



|
U organizaciji Varaždinskog društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava u nedjelju, 29. svibnja održana je, povodom obilježavanja 60-obljetnice stradanja, komemoracija i misa zadušnice za ratne i poratne žrtve grada Varaždina, rijeke Drave i varaždinske Dravske šume. U prvom dijelu komemoracije služene je u crkvi Svetog Josipa koncelebrirana misa zadušnica koju je služio i održao prigodnu propovijed prč. Gustav Kuzmić, kanonik Varaždinske biskupije, a nakon mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen križa na grobištu podignutog kraj Drave na varaždinskoj „Šintariji“.
Na početku mise zadušnice okupljene vjernike i goste pozdravio je vlč. Ivan Žmegač, župnik varaždinske župe Svetog Josipa na Bafici, a o stradanjima u Drugom svjetskom ratu i poraću govorio je Franjo Talan, predsjednik Društva koji je u svom govoru istaknuo –Ovih dana sjećamo se tragičnih zbivanja koja su se dogodila u ratnim i poratnim danima Drugog svjetskog rata. Tako smo 14. svibnja obilježili 60 - obljetnicu stradanja žrtava na Bleiburškom polju i križnim putovima nastalim nakon zarobljavanja hrvatskih vojnika i civila zatečenih u Austriji i Sloveniji, 22. svibnja misom zadušnicom sjetili smo se žrtava „križnog puta" poubijanih kod Cvetkovca kod Kopivnice, danas smo ovdje u Varaždinu, a nakon mise zapalit ćemo svijeće i položiti vijenac kod spomen križa na grobištu Dravska šuma. Vjerujem da ćemo se svake godine na zadnju nedjelju mjeseca svibnja sjetiti svih žrtava.
Svake godine na prvu nedjelju mjeseca lipnja služi se misa na najvećem grobištu u Hrvatskoj, na grobištu Macelj kod Krapine, gdje je 1992. godine otvoreno 26 masovnih grobišta iz kojih su izvađeni posmrtni ostaci 1164 žrtve koje su pokopane na Mirogoju u Zagrebu, a na području Maceljske gore još je ostalo za istražiti oko 130 stratišta. Iduće nedjelje na grobištu Kočevski rog, gdje se procjenjuje da je u šumama i vrletima Kočevske gore poubijana više desetaka tisuća ljudi, zarobljenih vojnika i civila, misu će predvoditi ljubljanski nadbiskup, metropolita Alojz Uran. Na drugu nedjelju mjeseca lipnja sjećamo se i žrtava poratnih likvidacija na grobištu pancerica u Virje Otoku, a u lipnju se sjećamo i žrtava grobišta Lug kod Bjelovara. Na blagdan Petrovo na grobištu „Drvarićeva šuma" kraj naselja Tužno obilježava se 60 obljetnica ubijanja zatvorenika, prve subote mjeseca srpnja sjetit ćemo se poubijanih na grobištu Ksajpa kraj Čakovca, a 4. kolovoza sjetit ćemo se žrtava grobišta Sep u Gornjem Hrašćanu koje su potkraj mjeseca lipnja, u noćnim satima dovožena iz pravca Varaždina i tamo ubijane i pokopane u zaostale rovove iz Drugog svjetskog rata. Na jesen ćemo se sjetiti i žrtava u Lekovcu, kao i žrtava komunističkog terora iz Čukovca kod Ludbrega.
U Hrvatskoj i Sloveniji evidentirano je preko tisuću masovnih stratišta i grobišta, većina je još neobilježena. Na održanom trećem hrvatskom žrtvoslovnom kongresu održanom u Zagrebu lanjske godine, dr. Zvonimir Šeparović ustvrdio je da je u prošlom stoljeću od žrtava raznih totalitarnih ideologija stradalo i poubijano oko 180 milijuna ljudi, računa se da je 100 milijuna stradalo od komunizma, 50 od nacizma i fašizma i 30 od raznih diktatorskih pokreta. O stradanjima u poraću veoma iscrpni podaci mogu se naći u knjizi «Bleiburg - jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima» koju je dr. Josip Jurčević izdao početkom svibnja ove godine. Jedan od većih zarobljeničkih logora bivše države nalazio se u Varaždinu.
Masovne likvidacije na Dravi počele su ubrzo po preuzimanju vlasti od partizana, a već druge noći po preuzimanju vlasti iz svojih domova odvedeni su brojni poznati Varaždinci, uglednici grada, varaždinski profesori i brojni ljudi koji su u doba rata obnašali u gradu ili velikoj župi Zagorje neku od funkcija u vlasti. U poratnim danima netragom su nestali ranjeni hrvatski vojnici iz traumatološkog odjela Gradske bolnice, kao i ranjenici iz Pričuvne vojne bolnice u Jalkovcu, a žrtve su na stratišta odvožena i iz logora i brojnih zatvora UDB-e. Najveći stradanja zabilježena su u poratnim mjesecima Drugog svjetskog rata 1945. godine, a iz grada i okolnih naselja netragom su nestajali ljudi i u kasnijim godinama, uglavnom iz Udbinih zatvora, sve do 1947.
