Pieteta - naslov
Hrvatsko društvo i njezina povjerenstva
Klikni
Tu klikni - enter!
    
Ustanavljanje društva godine 2000.
DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
Franjevački trg 7/2, 42 000 Varaždin
H R V A T S K A

Rad Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava
U razgovoru s brojnim mještanima Varaždina i okolice koji su poznali tragediju ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata više puta je sugerirano da je za poubijane i stradale na području varaždinske Dravske šume potrebno nešto napraviti. U početku smo svi smatrali da to treba netko drugi napraviti. Neki su to očekivali od Vlade, drugi od Sabora, treći od Grada, Županije i tko zna od koga sve ne. Kod toga smo svi bili spremni više kritizirati nego dati nekakav konkretan doprinos. Došlo je vrijeme da za žrtve, poubijane i stradale više nitko nije mario, niti su koga ta pitanja interesirala, a mnoga područja nisu ni bila dotaknuta.
Tako smo, manje-više svi razmišljali. Mogli bismo reći da su prevladavala životna pitanja, a brojna grobišta i stratišta rasuta diljem Hrvatske i susjednih zemalja sve manje pobuđuju interes u društvu. Teme o stradalima i ubijenima sve manje zanimale su i većinu djece i rodbine žrtava.
U proljeće 2000. u Istraživačkom središtu Varaždin državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava vršili smo pripreme za obilježavanje grobišta "Dravska šuma", koje smo u prisustvu svjedoka ucrtali u geodetske karte sredinom lipnja 2000. godine. Nekako u to doba iz Zagreba nas je nazvala Terezija Hercigonja, kojoj je s Varteksovog stadiona u Varaždinu potkraj lipnja 1945. godine nestao brat. Gospođa ga je posljednji put vidjela 22. lipnja, a drugo jutro zatekla je logor prazan, nigdje bratu nije bilo traga. Raspitivala se braća po Slavoniji u koju rekoše vojnici da se uputila kolona iz Varaždina. No, traganje bijaše bezuspješno. Podatke o bratu nije imao nitko, ni crveni križ, ni itko drugi, a kod ponovnog raspitivanja kod vojske obitelji je dano do znanja da nema što više tražiti. Kako smo za 15. lipnja pozvali sve koji su o grobištu nešto znali, rekli smo gospođi da je najbolje da tog dana dođe u Varaždin te će u razgovoru sa svjedocima dobiti najmjerodavnije podatke gdje bi joj mogao biti nestali brat.
Kako je zahtjev za podizanje Spomen križa na grobištu "Dravska šuma" Varaždin odaslan još 1998. godine odlučismo dakle da od pustih razgovora nema nekakve koristi te pokupismo istomišljenike s ciljem osnivanja Udruge koja bi o tome vodila računa. Osnivačka Skupština zakazana je za 20. rujna 2000. godine, a prethodno je pripremljen Statut koje je Društvo uz neke preinake prihvatilo, na istom sastanku međusobno smo prikupili sredstva za registraciju i sve potrebno za start Udruge.

