2023-07-31

DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA

RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA

Kolodvorska 3, 42000 Varaždin, osnovano 20. 9. 2000.

IBAN: HR8723600001101736832, OIB: 20358865131

Franjo talan

U spomen na Pavla Kancijana ( 22. 01. 1935. – 16. 07. 2023.)

Zahvala Pavlu Kancijanu iz Čukovca kod Ludbrega na brizi za žrtve progona

Nakon višegodišnje bolesti i prikovanosti za krevet, s nemogućnošću govora, u nedjelju, 16. srpnja 2023. godine preminuo je zaslužni član Društva Pavao Kancijan iz Čukovca kod Ludbrega.

Pavao Kancijan odrastao je u obitelji s desetero djece, a rođen je 22. siječnja 1935. godine, sin je Stjepana, i Marije r. Golubić.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u noći s 2. na 3. studeni 1943. u kuću Kancijan upala je grupa partizana i odvela Stjepana Kancijana, koji je uz sina Pavla imao još devetero djece.

U župnoj crkvi sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu, 2. siječnja 1960., sklopio je brak sa Bernardicom Nadom Hudak iz Martinića, kćerkom Franje Hudak i Marije r. Balaško. Nada Bernardica bila je također iz višečlane obitelji. Nada je u obiteljskom domu, sa sedmero braće i sestara provela djetinjstvo i djevojaštvo, a po vjenčanju život su nastavili u Čukovcu u roditeljskom domu „nestalog“ Stjepana, uz majku Mariju te mlađu braću i sestre. U skladnom braku rodile su im se dvije kćeri Božica i Dragica, a po odrastanju i njihovoj udaji obitelj se proširila na unuke. Dragica i Franjo Tržec podigli su kuću u Čukovcu, a s njima su odrastale i kćeri Marina i Mateja. Božica i suprug joj Krešimir Balent žive u Koprivnici gdje je rođen i unuk Patrik.

Pogreb je bio na ludbreškom groblju, u utorak 18. srpnja 2023. godine s početkom u 17 sati. Obred ukopa i misu zadušnicu predvodio je vlč. Kristijan Stojko.

U ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava kojem je pokojni Pavao bio član od osnivanja 20. rujna 2000. godine ispraćaju su bili prisutni Franjo Črep i tajnica Društva Jasenka Zdelar koja je u oproštaju s pokojnikom rekla:

Poštovana ožalošćena obitelji, rodbino i prijatelji

Okupili smo se ovdje na Ludbreškom groblju da na posljednje počivalište otpratimo Pavla Kancijana. Stoga u ovom teškom trenutku za sve vas, u ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava želim izreći nekoliko riječi zahvale za sve što je Pavao učinio za Društvo i ujedno zahvaliti djeci i članovima njihovih obitelji što su tih svih godina koliko je Pavao bolovao strpljivo bili uz oca.

Zajedno sa pokojnom suprugom Nadom još 1998. godine uključio se u rad Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava i zajedno su dali značajan doprinos utvrđivanju okolnosti stradavanja žrtava II svjetskog rata na Ludbreškom području. Marljivo su prikupljali podatke o žrtvama, o okolnostima njihova stradavanja i o njihovim grobištima. Nadamo se da će uskoro biti izdana knjiga o žrtvama II svjetskog rata i poraća Varaždinke županije koja broji preko pet tisuća žrtava, a Pavao i supruga Nada i dio sebe ugradili su u nju.

U rujnu 2000.godine osnovano je Društvo za obilježavanje grobišta Varaždinske županije i Pavao je bio jedan od osnivača a kasnije sve do svoje bolesti i aktivan član.

Kako je i sam u obitelji imao žrtve stradale u II svjetskom ratu za čiji grob se ne zna odlučio je da za članove svoje obitelji i za sve stradale žrtve svog sela Čukovca podigne spomen obilježje. Nailazio je ne mnoge prepreke i na mnogo otpora, no nije odustao. Uz pomoć supruge, svoje obitelji te djece, rodbine i prijatelja žrtava kao i dobročinitelja ispred svoje kuće podigao je spomen križ. Križ je 2.studena 2003.godine uz mnoštvo vjernika blagoslovio monsinjor Josip Đurkan. U nadolazećim godinama Pavao i Nada vodili su brigu o križu ,uređivali okoliš i lijepo primili i ugostili svakog tko bi zastao da se pomoli za nevine žrtve, a svima nam je još u sjećanju doček hodočasnika na „križnom putu“ od Ovčare do Bleiburga 2005. godine.

Sve do svoje bolesti Pavao je bi aktivan član našeg Društva, prisustvovao je brojnim komemoracijama sudjelovao na hodočašćima i dao značaj doprinos radu Društva i očuvanju uspomene na žrtve ratova i progona totalitarnih režima.

Ovom prilikom izražavam mu veliko hvala za sve što je učinio za naše Društvo i za sve prešućivane žrtve kao i za svako dobro djelo koje je učinio bližnjima. Dragi Bog će ga za sve obilno nagraditi.

Također izražavam zahvalu obitelji , djeci i unucima što i nadalje vode brigu o spomen križu koji je njihov otac podigao i tako čuvaju sjećanje na žrtve kojima se ne zna posljednje počivalište.

Dragi Pavao pokazali ste nam kako se treba boriti za križ, a isto tako kako ga treba strpljivo nositi kad ga dragi Bog pošalje. Neka vam je laka hrvatska gruda i pokoj vam vječni.

Kćerima Božici i Dragici, zetovima Kreši i Franji , unucima i praunucima te svoj rodbini i prijateljima u ime Društva za obilježavanje grobišta i svoje osobno ime izražavam iskreno kršćansku, a vama dragi Pavao Bog bio nagrada za svako dobro djelo što učiniste bližnjima.

Hvala Vam.

U Ludbregu, 18. srpnja 2023. godine

Spomen križ s upisanim imenima žrtava partizansko-komunističke vojske i vlasti postavljen je 2003. godine, a na Dušni dan, 2. studenoga blagoslovio ga je preč Josip Đurkan, ludbreški župnik ( izvješće o blagoslovu spomen križa može se vidjeti na adresi:

http://www.safaric-safaric.si/katas_cro/06_kop/koprivnica_krizevac/16_cukovec/16_Cukovec.htm op ft).

Potom je spomen križ obnovljen, a više se može pročitati na donjoj adresi.

http://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/u-cukovcu-kod-ludbrega-blagoslovljen-obnovljeni-kriz-presucenim-zrtvama/19702

Zapisao po dobivenim informacijama Franjo Talan, predsjednik Društva, a

fotografije je snimio Franjo Črep iz Varaždina

20031102-Cukovec blagoslov spomen kriza.jpg