SLIKE SLOVENJ GRADEC in ZANCANI - GOOGLE
ŽANČANE pri Slovenj Gradcu

Zločin ne pozna meja

Naj si bo to kočevski pragozd, Teharje, Tezno ali kar v celjski urbani sredini, ob tujih domačijah, dostikrat pa na lastnem dvorišču. Nekateri s spoštovanjem do žrtev hodijo po svojih poljih, marsikateri pa je skrbel za polje in gozd s pištolami za pasom in zagotovljeno pokojnino - krvarino.
Domačiji na lokaciji pod Žančane, kakor marsikatera druga domačija z domačini, ničesar vam ne očitamo, ne bomo komentirali. Če sta kdaj neznanim prižgali svečo, vemo tudi, da so mnogi to počeli, tudi takrat, ko je bilo še to početje nevarno: hvala vam v našem imenu!
Jama je dolga okoli 90m, široka od 6-8m. Napolnili so jo med 10.in 20.majem 1945.leta. Najbrž je to največje grobišče v slovenjgraški občini, vemo pa, da je le ena od številnih jam napolnjena z ljudmi!? Tod so se pomikale največje kolone poražene vojske in z njimi več stotisoč civilna množica, dvakrat: tja v Avstrijo in še nazaj v domovino smrti! Ob bežanju pred smrtjo so bili med potjo večkrat napadeni in množično pobiti. Ko pa so se vračali, posebej tisti po prečnih in gozdnih poti iz Pliberka proti Mislinji, so mnogi bili pokončali prej kot bi ponovno videli Mislinjo.

Pod območje slovenjgraške občine vodimo evidenco za okoli trideset lokacij grobišč!
Svojci pobitih so pred leti že pripravili material in dobili načelno soglasje za postavitev spominskega obeležja nekoliko nižje ob gozdni poti, okoli 200m od grobišča, po so jim tovariši bogovi ZZB preprečili postavitev pomnika. Ubogi ste, nosite krivdo na svojih ramenih, bojite se, da bo vam in vašim svojcem ta križ še bolj upognil hrbtenico, ki vam je vse bolj ukrivljena in vse bolj resnično boleča in išijasta!
Časopis Delo je 1999.leta nekaj enkrat zapisal: »...pokopanih od tri tisoč do sedem tisoč žrtev povojnih pobojev (v glavnem Hrvatov), je komajda označeno, še vedno pa je popolnoma neraziskano. Tam naj bi svoj konec dočakalo tudi več kot 150 domačinov, na kraju pa razen dveh (PIETETA: tretji pa se zadaj skriva) lesenih križev ni nobenih drugih spominskih znamenj.«

Še enkrat bo revolucija, ko se bo reševalo okoli (samo?) 200 lokacij za postavitev spominskih obeležij po vsej Sloveniji. Vsaj 15 (onih je že čez 80 in je vsak drugačen!) takih enoličnih spominskih obeležij bi moralo biti v teh krajih. Po teh novih 200 obeležij po Sloveniji bo to za Evropo posebej zanimiv in turistično prepoznavni simbol nove članice, ki tja pogumno koraka po še kar krvavih stezicah, poteh in hitrih avtocestah!?

 









ANNO 2007.: ŽANČANE

      2007-12-04

       

      Slovenija: Sondirano grobište iz svibnja 1945. u kojemu su ubijeni Hrvati

       

      VEČERNJI LIST-Posebna komisija slovenske vlade koja istražuje tzv. "prikrivena grobišta" sondirala je u srijedu lokaciju Žančani, 2 km od Slovenj Gradeca, blizu granice s Austrijom, kako bi utvrdila dimenzije masovne grobnice u koju je bačeno nekoliko tisuća zarobljenika strijeljanih u svibnju 1945., a riječ je većinom o Hrvatima vraćenim iz Bleiburga, navode u petak slovenski mediji. "Bio sam u drugoj četi tadašnje jugoslavenske vojske i tu su nas doveli da kopamo zemlju lopatama i krampovima i bacamo je na trupla koja su već bila djelomice pokrivena zemljom, ali tako slabo da su se vidjele ruke, glave i noge žrtava. Morali smo kopati cijeli dan da smo ih koliko toliko zatrpali zemljom, a onda smo se vratili u Stari trg, gdje smo bili nastanjeni u župnikovoj kući", rekao je kroz plač danas 79-godišnji Ivan Knap iz Ljubljane, koji je u vrijeme tih događaja imao samo 17 godina. On je kao svjedok bio nazočan djelomičnoj ekshumaciji, odnosno sondaži koja ima za cilj određivanje dimenzija grobnice kako bi se mogao utvrditi broj ubijenih koji tamo leže. Povjesničar Jože Dežman rekao je da se radi o već poznatoj lokaciji i da se njeno istraživanje planiralo prije nekoliko godina pa odustalo, a sada je trebalo utvrditi njene dimenzije. "Jarak u šumi dugačak je 80 metara i ustanovili smo da je do vrha pun kostiju. Ostaci se nalaze od dubine 1 metra prema dnu i tu leži najmanje 1500 ljudi", rekao je Dežman koji vodi vladinu komisiju za poratne masovne egzekucije i obilježavanje grobnih mjesta ubijenih. Dodao je da su ubijeni, prema iskazima svjedoka, u najvećem broju Hrvati, vojne osobe vraćene iz Bleiburga koje su tu dovođene nakon 15. svibnja 1945. Postoje iskazi da su kasnije u istoj šumi pokopani ubijeni slovenski domobranski časnici vraćeni iz logora Vektring u Austriji, te lokalni "simpatizeri" njemačkih okupacijskih vlasti ili Nijemci. Mariborski list "Večer" navodi da, prema nekim svjedočenjima, u istoj šumi postoje i druge masovne grobnice, te da neki misle da je u njoj pokopano i do 7.000 ubijenih. "Većinom je riječ o Hrvatima", rekao je Dežman, dodavši da zato pretpostavlja da će obilježavanje i održavanje grobišta biti regulirano prema slovensko-hrvatskom sporazumu koji je nedavno usklađen na razini dviju vlada i koji bi trebao biti potpisan. Sondiranju je bio nazočan i povjesničar Marjan Linasi, kustos muzeja u Slovenj Gradecu, koji se već duže vremena bavi temom masovnih grobišta u tom dijelu Slovenije. Iskopavanju su bili nazočni i predstavnici policije i okružnog tužiteljstva, kako bi se istražila sumnja o pokretanju postupka za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima, navode slovenski mediji. Dosadašnji slični slučajevi završavali su neuspjehom jer više nema mnogo živih svjedoka, a vjeruje se da je i najveći dio odgovornih za tadašnje događaje već umro. Grobište Žančani, piše mariborski list, trebalo je biti istraženo 2002. godine, te imenovan istražni sudac, ali su postupci bili zaustavljeni. Na širem području Slovenj Gradeca je, prema povijesnim dokumentima i iskazima, i lokacija Gornji Dolič, gdje se u masovnoj grobnici navodno nalazi oko 8.000 ubijenih iz kolone koja se u svibnju 1945. povlačila prema Austriji. Slovenski povjesničari danas govore da su većinom bili civili. Slovenski partizanski zapovjednik Franc Strle u svojoj knjizi "Veliki finale u Koruškoj", o završnim borbama u Sloveniji pred kraj rata, navodi, međutim, da su u koloni bile vojne formacije koje se nisu htjele predati, pa je 9. svibnja 1945. naređeno da se cijela kolona bombardira. to demantiraju nalazi kostura koji su uglavnom vezani žicama (Hina).