1999-03-17, Večernji list PLUS

MARIBORSKA OBILAZNICA UZBUDILA DUHOVE U HRVATSKOJ I SLOVENIJI JER IDE PREKO MASOVNIH GROBNICA NEKOLIKO DESETRAKA TISUČA HRVATA

SLOVENCI GRADE AUTOCESTU PREKO GROBOVA HRVATA

I prije 25 godina radio sam nacrt te autoceste gotovo istom trasom kojom ide danas, ali je sve najednom prekinuto kad smo dobili obavijest o grobovima. Sada se opet vračamo na staru trasu - kaže Angel Polajnko iz slovenskog Ministarstva prometa i veza

            Skora gradnja mariborske obilaznice. kao dijela buduće autoceste Ljubljana - Lendava, u slovenskoj je, ali i hrvatskoj javnosti, snažno uzburkala duhove. Cesta će, naime. jednim dijelom prolaziti preko Tezenskog gozda, ili skraćeno Teznog, mjesta na domak Maribora, u kojem se prema pouzdanim podacima i svjedočanstvima nalaze masovne grobnice nastale neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Na tom su mjestu, naime, partizanske jedinice nemilice strijeljale velik broj ratnih zarobljenika bez ikakva sudskog postupka. I vojnike i civile, među kojima je ponajviše  bilo Hrvata, bilo ustaša, domobrana ili njihovih obitelji.  

            Priča o masovnim grobnicama na Teznom počinje u drugoj polovici 1944., kad su Nijemci počeli graditi cijeli splet velikih protutenkovskih rovova u obliku kukastih križeva, kojima su namjeravali zaustaviti mogući prodor ruskih tenkova. Rovovi su zajedno bili dugački oko 15 kilometara, širok četiri te duboki četiri do pet metara. No, Nijemci su ih ubrzo napustili, a u Maribor su nakon završetka rata počele stizati velike kolone zarobljenika pod kontrolom Treće jugoarmije, čiji je zapovjednik bio general Kosta Nađ. I upravo je velik dio tih zarobljenika svoje posljednje počivalište našao u tim rovovima.

 

Zapisi mariborskog oznovca

            Prema svjedočanstvu Zdenka Zavadlava, bivšeg oficira Odjeljenja zazaštitu naroda (zloglasne Ozne), od zarobljenika su pješice u Maribor tjerani samo Hrvati. Zavadlav je kao svjedok tih zbivanja napisao i knjigu niz dnevnih zapisa mariborskog oznovaca, potvrdivši da su u Teznom svi rovovi bili puni strijeljanih vojnika te da je to "bila prava klaonica Hrvata".

            Tezno smo posjetili s Draganom Truhlijem, koji je u to vrijeme bio zarobljen u Mariboru, a sa slovenske strane pridružili su nam se Franc Perme predsjednik Društva za uređenje prešućenih grobova, Hrvati Želimir Kužatko i Dragutin Šafarić iz Odbora za istraživanje i obilježavanje žrtava poraća u Sloveniji, te Arih Aleš iz mariborskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Moguće masovne grobnice danas se najvjerojatnije protežu od ceste Maribor - Ptuj prema Bohovi, a u samoj šumi zatekli smo radnike koji već ruše drveća i na neke dijelove navoze građevni materijal, a na stablima je već obilježena buduća trasa nove ceste.

            - Slovenska vlast dosad nije ništa učinila za zaštitu grobnica. Mi ne tražimo da se zaustavi gradnja ceste već samo da se na civilizacijski način obilježe stratišta, te da se na vidljivom dijelu uz cestu sagradi kapela s kosturnicom u kojoj bi bili skupljeni svi posmrtni ostaci ubijenih koji bise našli za iskopa zemlje - odlučan je Perme.

 

U Sloveniji se još nerado priča

Hoće li slovenska strana išta poduzeti za zaštitu tih grobnica, pokušali smo doznati u saborskoj Komisiji za utvrđivanje žrtava rata i poraća. Tajnik Komisije Florijan Boras rekao nam je da se ništa ne mogu dogovoriti sa Slovencima jer su, kako kaže, tamo su i dalje komunisti na vlastima, te da Slovenci zapravo i odmažu u čitavoj stvari.

            - Slovenci ne žele provoditi antropološka istraživanja, pa čak tvrde da se sve to nije ni dogodilo. No, u mariborskoj okolici nalazi se cijeli niz grobišta i sigurno će naići na ostatke žrtava. Grobovi ne bi trebali biti političko već civilizacijsko pitanje - čuli smo od gospodina Borasa.

No, da ni hrvatska strana ne misli nešto poduzeti neizravno su nam potvrdili u Ministarstvu vanjskih poslova. Glasnogovornik Željko Trkanjac izvijestio nas je da će Hrvatska od Slovenije zatražiti dostojno uredenje i obiIježavanje eventualno pronađenih grobova, "za koje se može potvrditi da su u njima pokopani Hrvati". U slovenskom Ministarstvu prometa i veza razgovarali šmo s Angelom Polajnkom, koji je zadužen za sektor autocesta. Polajnko nam je potvrdio kako se, za razliku od Hrvatske, u Sloveniji o zbivanjima nakon rata još uvijek nerado priča.

 

Simboličan pogreb i kapelica?

            - Krajnja točka tih masovnih grobnica završava u Miklavžu, gdje se gradi autocesta. No, čvor autoceste i ulaza u Maribor planirali smo tako da samo 'manjim dijelom zahvati moguće grobnice. I prije 25 godina nacrt te autoceste gotovo istom trasom kojom ide danas, ali je sve najednom prekinuto kad smo dobili obavijest o grobovima. Sada se opet vraćamo na staru trasu - kaže Polajnko.

