ZIMSKE LJEPOTE 2007.
PUTOVANJE SLAVONIJOM
HUDA LUKNJA
PUŠČAVNIK EREMIT
JAMA PEKEL - ŠEMPETER
TOUNJ - KARLOVAC 1990.
GRAD ŠALEK NEKOČ
MOJ MIRNI SVET i NEBO
POGLEDAJTE LJEPOTE
|
30-TRAVNJA 2010
2010-05-10
Piše: Mile PEŠORDA
UBIJAČI BOSNE
„Reka Drina prvi put postala srpska reka“ (D.Ćosić)
Oni od vladatelja naših koji ne spoznaju ovaj narod (a iz njega su krvno potekli) kao duhovnu tvorbu, kao zauvijek u svijet postavljeno svojevrstno naravno biće, koje u sebi samu živi sve svoje rane, nikada ne će osjetiti milost sućutnoga zastajanja nad jecajem iz dubljina domovine, koja je božanski dom hrvatskoga jezika. Ni upitati se oni nikada ne će tko će otrti suzu s očiju mučenica i mučenika naših, bez dokazane krivnje ili suđenja pobijenih, tijekom protekloga krvavoga stoljeća osvajačkih, ali i đilasovski „bratstvo-jedinstvenih“, pohoda na naše zemlje i ljude, i bezimeno porazbacanih po jamama, škrapama, potocima i rijekama, zakopanih 1945. čak i po slovensko-zagorsko-slavonskim njivama oranicama i livadama, po kojima, u ove naše postvukovarske eurointegracijske dane ratari oru njivice i pastiri napasaju kravice, a iz zemlje izranjaju mrtve kosti ljudskih glavica i dječjih ručica, kao grozomorni pokazatelj djelovanja komfašističke pravde à la tito. Ni genocidno uništavanje Vukovara, niti opsjedanje i sustavno ubijanje grada Sarajeva u središtu kojega su „srpski zločinci“ (natpis na spomeniku žrtvama na sarajevskim Markalama) granatama ubili na desetke mirnih građana, niti srebrenički genocid muslimansko-bošnjačkoga naroda, niti izgon stotina tisuća domoljubnih građana BiH svih vjera i nacija iz Herceg-Bosne, izbjeglica pred srpsko-crnogorskom i JNA agresijom, niti (č)etnički očišćena paradržava u srcu Europe – ništa se od svega toga ne će ni na koji ljudski način dotaknuti tih, da oprostite, globodvornih čimbenika, izkorijenjenika, raspoređenih da nastave jugoradove na nutarnjemu podvajanju i vanjskom zaposjedanju hrvatskoga naroda, na potpunom slamanju civilizacijske jedinstvenosti Bosne i Hercegovine ponosne, i da izvrše specijalnu im zadaću onemogućavanja Hrvata u njihovome poslanju-za- svijet, poslanju koje ovaj narod imade u godinama što stoje ispred nas, a koje u svakome od nas prebivaju kao mogućnost slobode, ljepote i dobrote za sve. Zaokupljeni održanjem vlasti po svaku cijenu, prema konceptu vladanja koji niječe Duh i otimlje narodu zemlju, vodu i zabranjuje životvorni kruh, oni previđaju da ovaj narod jest u svojoj biti narod koji više ne gladuje i ne žeđa jer se neprestance napaja na izvoru vode života i da se s toga ne može pokoriti nikomu i ničemu što bi ga odvojilo od toga izvora kao zrcala istine o vlastitome Rječnom putu kroz prostor i vrijeme, o samoostvarenju koje se, nakon preživljena iskustva dijalektičkoga istragaštva, zbiva neovisno o volji vanjskih diktata i političkih diktatura.
