VARAZDINSKA ZUPANIJA
ČUKOVEC KOD LUDBREGA
POTRAZI "KOPRIVNIČKO-KRIZEVAČKA" ZUPANIJA

CUKOVEC KOD LUDBREGA
Postavljen spomenik civilnim zrtvama ratnog i poratnog razdoblja
Izvjesće o blagoslovu spomen kriza u Čukovcu kod Ludbrega

Blagoslov spomenika zrtvama komunističkog terora

U prisustvu vise od dvjesto vjernika sumjestana i prijatelja u Čukovcu kraj Ludbrega odrzana je u nedjelju, 2. studenoga, u organizaciji Drustva za obiljezavanje grobista ratnih i poratnih zrtava komemoracija i otkrivena spomen ploća ratnim i poratnim zrtvama Drugog svjetskog rata stradalih od posljedica komunističkog terora iz sela Čukovec. Tom prilikom predsjednik Drustva Franjo Talan je rekao: - Postovani prijatelji najsrdačnije Vas pozdravljam i zahvaljujem sto ste se odazvali na ovu komemoraciju i tuznu obljetnicu.

Prije svega zahvaljujem rodbini, braai i svima koji su dali doprinos za izgradnju ovog spomen kriza zrtvama ratnog i poratnog razdoblja, pozdravljam Vas u ime Drustva za obiljezavanje grobista ratnih i poratnih zrtava čiji članovi rade na obiljezavanju grobista poznatih i nepoznatih zrtava iz nase blize i daljnje okolice.

U Republici Hrvatskoj evidentirano je preko 600 masovnih grobista zrtava Drugog svjetskog rata i porača. Na području sjeverozapadne Hrvatske, odnosno Varazdinske i Medjimurske zupanije evidentirano je i preko 6 tisuča zrtava ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata, a na ovim prostorima utvrdjeno je preko pedeset lokacija masovnih grobista gdje su pokopane nevine zrtve totalitarnih sistema proslog stoljeća

Mnoga grobista obiljezena su znakom kriza, a za mnoga se ni danas ne zna. Kao Drustvo do sada smo spomen-krizem obiljezili grobista u Strigovi, Hrasaanu i Senkovcu u Medjimurju. Pred mjesec dana prisustvovali smo blagoslovu spomen-kriza i misi zadusnici u Leskovcu Topliekom, a evo danas če ovdje u Čukovcu Ludbreskom prečasni Josip Djurkan blagosloviti spomen obiljezje podignuto u znak sječanja na poubijane vase rodjake i znance. Danas smo se na putu prema Ludbregu zaustavili u Kuaanu Ludbreskom gdje smo na grobistu zvanom «Soderana» postavili drveni kriz i zapalili svijeće, a u petak je polozen vijenac na najveaem grobistu Varazdinske zupanije, na grobistu «Dravska suma» Varazdin.

Temeljno pravo svakog čovjeka je pravo na dostojan zivot, a samim time i na kulturan i dostojan pokop, pravo na grob, bez obzira na njegovo politieko, vjersko i nacionalno opredjeljenje. Zbog toga smatramo da nam je svima duznost poraditi na tome da obiljezimo grobista i stratista bez suda poubijanih nevinih zrtava ratnog i poratnog razdoblja, ta tolika su jos stratista neobiljezena.- zavrsio je predsjednik Drustva.

Novo podignuti spomen-kriz blagoslovio je ludbreski zupnik Josip Djurkan, koji je sluzio i misu zadusnicu, a spomen ploeu otkrio je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata Davor Bulff. U spomen na ubijene zrtve kod spomen kriza su zapaljene sviječe, a vijenac su polozili sumjestani i rodbina stradalih Danijela Vuk (19 ) iz Zagreba, Mateja Kancijan (13) iz Lunjkovca iz opčine Mali Bukovec, praunuke ubijenog Stjepana Kancijana i Terezija Pavkovia (91) najstarija sumjestanka ubijenih zrtava. Komemoraciji su prisustvovali i brojni članovi Hrvatskog drustva političkih zatvorenika, a otkrivanju spomenika prisustvovali su i članovi udruge Hrvatski domobran iz Djurdjevca, Novog Marofa, Varazdina, V. Toplica, Gole, Virja Podravskog i Koprivnice koji su u spomen na stradale polozili vijenac. Spomen kriz u Čukovcu podignut je na inicijativu djece i rodbine stradalih, a izgradnju spomenika financijski su pomogli i ogranci Hrvatskog domobrana iz Koprivnice i Varazdina kao i brojni prijatelji i dobročinitelji, rekao je Pavao Kancijan, predsjednik Odbora za izgradnju, koji je govoreći o stradanjima izmedju ostalog rekao

- Evo okupili smo se ispred ovog novosagradjenog spomen-kriza kojega smo podigli u čast nasim precima. Buduai da bi se netko od Vas mogao upitati, dali je netko od zrtava na tom mjestu ubijeni ili pokopani odgovor bi glasio NE. Nase zrtve su pokopane na drugom mjestu. Neki imaju grobove ispod uvelog lisaa u ovim nasim sumama. Medju njima i moj otac Stjepan, stric Djuro i jos njih nekoliko drugih. Bilo je to prije 60 godina, to jest 3. 11. 1943. godine. Sutra će biti ta tuzna obljetnica. U noči, u 0,30 sati dosli su drugovi i rekli mome ocu: - Druze obuci se i ides s nama da nam pokazes put do Segovine. Otisao je i nikad se vise nije vratio. A sad da se malo podsjetimo na povijest hrvatskog naroda. Hrvati se na ovim prostorima spominju od sedmog stolječa. Kroz tih proslih 13 stolječa hrvatski narod je zivio pod različitim vladama i sluzio različitim gospodarima, a ti nasi preci stoljeaima su prolijevali krv za slobodu drugih. Na vise strana Hrvati su se borili i u Drugom svjetskom ratu.

