NEVESINJE kod MOSTARA
Izvješće o blagoslovu spmen križa u Čukovcu kod Ludbrega

Isjek: MATE ŠIMUNDIĆ, HRVATSKI SMRTNI PUT, Split 2001.
MOSTAR - Austro-Ugarska u Mostaru sagradila zatvor. Da nije Staroga mosta, taj bi zatvor mogao biti zaštitnim znakom grada Mostara. Budući da je namienjen za kaznionicu, prozvan je Ćelovina sbog česte izreke: Tko u nju uđe s kosom na glavi, izlazi ćelav. Ista se često ponavljala. Zatvorenik iz nje izlazi nakon dugogodištnje robije.

Međutim, vrjemena se mienjaju. U drugoj polovici veljače 1945. već se mogao imenovati Bjelovina po tome, što su nakon noć-dvie provedene u njoj ljudi pobjeljivali. Vlasi im postale biele prjed odlazak u smrt. Već je drugi dan u "slobodi" Ćelovina pretrpana zatvorenicima, stvarno ljudima bez ikakve krivnje. Tko se i najmanje bilo čime zamjerio partizanima i četnicima, nije ih dočekao u gradu. Ali se to nije uzimalo u obzir. Već se za koji dan pokazalo, kako je Ćelovina toliko prepunjena te ne može prihvatiti sve, što je sgrabio srbokomunistički čoporak, stoga je ustanovljeno sbiralište Sjeverni logor. Kada bi se u ta dva zatvora zatvorenici propisno smjestili, bilo bi potrjebito sazidati još dva-tri zatvora, odnosno sbirališta njihove zapremnine. Međutim, oba služahu kano prolazne ustanove. Uhićenici uglavnome biše Hrvati, upravitelji muslimani, iztražitelji i ubijatelji pak Srbi. Kako je i dolićilo.

Danju i noću zatvorenici zvjerski mučeni, paćeni gladu i žedom. Noću odvodeni u smrt. Skupno umorstvo izvršeno je u studenome 1945. Prohladne jesenske noći po hodnicima i stepenicama odjekivaše pucnjava. Svi patnici u Ćelovini očikali, kada će na njih doći red, jer su znali, da pogibaju njihovi sudrugovi. Sliedećega su dana svi morali "prošetati" između okrvavljenih trupala te gaziti po njihovoj usirenoj krvi. Nabrojiše 26 mrtvih. Bila to opomena živima, neka znaju, što će se i s njima desiti. Ostalo im odgonetati uzrok toga krvoprolića. Izključen je napad na stražare pri pokušaju biega, jer svi znali, da se ne može lako prieći gusto zastražen zatvorski obzid visok 3 metra. Također se toliko zatvorenika nikada odjednom ne mogaše naći izvan ćelija, na hodniku i stepeništima. Jednostavno se krvoločnoj čuvarskoj zvjeradi u ljudskome liku prohtjelo usmrćivati svoje roblje. I najzadnji je službenik u Ćelovini i Sjevernome logoru bio podpunim gospodarem svakoga zatočenika. Što god mu se pohtjelo, slobodno je činio, jer je za nedjelo bio - nagradivan.
Čedomil Jukić, ondašnji sužanj u Ćelovini, zapisa među ostalim u članku Ćelovina - masovno morilište hrvatske mladosti:
"U Ćelovini su vršena mjesecima 1945. godine masovna smaknuća zatočenika. Svi oni koji su se uspjeli vratiti s povlačenja, morali su najprije doći u Ćelovinu. Osim toga OZN-a je odreda zatvarala ljude na području Hercegovine, te na takav način punila i praznila Ćelovinu. Punila ju je s uhićenicima s terena i dogonjenim mučenicima Križnoga puta, a praznila je masovnim likvidacijama.

            Od moga dogona u tu zloglasnu 'kuću', nekako koncem lipnja 1945. godine, pa do kraja te godine, oznaši su svake noći odvodili veće skupine zatočenika prema Nevesinju i na Bišini, obronku Veleža, ubijali ih i ubacivali u jamu" (Politički zatvorenik, 41., str. 19. ).

Spomenuto skupno ubojstvo ponavljalo se nekoliko puta u Ćelovini i Sjevernome logoru. Umoreni su odvoženi prema Nevesinju. Blizu ceste Mostar - Nevesinje, možda na polovici puta, nahodi se jama Bišina, otvora široka desetak metara i više puta tolike dubine. Mrtvaci su dopremani i strovaljivani u tu urušinu. Međutim, u većini su dovodeni u njezinu blizinu, strieljani te strmoglavljivani u dubinu. U Bišinu je - drži se – bačeno više žrtava negoli u Jazovku. nije utvrden njihov broj. Smatram, kako ih u njoj leži najmanje 1.500. Usmrćenici punili Bišinu još 3 godine. Posljednji su ubačeni 1948. Malo ih je izvedeno na sud, srbokomunisti ih se oslobađali na jednostavniji način.

Kako bi odgovorni mogućnici koliko-toliko prekrili svoje zločine, na ljudska trupla nabacivali crknute životinje i smeće. Smeće dovoženo iz Nevesinja te dielom iz Mostara. Debeo je sloj smeća iznad žrtava naposljedku zapaljen. Stvoren je time ukrućen sloj nagorjetina pomiešanih s pepelom nad kostima pravednih ljudi.

(stranica 456)