Narod koji se umiva na tom izvoru, u bistrini tako svete vode ne stigne se niti zgroziti nad aktualnim prizorima izdaje istine i slobode koje mu oni priređuju, prvi među prvima od vladatelja, potonulih u neistinu i nepostojeću stvarnost, zapleteni u paukovu mrežu politike kojom ravna viši, ne-ljudski, interes u kojemu nema mjesta za apsolut istine, za Svevišnjega, za čovjeka kao biće ljubavi stvoreno na Njegovu sliku i priliku. Još već prije samoga rata, udruženi jugoslavci, tajnoslužbaški i komitetski povezani i podržani, temeljito su se pripremali za rat protiv demokratske Hrvatske i slobodne Bosnae. Takozvana „Jugoslavenska Narodna Armija“ napadački je rasporedila koncem 1991. g. preko stotinu minobacača i više od 200 tenkova oko Sarajeva, da bi potom izložila grad opsadi, koja je trajala sve do kraja kolovoza 1996. Jugosrpska opsada Sarajeva, krvavo započeta ubojstvom dviju Bosanki: studentice, Muslimanke Suade Dilberović (r.1968.) i majke dvoje djece, Hrvatice Olge Sučić (rođ. 1968.) na Vrbanja mostu usred grada, trajala je gotovo 1.500 dana, a za vrijeme opsade na grad su srpski pripadnici dojučerašnje titovske jugoarmije poslali prosječno 329 granata dnevno. Dramu grada Sarajeva, jugoagresijom pretvorena u europsku prijestolnicu bola, prepoznao je istinoljubivi i slobodoljubivi svijet te napokon imenovao (veliko)srpskoga agresora i njegovu ideologiju nacifašizma, što nije uspjelo, četrnaest godina poslije prekida opsade i oslobođenja jednoga dijela Sarajeva i Herceg-Bosne od okupatora, predsjedniku RH, iako slobodarska Hrvatska bijaše glavnim (moglo bi se čak reći: jedinim!) političkim i ratnim saveznikom demokratskim snagama BiH u otporu agresoru..
Kada je gospođa Olga Sučić istrčala, 5. travnja 1992., iz svoga ureda na mirni građanski prosvjed za mir, pokraj mosta na Miljacki rekla je novinaru u tv-kameru: „Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad.“ (sarajevo.co.ba) Onoga koji je, svojom ne-povijesnom besjedom, u biti krajnje relativizirajući krivnju agresora i zločinca i umanjujući junaštvo i patnju domobranitelja i nevine žrtve, opsluživao legendarnu Laž i nadasve neokomunističku izmišljotinu o navodnom građanskom ratu (u kojemu, prema jednom ovdašnjem žurnalistu, Srbi nisu izvršili agresiju, nego „regresiju“!) ili sukobu dvaju nacionalizama i „zavedenih naroda“, čak ne će biti stid što je prešutio istinu o dvjema ubijenim sarajevskim damama kao početku monstrum-čina etničkoga čišćenja i uspostave nepodnošljivoga stanja karadžićarenja po našim zemljama. Da je se s istinom bar na čas suočio i da se zbog ogrješenja o istinu i pravdu u Sarajevu zastidio, javno bi se i Gradu i Narodu ispričao, barem pod teretom činjenice, nedavno iz Haaga potvrđene, kako su osvajački radovi Srbije na preuređenju „Jugoslavije“ prouzročili u Bosni i Hercegovini 104.732 ljudske žrtve rata (bih@vecernji.net) U svjetlu takve zaslijepljenosti, stari je titoist i uvijek agilni sanu-ist srpski književnik Dobrica Ćosić mogao samozadovoljno i akademski, u beogradskoj „Politici“ od 6.travnja, ustvrditi kako „današnje stanje Srba posle etničkih čišćenja za budućnost može da bude pozitivno, jer je reka Drina prvi put postala srpska reka i što će vremenom deo Bosne ipak pripasti Srbiji.“
Za slobodu i demokraciju u Hrvatskoj i BiH, u borbi protiv ostvarenja Miloševićeva minihitlerovskog „Reicha“, u zadnjemu su ratu pali toliki ljudski životi. Možda će „zavedeni“ hrvatski narod jednoga dana zaključiti da je njihov „vođa“ tu istinu svih istina u sarajevskoj Skupštini zatajio zato što je nije ni vidio, jasno, ako mu, zavedenu narodu, sam vođa, domanovićevski jednostavno, u lice kaže: „Ja sam se i rodio slep.“
(Hrvatsko slovo br.785, Zagreb, petak, 30. travnja 2010.)
|
* * * dr.sc. Tomislav Dragun * * *
2010-04-23
HRVATSKI ULJUDBENI POKRET
Pete poljanice 7
10000 Zagreb
email: hrvatska.uljudba@gmail.com
mob: 091/3388433
Zagreb, 23. travnja 2010.
