2015-06-02

Pitanje "oslobođenje" ili diktatura ne postoji

Ove godine neki Slovenci slave 70. godišnjicu oslobođenja. Oslobođenja? Što je to? Pitanje "oslobođenje" ili diktatura ne postoji, jer danas svi znamo što je bilo. Za one Slovence koji su prije 70 godina komunističkom revolucijom, tj. ekstremnim nasiljem došli na vlast to može biti "oslobođenje", no za sve ostale riječ oslobođenje je samo sinonim za pljačku i zločine. Prema tome, svi oni koji 70 godina koriste riječ "oslobođenje" ismijavaju ljudsko dostojanstvo. Dio ljudskog dostojanstva je temeljni stav za istinu i istinitost - piše Ivo Zajdela u slovenskom tjedniku Demokracija (7.,14.,21. i 28. svibnja 2015.).

Kardelj i Broz odredili su novu vjeru i prekrojili um narodu.

"Oslobođenje"- pljačkaški pohodi

Vođe komunističke revolucije "osvojile" su viđenije kuće i vile, koje su prethodno nasiljem komunističke tajne policije (OZNA, SDV, UDBA) »očistili« od »neprijatelja naroda«.

Ozna = Gestapo

(Godine 1945. u Sloveniji je bilo samo 8.500 članova komunističke partije, tj. svega 0,6% stanovnika, op. Lj.Š.)

Prevaranti i zločinci

Slovenski domobrani u povlačenju prema Koruškoj (Austriji).

Vetrinjsko taborišče u Koruškoj = slovenski "Bleiburg"

Kranj, vraćanje slovenskih domobrana u smrt.

Jugoslavenska armija od 24. do 31. svibnja 1945. vraća iz Koruške u Sloveniju izbjegle slovenske domobrane.

Ubojice u blistavim uniformama (Maček, Broz, Ranković). A u zemlji pod njima su njihovi velezločini.

Fotografija iz monografije "U spomen žrtvama MACELJ 1945."

"Župnika u Gornjem Jesenju, pl. Matiju Žigrovića treba pamtiti kao prvu svećeničku žrtvu boljševizma u Hrvatskom zagorju, žrtvu zlodjela seoskih probisvijeta, ništarija, razbijača i ubojica, koji su svoje zločine prozvali herojstvom, partizanskim oslobođenjem i antifašizmom. Partizani su ga odveli iz župnog stana 17. srpnja 1943., divljački su ga mučili dok nije preminuo od zadobivenih povreda". (str. 250)

Svi zločini, sva poslijeratna strijeljanja i montirane političke presude donesene su "U ime naroda!", dakle, svih tadašnjih živih ljudi u Jugoslaviji, a ne uime vođa Komunističke revolucije, odnosno Tita. Zato Stjepan Mesić i njegovi današnji sljedbenici govore: "Tito nije bio zločinac!".

Predstavljanje monografije u Zagrebu, Krapini, Đurmancu i Varaždinu

Monografija "U spomen žrtvama MACELJ 1945." bit će predstavljena u Zagrebu u srijedu 3. lipnja 2015. u 19 sati u dvorani Vijenac, Nadbiskupijski pastoralni institut, Kaptol 29a; u Krapini u petak 5. lipnja 2015. u 19 sati u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 13; u Đurmancu u subotu 6. lipnja 2015. u 19 sati u dvorani Pastoralnog centra sv. Jurja, te u Varaždinu u ponedjeljak 8. lipnja 2015. u 19 sati u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, Zagrebačka 3.

Monografiju će predstaviti članovi Udruge Macelj 1945.: dipl. ing. Ivan Jaklin - glasnogovornik, dipl. ing. Damir Borovčak - urednik monografije, prof. Mihovil Bogoslav Matković - predsjednik NO, fra Drago Brglez - graditelj svetišta Macelj, dipl. ing. Alfred Obranić - dopredsjednik Udruge Macelj 1945., prof. dr. Andrija Hebrang, te prim. dr. Stjepan Bačić - predsjednik Udruge Macelj 1945.

12 komentara

Komentar slovenskoga priloga

Napomena: Moj komentar ovog slovenskoga priloga posvećen je Arsenu Bauku, i onima koji imaju strpljenja i volje čitati.

1) Arseniju Bauku, nadobudnom visokom partijskom dužnosniku i ministru u Milanovićevoj vladi, zaštitniku "Lika i djela druga Tita":

Dahauski procesi, zloglasna poslijeratna pravnička predstava ili organizirano sudbeno umorstvo u 11 činova. Praizvedba je održana na pozornici Okrožnog sodišča v Ljubljani pod dirigentskim vodstvom Kardelja i Broza 1947-1949. godine.

