2007.g.: LESKOVEC - HRVATSKA
    Sadrzaj sa komemoracije

Izvješće o održanoj komemoraciji na grobištu Leskovec

kod Varaždinskih Toplica

 

          U nedjelju, 30. rujna održana je na grobištu Kruška, u šumi iznad Leskovca kraj V. Toplica već tradicionalna komemoracija i obilježavanje spomena na poubijane zarobljenike,  pripadnike obrane Varaždinskih Toplica koja su nakon zauzimanja grada, 29. rujna 1943. godine, pripadnici partizanske postrojbe brigade Braće Radić poveli u smjeru Leskovca i poubijali u šumovitom predjelu Kalničke gore, udaljenom oko dva kilometra od naselja i ceste V. Toplice – Svibovec Toplički – Ludbreg.

         Obilježavanju 64 obljetnice stradanja prisustvovalo je više stotina članova udruge Hrvatski domobran, Hrvatskog društva političkih zatvorenika, stanovnika V. Toplica i žitelja okolnih naselja. U organizaciji podružnica udruge Hrvatski domobran na komemoraciju su ove godine autobusima došli ljudi iz Orahovice, Križevca, Varaždina, Duge Rese, Svetog Ivana Zeline, Petrinje, Karlovca i Bistre, a bilo je gostiju iz Slovenije, članova Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava i mnogih drugih.  

      Protokol je kod spomen križa vodio Josip Kanešić, a hrvatsku himnu otpjevao je zbor Kulturno umjetničkog društva Toplice koji je kasnije otpjevao i nekoliko pjesama pod ravnanjem Antun Pokosa, orguljaša župe Sveta tri kralja u Svibovcu. Nakon himne minutom šutnje odata je počast svim žrtvama Drugog svjetskoga rata i Domovinskog rata, civilnim žrtvama jugo-komunističkog terora i umrlim članovima udruge.

      Sama komemoracija održana je kod spomen križa kojeg su na grobištu u Leskovcu podigli udruga Hrvatski domobran iz Varaždinskih Toplica i Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, uz pomoć lokalnih vlasti i brojnih sponzora. U ime domaćina, udruge Hrvatski domobran nazočne je pozdravio predsjednik Franjo bešenić, a nakon toga, u  nastavku komemoracije voditelj protokola prenio je isprike gradonačelnika Dragutina Kranjčeca i predsjednika udruge Hrvatski domobran Vladimira Fučeka koji zbog ranije preuzetih obveza i spriječenosti nisu mogli nazočiti komemoraciji.

   Iza toga uslijedila je nekoliko prikladnih pjesama koje je pod ravnanjem Antuna Pokosa otpjevao zbor KUD-a Toplice, a nakon toga recitacijom „Kolona smrti“, autorice Sofije Bešenić izrečeno je svjedočenje i sjećanje na te tragične dane:

 

 

KOLONA SMRTI

 

Godina tisuću devetsto četrdeset treća...

Dan svetog Mihovila.

Tmuran.

Iz sive magle

kolona na cesti izranja.

Nijema.

O, Bože, koliko ih je?

Sedamdeset,  osamdeset?

Ranjeni su i krvavi,

žicom vezani...

Uz kolonu goniči.

Tišina...

Čuje se samo hod teški

nogu umornih,

tupi zvuk žice,

biča udarci

i teške psovke goniča...

Kuda ih gone?

Ranjeni su!

U bolnicu?

Na sud, da se brane?

Ne, bez prava na obranu,

u smrt.

Do šume stigoše,

komanda pade: « Stoj!»

Ispred njih jama

mrka, duboka,

ali premala za sve njih.

Nad jamom stoje

pogleda nijemih,

uz tihi šapat Očenaša:

« Budi volja tvoja…»

Pucanj!!!

Mrtvi padoše, a i živi…

i jamu napuniše.

Šuma zadrhta,

jezivim hukom oglasi se sova,

a zvon tornja crkve Sveta Tri Kralja

uporno zvoni pozdrav: « Zdravo Marijo!»

Do zemlje grane se savijaju

plačući…

S lišća kaplje kanuše

kao suze majčine.

Mrka noć pade,

puna strave i užasa,

a iz jame uzdasi i vapaji

k nebu se dižu.

Vapaji neuslišani…

Još samo jedan uzdah.

Tišina grobna

nasta.

