2009-05-10, Nedjelja, 10 Svibanj 2009., „dragovoljac“, Geza: ZAVNOH U TOPUSKOM

ZAVNOH U TOPUSKOM

U sklopu boravka u Topuskom, naročito kada se slavi ZAVNOH, nudi se fašistički - antifašistički paintball u suradnji s Paintball klubom Glina.

Ubijanje bojama, a ne puščanim zrnima , organizira se uz bogatu gastronomsku ponudu.

Vrijeme u Topuskom može se provesti ratno aktivno.

Cijena XL PAKET (marker, zaštitna maska, maskirno odijelo, 500 kuglica) - 200 kn + dodatnih 500 kuglica 150 kn

Navedene cijene su bez PDV-a. i bez antifašističkih tirada o velikom značenju ZAVNOH-a za Hrvatsku državu nakon što je ubijen, ne paontbollom, već vješanjem osnivač ZAVNOH-a ustaša i fašist Hebrang, izdajica Hrvatskog naroda, neprijatelj druga Tita i KPJ.

Zato opet imamo veliko slavlje Hrvata u Topuskom.

U tom gradu 8. i 9. svibnja 1944. godine, prije 65. godina održano je Treće zasjedanje ZAVNOH-a bez kojeg ne bi bilo današnje Hrvatske antifašističke države.

Koliko je to zasjedanje bilo važno i dalekosežno pokazuju odluke koje su tada donešene:

ZAVNOH postaje nositelj suvereniteta države Hrvatske, koja zahvalajujući upravo ZAVNOH- u nikada nije postala DRŽAVA, već samo republika u okviru komunističke države Jugoslavije .

Tada se donose četiri važna ustavna akta:

1. Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na 2.zasjedanju AVNOJ-a.

Odobrenje je dano onima koji će glasati za Jugoslavensku državu, a ne Hrvatsku po mjeri i konceptu druga Tita dalekovidnog hrvatskog državnika koji ne dopušta da Hrvatska nakon 2. Svjetskog rata postane država.

2. Odluka o ZAVNOH - u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom tijelu Hrvatske koji će donositi Odluke prema odlukama antifašističke Komunističke Partije Jugoslavije ( KPJ ) pod mudrim rukovodstvom i diktatom druga Tita.

3. Donešena je Deklaracija o osnovnim pravima hrvatskog naroda i građana demokratske komunističke Hrvatske u kojoj će Hrvati banditi demokratski biti poubijani i uništeni.

4. Odluka o ustroju i poslovanju Okružnog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) u Federalnoj državi Hrvatskoj koja nikada nije postala država, na način da na čelu NOO budu antifašisti, a ne komunisti.

Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a utvrđuju se u privremenom ustavu buduća Republika, a ne država hrvatska, da u Hrvatskoj vladaju temeljna demokratska načela sloboda mišljenja i vjere, prava stranačkog okupljanja, prava na privatno vlasništvo i poduzetništvo te nacionalna ravnopravnost.

Ta demokratska načela su toliko snažno ugrađena u temelje današnje Hrvatske države, da traju punih 65. godina bez koriozije titanske kakvoće.

Ovo su odredbe privremenog ustava koje su cijelo vrijeme striktno primjenjivane tako da je svako slobodno mišljenje kažnjavano kao kapitalističko buržoaska devijacija, a vjera je bila toliko slobodna da su svi članovi po partijskoj dužnosti morali krstiti djecu u katoličkim crkvama, vjenčavati se u crkvama.

Na grobovima Titovih komunista antifašista obvezatno je morao biti križ umjesto daske za zvijezdom petokrakom.

Privatno vlasništvo je u tom privremenom ustavu Hrvatske države bilo toliko razvijeno da su sve privatne obrtničke radionice, tvornice i trgovine preko noći postale društvene, a njihovi bivši vlasnici su postali direktori.

To im je omogućio dosljedni komunizam i antifašizam koji je uvijek bio pravedan i dobrobitan za Hrvatski narod, pa je tako dobrobitan i danas kada se slavi u Topuskom.

Nacionalna ravnopravnost je razvijena do te mjere da su svi Hrvati poslije ZAVNOH-a postali ravnopravni sa Srbima.