Udrugama, javnim glasilima i građanima
Dragi prijatelji,
Hrvatski uljudbeni pokret iz Zagreba, nakon više od sedam godina uspješnog djelovanja nalazi se pred prisilnim gašenjem. Naime, njegov predsjednik dr. sc. Tomislav Dragun nalazi se u životnoj opasnosti. Udbaši i neoudbaši (Josip Perković, Zdravko Mustać, Branko Budić i dr.) ga na sve moguće načine nastoje "neutralizirati", odnosno likvidirati. Nakon što su ga pokušali strpati u ludnicu, nakon što su ga htjeli ubiti, sad ga žele zatvoriti i u tamnici – umoriti.
Dr. sc. Tomislav Dragun, stradalnik s Bleiburga, vječni politički prognanik i žrtva u vrijeme boljševičko-fašističkog jugo-komunističkog nenarodnog režima, opet je na meti neoudbaških struktura koje drmaju hrvatskim političkim i državnim vrhom. Posebno to, nakon što je on počeo preko Hrvatskog uljudbenog pokreta organizirati prosvjedna Okupljanja domoljubnih i državotvornih Hrvata pred kućama partizanskih zločinaca i ubojica te kad je 26. prosinca 2009. u Zagrebu proglasio Spomen područje Nezavisne Države Hrvatske i Trg Dr. Ante Pavelića. Odmah su ga osudili na četverogodišnju zatvorsku kaznu:
Za "poticanje odgovorne osobe u pravnoj osobi na počinjenje kaznenog djela" stjecanja "protupravne imovinske koristi" u obliku ostvarivanja razlike u cijeni pri kupoprodaji dionica,
- iako to nije učinio, ali i da jeste to nije kazneno djelo po Kaznenom zakonu RH i Međunarodnom pravu,
- iako nema niti jednog dokaza (dokument, svjedok, izjava "poticanog") koji bi upućivali, i dokazivali, na njegovu krivnju,
- iako mu nije bilo dopušteno koristiti se svjedocima i sudskim vještacima koje je predložio
stoga je dr. sc. Tomislav Dragun zatražio politički azil u R Sloveniji, te se sad nalazi u Azilnom domu u Ljubljani. S tim je praktično prekinuto djelovanje Hrvatskog uljudbenog pokreta, a što je i glavni cilj navedene diverzije neoudbaških aktivista.
Dr. sc. Tomislav Dragun zatražio je dne 8. veljače 2010. obnovu postupka u ovom sudskom predmetu, ali Vrhovni sud RH (predsjednik Branko Hrvatin) uporno "mudro" šuti.
Pomozite dr. sc. Tomislavu Dragunu, a samim time i Hrvatskom uljudbenom pokretu, na taj način što ćete pismima (Ivanu Šimonoviću, ministru pravosuđa, Branku Hrvatinu, predsjedniku Vrhovnog suda RH, prof. dr. sc. Ivi Josipoviću, predsjedniku RH, Jadranki Kosor, predsjednici vlade RH, Luki Bebiću, predsjedniku Hrvatskog sabora, uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću, mons. Marinu Srakiću, predsjedniku HBK, Apostolskoj nuncijaturi, Misiji Europske unije, Veleposlanstvu SAD i dr.), peticijama i prosvjedima poduprijeti njegovo pravo, i njegov zahtjev, na pravedno i pošteno suđenje u ponovljenom sudskom postupku kojega traži.
S poštovanjem,
Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.
dopredsjednica
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
HRVATSKI ULJUDBENI POKRET
Udruga u tijeku preoblikovanja u
stranku domoljubnih i državotvornih Hrvata
Zagreb – Pete poljanice 7
hrvatska.uljudba@gmail.com
Ljubljana, 24. travnja 2010.
