PODRUCJE ILOVEC          |
KRAPINSKO - ZAGORSKA ŽUPANIJA područje ILOVEC |
|
U VJEČNI SPOMEN ZAGREB, 1998.
| Zloglasni VALENT KATALENIĆ, zvani "VALEK ; istražitelj Civilne OZN-e u Krapini 1945. godine Dalje nam je Šafranko pričao o dobrovoljcima za pratnju i ubijanje zarobljenika kojih je bilo 60. Dobrovoljce su odabrali komandanti Vojne i Civilne OZN-e Stjepan Hršak i Leopold Horvat, ali se Šafranko nije mogao sjetiti svih imena već samo nekih koje ću navesti kasnije u tekstu. Također nam je ispričao kako su zarobljenike iz logora Mirkovca i Oroslavlja odvodili u zatvorenim marvenim vagonima iz željezničke postaje Sv. Križa-Začretja, Oroslavlja i Maribora preko Zaboka na posljednju stanicu Đurmanec, gdje ih je čekao i preuzimao komandant Hršak s pratiocima i u koloni odvodio oko 600 metara do posljednjeg sabirališta na pilanu u Đurmancu. Tu su im, po pričanju Šafranka, najprije opljačkali sve što su imali (čak su mnogima skidali i cipele) te su vršili formalna razvrstavanja i mnoge strijeljali već u Đurmancu, čega se vrlo dobro sjećaju stariji ljudi u Đurmancu, a ostale su - kada su bile iskopane jame u Maceljskoj šumi - po dvojicu vezane žicom tjerali pješice. One koji su bili potpuno iznemogli otpremali su kamionima starom cestom do podnožja Maceljske šume, a od naselja "Fruki" Macelja Donjeg još se pod pratnjom uspinjali strmim putom oko 3 km na sam vrh Maceljske šume Ilovec gdje su ih na stravičan način ubijali. Način ubijanja prema njegovom kazivanju detaljno ću opisati u sljedećem nastavku. stranica 39 Đurmanec - zadnja željeznička postaja prije posljednjeg sabirališta na pilani u Đurmancu odakle su zarobljenici vodeni na stratište Ispričao nam je kako su u Maceljskoj šumi pobijeni naši radnici, njih oko 650, i njihova djeca koji su se nakon rata vraćali s rada u Francuskoj, te kako su im u Krapini prije smaknuća opljačkali sve što su nosili sa sobom. "Početkom lipnja 1945. bio sam kratko vrijeme zatvoren i u velikom zatvoru bivše Kotarske oblasti u Krapini. U tome je zatvoru bilo puno ljudi iz same Krapine i okolice, muškarci i žene zajedno. Tu sam zatekao i veliki broj muškaraca, žena, djevojaka i male djece iz Slavonije koji su se vraćali iz Francuske (države Vishi) gdje su bili na radu od 1941. do kraja rata 1945. godine. Nakon rata vraćali su se svojim kućama malim kamionima, automobilima i robom koju su si tamo pokupovali od svoje teško zarađene ušteđevine. Po pričanju u zatvoru, došli su iz pravca Maribora i zadržani u Krapini. Prije nego su ih zatvorili oduzeli su im putovnice i opljačkali sve što su nosili sa sobom: cipele, posteljinu, posteljno platno, kožu za cipele, ušteđeni novac, prstenje, ure, lančiće, toaletne sapune, ručnike i sve ostalo što je imalo bilo kakvu vrijednost. U toj pljac i bili su angažirani po zlu poznati podmukli cinkaroš u Krapini Zvonko Bešenski i njegov očuh Slavko Mužar, zvani Gulijuš, oba iz Slatine kod Krapine, a očuh Slavko bio je i stručnjak za vezanje žicom osudenih mučenika na pilani u Đurmancu prije njihova odvođenja na strijeljanje u Maceljsku šumu. stranica 40 On je došao s novinarima, ali je putem - mislim kod Đurmanca - prešao u kola gospode Turić. Došli smo do naselja Fruki u donjem Macelju i krenuli pješice uz brdo istim putem kuda su vodili vezane zarobljenike. Novinari su to objavili prvi put toga dana u Nedjeljnom Vjesniku (22. 7. 