Sve su to povijesne činjenice koje pokazuju da je zasjedanje ZAVNOH-a bilo najveća promocija Hrvatske države i hrvatskog partijskog rukovodstva na čelu s Hebrangom koji je antifašistički osuđen na smrt, ne po odredbama privremenog ustava kojeg je sam pisao, već je osuđen demokratski na partijskim antifašističkim sastancima diljem Hrvatske.

Kako su antifašistička suđenja Hebrangu i ZAVNOH- u izgledala pokazuju zapisnici s partijskih sastanka antifašističkih čelija.

U Zagrebu na V. Rajonskom antifašističkom Komitetu Komunističke Partije Hrvatske je zapisano:

Opčenito, naša organizacija primila je povoljno odluku CK KPJ i traži najoštriju osudu za izdajnički rad Hebranga, time da ga se kazni smrću, a isto tako traži da se pročisti organizacija od svih takovih i njima sličnih hrvatskih elemenata - hebrangovaca u koliko su negdje zakonspirisani.

Svi izražavaju svoju odanost antifašističkom CK KPJ i drugu Titu.

U rezolucijama, koje je donašalo antifašističko partijsko članstvo uvijek se tražila najoštrija kazna.

Skoro svako odelenje demokratski je tražilo smrtnu osudu fašiste i bandita Hebranga.

U Đurđevcu i Koprivnici kao i u Zagrebu na svim antifašističkim sastancima osjetilo se je veliko povjerenje prema Partiji, drugu Titu i CKJ, a ne prema Hebrangu i CKH .

Tražila se najstroža smrtna kazna za Hebranga zato što je bio protiv Tita i odluka CKJ.

U vanpartijskim masama, dakle u antifašistički masama, jer antifašisti nisu bili komunisti, nije bilo neke diskusije u vezi Hebranga.

Mase su o tome šutjele kaže, nitko drugi, nego revolucionar Dušan Dragosavac, ljubitelj Hebranga i hrvatskih komunista nacionalista.

U Kutini je na sastanku kotarskog komiteta KPH održanog dne 18.V.1948 g. drugarica antifašistkinja iz C.K. KPH-a, rekla da je Hebrang vodio šovinističku politiku protiv Srba.

Reakcionarni stavovi Hebranga izraženi su u odlukama trećeg zasjedanja Z.A.O.N.H-a, tj. da se Hrvati bore za svoju samostalnu državu.

Zbog toga je on bio smijenjen sa dužnosti sekretara C.K. K.P. Hrvatske.

Tada je bio primljen u polit biro CKJ.

Kao vjeran komunist antifašist odan Titu i drugovima gdje je samoprijegorno radio u Beogradu sve do svoje smrti vješanjem o radijator.

Na sastanku partijske ćelije Gradskog Odbora Crvenog Križa Zagreba, održan 19.V.1948. god. predlaže se da se Hebrangu ne dodijeli nikakva druga kazna već samo smrt, kao neprijatelju i izdajici K.P.J., što je već pokazao na zasjedanju ZAVNOH-a kada je za Hrvatsku tražio kapitalizam, a ne Titov boljševički ruski komunizam.

Drugarica Fanika kaže da se slaže sa antifašističkim odlukom CKKPJ i komisijom CKKPJ i traži najoštriju kaznu za Hebranga - smrt strijeljanjem.

Drugarica Bosa kaže da se slaže sa svime što je rekla drugarica antifašistkinja Fanika i misli da se Hebranga treba kazniti na smrt striljanjem.

U Dubrovniku drug antifašist Vlahov Milan osvrćući se na štetočinski i izdajnički rad Andrije Hebranga, tvorca ZAVNOH-a, treba kazniti smrtnom kaznom.

Drug Vlahov postavlja i pitanje kako je bilo moguće da Andrija Hebrang kao izdajnika Hrvatskog naroda postane glavni akter na zasjedanju ZAVNOH-a?

Drug Radovčić Pero kaže da se u potpunosti slaže sa ocjenom druga antifašiste zavnohovca druga Vlahova i da je potrebno izreći najveću kaznu - smrt.

Rekić Ilija u potpunosti se slaže sa odlukom CK KPJ i smatra da je odluka pravilno donešena.

Teodorović Anka u potpunosti se slaže sa izjavom gore navedenog druga Ilije i smatra da je pravilno donešena odluka.

