AUDIO-ZVUČNA PORUKA SA KOMEMORACIJE U LOVRENČANIMA
GOVOR BISKUPA Vlada KOSIĆ
PROPOVIJED vlc KUZMIĆA
GOVOR g.F.Permeta iz Ljubljane i g.A.Obranića (HDPZ)

PREGLED STRADANJA LOVREČANSKIH ŽRTAVA KOD "KRIŽARE"
POGLEDAJTE TEK DOGADJAJA KOD KRIŽARE

Veliki Lovrečan 2007.g: polaganje vijenca i paljenje sviječa

VARAZDINSKA ZUPANIJA
VELIKI LOVREČAN - KRIZARA
Povodom obilježavanje godišnjice stradanja „lovrečanskih žrtava“ održana komemoracija i misa zadušnica koju je predvodio dr

2006-07-25

 

     U skladu sa planom i usvojenim programom djelovanja Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava za 2006. godinu u Lovrečanu, naselju udaljenom 23 km od Varaždina, održana komemoracija i misa zadušnica, povodom 60-te obljetnice stradnja     Povodom obilježavanje godišnjice stradanja „lovrečanskih žrtava“  održana komemoracija i misa zadušnica koju je predvodio dr. Vlado Košić, biskup iz Zagreba. Biskup Košić je prvi biskup koji je služio misu u kapeli u Lovrečanu- istaknuo je vlč. Ivan Košić, križovljanski župnik.

 

 

Sjećanje na žrtve ratnog o poratnog stradanja Lovrečana i okolice

              U nedjelju 23. srpnja održana je u Lovrečanu, u pograničnom dijelu Varaždinske županije i općine Cestica komemoracija i misa zadušnica za žrtve ratnog i poratnog terora stradale u Drugom svjetskom ratu i poraću kojoj je nazočilo više stotina vjernika, rodbine stradalih, preživjelih zatvorenika i gostiju, iz Varaždinskih Toplica, Bjelovara i susjednih župa i općina pograničnog dijela Hrvatske i Slovenije.

         Misu zadušnicu služio je u crkvi Svetog Lovre dr. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, a u koncelebraciji su sudjelovali vlč Ivan Košić, župnik župe Uzvišenja Svetog križa Križovljan, u čijem sastavu je filijalna crkva u Lovrečanu, vlč. Vlado Borak iz župe Sveti Đurđ, vlč. Vjekoslav Pavlović, domaći svečenik – župnik u župi Stpnik kraj Zagreba i vlč Gustav Kuzmić iz Varaždina koji je održao i prigodnu propovijed.  

          U uvodnom dijelu komemoracije vlč. Ivan Košić pozdravio je biskupa, a dolazak biskupa Košića i slavljenje svete mise u crkvi u Lovrečanu je prvi dolazak jednog biskupa  u lovrečansku kapelu, te su mještani naselja tim povodom, u spomen na dolazak visokog gosta na ulazu u crkvu postavili slavoluk. „Dobro nam došli oče biskupe“.

 

Pozdravni govor predsjednik Društva

       U ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, organizatora komemoracije prisutne je pozdravio Franjo Talan, predsjednik Društva, koji je rekao: - Dragi prijatelji najsrdačnije Vam se zahvaljujem što ste unatoč ovoj vrućini došli na komemoraciju posvećenu ratnim i poratnim žrtvama Drugog svjetskog rata,  a upriličenu  o šezdesetoj obljetnici stradanja i smrti od poratne vlasti vrbovanih mladića ovog pograničnog područja s obje strane granice.

          Posebno zahvaljujem na dolasku ocu biskupu dr. Vladi Košiću koji će predvoditi misu zadušnicu i molitvu za žrtve na grobištu kod Drave, kao i svećenicima i svima prisutnima.

     U ovom trenutku sjećamo se i žrtava Domovinskog rata, a ovo je trenutak da se sjetimo i stradanja i žrtava najvećih zala prošlog stoljeća, nacizma i komunizma. Na otvorenju Trećeg hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji se 2004. godine održao u  Zagrebu dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik Kongresa iznio je podatak da je u svijetu od raznih sukoba i totalitarnih sistema XX stoljeća poginulo i poubijano 180 milijuna ljudi, 100 milijuna od komunizma, 50 milijuna od fašizma (nacizma) i 30 milijuna od raznih diktatorskih režima.

        Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava djeluje već 6 godina, a Društvo je osnovano s uvjerenjem da svaki čovjek ima pravo na život i samim time ima pravo na grob. Društvo se bavi istraživanjem stradanja ratnog i poratnog razdoblja II svjetskog rata i obilježavanjem grobišta na području Varaždinske i Međimurske regije.  Od strane Društva Spomen križam obilježena su grobišta u Štrigovi, Gornjem Hrašćanu na Ksajpi kraj Čakovca, a pred 2 godine spomen križ postavljen je i na grobištu „Dravska šuma“ Varaždin te u Kućanu Ludbreškome i Čukovcu. U suradnji s  udrugom Hrvatski domobran V. Toplice  obilježili smo grobište u Leskovcu, i  postavili spomenik civilnim žrtvama ratnog i poratnog razdoblja na groblju u Toplicama. Na istom poslu dobro surađujemo i sa Društvom za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane i Odborom za obilježavanje stratišta Bjelovarsko bilogorske županije i brojnim udrugama pa pozdravljam i njih. Surađujemo i sa jedinicama lokalne uprave bez čije pomoći bi naš rad bio gotovo nemoguć.