JAVNIM GLASILIMA
DRŽAVNI TIJELIMA
GRAĐANIMA HRVATSKE I SVIJETA
PRIOĆENJE
ZA JAVNOST
1. Nakon dramatičnih zbivanja u organizaciji hrvatskog političkog i državnog vrha, putem kojih je dr. sc. Tomislav Dragun, predsjednik Hrvatskog uljudbenog pokreta - praktično pred uhićenjem - prognan iz Republike Hrvatske, morao zatražiti politički azil u Republici Sloveniji, Udruga je odlučila nastaviti s radom. Zbog toga je danas u Ljubljani, kad se nije moglo u Zagrebu, održana izvanredna Skupština Hrvatskog uljudbenog pokreta, na kojom je potvrđen nastavak njegova preustroja u stranku domoljubnih i državotvornih Hrvata istoga imena.
2. Glavni operativni cilj Hrvatskog uljudbenog pokreta, dakle kao stranke domoljubnih i državotvornih Hrvata, u ovom trenutku je pripremiti se ustrojno i izaći na sljedeće, izvanredne ili redovite, parlamentarne izbore, te zajedno s drugim hrvatskim domoljubnim i državotvornim strankama preuzeti vlast u Republici Hrvatskoj, te na taj način svrgnuti omraženi boljševičko-fašistički režim, koji već skoro dvadeset godina, kontinuirano, pljačka i terorizira hrvatski narod.
(2)
3. Izostanak lustracije temeljni je razlog što se Hrvatska Država i dalje nalazi u jugo-komunističkim okovima, unatoč rezolucijama Europskog Parlamenta i deklaracije Hrvatskog Sabora, pa Hrvatski uljudbeni pokret smatra svojom svetom i stožernom dužnošću u svakom pogledu ustrajati na njenom operativnom provođenju. Do kraja. Povratak opljačkanog hrvatskog nacionalnog bogatstva, posebno banaka, bilo nacionalizacijom, bilo sudskim putem, pritom se samo po sebi podrazumijeva kao nužno i nezaobilazno.
4. Djelovanje Hrvatskog uljudbenog pokreta odvijat će se sukladno danim okolnostima, u Hrvatskoj i Sloveniji, diljem svijeta, budući je Hrvatskom uljudbenom pokretu praktično onemogućeno cjelovit rad u zemlji. Nismo, zaista, u stanju praktično nastaviti sa svojim standardnim aktivnostima (djelovanje Uljudbene Hrvatske Vlade i Časnog lustracijskog suda, naklada internetskih časopisa "Glasnik", tjednik, "Ognjište", mjesečnik, te knjižnica "Brlog", vođenje internetskih portala www.hrvatskauljudba.hr – tekstualni – i www.svakovamdobro.hr – TV -, priredba mjesečnih političkih skupova "Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata"), pa se moramo potucati "od nemila do nedraga", unatoč rodnom Domu.
5. Na današnjoj Skupštini Hrvatskog uljudbenog pokreta doneseni su sljedeći zaključci:
POKRETANJE LUSTRACIJSKIH POSTUPAKA
Pokreću se sljedeći ustracijski postupci zbog jugo-komunističkih zločina na Bleiburgu i Križnom putu, zbog jugo-komunističkog terora nad domoljubnim i državotvornim Hrvatima tijekom opstojnosti tzv. Jugoslavije, te jugo-komunističke pljačke hrvatske nacionalne imovine kroz tzv. pretvorbu i privatizaciju hrvatskog gospodarstva:
Protiv Josipa Perkovića, Ive Josipovića, Saše Perkovića, Ante i Ivice Todorića, Mladena Bajića, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Perković,
(3)
Protiv Ive Sanadera, Ivića Pašalića, Miroslava Kutle, Vladimira Šeksa, Antuna Kovačeva, Milana Kovača, Jadranke Kosor, Radimira Čačića, Vinka Mioča, Ratka Šćekića, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Sanader,
Protiv Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Dušana Bilandžića, Luke Bebića, Stipe Gabrića zv. Jambo, Saše Romca, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Manolić,
Protiv Stjepana Mesića, Anđelka Runjića zv. Bambe, Branka i Ante Budića, Rade Pilipovića, Nevenke Marković, Ivana Vladića, Zorislava Kaleba, Dragice Kozarić-Kovačić, Željka Žužića, Žarka Pavline, Darka Štirmera, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Mesić, te
Protiv Franje Gregurića, Ante Markovića, Zlatka Mateše, Ante Nobila, Zdravka Mustača, Mirjane Rigljan, Ante Vlahovića, Đure Sesse, Bianke Matković, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Gregurić.