            Kako dosad slovenska vlast ništa nije poduzela, Polajnko je uputio prijedlog Vladi i mariborskom županu Borisu Soviću da se u blizini nove ceste sagradi kapelica s kosturnicom te da se za sve žrtve organizira simboličan pogreb. Polajnko drži kako bi Vlada trebala od privatnih vlasnika otkupiti sve parcele i cijeli prostor zaštititi. No, na terenu, u Mariboru, čini se da neki još pružaju otpor otkrivanju tih grobnica.

            - Oko Maribora su se naselili neki Srbi, i to blizu mjesta zločina, koji su možda i sami sudjelovali u tome. Oni su uvijek bili protiv bilo kakve gradnje na tom području, valjda iz bojazni da se nešto ne otkrije, što bi za njih bilo pogubno - zaključio je Polajnko.

 

Kinkel ima plan rovova

Sa slovenske smo strane doznali da je Klaus Kinkel, bivši njemaćki ministar vanjskih poslova, Danijelu Malenšeku, glavnom tajniku slovenske Liberalne stranke, obećao pomoć u trajenju grobnica. Kinkel je, naime, kazao da ima plan njemačkih rovova oko Maribora, što ne iznenađuje ako se zna da je jedno vrijeme bio i šef njemaćke obavještajne službe.

 

DRAGAN TRUHLI IZ ZAGREBA BIO JE 1945. NA TEZNOM

Nisu me probudili i izbjego sam strijeljanje

- Bio sam kadet Domobranske škole, 1945. imao sam 16 godina. Partizani su nas zarobili na domak Bleiburga i u kolonama su nas vraćali natrag. Tako smo se zaustavili i u Mariboru, gdje su nas razvrstali u domobrane, ustaše, časnike i civile. Smjestili su nas na neku ledinu, što sam jedva dočekao i zaspao. Ujutro sam se probudio i oko mene je bila gomila ljudi. Govorili su mi kako mi je noću zamalo otišla glava. Nisam shvaćao zbog čega. Pokazivali su mi prstom u nebo i objašnjavali da su stražari noću budili ljude i tražili dokumente kako bi vidjeli tko se nije ispravno prijavio. Mene su pokušali probuditi, no, kako to nakon puno pokušaja nisu uspjeli, odustali su. One koje su u tijeku noći uhvatili, odvozili su kamionima i, kako sam poslije doznao, strijeljali su ih - ispričao nam je zagrebački umirovljenik Dragan Truhli, koji nam je na Teznom pokazao mjesta na kojima su ga partizani držali te gdje su moguće masovne grobnice.

            Za sudbinu ratnih zarobljenika iz Maribora Truhli je doznao 1989, od prijatelja Pere Sliškovića s kojim je radio u zagrebačkoj `Geofizici'.

            - Slišković mi je pričao kako je 1955. godine sa ekipom poduzeća oko Maribora radio na istraživanju vodonosnog sloja za gradski vodovod i kako je mjerenjima dobio čudne rezultate. Tada je Sliškoviću vozač ekipe Ljubo Vajdić ispričao da je 1945. ondje bio partizanski stražar te da je čuvao zarobijenike, koji su i po nekoliko dana čekali sasvim goli da ih ubiju i bace u jame - ispričao je Truhli.

 

SILVO KAJZER IZ MARIBORA KAO 12-GODIŠNJAK JE VIDIO STRIJELJANJA NA TEZNON

Strijeljali su ih gole, jer je bilo šteta odjeće!

            - Tada sam imao gotovo 12 godina te sam sa svojim vršnjacima, koji kao i ja stanuju u blizini, oko Teznog skupljao ćahure, tražio streljivo, a u obližnjem ribnjaku lovili smo ribe. Vidjeli smo puno ljudi, ne samo vojnike nego i masu civila, stalno smo slušali krikove i strenjanje te puščane rafale. Jednog sam se dana skrio u grmlju te sam prvi put vidio golu ženu koju su strijeljali zajedno s troje djeće i bacili ih u rov. Svima su ruke bile vezane žicom - svjedoći Mariborčanin Silvo Kajzer,  koji se i danas dobro sjeća tih događaja, te dodaje da je jednog stražara pitao zašto ih skidaju, a ovaj mu je odgovorio kako bi bilo šteta odjeće!

            Kajzer tvrdi da su svakodnevna strijeljanja trajala od 20. svibnja do kraja lipnja 1945. godine te da su egzekutori bili bugarski partizani i četnici koje je general Kosta Nađ, zapovjednik Treče jugoarmije, preodjenuo u partizane.

            - Ti su vojnici svaki dan bili pijani i po Teznom su pucali rafale u zrak. Prijatelji i ja poslije smo vidjeli da su dijelovi rovova, gdje su strijeljali zarobljenike, zatrpani mekom zemljom i posipani nečim bijelim. Raspitali smo se i objasnili su nam da je to vapno. Iz zemlje su virile kosti i žica kojom su ljudi bili vezani, a smrad od trupla širio se još pune dvije godine - tvrdi Kajzer.

 

Tezno grobnica imeđu 10 i 70 tisuća Hrvata!