      Ova današnja komemoracija održava se u suradnji i pod pokroviteljstvom Općine Cestica te molim gospodina Marijana Lorbeka, predsjednika Vijeća općine da nam se obrati.

Pozdrav predsjednika Vijeća općine Cestica

U pozdravnom govoru Marijan Lorbek, predsjednik Vijeća općine Cestica je rekao: - Čast mi je i osobno zadovoljstvo što danas, u ime Općinskog Vijeća i Poglavarstva općine Cestica mogu u našoj sredini pozdraviti preuzvišenog oca biskupa Vladu Košića iz Zagreba, - dobro nam došli oče biskupe.

         Pozdravljam i ostale svećenike, Vlč Gustava Kuzmića iz Varaždina, kao i naše svećenike Vladu Boraka, župnika iz Svetog Đurđa  i Vjekoslava Pavlovića župnika u Stupniku kod Zagreba koji će također sudjelovati u obilježavanju stradanja. Pozdravljam i zahvaljujem i našem župniku, vlč. Ivanu Košiću, koji je unatoč godišnjem odmoru ovdje s nama.

             Pozdravljam i uvažene goste, Franca Permea, predsjednika Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane i  gospodina Dragutina Šafarića iz Velenja. Čast mi je u našoj sredini pozdraviti i gospodina Alfreda Obranića, predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika Republike Hrvatske. Pozdravljam i predstavnike susjednih općina, kao i Zdravka Ivkovića, predsjednika Matice Hrvatske  i goste iz Bjelovara. Pozdravljam gospodina Franju Bešenića, predsjednika udruge Hrvatski domobran iz Varaždinskih Toplica kao i drage nam prijatelje iz Varaždinskih Toplica.

         Pozdravljam i sve članove obitelji žrtava kojih se danas spominjemo u komemoraciji, a zahvaljujem i na dolasku svima koji su zbog svojih uvjerenja bili lišeni slobode -dobro nam došli. Također pozdravljam članove Vijeća i poglavarstva i predstavnike okupljenih udruga iz naše općine. Pozdravljam žitelje općine Cestica i susjednih općina iz Hrvatske i Slovenije koji su ovdje s nama. Još jednom u ime Općinskog vijeća i Poglavarstva općine izražavam Vam zahvalnost na dolasku. – rekao je predsjednik Vijeća općine Cestica

        Stradanja i žrtve stanovnika Lovrečana i okolice u ratu i poraću 19 41-48

O stradanjima ovog dijela općine Cestica i župe Križovljan, Franjo Talan, predsjednik Društva je rekao- Najveća stradanja stanovništvo ovog područja bilježi za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća kada je zbog ratnih okolnosti kao i zbog poratnih progona i učvršćivanja vlasti stradalo i ubijeno preko 180 ljudi.

          Pogranični dio općine Hitler priključuje svojem carstvu, a svi iz zaposjednutog dijela, koji su se izjasnili Hrvatima morali su iseliti. Tako su naselja Križovljangrad, Virje, Brezje, Lovrečan i Dubrava Križovljanska ostala s druge strane granice, dijelom i Selci, Falinić Breg i Kolarovec. Službeni jezik bio je njemački, a iz susjedne župe Zavrč protjeran je i slovenski svećenik Konrad Jarh koji je dobio utočište u hrvatskoj župi Kamenica. Prognan iz Domovine bio je vlč. Alojz Osterc koji dolazi za duhovnog pomoćnika u župu Križovljan.

         Osim velikog broja stradalih na području općine Cestica, postoje i dva masovna grobišta o kojima brigu danas vodi općina Cestica. Grobište “Pancerica” kraj Virje Otoka, nastalo je sredinom lipnja 1945. Tu je protutenkovski rov preostao nakon povlačenja Nijemaca nova vlast popunila tijelima ubijenih stradalnika koji su u noćnim satima kamionima dovoženi iz smjera Varaždina i tu likvidirani, u tri jame pokopano je 170 žrtava. Postavljen je križ i sagrađena spomen kapela posvećena hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu u kojoj se za žrtve svake godine na drugu nedjelju mjeseca lipnja služi misa