ČASNI LUSTRACIJSKI SUD
Pokrenute lustracijske postupke provest će Časni lustracijski sud, kojega čine:
U Lustracijskom sudištu
Josip Kokić, predsjednik Lustracijskog sudišta, Zvonimir Došen i Tomislav Nürnberger, zamjenici predsjednika Lustracijskog sudišta, te Vladimir Biondić, Marija Dragun, Dragutin Šafarić i Branko Stojković, lustracijski suci,
U Lustracijskom tužiteljstvu
Tomislav Dragun, lustracijski tužitelj i Ivo Matanović, zamjenik lustracijskog tužitelja,
(4)
U Lustracijskom istražiteljstvu
Žarko Marić, lustracijski istražitelj i Vjekoslav Škreblin, zamjenik lustracijskog istražitelja.
HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, STRANKA DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA
Hrvatski uljudbeni pokret, Udruga, preoblikovat će se u Hrvatski uljudbeni pokret, stranku domoljubnih i državotvornih Hrvata.
Povjerenstvo za izradu Statuta čine: Tomislav Dragun, predsjednik, te Josip Kokić i Žarko Marić, članovi.
Odbor za ustroj čine: Mladen Schwartz, predsjednik, te Branko Stojković i Vjekoslav Škreblin, članovi.
ULJUDBENA HRVATSKA VLADA
Uljudbena Hrvatska Vlada djelovat će u sljedećem sastavu:
Tomislav Dragun, predsjednik, Radovan Smokvina, dopredsjednik, Zvonimir Došen, dopredsjednik, Ivo Matanović, dopredsjednik, Tomislav Nürnberger, dopredsjednik, Vladimir Biondić, ministar za provedbu projekta "Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata", Josip Kokić, ministar duhovnosti i bogoštovlja, Lovorka Dragun Mirković, ministrica za provedbu projekta "Dani slobodne knjige", Hrvoje Mirković, ministar projekta "Izborne prosudbe", Dragutin Šafarić, ministar za pitanja zločina na Križnom putu, Žarko Marić, ministar za pitanja gospodarskog razvitka, Mladen Schwartz, ministar za uklanjanje boljševičkih tragova iz društvenog života RH, Branko Stojković, za suradnju s državnim i upravnim tijelima RH, Vjekoslav Škreblin, ministar za pitanja uklanjanja korupcije i ostalih oblika društvenog kriminala u RH, Šime Tolić, ministar za obnovu hrvatskog duha među Hrvatima u cijelom svijetu.
(5)
SJEDNICE TIJELA HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA NA PODRUČJU REPUBLIKE SLOVENIJE
Zamolit će se Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Slovenije da odobri održavanje sjednica tijela Hrvatskog uljudbenog pokreta na području Republike Slovenije, i to u Ljubljani, Otočcu ob Krki i u Čateškim toplicama.
dr. sc. Tomislav Dragun
predsjednik
|
|
Nedavno je u 98-oj godini umrla Irena Sendler (Njemica !).
Za vreme Drugog svjetskog rata ona je u Varšavskom getu uspela da iznese iz geta i samim tim spase 2500 djece.
Nju su nacisti otkrili i žestoko je mučili prebivši joj i ruke i noge.
|
Zahvala Ireni za požrtvovnost koju je iskazala prema ljudima u pogibelji. To je jedan znak da se i u "zločinačkim, totalitarnim" sustavima može biti čovjek.
Šteta što prije nije bila nominirana, dok je bila manja konkurencija, ali ako se prijedlog ponovi vjerujem da ce imati veći krug pobornika.
Svakako da bi o Ireni bilo dobro napisati životopis, tako da ostane i za buduća pokoljenja.
Žrtve totalitarnih sustava zaslužuju sućut i poštovanje, kako nekad, tako i danas, bez obzira koje nacije, vjere i boje kože bile, a minimum što zaslužuju jest pravo na postojanje.
Na žalost ni danas se o žrtvama i stradanjima ne govori dovoljno, a svakim danom, na raznim stranama svijeta događaju se nova zlodjela i progoni, ne treba ići nikud daleko.
