Potreba za međunarodnom sudskom osudom za
zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
(preveo s Engleskog jezika – Zlatko P. Arvay,
Bjelovar)
Privremena verzija Komitet za
političke poslove
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine
počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
Izvjestitelj: Mr. Lindblad, Sweden, EPP/CD
I.
Nacrt rješenja
II.
Nacrt prijedloga
III.
Memorandum objašnjenja
I. Nacrt rješenja
- Saziv se odnosi na Rezoluciju 1096
(1996) odnosno na mjere koje trebaju biti poduzete za rušenje
komunitstičkih totalitarnih režima.
- Totalitarni komunistički režimi koji
su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u posljednjem stoljeću, i koji još
uvijek vladaju nekim zemljama u svijetu su bez iznimke obilježeni kao
masovno kršenje ljudskih prava. Kršenja su se razlikovala ovisno o
kulturi, zemlji i povijesnom periodu, a uključivala su pojedinačna i
skupna ubojstva te smaknuća, smrt u koncentracionim logorima,
izgladnjivanja, izručenja, mučenja, ropstva, kao i ostale oblike masovnog
tjelesnog nasilja.
- Zločini su bili opravdani u ime
teorije klasne borbe te kao načelo diktature proletarijata. Tumačenje
obiju načela ozakonila su „eliminaciju“ ljudi koji su bili smatrani
štetnima zamisli novog društva, tj. neprijateljima totalitarnih
komunističkih režima. Velik broj žrtava je bilo smaknuto od strane svoje
domovine. To je naročito bio slučaj kod ljudi iz bivšeg SSSR-a, koji je
daleko brojem nadmoćniji žrtvama od ostalih naroda.
- Saziv prepoznaje da su unatoč zločinima
totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke stranke
svojim djelovanjem ipak pridonijele stvaranju demokracije.
- Padu totalitarnih komunističkih
režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije uslijedila u svim slučajevima
međunarodna istraga za zločine koji su počinjeni. Nadalje, odgovornim
ljudima za ove zločine nije bilo suđeno od strane međunarodne zajednice, nasuprot strašnim zločinima počinjenih
u ime Nacionalnog Socijalizma (Nacizma).
- Kao posljedica, javna svijest o
zločinima počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima je jako
slaba. Komunističke stranke su zakonite i djelatne u nekim zemljama, a čak se i u nekim slučajevima nisu
otklonile od zločina počinjenih u prošlosti od strane totalitarnih
komunističkih režima.
- Saziv je uvjeren da je svijest o
povijesti jedan od preduvjeta za izbjegavanje sličnih slučajeva u
budućnosti. Nadalje, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju
veliku ulogu u izobrazbi novih generacija. Jasna pozicija međunarodne
zajednice što se tiče prošlosti može biti preporuka za njihova buduća
djelovanja.
- Nadalje, saziv vjeruje da žrtve
zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima koji su još
živi, odnosno njihove obitelji - zaslužuju sućut, razumijevanje i
prepoznavanje za njihove patnje.
- Totalitarni komunistički režimi su
još uvijek djelatni u nekim zemljama svijeta te se zločini nastavljaju
činiti i dalje. Zbog nacionalnih interesa ne bi smjele sprječavati zemlje
da prikladno kritiziraju sadašnje totalitarne komunističke režime. Saziv
snažno osuđuje bilo kakva kršenja ljudskih prava.
- Rasprave i osude koje se održavaju na
nacionalnim razinama u nekim od zemalja članica Vijeća Europe, ne mogu
odrediti međunarodnoj zajednici kako poduzeti jasnu mjeru što se tiče
zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima. Ono
zahtjeva moralne obveze bez daljnjih odgađanja.
- Vijeće Europe je ustrojeno za takvu
raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše komunističke zemlje Europe, uz
iznimku Bjelorusije, su sada članice Vijeća Europe, a zaštita ljudskih
prava i pravila zakona su glavne vrijednosti koje ga zastupaju.
- Prema tome, Parlamentarni Saziv
snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava počinjenih od strane
totalitarnih komunističkih režima te izražava sućut, razumijevanje i
prepoznavanje žrtava zločina.
- Nadalje, ono poziva sve komunističke,
odnosno post-komunističke stranke u svojim državama članicama koje još to
nisu učinile, da preispitaju
povijest komunizma i svoju vlastitu povijest te da se vidljivo otklone od
zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i osude ih
bez ikakve dvojbe.
- Saziv vjeruje da će ova jasna
pozicija međunarodne zajednice popločiti put za daljnja pomirenja.
Nadalje, nadamo se da će ohrabriti povijesničare diljem svijeta da nastave
svoja istraživanja ciljana na utvrđivanje i objektivno dokazivanje mjesta
događaja.
II. Nacrt prijedloga
- Parlamentarni Saziv poziva se na
svoju Rezoluciju 1096 (1996) na mjere koje trebaju biti poduzete za
rušenje komunističkih totalitarnih režima, i na Rezoluciju...za potrebu
međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima.
- Saziv dijeli mišljenje za postojanje
hitne potrebe za duboku i iscrpnu međunarodnu raspravu za zločine
počinjene od strane totalitarnih komunističkih režima s ciljem izražavanja
sućuti, razumijevanja, i prepoznavanja svih koji su bili izloženi tim
zločinima.