Društvo je registrirano 22. rujna 2000 godine pod brojem 05000771,
a osnovna djelatnost je okupljanje članstva u cilju prikupljanja podataka o žrtvama ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata, te utvrđivanje i obilježavanje grobišta. Prvotni cilj nam je bio obilježiti grobište Dravska šuma Varaždin, a uz ostalo i nadalje raditi na prikupljanju podataka o žrtvama i ostalim grobištima.
Uspostavljena je suradnja sa slovenskim "Društva za ureditev zamolčanih grobov" iz Ljubljane, a temeljem te suradnje 22. veljače 2001. godine u Varaždinu potpisana je "Povelja o suradnji". Isti dan na večer je u ovoj dvorani na Franjevačkom trgu 7/1 održano predavanje na temu "Grobišta Slovenije i njihove žrtve". Prilikom posjeta gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji zajedničko izaslanstvo primio je zamjenik gradonačelnika Tomislav Bogovoć, a potpisivanje povelje upriličeno je u prostoriji Varaždinske županije. Tom prilikom gostima smo pokazali varaždinsko groblje i grobište Dravska šuma, a prethodno, nakon ulaska u Hrvatsku članovi slovenskog Društva posjetili su i spomen kapelu u Virje Otoku i grobište Pancerica.
Na proljeće 2001. godine postavljen je križ i održana komemoracija na grobištu "Repova šuma" kraj Štrigove, a iste godine, povodom Dana domovinske zahvalnosti, postavljen je i blagoslovljen spomen-križ na grobištu "Sep" kraj Gornjeg Hrašćana. Povodom 15. svibnja položen je vijenac na grobištu u Virje Otoku, a na blagdana Svih svetih zapaljene su svijeće na grobištima, kod spomen križa u Višnjici, Tuženom, Leskovcu, Virje Otoku i Lovrečanu te na ostalim grobištima, kao i kod centralnih križeva na grobljima. Kako za spomen križ u Dravskoj šumi nije stizalo odobrenje postavili smo uoči blagdana Svih svetih mali drveni križ, a u spomen na nevine žrtve zapaljene su svijeće i položeno cvijeće.
Slovesnkom Društvu uputili smo podršku u nastojanju završetka spomenika pod "Krenom" u Kočevskom rogu, a podržali smo i njihova nastojanja za raščišćavanje poratnih likvidacija u Slovenije. Pismo potpore na hrvatskom slovenskom i engleskom jeziku poslano je deset institucija u zemlji i inozemstvu.
Sa svrhom da se što veći broj grobišta evidentira i barem veća obilježe križem kako bi se sačuvao spomen na stradale i jedno vrijeme koje za ljudski rod baš i nije prednjačilo humanošću i zapadnoeuropskim kršćanskim načelima, na koja se često pozivamo, osnovali smo podružnicu u Čakovcu, a zahvaljujući iseljenim Hrvatima u Sloveniji osnovali smo i Povjerenstvo Društva za tu susjednu državu u kojoj je stradao veliki broj naših sunarodnjaka, Slovenaca, Nijemaca, Kozaka i članova ostalih narodnosnih skupina koji su likvidirani pred kraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata.
U proteklom razdoblju odaslano je na razne adrese više stotina pisama i dopisa, a pred završetkom je i "Spomen križ" u Čukovcu kraj Ludbrega. Nakon višegodišnjih zahtjeva i molbi od mjerodavnog Ureda u Varaždinu dobili smo i dozvolu za podizanje "spomen-križa" na grobištu u Dravskoj šumi, a u planu je i podizanje spomen križeva i na ostalim grobištima u okolici.
U Varaždinu, 22. siječnja 2003. godine

Predsjednik: Franjo Talan
Ustanavljanje društva godine 2000.
DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Izvješće s održane skupštine Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, koje je održano u subotu, 8. ožujka 2003. godine u dvorani za sastanke Varaždinske županije, Kratka ulica 1/2 u Varaždinu.

Sastanak je započeo intoniranjem Lijepe naše, a nakon pozdrava Domovini sudionici Skupštine minutom šutnje odali su počast svim stradalima za Domovinu i svim žrtvama stradalih od posljedica totalitarnih sistema u povijesti.
Osim članova Društva sastanku su prisustvovali predstavnici brojnih udruga i pojedinci. Tako je u ime Udruge Hrvatskog društva političkih zatvorenika Varaždin sastanku prisustvovao Alfred Obranić, predsjednik HDPZ-a Varaždin. U ime Matice hrvatske Bjelovar sastanku su prisustvovali Karlo Srbić, prof. Josip Vusić i Zdravko Ivković, predsjednik koji je pozdravio Skupštinu. Biranim riječima prisutnima se obratio Miroslav Pečevski, član Županijskog poglavarstva, a u ime općine Cestica skup je pozdravio Stjepan Borak, donačelnik općine. Skup su pozdravili i Ivan Mlinarić, predsjednik HD Koprivnica, Franjo Bešenić iz Varaždinskih Toplica i Danijel Novosel ispred udruge Hrvatski domobran Varaždin.
Nakon pozdrava gostiju Skupštine prihvaćen je Dnevni red i izabrana su radna tijela. Tako je su u radno predsjedništvo izabrani Branka Šargač, Ivan Pavlović i Josip Kolarić, a za zapisničara je izabran Josip Vusilović iz Čakovca. Na Skupštini su podnijeta Izvješća o radu Društva, kojeg je podnijela Branka Šargač (u prilogu). Izviješće o radu podružnice Društva Čakovec podnio je Josip Kolarić (u prilogu), a veoma iscrpno izlaganje o radu Povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju podnio je D.Š. (u prilogu).
Kraći osvrt o međunarodnoj suradnji Društva podnio je Franjo Talan, predsjednik Društva. U svom izlaganju osvrnuo se na zajedničke aktivnosti koje hrvatsko Društvo provodi u suradnji sa slovenskim Društvom, a napomenuo je, da se sastanak izaslanstava obiju Društava održao u proljeće na redovnoj godišnjoj Skupštini u Varaždinu. Drugi sastanak održan je 26. prosinca 2002. godine u Slovenjgradcu i tom prilikom razgledana je izložba «Od kukastog križa do crvene zvijezde» koju je priređena u Koruškom pokrajinskom muzeju u sklopu programa Phare, pogranične suradnje Slovenije i Austrije iz fonda za male projekte.