I zato neka svatko sam pronađe pet slučajeva gdje su po njegovom mišljenju ugrožena ljudska prava i navede pet država u kojima se progone ljudi zbog ideološkog, nacionalnog, vjerskog i kojeg drugog opredjeljenja.
Možda bi bilo dobro prisjetiti se i nekih naroda koji su se, a u nekim državama se i danas sustavno istrjebljuju, progone i ubijaju.
Još jednom zahvala za ovo pismo
i svako dobro autorima i žrtvama koje su zahvaljujući Ireni preživjele
franjo talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta
|
|
|
Utorak, 09. ožujka 2010.
.jpg)
Olujom Hrvatska oslobođena od vanjske okupacije
(…)
Oslobođenjem od srpske okupacije i obnovom hrvatske države početkom 90ih, monstruozni ratni zločini nad hrvatskom vojskom i civilima počinjeni nakon kraja Drugog svjetskog rata sve se teže skrivaju. Stotine tisuća pogubljenih pripadnika Hrvatske vojske i hrvatskih civila, staraca, žena i djece na Bleiburgu i Križnim Putevima je »Najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka«( Viceadmiral Joachim Lietzmann ). Taj genocid nakon okončanja Drugog svjetskog rata, počinjen od strane vojske Velike Britanije izručenjem Titovim partizanima pripadnika Hrvatske Vojske zaštićenih Ženevskim konvencijama, ruši mit o »humanoj i civiliziranoj Europi« kao kuću od karata i pokazuje da je komunistička Jugoslavija, a ne Hrvatska, nastala na zločinu. Tako je već 1998. godine Dragutin Šafarić u interviewu u Hrvatskom slovu obznanio 890 masovnih grobnica u Sloveniji, markiranih na satelitskim kartama, dakle s točnošću unutar 1 metra.
I dok je Bleiburžki genocid prolazio kroz faze od muka, preko nijekanja, pa umanjivanja, do opravdanja da su Daksa, Bleiburg, Macelj, Jazovka i Kanal bili osveta za izmišljene zločine branitelja Hrvatske Države, Hrvatskih Oružanih Snaga, u isto je vrijeme mit o Jasenovcu kao tzv. «logoru smrti” u prah i pepeo pretvorio izvaninstitucionalni povjesničar Mr. Mladen Ivezić, prvom od četiri knjige[1] posvećene Jasenovačkom mitu:"Jasenovac - Brojke". Sasvim očekivano, u skladu sa stvarnošću mRacne demoNkarcije, Mladenu Iveziću je onemogućavano godinama doktorirati na tu temu!
(…)
Tomislav Nürnberger
|
Tomislav Vuković
Knjige »Tito: tajne vladara« i »Titov dnevnik« bacaju u očaj sve potrošene titoiste, jugonostalgičare, partizanske prvoborce, neotitoide i komunističke fosile. Iz njih donosimo odlomke koji osvjetljavaju odnos Josipa Broza Tita prema uhićenom zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu.