- Uvjereni da Vijeće Europe, kao
organizacija koja drži do poštivanja zakona i zaštitu ljudskih prava, mora
poduzeti jasno stajalište što se tiče zločina počinjenih od strane komunističkih
režima.
- Prema tome, Saziv poziva Zajednicu
Ministara:
I.
Da se uspostavi zajednica sastavljena od
neovisnih stručnjaka s ciljem sakupljanja i procjenjivanja podataka te
donošenja zakona vezanog uz kršenje ljudskih prava pod različitim totalitarnim komunističkim
režimima;
II.
Na usvajanje službene deklaracije za
međunarodnu osudu zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih
režima, i davanja počasti žrtvama neovisno od njihove nacionalnosti;
III.
Na pokretanje kampanje o promoviranju
javne svijesti za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih režima
na Europskoj razini;
IV.
Na organiziranje međunarodne konferencije
za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih režima sa
sudjelovanjem predstavnika vlada, sabornika, akademika, stručnjaka i nevladinih
udruga.
V.
Na požurivanje članica zemalja Vijeća
Europe koje su bile pod vlasti totalitarnih komunističkih režima;
a.
Na osnivanje zajednica sačinjenih od
neovisnih stručnjaka s ciljem sakupljanja i procjenjivanja podataka o kršenjima
ljudskih prava pod totalitarnim komunističkim režimom na nacionalnoj razini
glede bliskog surađivanja s zajednicom stručnjaka Vijeća Europe;
b.
Na reviziju nacionalnog zakonodavstva s
gledištem zadovoljavanja Preporuke
(2000) Zajednice Ministara 13, u domeni Europske politike pristupa arhivama;
c.
Na pokretanje kampanje o predstavljanju
javne svijesti što se tiče zločina počinjenih u ime komunističke ideologije
uključujući reviziju školskih udžbenika i uvođenja dana sjećanja za žrtve
komunizma i osnivanje muzeja;
d.
Na poticanje lokalnih vlasti za podizanje
spomenika kao znak počasti žrtvama totalitarnih komunističkih režima.
III.
Memorandum objašnjenja
I.
UVOD
- Pad komunističkih režima u Srednjim i
Istočnim Europskim zemljama u ranim devedesetima dvadesetog stoljeća
podižu mnoge rasprave s gledišta političkih i pravnih aspekata djelovanja
te zločina počinjenih u ime komunističke ideologije. Odgovornost kršitelja
i njihov mogući sudski progon postali su upitni. U svim bivšim
komunističkim zemljama na ovu temu su održane nacionalne rasprave te su u
nekoliko država podržani i posebni zakoni „dekomunizacije“ odnosno
lustracije.
- U svim razmotrenim zemljama, ovo je
pitanje uzeto u obzir kao dio širokog procesa rušenja bivšeg sistema i
prelaska na demokraciju. Ono je bilo shvaćeno kao unutarnje pitanje, a
vodstvo međunarodne zajednice, posebno od strane Vijeća Europe bilo je
usredotočeno na sprječavanje mogućih kršenja ljudskih prava.
- U tom pogledu, izrađena su dva
izvješća Parlamentarnog Saziva u djelokrugu mjera rušenja komunističkih totalitarnih
režima od strane Gospodina Espersen-a te Gospodina Severin-a u ime
zajednice Pravnih Poslova i Ljudskih Prava u 1995 i 1996, (prethodni se
odnosi na Zajednicu nakon debate u Sazivu, a kasniji je rezultirao
usvajanju Rezolucije 1096) (1996).
- Do sada, međutim, niti Vijeće Europe
niti bilo koja druga međunarodna međuvladina organizacija nije preuzela
dužnost općeg vrednovanja komunističkih pravila, ozbiljnih rasprava u
oblasti zločina počinjenih u njihovo ime te njihovog javnog osuđenja.
Uistinu, kako god bilo teško razumjeti, do sada nije bilo nikakvih
ozbiljnih, dubokih rasprava što se tiče ideologije koja je bila sama srž
jako rasprostranjenog terora, masovnog kršenja ljudskih prava, smrti
mnogih milijuna, i nepovoljnih okolnosti mnogih narodnosti. Nasuprot još
jednom totalitarnom režimu 20. stoljeća, zvanim nacizam, koji je bio
podvrgnut istraživanju, međunarodno osuđen te gdje su zločinci izvedeni
pred sud, slični zločini počinjeni u ime komunizma nisu bili niti
istraživani, niti su primili ikakva međunarodna osuđenja.
- Odsutnost međunarodne osude može se
djelomično objasniti postojanjem zemalja čija su pravila još uvijek
osnovana na komunističkoj ideologiji. Želja za održavanjem dobrih odnosa
sa nekima od njih može spriječiti određene političare da imaju posla sa
ovim subjektom. Nadalje, mnogi političari koji su još i danas djelatni, na
jedan način podržavaju bivše komunističke režime. Zbog očitih razloga, oni
ne prihvaćaju suočavati se sa pitanjem odgovornosti. U mnogim Europskim
zemljama postoje mnoge komunističke stranke koje još nisu izričito osudile
zločine komunizma. Konačno, različiti elementi komunističke ideologije,
poput jednakosti društvene pravde, još uvijek zavode mnoge političare koji
se boje da je osuđenje komunističkih zločina jednako osuđenju komunističke
ideologije.
