2009-08-18, Utorak, 18 Kolovoz 2009

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.: BEZOBRAZNI PROVOKATOR STIPE MESIĆ

 

BEZOBRAZNI PROVOKATOR STIPE MESIĆ
(beskrajna Mesićeva laprdanja o „antifašizmu“)

 

Naš odlazeći vulgarni predsjednik Republike, retardirana prostačina bez premca Stipe Mesić („Apage Satanas!“), uporno – do iznemoglosti i do dosadnosti tvrdi da je „Hrvatska proizašla iz antifašizma“

(u srpskom Novom listu iz Rijeke 28. srpnja 2009., iz pera svojeg vlastitog novinara Borisa Pavelića)

 – te je dodao: „onaj koji to negira napada Ustav“.

Najkraći komentar na to je:

bilo je raznih „antifašizama“, a Bogme je bilo i raznih „Ustava“.

Sjetimo se samo Staljinovog Ustava SSSR-a iz 1936.g. i Račanovog iz 2001.g.

Račan je čak dvaput uzastopno mijenjao naš demokratski Ustav, a Staljinov Ustav iz 1936.g. je bio hvaljen kao najdemokratskiji Ustav na svijetu u to vrijeme!

A onda je odmah uslijedio Staljinov genocid nad „sovjetskim“ narodima!

I to „samo“ trideset milijuna likvidiranih ljudi.

A od toga broja najmanje deset milijuna u ime Staljinovog „antifašizma“!

A to znači i Titovog „antifašizma“!! I Mesićevog, Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“, dakako.

A sada i ovdje, ja pitam Mesića i sve njegove MI6 - novinare tipa Borisa Pavelića (et comp.):

Koja je to Hrvatska proizašla iz antifašizma?

I kojeg antifašizma?

Ova naša nova Hrvatska nije proizašla iz Manolićevog i Mesićevog „antifašizma“ nego iz našeg hrvatskog antikomunizma!

I iz našeg svetog Domovinskog rata, u kojem smo srušili njihov crveno-crni jugo-srpski fašizam Slobodana Miloševića i Titovih generala (predvođenim Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem).

Naprotiv, takozvana Mesićeva (Manolićeva i Lončareva) je „Hrvatska“ proizašla iz zločinačkog staljinizma (koji oni podlom podvalom zovu „antifašizmom“) i zato je – voljom Staljina – ponovo brutalno okupirana i ponovo završila u svojoj staroj mračnoj „tamnici naroda“ – Velikosrpskoj Jugoslaviji, odnosno „Srboslaviji“.

 A to nije bila prava Hrvatska!!

Znači, Mesić se kao utopljenik hvata za slamku spasa nekakvog svog i Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“.

A to mu je „argument od slame“, kao što je i on sam „čovjek od slame“ – tipični retardirani komunistički pajac, t.j. pagliacco!

Ili kako sam ga ja često posljednjih sedam godina nazivao – „dvorska luda“ s udbaškog Pantovščaka.

* * * * * *

Tko o čemu, predsjednik Republike Stipe Mesić o svom (crvenom!!) „antifašizmu“.

I o crnom fašizmu kojega više nigdje nema u našoj stvarnosti.

Osim u glavama starih udbaša, koji svojom novom agitacijom i propagandom pokušavaju isprati svoju mračnu prošlost i svoje krvave ruke.

Jedini fašizam koji danas postoji u Hrvatskoj je crveni Udbo-fašizam Mesićevog Pantovščaka (koji se pojavljuje ili u obličju donekle profinjene Udbo-masonerije i/ili u obličju ulične Udbo-mafije - a taj joj je oblik itekako opipiljiv i u materijalnom obliku!).

Dovoljno je pogledati tko sve non-stop „čergari“ s našim Ciganinom-Predsjednik po svijetu, za čiji račun „čergare“, čije „čerge“ posjećuju.

A to su gotovo iste rute kojima se skitao i pokojni diktator Tito.

I sve nas je to papreno skupo koštalo!

S druge strane, dovoljno je pogledati tko vlada našim „pravosuđem“, tko nam postavlja suce (uključujući i predsjednika Vrhovnog suda R.H.!), tko štiti najveće „bande lopovske“ u ovoj državi, tko je sve ostao netaknut ili pošteđen sudskih sankcija, itd.

Velik je Mesićev strah od rasvjetljavanja najmračnijih dijelova komunističke prošlosti.

Zna se i zašto.

Crveni povijesni falsifikati pucaju po svim šavovima.

Nove tisuće kostura njihovih zvjerski ubijenih žrtava posvuda izlaze iz hrvatske i slovenačke zemlje, a njihovi duhovi svake noći kao aveti jašu nebom ponad Pantovščaka.

Sablasti prošlosti i strah od novih noćnih mora pritišće stare komunističke zločince na Pantovščaku, koji stoga sve slabije i manje spavaju i sve više drhte od straha.

Neumitno im se približava kraj mandata ... A onda?

Možda im dolazi Sudnji dan?!

Bože daj to!