Predsjednik: F.Talan

Ustanavljanje društva godine 2000.
Međimurska županija, Hrvatska
Podružnica Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava
Međimurska županija

Poseban status Društvu za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava

U petak, 28. lipnja 2002. godine održana osnivačka skupština Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava za Međimursku županiju.
U uvodnom izlaganju Josip Kolarić upoznao je prisutne sa programom rada Društva i Statutom na temelju kojeg se i osniva podružnica u Čakovcu. Prema statutu, zbog lakšeg i jednostavnijeg rada na obilježavanju grobišta i stratišta ostavljena je mogućnost da članovi Društva iz pojedinog mjesta, grada, općine, regije ili sredine mogu osnovati svoju podružnicu. Podružnica ima svoja tijela: zbor podružnice, čine ga svi članovi podružnice i Izvršni. Naglasio je kako na području Međimurja postoji potreba za obilježavanjem još nekih grobišta, prvenstveno "Sajpe" kraj Čakovca u koju su ljudi na likvidacije dovoženi iz "starog grada" u Čakovcu u kojem je Udba smjestila svoje centar za mučenje i likvidacije.
Društvo je u protekloj godini križem obilježilo grobište "Repova šuma" kraj Štrigove, nastalo u ožujku mjesecu 1947. godine i grobište "Dravski nasip" u Gornjem Hrašćanu gdje leže posmrtni ostaci stotinjak žrtava likvidiranih početkom mjeseca lipnja 1945. godine, a koji su na stratište dovezeni u noćnim satima kamionima iz pravca Varaždina. Osnivačka skupština održana je u prisutnosti Zvonimira Trupkovića iz ureda za žrtve rata i poraća iz Varaždina i Franje Talana, predsjednika Društva.
Na skupštine je izabrano rukovodstvo podružnice.
Za predsjednika je izabran Josip Kolarić, voditelj Istraživačkog središta Čakovec Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Na sastanku je izabran i Izvršni odbor podružnice u sastavu Barbara Turk, Josip Novak, Stjepan Šestan i Mijo Modrić, a za članove IO izabrani su i Željko Štrok, koji će obnašati funkciju tajnika i Josip Vusilović koji je ujedno izabran za dopredsjednika podružnice Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava podružnice Čakovec.
Kao gosti skupštini su prisustvovali predstavnici Povjerenstva Društva za Sloveniju, D.Š. i M.S.. Predsjednik Povjerenstva D.Š. ukazao je prisutnima na lokacije grobišta, do sada evidentiranih, ratnih i poratnih žrtava u Sloveniji i poteškoćama na koje nailazi kod evidentiranja i utvrđivanja lokacije pojedinog grobišta. Kod toga je istaknuo da je šteta što se Hrvati više ne uključe u evidentiranje stratišta i u Sloveniji, a većinu spomen obilježja kod pojedinih stratišta postavili su Slovenci, odnosno slovenska Društava od kojih je Društvo za uređenje prešućenih grobova (Društvo za ureditev zamolčanih grobov) dobilo poseban status i poticaj države.
D.Š. je istaknuo kako vjeruje da će i hrvatsko "Društvo za obilježavanje grobišta" dobiti uskoro također status od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, pogotovo nakon prestanka rada i ukidanja Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, koja je prema njegovom mišljenju trebala više napraviti. Prema Š. procjenama na tlu Slovenije leže kosti oko 600 tisuća žrtava, Hrvata, Nijemaca, Kozaka, Talijana, Slovenaca i ostalih.
Nakon održanog sastanka priređena je konferencija za novinstvo putem koje je javnost upoznata s aktivnostima Društva, koje za sada djeluje na prostoru sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, a cilj i osnovni zadatak Društva i dalje ostaje prikupljanje podataka o stratištima i grobištima te utvrđivanju žrtava ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata na ovim prostorima.

