama
    "KRIŽNOG PUTA"
    12.svibanj 2012.g.
    film 40 minuta
    "zauvijek s nama"


    2012-05-12

    Večernji list, 12-05-2012

    Piše: Marko Čubrilo/VLM

     

    Najžešće reakcije oko 8000 ljudi, koliko ih se prema podacima austrijske policije okupilo na bleiburškom polju, izazvao je, kako se i očekivalo, predsjednik HDSSB-a i župan Osječko-baranjski Vladimir Šišljagić koji je komemoraciju nazvao nacionalnim satom povijesti.

     

    Šišljagić prozvao Vladu

    - Bleiburg je simbol stradavanja i strahota, i svi koji su danas ovdje trebaju biti ponosni, a oni koji su nas se odrekli donijeli su sramotnu odluku da odustaju od križnog puta - kazao je Šišljagić i dodao da je dio vladajuće koalicije i vlade ideološki sljedbenik pokrovitelja zločina na Bleiburgu, a neke je bivše saborske zastupnike javno deklarirao kao pripadnike srpskih paravojnih formacija, te bivšeg predsjednika Mesića prozvao za veleizdaju. 

    Dodajmo da je gradonačelniku Valpova Leonu Žulju (HDZ) pozlilo tijekom komemoracije te je odvezen vozilom hitne pomoći.

    Zastave iz svih krajeva Hrvatske - Knina, Imotskog, Zaprešića, Zagreba, Hrvaca, Sinja te iz Širokog Brijega, Ljubuškog i Tomislavgrada vijore se na bleiburškom polju u povodu 67. godišnjice bleiburške tragedije i hrvatskoga križnog puta. Dodajmo kako, za razliku od prijašnjih godina, danas na Bleiburgu nema predstavnika državnog vrha. Saborsko Predsjedništvo nedavno je ukinulo političko pokroviteljstvo nad komemoracijom za koju će još ove godine izdvojiti pola milijuna kuna iz proračuna.

     

    Stigli Ivić, Tomašić, Thompson...

    Tako na mjestima gdje su dosad sjedili predstavnici Vlade mjesta su danas zauzeli HDSSB-ovci predvođeni predsjednikom stranke Vladimirom Šišljagićem, izaslanstvo HDZ-a koje čine Josip Salapić i bivši ministar branitelja Tomislav Ivić te Ruža Tomašić (HSP Ante Starčević), Darinko Kosor (HSLS), Danijel Srb (HSP) pa i Marko Perković Thompson.

    - Ove sam godine došla iz čistog protesta, kako bi pokazali da narod sam može biti pokrovitelj i da nam nije potrebno saborsko pokroviteljstvo - rekla je Ruža Tomašić.

    Na pitanje zašto predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor nije došla na komemoraciju Ivić je odgovorio da su trenutno svi u kampanji te da misli da bi se dolazak predsjednice protumačio kao skupljanje političkih poena, što nisu htjeli.

    - Predsjednica je odlučila da neće doći ali smo se usprotivili odluci Hrvatskog sabora koji nije želio biti pokrovitelj komemoracije ove godine jer smatramo da bi Vlada danas trebala biti ovdje - dodao je Salapić.

    U organizaciji udruge Počasni bleiburški vod iz Klagenfurta i Ravnateljstva za hrvatsku inozemnu pastvu HBK i BK BiH održan je prigodan program i slavila se deveta misa na Bleiburškom polju. Procesiju i manifestaciju osiguravalo je 35 policajaca. Kako kaže jedan od djelatnika austrijskog MUP-a u njegovih 15 godina koliko nadzire skup incidenata još nije bilo.

    Kod Hrvatskoga groba na mjesnome groblju u Loibachu na tragedije i žrtve rata podsjetio je i biskup šibensko-kninski Ante Ivas koji je kazao kako je hrvatski narod dobro upućen u ono što se prije 67 godina dogodilo te ponovno istaknuo kako je bleiburško polje svojevrstan simbol križnoga puta hrvatskog naroda.