To je glavni razlog zbog kojeg Mesić grozničavo sve politizira: i M.P. Thompsona, i Sinjsku Alku, i Dan Pobjede 5. kolovoza 1995.g., i Dan antifašističke borbe 22. lipnja 1941.g., i Proboj logoraša u konc-logoru Jasenovac 1945. i Bleiburg i Kočevski Rog i sva „polja smrti“ po Sloveniji, 1945.g.

Ama baš sve naš Ciganin-Predsjednik politizira!

A sve više - i sada najviše - politizira i problematizira svoj sukob s našom hrvatskim katoličkom crkvom i njenim Kaptolom!

Sada je Mesić konačno napao i sam KRIŽ !

Mesić nikako da se pomiri s činjenicom da je naš križ pobijedio njegovu crvenu petokraku u našem svetom Domovinskom ratu (i tako konačno oslobodio Hrvatsku!!), pa on stoga drži da - kad je već njegova crvena petokraka protjerana iz javnih prostora - onda po njemu ne bi smjelo biti mjesta ni našem križu u javnim prostorima.

E, šipak, Ciganine-Predsjedniče!

„Cuius regio, illius religio“!

(„čija je zemlja, onoga je i vjera“ – vjerski sporazum u Ahenskom miru iz 1.555.g.).

Nećemo nove vjerske ratove na Balkanu!

Pogledajmo stoga, koja sila Mesića na to tjera?

Pođimo redom – od kraja prema početku:

Mesić je odbio doći na misu u Kninu, u crkvu Sv. Ante.

Pa što onda? Što će (bivši??) staljinist Mesić na misi u crkvi Sv. Ante u Kninu i to na Dan Pobjede 5. kolovoza?

Što će taj „Nečastivi“ Mesić u našoj hrvatskoj crkvi, pogotovu u Kninu?

A Mesić je to spretno iskoristio kao svoju novu provokaciju!

Mesić je – da bi popravio svoj prethodni predsjednički gaf u Kninu – uoči Sinjske Alke došao u crkvu Velike Gospe Sinjske (crkve u kojoj sam i ja kršten i krizman).

Ma, tko mu je u crkvi u Sinju dozvolio da uđe u tu našu svetinju?

Tko je dozvolio tom poganinu - poganom Mesiću da uđe i oskrnavi našu katedralnu crkvu Velike Gospe sinjske?

Što ima jedan takav „Nečastivi“ ulaziti u tu našu svetu sinjsku crkvu?

Evo što: došao je provocirati!

Mesić je sam sebe pozvao na Sinjsku Alku.

Da bi ponovo provocirao!

A taj prljavi i protu-narodni zadatak su odradili stari sinjski udbaši i komunisti, koji se nadaju da smo mi Sinjani i Cetinjani zaboravili na onu njihovu „Husinu jamu“ na Kamešnici, u koju su oni 1944.g. bacili oko 700 svojih zvjerski ubijenih žrtava.

A oni su o tome morali cijeli svoj život šutjeti!

Zar im još nije dovoljno te njihove sramote?

Uostalom, što jedan Stipe Mesić ima raditi na Sinjskoj Alki?

Naša Alka je ratnička i vjerska svetkovina, na kojoj nipošto nije mjesto jednom „Nečastivom“ Stipi Mesiću, koji je u jesen 1993.g. i u proljeće 1994.g., zajedno s Josipom Manolićem i njihovim udbašima zdušno zagovarao da se ovjekovječi tadašnja „Amputacija Hrvatske“ po granicama tadašnjih UNPA – zona!

Toliko o „ratniku“ i pričuvnom general-bojniku Stipi Mesiću, a sada „vrhovnom zapovjedniku“, odnosno „vojskovođi“ Stipi Mesiću!

S druge strane, Mesić ne vjeruje u našeg Boga – jer je njegov pravi Bog umro u Moskvi 5. ožujka 1953.g.!

Što onda jedan takav izrod, izdajnik i nevjernik ima raditi na našoj ratničkoj i vjerskoj svetkovini - Sinjskoj Alki?

Evo što: Stipe Mesić je došao provocirati Sinjane!

Zauzvrat je dobio od Sinjana pravi odgovor: Apage Satanas!!

Da bi prikrio još jednu svoju i Udbo- masonerijsku sramotu, na proslavi četničkog dana Ustanka u Srbu 27. srpnja ove 2009.g., na kojemu je njegova pajdašica Vesna Pusić održala svoj pozdravni i slavopojni govor bivšim „crvenim četnicima“ Đoke Jovanića, Stipe Mesić je sazvao svoje novinare na Pantovščak, na „druženje“, gdje su novinari dobili poseban zadatak da oštro napadnu svojevrsnog stožernog hrvatskog „narodnog tribuna“ M. P. Thompsona, u povodu njegovog masovnog koncerta (pred 10.000 Hrvata) u Biogradu n/m.

Zbog toga je izraženo zgražanje nad „zabrinjavajućom činjenicom da je deset tisuća mladih zajedno s Thompsonom skandiralo 'Za dom spremni!' “.

(a za što bi drugo pravi muževi trebali biti spremni? Za svoju majku, za svoju sestru, za svoju kćerku i za svoju ženu!

A to je taj sveti „dom“! I zato smo „za dom spremni“!).