U Čakovcu, 20. lipnja 2002. godine

Predsjednik: Kolarić Josip
Ustanavljanje društva godine 2000.
Hrvatsko Povjerenstvo za Sloveniju
REFERAT HRVATSKOG POVJERENSTVA ZA SLOVENIJU NA
REDOVITOJ SKUPŠTINI, VARAŽDIN 2003.

Godinu dana postoji radno Povjerenstvu za Sloveniju, kao dio ovog matičnog hrvatskog društva, kojeg sastavljaju tri članovi: dr.B.P., g.M.S. i g.D.Š. kao čelnik tog odbora. Zadača ovog povjerenstva na sakupljanju svih relevantih informacija o stradanjima Hrvata pa patakođer i svih ostalih žrtava ratnog i poslije ratnog nasilja nad čovjekom od 1941.godine je isto takva dužnost kao i u matičnom društvu, sa razlikom i velikom našom prednošču, što radimo u drugoj susjednoj državi R.Sloveniji, gdje je stradalo najviše hrvata. Svi tri članovi već preko 30 godina bivaju u R.Sloveniji kao vrijedni Hrvati te nove slovenske države.
Prije ovog otvaranja povjerenstva iz hrvatskog društva kao Povjerenstva za Sloveniju, ova ista grupa radila je več nekoliko godina dosta aktivnu na svim relacija: uključivanje u potrazi za novim informacijama, objavljivanje u medijima, razni javni nastupi, kao onaj 2000.g. u Dubrovniku i u Zagrebu, Varaždinu, te sudjelovanje kod hrvaskog dokumentarnog filma "OLOVNE GODINE", u ređiji HRT. To je bilo one svima dobro poznate 1999.godina, kada se je na Bohovi kraj Maribora ekshumiralo 1.179 kostura, koja je za Hrvarte posebno bolna, jer tada tamo hrvatski vojni vikar nije smio progovoriti u ime Hrvata, dok se moglo progovoriti pravoslano pa čak i na muslimansko-arabskom jeziku uz još nekoje vjerske predstavnike.
Poslije nekoliko godina marljivog i pravog tehničkog rada uz dobru kompjutersku podporu stvorena je velika masa dokumentacije iznimne vrijednosti, za koju su mnogi zainteresirani pa čak i slovenske državne komisije, koja posljednje vrijeme na tom području ima obsežan program uređenja i dovršenja te tragične naše nedavne prošlosti, koje se mnogi još sječaju ili nose na sebi posljedice.
Kada se spominja riječ "tehničkog rada", potrebno je malo objašnjenje. Način utvrđivanje pojedinih lokacija, a govorimo o grobištima pa i nekojim drugim važnim analizama za ovaj rad, vrši se prilično tehnički zahtjevno, za koji rad je potrebno dobro poznavanje pa i imati u upotrebi različitu kompjutersku tehniku i razne programe. Da bi se lokalitet grobišta ili nekakav drugi podatak mogao staviti na topografsku kartu, potrebno je prije dobiti što bolju informaciju o slučaju.
Kada pak upotrebimo riječi "i drugih podataka", opet je potrebno krače objašnjenje. Stratišta i grobišta nisu samo stratišta i grobišta! To su pak lokacije kao: pancerice, obične jame, jame u šumama, rijeke, stajače vode, prirodne spilje i udubine (kojih ima u Sloveniji oko 9.000), odlagališta komunalija, napušteni stari rudnici pa možda i još nepoznati sistemi skrivanja žrtava. Tako se već u službenim slovenskim državnim izvješčima govori o 180 kraških jama, gdje bi sve mogle biti pohranjene žrtve revolucionarnog nasilja. Nikada, nikada nečemo doči do kraja odkrivanja ovog zla!
Tako pored izrade topografskih karata samih lokaliteta kao grobišta, vodimo također i druge evidence uz prilično točne podatke za svaku lokaciju. Određivanje točnosti prema našim tehničkim mogučnostima koje imamo je pogrška za područje R.Slovenije samo oko 10metara ili čak manje. Nama je posebno važna ona topografska karta, koja nam prikazuje mjesta rođenja ljudi iz najkrvavije slovenske VDV brigade, a tih je bilo više, koje su vršile najviše svakojakih čistki 1945.godine.