     

    'Zabrinjava odluka Sabora da više ne bude pokrovitelj'

    - Osuđujem svaki zločin, poštujmo žrtve Jasenovca, ali ne zaboravimo Bleiburške žrtve i žrtve Križnog puta - rekao je Ivas te je dodao da osuđuje falsificiranje povijesti.

    – Ovdje smo danas i zbog nesretne i zabrinjavajuće odluke Hrvatskog sabora da više ne bude pokrovitelj ovoga spomena. Jer, kažu da se ovdje nisu dogodile žrtve, nego tek neke vojske. Čuli smo tvrdnju da se ovdje dogodio zločin i križni putovi, tek "namah", kao trenutni izljev mržnje što je tobože uvijek bilo i bit će u ljudskoj prirodi" – istaknuo je, prenosi IKA.

    Nažalost, do danas nije mogla u Hrvatskoj zaživjeti ni "Državna komisija", niti "Ured za istraživanje i obilježavanje grobova žrtava komunističkih zločina", dodao je. Držimo da sve to nije poruka mira nego nemira. Nije poruka pomirenja nego novih suprotstavljenosti i svađa. Ni poruka nove pravednosti nego novih nepravda. Nije lijek nego otrov. Nije poruka Istine nego povratak laži. Nije poruka života nego smrti. Ne znamo kome je u interesu da se opet toliko otrova izlijeva u našu Hrvatsku? U isto pak vrijeme "neki političari ne pridaju gotovo nikakvu važnost, ili ne vidi, ili se prave da ne vide, da su sve glasniji oni koji se ne mire s ikakvom samostalnom hrvatskom državom, i oni koji imaju i teritorijalne pretenzije na račun RH pa čak s njima kriomice i surađuju, pregovaraju, izjednačavaju žrtve i agresore, ukidaju krivnje pogađaju se i "trguju!". U isto vrijeme se predlažu i donose vitalno važni zakoni za pojedince i čitav narod, "po hitnom postupku", bez prave javne i demokratske rasprave: i to o životu, o obitelji, o začeću i rađanju, o odgoju o školi i vjeronauku. Opet nova zaduženja, rasprodaje, stečajevi, nezaposlenost, bujanje cijena i troškova života. I opet "u ime naroda" ali mimo naroda "odnarođeno", prenosi IKA.

     

    Mesić: (…)

    OSOBNA NAPOMENA: Mesiću, nisi dostojan da tvoje misli vise na ovoj www stranici.



    2012-05-11

    Slovenija: Pronađeno 70 novih masovnih grobnica

    Četvrtak, 10 Svibanj 2012

     

    U jami Konfin otkrivena je masovna grobnica i identificirano 88 žrtava i to na osnovi knjige zatvorenika. Kazao je t Pavel Jamnik, član državnog povjerenstva za otkrivanje ratnih i poratnih stratišta, koje je osnovala Vlada Janeza Janše.

    To su bili ranjenici i bolesnici koji su u lipnju 1945. odvedeni iz zatvora OZNE u Ljubljani. Sve žrtve su muškarci mlađi od 25 godina. Nešto su rekli i svjedoci iz tog doba. Žrtve su bile na 40 m dubine.

    Vjeruje se da je OZN-a minirali mjesto, kako bi ono ostalo zauvijek tajno.

    Do sada je u Sloveniji otkriveno 140 masovnih grobnica iz rata i poraća, a samo ove godine pronađeno je 70 novih lokacija. Slovenci tvrde da će kazneno goniti nalogodavce i izvršitelje ovih zlodjela.

    Simo Dubajić, nekadašnji partizanski egzekutor nad ratnim zarobljenicima i civilima, napisao je knjigu o ovim zločinima u kojoj je, između ostalog, napisao:

    "Zapovijedao sam u Kočevskom rogu. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savjest jača od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. došao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustaša... Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama... Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih zdajnika pobije u Kočevskom rogu.

    Naređenje su izdali Ivan Matija Maček (slovenski boljševik i šef jugoslavenske OZN-e za Sloveniju), Maks Baće (hrvatski boljševik) i Jovo Kapičić (srpski boljševik). Sve odreda Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita! Taj masakr je izvršila XI. Dalmatinska brigada u kojoj je politički komesar bila Milka Planinc", napisao je Dubajić.

