2005-07-01

 

Danas,  na blagdan Sv. Petra i Pavla, na godišnjicu ubojstva pedesetak žrtava poratnih likvidacija misom zadušnicom i komemoracijom Varaždinska podružnica hrvatskog društva političkih zatvorenika obilježila je 60-tu obljetnicu stradanja žrtava komunističkog terora na grobištu u Tužnome, 11 kilometara od Varaždina.

 

Komemoraciji je prisustvovalo stotinjak mještana naselja Tužno, članova udruge Hrvatski domobran Varaždin, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava - Varaždin, organizatora komemoracije HDPZ-a Varaždin i članova obitelji poginulih i nestalih.

 

Sudionike komemoracije pozdravila je Antonija Makaj, a kod spomen križa zapaljene su svijeće i položeni buketi cvijeća. Na grobištu vijenac je položio Ljubomir Brdar, ispred organizatora komemoracije, a ispred Općine Vidovec vijenac su položili Krunoslav Kovačić, načelnik općine te vijećnik Davorin Čus i Zdravko Cafuk, predsjednik Vijeća općine Vidovec. Kod spomen križa vijenac su položili i Branka Šargač, Mario Hosni i Stanko Lazar ispred Društva za obilježavanje grobišta, a komemoraciji je u ime Varaždinske županije priosustvovao Vlado Stolnik.

 

O stradanjima na grobištu Tužno, u ranim jutarnjim satima pred 60 godina, govorio je Ljubomir Brdar, ispred podružnice HDPZ-a Varaždin, organizatora skupa. U svom izlaganje gospodin Brdar je rekao:

-

Dragi sugrađani,

Ovo skrovito mjesto i ovo tlo na kojem stojimo je posvećeno mjesto i posvećeno tlo, jer je točno na ovom mjestu na današnji dan prije 60 godina prolivena nedužna krv.

Okupili smo se ovdje da ponovimo molitvu Svevišnjemu da žrtve koje su okončale svoj ovozemaljski život na ovom mjestu od ruke Sotone u ljudskom liku, okupi u svom okrilju i svojoj ljubavi.

Zbog pijeteta prema žrtvama, a da bi se sačuvao njihov mir kao i spokoj nas živih trebalo bi izbjeći opis njihove posljednje žitne postaje, koja je završila ovdje u Drvarićevoj šumi. Treba samo ponoviti da ljudi, naši sugrađani, njih 53-je koji su ovdje zvjerski ubijeni nisu nosili teret nikakve krivnje niti osude. Samo sotonska mržnja bila je njihov sudac i egzekutor. Drvarićeva šuma je samo jedna od stotina i tisuća ovakvih postaja Hrvatskog Križnog puta u režiji tzv. Osloboditelja, odnosno komunističkih i četničkih koljača. Svibanj, lipanj, kolovoz 1945. god. kao i svi sljedeći mjeseci i godine, bilo je vrijeme, kada je već rečena, Sotona zasjela na tron.

To je vrijeme osvete nad Hrvatskim narodom. Ta osveta je u različitim oblicima djelovanja trajala sve do 1990. god., tj. sve do uspostave slobodne i neovisne Hrvatske države.

Lokaliteti komunističkih egzekucija, trebale su ostati vječna tajna. Ali, došlo je vrijeme kada su žrtve «progovorile» kao i svjedoci koji to ranije nisu smjeli. I ova šuma je progovorila tek nakon skoro pola stoljeća sa dolaskom hrvatske slobode. I svakim danom sve više i više otkrivamo i spoznajemo dimenzije zločina koje je skrivalo ovo naše tlo.

Mi nismo ovdje da bi se hrabrili za eventualnu osvetu ili poticali mržnju prema onima koji su inspirirali i počinili ova nedjela. Vrijeme liječi sve rane, oprostiti se treba, ali ne i zaboraviti, jer zaborav je prostor u kojem je moguće obnoviti zlo. Zar nismo i sada svakodnevni svjedoci kako zaostale snage zla promiču i afirmiraju minula turobna olovna vremena bivše zajedničke države koja je kao što se vidi i zna bila utemeljena na zločinu, gdje je Drvarićeva šuma samo jedan minijaturni segment toga Magnum crimena. Dakle država koja je bila utemeljena na zločinu, trajnoj represiji, strahu i progonu, promiče se danas kao model neke sretnije

budućnosti.

Oni koji su bili u službi zločina kao i njihovi novokomponirani slijednici i klonovi, žestoki su protivnici otkrivanja povijesne istine, jer su svjesni da istina vodi njihovom kraju. Zato panično pokušavaju spriječiti podizanje spomenika žrtvi, a pod maskom tzv. Antifašizma skriti svoje zločine. No, u tome ćemo ih spriječiti.

Odvođenje ljudi iz svojih domova ili zbjegova, vezanje ruku žicom i ubijanja na najsvirepiji

način, teško će se moći prikazati floskulom o tzv. antifašističkoj borbi.

U traganju za istinom i iskazivanju pijeteta prema žrtvama HDPZ naše županije uspio je skromno obnoviti ovo tragično mjesto, kako bi mogli ljudi trajno obnavljati svoja sjećanja i iskazivati svoje molitve.

Za pruženu materijalnu pomoć u obnovi novoga križa, ovoga prostora i pristupnog puta zahvaljujemo se gradu Varaždinu, odnosno g. Marijanu Bakuliću, pročelniku gradskog komunalnog ureda, isto tako zahvaljujem se mještanima Cerja Tužnog koji paze i uređuju ovaj prostor.

Svima koji u svojim mislima, molitvama ali i konkretnom pomoći obnove, priječe zaborav na naše velike žrtve, svima njima od srca hvala - rekao je Ljubomir Brdar.

 

Misu zadušnicu služio je vlč. Aloiz Pakrac, margečanski župnik, a pjevanjem pod misom predvodio je Ivan Jaklin iz Varaždina, dok je limena glazba izvela hrvatsku himnu Lijepa naša domovino.

 

pozdrav

 

Franjo Talan, sudionik komemoracije predsjednik Društva

 

U subotu s početkom u 19 sati u župi Šenkovec kod Čakovca služit će se misa, a nakon toga prisutni će otići kod spomen križa na grobištu "Ksajpa" gdje će zapaliti svijeće i položiti vijence i cvijeće.

Spomen križ je pred 2 (dvije godine) postavilo Društvo za obilježavanje grobišta.

 

Ukoliko ste u mogućnosti priključite se

 

Franjo