Mnogi se pitaju o broju svih žrtava na tlu Slovenije, Hrvatske ili u komunističkoj Jugoslaviji. Ostaje nam samo nagađanje, popis pučanstva poslije rata nije uvjerljiv, kao mnogi lažni ili bahavi podaci komunističke istine, sve u ime naroda, velikog bratstva i jedinstva. Prema londovskom institutu, uz ime Tita za razdoblje 1941. pa do 1987.godine stoji zastrašujuča brojka komunističkih žrtava 1.172 milijuna ljudi. Uz taj podatak moramo navezati pitanje broja grobišta u Jugoslaviji. Ako predpostavimo, da bi u jednoj jami ili grobištu bilo 100 žrtava, dobije se brojka u Jugoslaviji od 11.700 masovnih grobišta. Pošto ova računica nije najbolja, računajmo onda sa po 500 žrtava u samo jednom grobištu, tako dobijemo realniju brojku od 2.300 masovnih grobišta u Jugoslaviji.
Tek poslije ove osnovno školske matematike možemo nekoliko bolje predočiti koliko ima masovnih grobišta u R.Sloveniji, a uz to logično da ide i broj žrtava na tlu Slovenije. Broj žrtava kao i o broju masovnih grobišta na tlu Hrvatske za sada još nije na nama da o tome govorimo, o tome neka govore matično hrvatsko društvo i oni, koji imaju više informacija nego li mi u drugoj državi, ipak vam izjavljujemo, da več neko vrijeme prilično dobro obrađujemo i područje Hrvatske pa i BiH.
Prema našim višegodišnjem istraživanju, koje je več prilično obrađeno, ostalo je još dosta posla, da se koliko toliko dobije zaokružena logična brojka masovnih grobišta na tlu Slovenije. Pošto je glavna masa vojske kao i masa civila bila koncentrirana a onda i zaustavljena več u dubini nam tada još kao susjedne Austrije, došlo je do največeg zla svih naroda sakupljenih na tom području, a poslije najviše na tlu Slovenije i dijelu Hrvatske.
Tragediju u svibnju 1945.godine dijelimo u tri velike kategorije. Prva je masovna likvidacije izbjegličkih kolona prije 15.svibnja, druga kategorija je događaj na dan izdaje kod Bleiburga, a treča kategorija masovnog ubijanja na križnome putu kao i poslije još mnogo godina kasnije.
Malo se govori o ovako podjeljenim kategorijama događaja. Kod Krškog u Sloveniji bila su pobijena djeca kao i redovnice u njihovoj patnji čitavi vlak, njih oko tisuću. Kod Rimskih Toplica prije Celja bila je izvršena agresija nad izbjegličkom kolonom, poginulo oko 150 civila. Največja tragedija, koja se dogodila sljedila je ona u Gornjem Doliču, 12., 13. i 14.svibnja 1945.godina, gdje je čak prema slovenskom državnom izvješču pobijeno oko 8.000 ljudi. Dalje slijedi napad na kolonu na izlazu iz Slovenj Gradeca prema Dravogradu. Kao zadnji napad na izbjegliče kolone bio je onaj u okolici Dravograda. Razpon ovih događaja je samo na oko šest dana i to prije Bleiburga.
Bitka na Poljani uz samu austrijsku granicu ovdje ne ubrajamo, jer je tamo bio vojni sukob.
Masovno sakupljanje Hrvata več niz godina kod Bleiburga stavljamo u drugo kategoriju, jer je to nešto, zbog čega čovjeka jako i dugo boli, još će se dulje pamtiti, što su oni doživjeli kao izdaju čovječanstva i kao simbol hrvatske nacionalne tragedije. To je poseban događaj koncentriran na jednom malom mjestu, za velike mase ljudstva. Vsi podaci nam dosada nisu dokazali, da bi tamo bio posebno veliki broj poubijanih ljudi. Posječujemo i mi dan sječanja na Bleiburg, mnogima smo tamo u susretu ponudili nekoje naše materiale.