Komlenac Čedo u potpunosti se slaže sa odlukom CK KPJ da se Hebranga najstrožije kazni radi cijepanja bratstva i jedinstva.

Diklić Borka u potpunosti se slaže sa izjavama gore navedenih drugova i drugarica.

Potvrđuje isto: Smrtna kazna!

Vučković Slavica slaže se sa svim izlaganjem ostalih drugova i ima puno povjerenje da će drug Tito i CK KPJ donijeti pravilno rješenje i likvidirati Hebranga.

U 2. RAJONSKOM KOMITETU K.P.H. u Zagrebu dne 20-V-1948. održani su sastanci u 68 antifašističke ćelije, a prisustvovalo je 938 članova partije .

Na samim sastancima poslije čitanja odluke CKKPJ većina zapažanja i osvrta bilo je zbog Hebrangove sabotaže u privredi i zbog klevetanja druga TITA.

Uz to kod Hebranga su se osvrtali na slabo držanje pred klasnim neprijateljem.

Kroz diskusiju koja se je uglavnom kretala oko pitanja kako su se Hebrang osnivač ZAVNOH-a mogao tako dugo održati na komunističkom antifašitičkom položaju.

Objašnjeno je da je C.K. a naročito drug TITO nastojao da se Hebranga preodgoji, jer Hebrang nije imao rusko antifašističko komunističko iskustvo kao Tito.

Svoje antipartijske i fašističke radnje Hebrang je pokušao podvaliti Titu i KPJ-u odlukama ZAVNOH-a, što su, kao što se zna, Tito i Kardelj energično spriječili.

Većina članstva se takodjer izjasnila i tražila da se Hebranga putem narodnih vlasti izvede pred sud i sudi na smrt.

To se je najbolje vidjelo kod nastojanja da svi članovi potpišu rezoluciju s kojom se zahtjeva smrtna kazna a i primijetilo se takodjer i ogorčenju zbog njihovih nedjela naročito u antifašističkim ćelijama: Solovljeve ulice, Zarazne bolnice, Voćarske ceste gdje su drugarice čak i osječajno plakale.

Interesantan je slučaj u ćeliji Voćarske ceste gdje su sve drugarice skoro sa plačem zahtijevale da se Hebranga sudi na smrt.

Drug Šimić u Sili izjasnio se da Hebranga osnivača ZAVNOH-a treba ubiti.

Drug antifašist Vrbnik Vinko iz Gl. odbora sindikata izjavljuje da je Hebranga lično vidio da vrši sabotaže u šećerani Županja.

Blaž Mesarić izjavljuje da je on 1941 god. bio član M.K. i da je na osnovu toga što je čuo odluku smatra Hebranga krivcem za neuspjeh kod oslobadjanja drugova iz Kerestinca.

Dalje su mnogi drugovi diskutovali o tome kako je Hebrang intervenisao za razne tipove, te kako mu je žena visoka dama koja je još u partizanima svaku večer zahtijevala belu kavu a posle oslobodjenja prodavala kuće u Pakracu.

Sve ovo pokazuje koliko je ZAVNOH važan za današnju Hrvatsku.

Zato će u budućnosti ZAVNOH sve više dobivati na značenju, jer da nije bilo ZAVNOH-a ne bi bilo ni Hebranga, a da nije bilo Hebranga ne bi bilo ni privremenog demokratskog ustava koji je trajao punih 65. godina, sve do danas.

ZAVNOH je današnji hrvatski Sabor u kojem vrijedi " Popljuj, ponizi, stvori pritisak kroz medije. "

To je ta poznata antifašistička komunistička formula, kaže Berislav Rončević, što je je, kao što vidimo, do smrti prvi iskusio Hebrang, a zatim svi Hrvati koji su bili z hebrangov ZAVNOH, a protiv druga Tita i CKJ-u.                                                                                 Autor: Geza

2009-05-12, Ponedjeljak, 11 Svibanj 2009

Akademik Mirko VIDOVIĆ: O VLADAVINI LJUDSKE GLUPOSTI

O VLADAVINI LJUDSKE GLUPOSTI

Iscrpan odgovor na pitanje o mitomanijji i opesivnom sadizmu Josipa Boljkovca, posebno kad je rijec o njegovoj 'kritici' politike Franje Tudjmana, bio bi dug koliko i jedns dobra doktorska teza o vladavini gluposti u svijetu u toku dvadesetog stoljeca.