                Sofija Bešenić

Članica Udruge Hrvatski Domobran

Ogranak Varaždinske Toplice

(promatrala kolonu kao djevojčica)

 

Nakon toga okupljenima se obratio Nikola Katić, zamjenik predsjednika središnjice udruge Hrvatski domobran, koje je u svom govoru naglasio: - Dolazimo na ovo sveto mjesto da odamo počast žrtvama ovdje poubijanim. Koliko je takvih žrtava diljem naše Domovine. Mnogi se i  danas u najvišim tijelima vlasti pozivaju na partizansku borbu koja je navodno stvorila Hrvatsku. To nije istina. To nije istina. Hrvatsku državu su stvorili sinovi domobrana ustaša i partizana, a ne partizani u tijeku rata. Ono što su partizani učinili u tijeku rata su takova grobišta koje mi obilazimo i posjećujemo odajući počast žrtvama. Da zahvalimo za njihovu žrtvu koju su dali za slobodu Domovine.

     O stratištima i grobištima govorio je Franjo talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a u svom govoru je istaknuo. Poštovani prijatelji! Istraživanjima žrtava ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata bavim se već duže od deset godina. Nemam običaj govoriti na ovakvim skupovima no, ovaj put zamoljen od gospodina Bešenića reći ću nekoliko riječi.

         Pridružujem se pozdravima mojih prethodnika i pozdravljam sve nazočne predstavnike udruga Hrvatski domobran i Hrvatskog društva političkih zatvorenika, kao i predstavnike ostalih udruga,žitelje grada V. Toplica, župljane župe Svibovec, predstavnike Škole, članove KUD-a Toplice i ostale nazočne. Zahvaljujem Vam što ste dio svog vremena odvojili kako bi se pomolili i odali počast žrtvama komunističkog terora ubijenim pred 64 godine na ovome mjestu. Bila je to prva masovna likvidacija koju su pripadnici partizanskih postrojbi učinili na području sjeverozapadne Hrvatske kada je poubijano osamdesetak zarobljenika koje su partizani zarobili u napadu na Varaždinske Toplice, 29. rujna 1943. godine. Nakon Toplica ista sevojska okomila i na Ludbreg, nakon zauzimanja grada kod rijeke Bednje, kod naselja Kućan Ludbreški poubijano je desetak zarobljenika koji su prethodno mučeni.  Pred 4 godine, 28. rujna biskup mons. Marko Culej na ovom je grobištu pred više od tisuću ljudi, neki kažu da nas se okupilo i dvije tisuće, predvodio koncelebrirano misno slavlje i blagoslovio posljednje počivalište tu stradalih žrtava. 

          O stradanjima ljudi u XX stoljeću prof. Šeparović je  na otvorenju Trećeg hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji se u lipnju 2004. godine održao u Zagrebu rekao. - U svijetu je od raznih sukoba i totalitarnih sistema prošlog stoljeća poginulo i poubijano 180 milijuna ljudi, 100 milijuna od komunizma, 50 milijuna od fašizma (nacizma) i 30 milijuna od raznih diktatorskih režima.

       Na području sjeverozapadne Hrvatske, Varaždinske i Međimurske županije danas je evidentirano preko šezdeset grobišta i stratišta ratnog i poratnog terora, a za najveću masovnu grobnicu ovog prostora smatra se Macelj sa više tisuća žrtava, koja je konačno ove godine dostojno i obilježeno. Ubijalo se za vrijeme rata i poraća. I dok je Leskovec prvo najveće grobište ovog područja, nastalo u ratu u Štrigovi, u Međimurju je novouspostavljena vlast nakon rata, u ožujku 1947. godine poubijala tridesetak ljudi, civila koji su pokopani u jednoj grabi iznad naselja, u šumi kod groblja. Svojedobno je Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava koja je djelovala pod okriljem Hrvatskog sabora evidentirala je na području Hrvatske preko 600 masovnih grobišta i popisala preko 260 tisuća žrtava. IZ Varaždinske županije takovih je više od pet tisuća, Komisija je prestala s radom početkom 2000,  a dvije godine kasnije i službeno je ukinuta čime je evidentiranje stradalih prekinuto te je skrb o stratištima i grobištima hrvatskih ratnih i poratnih žrtava gotovo zamrla i prestala. Kako nije bilo države koja bi vodila brigu o dostojanstvenom obilježavanju mjesta stradanja, koja se ukidanjem Komisije odrekla skrbi za žrtve, brigu o održavanju i evidentiranju grobišta preuzeli su brojni pojedinci i udruge na čemu im zahvaljujemo, pa je tako bilo i ovdje, a da se ovo grobište obilježilo posebno zahvaljujem gospodinu Bešeniću i udruzi Hrvatski domobran.

       Kada se prema zarobljenicima i neistomišljenicima u toku rata postupalo kao sa žrtvama ovdje pokopanim ne čudi što se potkraj rata prema Zapadu uputilo više stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila. Jedno od najvećih stratišta i gubilišta hrvatskog naroda u tek iz rata izašloj Europi je grobište  nastalo u Teznu kod Maribora. Tamo je u dosadašnjim istraživanjima i iskapanjima ustanovila da je samo u  Tezanskom gozdu poubijano preko 15 tisuća ljudi, uglavnom Hrvata. I ta šuma predstavlja najveću poratnu grobnicu Europe, u doba kada je rat već završio.