U bespoštednoj borbi za vlast je Partija "U ime naroda!", osudila na smrt i strijeljala 11, a na kazne dugotrajnog teškog zatvora još 26 preživjelih zatočenika logora Dachau, Mauthausen i Buchenwald. Tri optuženika "umrla su" tijekom istražnog postupka, a jedan je ubijen na Golom otoku. Svi optuženi odreda su bili slovenski predratni članovi KPJ, mnogi i španjolski dragovoljci. Optuženi su kao "agenti Gestapoa i zapadnih imperijalističkih sila" jer su jedino tako mogli preživjeti nacističke logore (namreč: nihče ne bi mogel preživeti taborišča, če ni sodeloval z gestapom). Do danas rodbina ne zna gdje su pokopani.

Dr. Jože Pavličić (1916–2001.), pomočnik javnog tužitelja u predstavi Dahauski procesi, dogurao je do najviše funkcije u slovenskom pravosuđu - predsjednik Ustavnog suda SRS (1981-1986.) i od 1986 predsjednik Vrhovnog suda Slovenije. Pred istražnom komisijom (današnjeg) Slovenskog parlamenta, koja se bavila istraživanjem poratnih zločina KPJ-ta, Pavličić izjavljuje da ništa nije znao i da se ničega ne sjeća!

Dr. Teodor Tominšek (1902-1996.), sudac u predstavi Dahauski procesi:

»Pravnike vjerojatno zbunjuje činjenica, da ni jedna naša presuda ne citira niti jedan pravni propis na temelju kojega je naše sodišče izreklo presudu. Zaključili smo da takva formalnost nije potrebna. Jer bila je riječ o tako podlim djelima za koje je jasno da optuženi zaslužuje najstrožu kaznu. U tome je posebna veličina naše NOB, narodne revolucije i ovoga procesa. Njegovi rezultati nisu značajni samo za našu oslobodilačku borbu, već i za cijelu međunarodnu javnost, za cijelo čovječanstvo.« A 1977. godine usudio se čak pisati o moralu: »Pravi vođa je onaj koji ima visoko razvijen osjećaj moralne odgovornosti (časti).«

Mi u Hrvatskoj, naravno, nemamo takve likove s "visoko razvijenim osjećajem za pravdu i moralnu odgovornost". I nemamo na međumrežju (Wikipediji) niti slovca o Dahauskom procesu!? Pa se narod zabavlja silovanjem Pusićkine izmišljene bosanke (Bošnjakinje?) čije dostojanstvo i ljudska prava kani braniti u UN-u.

2) Arseniju Bauku, nadobudnom visokom partijskom funkcionaru i ministru u Milanovićevoj vladi, zaštitniku "Lika i djela druga Tita":

Vitomil Zupan (1914-1987.), jedan od najznačajnijih slovenskih pisaca 20. stoljeća, ilegalac Osvobodilne fronte i partizan. Nakon "oslobođenja" Slovenije bio je u namještenom političkom procesu 1949. godine osuđen na osamnaest godina robije. Po njegovom ratnom romanu "Menuet za gitaru" (1975.) Živojin Pavlović je snimio film "Nasvidenje v naslednji vojni" ili "Doviđenja u sljedećem ratu" (1980.). Menuet opisuje susret dvojice turista u Španjolskoj 1973., slovenskog partizana Jakoba Berganta – Berka (V. Zupan) i negdašnjeg njemačkog vojnika Josepha Bittera. Obnavljaju sjećanja na njemačku ofenzivu u jesen 1943. godine, čak se sjete trenutka u kojem se preko ciljnika gledaju oči u oči. Prikazivanje filma bilo je zabranjeno u Jugoslaviji. Partija i SUBNOR bili su zgroženi nad javno prikazanom i izgovorenom zabranjenom istinom - nasilje nad slovenskim narodom su jednako činili vojnici "Trećeg Carstva" i Titovi borci novog "Ruskog Carstva".

Film je prošvercan u inozemstvo i prikazan u Cannesu (1980.), a 1986. godine ilegalno je prikazan (samo dvije projekcije) u Studentskom domu na Savi u Zagrebu. Tada sam film prvi puta gledao u društvu predstojnika jedne Klinike KBC-a Zagreb.

3) Arseniju Bauku, nadobudnom visokom partijskom dužnosniku i ministru u Milanovićevoj vladi, zaštitniku "Lika i djela druga Tita":

Joža Horvat (1915-2012.), hrvatski književnik, partizan, bio je zbog igranog filma Ciguli Miguli (1952.), označen kao kontrarevolucionar, neprijatelj Partije i "naših naroda". I ovaj je film završio u bunkeru, a javno je prikazan tek u "mračno Tuđmanovo doba"!

Ljubomir Škrinjar