    (M.M.) (hrsvijet.net)





    Dravska šuma - Varaždin 6.svibanj 2012.g.
    * * * misa i komemoracija * * *

    * * * KOMUNIZAM i POSLJEDICE * * *
    i gdje su 571
    * * * GROBIŠTA PO SLOVENIJI * * *


    2012-04-22

     

    Molim predstavnike SEDME SILE da medijski poprate ovu najavu.

    Inima (koji zaprime ovu e-poruku!) služi kao izravna obavijest.

    LP

    PV

    'HEROJI VUKOVARA' u Splitu

    U ponedjeljak, dne 23.travnja A.D. 2012. u 19.00 sati u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa, Zrinsko – Frankopanska 19. u Splitu, bit će prikazan dio TV-serijala "HEROJI VUKOVARA", 2. dio: 'Sajmište' (Posvećeno Robertu  Šiliću "Rori" zapovjedniku satnije HOS-a koja je branila Vukovar).

    Robert Šilić "Rora" rođen je 13. rujna 1967. u Konjicu - BiH, a (nakon teškog ranjavanja) preminuo je 13. studenoga 1991. u vukovarskoj bolnici.  

    Ova epizoda o vukovarskom HOS-u nikada nije prikazana na HTV-u.

     

    DOBRO nam DOŠLI!

     

    P.S. Molim Vas da ovu e-poruku proslijedite svim Vašim prijateljima i poznanicima - svim znanim Vam hrvatskim: Bogoljubima, domoljubima, čovjekoljubima, istinoljubima i rodoljubima da u što većem broju budu nazočni na ovom velikom uljudbenom događaju.

    OSTAJEM ZAHVALAN!

    Uime organizatora: Vaš P. Vulić









    2012-02-26

    FW: Poruka o "židovskoj imovini"

    From: Mladen Schwartz [mailto:mschwartz@inet.hr]
    Sent: Saturday, February 25, 2012 5:17 PM
    To: info@zagreb.mfa.gov.il
    Subject: Poruka o "židovskoj imovini"
    Importance: High

     

         Ambasadore Yosefe „Yossi“ Amrani, prestanite se u ovoj zemlji Hrvatskoj ponašati kao bahati gazda, kršeći sva uobičajena diplomatska pravila! Ovo vam nije vaša okupirana Palestina, gdje se također potlačeni puk diže u obranu svoje slobode. Hrvatski narod nije narod židovskih slugana i robova! Budite, u najmanju ruku, pristojni! Bit će to dobro i za vas i za nas. Nemate vi što provocirati sa zahtjevima za povrat nekakve židovske imovine. Kao prvo, izvolite podastrijeti crno na bijelo dokumentaciju o podrijetlu te navodne imovine: tko ju je, kada, na koji način stekao. Kada to bude na stolu, počekat će dok se ne obnovi Država Hrvatska. A onda, obećajem da ćemo vaše zahtijeve skrupulozno i u razumnom roku razmotriti.

         Uime hrvatskog naroda,

         Mladen Schwartz

         Predsjednik

         NOVE HRVATSKE DESNICE

         Prvi triumvir



    Janša zabranjuje crvenu zvijezdu i Tita

    Janša zabranjuje crvenu zvijezdu i Tita

     

    Slovenija mijenja ustav i unosi niz promjena u svoj politički sustav

     

    Denis Romac, www.novilist.hr, 23. veljače 2012. u 20:03

               

    Uz zabranu veličanja svih totalitarnih režima ustavne promjene bi mogle ukinuti izbore za predsjednika, izborne jedinice, liberalna referendumska pravila...

     

    Nova vladajuća koalicija u Sloveniji najavila je skore promjene ustava, a među 40 prijedloga ustavnih promjena svih parlamentarnih stranaka su i ukidanje predsjedničkih izbora, pravo na internet, ukidanje izbornih jedinica i uvođenje preferencijalnog izbornog sustava, ali i zabrana javnog veličanja svih totalitarnih režima, njihovih nositelja i simbola, što predlaže Slovenska demokratska stranka premijera Janeza Janše, najveća stranka vladajuće koalicije.