            Nitko toćno ne zna koliko su zarobljenika partizani strijeljali na jednom kraj Maribora. Treća jugoarmija generala Koste Nađa je, prema pardzanskim podacima do 16. svibnja, zarobila oko 185.000 vojnika raznih nacionalnosti, među kojima je najviše bilo Hrvata, ali u tu brojku nisu još uračunati i civili. Da je doista riječ o gomili ljudi, potvrdio je i Milan Basta, politički komesar 51. vojvođanske divizije, koji je kazao da je kolona zarobijenika od Dravograda do Maribora bila dugaćka 60 kilometara!

            Zagrepćanin Dragan Truhli smatra da je na Teznom ubijeno do 10.000 ljudi, no svi ostali misle kako je ta brojka mnogo veća, tako Angel Polajnko iz slovenskog Ministarstva prometa i veza tvrdi da je ondje pogubljeno izmedu 30 i 60 tisuća ljudi, a Florijan Boras, tajnik saborske Komisije za utvrdivanje žrtava rata i poraća, kaže pak kako se procjenjuje da je na Teznom likvidirano izmedu 40 i 70 tisuća Hrvata!

Zvonimir Despot

 

 

1999-04-14, Večernji list, EKSKLUZIVNO

ZBOG MASOVNIH GROBNICA PREKINUT JE RAD NA MARIBORSKOJ OBILAZNICI

NA MJESTU GDJE SU NAJVIŠE STRADALI HRVATI ISKOPANO 37 KOSTURA

* Iskopana jama djeluje sablasno. Dosad je iskopano u širini oko šest metara, dubine malo više od tri metara te sa svih strana iz zemlje u nekoliko slojeva vire ljudske kosti. Od kostiju ekstremiteta pa do lubanja.

Na trasi buduće mariborske obilaznice, kao dijela autoceste Ljubljana - Lendava, točnije na području Tezenskog gozda, iskopan je velik broj kostura, što je zaustavilo započetu gradnju ceste. Potvrdilo se ono o čemu smo nedavno pisali i ono što je hrvatska strana neprestano tvrdila svojim kolegama u Sloveniji. Naime, trasa obilaznice našla se na mjestu zacijelo najveće masovne grobnice nastale neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Sloveniji, gdje su partizanske jedinice pobile desetke tisuća ratnih zarobljenika i civila, a najviše Hrvata.

            Mjesto pronalaska ljudskih kostiju i raznih predmeta jučer smo posjetili u isto vrijeme kad je ondje došao i istražni sudac mariborskog Okružnog suda Marjan Vizjak, te djelatnici tamošnjeg muzeja. Mjesto nalaza policija je prekjučer ogradila upozoravajućim vrpcama, a samu jamu nismo mogli fotografirati, što je istražni sudac obrazložio interesima kriminalističkog postupka te pijetetom prema žrtvama. No, iskopana jama djeluje sablasno. Dosad je iskopana u širini od oko šest metara, dubine malo više od tri metra te sa svih strana iz zemlje u nekoliko slojeva vire ljudske kosti. Od kostiju ekstremitev ta pa do lubanja. Iskapanja su pak povjerena stručnjacima ljubljanskog Instituta za sudsku medicinu.

            - Prošle srijede dobili smo dojavu o pronalasku ljudskih kostiju i već tada smo našli četiri skupine. No, pravi iskop i istraživanje počelo je u ponedjeljak te ćemo s time nastaviti sve dok budemo nailaziti na posmrtne ostatke. Kosti su već pronađene 1,20 metara dubine i nalaze se u nekoliko slojeva izjavio nam je sudac Vizjak koji je takoder odbio slikanje.

            Prema sučevim riječima, do jučer u podne pronađeno je 37 kostura, ali još nitko ne može reći koliko će ih na kraju biti jer iz zemlje stalno izlaze nove. Sve nalaze, koliko smo vidjeli, stručnjaci pomno vade iz zemlje i slažu na obližnje plastične vreće, a zatim se pohranjuju u  obližnjoj mrtvačnici na novom mariborskom groblju. Ondje će ljubljanski stručnjaci pokušati utvrditi starost kostiju, razloge i vrijeme smrti, starost i možda identitet osoba. Od Ljubljančana smo jučer doznali da su dosad iskopali kosti koje su uglavnom pripadale starijim osobama, a da kosti djece još nisu nađene. No, da je zaista riječ o pogubljenim ratnim zarobljenicima, pokazuje žica koja je na mnogo mjesta nađena na predjelu kostiju ruku.

            - Pokušat ćemo identifikaciju, ali ona zacijelo neće biti moguća. Kako postoji osnovana sumnja da je riječ o počinjenom kažnjivom djelu, provest će se i cijeli sudski postupak. No, što se tiče žrtava, nadležne će vlasti odlučit što će na kraju biti s njima. To više nije stvar suda dodao je mariborski istražni sudac.

Zanima nas dostojan pokop

            Tajnik saborske Komisije za uređivanje žrtava rata i poraća bio je prekjučer na mjestu pronalaska posmrtnih ostataka.

            - Od slovenske strane tražili smo kontakt s njihovim odgovarajućm institucijama kako bismo sudjelovali u cjelom postupku te prestanak svih radova na trasi autoceste oko Maribora dok se ne završi ekshumacija i pokop nađenih posmrtnih ostataka. Nadamo se da će prihvatiti i našek suradnika, prof.dr.Žarka Danilovića, a naš veleposlanik u Sloveniji dr.Ivica Maštruko već je dvaput to predložio Slovencima  - rekao je Florijan Boras.

