Vir:  VEČERNJI LIST SPEKTAR, NEDJELJA, 16. SIJEČNJA 2000

FILIP ČORLUKIĆ, SUDIONIK KRIZNOGA PUTA, ZAMJERA FILMU »ČETVERORED« ZBOG NEOBJEKTIVNOSTI I NEISTINITOSTI

Aralica iznosi neistinu: u Bleiburgu je bilo 500.000, a ne 300.000 Hrvata

* Čak ni poznate Činjenice ne iznosi točno. Borci hrvatske vojske nisu se povlačili zato što nisu imali oruzja, već su Zagreb napustili da bi ga spasili od razaranja(…)

Vir:  Slobodna Dalmacija, ČETVRTAK  1. ozujka  2001

ZLOČIN BEZ KAZNE: BRITANSKI KAPETAN

NIGEL NICOLSON O KRVAVIM BLEIBURŠKIM DOGAĐAJIMA U SVIBNJU 1945.

Nije bilo opravdanja za predaju Hrvata Titu

Za predaju Hrvata Titu nije bilo nikakvog opravdanja vojnièkom nuzdom. Tito nije trazio njihovu repatrijaciju. Zato do danas ne znam koji je bio razlog takvom britanskom postupku, zaključuje britanski kapetan Nicolson

Piše: Anita MALENICA

"Započinje evakuacija Hrvata. Primamo zapovijed najopakije dvoličnosti, tj. da Hrvate vratimo njihovih neprijateljima, tj. titovcima u Jugoslaviji, ali pod dojmom da ih šaljemo u Italiju. U isto vrijeme Titovi partizani skriveni su u kupeima vlakovođa. Ti prateći partizani izgledali su kao posebno razbojnička posada i britanski vojnici nisu dvoumili da su ništa drugo doli obični krvnici."

Ove riječi zapisao je 19. svibnja 1945. godine u svom Ratnom dnevniku pukovnik Robin Rose-Price, pripadnik waleskih gardista. I u nastavku se pita odakle je stigla takva zapovijed i zašto? Dakle, britanski vojnici naslučivali su razmjere okrutnosti koju će partizani primijeniti nad zarobljenicima ustašama, domobranima, zenama i djeci, ali nisu mogli ni zamisliti koliko će od tih ljudi biti poubijano na Bleiburgu, a koliko će ih umrijeti na kriznom putu.

 

Optuzbe na račun premijera Macmillana

Odgovor na ovo retoričko pitanje pukovnika Rose-Pricea dao je engleski povjesničar Nikolaj Tolstoj koji je optuzio bivšega britanskog premijera Harolda Macmillana kao ratnog zločinca zbog "Bleiburške tragedije", i to u svojoj knjizi "Ministar i pokolji". Tolstoj je u svom članku pod nazivom "Klagenfurtska urota - Ratni zločini i diplomatske tajne" napisao da su Englezi nakon rata Titu predali više od 30 tisuča Hrvata osudivši ih tako na smrt. "Britanci su počinili takav jasan i masivan čin nehumanosti da to ostaje misterij", izjavio je svojedobno Tolstoj te dodao da je organizirano vračanje izbjeglica u Titove pandze bilo pod komandom brigadira Tobyja Lowa koji je sada lord Aldington.

Ništa manje u svojim svjedočanstvima nije bio zgrozen i Malcolm Richards, kapetan 3. waleske garde koji ističe: "Ovaj zamršeni i prljavi zadatak bio je završen. No izrečeno je mnogo velikih lazi, a prošlo se kroz isto toliko griznje savjesti. Naime, vladanje nekih Titovih strazara bilo je brutalno, krvavo i neopisivo grozno za očevice."

Štoviše, kapetan Nigel Nicolson potresen piše kako za predaju Hrvata Titu nije bilo nikakvog "opravdanja vojničkom nuzdom", te dalje nastavlja: "Tito nije trazio njihovu repatrijaciju. Zato do danas ne znam koji je bio razlog takvom britanskom postupku." A svjedoka je bilo na tisuče. Međutim, oni koji su prezivjeli prošli su golgotu kriznog puta i o tome su navikli poslije šutjeti. Iskazi poput onog Martina Stjepanovića, koji smo objavili u srijedu, samo je jedan od 1500 sličnih iskaza.

Tako prema jednom zapisanom svjedočenju Titova partizana Ivana Gugića rodom iz Vele Luke, koje je dao u Rimu 14. kolovoza 1953., stoji:

"Čuvali smo zarobljenika do dolaska kamiona gdje smo ih tovarili. Bili smo punih osam dana u Kočevju, a dnevno je stizalo po 10 i više vlakova s deset do dvadeset vagona koji su bili zatvoreni. U vlakovima su uglavnom bili muškarci i nekoliko zena koje su silovali prije strijeljanja. U tim jamama ubijeno je izmeðu 30 i 40 tisuća ljudi", svjedoči Gugić.

 

Silovanja i likvidacije

"Naime",nastavlja Gugić, "prema odijelima koje smo spremili iz Kočevja, bilo je više od 30 tisuća ubijenih. Moja treća četa određena je za pratnju i osiguranje novoformirane jedinice, koja je izabrana za ubijanje zarobljene hrvatske, slovenske i njemačke vojske.

Zapovijedao im je kapetan Nikola Maršić iz okolice Makarske, komesar čete bio je Ivan Bokez Crnogorac, a glavni komandant bio je Simo Dubajić iz Kistanja.

Što se tiče zena, njih su na gubilišta odvozili odjevene i tamo silovali. Osim zena, vidio sam", nastavlja Gugić, "i oko 200 dječaka u dobi između 14 i 16 godina.

I ono što je najstrašnije", nastavlja, "razabiranja, ispitivanja ili suđenja nije bilo. Svi dovedeni u Kočevje imali su umrijeti." (…)

 

"Zločin je zločin jer zločin je zločin"?

 

Vir:  »SLOBODNA DALMACIJA« SUBOTA 10. ozujka 2001

HRVATSKA VLADA O DOGAĐAJIMA NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

Treba kazniti počinitelje zločina na kriznom putu

Vlada posebno trazi istrazivanje i ako je to moguće, kaznjavanje počinitelja ratnih zločina izvršenih za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Posebice se to odnosi na pitanje zločina nad ratnim zarobljenicima i civilima koji su pripadali porazenoj strani u Drugom svjetskom ratu, među ostalim, kada je riječ o osobama zarobljenima kod Bleiburga i zrtvama tzv. kriznog puta(…)

Piše: Olga RAMLJAK

 

Vir:  Josip Pecaric

Zašto se ukida Komisija za utvrdjivanje ratnih i poratnih zrtava Drugog svjetskog rata

      Zastupnik Nenad Stazic, naravno iz SDP-a, predlozio je ukidanje Zakona o utvrdjivanju ratnih i poratnih zrtava Drugog svjetskog rata. Stazic se poziva na činjenicu da je Komisija za utvrdjivanje tih zrtava  trebala Hrvatskome saboru podnositi izvješče svake godine, a ona je to učinila samo jedanput, u listopadu 1999. godine(…)