    To pak znači da bi u Sloveniji uskoro ustavom mogli biti zabranjeno isticanje crvene zvijezde i imena Josipa Broza Tita kao komunističkih simbola, za što se Janšina stranka zauzima već godinama.

    Produbljena provalija

    Nije teško pretpostaviti da će spomenuti prijedlog izazvati novi verbalni rat i produbiti ionako duboku provaliju između slovenske ljevice i desnice. Odnos prema komunističkom nasljeđu i simbolima i dosad je izazivao brojne napetosti i žestoke sukobe Janšine stranke s bivšom vladom Boruta Pahora, predsjednikom države Danilom Türkom i bivšim gradonačelnikom Ljubljane Zoranom Jankovićem.
    Janša je stranke bivše vladajuće koalicije smatrao strankama tranzicijske ljevice, koje uopće nisu raščistile sa svojom komunističkom prošlošću.

    Protiv predsjednika Türka podignuo je ustavnu tužbu zbog odlikovanja Tomažu Ertlu, posljednjem čelniku slovenske Udbe, a Türka je optužio i za suradnju s jugoslavenskom tajnom službom pri bombaškim napadima u Koruškoj sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Jankovića je napao zbog imenovanja jedne ljubljanske ulice Titovom cestom, što je kasnije poništio slovenski Ustavni sud.

    Većina ostalih prijedloga ustavnih promjena bliža je stvarnim problemima današnje Slovenije. Vladajući i opozicija suglasni su oko promjena iznimno liberalnih referendumskih pravila, po kojima je u Sloveniji skoro svaki zakon moguće srušiti na referendumu nakon izglasavanja u parlamentu. Janšina stranka tom se mogućnošću obilato koristila dok je bila u opoziciji, a to je na koncu i srušilo Pahorovu vladu, no na vlasti Janša želi ograničiti pravo na referendum.

    Više stranaka također predlaže da se ograničenje fiskalnog zaduživanja, tzv. zlatno pravilo, upiše i u ustav, nakon što je nedavno vlada donijela odluku o gornjoj granici zaduživanja, što je posebno aktualno u trenutku kada nova vlada, kako tvrdi Janša, zatekla gore stanje na području javnih financija od onoga koje je očekivala, kao i »veliku rupu« od oko 550 milijuna eura neplaniranih rashoda za ovu godinu, zbog čega bi mogla doći u pitanje i isplata plaća u javnom sektoru.

    Ograničavanje mandata sudaca?

    Vladajuća Janšina stranka promjenom ustava želi ubrzati postupak formiranja vlade, kao i povećati ovlasti premijera, koji bi dobio ovlast da sam razrješava ministre i imenuje nove, najviše trećinu u jednom mandatu, što podržavaju i Janšini koalicijski partneri. Pozitivna Slovenija predlaže povećanje ovlasti predsjednika države pri raspuštanju parlamenta, dok Nova Slovenija, najmanja vladajuća stranka, predlaže da predsjednika države ubuduće biraju u parlamentu, a ne na neposrednim izborima.

    Nekoliko stranaka predlaže ukidanje Državnog savjeta, parlamentarnog doma od 22 člana, koji zastupaju društvene, ekonomske, strukovne i regionalne grupe i pojedince, a koji ima pravo veta na zakone donesene u parlamentu. Zanimljiv je i prijedlog o ograničavanju mandata sudaca, koji sada imaju neograničen mandat, i to na pokusni mandat od osam godina.

    Takav prijedlog dolazi iz stranke slovenskog premijera kojemu sude zbog afere Patria, dok se opozicijska Pozitivna Slovenija tome protivi, tvrdeći da očuvanje trajnog sudačkog mandata predstavlja najveće jamstvo sudačke neovisnosti.







    iz Deželice
    e' kad "ljubav" do domovine pređe u nacizam


    neki plaču za kraljem Aleksandrom
    ANNO 2012.g
    neki plaču za kraljem Aleksandrom
    ANNO 2012.g
    * * * SVAŠTA * * *




    VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA
    O
    HRVATIMA BIH



    2011-11-30

    Re: Medjimurci u Kuci cveča u Beogradu

    Medjimursko kulturno društvo Ljubljana posjetilo je Kuću cveča u Beogradu.
    Vidno razdragani složno su zapjevali HEJ SLAVENI pozirajući oko spomenika maršala Tita.

