2006-04-10

 

Poštovani sudionici ove svečanosti!                                             

Bjelovar 8. travnja 2006.

Obraćam vam se u ime Odbora za podizanje spomen obilježja prešućivanim hrv. žrtvama II. svjetskog rata i poraća s područja BBŽ i njegovog Povjerenstva za podizanje spomenika u Donjim Mostima i uz zahvalnost na vašoj nazočnosti upućujem vam srdačne pozdrave.

Stoljećima je hrv. narod u svojoj krvavoj i tragičnoj prošlosti nakon gubitka vlastite države stenjao i plaćao ceh za tuđe probitke i najčešće bio uvlačen i korišten u međusobnim sukobima takovih probitaka. Najveći i najkrvaviji danak platio je hrv. narod u prošlom stoljeću, naročito tijekom i poslije završetka II. svj. rata u kojem su Hrvatsku i hrv. narod između ostalog zavadile i uništavale suprotstavljene ideologije. Kroz cijelo to vrijeme neprestana je težnja i borba skoro cjelokupnog hrv. naroda za svoju državnu samostalnost koju nanije većina svjetskih moćnika osporavala. Najjače je ta težnja i borba bila izrazita za trajanja bivših jugoslavenskih tvorevina koje su nastajale i nestajale prolijevanjem hrvatske krvi. Tako je tzv. I. Jugoslavija već 5. prosinca 1918. (pet dana nakon sto je nastala) svojom tada srpskom vojskom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu napala demonstrante i ubila 13 hrvatskih domobrana i mnogo ih ranila. Svega 16 mjeseci kasnije slično se dešava na području naše županije kada u nezadovoljne i pobunjene goloruke hrvatske seljake ista ta vojska zajedno s žandarima 6. travnja 1920. u Velikom Trojstvu puca i ubija 3 hrvatska seljaka, a 6 teško ranjava, a u rujnu iste godine na području Velikog Grđevca i šire gine 15 hrv. seljaka, ali bogme i 10 pripadnika državne vlasti. Na kraju svog postojanja kraljevina Jugoslavija opet prolijeva hrv. krv 10. travnja 1941. upravo ovdje u Donjim Mostima koje je jedno od mnogobrojnih mjesta stradanja hrv. naroda, a po svom je značenju posebno, zato, jer se tog dana dogodio prvi ratni zločin u Hrvatskoj i šire kojeg su počinili pročetnički pripadnici II. konjičkog puka "Car Dušan Silni" iz Virovitice, a žrtve su bile 11 hrv. seljaka. Tzv. druga Jugoslavija nastaje također prolijevanjem hrv. krvi po završetku II. svj. rata 1945., a pri svom nestajanju čini mnogobrojne zločine nad Hrvatima 1991. Tragedija koju su Hrvati Bjelovara i okolice doživjeli u ratnom travnju 1941. je kao i ona koju su doživjeli 1945., prešućivana sve do 1990. Međutim samo na temeljima istine odnosno istinite prošlosti čiji dio danas svjedočimo može se graditi bolja i smirenija budućnost.

 

Njemačka i Italija navijestile su kraljevini Jugoslaviji rat 6. travnja 1941. i u prvim danima tog rata silno neraspoloženje hrv. naroda koje se 20 godina taložilo u kraljevini Jugoslaviji, naročito je došlo do izražaja u gradu Bjelovaru i BBŽ.

 

Bjelovar je u to vrijeme bio jako vojno središte. U njemu je bila smještena Slavonska divizija i čak Štab (stožer) 4.armije jugoslavenske vojske. Na isteku prvog dana rata u noći 6/7 travnja Slavonska divizija u čijem su sastavu 3 puka, odnosno pukovnije 108, 42 i 40 većinom popunjene s pričuvnim vojnicima s bjelovarskog vojnog područja kreću prema svom ratnom odredištu u smjeru Bilogore i Podravine.