            U Komisiji su, kaže F.Boras, više nego zadovoljni dosadašnjim tijekom ekshumacije. Hrvatska strana ne očekuje pojedinačnu identifikaciju, ali će se sa svojim kolegama u Sloveniji svakako nastojati dogovoriti gdje će posmrtni ostaci biti dostojno pokopani.

 

 

1999-06-10, VEČERNJI LIST

SLOVENSKI POVJESNIČAR O MASOVNIM UBOJSTVIMA KOD MARIBORA

»Poražene smaknuli zbog mogućega napada saveznika«

            LJUBLJANA - Slovenski povjesničar Dušan Biber smatra da su se poslijeratna masovna smaknuća pripadnika tzv. poraženih vojski kod Maribora, nakon njihova prisilnoga povratka iz Austrije gdje su ih britanske okupacijske vlasti predale partizanima, dogodila u vezi s planom zapadnih saveznika da napadnu Titovu Jugoslaviju i sukobe se sa SSSR-om, piše mariborski dnevnik Večer.

            - Kada se to događalo, 17. svibnja 1945. godine već je bila napisana saveznićka zapovijed o napadu na partizanske snage u austrijskoj Koruškoj: "Operacija pčelinjak" bila je nakon dva dana opozvana jer je jugoslavenska vlada prihvatila ultimativne zahtjeve saveznika - izjavio je Biber i ustvrdio da je o poslijeratnim ubojstvima u Jugoslaviji čitao niz spisa u američkim knjižnicama, ali da sumnja da postoje saćuvani primarni povijesni izvori koji bi dopustili nešto više doznati o nalogodavcima i izvršiteljima tadašnjih zločina.

            - Priče da su podaci o tome u beogradskome vojnopovijesnom muzeju - neozbiljne su. Vjerojatno bi se neke spise moglo naći u vojnopovijesnome zavodu, ali ako je rijeć o spisima poput naredbe toj i toj brigadi da izvede likvidacije, onda s velikom mjerom sigurnosti možemo tvrditi da ih se spremilo na neko drugo posebno mjesto - dodao je Biber. (H)

 

Slovenski partizani tuže večernjanjokova novinara

LJUBLJANA - Veteranska udruga slovenskih partizana najavila je tužbu protiv novinara Većernjega lista Zvonimira Despota zbog članka u kojemu je kao suodgovorne za masovna smaknuća u Teznu kod Maribora u svibnju i lipnju 1945. godine naveo i slovenske partizanske postrojbe. Predsjednik slovenskoga SUBNOR-a Ivan Dolnićar kaže da je članak "pun netočnosti i zapravo pokušaj kompromitacije sadašnje slovenske vlade" jer se u kontekstu događaja kod Teznoga spominje i otac premijera Janeza Dmovšeka Viktor.

            Ljubljansko Delo piše da je odgovor slovenske vlade na taj članak - službeni prosvjed "pretjeran jer se Viktor Dmovšek sposoban od optužbi hrvatskoga novinara braniti sam".(H)

 

 

1999-07-31,  sobota, »VEČERNJI LIST« iz Zagreba, novinar Zvonimira Despota.

Pokopano 1179 žrtava križnoga puta

MARIBOR – Na groblju Dubrava jučer je pokopano 1179 žrtava križnog puta, ubijenih neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Sa slovenske strane na pogrebu su bili podpredsjednik Vlade Marjan Podobniki mariborski gradonačelnik Boris Sovič, a s hrvatske strane Vesna Škare – Ožbolt, Vice Vukojević, Dražen i drugi. Vukojević je u prigodnoj riječi kazao da je za smrt ljudi odgovoran Josip Broz Tito. (zde)

To vse kar je bilo objavljeno v sobotnih časopisih, drugih podatkov nikjer nisem našel.

 

 

1999-08-19, ČETVRTAK, 19. KOLOVOZA, 1999., EKSKLUZIVNO

SLOVENSKI PARTIZAN JAKA LEBER SAMO SE ZA 'VEČERNJI LIST' ODVAŽIO SVJEDOČITI O LIKVIDACIJAMA HRVATA U DOLINI SV. IVANA

 
U svezane i gole Hrvate pucali su ili ih zatukli motikama i sjekirama

* Zarobljenika je bilo kao vlati trave. Hrvata je bilo najviše, a među njima puno žena i djece. Samo je došla zapovijed da skinu odjeću i onda su ih likvidirali - zastrašujuće je svjedočanstvo 72-godišnjeg Jake Lebera iz Špitaliča

            Zarobljenika je bilo kao vlati trave. Vodili su ih sa svih strana, civili su bili skupa s vojnicima, gotovo goli i svezanih ruku. Tko nije htio ići, znali su ga svezati za konja i vući ga tako da je došao gotovo bez kože. Užas! Hrvata je bilo najviše, a među njima puno žena i djece. Kako su dolazili, malo su ih ispitivali, a prvi su stradali oni koji nisu htjeli pričati. Samo je došla zapovijed da skinu odjeću i onda su ih likvidirali pucajući u njih ili su ih zatukli motikama i sjekirama - zastrašujuće je svjedočanstvo 72-godišnjeg Jake Lebera iz Špitaliča, jednog od posljednjih živućih slovenskih partizana iz toga kraja, koji je takoreći pred smrt odlučio progovoriti o masovnim likvidacijama poražene vojske i civila svih nacionalnosti, ali najviše Hrvata, nakon završetka Drugog svjetskog rata u dolini Sv. Ivana kod Slovenskih Konjica.

 

Nitko nije uspio pobjeći!