Da bismo shvatili brljikanje Boljkovca, moramo najprije shvatiti pocetak kaosa koji su proizvele crna i crvena ideologija, odnosno podsjetiti se na okolnosti koje su prouzrocile i proizvele 'Sarajevski atentat 1914'.

Malo je i starijih domacih pisaca kojima je poznato da su u samom zametku tog atentata bila dvojica Hrvata - Ivo Andric i Vladimir Prelog - oba dobitnici Nobelove nagrade, jedan za knjzevnost, a drugi za organsku kemiju.

Mladi Prelog je trebao sluzbeno predati kitu cvijeca Nadvojvodskom paru, dok je Andric bio clanom teroristicke organizacije 'Mlada Bosna', koja ih je usmrtila.

No, iza Andrica stajao je Apis, iza Apisa vojni atase Ruske ambasade u Beogradu Ardatovski, a iza Ardatovskog stara ruska opsesija da izbiju na toplo Jadransko more sluzeci se usput svim i svacim.

Iza Preloga stajala je katolicka naivnost pomijesana s kazuistickim 'otrovom u staniolu' da plemenit cilj opravdava i podmukle postupke spletkara, kakovi su bili Habsburzi.

Sve sto se je s nama u to vrijeme zbivalo bila je stvar dogovora Beca i Vaticana.

No, kao sto god je Francuska bila najveci protivnik ustupanja Sandzaka Srbiji 1908., da bi Bec mogao nesmetano anektirati BiH kao leno habsburske krune i neki dobitak bez igre, tako je Rusija u tome vidjela neslogu zapadnih sila i dokaz da se i drskost isplati.

Sarajevo 1914 je najvise stete nanio Rusiji, a tek u drugom valu sukoba interesa - u povodu II. sv. rata - sva europska carstva su se, nakon udara u epicentar paneuropske strategije - razdrobila.

Komunizam je, zahvaljujuci masonskoj III. Francuskoj Republici (koja je bila prekinula diplomatske odnose s Vaticanom!), pobudio, potaknuo i pomogao uspon Mussolinija.

Mussolini je sve do uspona Hitlera bio predmet udvaranja zapadnih saveznika i Moskve.

Churchill je za Mussolinija tvrdio da je Mussolinija 'sam Bog poslao da Europu osposobi da se opre komunistuckoj opasnosti'.

No, kad je Mossolini pobudio i dao primjer Hitleru, ovaj ga je podigao na kvadratnu potenciju, a zatim ga podvrgnuo svojoj strategiji koja je isla za tim da slomi 'Versailleski poredak'.

Odluka o raspadu Habrsburske monarhije donesena je na Kongresu masona u Svicarskoj 1917.

Sve preduvjete za kaos u Europi i u svijetu stvorili su borbeni ateisti ma koje oni boje nosili i simbole isticali.

U svom romanu 'Le Diable et le Bon Dieu' Sartre pokazuje kako je Muenchen 1938 bio pokusaj zapadne diplomacije da udobrovolji Hitlera lukavstvom, a Hitler je to lukavstvo iskoristio da ga pretvori u ocitovanje slabosti i kukavstine.

Jer, i bijela macka je nocu crna, pa tako i ateisticki komunizam u biti se ni u cemu ne razlikuje od ateistickog fasizma.

Najbolji dokaz za to je bas - Mussolini kojeg su u pocetku obozavali i Roosvelt, i Churchill, i Staljin i Hitler, a koji je prema Katolickoj crkvi imao neskriven negativan odnos.

Zadojen Nietszcheovom 'filozofijom superiornosti nagonske strasti', Hitler je jos prije Muenchena 1938 ('Njemacko-sovjetski sporazum u Rappallu 1922, a zatim i na sirem planu pokusaja pariranja zapadnih saveznika, zajedno s Mussolinijem! u Locarnu 1925) potajno radio na sporazumu sa Staljinom.

Uostalom, Lenjina su poslali u Sankt Petersburg Njemci - spakovanog u plombiranom vagonu.

I kad su ti tajni pregovori 'sazrelli', doslo je do potpisivanja 'Sporazuma RIBBENTROP-MOLOTOV', dne 23.08.1939.

Posljedice paktiranja izmedju nacista i komunista ni danas nisu nadidjene!