- Međutim, izvjestitelj ima mišljenje
da postoji hitna potreba za javnom raspravom što se tiče zločina komunizma
i njihovog osuđenja na međunarodnoj razini. To se više ne smije odgađati
zbog nekoliko razloga. Kao prvo, zbog dobrobiti općeg shvaćanja, treba
biti jasno da svi zločini, uključujući one počinjene u ime ideologije
veličanja najpoštovanijih ideala poput jednakosti i pravde, trebaju biti
osuđeni, i u ovom načelu ne postoji iznimka. Ovo je osobito važno za mlade
naraštaje koje nemaju osobnog iskustva sa komunističkim pravilima. Jasno
stajalište međunarodne zajednice što se tiče prošlosti može biti korisno
iskustvo za njihovo buduće djelovanje.
- Izgleda da je jedna vrsta nostalgije
prema komunizmu još uvijek živa u nekim zemljama. To stvara opasnost od
toga da komunisti preuzmu vlast u jednoj od zemalja. Ovaj izvještaj trebao
bi pridonijeti javnoj svijesti same povijesti ove ideologije.
- Drugo, dok god su žrtve komunističkog
režima ili njihove obitelji još uvijek žive, nije kasno moralno im
udovoljiti za njihove patnje.
- Konačno, komunistički režimi su još
uvijek djelatni u nekim zemljama svijeta, a zločini počinjeni u ime
komunističke ideologije nastavljaju se činiti. Prema mom mišljenju, Vijeće
Europe, organizacija koja brani ljudska prava, nema pravo ostati neodlučno
i nema pravo šutjeti, čak i ako se radi o zemljama koje nisu članice
Vijeća Europe. Međunarodna osuda će dati veći kredibilitet i argumente
unutarnjoj oporbi u sastavu ovih zemalja i može pridonijeti nekim
pozitivnim razvojima. Ovo je najmanje što Europa, kolijevka komunističke
ideologije, može napraviti za ove države.
- Treba naglasiti da u ovom izvješću ne
postoji dvojba što se tiče razmatranja bilo kakve financijske odštete za
žrtve komunističkih zločina, a jedina odšteta koja je preporučljiva je ona
moralne prirode.
- Petnaesta obljetnica pada
komunističkih vlada u mnogim Europskim zemljama pruža lijepu priliku za
takav čin. Vijeće Europe je dobro postavljeno da provede ovaj postupak
zato što gotovo pola njegovih država članica ima iskustvo u komunističkim
vladama.
- U okosnici pripreme za ovaj
izvještaj, Odbor je organizirao raspravu sa sudjelovanjem istaknutih
ličnosti, čije je vještačenje na ovu temu znatno pridonijelo pripremi
sadašnjeg izvještaja. (Vidi Program Rasprave u Dodatku 1). Također sam
iznio nalaze istražnog povjerenstva posjeta Bugarskoj (16. svibanj 2005),
Latviji (3. lipanj 2005) i Rusiji (16-17 lipanj 2005) (Vidi priložene
Programe posjeta u Dodatku 2-4). Htio bih se zahvaliti nacionalnim parlamentarnim
delegacijama ovih zemalja za njihovu pomoć u pripremi ovih posjeta.
- Želio bih naglasiti kako ovaj
izvještaj nije ni u kom slučaju stvoren da predstavlja iscrpni materijal
što se tiče komunističkih zločina. Povijesna istraživanja trebaju biti prepuštena
povijesničarima, a čak i danas postoji povelik broj literature na ovu
temu, koju sam koristio kod izrade ovog izvještaja. Ovaj izvještaj je
stvoren kao politički nalaz o zločinima komunizma.
II.
OPĆI OSVRT NA KOMUNISTIČKE REŽIME
- Komunistički režimi, prema ovom
izvješću, mogu se odrediti kroz mnoge značajke, uključujući posebice
pravilo jedine - masovno stranački odlučne, barem u pogledu usmene razine
- komunističke ideologije. Snaga je usredotočena u maloj skupini vođa
stranaka koji nisu odgovorni ili izuzeti od pravila zakona.
- Stranka kontrolira državu do te mjere
da je granica između njih oboje nejasna. Nadalje, ona širi svoj nadzor
kroz pučanstvo u svakom pogledu svakodnevnog života do besprimjerne
razine.
- Pravo na udruživanje je nepostojeće,
politički pluralizam je ukinut, kao i bilo kakva opozicija, a svi pokušaji
neovisne samo-organizacije teško su kažnjivi. U drugu ruku, masovna
borbena pokretnost kroz stranku ili njihove sekundarne odnosno
sljedbeničke organizacije se potiču, a ponekad i sile.
- S ciljem jačanja svog nadzora kroz
javni djelokrug i sprječavanja bilo kakve djelatnosti izvan svog nadzora,
takvi komunistički režimi šire policijske snage do besprimjerne razine,
uspostavljaju mrežu izvjestitelja (doušnika) i potiču potkazivanje. Veličina
policijskih formacija i broja tajnih izvjestitelja su varirale u
različitim vremenima i zemljama, ali su uvijek nadmašivala brojeve istih u
bilo kojoj demokratskoj zemlji.