     

    Hej, Sloveni, jošte živi
    Reč naših dedova

    Dok za narod srce bije
    Njihovih sinova

    Živi, živi, ...

    Mi stojimo postojano
    Kano klisurine

    Proklet bio izdajica
    Svoje domovine!

     

    O kojoj to oni Domovini pjevaju i tko to da je proklet?

    Eto, to mi nije jasno.




    * * * MEĐIMURCI * * *
    druže Tito mi ti se kunemo - da nikako u Bleiburg ne dođemo
    na Daksu, do Jazovke, Hude jame, Gornji Dolič, u Tezno i još puno toga
    i da ne spominjamo "onaj" Macelj











    2012-01-07

    06.01.2012. | 12:57

    Sud u Dvoru prognao sve Hrvate



    iz Zrina 1946. godine - ta presuda vrijedi i danas

    Kotarski sud u Dvoru na Uni po predsjedniku Nikoli Vujačiću, donio je 1946. godine presudu "u ime naroda" o konfiskaciji imovine stanovnika Zrina jer su "svi stanovnici mjesta Zrin za borbu sposobni vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strijeljani, ubijeni ili poginuli, pobjegli su u toku rata".

    Zbog toga sud donosi rješenje da se "konfiskuje cjelokupna pokretna i nepokretna imovina svih stanovnika mjesta Zrin i to bez obzira gdje se takova imovina nalazi."

    Sud obrazlaže da zbog uništenja mjesta nisu mogli odrediti što je čija imovina, odnosno koje je imovina ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja, te se zbog toga imovina oduzima svim stanovnicima mjesta Zrin, te im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo.

    Ta presuda na snazi je i danas, u što su se uvjerili potomci Zrinjana koji su se poželjeli vratiti, ali i Sisačka biskupija, prigodom pokušaja početka gradnje katoličke crkve u Zrinu, na mjestu stare crkve koju su partizani do temelja spalili i uništili 1943. godine.

    Tragedija Zrina traje od početka rujna 1943. godine, kada je na blagdan Male Gospe, 9. i 10. rujna 1943. gradić Zrin na Banovini uništen, većina muškaraca odmah pobijena, a preostali stanovnici, žene i djeca su raseljeni, uglavnom u Slavoniju. Sve kuće, škole, crkve, svi gospodarski objekti odmah su uništeni u cijelosti, a da bi progon Hrvata iz Zrina bio konačan, imovina im je svima oduzeta presudom Kotarskog suda u Dvoru odmah nakon rata.

    Ta sramotna presuda Kotarskog suda i strah od istine, nametnula je šutnju o tragediji Zrina sve vrijeme bivše države. Šutnja o ovom zločinu, o brisanju cijelog jednog mjesta za zemljopisne karte, traje i danas. Kolika je bila mržnja prema imenu Zrin, govori i podatak da su komunističke vlasti promijenile imena mjesta i geografskih pojmova koji su u sebi imali pridjev Zrinski.

    Zrinski Brđani postali su Šamarički Brđani, Zrinska Draga postala je Šamarička Draga, a izbrisano je iz karata bilo i ime Zrinska gora.

    Rezultat nametnute tišine je da malo tko u Hrvatskoj zna istinu o Zrinu, a da se stanje nije promijenilo niti do danas, svjedoči više činjenica. Između ostalog, na dan tragedije Zrina u Hrvatskoj nema nikakve komemoracije, na mjesto zločina ne dolaze državna izaslanstva, zločina u Zrinu nema u udžbenicima, čak je zaboravljena i stoji kao ruševina, ogromna tvrđava, sjedište plemenitaške obitelji Šubić, koja je po Zrinu dobila drugo prezime - Zrinski.

    U Zrinu nema spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom, jednom od najvećih sinova hrvatskog naroda rođenog upravo u Zrinu, kojeg kao borca za slobodu slavi cijela Europa, samo ne Hrvatska, samo ne Zrin.