Naša podjela na treču kategoriju svih žrtava je ona poslije 15.svibnja 1945.godine. Brojke su iznimno velike, teritorij je velikog razpona, vremensko nije bilo kraja tih tragedija. Ovu našu podjelu moramo podijeliti na više specifičnih tipova stradanje ljudi prema položaju u društvu, prema mjestima likvidacija te tko je vršio te likvidacije. Ovdje obuhvačamo samo područje današnje R.Slovenije.
Malo je masovnih grobišta uz austrijsku granicu. Od Dravograda do Maribora za sada još nemamo informacija o večem broju grobišta, ali znamo da je rijeka Drva veliko grobište. Tek nakom koncentriranja mase ljudstva oko Maribora, moralo se pristupiti največjoj likvidaciji u povijesti na ovom dijelu svijeta. Tako se ponegdje prikazuje brojka poubijanih u okolici Maribora čak 120.000 ljudi. Pancerica kod Teznog od Bohove te dalje pored groblja na Dobravi do dravskog kanala je dugačka točno oko tri kilometa. Tvrdi se, da je tu poubijanih oko 40.000 ljudi. Mariborska okolica sa Pohorjem te područja prema Celju, kamo su usmejeravali kolone za likcidacije, vjerovatnu krije oko tri stotine masovnih grobišta. Pješačke kolone su se usmeravale prema onim krajevima na Štajerskom, koji su imali mnogobrojne vojničke obrambene kanale, male ili napuštene rudnike, razne malo naseljene krajeve, sve do Hrastnika i Trbovlja.
Urbani dio grada Celja ima registriranih 36 masovnih grobišta. Stariji ljudi, koji su bili pozatvarani tvrde, da je samo u okolici Celja bilo pobijeno preko 70.000 ljudi. Kod Laško se samo govori o rudarskom jašku "Barbarin rov", u zaselku Huda jama. Malo se zna, da se ispod zemlje krije 3 km dug rudarski rov, znači od grada Laškog odnosnog kamnoloma kod zaselka Šmihel pa pored Hude jame sve do trečeg zaselka Brezno, dugačak manje od 5 km koji ima tri ulazna okna, još je to zabetonirano - zabranjeno. Pored mnogih transporta kamionima do ovih ulaznih šahtova, govori se još za dva vlaka skinutih ljudi i odvedeni u te rudarske šahtove. Žrtava samo u tom rudarskom rovu nekoji ocjenjuje od 6 pa do 12 tisuča.
Grobišta oko Krškog i Mosteca uz Savu, bile su žrtve iz pravca Ljubljane pa i iz Zagreba, koje su tamo dovozili vlako ili kamionom, kao zarobljeno ili sumljivo osoblje iz Zagreba, opet Hrvati.
Dog su grobišta na slovenskom primorju uglavnom kraške jame i udubine, gdje pak je najviše pobijeno vojnika i nešto malo civila. Od civila je na primorskom najviše poubijano Italijana.
Ono posebno partizansko područje, za koje se okupator nije ništa brinuo, poznato je kao "Kočevski rov". To je nekakva oaza prašume, dje su masovno poubijali svoje ljudi i kolege još za vrijeme same okupacije. Okupator je dobro znao što tamo rade, jer tamo oni sami sebe iztrebljuju.
Gorenjska, to je područje od Ljubljane prema Kranju i Jesenicama, ima drukčiju stukturu žrtava te mali broj masovnih grobišta prema drugim područjima. Zapadni dio Slovenije prema Italiji nema grobišta, tamo nema kraških jama, a susjed bi mogao vidjeti. Tu se posebno govori o žrtvama hrvatske izbjegličke vlade, skinute sa vlaka te svi pobijeni u šumi kod malog zaselka zvanom Crngrob.