- Načini masovnog priopćavanja bili su
monopolizirani i/ili nadzirani od strane države. Stroga je preventivna
prismotra bila prihvaćena kao pravilo. Posljedično tome, prava na
obavijesti bila su kršena, a sloboda medija nije postojala.
- Nacionalizacija ekonomije je trajna
osobina komunističkog režima te proizlazi direktno iz ideologije ukidanja
privatnih vlasništva i osobnih ekonomskih aktivnosti. Kao posljedica toga,
građani su mnogo ranjiviji u državi koja je monopolistički poslodavac i
jedini izvor prihoda.
- Komunistički režimi su trajali preko
80 godina u zemlji u kojoj su prvotno postojali, i to u Rusiji koja je
kasnije preimenovana u Sovjetski Savez. U ostalim Europskim zemljama to je
trajalo oko 45 godina. Izvan Europe, komunističke stranke su na vlasti
više od 50 godina u Kini, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, više od 40 godina
na Kubi i 30 u Laosu. Komunistički režimi su vladali kroz neko vrijeme u
raznim Afričkim, Azijskim i Južnoameričkim državama, pod tadašnjim
Sovjetskim utjecajem.
- Više od dvadeset zemalja na četiri
kontinenata mogu se označiti kao komunističke odnosno kao one pod
komunističkim režimom kroz određeno vrijeme. Osim Sovjetskog Saveza, i
njegovih šest Europskih sljedbenika, na popisu se nalaze još i:
Afganistan, Albanija, Angola, Benin, Kambodža, Kina, Kongo, Kuba, Etiopia,
Sjeverna Koreja, Laos, Mongolia, Mozambik, Vijetnam, Južni Jemen i
Jugoslavija.
- Broj stanovništva koji je živio pod
komunističkim režimom iznosio je iznad 1 milijarde prije 1989 godine.
- Dugovječnost i zemljopisno širenje,
podrazumijevale su različitosti i preinake u djelovanju komunističkih
režima u različitim zemljama, kulturama i vremenima. Komunistički režim se
razvijao, proizlazeći iz unutarnje dinamike, odnosno nastajući kao odgovor
međunarodnim prilikama. Vrlo je teško usporediti komunistička pravila u
Rusiji u 1930., Mađarskoj u 1980., ili Poljskoj u 1980.
- Međutim, unatoč različitosti, mogu se
jasno utvrditi zajedničke značajke povijesnog komunističkog režima od bilo
koje države, kulture i vremena. Jedna od najočitijih obilježja je sramotno
kršenje ljudskih prava.
III.
ZLODJELA KOMUNIZMA
- Komunistički režimi bili su
obilježeni kao masovna kršenja ljudskih prava od samoga početka. S ciljem
da se postigne i održi snaga, komunistički režimi su otišli daleko iznad
pojedinačnih ubojstava i lokalnih pokolja te su na taj način upotpunili
zločin unutar vladajućeg sistema. Istina je da je nekoliko godina nakon
uspostavljanja režima u većini Europskih zemalja i nakon desetaka godina u
Sovjetskom Savezu i Kini teror izgubio malo svoje početne snage. Međutim,
„sjećanje na teror“ je odigralo veliku ulogu na društva, i snažna
prijetnja je zamijenila prave okrutnosti. Nadalje, ako trebam podsjetiti,
režimi su se služili terorom, a kao dokaz imamo Čehoslovačku u 1968,
Poljsku u 1971, 1976 i 1981 ili Kinu u 1989. Ovo pravilo se odnosi na sve
povijesne i sadašnje komunističke režime bez obzira na njihove zemlje.
- Prema obazrivim procjenama (točni
podaci nisu dostupni), broj ljudi ubijenih od strane komunističkh režima
dijeli se na zemlje ili regije kao što je navedeno:
-
Sovjetski Savez: 20 milijuna žrtava
-
Kina: 65 milijuna
-
Vijetnam: 1 milijun
-
Sjeverna Koreja: 2 milijuna
-
Kambodža: 2 milijuna
-
Istočna Europa: 1 milijun
-
Latinska Amerika: 150.000
-
Afrika: 1,7 milijun
-
Afganistan: 1,5 milijuna
Ove brojke
uključuju različitost situacija: pojedinačna i skupna smaknuća, smrti u koncentracionim
logorima, žrtve izgladnjivanja i progonstva.
- Ove brojke navedene iznad su
dokumentirane, i ukoliko predstavljaju samo procjene, to je zato što
postoji dokazan razlog za sumnju da bi trebale biti mnogo veće. Nažalost,
zaštićen pristup arhivama, posebice u Rusiji, ne omogućava nam pravilnu
potvrdu točnosti ovih brojeva.
- Važan element komunističkih zločina
bila je represija usmjerena protiv čitavih skupina nevinih ljudi čiji je
jedini „zločin“ bio taj da su bili članovi tih skupina. Na ovaj način, u
ime ideologije, režimi su ubijali na desetke milijuna bogatih seljaka
(kulak-a), plemića, bourgeois-ara, Kozaka, Ukrajinaca te ostalih skupina
ljudi.
- Ovi zločini su izravni rezultati
teorije klasne borbe koji su nametali potrebu za „eliminacijom“ ljudi koji
nisu bili smatrani korisnima zamisli novoga društva. Velik broj žrtava
bili su rodoljubi.
