2015-04-26

Mudar potez Predsjednice – Odlazak neprijatelja u Jasenovac je prilika za ponavljanje protuhrvatskih laži

Objavio/la: Ivona B    Nadnevak: Travanj 24, 2015

Foto: Ured Predsjednice RH

Posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Jasenovcu mudar je politički potez. I to iz više razloga. Prije svega zato što je išla sama, bez svite i raznih prirepaka u osobama poput Slavka Goldsteina i bradatih prota i protojereja koji pjevaju četničke pjesme.

Hrvatska predsjednica posjetila je Jasenovac, koji je od svoga sramnog nastanka mjesto koje izaziva prijepore. Nastao je u vrijeme rata i uz „pomoć“ nacističko-fašističkih tutora, ondašnjih „gospodara svijeta“, kako bi rekao Tomislav Ladan. Logor je trajao skoro četiri godine pod vlašću NDH. Tada prelazi u ruke „osloboditelja“ u DFJ, koji se 1946. preimenovao u FNRJ. Kakav je logor bio od 1941. do travnja 1945. uglavnom se zna. Bio je i radni i sramni. Nazivaju ga i koncentracijski. U njega su dovođeni ljudi koji su se suprotstavljali tadašnjoj hrvatskoj vlasti i ideološki i vojno. Logor u Jasenovcu je primjer kako svaki rat ima svoje logore i kako se u ratu u logorima ne svira samo Mala Floramye, i zato je rat zlo.

Ovaj jasenovački logor ima i druge posljedice. On je – što je činjenica – nastavio raditi i nakon 1945., i to punih osam godina, do 1953. U njemu su se nastavila zlodjela za koja nikada nitko nije odgovarao. I zato u njega nikada nije ulazio krvolok Josip Broz. No, ovaj logor nam i danas donosi velike probleme u normalnome životu. U želji da se ušićari što više novca od njemačkih reparacija, Josip Broz i Edvard Kardelj su Hrvatima učinili „medvjeđu uslugu“. Jednostavno su multiplicirali žrtve u Drugome svjetskom ratu, i to tako da su nepravedno i lažno te žrtve pripisali Hrvatima. Zato smo i imali, a na žalost i danas imamo lažne brojke o stradalima u Jasenovcu. Zato i danas tamo neka izvjesna Maja Sever u emisiji HRT-a pod „simboličnim“ nazivom Hrvatska uživo svakodnevno lažima pokapa Hrvatsku i Hrvate iznoseći lažne podatke, još uvijek danas govoreći da je u jasenovačkom logoru ubijeno pola milijuna ljudi! 5000.000 ljudi! Ma, ljudi, je li to moguće? U Hrvatskoj, crvenoj Hrvatskoj, sve je moguće.

Vratimo se Brozu, Kardelju, reparacijama, lažima… Slovenci su u mnogome »pomogli« Srbijancima da prikvače Hrvatskoj i Hrvatima lažnu stigmu genocidnosti tijekom Drugoga svjetskog rata, koja se, na žalost, u svjetskim političkim i povijesnim krugovima zadržala sve do danas. U vrijeme sloma Hitlerove nacističke Njemačke Tito je užurbano tražio načine kako privoliti ondašnja svjetska središta moći u Londonu, Parizu, Moskvi i Washingtonu da se odreknu četnika Draže Mihailovića i priklone se njegovim partizanima u šumi. U tom cilju bilo mu je jako važno podastrijeti svijetu velike i brojne žrtve. Kako se nisu najbolje »iskazali« njegov najbliži suradnik Crnogorac Milovan Đilas, pomoćnik načelnika Generalštaba JNA general-lajtnant Velimir Terzić i drugi, početkom 1947. tadašnji direktor Statističkoga ureda Jugoslavije Slovenac Dolfe Vogelnik (Beč, 8. VI. 1909. – Ljubljana, 22. III. 1987.) angažirao je studenta matematike Srbina Vladu Vučkovića da za »druga Kardelja« u samo dva tjedna »izračuna« ukupne ratne žrtve na prostoru novoustrojene jugoslavenske države. Kardelju su ovi podatci tako žurno trebali kako bi izmanipulirao sudionike na poslijeratnoj Mirovnoj konferenciji u Parizu od 29. VII. do 15. X. 1946. Mladcu Vučkoviću su naredili da brojke žrtava uveća, odnosno su mu rekli da »broj treba biti povelik, ali naučno-statistički utemeljen«, pa je on izišao pred Vogelnika s ukupnim demografskim gubitkom na prostoru cijele Jugoslavije (stvarne žrtve, mogući demografski gubitci, tj. očekivani prirast stanovništva, kao i sve one koji su morali pobjeći izvan Titine države) od milijun i sedamsto tisuća.

Dolfe Vogelnik

Drugi Titin suradnik Slovenac Edvard Kardelj je, svjesno ili nesvjesno, taj Vučkovićev proizvoljni broj mogućih demografskih gubitaka i žrtava jednostavno pretvorio u »žrtve«. Povjesničar Pero Simić smatra da je službenom Beogradu na kraju bilo jasno da im takav lažan broj može puno koristiti kod dodjele razne pomoći iz inozemstva, pa ga više nisu mijenjali. I što je najgore, na kraju je taj broj od milijun i 700 tisuća lažnih žrtava »po potrebi« pripisivan Hrvatima. Tako »zaslugom« Slovenaca Dolfea Vogelnika i Edvarda Kardelja u svijetu se i dandanas širi laž i do 1,7 milijuna ubijenih Srba u Jasenovcu…!Tomu treba dodati i podatak da je FNRJ 17. prosinca 1952. prekinula diplomatske odnose sa Svetom Stolicom i time je Crkva u Hrvata bila prepuštena na milost i nemilost jugoslavenskih vlasti.