Žrtve su uz rijeku Dravu pokapane u rovove preostale nakon povlačenja hrvatske vojske, koji su se pružali od Vinokovčaka i Šintarije prema kupalištu, a neki svjedoci navode da su išli i dalje nizvodno prema Trnovcu.. Ubijanje i pokapanje žrtava izvodilo se i na drugim mjestima Dravske šume, a kada je rijeka Drava nabujala i poplavila priobalno područje u povlačenju povukla je zemlju sa zatrpanih rovova i otkrila zastrašujuću sliku raspadajućih leševa vojnika i civila. Nakon rata ni naše rijeke nisu mirno tekle. I rijeka Drava je bila svjedok masovnih ubojstava obespravljenog stanovništva, a leševi vojnika i civila mjesecima nakon rata plutali su rijekom prema njenom ušću.
Ovdje zahvaljujem svima koji su Društvu za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava pomogli u realizaciji izgradnje spomen križa na Dravi u Varaždinu i okolici. Zahvaljujem i svima koji za nevine žrtve grada Varaždina, rijeke Drave i Dravske šume zapale svijeću, ili polože koji cvijet.
Smatramo da svaki čovjek ima pravo na život, a samim time i pravo na dostojan pokop i grob, bez obzira na njegovo političko, vjersko i nacionalno opredjeljenje.
U održanoj propovijedi na Bleiburškom polju 14. svibnja kardinal Vinko Puljić, nadbiskup Vrhbosanski je naglasio: - Nepošteno je, nepravedno i za zajednički život vrlo štetno s jedne strane prozivati druge uveličavajući broj žrtava, a nijekati žrtve drugih. To je protiv savjesti, protiv Boga i protiv čovjeka i tako se ne gradi sretna budućnost. - Mi smatramo da nam je svima dužnost poraditi na tome da se sva grobišta i stratišta obilježe. Ostajemo zahvalni svima koji nam u tome hoće i žele pomoći, ta ima još toliko grobišta neobilježenih i neistraženih – završio je s izlaganjem predsjednik Društva.
U uvodnom dijelu misnog slavlja velečasni Kuzmić je naglasio, da ćemo se danas sjetiti žrtava za koji se više desetljeća nije smjelo znati ni o njihovom stradanju govoriti, a u propovijedi je između ostalog rekao – Sveti otac Ivan Pavao drugi je na proslavi Jubilarne godine 7. svibnja 2000. u Rimu, u okviru proslave „Jubileja mučenika 20. stoljeća“ , naglasio potrebu da mjesne Crkve učine sve da ne propuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo, a o tome je potrebno prikupiti svu potrebnu dokumentaciju. Na području današnje Varaždinske biskupije u ratnim i poratnim danima Drugog svjetskog rata smrtno je stradalo i ubijeno 23 svećenika, rođena na ovom području ili tu stradala; Pavao Bedenik, Ivan Vražić, Franjo Jagić, Ivan Janeš, Antun Klasić, dr. Matija Kranjčić, Josip Lesjak, Ivan Mađarć, Rudolf Mikec, Viktor Müller, Petar Sivjanović, Adalbert Tumbas, Iva Janko Vlašićak, Matija pl. Žigrović, Franjo Anđel, Vilim Pintar, Mihovil Kolarić, Stjepan Kovačić, Jakov Ladić, i Ivan Perhač, a prema iskazima svjedoka u okolici Varaždina i na području varaždinske dravske šume ubijeni su u lipnju mjesecu vlč. Matija Crnković (55), ludbreški župnik, vlč. Josip Kalajdjić (33) kateheta na Gimnaziji i župnik u Biškupcu (danas Varaždin) i vlč. Hinko Kroder (68) župnik župe Vratišinec u Međimurju, osuđen je na Vojnome sudu zagrebačke vojne oblasti na smrt u Varaždinu 25. rujna 1945. godine i ubijen na Dravi. Odveden je i likvidiran kao Nijemac, iako nije imao nikakove veze s njemačkom vojskom. U završnom dijelu propovijedi vlč. Gustav Kuzmić osvrnuo se i na stradanja na novomarofskom području, pogotovo na području župe Visoko gdje je u ratnim i poratnim stradanjima stradalo 60 ljudi, a vlč Gustav ostao je bez oca Valenta koji je od partizanskih vlasti zapaljen i ubijen u Novom Marofu, nakon završetka rata.
Misi zadušnice za žrtve Dravske šume prisustvovao je i zbor mladih župe Svetog Josipa koji je pod vodstvom sestre Salezije Blaški skladnim pjevanje upotpunio misno slavlje. Mlade dječje glasove na orguljama je pratila Lovorka Ivanković, a sve pjesme izvedene su i uz pratnju violine koju je svirala sestra Zrinka i mladog gitariste Gorana Breški.
Komemoraciji su prisustvovali i članovi varaždinske podružnice Hrvatskog društva političkih zatvorenika, a Pavao Ščuric, tajnik ogranka, predvodio je izaslanstvo udruge Hrvatski domobran iz Varaždina. Iako je temperatura zraka bila oko 35 stupnjeva C prema križu se uputilo tridesetak vjernika župe, rodbine stradalih i gostiju koji su kod spomen križa položili vijence i zapalili svijeće. U ime grada Varaždina kod spomen križa vijenac je položio Marijan Bakulić, a ispred Društva za obilježavanje grobišta vijenac su položili Branka Šargač, Antonija Makaj i Ivan Pavlović. Kod spomen križa molitvu je predvodio mons. Gustav Kuzmić, a u hladovini parka Dravske šume prisutni su se podsjetili na događaje od prije 60 godina.
zapisao Franjo Talan, predsjednik Društva
|