- U kasnim dvadesetima, u Sovjetskom
Savezu, GPU (bivša Czeka) uspostavila je slijedeće norme: svaki distrikt
imao je obvezu izručiti fiksan broj „grupnih neprijatelja“. Brojke su bile
određene od strane središnje (glavne) komunističke stranke. Na taj način,
lokalne vlasti su morale uhititi, izručiti i smaknuti određen broj ljudi;
a ukoliko u tome ne bi uspjeli, tada su oni sami bili predmet progona.
- U izrazima brojeva žrtvi, popis
najvažnijih komunističkih zločina uključuje slijedeće:
-
pojedinačna i skupna smaknuća ljudi za
koje se smatralo da su bili politička oporba, sa ili bez arbitražnog sudskog
procesa, krvave represije (suzbijanja) manifestacija i štrajkova, ubijanje
talaca i zatvorenika rata u Rusiji u 1918-1922. Nedostatak pristupa arhivama
(te također nedostatak bilo kakve dokumentacije o brojnim smaknućima) čini
nemoguće iskazati prave brojke, ali broj žrtava je u desecima tisuća.
-
izgladnjivanje otprilike 5 milijuna ljudi
kao posljedica obespravljivanja, posebice u Ukrajini u 1921-1923.
Izgladnjivanje je korišteno kao političko oružje od strane nekoliko
komunističkih režima, ne samo u Sovjetskom Savezu.
-
istrebljivanje između 300.000 i 500.000
Kozaka između 1919 i 1920
-
izginuće desetaka tisuća ljudi u
koncentracionim logorima. Ovdje ponovno, nedostatak pristupa arhivama čini
istraživanje nemogućim.
-
690.000 ljudi svojevoljno (od strane
vlasti) osuđeno na smrt i smaknuto kao rezultat „čišćenja“ u komunističkoj
stranci od 1937-1938. Na tisuće drugih deportirano, odnosno smješteno u
kampove. Ukupno, između 1. listopada 1936. i 1. studenog 1938., otprilike
1.565.000 ljudi bilo je uhićeno, i od toga 668.305 bilo je smaknuto. Prema
mnogim istraživačima, ove brojke su podcijenjene i trebale bi biti potvrđene
kada sve arhive postanu dostupne.
-
masovno ubijeno otprilike 30.000
„kulak-a“ (bogatog seljaštva) za vrijeme prisilne kolektivizacije od
1929.-1933. Daljnjih 2 milijuna bilo je deportirano između 1930.-1932.
-
na tisuće običnih ljudi u Sovjetskim
Savezu bilo je optuženo za povezivanje s „neprijateljima“ i smaknuto u
razdoblju prije drugog svjetskog rata. Na primjer, u 1937., oko 144.000 ljudi
bilo je uhićeno te od toga 110.000 bilo je smaknuto nakon što su bili optuženi
za dodir s Poljskim građanima koji su živjeli u Sovjetskom Savezu. Također u
1937., 42.000 ljudi bilo je smaknuto kao razlog veza sa Njemačkim radnicima u
Sovjetskom Savezu.
-
6 milijuna Ukrajinaca izgladnjelo je do
smrti uslijed sporne državne politike od 1932.-1933.
-
ubojstva i protjerivanje stotine tisuća
Poljaka, Ukrajinaca, Litvanaca, Latvijaca, Estonaca, Moldavaca i stanovnika
Besarabije od 1939.-1941. i od 1944.-1945.;
-
progonstvo Volga Germana u 1941, Crimean
Tartara u 1943, Čečena i Ingush-a u 1944;
-
progonstvo i istrebljenje jedne četvrtine
populacije Kambodže od 1975.-1978.;
-
milijuni žrtava kriminalne politike Mao
Zedong-a u Kini i Kim Ir Sen-a u Sjevernoj Koreji. Ovdje ponovno, nedostatak
obavijesti ne dopušta precizne podatke;
-
brojne žrtve u ostalim dijelovima
svijeta, Africi, Aziji, i Latinskoj Americi, u zemljama koje sebe nazivaju
komunističkima te se pozivaju na komunističku ideologiju.
Ovaj
popis nije u nikom slučaju konačan. Ne postoji doslovno niti jedna zemlja ili
područje pod komunističkim režimom koja ne bi mogla ustanoviti svoj popis
patnji.
- Koncentracioni logori osnovani od
strane prvog komunističkog režima, rano u rujnu 1918. postali su jedni od
najsramotnijih simbola komunističkih režima. U 1921, već je postojalo 107
kampova koji su imali preko 50.000 zatočenih. Jako velika stopa smrtnosti
u ovim logorima može se potvrditi situacijom u Kronstadt Kampu: od 6.500
zatočenika, koji su došli u kamp u ožujku 1921., samo 1500 je ostalo živo
godinu kasnije.
- U 1940., broj zatočenika iznosio je
2.350.000, a nalazili su se u 53 koncentracijska kompleksa, 425 specijalne
naseobine, 50 naseobina za maloljetnike i 90 kuća za novorođenčad.
- Kroz 1940., bilo je otprilike 2,5
milijuna zatočenika u kampovima u to vrijeme. S obzirom na veliku stopu
smrtnosti, to je značilo da je prava brojka ljudi koji su bili smješteni u
kampovima bila mnogo veća.