Grobište kod rijeke Drave u Lovrečanu

          Drugo grobište nastalo je djelovanjem Ozne (udbe), a žrtve su bili stanovnici koje je tajna policija organizirala u “križare”. Grobište se nalazi u Lovrečanu, s desne strane rijeke Drave, na mjestu pogibije, uz cestu Varaždin – Dubrava Križovljanska, a nastalo je nakon ubojstva “križara” koje se dogodilo u noći s 22. na 23. srpnja 1946. - Mrtva tijela bila su poslagana jedno 8 metara od ruba ceste. Raspoznao sam Pavlikuva dva (Veselić Ivan i Antun), njih sam najbolje poznao jer su tu dolazili, zatim je bio Cvetko (Cvetko Antun), jedan je bio negdje iz Središća i jedan iz Hrastovca. Kasnije ih je grobar i tu zakopao – rekao je  Josip Pongrac i sam žrtva progona vlasti. Kakav je strah bio u narodu možemo vidjeti iz toga da vlast nije dozvolila obiteljima ni dostojan ukop ubijenih. Ubijenog Stanka Dobrotić obitelj je uspjela prebaciti kući i kasnije je pokopan na lovrečanskome groblju. U znak sjećanja na poubijane kod grobišta je podignut spomen križ, kojeg je 26. srpnja 1998. godine blagoslovio vlč. Ivan Košić. Izaslanstvo općine svake godine povodom blagdana Svih svetih kod spomen križa položi vijenac.  

Poginuli i stradali u ratnom i poratnom razdoblju

  U vihoru rata, pretežno u njemačkoj vojsci stradala je 21 osoba s lovrečanskog područja

Stjepan Borak, braća Ivan i Stanko Eker, Andrija i Franjo Juručinec, Antun Kolar, Vilim Korotaj, Franjo Kotolenko, Josip Križanić, Ivan Kumek, Ivan Majhen, Viktor Ožvatić -zvonar, Martin, Andrija Smotar, Ivan Spevan, Jakob Težak, Ivan Vidrač, Antun Vnuk i Josip Zebec. Nakon  rata od eksplozija zaostalih mina i bombi poginuli su Andrej Borak, Ivan i Mijo Dobrotić, i Kondrad Korotaj. 

Progoni stanovništva uz granicu u poratnim danima rata

          Osim Stanka Dorotića, ubijenog kod Drave 22/23 srpnja 1946. godine u poratnim danima, od strane vlasti stradali su ili nestali, Stanko Hrnčić, Franjo Korotaj, Mirko Kusterbanj, Marija Mikec, Lovro Štager, Kondrad Talan,  Franjo Težak, Danica Uranić i Jakov Županić. 

                   Zbog „križarstva“ i suradnje sa „ustaškim satnikom Antom“, zapravo agentom Ozne, na duže vremenske kazne osuđeni su Josip Pongrac, učitelj Nikola Ramuščak, Lovro Borak, Krešimir Šoštarić, Stjepan Šoštarić, Albin Kokot, Šimun Talan, Vladimir Ožvatić i Anđela Vočanec, a osuđen je i župnik Josip Bakan. Svi su stradali zbog „križarstva“ i suradnje sa „ustaškim satnikom Antom“ koji je isto i organizirao, a Ante nije ni suđen ni osuđen.

         U ljeto, 13. kolovoza 1946. godine dogodilo se čudo u Brezju, a zbog toga je Udba opet stala zatvarati i mučiti ljude. Najmanje je u zatvoru provela starica Eva Ponudić rođ Borak, a zatvoreni su bili i Josip Talan (16 godina), Terezija Težak rođ Ponudić i Stjepan Težak koji je na Udbi u Varaždinu proveo 135 dana. Zbog toga jer je14. kolovoza blagoslovio pod iz kojeg je prskala krv zatvoren je i pater Modesto Borak, kapucin.  – rekao je između ostalog o stradanju u ratnom i poratnom razdoblju na području uz granicu Franjo Talan, predsjednik Društva 

        U grobištima Slovenije leže kosti 170 do 190 tisuća poubijanih Hrvata

O stradanjima u Sloveniji i poratnim progonima i pokoljima koji su partizanske jedinice vršile na tom području govorio je Franc Perme, predsjednik Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane. – Već duže razdoblje susrećemo se kod pokopa prešućenih žrtava, koje su bile poubijane jer su voljele svoj dom, domovinu poštivale kršćanske vrijednosti i gajile san o vlastitoj državi. Dok  se Europa veselila kraju Drugog svjetskog rata Slovenija i Hrvatska plivale su u krvi. U Sloveniji imamo preko 400 označenih grobišta. Grobišta su prvenstveno smještena uz trase „križnoga puta“ koji se odvijao u dva smjera. Jedan preko Maribora, a drugi preko Velenja i Celja prema Hrvatskoj. U tim grobištima prema raspoloživim podacima leži od 170 do 190 tisuća žrtava, vaših braće i sestara. To nisu bile samo poražene vojske, tu su bili poubijani i muževi i žene, starci i djeca, ukratko svi kojima je komunistička revolucija bila protivnik. Ta sva grobišta su uglavnom uređena od Društva i pojedinaca. Naša Vlada kao i vaša ne pokazuje posebnog interesa za ukop tih žrtava.- rekao je Perme i dodao-  Pred Drugi svjetski rat Triglav su posjetili biskup Rožman i sada blaženi Alojzije Stepinac i u spomen na taj susret je postavljena spomen ploča u kapelici na Krederici. Nakon rata je kapelica srušena, a sada je želja Slovenaca i Crkve da se u novoj kapelici postavi spomen ploča na zajednički posjet dvojice biskupa Triglavu.