Tako je nas stozerni general Domovinskog rata, a sada pokojni Janko Bobetko otisao je 1941. godine u partizane namjera mu je vjerojatno bila da se bori za Hrvatsku, a nastala je Jugoslavija. Bog ga je pozivio tako da se je jos jedanput morao boriti protiv te iste Jugosalvije koja se je raspadala. Zato je za nagradu od Karle del Ponte dobio ponizavajuču, a za Hrvatsku sramotnu optuznicu. Narodna poslovica veli ovako: «Rat nije nikome brat».

U Drugom svjetskom ratu ginuli su svi narodi bez razlike kojoj su nacionalnosti pripadali. Svi smo mi bez razlike na nacionalnost pokapali i oplakivali svoje zrtve, jer svaka zrtva je zrtva. Zato svaka zrtva mora imati pristojno obiljezen svoj grob ili spomen obiljezje.

A ono sto se je dogodilo po zavrsetku Drugog svjetskog rata kad je hrvatska vojska polozila oruzje nastao je krizni put. Ubijali su se zarobljenici bez suda i zakona, a sve se je to izvrsavalo po nare?enju od novouspostavljene vlasti. Osim zarobljenih vojnika ubijali su se i civili, bez suda i zakona, nakon rata, kao i 1946, 1947. i 1948. godine. Sječam se veoma dobro mnogih zloeina, po zavrsetku rata, imao sam tada 11 godina. Spomenut ču samo dva. Bio sam očevidac kad je takozvana OZN-a 1947. godine u po bijela dana ubila Dragutina Kostarića u njegovu dvoristu, a Antuna Hladnića izveli su na glavnu cestu ispred njegove kuče ubili i ostavili kao da su ubili pseto!? To je bio zločin kojeg ja ne mogu nikako zaboraviti.

Bez obzira da li je čovjek stradao od nacizma, fasizma ili komunizma ima pravo na svoj grob i dostojan pokop kao i pristojno spomen obiljezje.

Zato ovaj spomen kriz neka bude mrtvima na SPOMEN, a zivima opomena da se vise nikad nesto takvoga ne dogodi. – rekao je gospodin Pavao Kancijan, koji je pet godina radio na tome da se njegovu ocu i osatlim sumjestanima poubijanima od strane pripadnika komunistieke ideologije podigne dostojan spomen znak.

Na postolju spomen-kriza uklesane su sljedeče rijeći, ispod hrvatskog grba:
«Ispunise se nasi snovi, djedovi, roditelji, brača, prijatelji nasi mili. Gdje god pokopani bili mi vas nismo zaboravili! Lijemo suze, dusa nas boli jer dusman nije rekao gdje vasi grobovi stoje!» U donjem dijelu spomenika pise: «Ratnim i poratnim zrtvama Drugog svjetskog rata i totalitarnog jugokomunistiekog terora».

Na spomeniku su u tri stupca uklesana imena zrtava: - Djuro Kancijan, Stjepan Kancijan, Ante Vrataria, Valent Lončarić, Ivan Santaj, Stjepan Kovaeia, Drago Kostaria, Antun Sestan, Antun Glozinia, Stjepan Grandia, Josip Miskec, Zlatko Carević, Ivan Kolar, Antun Hladnja i Marija Hladnja.
U podnozju, ispod imena zrtava stoji napisano: «Vi ste pravieno zivjeli, a za Hrvatsku svoj zivot dali. Nakon 45 godina sutnje i 60 godina poeinjenog zloeina nad hrvatskim narodom, ovaj spomen kriz podizu; Drustvo za obiljezavanje grobista, Hrvatski domobran, braaa, djeca, unuci, praunuci i dobri prijatelji. Laka im Hrvatska zemlja.
U glazbenom dijelu komemoracije i pod misom zadusnicom svirala je limena glazba iz Sesveta Ludbreskih, a skladnim pjevanjem otvaranje spomenika uzvelieao je zbor zupe Presvetog Trojstva iz Ludbrega.

U spomen na svojeg ubijenog oca, Stjepana Kancijana, Ivka Fabijan (63) iz Zagreba napisala je pjesmu «Mojem ocu» koju je kod spomen-kriza proeitala Mateja Trzec (14) iz Eukovca. Nakon komemoracije i odsluzene mise zadusnice djeca, unuci i rodbina zrtava priredili su rućak pod satorom za sve sudionike skupa.

(tekst i snimke f.talan)