- Ukupno, između 15 i 20 milijuna ljudi
sprovedeno je kroz kampove između 1930 i 1953.
- Koncentracijski logori su također
bili osnovani u ostalim komunističkim režimima, osobito u Kini, Sjevernoj
Koreji, Kambodži i Vijetnamu.
- Najezda Sovjetske Vojske na nekoliko
zemalja tijekom Drugog Svjetskog Rata bila je sistematično popraćena
masovnim terorom, uhićenjima, deportacijama te ubojstvima. Među
najzahvaćenijim državama bile su Poljska (procjena oko 440.000 žrtava u
1939., uključujući ubojstva Poljskih časnika rata u Katyn-u u 1940)
Estonija (175.000 žrtava uključujući ubojstva 800 časnika što je 17,5% u
odnosu na ukupno stanovništvo), Litva, Latvija (119.000 žrtava), Besarabija
i Sjeverna Bukovina.
- Protjerivanje čitavih naroda bila su
uobičajena politička mjera osobito tijekom Drugog Svjetskog Rata. Od
1940.-41., oko 330.000 Poljskih građana koji su živjeli u područjima
zauzetih od strane Sovjetske Vojske su bili protjerani u Istočni Sovjetski
Savez, uglavnom u Kazahstan. 900.000 Nijemaca iz regije Volga bilo je
deportirano u jesen 1941; 93.000 Kalmouk-a deportirano je u prosincu 1943;
180.000 Crimean Tartar-a bilo je deportirano u 1944. Popis ne bi bio
potpun bez spominjanja Latvijaca, Litvanaca, Estonaca, Grka, Bugara,
Armenaca iz Crime-e, Mešketskih Turaka, i Kurda iz Caucasus-a.
- Progoni su također utjecali na
političke protivnike. Od 1920., politički protivnici u Rusiji su bili
prognani na Otoke Solovki. U 1927, logor koji je bio sagrađen u Solovki
sadržavao je 13.000 zatočenika i 48 različitih nacionalnosti.
- Najsnažniji zločini komunističkih
režima poput masovnih ubojstava i genocida, mučenja, ropstva, i ostalih
oblika masovnog te fizičkog terora su nastavljena u Sovjetskom Savezu, te
u manjem obliku u ostalim Europskim državama, sve do Staljinove smrti.
- Od sredine 1950.-ih godina, teror se
u Europskim komunističkim državama znatno smanjio, ali je nastavljeno
selektivno proganjanje različitih skupina i pojedinaca. Ono uključuje
policijski nadzor, uhićenja, zatvaranja, novčane kazne, prisilne
psihijatrijske tretmane, različita ograničenja slobode pokreta,
diskriminaciju na poslu često rezultirana bijedom i stručnom isključenju,
javno poniženje i klevetu. Poslije-Staljinski Europski komunistički režimi
su koristili širenje straha potencijalnih progona koji su bili itekako
dobro prisutni u kolektivnom pamćenju pučanstva. Dugoročno, međutim,
sjećanje na prošlosti užasa je postepeno slabilo imajući slabiji utjecaj
na mlade naraštaje.
- Međutim, čak i kroz ova relativno
mirna razdoblja, komunistički režimi su bili u stanju pribjeći masovnom
nasilju ukoliko je to bilo potrebno, kao što je to bio primjer u Mađarskoj
1956., Čehoslovačkoj 1968., ili Poljskoj 1956., 1967., 1970. i 1981.
- Pad komunističkog režima u Sovjetskom
Savezu i ostalim Europskim zemljama je olakšao pristup određenim arhivama
koje svjedoče komunističkim zločinima. Prije 1990.-e, ovi podaci bili su
potpuno nedostupni. Dokumenti koji mogu biti nađeni ovdje, čine važan
izvor obavijesti o načinu vladanja i odlučivanja te čine kompletnim
povijesno znanje o djelovanju komunističkih sistema.
IV.
ZAKLJUČCI
- Izgleda da je potvrđeno kako
kriminalni opseg komunističkih režima nije bio rezultat okolnosti, nego
više posljedica spornih politika sastavljenih od strane osnivača takvih
režima čak i prije nego što su stupili na vlast. Povijesni komunistički
vođe nikada nisu sakrivali svoje ciljeve koji su bili samo diktatura
proletarijata, odbacivanja političkih protivnika te skupina naroda
nepodudarnih sa novim modelom društva.
- Komunistička ideologija, bilo gdje i
bilo kada primjenjena, bilo ona u Europi ili negdje drugdje, uvijek je
rezultirala s vršenjem masovnog terora, zločinima te velikim brojem
kršenja ljudskih prava. Kada analiziramo posljedice uvođenja ove
ideologije, ne smijemo ignorirati sličnosti sa posljedicama uvođenja druge
ideologije 20. stoljeća zvanog nacizam. Iako su oba neprijateljska, oba
režima dijele velik broj zajedničkih obilježja.
- Međutim, pošto kriminalni i osudivi
karakter Nacističke ideologije te režima nije bio sporan, najmanje
polovicu stoljeća, i kako su njegovi vođe te mnogi zločinci bili smatrani
odgovornima, komunistička ideologija i režimi nisu nailazili na međusobno
usporedivo djelovanje. Zločini su rijetko bili predmet zakonitog progona,
a mnogi zločinci nisu bili izvedeni pred sud pravde. Komunističke stranke
su još uvijek djelatne u nekim zemljama te se čak nisu niti otklonile od
prošlosti kada su podupirale i surađivale sa kriminalnim komunističkim
režimima.