Sondažna iskapanja su tamo obavljena 8. i 9. kolovoza ove godine, a pred 8 godina je kod gradnje auto ceste otvoren rov iz kojeg je izvađeno 1179 posmrtnih ostataka.

        Na predstavljanju rezultata istraživanja o grobištu Tezno, održanom 11. rujna ove godine prisustvovao je i varaždinski biskup,  mons. Josip Mrzljak koji je u pozdravnom govoru rekao - Katolička crkva prati narod kroz povijest, u svim njegovima teškoćama i patnjama, kroz stoljeća i u tim teškim vremenima Drugog svjetskog rata i poraća, a prati ga i danas. Želja nam je doznati istinu o tim događajima. Stoga nam je žao što je mnoge sudionike tih događaja zahvatila amnezija, što se toga ne sjećaj. Posebno kada se govori o 1945. o travnju i svibnju, jednostavno više se ne sjećaju. Prije toga se sjećaju i poslije toga, ali to je vrijeme kojeg se ne sjećaju.

               Poštovani danas na grobovima ovih žrtava sjećamo se nevino stradalih koji su ubijeni u mržnji i osveti bez prava na obranu, suprotno međunarodnim konvencijama, a red je da zahvalimo i svima koji se brinu o grobištima. Danas se sjećamo i svih žrtava stradalih za slobodu Hrvatske, a svakako tu ubrajamo i žrtve Vukovara i stradalnika Domovinskog rata.

      Još jednom zahvaljujem svima koji se brinu o dostojnom obilježavanju grobišta ratnog i poratnog terora, posebno udruzi Hravtski domobran Var. Toplice na čelu sa njezinim neumornim predsjednikom F. Bešenićem, a dopustite da ovdje spomenem i pokojnog člana udruge Stjepana Piškora i ostalih koji su pripomogli dostojnom obilježavanju ovog stratišta.

     Na nama ostaje da ta grobišta uređujemo i dostojno održavamo, a poginulima zahvaljujemo za žrtvu Slobodi koju mi danas uživamo.

Pokoj im vječni i počivali u miru.

Neka im je blagoslovljena zemlja u kojoj im kosti počivaju. Hvala.

 

U ime grada Varaždinske Toplice, pokrovitelja komemoracije, nazočnima se obratio dogradonačelnik Franjo Prstec, koji je naglasio: - Sastali smo se da odamo počast žrtvama jednoga najstrašnijih i najbrojnijih ratnih zločina Drugog svjetskog rata koji se dogodio

 U rujnu 1943. godine od strane komunističkog režima koji je tu za odmazdu, protivno međunardnom ratnom pravu, poubijao zarobljenike.

     U ime grada, gradskog poglavarstva i Vijeća grada Varaždinske Toplice sa zadovoljstvom ističemo da je grad bio pokrovitelj podizanja svih pet spomenika (odnosi se na podigunte spomenike podignute u spomen na poginule, nestale i ubijene hrvatske vojnike u Drugom svjetskom ratu na grobljima u Svibovcu, Rukljevini i Varaždinskim Toplicama gdje je podignut spomenik i civilnim žrtvama II svjetskog rata i poraća, i spomen križa na grobištu u Leskovcu op ft), pa i ovog ovdje kao i spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata. Poštovane dame i gospodo mi se ovdje ne prisjećamo ovih žrtava iz razloga osvetoljubivosti već iz razloga da se nešto takvo ne dogodi u budućnosti. Podsjećamo da čovjek koji ne poznaje svoju povijest ne može razumjeti sadašnjost, a tko ne poznaje sadašnjost ne može graditi bolju budućnost. Stoga u zalog bolje budućnosti odajmo dužnu počast ovim žrtvama, prisjetimo ih se i kažimo ne ponovilo se. Hvala.

 Nakon toga uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Položeno je desetak vijenaca, a u ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava vijenac je položio Stanko Lazar iz Varaždin, a nakon toga o stradanjima i pogubljenjima na grobištu Leskovec govorio je svjedok Franjo Slatki iz Leskovca.

   Nakon komemoracije u župnoj crkvi Sveta tri kralja služena je misa zadušnica koju je predvodio svibovečki župnik mons Juraj Kopjar, u asistenciji svećenika, mons. Matije Jezerinca iz Duge Rese, bolničkog dušebrižnika mons. Andrije Jagačića i umirovljenog župnika don Drage Domitrovića.

 

Zapisao franjo talan nakon dolaska sa komemoracije