Hrvatski kajkavski koledar 2007. Franjo Talan Križovljan Stradanje stanovnika Lovrečana i okolice u Drugom svjetskom ratu i poracu U pograničnom području Varaždinske županije, uz granicu s Republikom Slovenijom, smjestila se općina Cestica koja s 5678 stanovnika (popis iz godine 2001.) i površinom od 46 km2 po veličini spada u srednje općine Županije. Većina stanovnika živi u naseljima središnjeg dijela općine oko magistralne ceste D-2, koja Varaždin i Hrvatsku preko medjunarodnoga graničnog prijelaza Dubrava Križovljanska povezuje sa susjednom Slovenijom i ostalim srednjeeuropskim i zapadnoeuropskim zemljama. Na području općine smjestile su se dvije župe, župa Svete Barbare, Natkrižovljan, i Uzvišenja Sv. Križa, Križovljan, a pogranično naselje Dubrava Križovljanska u sastavu je slovenske župe Zavrč, Mariborske biskupije. Uz sjedišta župa formirala su se i groblja. Pokojni iz križovljanske župe uglavnom se pokapaju na mjesnom groblju u Cestici ili na groblju u Lovrečanu, kojemu gravitiraju naselja Brezje i Lovrečan, a dijelom i Falinić Breg i Kolarovec. Najveća stradanja stanovništvo bilježi za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, kada je zbog ratnih okolnosti kao i zbog poratnih progona i učvršćivanja vlasti, stradalo i ubijeno preko 180 ljudi. Prve žrtve stradale su 10. travnja 1941. kod ulaska njemačke vojske na područje općine. Naime, ostatci kraljevske vojske postavili su zasjedu nadolazećoj njemačkoj sili, te su u zametnutoj bitci stradali vojnici na obje strane: ubijen je jedan vojnik Nijemac, a stradala su i trojica kralju odanih vojnika, koji su pokopani na cestičkom groblju. U raciji koju su sproveli Nijemci ubijen je križovljanski župnik Ivan Madjarić, a od civila ubijeni su Antonija Špernjak, Marija Leskovar, Franjo Roškar i 69-godišnji Antun Horvat i sin mu Mijo. Život pod njemačkom upravom Pogranični dio općine Hitler priključuje svojem carstvu, a svi iz zaposjednutog dijela, koji su se izjasnili Hrvatima morali su se iseliti. Tako su naselja Križovljan grad, Virje, Brezje, Lovrečan i Dubrava Križovljanska ostala s druge strane granice, dijelom i Selci, Falinić Breg i Kolarovec. Službeni jezik bio je njemački, a iz susjedne župe Zavrč protjeran je i slovenski svećenik Konrad Jarh koji je dobio utočište u hrvatskoj župi Kamenica, a prognan je bio i vlč. Alojz Osterc, koji dolazi za duhovnog pomoćnika u župu Križovljan. Mobilizirani od službene vlasti, u ratnim okršajima sudjelovali su i brojni mladići s našeg područja. Mnogi koji se živi vratiše iz rata nisu preživjeli «oslobodenje», a u brojnim kolonama smrti koje su trasirane u ratom opustošenoj zemlji mnogima se zameo svaki trag. Kosti ostaviše uz put, u grabi, rijeci, ili kakvoj «pancerici», gdje ih nakon ubojstva pobacaše njihovi mučitelji. Cestom koja danas spaja i povezuje Hrvatsku sa zemljama zapadne Europe kretale su se nakon rata «kolone smrti», a Dravom plivaše leševi ubijenih. Grobovi i kosti stradalih leže na brojnim frontama i ratištima Europe, od Staljingrada i Rusije do Bosne, Češke i Francuske, a prestankom rata ubojstva i stradanja stanovništva nisu se smanjila. Poslije rata ubijen je svećenik Antun Klasić, roden u Cestici 1914., najvjerojatnije likvidiran od strane jugokomunističkih vlasti u šumi Lug nedaleko Bjelovara. Nastanak grobišta na cestičkom području Osim velikog broja stradalih na području općine Cestica, postoje i dva masovna grobišta. Grobište Pancerica kraj Virje Otoka nastalo je sredinom lipnja 1945. Tu je protutenkovski rov, preostao nakon povlačenja Nijemaca, nova vlast popunila tijelima ubijenih stradalnika, koji su u noćnim satima kamionima dovoženi iz smjera Varaždina i tu likvidirani. Na grobištu je povodom