 

Došavši u područje V. Grđevca 108. puku je naređeno kretanje prema fronti kod Virovitice. Kod podjele streljiva izuzimaju se vojnici Hrvati. Međutim narednih Ivan Cvek preko svojih suradnika prikriveno s oko 6 000 naboja uspijeva opskrbiti vojnike Hrvate. Nakon toga izbija pobuna u 108. puku koja podrškom hrv. stanovništva prerasta u ustanak protiv Jugoslavije. Pobunjeni 108. puk kreće natrag u Bjelovar.  Kod  Severina mu se pridružuje 40. dopunski puk, tj.pukovnija na čelu s pričuvnim poručnikom, inače   učiteljem Leopoldom Supančićem koji je 1997. za Dan grada  Bjelovara proglašen počasnim građaninom . Došavši pred grad u Novoseljane 8. travnja ujutro, pukovnije šalju u sam grad izvidnicu jačine petero vojnika koje su mučki napali srpski žandari u Rusanovoj ulici. Ubijena su 2 hrvatska vojnika dok su 3 teško ranjena. Nakon toga gradska vlast zajedno s hrvatskim građanstvom pridružuje se pobuni i tako se proširuje ustanak. Jugoslavenska vojska koja je bila u gradu zajedno s žandarmerijom je u velikoj većini zarobljena dok je manji dio uglavnom oficira i podoficira uspio pobjeći. Nakon što je u Bjelovaru srušena jugoslavenska vlast u utorak 8. travnja 1941. u 18 sati s balkona Gradskog poglavarstva u Bjelovaru (danas zgrada Muzeja), voljom hrvatskih ljudi grada i okolice gradonačelnik dr. Julije Makanec  (bez Nijemaca, Talijana, fašista, kapitalista, komunista i bilo koga) proglasio je hrvatsku državu. To kod srbočetnika izaziva mržnju i bijes. Dovlače u obližnje selo Nartu jaku četničku postrojbu radi napada na Bjelovar. Manje skupine četnika povezuju se s raspršenim skupinicama njihove vojske i vrše teror nad Hrvatima. Već sutra u srijedu 9. travnja u raznim dijelovima grada i bližoj okolici ubijaju 6 Hrvata i među njima Milana Bačanija 17 godišnjeg učenika 6. razreda bjelovarske gimnazije. Do kraja travnja u Bjelovaru i okolici zajedno s 11 hrv. seljaka u D. Mostima ubijeno je 33 Hrvata.

 

Beograd želi pokoriti Bjelovar i 9. travnja 1941. prema Bjelovaru kreće II. konjički puk "Car Dušan Silni" iz Virovitice. Na večer dolazi u D. Moste gdje je prenoćio. Ujutro na Veliki četvrtak 10. travnja 1941. naši ljudi pohađaju crkvu koja je u središtu sela, nedaleko koje su bile oveće skupine vojnika. Bojeći se krvoprolića   i rušenja hrvatske države u Bjelovaru, malobrojni mještani pokušavaju uvjeravati vojnike kako im je najbolje otići kućama većinom u Srbiju, jer daje rat završen. Iznenada počinje pucnjava i tu u središtu sela ubijeno je oko 11,30 sati 6 hrv. seljaka: Josip Kovačić, Bolto Pavlović, Ludvig Rupić, Stjepan Herceg, Josip Bugarin i Bolto Seđak, dok su na kraju sela prema Kapeli iz kuće Valenta Rupića izvukli njegovog sina Franju starog 17 godina, zeta mu Davorina Martina Blažekovića i kuma Andriju Peveca. Svu trojicu tjerali su pješke među konjima prema Kapeli, dok je Valent Rupić tjeran kao taoc na čelu kolone. Pred grobljem u Kapeli u neposrednoj blizini doživio je smrt sina i zeta, a kuma Pevca su tjerali svezanog konju o rep i nakon što je smalaksao i pao na putu prije Kapele bio je ubijen. U samoj Kapeli je ubijen Josip Rožmarić, a na putu prema kući u D. Moste Stjepan Šifkorin. Istog dana vračajući se iz vojske pješke kući u Moste u bilogorskom selu Zrinska zaklali su Četnici Ivana Blažekovića i to je 10. travnja bila 12-a žrtva srbočetničkih ubojica. Iz Kapele se, nakon stoje izvršio krvoproliće, zločinački konjički puk nastavio kretati prema Bjelovaru. Nijemci su tog dana došli u Bjelovar i sa svojim tenkovima ih dočekali u Hrgovljanima i Križevačkoj cesti, razbili i zarobili. Tada je bio zarobljen i konjički major Nikola Hrgović,  po  narodnosti Srbin sin gostioničara   Hrgovića iz Bjelovara. Pretpostavljalo se kako je on naredio umorstva, te je predan hrvatskom sudu u Bjelovaru. No kako od pozvanih svjedoka iz Mostiju ga kao takovog nijedan nije prepoznao, bijaše oslobođen. Eto tako su postupale hrvatske sudbene vlasti.