        Biranim riječima o ratnim i poratnim stradanjima govorio je i Alfred Obranić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika. (govor Franca Permea, predsjednika Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane i Alfred Obranić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika – u prilogu)

Na Triglavu će ponovi biti postavljena spomen ploča na susret biskupa Stepinca i Rožmana

         U uvodnom dijelu misnog slavlja biskup Vlado Košić istaknuo je - Mi u crkvi trebamo graditi sjećanje osobito na one žrtve koje još i do dana, današnjega nisu dobile zadovoljštinu, za čije smrti nitko nije odgovarao. Molimo da im Gospodin udjeli mir, da ih nagradi za njihovu žrtvu vječnim životom. Molimo i za njihove obitelji i za čitav naš narod i za sve one koji su stradali i trpe zbog tih događaja. - Mogu reći da ću osobno, u ime zagrebačkog kardinala, nadbiskupa Josipa Bozanića, biti 5. kolovoza na Triglavu kada će biti postavljena spomen ploča i zahvalan sam Slovenskoj biskupskoj konferenciji koja je izdala priopćenje u kojem osuđuje sramotni ispad u Slovenskom parlamentu u kojem se vrijeđa uspomena našeg blaženika Alojzija Stepinca, čije lice i savjest su čisti i koji nam svima može biti i uzor kako se treba ponašati i u teškoćama i kada su bila teška vremena. Molimo i njegov zagovor  za pokoj dušama onih kojih sa danas spominjemo i za koje se danas molimo.

        U koncelebraciji sudjelovali su vlč. Ivan Košić, vlč Vjekoslav Pavlović i vlč. Vlado Borak i vlč. Gustav Kuzmić iz Varaždina koji je održao prigodnu propovijed. (vlč Gustav Kuzmić rodom je iz župe Visoko, a 1945. godine u Novom Marofu Ozna mu je ubila oca, prethodno su ga polili benzinom i zapalili. Istodobno je zapaljen i susjed mu Baneković koji se uspio spasiti. Opaska ft) – propovijed od 10 minuta u prilogu

     Nakon mise domaći vjernici, rodbina stradalih i gosti, iz Varaždinskih Toplica i Bjelovara, iz susjednih župa iz Hrvatske i Slovenije uputili su se na parkirališni prostor ispred lovrečanskog vatrogasnog doma gdje se formirala procesija koja je, za križem kojeg je nosio član Društva Ivan Pavlović, s molitvom na usnama došla do Spomen križa gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće. Vijenac u ime izaslanstva Općine Cestica položili su i zapalili svijeće Vlado Vinter, Ivan Dobrotić i Marijan Lorbek, ispred Društva za obilježavanje grobišta Franc Težak, Stjepan Borak i Stanko Lazar, a svijeće kod križa zapalili je i rodbina stradalih, kao i izaslanstvo Matice hrvatske Bjelovar i predstavnici udruge Hrvatski domobran iz Varaždinskih Toplica. Obrednu molitvu predvodio je  biskup Košić, a mirozov na trubi odsvirao je Zvonimir Lazar iz Varaždina.  Skladnim pjevanjem misno slavlje uzveličao je zbor župe koji je vodio orguljaš Marijan Županić, a kod spomen križa pjesmu  je vodila Terezija Talan. Hrvatskom himnom Lijepa naša domovina, čije riječi su se stapale sa žuborenjem rijeke Drave, sudionici komemoracije oprostili su se od žrtava grobišta u Lovrečanu, kao i onima koje su stradale u rijeci nošene iz Slovenije u poratnom danima Drugog svjetskog rata.

       Na kraju ovog mog izvješća htio bih zahvaliti svima koji su pomogli da se komemoracija, sjećanje na ratne i poratne žrtve i doček biskupa i gostiju dostojanstveno održi: Općini Cestica, vatrogascima DVD-a Lovrečan Dubrava, ministrantima Marku Talan i Martinu Boraku, zatvorenicima Ozne, Josipu Talan iz Brezja, Albinu Kokotu i Vladi Ožvatiću iz Lovrečana, kao i Anđeli Vočanec (udata Mikek) koja zbog bolesti nije mogla doći , kao ni Ana Kokot rođena Cvetko (rođena 1922.), sestra ubijenog Antuna Cvetko iz Hratsovca u susjednoj općini i župi Zavrč u Slovenji.

