
KRAPINSKO - ZAGORSKA ŽUPANIJA 2005-06-05
Kardinal Bozanić služio misu zadušnicu za žrtve Macelja i Maceljske šume
“Antifašizam bez antikomunizma zatvara se u ideologiju klasne mržnje i terora“
Na temeljima buduće crkve Muke Kristove koja se gradi u naselju Fruki, kraj buduće auto-ceste Zagreb – Krapina Macelj – Slovenija po petnaesti put održana je, u nedjelju, 5. lipnja 2005. godine s početkom u 17 sati misa zadušnica za poratne žrtve poubijane od strane partizanske vojske Jugoslavije likvidirane nakon Drugog svjetskog rata, stradale na području Maceljske gore kraj Krapine. Naime na tom je području potkraj mjeseca svibnja i u mjesecu lipnju 1945. godine poubijano i u razne šumske jame pobacano više tisuća nevinih ljudi pogubljenih od eskadrona smrti partizanske, „oslobodilačke“ vojske Jugoslavije. Kod jame označene sa IV D prvi put je služena misa 9. lipnja 1991. godine, a služio ju je zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić. Iduće godine od države formirana Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava izvršila je otvaranje 26 grobnih jama iz kojih je izvađeno 1163 (prema Izvješću Komisije bila su 1164) kostura stradalih i ubijenih civila i vojnika među njima i 21 svećenik i bogoslov. Pretpostavlja se da je na području maceljske gore još za istražiti oko 130 stratišta. Koncelebriranu misu zadušnicu, od 1991. godine , petnaestu služio je kardinal Josip Bozanić koji je u propovijedi, između ostalog istaknuo; - povijesni hrvatski antifašizam bez povijesnog hrvatskog antikomunizma zatvara se u ideologiju klasne mržnje i terora. U misnom slavlju sudjelovali su hodočasnici iz okolnih župa, a u koncelebraciji je sudjelovalo tridesetak svećenika. Na misi su sudjelovali mještani naselja Fruk gdje se gradi crkva, kao i župljani župe Đurmanec. Osim vjernika okolnih župa misi zadušnici prisustvovali su vjernici župe Samobor, Mihovljan, Kloštar Ivanić, Udruga Hrvatski domobran Zaprešić, Zlatar, Varaždinske Toplice, Otok Ivanić, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Zagreb, Časnički klub 242 Zagreb, Hrvati Amac foruma Zagreb, Društvo za obilježavanje grobišta Varaždin, sestre Franjevke Kloštar Ivanić i mnogi drugi. Članovi Društva prije misi obišli su lokacije gdje su pred 13 godina iskopane kosti (jama IV D) poubijanih ljudi, a tamo su kod spomen križa zapaljene i svijeće. Do spomen križa na području Lepe bukve teško je doći, zbog strojeva i razrovanog puta, a ovo stratište prepušteno je zubu vremena otkad su radovi na ekshumaciji izvedeni. Križ je već u jadnom stanju te bi ga najbolje bilo zamijeniti trajnijim materijalom. Ograda oko iskopanih jama je već trula i dotrajala, a jame su pune vode tako da postoji opasnost urušavanja, a u neograđenu grabu puno vode stalno može netko upasti i stradati. No, takvo stanje je već nekoliko godina. Čudno bi sad bilo tražiti da se to popravi kad se istodobno ruši Zid bola u Zagrebu, kojim su obilježene žrtve Domovinskog rata. Iako su na nedjeljnoj misi zadušnici bili nazočni predstavnici vlasti Krapinsko zagorske županije i općine Đurmanec oni kao da nisu zainteresirani da se to stratište dostojno obilježi, a kamo li istraži. Vjerojatno nije ni Vlada Hrvatske zainteresirana, ta koga još briga za stare i već trule kosti. Čudno je da oni koji znaju zapjevati „po šumama i gorama“ nisu ovaj put smogli snage doći na ovo stratište kao ni na ostala brojna stratišta diljem zemlje ponosne. Voditelj programa zahvalio je svima na prisustvo kao i onima koji su pomogli dosadašnje radove, a zahvalio je i Hrvatskoj franjevačkoj provinciji koja je za ovaj projekt izdvojila 100 tisuća kuna. Pod misom su se skupljali prilozi za izgradnju, a bilo bi dobro navesti broj žiro računa na koji bi ljudi dobre volje mogli uplaćivati priloge za izgradnju spomen crkve i kosturnice u koju će se pokopati kosti nevinih žrtava koje su 1992. godine iskopane i većina ih se danas nalazi u crnim vrećama za smeće u Zagrebu, naglasio je voditelj programa. U ponedjeljak sam malo prolistao hrvatske novine Večernji list i Jutarnji list. I dok je Jutarnji donio izvješće sa slikom na stranici 5, a donosi i kratak članak pod naslovom „Odana počast žrtvama holokausta“ u Đakovu o stradanju Židova u ovom slavonskom gradiću. Hrvatski Večernji, misi zadušnici u Macelju ne posvećuje ni retka, a na dva mjesta donosi izvješće iz Đakova. Na strani 4, pod naslovom „Holokaust – Spomen na žrtve“, a na stranici 14, u istom broju o istom događaju piše pod naslovom „Komemoracija“ . Zar više tisuća neotkopanih žrtva i 1163 otkopanih ne zaslužuju barem retka??!!!
Možda će biti sutra, a možda prekosutra. Možda će ipak trebati pričekati i nešto duže. Vidjet ćemo! Naš hrvatski tisak. Da je nekome u Zagrebu crknuo pas bilo bi to vjerojatno na prvoj stranici?
Evo nekoliko slika s komemoracije i mise zadušnice
Pozdrav
Franjo
|