- Komunistički simboli se otvoreno
koriste, a javna svijest o komunističkim zločinima je vrlo slaba. Ovo je
naročito očito kada dolazi do usporedbe slabog znanja o nacističkim
zločinima. Odgoj mladih naraštaja u mnogim zemljama nažalost nije u stanju
nadopuniti ove praznine.
- Politički i ekonomski interes
određenih zemalja utječe na snagu kritike prema nekim još uvijek djelatnim
komunističkim režimima. To je naročito vidljivo kod slučaja Kine.
- Kao izvjestitelj, mišljenja sam da ne
bi smjelo biti daljnjeg odgađanja u osuđivanju komunističke ideologije i
režima na međunarodnoj razini. Ovo bi trebalo biti apsolvirano s obiju
strana – od strane Saziva na parlamentarnoj razini te od strane Zajednica
Ministara na međuvladinoj razini. Osobno, ne dijelim mišljenje pozicije
svojih kolega da bi trebala postojati jasna razlika između ideologije i
prakse. Kasniji proizlazi iz bivšeg i prijašnjeg, odnosno kasnije početne
dobre namjere bivaju prezuzete od strane totalitarnog jednostranačkog
sistema te njegove zloupotrebne prirode.
- Treba biti jasno, međutim, da su ovo
zločini počinjeni u ime komunističke ideologije koja je bila osuđena, te
da nisu zločini počinjeni od strane pojedine zemlje. Rusi su bili prve i
najmnogobrojnije žrtve komunističke ideologije. U svakoj zemlji gdje su
komunisti preuzeli vlast, zločini su bili usporedivi. Ovaj izvještaj će,
nadamo se pridonijeti daljnjem pomirenju osnovanom na povijesnim
činjenicama i razumijevanju.
- Saziv bi trebao predložiti Zajednici
Ministara uspostavljanje zajednice koja će iznositi obuhvatne istrage u
domeni komunističkih režima članicama zemalja Vijeća Europe. Istovremeno,
zemlje članice koje još to nisu učinile, moraju se požurivati za osnivanje
takvih zajednica na nacionalnoj razini. Od ovih zajednica se očekuje da
blisko surađuju sa zajednicom Vijeća Europe.
- Krajnji cilj rada Vijeća Europe i
nacionalnih zajednica je taj da se donesu činjenice, i predlože određene
mjere ciljane na donošenje pravde te odštete, kao i odavanje počasti za
sjećanje na žrtve.
- Potreban uvjet za uspjeh rada
zajednica je pristup arhivama, posebice u Rusiji. Na taj način, postojeće
zakonodavstvo u zemljama uzetima u obzir, osobito u Rusiji trebalo bi
udovoljiti preporuci Zajednice Ministara (2000) 13 prema Europskoj
politici pristupu arhivama;
- Posljednje, ali ne i najnevažnije,
Zajednica Ministara bi trebala započeti promicanje svijesti zločina
komunizma u zemljama članica Vijeća Europe. Ovo treba uključivati reviziju
školskih udžbenika. Vijeće Europe zemalja članica bi trebalo potaknuti da
to obavlja na nacionalnoj razini.
DODATAK I
Parlamentarno
ročište za
Potrebu međunarodne
osude
za zločine
komunizma
Paris – 14.
prosinac 2004
Program
Uvodna riječ
Totalitarni
komunizam je prešao u povijest. Sada bi bio klišej reći „ideje su bile ispravne,
ali su ljudi zakazali“. Još uvijek postoje mnogi komunistički režimi i stranke
diljem svijeta, gdje su neke izabrale demokratsku liniju. Međutim, sada je
vrijeme da se preuzmu činjenice bezbrojnih zločina totalitarnog komunizma
prošlosti i svečano osude. Ukoliko ne uspijemo u tome, tada bi iluzija
nostalgije mogla biti postavljena u umove mladih generacija kao alternativa
liberalnoj demokraciji. Ovo bi moglo iskonstruirati veliku prepreku našim
nastojanjima za ojačanje demokratskog građanstva te odbijanje svih vrsti
autoritarnih režima.
Radno zasjedanje I.
Zločini komunizma
Prezentacije o:
I.
Suzbijanje protivnika: ubijanja,
proganjanja, koncentracijski logori i mučenja.
II.
Kršenje prava: apsolutna kontrola slobode
izražavanja, privatni život, sloboda kretanja, religija i osobno vlasništvo.
-
Mr Stephane COURTOIS, Direktor
istraživanja, CNRS, glavni urednik „Communism“ autor knjige „Crna knjiga
komunizma: zločini, teror i represija“
-
Mr. Vladimir BUKOVSKY, bivši Sovjetski
disident, autor nekoliko knjiga o komunizmu
-
Mr Toomas HIIO, Estonska Zaklada za
Istragu Zločina Počinjenih protiv Čovječanstva
Diskusija
Radno zasjedanje II
Povijesni značaj
I.
Uvod:
Mr.
Dariusz STOLA, Institut Političkih Znanosti, Poljska Akademija Znanosti (PAN)
II.