Sve sam ove podatke i činjenice još jednom podastro javnosti kako bi ipak nešto zapamtili. Makar te i takve osnovne činjenice. Naime, svaki svibanj je mjesec razdora između hrvatske Hrvatske i nehrvatske Hrvatske. Ona prva Hrvatska hodočasti Jasenovac i iz njega širi opasne i lažne poruke, i to svake godine. Umjesto da se „sluša“ i čita dokumentacije iz toga sramnog logora o broju poginulih i umrlih, ti crveni protunarodni jugo-hodočasnici svake godine dodaju žrtve. Upravo onako kako se dodaju i u samome Spomen-području Jasenovcu. Ta nepostojeća lažna brojka već je prešla 85.000 žrtava što je ludost. Prije nekoliko godina bio sam u Jasenovcu, radnoga dana, u dogovorenom posjetu u Javnoj ustnovi spomen-područja Jasenovac i tom smo prilikom – p. Vladimir Horvat, Tomislav Nürnberger, ing., Ivan Marohnić, ing. i ja – posjetili Memorijalni muzej spomen-područja Jasenovac. Razgovarali smo sa Srbinom Đorđem Mihovilovićem, kustosom Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac i opravdano mu prigovorili zašto ne skine sa popisa desetine tisuća imena i prezimena ljudi koji nisu nikada niti bili blizu Jasenovca, a kamoli da su „jasenovačke žrtve“. Mihovilović, koji svaki dan na posao dolazi preko Save iz susjedne Gradine u BiH, nam je rekao da je to istina, ali da nije njihov posao da to čine. Njihov posao je da pripisuju žrtve ako im ih tko pošalje, a na nama je da dokažemo da su lažne! No, kada smo rekli da imamo podatke i to dokumentirane za brojne žrtve, on je opet rekao da to zna, ali da oni to sporo rade i da nisu ograničeni vremenom. I tu završava cijela priča.

Lažni popis ostaje, lažne žrtve su sredstvo za pacificiranje Hrvata i Hrvatske, pa zato predsjednica Kolinda Grabar Kitarović očito i nije htjela ići s lažnom svitom na novo olajavanje sviju nas. Jer, priznali mi to ili ne, odlazak na komemoraciju u travnju u Jasenovac je ništa drugo do li dobra prilika Velikosrbima, predstavnicima SPC-a, koji nelegalno djeluje na rušenju ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, da zajedno s izdajnicima u hrvatskim redovima ponavljaju laži o izmišljenim srpskim žrtvama. A da je to tako, evo još jednoga primjera. Ovih se dana Vesna Pusić, britanski čovjek i potomkinja četnika, orjunaša i jugoslavena, bez da je makar upitala hrvatsku predsjednicu kao sukreatoricu vanjske politike, priklonila rasističkom potezu Velike Britanije i na mala vrata uvela embargo Europske unije na uvoz proizvoda iz Izraela ako su proizvedena u „palestinskim područjima“. To je još jedan dokaz da se crvena vlast vraća politici zločinca Josipa Broza koji je 35 godina protežirao Arape a sotonizirao Državu Izrael. To znači da, kada predstavnici ove naše nenarodne vlasti hitaju u Jasenovac i lažne suze liju za ubijenim i zatvorenim Židovima tijekom Drugoga svjetskog rata u Jasenovcu, oni tako i ne misle. Njima su židovske žrtve i židovska nesreća samo lažno sredstvo za rušenje hrvatske države i pacificiranje svih slobodnomislećih Hrvata.

Sve dotle dok se otvoreno laže i licitira s jasneovačkim žrtvama od strane onih koji dolaze u Jasenovac, sama komemoracija više nema smisla, jer ona dijeli umjesto da ujedinjuje u borbi protiv zla za sva vremena. Evo kako se i dalje laže: »Procjenjuje se da je u jasenovačkom koncentracijskom logoru poginulo oko 700.000 ljudi. Od te brojke oko 500.000 osoba činili su Srbi, bilo je 40.000 Roma, 33.000 Židova i drugih. Među žrtvama je bilo 20.000 djece.« (Elvira M. Jukić, Ivana Nikolić, dopisnice turskoga The Journal of the Turkish Weeklyja iz BiH); i »Donja Gradina bila je najveće stratište u sustavu od 80 zatvorskih logora u jasenovačkom kompleksu, u kojemu je ubijeno 500.000 Srba, kao i 80.000 Roma, 32.000 Židova i nekoliko desetaka tisuća antifašista raznih nacionalnosti.« (Interserbia News, urednički komentar). Sve je to na tragu laži novinara HRT-a, Nove TV, RTL-a, Milorada Pupovca, Slavka Goldsteina, Novoga lista, Pupovčevih Novosti i njima sličnih protuhrvatskih tvornica laži.

I zato je iz svih ovih razloga trebalo zabraniti dolazak ovih dana u Hrvatsku brojne svite iz Srpske pravoslavne crkve koji svojim dolaskom u Jasenovac nastavljaju tamo gdje su Slobodan Milošević, Mile Martić i JNA stali nakon poraza 1995. godine. Tu prije svega mislim na ratobornog patrijarha SPC-a Irineja, crnogorskoga Amfilohija, pjevača četničkih pjesama Porfirija, hercegovačkog Atanasija i Grigorija, kosovskoga Teodosija, te Dositeja, Fotija, Jovana, Gerasima… Većina njih je godinama širila laži o Hrvatskoj i Hrvatima tijekom Drugoga svjetskog rata, a također i tijekom srpskocrnogorske agresije na Hrvatsku i BiH tijekom Domovinskoga rata.

Marijan Majstorović / Hrvatski Fokus