2005-09-25

 

Na grobištu u Leskovcu kod Varaždinskih Toplica       

 

Kod spomen križa položeni vijenci, a u crkvi služena misa zadušnica

 

U nedjelju, 25. rujna obilježena je 62 obljetnica pogubljenja zarobljene vojne posade V. Toplice koja je branila grad od nasrtaja partizanske vojske koja je nadirala s Kalnika. U bitci koja se održala 29. rujna 1043. godine partizani su zauzeli grad, a zarobljene vojnike, „feldžandare“ skinuli su i poveli ih cestom prema Ludbregu. Najžešći otpor nadirućoj partizanskoj sili pružali su branitelji smješteni u hotelu Josipova kupelj, zarobljene branitelje partizani su poveli prema selu Leskovcu, gdje su ih u šumi udaljenoj oko 2 kilometra od ceste V. Toplice – Ludbreg poubijali i zagrnuli tankim slojem zemlje.

Stratište u Leskovcu dugo godina bilo je neobilježeno, a o stradanjima zarobljenih branitelja Toplica pričalo se svašta, kako su to bili „gestapi“ te im se nitko nije usudio podići spomen obilježje i održati komemoraciju. U ljeto tih dana održan je zajednički sastanak čelništva Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina i rukovodstva ogranka udruge Hrvatski domobran iz Varaždinakih Toplica, gdje je izabran i zajednički provedbeni odbor, koji je imao dogovoriti i srediti sve za komemoraciju i misu zadušnicu, koja se održala 28. rujna 2003. godine.

Predsjednik odbora bio je Stjepan Piškor iz Svibovca Topličkog, a blagoslov spomen križa i koncelebriranu misu zadušnicu predvodio je i održao prigodnu propovijed msgr. Marko Culej, varaždinski biskup. Tad je komemoraciji i misi zadušnici prisustvovalo oko dvije tisuće ljudi, domaćih vjernika i brojnih gostiju pristiglih s područja sjeverozapadne Hrvatske. Među govornicima bili su Vladimir Fuček, predsjednik Udruge Hrvatski domobran iz Zagreba, Dragutin Kranjčec, gradonačelnik Varaždinskih Toplica, pokrovitelj komemoracije, Franc Perme, predsjednik Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane, a u ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava pozdravio je Franjo Talan, predsjednik Društva, koji je istaknuo, da je obveza svih nas podizati spomen obilježja poubijanim žrtvama iz brojnih grobišta rasutih diljem Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

            Ovogodišnja komemoracija održana je u dva dijela. U prvom dijelu sudionici komemoracijie okupili su se kod spomen križa na grobištu „Kruška“ na predjelu Višograd, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće. Kod spomen križa okupljene sudionike komemoracije pozdravio je Josip Kanešić, koji je vodio protokolarni dio, a okupljene sudionike komemoracije pozdravio je Franjo Bešenić, predsjednik topličkih domobrana. Hrvatsku himnu otpjevao je zbor Kulturno umjetničkog društva iz Toplica, a zborom i pjevanjem rukvodio je Antun Pokos iz Svibovca Topličkog. Na komemoraciju su autobusima, osobnim i kombi vozilima pristigli brojni članovi Društva političkih zatvorenika i članovi udruge Hrvatski domobran iz Varaždina,  Orahovice,  Petrinje, Karlovca, Svetog Ivana Zeline,  Duge Rese, Križevca, Valpova, Koprivnice, Nove Gradiške, Zaprešića, predsjednike Vijeća i članova Poglavarstva i vijećnike grada Varaždinske Toplice, Ivana Bilana iz Bosne i Hercegovine, kao predstavnici Društva za obilježavanje ratnih i poratnih žrtava. Skupu se odazvao i Dragutin Šafarić iz Velenja, povjerenik Društva za obilježavanje grobišta za Republiku Sloveniju. Na skupu se okupilo više od dvjesto gostiju i župljana župe Svibovec Toplički, a nazočnima na komemoraciji obratio se i Dragutin Krančec, koji je rekao - Poštovane dame i gospodo, poštovani članovi obitelji i žrtava zakopanih na ovom grobištu, poštovani gosti, uzvanici i svi vi koji vodite brigu da se ne zaboravi istina ma kako ona bila gorka.

         Danas odajemo dužnu počast žrtvama komunističkog terora i komunističke soldateske, žrtvama ubijenim pred sam završetak Drugog svjetskog rata. Stojimo na počivalištu, ujedno i stratištu 88 nevinih žrtava likvidiranih zbog odmazde. O toj činjenici   govori i pismena Naredba broj 84, Štaba II. Druge  operativne  zone  Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda  Hrvatske   od   8. listopada 1943. godine. Ovi jadnici nisu pogubljeni zbog vlastitih nedjela, već zbog nečijih tuđih grijeha. Likvidirani su bez dokazane krivnje i bez suda, samo zato što je sudbina htjela, da se nađu u svom domu i da na njima bude izvršena odmazda.