    Najvažniji dokaz da Hrvatska i dalje provodi nametnutu šutnju o Zrinu je činjenica da je još uvijek na snazi sramotna presuda Kotarskog suda u Dvoru, kojom se konfiscira sva imovina Zrinjana i zabranjuje njihov povratak u ovo mjesto.

    O uzaludnim nastojanjima da se vrate u Zrin, odnosno da ponište presudu suda u Dvoru na Uni o konfiskaciji njihove imovine u Zrinu svjedoči svećenik Ivica Petanjak, čiji je otac rođen u Zrinu i 1943. bio protjeran u Slavoniju.

    - Pokušali smo tužbom za povrat imovine srušiti ovu sramotnu presudu Kotarskog suda u Dvoru. Nismo uspjeli, odbijeni smo, naša tužba odbačena je kao neosnovana. Pozivam sve potomke nekadašnjih stanovnika Zrina da se ujedinimo, podnesemo zajedničku tužbu pa da vidimo hoće li nas i tada sud moći tako jednostavno odbiti kao što je odbio tužbu moje obitelji - ističe Ivica Petanjak.

    Sisački biskup Vlado Košić, sa željom da Zrin ne bude župa u kojoj nema niti jednog vjernika katolika, jer se potomci stanovnika Zrina ne mogu vratiti na svoju djedovinu, pokrenuo je inicijativu za izgradnju crkve S. Križa u Zrinu, kako bi se stvorili uvjeti da se u Zrin vrati bar nekoliko obitelji Hrvata. Međutim, izgradnja crkve u Zrinu neće biti moguća dok se ne poništi presuda suda iz 1946. o konfiskaciji imovine, jer je i zemljište na kojem je nekada bila crkve Sv. Križa, konfiscirano.

    Mate Piškor



    fra Andrija Nikić





    Atmosfera straha i prijetnji vlada u Drvaru
    Načelnik pozvao na linč Hrvata i rušenje spomenika braniteljima
    - Kukom i motikom protjerati iz Drvara sramno obilježje - stoji u pozivu na linč












    Gračani: zločini komunističkih zločinca



    Partizansko Komunistički Zločini
    ili
    "OSLOBODITELJI NARODA"
    Krvavi tragovi Titovih partizana i tajnih službi OZNE i UDBE

    Jurčević vlć. Franjo
    Hrvatske žrtve koje nitko ne spominje


    2011-10-16

     

    Politička uhićenja hrvatskih boraca protiv EU-branitelja iz oslobodilačkog rata

    SVJEŽE: OBAVIJEST - U ovim trenutcima u Kosnici POLICIJA privodi braču KRČMAREK iz za sada nepoznatih razloga. Brača Krčmarek su inače aktivisti Pokreta Građanska Solidarnost te stalni članovi i suorganizatori Skupova EU NE HVALA te FESTIVALA DEMOKRACIJE koji od utorka kreče s Trga bana Jelačića u 17h a nastavlja se ispred HRT-a. ŠIRITE OBAVJEST DALJE – Ne smijemo dozvoliti da nas ušutkaju:

    http://www.youtube.com/watch?v=9XFz3eTe6EU&sns=fb





    ŠPANOVIĆI
    HRVATSKI SABORE – VRATI NAM ŠPANOVICU!
    Španovice stradale u zločinu počinjenom u listopadu 1942.g.


    pogledajte www stranicu
    HRVATSKOG KULTURNOG VIJEĆA








    LOG POD MANGARTOM



    KOSOVSKI MIT
    *** KOSOVSKA IDEOLOGIJA ***




    B i H - Pale
    DAMIR BOROVČAK
    DRINSKE MUČENICE
    ( slike 24. 09. 2011.g. )




    HAAG
    pravda europe podržava zločine
    ( slike 24. 09. 2011.g. )





    Damir Borovčak
    Silovane u vrtlogu ponižavanja

    HRVATSKE IZDAJICE
    Kome je smetalo ministarstvo iseljeništva ?





    HUSINA JAMA
    HUSINA JAMA – KRVAVI SPOMENIK
    TZV. HRVATSKOM »ANTIFAŠIZMU«!