blagdana Svih svetih 1994. postavljen spomen-križ. Na grobištu se od 1995., pretežno na drugu nedjelju mjeseca lipnja, služi sveta misa za žrtve, a 18. lipnja 2000. kraj grobišta blagoslovljena je novopodignuta kapela posvećena hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu. Drugo grobište nastalo je djelovanjem Udbe, a žrtve su bili stanovnici koje je tajna policija organizirala u «križare». Grobište je smješteno s desne strane rijeke Drave, na mjestu pogibije, uz cestu Varaždin-Dubrava Križovljanska. Grobište je nastalo nakon ubojstva «križara» koje se dogodilo u noći s 22. na 23. srpnja 1946. Ubijeni Stanko Dobrotić iz Lovrečan Otoka otpremljen je kući i kasnije pokopan na lovrečanskom groblju, a ostali ubijeni pokopani su kod rijeke Drave. U znak sjećanja na poubijane žrtve kod grobišta je podignut spomen-križ, koji je 26. srpnja 1998. blagoslovio vlč. Ivan Košić, a izaslanstvo općine svake godine za blagdan Svih svetih uz križ položi vijenac. Poginuli u tijeku Drugog svjetskog rata iz lovrečanskih naselja Poginuli kao vojnici i stradali iz naselja Brezje, Kolarovec, Lovrečan i Falinić Breg do 8. svibnja 1945. Stradali poslije 9. svibnja 1945. - nesretnim slučajem od mine Stradali poslije 9. svibnja 1945. - od strane vlasti Progoni stanovništva u poratnom razdoblju U tijeku 1946. u Lovrečanje zalazio «ustaški satnik Ante», koji je govorio ljudima o novom poretku i iskoristio povjerenje ljudi koji su ga dolazili slušati i vjerovali mu. Tako je u noći 22. na 23. srpnja organizirao prijevoz «križara» s desne na lijevu obalu, a za prijevoz ladjom preko Drave bili su angažirani Stanko Dobrotić i Franjo Težak iz Lovrečan Otoka, koji su vjerovali da će prevesti švercere i za uslugu dobro zaraditi. Kad su «križari» krenuli prema ladi odjeknuli su hitci knojevaca koji su čekali u zasjedi i «križari» su poubijani. Franjo Težak uspio je umaći kiši metaka koja ga je pratila u spašavanju života, a Stanko Dobrotić ubijen je metkom u čelo na obali. Pokojnog Stanka rodbina je odvezla kući i kasnije pokopala na lovrečanskom groblju. Mrtva tijela bila su poslagana jedno 8 metara od ruba ceste. Raspoznao sam Pavlikuva dva (veselić Ivan i Antun), njih sam najbolje poznao jer su ovamo dolazili, zatim je bio Cvetko (Cvetko Antun), jedan je bio negdje iz Središća i jedan iz Hrastovca. Bilo ih je ukupno 5, dok je pokojni Stanko ležao kod svoje kuće u Lovrečan Otoku, a ostale je "Šap" - grobar ovdje zakopao - rekao je Josip Pongrac. Vlast nije dopustila ukop ubijenih, a rodbina je nakon toga jedno vrijeme na grobu palila svijeće. Zbog «križarstva» i suradnje s «ustaškim satnikom Antom» na duže vremenske kazne osudjeni su Josip Pongrac, učitelj Nikola Ramuščak, Lovro Borak, Krešimir Šoštarić, Stjepan Šoštarić, Albin Kokot, Šimun Talan, Vladimir Ožvatić i Andjela Vočanec, a osudjen je i župnik Josip Bakan. Svi su stradali zbog «križarstva» i suradnje s «ustaškim satnikom Antom», koji je isto i organizirao, a sam Ante nije ni suden jer je sve organizirala Ozna. U ljeto, 13. kolovoza 1946. dogodilo se čudo u Brezju, a zbog toga je Udba opet stala zatvarati i mučiti ljude. Najmanje je u zatvoru provela starica Eva Ponudić, rod. Borak, a zatvoreni su bili i Josip Talan (16 godina), Terezija Težak, rođ Ponudić i Stjepan Težak, koji je na Udbi u Varaždinu proveo 135 dana. Zbog toga što je 14. kolovoza blagoslovio pod iz kojeg je prskala krv zatvoren je i pater Modesto Borak, kapucin. Blagoslov grobišta i misa zadušnica za žrtve U znak sjećanja na ratna i poratna stradanja stanovništva lovrečanskih naselja, kao i stradale u kolonama križnog puta koje su nakon rata prošle prometnicama, uglavnom trasom današnje državne ceste D-2, ovim područjem, kao i žrtvama čija tijela su «doplivala» rijekom Dravom iz smjera Slovenije i nošena maticom rijeke otplutala dalje prema istoku Hrvatske, kao i stradalima u obližnjim jamama i grobištima, održana je u nedjelju 23. srpnja 2006., u prigodi obljetnice likvidacije «križara» misa zadušnica i komemoracija. Misno slavlje predvodioje dr. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački. Obilježavanje stradanja održano je u organizaciji Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a pod pokroviteljstvom općine Cestica. Komemoracija se održala u dva dijela, u crkvi Svetog Lovre i kod spomen-križa kod Drave u Lovrečanu. Goste i uzvanike prvo je pozdravio vlč. Ivan Košić, a u uvodnom dijelu programa Franjo Talan, predsjednik Društva zahvalio se svima na dolasku i izmedju ostalog rekao: U ovom trenutku sjećamo se i žrtava Domovirrskog rata, a ovo je trenutak da se.sjetimo i stradanja i žrtava najvećih zala prošlog stoljeća, nacizma i komunizma. Na otvorenju Trećeg hrvatskog žrtvoslovrtog kongresa koji se 2004. održao u Zagrebu dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Kongresa, iznio je podatak da je u svijetu od raznih sukoba i totalitarnih sistema XX. stoljeća poginulo i poubijano 180 milijuna ljudi, 100 milijuna od komunizma, 50 milijuna od fašizma (nacizma) i 30 milijuna od raznih diktatorskih režima. Pozdravne riječi sudionicima skupa uputio je i Marijan Lorbek, predsjednik Vijeća općine Cestica, a o stradanjima u Sloveniji govorio je Franc Perme, predsjednik Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane, koji je istaknuo: Već duže razdoblje susrećemo se kod pokopa prešućenih žrtava, koje su bile poubijane jer su voljele svoj dom, domovinu poštivale kršćanske vrvednosti i gajile san o vlastitoj državi. U grobištima i jamama Slovenije leže kosti 170 do 190 tisuća ubijenih Hrvata Dok se Europa veselila kraju Drugog svjetskog rata, Slovenija i Hrvatska plivale su u krvi. U Slovenji imamo preko 400 označenih grobišta. Grobišta su prvenstveno smještena uz trase «križnoga puta», koji se odvijao u dva smjera. Jedan preko Maribora, a drugi preko Velenja i Celja prema Hrvatskoj. U tim grobištima prema raspoloživim podatcima leži od 170 do 190 tisuća žrtava, vaših braće i sestara. To nisu bile samo poražene vojske, tu su bili poubijani i muževi i žene, starci i djeca, ukratko svi kojima je komunistička revolucija bila protivnik. Ta sva grobišta su uglavnom uredjena od Društva i pojedinaca. Naša Vlada, kao i vaša, ne pokazuje posebnog interesa za ukop tih žrtava - rekao je Perme i dodao: Pred Drugi svjetski rat Triglav su posjetili biskup Rožman i sada blaženi Alojzije Stepinac i u spomen na taj susret je postavljena spomenploča u kapelici na Kredarici. Nakon rata je kapelica srušena, a sada je želja Slovenaca i Crkve da se u novoj kapelici postavi spomen-ploča na zajednički posjet dvojice biskupa Triglavu. Biranim riječima o ratnim i poratnim stradanjima govorio je i Alfred Obranić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, a izmedju ostalog je naglasio: Cestom uz Dravu prošle su tisuće zarobljenih civila ili pripadnika hrvatskih oružanih snaga, koji su od Bleiburga kretali na svoje križne puteve prema istoku. Većina tih izmučenih ljudi platila je glavom već u Sloveniji i stoga sa sigurnošću možemo reći da je područje Slovenije najveća masovna grobnica hrvatskog naroda. Oni koji su preživjeli Maribor Kočevski Rog, Šentvid i ostala slovenska stratišta slani su u skupinama prema Hrvatskoj i dalje u istočne djelove tadašnje Jugoslavije. Pješačeći danima bez hrane i vode, noćili su pod vedrim nebom - pa da im ništa drugo nisu radili polovica bi umrla od iscrp jenosti i patnji. Grupe koje su išle preko