Stoga se je Europski Parlament nadnio nad pogubnost tog pakta i donio 'Rezoluciju' koja obvezuje sve europske zemlje clanice da svake godine na taj nadnevak javno komemorira taj pakt izmedju zla i goreg, da Europa ne zaboravi da se dobro jednih na stetu drugih na dulji rok nikome ne donosi ikakva trajnog boljitka.

Staljinovi koncentrcioni logori inspirirali su Hitlera!

No, nakon napada Hitlera na Staljina, 1941, postao je ocito da zapadni saveznici moraju izabrati 'svoju svinju' za tovljenje kako bi druga 'svinja' bila zaklana (parafraziram Churchilla).

Trebao bi procitati Kravcenkove memoare 'Izabrao sam slobodu', pa da se vidi koliko vojnog materijala su Amerikanci izrucili morem i kopnom 'oncle Jo'-u, tj Staljinu, da smogne snage i suzbije napredovanje Hitlera prema istoku.

Tek nakon kapitulacije Italije, formiran je savez zapadnih leadrera i Staljina u odnosu prema zajednickom neprijatelju.

Odlucan trenutak bio je 'Sastanak velike Torjice u Tehranu' od 28.11.do 01.12.

Treba usporediti sadrzaj Izjava i u Tehranu i u Jajcu, da se vidi da su to plodovi istog projekta nacinjenog u Londonu.

Bitni dio 'Izjave Trojice' u Tehranu i prvog pasusa 'Izjave AVNOJ-a' u Jajcu - istog dana, 29.11.1943, obvezuju supotpisnike na postivanje prava na separatizamn i slobodno udruzenje narodnih drzava na cijelom prostoru na kojem se vodi antinacisticki rat.

Rusi su imali u vidu svestranu pomoc Titu.

Zbacivanjem vodje hrvatskih antifasista Hebranga s polozaja vodje hrvatskog Pokreta otpora, na kormilo sveukupnih snaga koje su pomagali Saveznici i s Istoka i sa Zapada, bilo je zvono na uzbunu, koje je prisililo Churchilla na hitni put u Moskvu Dne 04.10.1944) gdje je htio rascistiti taj problem sa Staljinom.

Dogovoreno je da po crti rijeke Drine zapad uzme pod svoj utjecaj zapadni dio Jugoslavije, a SSSR istocni.

No, Tito ih je sve izigrao, jer nakon Hebranga, prevario je i bana Subasica

No Zapad nikad nije priznao Jugoslaviju kao komunisticku zemlju, niti je ikad ikojom odlukom promijenio svoje pravo na utjecaj na prostor zapadno od Drine!

To mi je osobno, prilikom sluzbenog prijema u Uredu Procelnika za Vanjske veze US Congressa rekao sam hon. Clement Zablocki koji je, u prosincu 1977.obavljao tu visoku duznost.

No, vec kad se je Tito, potaknut i iz Londona i iz Moskve, sastao s Drazom Mihajlovicem u Uzicama (u devetom mjesecu 1941), medju njima je pao sporazum da se Jugoslavija razdijeli u dvije zone utjecaja po crti Palic-Ston, da istocno od te crte Draza vodi svoje cetnike, a zapadno od te crte da Tito razara NDH.

Kad je dobio odrijesene ruke da radi sta hoce istocno od te crte, po planu 'Cetnickog ustava' (o cemu je najopsirnije pisao Dr Djoka Slijepcevic u svojoj knjizi 'Jugoslvija uoci i za vreme II. svetoskog rata'), pocelo je masovno klanje muslimana na teritoriju istocne Bosne, najvise oko Foce i Visegrada.

O tom klanju iznio je svoje jezivo svjedocenje rah. Adilbeg Zulfikarpasic.

O podjeli teritorija 'Drzave Srba, Hrvata i Slovenaca' nikad se nije raspravljalo na medjunarodnim forumima, jer se je dobro znalo s kakvim teritorijalnim cjelinama je sastavljena Versailleska tvorevina, koju je Aleksandar Kardjordjevic tek 1929 nazvao - Jugoslavija.

Njegovo izmisljanje 'banovina' nema nikakve ni povijesne ni pravne podloge, kao ni 'Sporazum Cvetkovic-Macek' iz 1939.

