2019-10-19

 

Za domoljube i čuvare istine i spomen na hrvatske žrtve i stradanja

 

U spomen Katarini Rajčić (Đurđic 05. 02. 1950. – Zagreb, 04. 10. 2019.)

 

 Okrjepljena svetim sakramentima u svom  stanu u Zagrebu preminula je na blagdan sv. Franje Asiškog,  4. listopada 2019. godine, Katarina Rajčić, rođena Brlić, kći Josipa Brlić i Dragice rođene Vuković.

 

   Rođena je 5. veljače 1950. godine u Đuđicu kod Križevaca, a roditelji joj na krštenju koje je obavio vlč. Nikola Dorešić, župnik župe sv. Juraj Đurđic nadjenuše ime Katarina. Rano djetinjstvo Katarina je provela u rodnom selu,  uz roditelje, djeda Pavla i baku Katu rođenu Karlovac, te brata Dragutina (r. 1947.), a po smrti oca (1920.-1952.) i udaje majke za Franju Habuzina (09 . 01. 1913. – 05. 01. 1981.) preselila se u Križevce gdje se 1961. godine rodio i brat Nikola. Dragica i Franjo kupuju gradilište u Bukovju, župa sv. Juraj Đurđice, i tu podižu 1968. godine zajednički dom, u kojem ostaje najmlađi Nikola sa suprugom Đurđicom i sinom Robertom.

 

Katarina je u rodnom mjestu završila prva četiri razreda osnovne škole, a potom je završni dio pučkog školovanja nastavila  u Križevcima, nakon kojeg je u istom gradu završila i Gimnaziju. Brat Dragutin oženio je 1967. Ankicu Šeni te se dobivši posao na HŽ-u, preselio u Zagreb 1969. godine, a s njima za Zagreb odlazi i sestra Katarina. Mlada obitelj živi na Sopotu, uskoro im se pridružuju i sinovi, Josip i Tomislav.

 

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, 1969. godine, zaposlila se u antikvarijatu Matice Hrvatske na Zrinjevcu u Zagrebu gdje je radila do 1972. godine, a potom posao dobiva na SDK-a, u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, odakle je kao zaposlenica FINA-e 2004. otišla u mirovinu. Potom kao umirovljenica radi kao tajnica za udrugu "Blagajna uzajamne pomoći bankarskih i financijskih radnika i radnika uprave te njihovih umirovljenika".

 

     Djed i baka, Pavao i Kata, prodaju 1972. godine imanje u Đurđicu i kupuju stan u Zagrebu na Trešnjevci (Ljubljanica), a uz djeda i baku tu u zajedničkom domaćinstvu živi i unuka Katarina. Godine 1979. Katarina se udaje za Dubravka Rajčića iz Đakova, a ubrzo se mladoj obitelji u Zagrebu pridružuju i kćer Dubravka, r. 18. 10. 1979. godine. Baka Kata umrla je 1972. a djed Pavao poživio je do 1978. te je uz suprugu pokopan na groblju u Đurđicu.

 

Obitelj Rajčić potom odlazi živjeti u Dubravu (Kamporska ulica), u župu sv. Mihaela, a tu im se, 19. lipnja 1985. pridružuju i kćerka Željka. Na Ferenčicu, u Ivekovićevu ulicu, obitelj seli 1987. godine,  a po smrti supruga Dubravka 1988. godine Katarina uz posao vodi brigu o kćerima i bolesnoj mami Dragici (24. 10. 1924. – 31. 07. 2017.) koja se iz Bukovja preselila u Zagreb. Po udaji kćeri s velikom je ljubavlju prigrlila i zetove, Tvrtka i Mladena, a posebno se ponosila unucima, Karlom rod.24.10.2015. i Bornom rođenim 29.11.2017. godine.

 

Zloćudna bolest dijagnosticirana joj je u ožujku 2019. godine, a zdravstveno stanje znatno se pogoršalo krajem lipnja. Nakon kraćeg boravka u bolnici, odlukom  kćeri na daljnje liječenje odlazi u svoj stan u Ivekovićevoj ulici, u župi Blaženog Augustina Kažotića, gdje živi od doseljenja iz Dubrave. Tu u vlastitom domu brigu o majci preuzimaju, uz stručnu medicinsku pomoć, kćeri Dubravka i Željka. Na pomoći sestri su i braća s obiteljima, susjeda Silvija Presečan, a i prijateljica Božena Kunst s članovima molitvene grupe Marijine legije.

 

Katarina Rajčić pokopana je na groblju sv. Jurja Đurđic u ponedjeljak, 7. listopada 2019. Obred sprovoda i misu zadušnicu predvodio je p. Marko Bijelić, upravitelj zagrebačke župe blaženog Augustina Kažotića, a zahvalu iseljenim župljanima za posjet rodnom kraju izrekao je vlč. Ivan Jadan, župnik rodne župe sv. Jurja Đurđic.

 

Misno slavlje pjesmom je uzveličao ženski vokalni kvartet iz župe sv. Ane iz Križevaca koji je prethodno kod oproštaja na groblju otpjevao i dvije Katarini omiljene pjesme, "K suncu prosi vsaka roža“ (tekst: Dragutin Domjanić, glazba: Rudolf Matz) i  "Tvoja zemlja" (tekst: Drago Britvić, glazba: Alfi Kabiljo, izvorni izvođač: Vice Vukov). Naime, Katarina je osim što je bila velik bogoljub i čovjekoljub, bila i istinski domoljub pa su ove pjesme sažele najvažnije vrednote njezina života.

 

Cijelog života Katarina je bila vjerna Bogu, a s posebnom  ljubavlju hodočastila je Majci Božjoj u Mariju Bistricu,  Međugorje i ostala Marijina svetišta i prošteništa.  Uz sve nedaće koje su je pratile od djetinjstva, smrti oca  i preranog odlaska supruga s povjerenjem i dobrohotnošću, s osmjehom na licu, primala je svakog sugovornika, a toplu riječ i životni optimizam i dobrotu prenosila je na sve s kojima se susretala.

 

   S posebnom ljubavlju i suosjećanjem odnosila se i prema žrtvama progona u doba jugo-komunističkog terora, a posebno nositeljima Hrvatskog proljeća koji su navraćali u antikvarijat Matice Hrvatske na Zrinjevcu, i poslije zbog slobodarskih ideja bili po logorima i zatvorima Jugoslavije, od Lepoglave do Stare Gradiške.

 

 Zahvalni smo joj i za podršku radu Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a i Hrvatskog žrtvoslovnog društva, pogotovo kod održavanja kongresa u Zagrebu i na promocijama zbornika. Zajedno s nama bila je i na hodočašću, 28. kolovoza 2003. godine, na grobištu Pod krenom u Kočevskom rogu, a na povratku posjetili smo Spomen dom blaženog kardinala Alojzija Stepinca, i župnu crkvu u Krašiću.

 

 Na groblju u Đurđicu kod Križevaca pokopana jer u grob u kojem su ranije pokopani otac Josip (1920.- 1952.), umro od sušice, i rabaka Ana Karlovac (1881. – 1947.), a koji se nalazi istočno od središnjeg križa i svećeničke grobnice u kojoj su pokopani župnici župe sv. Juraj umrli na župi Đurđic. 

 

zapisao i nekoliko fotografija pripremio Franjo Talan, zadnje dvije su s

hodočašća u Krašić

 i

Kočevski rog 28. kolovoza 2003. godine.

Za Pietetu pripremio Dragutin Šafarić