 

Četnički teror i pokolj u D. Mostima umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka postigao je suprotan učinak, tako, da se idućih mjeseci većina tih seljaka odazvala u hrvatsku vojsku braniti hrvatsku državu. U ratnom' vihoru koji se dalje odvijao sva 3 sela Mosti platili su krvavi danak. U samom tijeku rata do svibnja 1945. poginulo je u borbama od ukupno 63 mrtvih svega 18 dok ih je 45 ubijeno i to: na Križnom putu 21, koliko ih je odvedeno od kuća i ubijeno, jedan je bačen u jamu Jazovku, a jedna je žrtva partizanskog logora i jedan nesretni slučaj.

 

O svemu ovome kako je već rečeno do 1990. se nije smjelo ni govoriti. Na poticaj ogranka Matice hrvatske Bjelovar prvi puta je održan spomen 11-ici hrvatskih seljaka 10. travnja 1991. ovdje na ovom groblju. Budući je još postojala Jugoslavija, strah je bio prisutan, te je tom spomenu nazočilo svega nas 25. Čak nije održana ni sv. misa, već smo se sami na groblju molili. Već iduće 1992. podignuta je na zgradi škole u D. Mostima spomen ploča i održan spomen 10. travnja kojem je nazočilo oko 700 ljudi. Od tada se svake godine održava spomen na te žrtve sa sv. misom.

 

Imena i prezimena svih 75 žrtava sela Mosti upisana su na mramornim pločama ovog spomenika podignutom na trajno sjećanje njihove žrtve.

 

U Domovinskom ratu 1991. - l995. na prvim crtama bojišnice u postrojbama HV i hrv. redarstva sudjelovalo je 38 mladića. Svoj život položio je na oltar domovine Željko Šteković koji je kratko vrijeme prije Domovinskog rata živio u Mostima, dok je ranjeno 6 bojovnika. U ovom ratu Providnost u odnosu na prošli je očito bila naklonjena ovim selima.

 

Županijsko poglavarstvo BBŽ na svojoj sjednici održanoj 4. ožujka 2004. po točkom 8. dnevnog reda donijelo je Odluku o osnivanju "Odbora za podizanje Spomen obilježja prešućivanim hrv. žrtvama II. svj. rata i poraća s područja BBŽ" i Odluku o imenovanju članova Odbora. Odbor je zatim na svojoj prvoj sjednici ustrojio 3 Povjerenstva i to za: podizanje spomenika u Donjim Mostima, zatim u šumi Lug-Bjelovar i za popis žrtava II. svj. rata i poraća. Nakon toga je shodno Odluci Odbora, Povjerenstvo za podizanje spomenika u D. Mostima poduzelo sve potrebne radnje uz napore koji su prije toga poduzimali bjelovarski ogranak Matice hrvatske i Zdravko Ivković, dipl. oecc., predsjednik Matice hrvatske Ogranak Bjelovar i dopredsjednik Odbora, te Martin Blažeković, Ivan Cvrtila i Franjo Ištvanović iz sela Mosti, članovi Odbora i Povjerenstva za podizanje spomenika u D. Mostima. Nakon utemeljenja Odbora i Povjerenstva svoj nesebični doprinos i pomoć u radu Povjerenstva dali su Ivan Pintarić iz Bjelovara (rođen u D. Mostima), te profesori Josip Vusić, Željko Supančić, dr. Dragutin Sudar i Mihael Malčić, dipl. iur.

 

Spomenik je podignut prema zamisli dipl. ing. Mladena Gregurića, predsjednika Povjerenstva po čijem projektu su se odvijali radovi, a obavila ih je klesarska radionica Dragutina Ledinskog iz Bjelovara. Na kraju najveća zasluga i zahvalnost pripada BBŽ na čelu s županom g. Damirom Bajsom, uz suradnju donedavnog dožupana prof. Ante Rade, inače predsjednika Odbora i sadašnjeg zamjenika župana g. Krešimira Jelavića, bez čije, naročito financijske pomoći ovakvog spomenika ne bi bilo. Zahvalnost zaslužuju: Grad Bjelovar, Croatia osiguranje d.d., filijala Bjelovar, Elektra Bjelovar i općina Kapela koji su novčano pomogli ovu svečanost, te kao darovatelji Ferostroj Novigrad Podravski, tvrtka Pevec i mnogi drugi.