      Za goste i uzvanike i rodbinu žrtava mještani Lovrečana priredili su u dvorani vatrogasnog doma domjenak, a Marijan Lorbek, predsjednik Vijeća općine Cestica uručio je dr. Vladi Košiću, pomoćnom biskupu zagrebačkome spomenicu općine Cestica kao i Francu Permeu i Zdravku Ivkoviću, predsjedniku Matice Hrvatske Bjelovar.

            Zapisao franjo talan

 








VARAZDINSKA ZUPANIJA
VELIKI LOVREČAN - KRIZARA
Franjo Drago 2 183 2006-07-22T14:41:00Z 2006-07-22T14:41:00Z 1 145 830 FT 6 1 974 10.3501

2006-07-22

U nedjelju, 23. srpnja 2006. godine s početkom u 16 sati u crkvi Sv. Lovre u Lovrečanu i na grobištu „Križara“ održat će se komemoracija i misa zaduąnicu za žrtve ratnog i poratnog stradanja

                      Program u crkvi crkva Sv. Lovre

    16,00 sati - Pozdravna riječ predsjednika Društva,

              Predstavnika općine Cestica i uvaženih uzvanika

-        misa zadušnicu predvoditi će dr. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, a propovijed će održati vlč. Gustav Kuzmić iz Varaždina

Program kod spomen križa na grobiątu „Križara“ (nakon mise)

-         polaganje vijenaca i paljenje svijeća

-         molitva za žrtve

-         mirozov na trubi

      Nedjeljnom komemoracijom obilježit će se 60-ta obljetnica stradanja civila koje su pripadnici Ozne (Udbe) poubijali u noći 22 na 23 srpnja 1946. godine kod rijeke Drave u Lovrečanu  i tamo ih zagrnuli. 

 Pozivamo Vas da zajedno odamo počast ratnim i poratnim žrtvama Drugog svjetskog rata


VARAZDINSKA ZUPANIJA
VELIKI LOVREČAN - KRIZARA
REPUBLIKA HRVATSKA
KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH
I PORATNIH ŽRTAVA

UPISNIK
GROBISTA
"K R I Ž A R A"
kod LOVREČANA

KRATAK OPIS DOGAĐAJA

O "Krizarima" i situaciji koja je vladala nakon rata 1945.g. svjedočenje nam je iznio učitelj Nikola Ramušćak, roden 20. studeni 1910. godine. oženjen suprugom Jelenom. Otac šcestero djece, Marijana i Mirka (1938. godine), Antuna (1939.), Andelka (1940.), Ivice (1943.) i Darinke koja je rodena 1945. godine:
Događaj je bio 1946. godine u ljetnom razdoblju.
U ono doba je na Barbari (misli se nabrdoviti dio općine Cestica, okolicu crkve svete Barbare u Natkrižovljanu) bio ustaški pukovnik Lisak, ako se točno sjećam, on je imao veze sa Grnkovim dečkima, ja to onda nisam ni znao, za to sam tek saznao tek kad sam bio osuđen. Lisak je navodno preplivao preko Drave i otišao je, a "oznaši" su valjda znali da se nekaj tu zbiva pa su poslali jednoga svojega ćovjeka da njuška po ovom kraju. To je bio Strelec koji se kasnije oženio u Sračincu danas je već pokojni, izdavao se za Antu. Ja ne bih ni znao da je to Strelec, da nije moj sin Mirko u vrijeme dok je postao sudac u Varaždinu sudio jednoga udbaša - za prometni prekršaj, kada je izrekao osudu i ljudi se razišli, onda je okrivljenikov advokat rekao Mirku. Jer Vi znate koga ste osudili? - Znam Strelec... , odgovorio mu je sin. - To vam je onaj koji je u Lovrećanu organiziral one "Križare" – rekao je advokat.
Drukćije ja ne bi ni znao da je to bio Strelec.
U Varaždinu je bila jedna brigada u kojoj su uglavnom bili Slovenski dečki i ta brigada se uglavnom rasformirala, a jedan dio tih ljudi je bio tu iz Ptujskoga polja koji su imali tu po tim dijelovima Slovenije gorice i tak su se ti dećki tu po goricama skrivali. Kako je taj Strelec dolazio u Lovrečan gdje se je skitao i sastajao s dečkima, a izdavao se za satnika Antu, organizirao je "Križare". Imao je vezu i u Dubravi Križovljanskoj, čovjeka koji je naš državljanin, ali mu je kuća bila uz slovensku granicu, tamo pod šumom, te je i on njuškao za te dečke. Gdje su. Kuda se skriivaju i kreču. S kim kontaktiraju ti vojni bjegunci? Naši dečki nikad nisu bili na nekom sastanku. Uvijek su bili jedan ili dva, koji su razgovarali sa »satnikom« Antom. A dečki naivni bili; recimo ovaj Pongnac dolje kod Drave (Josip osuđen na deset godina. zatvora!!), inače pametan ćovjek, rekao je satniku da ima neki stari revolver ali da nema metke, na što mu je »Ante« obečao nabaviti metke. Onda recim Ožvatić Vlado (danas Kumekova ulica), pa onda onaj Šimun Talan. U toj ekipi bio je još, Albin Kokot, Borak Lovra Ivanitov, Šoštarić Štefek-mesar, pa Šoštarić Krešo, to su bili dečki koji su se s njim spominali. U toj ekipi bio je i Kokot Albin, i kad sam ja to čul da se oni sastaju sa tim nekakvim Antom, onda sam toga Albina jedanput zadržal pa sam ga pitao: Kaj je to dećki? Kaj to imate za nekakve veze sa nekvim tobožnjim ustašom? - Ma dolazi nekakav ustaški satnik Ante. No mi mu baš puno ne vjerujemo - rekli su mi. Odgovorio sam im: - Niti mu nemojte vjerovati. Ustaša nigdje nema, nego vam ko sve ti »oznaši« organiziraju i onda kada ih organiziraju onda ih negdje sakupe u šumi ili gdje pa ih postrijeljaju. Tako su napravili u Lepoglavi, tak su napravili u Krapini, a koliko ja znam tak budu napravili i tu. Mi nismo bili Ustaše onda dok je to možda bilo probitaćno pa ne bumo ni sad dok su izgubili vlast i rat. Ali oni su bili tak bedasti pa su ovome to rekli. Onda je on šest Slovencov dopeljal sim k Dravi, rekel je da bu ih prebacil u Međimurje, u akciju. Organizirao je čamac, iz Lovrečan Otoka Franca Težaka, da ih preveze preko rijeke.