Ni „Dan antifašističke borbe“ 22. lipnja u šumi Brezovica kod Siska nije prošao bez Mesićeve pjesme „po šumama i gorama“ i njegovog već šablonskog govora o „antifašizmu“ i demokraciji.

Bogme smo mi stariji krvavo zapamtili tu njihovu „antifašističku demokraciju“!

Njihov Goli otok i Staru Gradišku.

Njihove „demokratske izbore“ 1946.g.!

Njihov „demokratski“ otkup žita i stoke, praćen krvavim udbaškim terorom (samo u „Cazinskoj buni“ 1950.g. UDBA je pobila 650 seljaka u jednoj noći, onih koji su odbili dati svoje žito i svoju stoku u bescijenje komunističke vlasti!).

Sjećamo se još uvijek prvih dvadeset godina „demokratskog“ i „antifašističkog“ terora, sve do smjene mračnog Aleksandra Rankovića – dotadašnjeg sveopćeg gospodara života i smrti! I stoga Stipe Mesić uporno laprda i o „udžbenicima povijesti koji stvaraju dezorijentiranu mladež“

(novinar Boris Pavelić u srpskom „Novom listu“ iz Rijeke).

„Povijesni revizionisti nas tjeraju – smatra Mesić – na pristajanje na povijesnu laž da su kolaboracionisti bili domoljubi koji su počinili neki zločin i da su pobjednički antifašisti bili krvožedna rulja kojoj je cilj bio samo ubijanje Hrvata“.

Ma, „stani malo Gedžo s Pantovščaka, i mi konja za trku imamo!“.

Ima nas sve više „povijesnih revizionista“ koji smo protiv Mesićevskih povijesnih falsifikatora, a koji se – evo opet – množe pod okriljem Mesićeve, Manolićeve i Lončareve UDBE (a uz obilnu pomoć Judinih škuda iz kese Georga Sorosa): Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine, Udbo-katolika Drage Pilsela i čitave bulumenta novinara-povjesničara

(primjer Tihomira Ponoša iz srpskog „Novog lista“ u Rijeci).

Mi rušimo njihove povijesne falsifikate, a da smo u tome u pravu u prilog nam ide i rezolucija Europskog parlamenta u Bruxellesu o osudi komunizma kao zločinačkog totalitarnog sistema.

Dakle, svi smo mi revizionisti! Hura!!

Pa i sam Stipe Mesić je revizionist!

Ali za razliku od nas, on je prljavi revizionist.

To je slučaj generala Tihomira Blaškića na Haaškom sudu u cijelosti pokazao!!

Mesić je pokušao prljavo revidirati povijest rata u Srednjoj Bosni, pa je potpuno nevin čovjek, hrvatski general Tihomir Blaškić odsjedio u zatvoru Sheveningena punih devet godina zbog Mesićevih povijesnih laži, odnosno njegovog povijesnog revizionizma!

Srećom, Haaški sud je nakon devet godina otkrio Mesićeve revizionističke povijesne falsifikate.

A što se tiče spomenutih „kolaboracionista“, kud ćeš većeg „kolaboracionista“ od Stipe Mesića!

A sudbina kolaboranta je propisana Božjim zakonom: smrtnom kaznom! Hoćemo li i to dočekati?

Daj Bože da i to dočekamo!

A što se tiče najnovijeg Mesićevog napada na naš katolički križ u javnim prostorima, pod pretekstom da u hrvatskoj vojsci ima i pravoslavaca i Židova i muslimana i ateista, valja reći da Mesić namjerno cilja na provokaciju, ali i izazivanje kaosa.

Mesić podlo cilja na relativiziranje suvereniteta hrvatskog naroda i njegovu ponovnu podjelu sa Srbima pa čak i ostalim nacionalnim i vjerskim manjinama.

Mesić je svjestan da mu se bliži kraj posljednjeg mandata i on želi ponovo stvoriti mutnu situaciju, a on sam se najbolje snalazi u mutnim situacijama.

Uostalom, to je njegov prvi izbor za predsjednika Republike pokazao u siječnju i veljači 2.000-te godine!

Stoga Mesić cilja na izazivanje vjerskih nesnošljivosti u Hrvatskoj, kako bi (vjerojatno po nalogu iz judeomasonerijskoj stožera u Londonu) u stanju kaosa otvorio put Vesni Pusić na Pantovščak, a sebi u Banske dvore!

Mesić je ovu moju staru tvrdnju (tvrdnju od prije godinu i pol dana!) ovih dana konačno demantirao, ali tko je još naivan da mu u to povjeruje?!

Tko će to vjerovati Stipi Mesiću?!

Eto, to je glavni razlog zašto Mesić uporno gura svoj nos u naše crkvene stvari, dok on sam istovremeno našoj katoličkoj crkvi priječi bilo kakvo pravo da svoj hrvatski narod i u politici usmjerava prema svojim moralnim i civilizacijskim vrijednostima.

A to je nešto što joj nitko ne može zabraniti.

Neki su to već probali pa su opekli svoje prste!

Ante Rokov Jadrijević (hrvatski socijal-radikal)