Teorija i praksa: zašto bi trebali
osuditi „komunističke zločine“ a ne komunizam kao utopiju?
Popis sa imenima parlamentaraca sudionika
Izjava Gđice Aguiar, Izvjestiteljica
Gdin Wielowieyski, Senat, Varšava, Poljska
Gdin Gross, Nacionalno Vijeće, Parlament, Bern, Švicarska
Gdin Toshev, Nacionalni Saziv Sofije, Bugarska
III. Važnost osude s političke / povijesne perspektive
Izjava Gđice Aguiar, Izvjestiteljice
Rasprava
Zaključci i moguće usvajanje deklaracije.
DODATAK II
Posjet Bugarskoj 15-16 svibanj, 2005
Gdin Göran Lindblad – Izvjestitelj
Zajednica političkih poslova
Parlamentarni Saziv Vijeća Europe
Program
Priprema za izvještaj o „Potrebi za međunarodnu osudu zločina komunizma“
15. SVIBANJ, NEDJELJA, DOLAZAK
22:30 iz Münchena
VIP loža
Smještaj: Best Western City Hotel
16. SVIBANJ, PONEDJELJAK
10:00 Odlazak iz hotela na sastanke koji će se održati u „Zapad“ Hall, Nacionalni Saziv
10:30 Sastanak sa predstavnicima Ministarstva Pravosuđa
11:00 Sastanak sa predstavnicima zajednice Zaštite povjerljivih informacija
12:00 Sastanak sa Zajednicom Ljudskih prava, Nacionalni Saziv
12:30 Stanka za ručak
13:30 Sastanak sa nevladinim udrugama: Društvo Ljudi Žrtava Represije; Društvo Ljudi Žrtava Represije nakon 9. rujna 1944; „Istina“; Liga za zaštitu ljudskih prava
16:50 Odlazak na aerodrom, VIP loža
DODATAK III
Posjet Latviji, 3. lipanj, 2005
Gdin Göran Lindblad – Izvjestitelj
Zajednica političkih poslova
Parlamentarni Saziv Vijeća Europe
Program
Priprema za izvještaj o „Potrebi za međunarodnu osudu zločina komunizma“
Članovi izaslanstva:
Gdin Göran Lindblad – (Švedska, Europska pučka stranka)
Gđa Agnieszka Nachilo – Tajnik Zajednice
Četvrtak, 2 lipnja
Dolazak izaslanstva
Petak, 3. lipnja
08:45 Odlazak iz hotela
09:00-09:30 Sastanak sa ministrom vanjskih poslova Mr. Artis Pabriks
09:45-10:15 Sastanak sa vođom odjela političkog planiranja Ministra pravosuđa Gđom Laila Medina
10:30-11:00 Sastanak sa osobom preporučenom od strane Ministra unutarnjih poslova, Gdinom Karlis Dauksts-om
11:15-12:15 Sastanak sa predstavnicima slijedećih nevladinih udruga:
Latvijska udruga žrtava represije
Memorijal
Djeca Sibira
Udruga Istočnih Latvijaca
odgovorna osoba Gđa Zane Zvaigzne (informacijski centar Vijeća Europe)
12:30-13:10 Posjet Centru za dokumentaciju za posljedice totalitarizma, Sastanak sa vođom središta – Gdin Indulis Zalite
13.20-14:30 Radni ručak sa Latvijskom delegacijom Parlamentarnog Saziva Vijeća Europe i sa rukovoditeljem Parlamentarne Radne Grupe za Izradu Deklaracije osude komunizmu, Mr. Guntis Berzinš
14:45-15:25 Sastanak sa članovima Parlamentarne Radne Skupine za Izradu Deklaracije osude komunizmu
15:30-16:30 Sastanak sa stručnjacima i povjesničarima te savjetovanje Parlamentarne Radne Skupine za Izradu Deklaracije osude komunizmu
16:40 Odlazak na aerodrom
DODATAK IV
Posjet Moskvi, 15-17 srpnja 2005
Mr Göran Lindblad – Izvjestitelj
Zajednica Političkih poslova
Parlamentarni Saziv Vijeća Europe
Program
Priprema za izvještaj o „Potrebi za međunarodnu osudu zločina komunizma“
Srijeda, 15. lipnja
21:30-22:25 Dolazak članova delegacije u Moskvu
- Smještaj u hotelu
Četvrtak, 16 lipnja
08:00-09:30 – Radni doručak sa nevladinim organizacijama (u hotelu)
10:00-10:30 Sastanak u Središtu za rehabilitaciju žrtava političkog ugnjetavanja i arhivskih podataka (Ministarstva unutarnjih poslova Ruske Federacije)
- Ručak
13:30-14:00 Sastanak u Institutu za Opće povijesti Ruske akademije Znanosti
16:00-18:00 Sastanak u Dumi sa Strankama i Zajednicama
Petak, 17. lipnja
8:30 – Radni doručak sa Gdinom Kosachev-im, Vođom Ruske delegacije
11:00 – Sastanak sa Vođom Federalne Arhivske Agencije, Gdinom Vladimir-om Kozolv-om
12:45 – Sastanak u Institutu Ruske Povijesti Ruske Akademije Znanosti
14:00 – Odlazak na aerodrom (Sheremetyevo II)
16:50-17:00 – Odlazak članova delegacije