Gospodin Leber već je prije Stanku Novaku iz Prihove, o kojemu smo nedavno pisali, ispričao jezive priče o poratnim likvidacijama koje su se događale u tom kraju i pokazao mu sva mjesta gdje se nalaze masovne grobnice, pa čak i u vrtu iza Novakove rodne kuće u Špitaliču! Kad smo gospodina Lebera pitali boji li se možda zato što će nam svjedočiti o onome što je donedavno tajio, spremno je odgovorio da se ničega ne straši. I zatim je, pred gospodinom Novakom i mjesnim liječnikom dr. Božidarom Pahlinom, započeo svoju potresnu ispovijed.

- U partizane sam otišao 1944. godine i cijelo vrijeme bio sam običan vojnik. Bio sam prvo u Kozjanskom odredu, pa u 13. brigadi. Nakon što je rat završio poslali su me u Slovenske Konjice, a odande s mojom četom u rodni Špitalič. Najčešće sam kao pripadnik Narodne milicije bio na stražama i išao u ophodnje, a povremeno su me slali i izvan Špitaliča, iz kojega sam u siječnju 1946. godine otišao u Zemun, te sam u vojsci ostao još neko vrijeme. Dok sam bio u Špitaliču stalno su dovođeni zarobljenici i ondje likvidirani - svjedoči gospodin Leber. Prema njegovim riječima, među zarobljenicima je uz Hrvate bilo puno slovenskih domobrana, Talijana, Nijemaca, četnika i mnoštvo civila. A iz doline Sv. Ivana nitko nije uspio pobjeći i spasiti život!

 

Izdali bi i najboljeg prijatelja

- Dolina je sva bila ograđena sa tri ili četiri obruča bodljikave žice kojom su čak opasali i gotovo svako drvo. Tko god je i pomislio na bijeg, odmah je bio ustrijeljen ili se nabo na žicu pa su ga uhvatili. Uokolo su bila mitraljeska gnijezda i samo su čekali da netko počne bježati. A sve što su saznali od zarobljenika zapisivali su i sastavljali zapisnike. Administraciju je vodio Jožef Kranjc, ali ne znam gdje je danas ta dokumentacija. U dolini je bilo uvijek oko 600 vojnika, često su se i izmjenjivali. Glavni je bio Franc Orešnik koji je došao iz VOS-a, a nakon njega Jurij Klokočovnik. Tu je bio i Franc Šmon, okružni sudac iz Celja. Koliko ih je samo on dao pogubiti! Novakova kuća i štala, župna štala te Štigarjeva kuća i štala bile su pune milicije. To su bili takvi ljudi da bi i svog najboljeg susjeda ili prijatelja izdali - nastavlja gospodin Leber. On je najčešće bio na straži kod župne crkve i vidio je gdje su sve zakapali ljude. Tako i danas sa sigurnošću može pokazati gdje se nalaze grobovi po kojima hodaju turisti ne znajući što je pod zemljom. No, jezovito je da su ubijali čak i malu djecu.

Milan je noćima hodao pijan...

- Velika grobnica je u vrtu sada pokojnog Milana Juršeta. On je kod svoje kuće poubijao i djecu od 14 godina i tamo ih zakopao. Zato je kasnije gotovo svake večeri bio pijan jer mu savjest nije dala mira, a obitelj mu je tada morala spavati u štali. Tamo ima više od sto zakopanih ljudi, grobnica je oko šest metara široka i osam metara duga. Taj isti Milan zapovjedio je zarobljenicima da kopaju. Tko nije htio, dobio je motikom i odmah bio mrtav. Ondje je bila i trgovina sa skladištem u koje su zatvarali ljude, skidali ih, zapovjedili im da stave ruke na leđa, te im prislonili mitraljez na vrat i drrrrrrr... Krv je šikljala na sve strane. Koliko je samo ljudi zakopano u ribnjacima! Strahota Božja! Jednom su za Jugoslavije tamo kopali kako bi postavili telefonske stupove. Našli su same lubanje i kosti - uzbuđeno priča Leber.

Mnogi zarobljenici, međutim, nisu ni stigli do Špitaliča. Završili su na putu, u obližnjim šumama, jamama i rudnicima.

- Svi nekadašnji rudnici i šumske jame iznad doline pune su ljudi. Kako su ih vodili prema dolini znali su ih jednostavno gurnuti u otvor rudnika, a posebno one koji nisu htjeli hodati. No, bez problema su gurnuli i one koji su sasvim mirno hodali. Onda su njemačkim zarobljenicima zapovjedili da kopaju nove jame jer više nisu imali kamo s tijelima. Svi ti koji su ubijali dobili su poslije lijepe plaće, ali su mnogi brzo i umrli od alkohola. Jednostavno, s takvim teretom na duši nisu mogli živjeti. Majko Božja, što su radili s tim narodom! Komunisti su ih sve pobili - završio je tužnim glasom gospodin Leber.

Zvonimir Despot

 

Hrvatskog generala zakopali na livadi

- Na livadi iza kuće Stanka Novaka zakopan je i jedan hrvatski general s nekoliko visokih časnika. Tog je generala jednoga dana dovela straža, ali je uspio kod mosta iskočiti kad su ga zaustavili i mislili još jednom ispitivati. Počeo je trčati po vodi i malo mu je nedostajalo da pobjegne, ali su ga ipak uspjeli pokositi rafalima. Više mu se ne sjećam imena, ali bio je dosta mlad, imao je kratku kosu, bio je snažan i jedino se sjećam da je za Kraljevine Jugoslavije bio kapetan u Boki kotorskoj. Ovih je časnika bilo pet ili šest, jedan je bio bojnik, drugi satnik, a ostalih se ne sjećam. Sve su pobili i zakopali na toj livadi, a prije toga su ih u Novakovoj kući ispitivali - tvrdi Jaka Leber.