      Ženevska konvencija o ratu i ratnim zarobljenicima koja je važila i u tadašnje vrijeme, kao i danas, ne poznaje «čin odmazde» i odmazda se smatra ratnim zločinom koji ne zastarijeva. Pitam se, tko je do danas odgovarao za takva nedjela. Nitko. Niti današnja aktualna vlast, niti ona prethodna koalicijska, nije smogla hrabrosti suočiti se s istinom o komunističkom teroru i vremenu, kada je «mrak gutao ljude», samo zato što nisu bili istomišljenici i zagovornici komunističke propagande.

      Nitko od tih vrlih dužnosnika nije smogao hrabrosti ispričati se svome narodu za zločine učinjene pod komunističkom vlasti i u ime te vlasti, ali imaju obraza ispričavati se svima i svakome u svijetu tko to od njih zatraži. Krvavi zločini komunističke vlasti u ime nekakvog pomirenja naroda sakrivaju se pod tepih. Samo zahvaljujući ljudima koji se bore za istinu o nenarodnom komunističkom režimu, mi posjećujemo ta grobišta, kojih ima po svuda u Hrvatskoj, a kosti hrvatskih mučenika razasute su od Bleiburga do istočnih i južnih granica bivše Jugoslavije. Državni arhivi zatvoreni su za objavu dokumenata o mnogim likvidacijama i grobištima u susjednoj Sloveniji. Niti slovenska vlast nema snage objektivno progovoriti o hrvatskim žrtvama, a posljednji mohikanac i važan šef tadašnje OZN-e Mitja Ribičić «ničeg se ne sjeća», jer zna da ratni zločin ne zastarijeva.

          Neprijeporno je, fašizam je kao izraz državne politike sila osovine zbog provođenja te politike i ideologije, činio masovne zločine nad svim narodima. Iz takvih povijesnih okolnosti proizašao je antifašizam kao nepobitna tekovina demokratskog i civiliziranog društva. Pod geslom antifašizma mnogi komunistički zločinci, za koje je kaznena odgovornost jedina solucija, sakrili su svoje zločine i nedjela pod skute antifašizma. Fašizam isto kao i komunizam, ideologije su obojene krvlju, no različitog predznaka. Dok su jedni ubijali u cilju supremacije arijevske klase, drugi su to činili «u ime naroda« svome narodu.

       Podsjetiti ću, 1977. godine grupa francuskih povjesničara napisala je knjigu pod naslovom «Crna knjiga komunizma». U njoj autori navode stravične podatke, koliko je palo žrtava u komunističkim režimima širom svijeta. Zamislite, četiri puta više od žrtava fašizma. Autori obrađuju kao glavnu temu u knjizi, da su komunističke partije i komunistički pokreti tijekom dvadesetog stoljeća ubili 100 milijuna ljudi, dok se fašističke žrtve procjenjuju na 25 milijuna. I jedna i druga brojka stravične su. Kako su komunistički režimi kao svoj simbol prihvatili crvenu boju, slobodno možemo reći, da su ti režimi bili i doista crveni, ali crveni od ljudske krvi.

           Poštovane dame i gospodo, od navedenih strahota nije bio izuzet ni toplički kraj. Prošle godine u našoj topličkoj bolnici liječio se učesnik paleži tada poznatog hotela «Josipove kupelji» i zločina koji se odigrao nakon napada na hotel potkraj rata. Starac u visokim godinama, kod kojeg je eto proradila savjest od osoblja je tražio da vidi stare slike uništenog hotela.

      Zbog toga se danas prisjećamo povijesti ne zbog osvetoljubivosti, već zbog toga da se više nikada nešto takvoga ne dogodi. Moramo jednom shvatiti, ako ne poznajemo svoju povijest, ne možemo razumjeti sadašnjost, a tada ne možemo graditi niti budućnost na principima uljudbe i civilizirane ljudske zajednice.

         Neka je laka zemlja ovim jadnicima kojih se danas spominjemo kao i svima onima koji su pogubljeni kao nevine žrtve komunističkog terora.

           

Kod spomen križa položili su vijence: predstavnici grada Varaždinskih Toplica, izaslanstvo udruge Hrvatski domobran Varaždinske Toplice, Križevci, Orahovica i HSLS Varaždinske Toplice, a u ime Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina vijenac su položili Stanko Lazar i Ivan Bilan, čovjek koji je prvi puta posjetio mjesto gdje su mu pred 62 godine partizani ubili brata Blaža Bilana, i zakopali ga.  

            Nakon komemoracije u župnoj crkvi Sveta tri kralja služena je u 11 sati i 30 minuta misa zadušnica, koju je u asistenciji s umirovljenim topličkim župnikom Andrijom Jagačićem predvodio i održao prigodnu propovijed vlč. Kopjar, svibovečki župnik.

 

Zapisao Franjo Talan, nakon povratka s komemoracije i mise zadušnice