1990.) na prvoj stranici. Stigli smo na rub šume u podnožje Ilovca. Tu smo stali, a on nam je pričao i pokazao s lijeve strane puta veliki prostor s posječenim stablima koji se spušta nizbrdo. Rekao je da je tu bila velika vododerina gdje su seljaci samo otkopali lijevu i desnu stranu te da su tu ubijali po grupama dovedene vezane zarobljenike dok se jama nije napunila. U toj jami su pobili oko 3.000 ljudi i tada su je zatrpali seljaci i lugari. Dalje nam je pričao kako se ovdje osjećao jak smrad raspadajućih lješina. Rekao je da je ovamo došao spasiti moga kolegu Ivana Toplaka jer mu je njegov otac, sada pokojni Dominik, iz Valentinova kraj Pregrade bio kum na krizmi. U Krapini je, naime, čuo da je ovamo doveden iz Varaždina, ali daje na žalost došao prekasno i nije mu više mogao pomoći. Našao ga je mrtva, a strijeljao ga je Florijan Šerek, dobrovoljac rođen u Svedruži kod Krapine, koji je bio naš mladi kolega iz Pučke škole u Svedruži. U nastavku ću opisati kako su, po pričanju Mladena Šafranka, u Maceljskoj šumi ubijali naše zarobljenike i civile. Navest ću i imena ubojica koji se je sjećao koji su počinili taj nezapamćeni zločini i imena mojih školskih kolega koji su tamo pogubljeni. "Kao što sam već opisivao, prve pridošle grupe zarobljenika iz pravca Maribora strijeljali su odmah u Đurmancu, a kako je to bilo blizu naselja, upućivali su ih dalje u Krapinu na sabiralište oko Pučke škole i na staro sajmište gdje je danas Autobusni kolodvor te dalje u sabirne logore u Mirkovec i Oroslavlje. Tada su organizirali ekipe seljaka koji su kopali jame u podnožju Ilovca, na njegovu vrhu i u Lepoj Bukvi. Svi su dolazili iz logora i na pilani u Đurmancu su bili vezivani žicom, a pred večer su išli dalje pješice. Iznemogle su također vezane otpremali kamionima s naoružanim pratiocima oko 4 km do naselja Fruki u Macelju Donjem u podnožju Maceljske šume. Dalje od toga naselja uspinjali su se strmim putem, po grabama kojima su šumski radnici vukli oborena drva, a sa strane su ih vezane žicom pratili naoružani partizani." Šafranko nam je pričao da su ti mučenici putem molili vode, a sprovodnici su im odgovarali, da bi ih zavarali, "da idu na šumske radove i da ih na vrhu čeka Pavelić s hladnim gemištima". Putem su ih također tukli šmajserima. Tako su se ti mučenici uspinjali oko 3 km na sam vrh Ilovca gdje su već bile iskopane velike jame u dolini s lijeve strane. Prve grupe koje su došle morale su kleknuti i tada su ih ubijali metkom u glavu. Druge grupe su ubijali na samom vrhu Ilovca. Tahoder su bili vezani i u jedn,oj ih je grupi bilo 101. Ubijali su udarcima tupog dijela sjekire po glavi, a ostali su to promatrali čehajući na red i, po pričanju Šafranha, jaho su plahali i zapomagali. Sve je to bilo jezovito promatrati i slušati. Zadnje grupe su vezane ubijali šmajserskim rafalima u prepone i noge ispred jama u dolini s lijeve strame Ilovca tako da su ti mučenici krvareći i s velikim bolnim hrikovima još poluživi pobacani u jame i zatrpani zemljom. stranica 52 REPUBLIKA HRVATSKA KOMISIJA ZA UTVRĐIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA Urbroj: 591-99-107 Klasa: 140-06/99-01 / 107 IZVJEŠĆE O RADU - prjedlog
Na prostoru Maceljske šume (Lepa Bukva, Vrh Ilovec i Crni Jarak) istraženo je, 1992. godine, 26 masovnih grobišta u kojima su pronađeni posmrtni ostaci 1164 žrtve. Pretpostavlja se da u ovoj šumi ima još oko 130 stratišta. Jedan dio jama nalazi se u neposrednoj blizini Đurmanca te jedna velika jama s lijeve strane Mirkovečko jezera kod mjesta Sv. Križ Začretje. stranica 56 Pregled evidentiranih žrtava po županijama II. Krapinsko - zagorska županija 6.757 stranica 14 |
PODRUCJE ILOVEC |