 

»Neću nijedan borački tolar«

- Savez boraca svake godine u Špitaliču organizira proslavu Osvobodilne fronte. Mene stalno zovu da im se pridružim, ali za njih ne želim ni čuti. Rado bi me htjeli vidjeti na svojoj strani, ali od njih ne želim ništa, ni tolara. Imam što sam krvavo zaslužio i zdravo - odlučan je Jaka Leber.

 

KNOJ je bio zadužen za ubijanje

- Za ubijanje su bile određene posebne jedinice. Ti partizani nisu išli ni u patrole ni na straže i bili su zagriženi komunisti. Pripadali su VDV-u, odnosno KNOJ-u. Fino su jeli, pili su vino, rakiju i bilo kakav alkohol koji su imali, odmarali su se i svega su imali napretek. Nisu bili normalni što su to radili. Ubijali su pijani i trijezni. Sve te likvidacije bile su dobro organizirane. Samo su čekali da im dovedu ljude i onda je počelo. Ubijali su ih ne samo iz pušaka nego i motikama i drugim oruđem - svjedoči Jaka Leber.

 

 

1999-08-22, nedelja, »VEČERNJI LIST« Zagreb, dopisnik Vlade Zagorca iz Lj.

KOMISIJA SLOVENSKE VLADE OD DRŽAVNOG TUŽITELJSTVA ZATRAŽILA ISTRAGU O POSLIJERATNIM MASOVNIM POGUBLJENJIMA

Pokreće se kazneni postupak protiv krivaca za ubojstvo 300.000 Hrvata i Slovenaca

Ivan Pučnik: Slovenija bi konačno trebala pokazati svoj civilizirani obraz i otkriti grobove prešućenih žrtava * Anton Šemrl: Odlukom Europske konferencije žrtava komunističkog nasilja Slovenija je dužna ispraviti nepravde počinjene i poslijeratnim ubojstvima

Suočene sa sve većim brojem dokaza o postojanju grobova žrtava, najvećim dijelom Hrvata i Slovenaca, masovnih poslijeratnih ubojstava, slovenske su vlasti odlučile od državnog tužiteljstva zatražiti pokretanje kaznenog postupka protiv nepoznatih počinitelja okrivljenih za poslijeratna masovna ubojstva. Tragovi tih zlodjela, kao oni u Tezenskoj šumi ili kod kartuzije Žiča, u posljednjih nekoliko mjeseci otkrivaju se prilikom graditeljskih radova.

Mogućnost pokretanja kaznenog postupka najavio je predsjednik Komisije slovenske vlade za provedbu zakona o ispravljanju nepravdi Janez Lukač nakon što je s ostalim članovima komisije obišao područje kartuzijanskog samostana Žiča, nedaleko od Slovenskih Konjica, gdje su u dolini sv. Ivana nedavno otkriveni ostaci ljudskih kostura. Prema navodima Civilnog društva za demokraciju i pravnu državu, u Sloveniji je više od 110 takvih i sličnih grobišta u kojima je pokopano oko 180.000 ljudi, najvećim dijelom Hrvata i oko 40.000 Slovenaca.

Potaknuti brojnim napisima u medijima i tvrdnjama da slovenske vlasti ništa ne poduzimaju za otkrivanje počinitelja masovnih poslijeratnih ubojstava i pronalaženje te obilježavanje tih grobišta, Lukačeva je komisija od MUP-a odlučila tražiti i zaštitu već otvorenih grobova te nastavak stručnog iskopavanja posmrtnih ostataka, na koje je naišao mještanin Stanko Novak želeći obnoviti tamošnje zapuštene ribnjake. Novak o tomu priprema posebnu peticiju koju želi uručiti papi Ivanu Pavlu II. kada 19. rujna dođe u Maribor, gdje će Antona Martina Slomšeka proglasiti blaženim. Peticijom se želi Svetog Oca izvijestiti o grobištima oko kartuzije Žiča, kojima je ovo svetište skrnavljeno.

Kao dobar poznavatelj poslijeratnih masovnih ubojstava na celjskom području, Janez Černej ističe da je sve prihvatljivija ocjena prema kojoj je ukupan broj žrtava poslijeratnih masovnih ubojstava veći od 300.000. Član spomenute vladine komisije Ivan Pučnik smatra da bi Slovenija konačno trebala pokazati svoj civilizirani obraz i otkriti grobove prešućenih žrtava, a njegov kolega Anton Šemrl upozorava na odluku Europske konferencije žrtava komunističkog nasilja da je Slovenija još uvijek dužna ispraviti nepravde počinjene i poslijeratnim ubojstvima.