Tek sada je trenutak, da procjenim brojku žrtava za područje Slovenije. Ako analize govore, prema sakupljenim te donekle več sređenim podacima i onih podataka, koje je još potrebno srediti, na području R.Slovenije, vjerovatno če brojka preći tisuči masobnih grobišta. Prosječan broj žrtava več prije spomenite osnovno školske matematike, brojka žrtava na području R.Slovenije mogla bi biti čak preko pola milijuna. Prema spomenutoj londonskoj procjeni od 1.172 milijuna žrtva u Jugoslaviji, prema situaciji nagomilane mase ljudstva na području Slovenije, naša procjena daje rezultat, da bi taj procenat mogao biti oko 42%, što je podpuno prihvatljivo. Kome ova matematika smeta, a mnogima čak opasno smeta, naka ju on prikaže drukčije, jasnije i detaljnije. Za sada imamo za javnost samo mi ovu sliku, sve drugo je velika zločinačka tajna, jer su još na vlasti.
Pričati o "prešutjelim grobištima", je velika revolucionarna laž, jer sve što se jako krije, dobro se zna gdje je to, samo ostali svijet ne smije znati, kako su došli na vlast, sa zločinima!
Koliko kvalitetno radimo ovaj amaterski rad, najprije je to počelo več davno slovensko društvo za uređenje prešutjelih grobišta pod vodstvom neumornog g.Permeta i ostalih njegovih kolega. Često smo bili zajedno na terenu, zajedno smo krenuli daleko u Dubrovnik, gdje smo imali čak dva nastupa.
Nekoliko puta več je bilo najavljeno, kako se priprema material za internetnu stranicu, prviput kod nas na ovu temu. Za javnost več je pripremljeno prvih 25 lokaliteta, što je izključivo naš material. Od toga je šest za BiH, šest za Hrvatsku i trinajst za Sloveniju. Zbog aktualnosti pripreme za ulazak u evropske integracije, morali smo i mi malo požuriti sa našom aktivnošču posebnu sada, jer to je ključ civilizacijskih vrata. Želja nam je, da postepeno prikažemo, ako bog da, čak do tisuću lokaliteta, što če jako dugo trajati, a mnogi če se morati zbog nas sakrivati pred javnošču.
Zadnjih nekoliko mjeseci slovenskoj se vladi jako žuri, isto čeka i hrvatsku vladu, da več jednom pokoplje svoje žrtve na barem malo čovječji civiliziran način. Slovenska vlada zbog naših stalnih pritisaka i dokazivanja o strašnoj brojci žrtava i grobišta na tlu R.Slovenije, odlučila je tomu već jednom stati na kraj tako, da se na sva dokazana masovna grobišta postavi spomen obelježje.
Ovo malo hrvatsko Povjerenstvo za Sloveniju aktivno se uključilo u ovaj program. Elaborat kao i maketo našeg rješenja za anonimni natječaj za postavljanje jednoličnih 200 spomen obelježja po Sloveniji, ovdje imamo samo sliku te makete, ali več iduči ponedeljak podižemo taj naš elaborat.
Prema našim upitima slovenskoj državnoj komisiji, kako če se odnositi prema onim grobištima, za koje se zna, da su u največem broju drugi narodi u toj jami, dobili smo poštovanja vrijedan odgovor. Rečeno nam je, da če se omogučiti tim vladama, kojem narodu pripadaju žrtve, da se sami odluče, kako če postupati u pojedinim slučajevima, mogu da postave uz svoj trošak i svoj oblik spomenika. Vjerujemo, da če nam ipak uspjeti negdje u Sloveniji postaviti naše spomen rješenje, jer govori u podpunosti o nasilju vlasti ili nasilnika nad civilima i nejakim osobama, svih triju rodova u obitelji, kao svetinja svakog čovjeka.

Povjerenstva za Sloveniju

 

 

Copyright of all programmings and scripts belonging to this site by Infoperin Publishing 2002.