Macelja i Krapine prema Zagrebu dočekivala je krapinska OZNA i likvidirala u maceljskim šumama. Grupe koje su se kretale dolinom Drave likvidirane su kao i ona u Virje Otoku na pojedinim lokacijama sve do Osijeka - rekao je predsjednik političkih zatvorenika Hrvatske i dodao: Svaki narod ima pravo na povjesnu istinu, na ostvarenje pravde. Kad se to ostvari, u narodu se dogodi duševni mir i nestaje nezadovoljstva zbog povijesne nepravde. Petnaest godina živimo u vlastitoj, demokratskoj, slobodnoj hrvatskoj državi, a nismo još uvijek ostvarili taj očekivani mir, nakon čega bi na svečanostima govorili bez tenzija, govorili bi o oprostu za zločince, a molili za mir duša nevinih žrtava. Iako u godinama, vjerujem da ćemo doživjeti, da ove komemorativne svečanosti budu u spokojnom i pozitivnom ozračju. U spomen na susret biskupa na Triglavu će ponovno biti postavljena spomen-ploča Nakon pozdravnih govora uslijedila je misa zadušnica koju je služio biskup dr. Vlado Košić, a u koncelebraciji su sudjelovali vlč. Ivan Košić, župnik župe Uzvišenja Svetog križa Križovljan, u čijem sastavu je filijalna crkva u Lovrečanu, vlč. Vlado Borak iz župe Sveti Đurd, vlč. Vjekoslav Pavlović, domaći svećenik župnik u župi Stupnik kraj Zagreba i kanonik Gustav Kuzmić iz Varaždina, koji je održao i prigodnu propovijed. U uvodnom dijelu misnog slavlja biskup Vlado Košić istaknuo je: Mi u crkvi trebamo graditi sjećanje osobito na one žrtve koje još i do dana današnjega nisu dobile zadovoljštinu, za čije smrti nitko ne odgovarao. Molimo da im Gospodin udjeli mir; da ih nagradi za njihovu žrtvu vječnim životom. Molimo i za njihove obitelji i za čitav naš narod i za sve one koji su stradali i trpe zbog tih dogadaja. Mogu reći da ću osobno, u ime zagrebačkog kardinala, nadbiskupa Josipa Bozanića, biti 5. kolovoza na Triglavu kada će biti postavljena spomen-ploča i zahvalan sam Slovenskoj biskupskoj konferenci koja je izdala priopćenje u kojem osudjuje sramotni ispad u Slovenskom parlamentu u kojem se vrijedja uspomena našeg blaženika Alojzija Stepinca, čije lice i savjest su čisti i koji nam svima može biti i uzor kako se treba ponašati i u teškoćama i kada su bila teška vremena. Molimo i njegov zagovor za pokoj dušama onih kojih se danas spominjemo i za koje se danas molimo. Vijenac u ime izaslanstva Općine Cestica položili su i zapalili svijeće Vlado Vinter, Ivan Dobrotić i Marijan Lorbek, ispred Društva za obilježavanje grobišta Franc Težak, Stjepan Borak i Stanko Lazar, a svijeće kod križa zapalila je i rodbina stradalih, kao i izaslanstvo Matice hrvatske Bjelovar i predstavnici udruge Hrvatski domobran iz Varaždinskih Toplica. Obrednu molitvu predvodio je biskup Košić, a mirozov na trubi odsvirao je Zvonimir Lazar iz Varaždina. Skladnim pjevanjem misno slavlje uveličao je zbor župe koji je vodio orguljaš Marijan Županić, a kod spomenkriža pjesmu je vodila Terezija Talan. Hrvatskom himnom Ljepa naša domovina, čije riječi su se stapale sa žuborenjem rijeke Drave, sudionici komemoracije oprostili su se od žrtava grobišta u Lovrečanu, kao i onima koje su stradale u rijeci nošene iz Slovenije u poratnim danima Drugog svjetskog rata. Za uspješno održan tijek komemoracije i dostojanstven odnos prema žrtvama i gostima organizatori sjećanja zahvaljuju svima koji su pomogli u realizaciji programa: Općini Cestica, vatrogascima DVD-a Lovrečan Dubrava, ministrantima Marku Talanu i Martinu Boraku, zatvorenicima Ozne, Josipu Talanu iz Brezja, Albinu Kokotu i Vladi Ožvatiću iz Lovrečana, kao i Andjeli Vočanec (udata Mikek) koja zbog bolesti nije mogla doći, te Ani Kokot, r. Cvetko, sestri ubijenog Antuna Cvetka iz Hrastovca u susjednoj općini i župi Zavrč u Sloveniji. |