LJUBLJANA Vlado Zagorac

 

1999-09-06, EKSKLUZIVNO,  VEČERNJI LIST,  PONEDJELJAK, 6. RUJNA 1999

ZBOG NEPRIZNAVANJA MASOVNIH LIKVIDACIJA NAKON DRUGOG

SVJETSKOG RATA, U KOJIMA JE STRADALO NAJVIŠE HRVATA

Franc Perme

Slovenci pripremaju kaznenu prijavu protiv Kučana,

Drnovšeka i svoje vlade za suučesništvo u ratnom zločinu

Od vlasti očekujemo da se ogradi od tih zločina i zločinaca. Jer, ako ih kriju, to je kao da su i sami sudjelovali u zločinima - uvjeren je Franc Perme iz Društva za uređenje prešućenih grobova * Glavni je problem u tome što slovenska vlast dosad nije potvrdila likvidacije, pa se one službeno nisu ni dogodile - tvrdi Viktor Blažič, predsjednik vladine Komisije za uređenje masovnih grobnica

Viktor Blažič

U Sloveniji se protiv predsjednika Milana Kučana te premijera Janeza Drnovšeka i cijele njegove vlade priprema kaznena prijava za suučesništvo u ratnom zločinu zbog prikrivanja istine o masovnim likvidacijama nakon Drugog svjetskog rata! Kako "Večernji list" doznaje, prijavu zajednički pripremaju Društvo pomirbe "Lipa" koje vodi Stanislav Klep, Društvo za uređenje prešućenih grobova Franca Permea, te stranka Liberalni demokrati Vitomira Grossa.

Ta prijava, čiji je tekst u pripremi, bit će, čini se, vrhunac dugogodišnjih pokušaja da se napokon utvrdi istina o masovnim likvidacijama poražene vojske i civila neposredno nakon svršetka Drugog svjetskog rata u Sloveniji. Lavinu je, zapravo, nakon dulje šutnje, pokrenulo travanjsko otkriće masovne grobnice na Teznom kraj Maribora, a u posljednje vrijeme u slovenskim se novinama gotovo svaki dan pojavljuju vijesti o novootkrivenim grobnicama. Tako se čak pojavio podatak iz više izvora da je pobijeno najmanje 300.000 ljudi, među kojima je, što priznaju i sami Slovenci, najviše Hrvata.

Ovom prijavom nastojat ćemo konačno zaključiti taj dio slovenske povijesti. Mi ne želimo nikakvo politiziranje već samo da se utvrde činjenice. A od vlasti očekujemo da se ogradi od tih zločina i zločinaca. Jer, ako ih kriju, to je kao da su i sami sudjelovali u zločinima - kazao je gospodin Perme.

 

Iz C kategorije odmah likvidirani

I ja sam bio u partizanima, nakon rata sam bio sa zarobljenicima i znam da smo svakog od njih popisivali. Popise smo radili i kad su oni razvrstavani u A, B i C kategoriju. Oni iz A kategorije, većinom maloljetnici, puštani su, druga kategorija išla je na daljnji postupak, a svi iz C kategorije odmah su likvidirani - prisjeća se gospodin Blažič.

 

"Moju Komisiju slovenska vlada ignorira"

A da prijava ima temelja, uvjerili smo se i sami. Naime, u slovenskoj smo vladi tražili sugovornika koji bi nam prenio službeni stav slovenskih vlasti. Iako smo bili upućeni na Ministarstvo rada i socijalne skrbi kao nadležno za tu problematiku, na kraju nam je rečeno da jedini kompententan sugovornik može biti Viktor Blažič, predsjednik vladine Komisije za uređenje masovnih grobnica. On je odmah pristao na razgovor, ali je bio začuđen što su nam upravo njega preporučili.

Ne znam kako su došli do mene kada moju Komisiju slovenska vlada potpuno ignorira. Iako komisija još službeno postoji, kao da je i nema. Primjerice, iz proračuna godišnje dobivamo 60 milijuna tolara, ali ih nemamo gdje potrošiti zbog birokratskih prepreka. No, glavni je problem u tome što slovenska vlast dosad nije potvrdila te događaje, pa se oni službeno nisu ni dogodili. Za to nema političke volje i tako se ta stvar u ovih deset godina od osamostaljenja nije pomakla s mjesta. A nakon osamostaljenja mislili smo da će se pristupiti nekom nekaznenom postupku kako bi se konačno zaključio taj dio slovenske povijesti - rekao nam je gospodin Blažič, inače poznati slovenski disident, bivši novinar "Dela" i jedan od osnivača stranke Kršćanskih demokrata, čiji je sadašnji predsjednik Lojze Peterle.

Blažič misli kako količina pronađenih kostura kod Maribora kazuje da su te likvidacije bile zahtjevne logističke zadaće, za što je bila potrebna jedna velika organizacija. Iako su zapovijedi, kaže, zacijelo dolazile iz jugoslavenskog vrha, tadašnja slovenska vlast odgovorna je za pomaganje tih zločina.

 

"Govorili su da će sve prekriti zemlja"

 Sada će početi gradnja autoceste oko Celja, gdje ima sličnih protutenkovskih rovova punih kostiju kao i kod Maribora. Kosti će opet doći na površinu i nitko neće znati kamo s njima. Nadležnima sam stalno govorio kako će ih neprestano boljeti glava ako konačno tu stvar jednom ne urede. Svi su govorili da će se na to zaboraviti, da će sve prekriti zemlja, a ja sam govorio da se to neće dogoditi. I bio sam u pravu. Sramota je za državu da se ne brine i za svoje žrtve, za Slovence - ogorčen je gospodin Blažič.

Namjeravali smo razgovarati i s Janezom Lukačem, predsjednikom vladine Komisije za primjenu Zakona o ispravljanju nepravde, koji u posljednje vrijeme često obilazi novootkrivene grobnice. No, na dogovoreni razgovor on nije došao, a gospodin Blažič je samo prokomentirao kako ga uopće ne iznenađuje što se nije pojavio. Lukač je, naime, za vrijeme jugoslavenskog režima radio u Saveznoj skupątini u Beogradu, pa mnogi pretpostavljaju da je na čelo te Komisije postavljen s očitom namjerom zataškavanja istine.