Prošla će godina biti zapamćena kao jedna od najcrnjih za sve poklonike lika i djela »najvećeg sina svih jugoslavenskih naroda i narodnosti« - Josipa Broza Tita. Naime, u tom su razdoblju objavljene knjige beogradskog novinara Pere Simića: »Tito: fenomen stoljeća« i »Titov dnevnik«, te zagrebačkog novinara i publicista Zvonimira Despota: »Tito, tajne vladara«, čime se, na temelju dugo skrivanih povijesnih dokumenata koje su ugledali »svjetlo dana«, dogodio historiografski kopernikanski obrat. Time je konačno unepovrat poslana dugogodišnja prevladavajuća mitologija o nekadašnjem dugovječnom jugoslavenskom predsjedniku, a što je sve potrošene titoiste, jugonostalgičare, partizanske prvoborce, neotitoide i komunističke fosile bacilo u očaj. Izvorni dokumenti iz Arhiva Josipa Broza Tita te arhivskih dokumenata Predsjedništva SFRJ i CK SKJ, koji se nalaze u Arhivu Jugoslavije, nedvojbeno jasno i argumentirano pokazuju da Tito nikada nije bio »brižan, plemenit, skrban za druge, obazriv, nesebičan, odan, sućutan« (Zvonimir Despot: »Tito, tajne vladara«, predgovor, str. 21). Koliko god to bolno bilo ne malom broju i današnjih hrvatskih građana, od nekih (ne samo odlazećih) visokih državnih dužnosnika do nadobudnih mladih antifašista »Tito - dosljedan borac za istinu i pravdu, Tito - radnik Dobra, slobodoumni Tito, Tito demokrat, Tito proleter, Tito privržen radniku i seljaku, Tito zaštitnik djece i sirotinje, Tito 'korifej marksizma', Tito mislilac i pisac (s pozamašnim 'sabranim djelima'), Tito rodoljub, Tito Hrvat - jednostavno ne postoje. Umjesto toga imamo ilegalca s maskama, koje povremeno skida i mijenja, a ispod svih krabulja ostaje opak i osvetoljubiv karijerist, bešćutan i nesmiljen; gavan koji se u siromašnoj svojoj zemlji pokriva zlatom i posipa briljantima, bogat kao Krez (ime lidijskoga kralja koji je živio sredinom 6. st. prije Krista i čije je ime u grčkome i perzijskom svijetu postalo sinonim za bogata čovjeka, op. T. V.), s Dvorom i rezidencijama diljem zemlje, a sve su pune napljačkanog blaga - slika, kipova, pokućstva, sagova, porculana, srebrnine - od vlasnika koji su zlostavljani, lišavani građanskih prava, bacani u robijašnice ili ubijani, kojima je 'u ime naroda' sve oduzeto, a da narod to nije ni vidio: sve je dospijevalo u ruke šakalima« (Despot, isto).
Poraz »srcedrapateljnih« teorija
I dok je iznimno vrijedna knjiga novinara Despota dobila kakvu-takvu (no, svakako ne i primjerenu) pozornost hrvatske javnosti, zbog činjenice da je riječ ipak o hrvatskome autoru i hrvatskom izdavaču, knjige novinara Simića (posebice »Titov dnevnik«) nisu dobile zaslužena mjesta u Hrvatskoj, pa su ih tako neki »ugledni« hrvatski povjesničari jednostavno ignorirali, bez obzira što je riječ o »ubojitoj« faktografiji (povijesnim dokumentima), pred kojom na historiografskome bojnom polju redom padaju sve ideologizirane, dnevnopolitičke, pragmatične i »srcedrapateljne« teorije i ocjene o Titu.
»Titov dnevnik«, knjižica od 192 stranice u izdanju beogradske nakladničke kuće »Novosti«, naslanja se i nadopunjuje raskošnu i pozamašnu knjigu od 536 stranica (obogaćenu brojnim dosada široj javnosti nepoznatim fotografijama) »Tito, tajne vladara«, koju su objavili »Večernji posebni proizvodi d.o.o.«. Despotova knjiga o Vladaru progovara o većini dotadašnjih »kontroverznih« tema, dajući i argumentirane odgovore na njih, kao što su: nedvojbena Titova odgovornost za ratne i poratne zločine, njegova rasistička i genocidna politika prema svim Folksdojčerima bez iznimke, ključna uloga u osnivanju Golog otoka i sličnih logora za političke neistomišljenike, oružano pomaganje različitih diktatorskih režima u svijetu i dr. Simićev »Dnevnik«, iako obuhvaća relativno kratko vremensko razdoblje - od 2. studenoga 1950. do 18. veljače 1951. - zasigurno je jedan od najvrednijih dokumenata Titove pisane ostavštine, ne samo zato što je bio najčuvaniji i najskrivaniji od očiju javnosti te ga nakon njegove smrti nitko od službenih biografa i suradnika nikada ni spomenuo nije, nego i zato što se »iz prve ruke«, temeljem osobnih Titovih bilježaka, može shvatiti njegov lik i djelo: razmišljanja i ljudske osobine, moral i osjećaji, strasti sklonosti (hedonizam i rasipništvo), tehnologija vladanja i snalaženje u političkim previranjima, nedodirljivost, samodopadnost i kult ličnosti, poltronstvo suradnika, apsolutistički utjecaj na pravosuđe i medije, i sl.
Glas Koncila, broj 6 (1859), 7.2.2010.
|
|
| |
| 