Dovezao je grupu "Križara" na predjel zvani Grešić, gdje je po njih trebao doći čamac. S grupom je bio »Ante«, a bio je i Joža Pongrac koji se s njima spustio pema Dravi. Jedno vrijeme je bio s n jima, a onda se okrenuo i pošao natrag prema kući. Kada se vraćao iza svakoga grma vidio je »knojevca« sa šmajserom. Još nije uspio doći do kuće, koja je udaljena pedesetak metara od mjesta događaja, odjeknuli su sa svih stran te su nesretni "Križari" postrijeljani.
Franjo Težak koji ih je prvozio uspio je pobjeći, dok je Stanko Dobrotić uhijen na obali. Pobijeni mladići pokopani su nedaleko pogibije, uz rijeku Dravu.

IZVORI SAZNANJA

Prema izjavama svjedoka, a i prema Matičnim knjigama stoji zapisano da je 22. srpnja 1946. godine smrtno stradao Stanko Dobrotić nastanjen u naselju Lovrečan Otok, mjestu smještenom s lijeve obale rijeke Drave, nedaleko granice Slovenije i Hrvatske. Kako navode starije osobe uz pogubljenog Stanka postrijeljano je te noći još pet nedužih mladića iz susjedne Slovenije koje je OZNA organizirala u "Križare", te ih je namamila u stupicu i Hladnokrvno postrijeljala, a sve koji su imali bilo kakove kontakte sa njihovim agentom »Antom« osudila na višegodišnje zatvorske kazne.

Osim mladića iz Lovrečana, na kaznu zatvora osuđeni su i učitelj Nikola Ramuščak, svećenik Antun Bakan, a Josip Pongrac iz sela Lovrečana dobio je 10 godina zatvora. Samo grobište nalazi se udaljeno oko 12,5 metara od ceste koja spaja naselja Lovrečan i Dubravu Križovljansku, u općini Cestica, a koja čini dio magistralne ceste Varaždin -Dubrava K. (granica)-Maribor. Kako je vodostaj rijeke Drave prije 50 godia bio dosta viši od današnjeg nivoa rijeke, zemljište na kojem su ukopani pobijen mladići ostalo je na katastarskoj čestici broj 194/5, koja se inaće vodi pod rijeku Dravu u KO Dubrava Križovljanska u općini Cestica, Varaždinska županija. Samo grobište inače je niže oko pet metara od razine kojom prolazi magistralna cesta, a početkom mjeseca studenoga nalazilo se i oko pet metara više od trenutnog nivoa rijeke Drave na tom području.


IZJAVA SVJEDOKA O GROBIŠTU "KRIŽARA" KOD LOVREČANA U OPČINI CESTICE

Svjedok Franjo Težak, Veliki Lovrečan, Lovrečan Otok 2, 42208 Cestica, telefon 73l-264 rođen 30. studenoga 1925. godine, od oca Stjepana i majke Marije, djevojačko prezime Vidač