Inače, prijavu protiv slovenskog državnog vrha podržalo je i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika koje je nezadovoljno pristupom hrvatskih vlasti tom problemu koji trenutačno zaokuplja Sloveniju. I sami Slovenci čude se pasivnosti hrvatskih vlasti iako je uglavnom riječ o pobijenim Hrvatima, a HDPZ je posebice prozvao saborsku Komisiju za istraživanje ratnih i poratnih žrtava, za koju tvrde kako ne radi posao za koji je zadužena.

Već dulje vrijeme tražimo da se sastanemo i dogovorimo što ćemo poduzeti glede Slovenije. Međutim, nitko iz Komisije nam uopće ne odgovara. To je nevjerojatno. Zato ćemo se najvjerojatnije obratiti Internacionalnoj asocijaciji bivših političkih zatvorenika i žrtava komunizma kako bismo od nje dobili pomoć i problem tako prenijeli na međunarodnu razinu - čuli smo od Kaje Pereković, predsjednice HDPZ-a.

 

IVAN BIZJAK, BRANITELJ LJUDSKIH PRAVA REPUBLIKE SLOVENIJE

Žrtve nisu brojke, svaka ima pravo na ime i prezime

 O poslijeratnim likvidacijama i masovnim grobnicama razgovarali smo i s Ivanom Bizjakom, braniteljem ljudskih prava Republike Slovenije, što je zapravo zasebna državna institucija kao što je otprilike u nas pučki pravobranitelj. Na naše pitanje, kako komentira brojne tvrdnje da vlast i pravosuđe nastoje prikriti te zločine, gospodin Bizjak je odgovorio da za to "ne vidi stvarnih indicija".

Kad je riječ o osobama ubijenima nakon rata, treba provoditi načelo poštovanja ljudskog dostojanstva svakog čovjeka, a to vrijedi i za pokojne. Ako ima znakova kaznenih djela, koja ne zastarijevaju, potrebno je provesti postupke, kako to nalaže zakonodavstvo. Za nepristrano istraživanje povijesnih događaja potrebno je skupiti sve raspoložive informacije. Politizacija tih pitanja ne ide u prilog odnosu poštovanja prema pobijenima - mišljenja je gospodin Bizjak.

U slovenskom parlamentu, doznajemo od Bizjaka, na drugom je čitanju poseban zakon o praktičnoj primjeni prava koja je rodbina pobijenih osoba dobila Zakonom o ispravljanju nepravdi, posebice u pogledu olakšanog dobivanja smrtovnica bez posebnih uvjeta. I na kraju, gospodin Bizjak još dodaje da na temelju svih dostupnih podataka treba izraditi popise pobijenih nakon rata.

Prema tim osobama ne smije se odnositi kao prema brojkama. One imaju pravo na svoje ime i prezime - zaključuje gospodin Bizjak.

 

KAZIMIR SVIBEN, PREDSJEDNIK SABORSKE KOMISIJE ZA

ISTRAŽIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Sa Slovencima nemamo ugovor

Za Kazimira Svibena, predsjednika Komisije za istraživanje ratnih i poratnih žrtava pri Hrvatskom državnom saboru, najveći problem u odnosima sa Slovenijom jest nepostojanje bilo kakva međudržavnog ugovora. On ističe kako Hrvatska u tom pogledu izvrsno surađuje s Njemačkom, s kojom ima ugovor.

Sličan smo ugovor predlagali i Sloveniji, ali ne želimo forsirati ako ona ima ograde. Očito imaju političke razloge zašto ga ne žele potpisati. No, mislim da ne bi trebalo ništa činiti što bi pogoršalo naše odnose. Mi ne priječimo našim nevladinim udrugama, Hrvatskom društvu političkih zatvorenika i Udruzi ratnih veterana "Hrvatski domobran", da paralelno rade s udrugama u Sloveniji. Njima smo uvijek spremni pomoći, a oni i neke stvari smiju napraviti i reći što mi baš i ne smijemo. Međutim, mi ne možemo sa Slovencima izravno kontaktirati, osim preko Ministarstva vanjskih poslova, i to neki ne shvaćaju - ističe Sviben.

Novinari: Zvonimir Despot / Damir Humski, Dražen Breitenfeld i Patrik Macek

 

 

PAPA POSEBNO POZDRAVIO HRVATSKE HODOČASNIKE

Spomen na žrtve u masovnim grobnicama

MARIBOR - Hrvatsku su Crkvu u Mariboru predstavljali visoki crkveni dostojanstvenici, među kojima su bili kardinal Franjo Kuharić, nadbiskupi Josip Bozanić, Ante Jurić i Anton Tamarut.
Njima i hrvatskim vjernicima Papa se jučer obratio na hrvatskome: "Najsrdačnije pozdravljam hodočasnike koji su se iz susjedne Hrvatske pridružili ovom bogoslužnom slavlju. Njihova mi nazočnost također pruža prigodu spomenuti nevine žrtve ratova i totalitarnih režima, posebno one koje su bačene u masovne grobnice što su nedavno otkrivene u blizini Maribora. Ne ponovili se više nikada ti tako dramatični događaji! Neka Bog udijeli dragocjeni dar mira Sloveniji, Hrvatskoj i svim zemljama Europe i cijeloga svijeta". (VZ)