Naime, narod nije nikad bio poznvan da se, putem referenduma izjasni o tim pogadjanjima i diktatima, a tako je i ostalo sve do supotpisivanj i ratificiranja 'Zavrsnog dokumenta Helsinske konferencije'.

Na temelju medjunarodnih pravnih postava, nacija Hrvatske i nacija Bosne su se putem refeenduma (198.0531991 i 01.03.1992) izjasnile u korist OBNOVE drzavne nezavisnosti nasih dviju povijesnih banovina kao sastavnice Kraljevstva i u doba Trpimirovica i u doba Kotromanica (kralj Tvrtko).

Mi sad radimo na definitivnom kodificiranju drazavonisti i Hrvatske i Bosne, radeci i na pripremama za donosenje konacnih i trajnih USTAVA, na temelju kojih ce biti nadgradjivana pravna drzava i vladavina prava, te stvaranje interesne zajednice radi strateske stabilnosti na istocnoj jadranskoj obali, a sve to tocno po odredbama iz Tehrana i Jajca 1943

(prvi pasus 'Izjave').

U pripremama za samoodredjenje nasih nacija, komunisticki blok je igrao solo na svoju kartu veza s Moskvom.

U tome se je sastojala i misija Djilasa u Zagrebu 1987, a i djelo HNV-a iste godine u USA.

Mi smo pripremali obnovu pravne drzave, a oni pretvaranje federacije u konfederaciju s teritorijalnim modifikacijama po slovu "S" na salveti Guilde Halla.

Buduci da je Boljkovac prihvatio ulazak u sluzbu Franje Tudjmana i to ko Ministar unutrasnjih poslova, ne vidi se sta mu i zasto sad pada na pamet da kritizira politiku u cijoj je sluzbi dobrovljno bio.

Pogotovu kad se uzme u obzir da je bas Boljkova izrucio Vojnom sudistu u Sarajevu, one hrabre Splicane koji su skocili na tenk JNA da ga sprijece da dospije na polozaj s kojeg ce tuci po gradu pod Marjanom.

Tada je Boljkovac izjavio: 'JNA je i nasa hrvatska armija i mi ne cemo nikome dozvoliti da je napada!'.

Vrhovni komandant te JNA bio je - Stjepan Mesic.

Daj znaj zasto oni danas ne mogu podnijeti da im se to javno napomene...

Narod je realizirao, ne njihov, nego li nas projekt - obnove pravne drzave i odvajanja od Jugoslavije kako u Hrvatskoj tako i u Bosni.

No, uoci narednih predsjednickih izbora, 'internacionala' je prosto pala u stanje 'deliriuma tremensa' jer znadu da su ovi naredni mjeseci i zadnji mjeseci vladavine ideolosko-politicke koncepcije, koju je pregazilo vrijeme, a i hrvatska vojnicka cizma.

Koncept koji je narod prihvatio je obnova pravne drzavine s vladavinom prava na citavom nasem etnickom i povijesnom prostoru!

Direktno suprotno njihovom projektu opstanka panslavisticke i jugomarksisticke magle nad nasim potamnjenim prostorima.

Pod garancijom NATO Saveza.

Zato je Tudjman i isao zadnje godine svog zivota u Moskvu da sklopi savez izmedju HV i Vojske Ruske Federacije.

Zato je Mesic dovodio i Gorbacova i Putina u Hrvatsku 'na mala vrata', i zato i Boljkovac sad slini kad kritizira Tudjmana jer je to naruceno opet - iz Moskve - sto u nju vise gleda, brze mu se gubi iz vida.

Iz Moskve s kojom ovih dana (uoci skorog posjeta americkog Predsjednika Obame Moskvi) Zapad opet vodi tajne traktacije kojima bi trebali pasti novi dogovori i interesnim podrucjima u Europi.

No, javnost malo zna o tekucem podmuklom hrvanju oko nas, osobito u vezi sa sudbinom Bosne.

No, u tom smislu htio bih nasim prijateljima - neki to vec vjerojatno vec znadu - reci da je medju velikima ovog puta vec uglavljeno pitanje opstanka i ucvrscenja na svojim povijesnim temeljima i na zasadama medjunarodnog prava - cjelovite i nedjeljive Bosne. Insallah!

Sve je dobro dok je ziva glava i u njoj postojana Bozija vedrina.

Mirko VIDOVIC
Akademik