Bilo je ljetno doba 1946. godine pokojni Stanko Dobrotić (poginuo u postavtjenoj zasjedi od OZNE 23. srpnja 1946. godine). došao je do mene s molbom da preko Drave prebacimo "švercere" da će nam oni dobro platiti te ćemo dobro zaslužiti (zaraditi).. U noći sigurno je bilo iza deset sati krenuli smo zajedno s lijeve obale rijeke Drave na već dogovoreno mjesto na desnoj strani rijeke. Ta sam veslao a pokojni Stanko sjedio je u čamcu iza mene, kada smo došli do desne obale uzeo sam lance od čamca i izašao na obalu. Stanko mi je u tom trenutku rekao; čekaj dok bu došao signal, na brdu se uskoro primjetio znak baterijskom lampom te je pretna čamcu krenulo više ljudi. Pošto je bila noć svi su mi bili crni, kada su se počeli ukrcavati u lađu najednom se iz grmlja, koje je raslo na desnoj obali, začuo pucanj, pustio sam lanac te sam potrčao prema cesti i dalje uz brdo. Za mnom su počeli pucati strojnicama. Nekako sam se uspio probiti do Digacovih koćaka, onda su negdje poćeli teren osvjetljavati raketama, zatim sam nastavio trčati uz brdo, trćao sam bos, iz sve snage, što su me noge nosile, stalno mi se inilo da netko trči za mnom.

Stanka su uhvatili u vodi živog te ga je na obali ustrijelio Stjepan Županić iz Brezja, koji je za Njemarke vlasti bio njemaćki žandar, pa jedno vrijeme njemaćki vojnik kojeg su Englezi (Saveznici) zarobili u Holandiji, a nakon rata već je bio partizan, potpukovnik. Pvoborac.

Ovaj zapisnik ie sastavljen 9. studenoga 1997. godine, kod grobista "Križara" u Lovrečanu

IZJAVA SVJEDOKA O GROBIŠTU "KRIŽARA" KOD LOVREČANA U OPČINI CESTICE

Josip Pongrac, iz Lovrečana Varaždiska ulica. Kućni broj 115, pošta Cestica, telefon.., rođen 14.03.1929. godine od oca Antuna i majke Doroteje, djevojačko prezime Vidrač.

U to sam doba svojom lađom vozio drva z Gresa, jer su partizani dali Lovrećancum drva kod svete Barbare, a Barbarinšćanima pak su dali na Dravi u Lovretan Otoku, te sam ljudima vršio dopremu ogrjeva. Pošto mi je otac bio ribić bio nam je obićaj da svako jutro pogleda na Dravu. U noći sam ćuo pucnjeve, radi sigurnosti spavao sam na sijenu. Nakon što sam se popeo na sijenik povukao sam ljestve za sobom, jer sam imao veću količinu novća koji sam dobio za prijevoz drva. Za jutro (iza noči u kojoj su ubijeni "Križari") imao sam dogovoreni prijevoz drva za Majhinovuga Tinćeta, te smo se dogovorili da se sastanemo na cesti ispod kuće da ne treba dolaziti gore na breg.
Pošto je otac ujutro išao na Dravu tamo su već bili stražari koji nisu nikoga pustili blizu. Kasnije smo krenuli prema Dravi, "ladija" je bila izvučena, a u njoj su bile zelene trake na kojima je bio bijeli križ. U lađi sam još primjetio jedno tri čisla (knulice). Mrtva tijela bila su poslagana jedno 8 metara od ruba ceste. Raspoznao sam Pavlikuva dva, njih sam najbolje poznao jer su tu dolazili, zatim je bio Cvetko, jedan je bio negdje iz Središća i jedan iz Hrastovca, bilo ih je ukupno 5, dok je pokojni Stanko ležao kod svoje kuće u Lovrećan Otoku, a ostale je «Šap» ovdje zakopao. Pokojni Stanko Dobrotić pokopan je od strane obitelji na Lovrečanskom groblju, a ostali su još i danas pokopani tu u ovoj grabi. Jedno vrijeme iza tog razdoblja članovi obitelji poginulih mladića su ovdje dolazili paliti svijeće. Grobište je smješteno s desne strane ceste (preko puta Josipa Pongraca) nešto malo ispred trećeg stupa niskonaponske mreže i na njemu je lampa javne rasvete (odmah iza A stupa). Grobište je od ruba ceste udaljeno oko 13 metara te se pruža otprilike do 1,5 metara, a u širinu ide oko 2 metra. Zemljište je u prošlosti bilo Majdarićino, jedno vrijeme gazda mu je bio Mihalić, a danas je u vlasništvu Hrvatskih šuma.

Ovaj zapisnikje sastavljen 9. studenoga 1997. godine, kod grobišta "Križara" u Lovrećanu


VARAZDINSKA ZUPANIJA
VELIKI LOVREČAN - KRIZARA

2006-07-26

Izjava o stradanju „križara“  22. na 23. srpnja 1946. godine

 Umjesto cigareta dobio metak

Vočanec Anđela zamolila je Stanka Dobrotića za prevoz „švercera“ preko Drave u noćnim satima  22. na 23. srpnja 1946.g., koje je organizirao njezin „prijatelj“ Ante. 

    Slijed događaja:

Stanko je u popodnevnim satima 22. srpnja zamolio za pomoć svojeg prijatelja i susjeda Franju Težaka te nešto mlađe susjede, Dragutina Dobrotića (r. 1927) i Ivana Dobrotića (r. 1927.). koji su i pristali uz obećanu zaradu u cigaretama.

      Ekipa spremna za prijevoz „švercera“ našla se na večer na pristaništu čamaca, na lijevoj obali rijeke Drave, te se zaputila uzvodno od lovrečanske skele. Nakon otprilike 300-400 metara zaustavili su se na mjestu koje je već prije bilo dogovoreno sa Anđelom Vočanec. Mladići na dogovoreno mjesto doveslali oko deset sati, gdje su čekali dogovoreni znak sa druge strane, s desne strane obale. Kad se pojavio dogovoreni signal, tj svijetlo baterijske svjetiljke čamcem na suprotnu obalu uputili su se Franjo Težak, kao veslač u prednjem dijelu čamca i Stanko Dobrotić, kao kormilar i veslač u zadnjem dijelu čamca. Bratići Ivan i Dragutin ostali su na lijevoj obali, (jer ne bi bilo mjesta u čamcu za „švercere“ i svu četvoricu prijevoznika) i  čekali na obećane cigarete.

     Nakon dolaska čamca na desnu obalu veslači su zaustavili čamac. Franjo Težak je uzeo u ruke lanac čamca i izašao na obalu kako bi „šverceri“ sigurno mogli ući u čamac. Stanko Dobrotić ostao je sjediti u stražnjem dijelu čamca, čekajući ukrcavanje i povratak na lijevu obalu. Nakon nekog vremena, otprilike deset minuta, prema obali i čamcu počele su se spuštati tamne siluete (u tamnu odjeću obučeni ljudi) sa vidljivim bijelim križevima na kapama.

    Nakon ulaska petorice ljudi u čamac nastao je pakao. Iz obalnog grmlja počela je pucnjava prema osobama u čamcu. Franjo koji je još uvijek na obali držao lanac čamca u ruci spreman da se ukrca, opazio je svog prijatelja Stanka Dobrotića da se bacio natraške u Dravu, ljudi koji netom ušli u čamac pokošeni su mecima i uz krikove su se rušili jedan za drugim. Kako je Franjo još uvijek bio na čvrstom tlu, a poznavajući teren i uz ratno iskustvo koje je stekao u njemačkoj vojsci, kao i nagonom za preživljavanjem potrčao je bjesomučno kroz trnje i grmlje prema kući Lazar (danas Hedviga Lazar), preskočio je vrtnu ogradu, te se kroz propust koji je vodio ispod ceste za odvod oborinskih voda provukao na suprotnu stranu ceste i došao do nastambi za svinje obitelji Zebec (Digacovi kočaki“), odakle je kroz šumu uspio doći do svoje sestre Julijane gdje se sklonio do drugog dana, odakle je u popodnevnim satima došao kući.  U trenutku kad je preskakao plot vrta obitelji Lazar nebo su osvijetlile rakete tako da je kraj bio osvijetljen kao u po bijela dana.

        Istovremeno Stanko se nastojao spasiti plivanjem Dravom na suprotnu, lijevu obalu. Kako je među udbašima bilo i nekoliko domaćih ljudi koji su znali upravljati čamcem krenuli su čamcima u potragu za Stankom kojeg su živog uhvatili i dopremili ga natrag na desnu obalu gdje ga je ustrijelio jedan poznati „dobrotvor“ iz Brezja Dravskoga. 

         Ivan i Dragutin Dobrotić kad  su čuli pucnjavu, posakrivali su se iza drveća na lijevoj obali, a nakon rasvijetljenog neba pobjegli u smjeru slovenske šume gdje su se sakrivali cijelu drugi dan, te su došli doma pred sprovod.

     Ujutro 23. srpnja ljudi iz Lovrečana koji su načuli što se dogodilo obavijestili su Jakova Dobrotića, Stankovoga oca o pogibiji sina. Otac je upregao krave u kola i otišao po tijelo mrtvoga sina i dopremio ga kući te je pokopan po kršćanskom običaju na lovrečanskom groblju.  Poubijane križare („švercere“) grobar je zatrpao u grabi na desnoj obali, nedaleko mjesta njihovog ubojstva. Ubijeni križari pokopani su goli jer je grobar, valjda kao naknadu za ukop, uzeo njihovu odjeću.

      Anđela Vočanec, organizator i koordinator prijevoza „švercera“ uhićena je nakon nekoliko dana i sprovedena u istaržni zatvor Udbe u Ptuju gdje je osuđena zbog suradnje s „križarima“ na višegodišnju robiju koju je odrobijala na raznim mjestima.

Zapisano na temelju sjećanja Franje Težaka iz Lovrečana

Ubijenog Stanka otac je dopremio kući. Kraj mrtvog tijela stoje rođaci i prijatelji, treći s desne strane je Franjo Težak koji se te noći uspio spasiti od metaka "KNOJ-a".

Na slici Stanko Dobrotić i njegov pokop.